Veče folklora u sklopu Dana srpske kulture u Splitu, koja je trebalo da bude održana večeras, u prostorima Gradskog kotara Blatine Škrape s početkom u 19 sati, prekinula je na najgrublji način grupa od pedesetak ljudi koji su prijetili izvođačima i publici te ih istjerali iz dvorane i zatim ih ispratili uz povike "Za dom spremni".
Slobdna Dalmacija piše da su nasilnici organizatorima, Srpskom kulturnom društvu "Prosvjeta", kazali da ne mogu imati nastup jer je ovo mjesec u kojem se obilježava pad Vukovara. Svjedoci navode da su bili odjeveni u crno.
Prema nezvaničnim saznanjima SD, organizatori su odmah pristali da napuste prostorije kako ne bi ugrozili sigurnost izvođača i gostiju iz Novog Sada, među kojima ima i djece, te su događaj prijavili policiji i u ovom trenutku daju izjave.
Na kulturnoj manifestaciji trebalo je da nastupe Ženski pjevački zbor SKD Prosvjeta, Dramska sekcija, violinistkinha Zorana Barišić i Folklorno udruženje Veliko kolo iz Novog Sada. Manifestacija je sufinancirao Savjet za nacionalne manjine Vlade RH i Grada Splita.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Hrvatska: Nasilnici prekinuli manifestaciju Dani srpske kulture u Splitu

Na teritoriji Crne Gore samo tokom januara prijavljeno je 85 krivičnih djela koja su Krivičnim zakonikom definisana kao nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici, podaci su koje je Pobjeda dobila iz Uprave policije. Tokom februara policija je evidentirala 71 krivično djelo, a bilo je i osam krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici.
Nasilje u porodici ostaje jedan od najvećih problema društva, a institucije, gledajući samo slučajeve o kojima mediji izvještavaju, nemaju snagu niti sposobnost da se izbore sa sve ekstremnijim oblicima u kojima se javlja.
Ukoliko se pogledaju rubrike crne hronike u medijima, najveći dio vijesti se odnosi na nasilje u porodici. U jednom dijelu slučajeva, žrtve su djeca, pa i bebe. Djeca koja prisustvuju i svjedoče nasilju su takođe žrtve.
<h2>Vaspitavanje kamdžijom</h2>
Od početka godine mogli smo da pročitamo da je jedan prijetio supruzi da će joj staviti bombu u usta, držeći joj nož pored glave. Prijetnje je začinio i time da će joj raznijeti glavu i onda je zapaliti u kontejneru.
Drugi, nasilnik povratnik, je „samo“ smrću prijetio supruzi. U februaru je jedan nasilnik od supruge uzeo bebu iz ruku, a zatim je suprugu udario šakom, uhvatio za kosu i vukao, izvukao je na terasu, šutirao je i iščupao više pramenova kose... Bilo je i prebijanja u prisustvu djece, ali i prebijanja djece.
Jedan nasilnik je odlučio da djecu vaspitava – pesnicama i kožnom kandžijom, drugi je kćerki od 11 godina prijetio da će je ubiti tako što joj je nož uperio u grudi.
Tragedije na Cetinju su se takođe koristile kao promjeri što se može dogoditi porodici – zaboraviće se Borilović – prijetio je nasilnik svojoj ženi. Tužioci su najčešće donosili odluke o zadržavanju od 72 sata u ovim slučajevima.
I žene su bile nasilne i to najčešće prema djeci, bivšim partnerima i njihovim porodicama. One su uglavnom prijetile, a tukle su djecu.
<h2>Početak godine ne obećava</h2>
Porazna je statistika, koju je Pobjedi dala Uprava policije, za prva dva mjeseca ove godine.
Na teritoriji Crne Gore samo tokom januara je prijavljeno 85 krivičnih djela koja su Krivičnim zakonikom definisana kao nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici.
Ukoliko uporedimo ovu i prošlu godinu, užasava podatak da je tokom januara 2024. godine registrovano „samo“ 48 ovakvih krivičnih djela.
Policija je zabilježila u januaru i četiri krivična djela koja se dovede u vezu sa nasiljem u porodici - oduzimanje maloljetnog djeteta, nedavanje izdržavanja, kršenje zabrane određene izrečenom mjerom bezbjednosti, a bilo je i jedno protivpravno lišenje slobode.
U januaru je bilo 104 žrtve porodičnog nasilja, koje je počinilo 89 osoba, od čega 83 muškarca i šest žena. Među žrtvama su 24 muškarca i dva dječaka, 73 žene i pet djevojčica.
Osim prijava za ovih 86 nasilnika i nasilnica, bilo je još 39 prekršajnih prijava zbog izvršena 53 prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Te prekršaje su počinile 42 osobe – 26 muškaraca i 16 žena.
Iz Uprave policije je Pobjedi rečeno da je od 52 žrtve prekšraja - 17 muškog pola, a 35 ženskog. Od ukupnog broja žrtava izvršenih prekršaja, 23 su djeca – devet dječaka i 14 djevojčica.
Februar, iako ima nešto manje zabilježenog nasilja koje se goni kao krivično djelo, ipak ne zaostaje. Tokom najkraćeg mjeseca u godini, policija je evidentirala 71 krivično djelo. Bilo je i osam krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici ili porodičnoj zajednici - vanbračna zajednica sa maloljetnikom, oduzimanje maloljetnog djeteta, zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog djeteta, nedavanje izdržavanja i neovlašćeno objavlivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka.
Ova krivična djela je počinila 81 osoba - 63 muškarca i 18 žena. Ukupan broj žrtava porodičnog nasilja je 94 žrtve, od kojih je 19 muškaraca i šest dječaka, 55 žena i 14 djevojčica. Podnešeno je 77 krivičnih prijava.
Tokom prošlogodišnjeg februara je evidentirano 43 krivična djela, što i ovom slučaju pokazuje da je ova godina počela mnogo nasilnije prethodna.
Osim za krivična djela, Uprava policije je podnijela i 44 prekršajne prijava zbog izvršenih 48 prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, koje su počinili 33 muškarca i 11 žena.
U ovim slučajevima je bilo 45 žrtava - 20 muškog pola, a 25 ženskog pola. Od ukupnog broja žrtava izvršenih prekršaja 19 su maloljetna lica - 11 dječaka i osam djevojčica.
Statistika koja donosi slučajeve za prva dva mjeseca ove godine govori da nasilje u porodici ne jenjava u odnosu na prošlu godinu, kada je zabilježeno 840 krivičnih djela nasilja u porodici, nad gotovo 13.000 žrtava, od čega je bilo 99 djece. Ukoliko se ovakav nasilni talas nastavi, moguće je da do kraja ove godine budemo svjedočili i većem broju žrtava.
<h2>Pred tužilaštvima najčešće muškarci</h2>
Podatak Vrhovnog državnog tužilaštva da je za prvih osam mjeseci 2024. godine za porodično nasilje prijavljeno 514 osoba, što je više nego tokom čitave 2023. godine, govori o problemu sa kojim institucije ne umiju da uzađu na kraj.
Podaci Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici i u Bijelom Polju, sa kojima smo kontaktirali, jer je prostim uvidom u medije jasno da se u mjestima koja su pod njihovom nadležnošću događa i najveći broj slučajeva, prate policijsku statistiku.
U ODT Podgorica je od početka godine do danas, zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici formiran 71 predmet.
Iz ODT-a je Pobjedi rečeno da je u ovim predmetima 10 žena, u jednom su to i muškarac i žena, a u ostalima su počinioci muškarci.
- Od navedenog broja, u 30 predmeta je podignuta optužnica, u 12 predmeta je odbačena krivična prijava, a u ostalim predmetima je u toku izviđaj – kazali su Pobjedi iz ODT-a.
Od 1. januara, ODT Bijelo Polje je formirano 16 predmeta (15 muškaraca i jedne žene) zbog krivičnog djela nasilje u porodici.
Protiv četvoro je podnijet optužni prijedlog, u šest sliučajeva je odbačena krivična prijava, a jedan predmet je ustupljen nadležnom tužilaštvu. U dva slučaja je donijeta naredba o sprovođenju istrage, od čega je podignuta jedna optužnoca, jedna istraga je u toku, a protiv tri lica je u toku izviđaj.
U Bijelom Polju je 2024. godine, formirano ukupno 69 predmeta protiv 72 lica (68 muškaraca i četiri žene) zbog krivičnog djela nasije u porodici
Protiv 37 lica je podnijet optužni predlog, 30 prijava je odbačeno a u šest slučajeva je donijeta naredba o sprovođenju istrage, od čega je protiv pet lica podignuta optužnica, a u jednom slučaju je istraga obustavljena.
U odnosu na ranije godine, nasilje u Bijelom Polju je eksaliralo, sudeći prema predmetima u ODT-u.
Portparolka tog ODT-a, državna tužiteljka Danijela Đuković je ranije Pobjedi kazala da je tokom 2023. godine bilo pet puta manje predmeta zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici – svega 13.
Posljednji izvještaj Savjeta Evrope upozorava na eskalaciju porodičnog nasilja u Crnoj Gori.
Na to godinama upozoravaju i iz Evropske komisije, koji ocjenjuju da je nasilje u porodici ozbiljan problem i „najekstremnija manifestacija rodne neravnopravnosti u Crnoj Gori“. Iako postoji dobar zakonodavni okvir, kazne za počinioce koje određuju sudije su blage, i takva praksa nije u skladu sa međunarodnim standardima.
Blage kazne koje određuju sudije, kao i često neprepoznavanje problema od strane tužilaštva, uslovilo je i to da je veoma mnogo nasilnika povratnika. Žrtve najčešće ostaju nezaštićene nakon njihovog izlaska iz pritvora ili zatvora. U najtragičnijim slučajevima, dolazi i do ubistva žrtve, iako je nasilnika prijavljivala prije tog čina.
U polugodišnjem izvještaju operativnog tima za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama, koji je objavljen u oktobru prošle godine analiziran je takav slučaj.
U septembru prošle godine je ubijena B. P. a ovaj tim je konstatovao propuste u radu policije, tužilaštva i suda za prekršaje, koji su prethodili ubistvu. Niko od njih nije adekvatno procijenio rizik po žrtvu, niti je adekvatno vršena kontrola nad primjenom zaštitne mjere. Ustanovljeno je da tužilac nije poštovao obavezujuće Uputstvo Vrhovnog državnog tužilaštva da se žrtva sasluša hitno, a najkasnije u roku od 72 sata od prijave nasilja. Naročito je za brigu odluka Suda za prekršaje da okrivljenom izrekne opomenu, kao mjeru upozorenja, iako je u obrazloženju izrečene zaštitne mjere sud našao da postoji opasnost od ponavljanja djela.

1250x600

1084x550

Ekspanzija nasilja u porodici: Od početka godine 300 žrtava i 256 nasilnika

U Budilniku na Televiziji E pitamo da li nadležni organi dovoljno brzo i efikasno reaguju kada žrtva prijavi nasilje? 
Bavimo se i međudržavnom razmjenom podataka Crne Gore sa ostalim zemljama i analiziramo na kom je nivou do sada bila. 
Takođe, saznajemo zbog čega voda sa izvorišta Mareza često nije za piće. 
Za kraj, govorimo o adekvatnom držanju kućnih ljubimaca i saznajemo kakve kazne bi trebale biti ukoliko ti uslovi nisu ispunjeni.

U "Budilniku": Reakcije na prijave nasilja, razmjena podataka, kvalitet vode i briga o ljubimcima

Izvještaji sugerišu da bi Moskva mogla snabdjeti Venecuelu naprednim projektilima srednjeg dometa Orešnik. Taj bi potez predstavljao najsmjeliji vojni korak Rusije na zapadnoj hemisferi od vremena Hladnog rata.
Tvrdnje su se pojavile nakon što je poslanik Odbora za odbranu Državne dume Aleksej Žuravljov 1. novembra 2025. godine za Gazeta.ru izjavio da je Rusija spremna da pruži „nove razvoje poput Orešnika prijateljskim državama“.
Njegove izjave uslijedile su nakon nedavnih isporuka ruskih sistema protivvazdušne odbrane Venecueli i apela predsjednika Nikolasa Madura za vojnu pomoć od Rusije, Kine i Irana.
Izvještaji ukazuju na intenziviranu odbrambenu saradnju između Rusije i Venecuele, dok američke pomorske snage pojačavaju operacije u Karipskom moru.
Predsjednik Venecuele Nikolas Maduro zatražio je radarske sisteme, dronove i projektile od savezničkih država, dok je Žuravljov opisao Rusiju kao „ključnog vojno-tehničkog partnera“ Karakasa, dodajući da bi „Amerikance mogla čekati neka iznenađenja“.
Orešnik, balistička raketa srednjeg dometa (IRBM) izvedena iz modela RS-26 Rubež, ušla je u proizvodnju u avgustu 2025. godine. Ima domet do 5.500 kilometara, brzinu od 10–11 Maha (oko 12.000 km/h) i može nositi do šest manevarskih MIRV bojevih glava s konvencionalnim ili nuklearnim punjenjem.
Jedna jedinica teži oko 70 tona i može se transportovati avionom An-124 Ruslan.
Ruski izvori tvrde da je „nemoguće presresti“, iako je proizvodnja i dalje ograničena na oko šest jedinica godišnje.
Prema zvaničnim izjavama i OSINT praćenju, Rusija je nedavno isporučila sisteme protivvazdušne odbrane Pantsir-S1 i Buk-M2E Venecueli putem transportnih letova Il-76 krajem oktobra 2025. godine, nakon ranijih transfera sistema S-300VM (Antej-2500) i 5.000 prenosnih raketnih sistema Igla-S.
Venecuelanska flota borbenih aviona Su-30MK2 i dalje dobija rusku tehničku podršku za održavanje.
Raspoređivanje raketa Orešnik na teritoriji Venecuele proširilo bi domet mogućih udara na veći dio kontinentalnog dijela Sjedinjenih Američkih Država.
Iako nepotvrđene, ove rasprave podsjećaju na slike Hladnog rata; Newsweek i The Telegraph uporedili su ih sa „venecuelanskom raketnom krizom“.
Institut za proučavanje rata (ISW) ocijenio je taj potez kao dio ruske strategije nuklearne signalizacije, zajedno s raspoređivanjem u Bjelorusiji. Američke snage — navodno uključujući osam ratnih brodova, jednu podmornicu i grupu nosača aviona USS Gerald R. Ford — ostaju aktivne u blizini venecuelanskih voda.

Sprema li Putin specijalni poklon za Madura? Orešnik bi mogao stići u Venecuelu

Nekadašnji košarkaš Vladimir Štimac, po izlasku iz pritvora, prvo se pojavio u javnosti dolaskom ispred Narodne skupštine gdje je pružio podršku Dijani Hrki, prenosi Danas.rs.
Štimac je priznao da je očekivao da se veći broj njegovih saigrača iz Crvene zvezde i reprezentacije Srbije javi nakon što je priveden.
- Razočarali su me moji saigrači, ne svi. Na mene, poslije ovog trenutka i ovoga svega mogu slobodno da zaborave. Više ih nikad neću braniti. Narod nek misli šta misli, jer i treba to da misli o njima- rekao je Štimac.
Sjetio se onih koji nisu ćutali…
- Ali moram da kažem jednu stvar. Žene, fudbalska reprezentacija ženska, Branko Lazić, Dule Vujošević… Naravno, od Zvezde kao Zvezde, moje Zvezde, nisam, nisam to očekivao- dodao je Štimac. 
&nbsp;

Štimac po izlasku iz pritvora: Razočarali su me moji saigrači, na mene mogu slobodno da zaborave

Privredna komora (PKCG) snažno podržava članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji (EU) i dosljedno radi na pripremi naših kompanija za uslove jedinstvenog evropskog tržišta, poručila je predsjednica PKCG Nina Drakić.
Iz PKCG je saopšteno da su, dan nakon što je Evropska komisija (EK) usvojila Paket proširenja za ovu godinu, predstavnici privrednih komora i kompanija iz država kandidata koje učestvuju u sedmom izdanju Evropskog parlamenta preduzeća, sa direktorom za koordinaciju, strategiju i investicije u Generalnom direktoratu EK za proširenje i istočno susjedstvo (DG ENEST), Mathieuom Bousquetom, razgovarali o glavnim nalazima izvještaja po državama.
Navodi se da je sastanak bio prilika za razmjenu mišljenja o ključnim izazovima sa kojima se suočava poslovna zajednica u procesu pristupanja EU, mogućnostima koje ovaj proces donosi, te jačanju odnosa između EU i država kandidata.
- PKCG, kao najstarija nacionalna poslovna asocijacija, snažno podržava članstvo Crne Gore u EU i dosljedno radi na pripremi naših kompanija za uslove jedinstvenog evropskog tržišta - rekla je Drakić.&nbsp;
Ona je istakla da znaju da proces pristupanja EU nije samo politički već i &nbsp;ekonomski proces, koji zahtijeva aktivno učešće privatnog sektora, jer bez konkurentne privrede nema ni uspješne integracije, a bez dobro pripremljenih preduzeća, nema uspjeha nacionalne ekonomije.
- Naše mjesto u procesu evropske integracije ogleda se kroz rad radnih grupa za vođenje pregovora za pristupanje Crne Gore EU. U tom poslu, doprinosimo usklađivanju domaćih propisa sa evropskom pravnom tekovinom, istovremeno vodeći računa o očuvanju povoljnog poslovnog ambijenta i jačanju konkurentnosti crnogorske privrede - kazala je Drakić.
Ona je rekla da pored pozitivnih aspekata i trendova postoje i realni izazovi s kojima se suočava privreda u Crnoj Gori, kao što su dekarbonizacija i digitalna tranzicija zbog ograničenih finansijskih i ljudskih resursa, nedostatak kvalifikovane radne snage, nedostatak investicija, neformalna ekonomija.
- Sve ove pojave u značajnoj mjeri umanjuju sposobnost naše ekonomije da ostvari više stope ekonomskog rasta - istakla je Drakić.&nbsp;
Kako je kazala, zastoj i zatišje otvara mogućnost da se u narednom periodu i koji vide kao završnu fazu evropskog integracionog procesa, uz pomoć evropskih partnera, fondova, regionalnih i širih inicijativa, ali i posredstvom same evropske vlade – ostvari brzi napredak kroz podsticanje i realizaciju investicija prvenstveno u oblastima infrastrukture, interkonekcija, energetike i poljoprivrede.
Drakić je navela da privredne komore predstavljaju ključni most između države i privrede.&nbsp;
Ona je navela da PKCG već godinama organizuje tematske dijaloge sa Vladom, lokalnim samoupravama i međunarodnim partnerima, pružajući platformu za razmjenu informacija i definisanje zajedničkih rješenja.&nbsp;
- Ovakvim sastancima osigurava se da politike budu zasnovane na realnim podacima i iskustvima privrede, očitanim kroz prizmu evopskih praksi – što je preduslov za uspješnu implementaciju unutrašnjih reformi, i stvaranje sposobnosti za vanjsku ekonomsku politiku - rekla je Drakić.&nbsp;
Kako je kazala, u tom procesu, privredne komore imaju dvostruku ulogu – da budu promoteri vrijednosti i evropskih standarda među preduzećima, ali i partneri EK u sprovođenju politika koje donose konkretne koristi privredi i građanima.
Drakić je poručila da PKCG ostaje posvećen i pouzdan partner evropskim institucijama i biznis zajednici u stvaranju zajedničke, konkurentne i održive evropske privrede.
Ona je, tokom boravka u Briselu, uč̣estvovala je u radu godišnje skupštine Asocijacije privrednih komora Evrope – Eurochambres, na kojoj je za predsjednika ponovno izabran Vladimir Dlouhy. &nbsp;&nbsp;

Drakić: Dosljedno radimo na pripremi kompanija za uslove uslove jedinstvenog evropskog tržišta

Ovo više nije samo moj slučaj, ovo je pitanje kako se u Crnoj Gori tretiraju žene koje prijave nasilje i djeca koja kažu: „Tata me je tukao“ - kaže mlada Podgoričanka u izjavi za Portal ETV, koja je po nalogu suda završila u zatvoru u Spužu, iako je u sedmom mjesecu rizične trudnoće, a zato što odbija da bivšem suprugu omogući kontakt sa njihovom petogodišnjom djevojčicom bez nadzora, jer je on, kako tvrdi, tuče. Sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Ina Hrković, međutim, još u maju je presudila da ne postoji bojazan za bezbjednost đeteta i naložila je da majka mora omogućiti kontakt djevojčice sa ocem, odnosno boravak kod njega, kako je to naložio sud. &nbsp;OGORČENA NA SUTKINJU - Dana 24. oktobra pozvana sam „radi izjave“, ali umjesto uzimanja izjave, bez prethodno uručenog pisanog rješenja i bez upoznavanja sa bilo kakvim formalnim nalogom, ja sam lišena slobode i sprovedena u Spuž. Bila sam u sedmom mjesecu trudnoće koja je zvanično označena kao trudnoća visokog rizika (dijagnoza Z35). Ljekarski nalazi su već postojali i bili dostavljeni nadležnima. Sutkinja Ina Hrković je, preko više podnesaka, bila obaviještena da je trudnoća rizična i da mi je propisan strogi režim mirovanja i izbjegavanja stresa. Uprkos tome, sprovođenje je nastavljeno – podsjeća ona za naš portal. Poslije nekoliko dana Ministarstvo pravde je naložilo da se izvršenje kazne mora prekinuti zbog toga što je zatvorenica trudna.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_63bba7e7c59d2ac9ccc15d07cccbb2b2c411723f6a678612f84069e877894a0e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251105061152_63bba7e7c59d2ac9ccc15d07cccbb2b2c411723f6a678612f84069e877894a0e" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava 1"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  - To je urađeno tek nakon što sam lišena slobode i držana, iako je prekid morao da se obezbijedi unaprijed. Konkretno: ja sam držana pod mjerom koja ugrožava moj i život i nerođene bebe – pa tek onda je naknadno „papir ispravio stvar“. To nije zakonito postupanje. To je prvo protivpravno lišenje slobode, pa onda naknadno traženje papira da se opravda ono što je već urađeno. Prema crnogorskom Zakonu o izvršenju kazni jasno postoji institut prekida izvršenja kazne za trudnice i u slučaju zdravstvenog rizika. Prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima (član 3 i član 5), država ne smije da te liši slobode bez zakonske osnove i ne smije da te izlaže ponižavajućem i nehumanom postupanju. U mom slučaju, oba standarda su prekršena – kategorična je naša sagovornica. Ogorčena je na postupanje sutkinje Ine Hrković, uz konstataciju da je postupala protivno zakonu i protivno dužnoj pažnji. - Postupano je prema meni kao da sam kriminalac, iako sam u tom trenutku bila trudnica sa visokim rizikom i lice koje prijavljuje nasilje nad djetetom. Ignorisala je moje zdravstveno stanje. Dala je zeleno svjetlo da se sprovođenje nastavi iako nije bilo zakonite, prethodno uručene naredbe meni, što otvara ozbiljnu sumnju na nezakonito lišenje slobode – kaže ona. Posebno je zapanjena stavom sutkinje da nastavi sa „postupanjem koje je vodilo ka zatvaranju“ iako je bila upoznata sa kompletnom dokumentacijom koja je potvrdila visokorizičnu trudnoću. - Umjesto da zaštiti trudnicu i dijete ona me zatvorila. Nakon mog hapšenja, umjesto da se sve hitno zaustavi dok se ne provjeri stanje djeteta i moje stanje, nastavljena je radnja izvršenja i pritisak preko Centra za socijalni rad - ogorčena je sagovornica Portala ETV. &nbsp;INSTITUCIONALNI PRITISAK&nbsp; Podsjetila je i na snimak koji je njena porodica dostavila Portalu ETV dok je ona bila u zatvoru, a na kojem se vidi da sutkinja Hrković, kada je u pratnji policije i izvršitelja stigla pred vrata njenog porodičnog doma, prišla sigurnosnoj kameri u hodniku i okrenula je kako ne bi, smatra mlada Podgoričanka, bilo snimljeno njihovo postupanje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_09c1bab645544cf9984cf886c441890c9073495fd2dd14d137fb7c7ebc48d567.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251105061152_09c1bab645544cf9984cf886c441890c9073495fd2dd14d137fb7c7ebc48d567" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava 2"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  - Ako je sve rađeno po zakonu i transparentno, zašto se kamera sklanja? Zašto se prekida dokumentovanje onoga što se dešava ženi u zatvoru koja je u sedmom mjesecu rizične trudnoće? To je pitanje na koje moraju da odgovore i Sudski savjet i Ministarstvo pravde. Ovo nije lični sukob sa jednim sudijom. Ovo je pitanje da li je sudija upotrijebila sudsku moć da zastraši žrtvu i da pokrije trag institucionalnog nasilja – naglašava ona. Institucionalni obračun sa njom i njenom porodicom nastavljen je, dodaje, i dok je bila zatvorena. - Službeno lice Dragoljub Kaluđerović je, prema onome što imamo zapisano, komunicirao sa mojom majkom uz prijetnje tipa: „To će joj doći glave“. Umjesto da zaštite dijete i majku trudnicu, nastavlja se sa pritiskom na moju porodicu i pokušajem da se isposluje izvršenje sudske odluke, u trenutku kad mene fizički drže, izoluju i slabe. To je klasičan obrazac zloupotrebe moći: slomi majku, odvoji je, pa onda guraj kontakt djeteta sa osobom koju je dijete već označilo kao nasilnu. I sve to pod etiketom „zakonskog postupanja“ – naglašava mlada Podgoričanka. Zapanjena je da se institucije oglušuju na činjenicu da djevojčica ne želi da ide kod oca.&nbsp; - Dana 24. jula 2025. u zapisnicima iz postupka izvršenja (I.br. 70/24) jasno stoji da je moje dijete reklo da ne želi kontakt sa ocem i da ga se plaši, jer ju je tukao. To je zabilježeno u prisustvu državnih službenika. Postoje medicinski nalazi i sudsko-medicinska dokumentacija iz februara 2025. koji opisuju povrede kod djeteta, uključujući povrede mekih tkiva stomaka i tijela. Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kategorična je naša sagovornica.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_ad5e8c562cca1bcf18327a194489bf78cd0038236d93bdd60fe609392de9cbb4.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251105061152_ad5e8c562cca1bcf18327a194489bf78cd0038236d93bdd60fe609392de9cbb4" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava3"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  To znači, kaže ona, da u Crnoj Gori njeno dijete nema gdje da se obrati za zaštitu. - Skandal je da je, dok su mene držali u zatvoru, nastavljen pokušaj „izvršenja kontakta moga djeteta, bez mene i protiv djetetove volje“. Dakle, ne samo da je sud znao da sam trudnica sa visokim rizikom, nego je znao i da sam fizički spriječena da branim dijete – i baš tad su nastavili „izvršenje“. To je direktno suprotno obavezi države da postupa u najboljem interesu djeteta. Prema Konvenciji o pravima djeteta, član 3 i član 19, dijete ima pravo da bude zaštićeno od nasilja i prisile, i interes djeteta mora biti prioritet u svakoj odluci. Ovdje interes djeteta nije tretiran ni sekundu – ogorčena je ona. &nbsp;KRIVIČNE PRIJAVE Od institucija zahtijeva „hitnu i nezavisnu provjeru postupanja sutkinje Ine Hrković“. - Sa punom provjerom zakonitosti lišenja moje slobode od 24.10.2025. i toga kako je bilo moguće da se trudnica u sedmom mjesecu rizične trudnoće sprovodi bez prethodno uručenog naloga. Očekujem pokretanje postupka pred Sudskim savjetom i Ministarstvom pravde zbog mogućeg prekoračenja ovlašćenja i uskraćivanja zaštite trudnici i djetetu. Tražim istragu u slučaju prijetnji mojoj majci, uz provjeru službenih komunikacija službenih lica uključenih u „izvršenje“. Zahtijevam privremenu zabranu bilo kakvog kontakta između moje maloljetne kćerke i lica koje je ona u službenom zapisniku označila kao nasilno, sve dok nezavisni psiholozi i nezavisni sudski vještaci (koji nijesu do sada radili u predmetu) ne daju nalaz da je kontakt bezbjedan za dijete – poručuje mlada Podgoričanka. Ona je juče na svojim nalozima na društvenim mrežama objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju njene optužbe na račun bivšeg supruga da je tukao njihovu djevojčicu kada je boravila kod njega, zbog čega ona od početka ove godine kategorično odbija da mu preda dijete. Objavila je i više dokumenata. - Sve ovo iznosim javno, jer više nemam povjerenje u domaće institucije. Imamo odbijene prijave nasilja nad djetetom. To je strašno – zaključuje naša sagovornica. Ona je juče Specijalnom državnom tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu protiv sutkinje Ine Hrković i Osnovnom tužilaštvu u Podgorici protiv Dragoljuba Kaluđerovića. Po nalogu suda, dok je Podgoričanka bila u zatvoru, kako smo pisali, njena porodica je bila obavezana da djevojčicu preda ocu, ali dva pokušaja su ostala bezuspješna, jer je petogidišnjakinja odbijala da ide sa njim. - ...ona (je) vrištala i plakala i nije htjela sa njim – rekla nam je prošle sedmice familija Podgoričnake. Tada su nam kazali i kako su im izvršitelj i socijalna radnica predlagali da je ostave, odnosno „da joj baba pobjegne“, što je ona kategorično odbila. - Izvršitelj je danas, poslije neuspješne primopredaje, zaprijetio babi da će nam se „ovo obiti o glavu“ – kazali su oni prošle sedmice za naš portal. Sutkinja Hrković je još u maju naložila Podgoričanki da petogodišnju kćerku mora da predaje ocu svake druge sedmice utorkom i četvrtkom od 16 do 19 sati, kao i svake druge sedmice utorkom, takođe od 16 do 19 sati, a te sedmice i vikendom – od petka do neđelje veče. Ona je to, međutim, odbijala i zahtijeva da se djevojčica sa ocem sastaje isključivo pod nadzorom.&nbsp;

"Klasičan obrazac zloupotrebe moći: slomi majku, odvoji je, pa onda guraj kontakt djeteta“

Moral je čudna kategorija: rastegljiv je po željama, različito se tumači u zavisnosti s koje ste strane (ne)moralne činidbe, i vrlo prilagodljiv individualnim potrebama.&nbsp;
Teško ćete naići na nekog ko će za sebe reći da je nemoralan. Najveći kriminalci i ubice nose najveće verske simbole i tetovirani su njima, jer moral izjednačavaju sa religijskim zakonima. Prijateljice noći sebe smatraju moralnima, jer ne lažu i ne varaju: kod njih je koliko para, toliko „muzike“. Idealni vernik sebe doživljava visokomoralnim jer redovno odlazi u crkvu i ljubi popu ruku, iako tuče ženu, zanemaruje roditelje, podvaljuje „duhovnom ocu“ – kumu, a možda i odlazi u krevet sa kumom. I tako redom.
Moral je, po školskoj definiciji, „skup pravila ponašanja, principa i vrednosti koji su prihvaćeni u određenoj društvenoj grupi ili od strane pojedinca“. Aristotel kaže: „Onaj ko ne može da živi u zajednici ili kome ništa nije potrebno, jer je sam sebi dovoljan, nije deo države te je ili zver ili bog“. Ti su časovi, međutim, bar na prostorima Zapadnog Balkana, ili preskočeni ili su ostali na teorijskom delu.
Uoči godišnjice novosadske tragedije, predsednik Srbije se skrušeno izvinio u još jednom od nebrojenih TV-obraćanja. Neuobičajeno – proglašen je i Dan žalosti, godinu dana posle tragedije. To, na primer, nije učinjeno za godišnjicu tragedija u „Ribnikaru“, Duboni i Orašju, iako je u tim zločinima bilo više žrtava. Cinici će reći da su naprednjaci sa svime ostalim u Srbiji, uspeli da unište, obesmisle i opogane i institut dana žalosti.
No, ako je u izvinjenju Aleksandra Vučića uopšte bilo iskrenosti, ako to nije bio samo pokušaj podizanja rejtinga, već neki tračak ljudskosti iz crne radikalske duše, trajalo je taman koliko i čitanje sa telepromptera. Jer, njegovu ličnu monstruoznost saopštenu uoči skupa povodom godišnjice tragedije, rečima „šta je to u subotu (1. novembra, prim. aut.) u Novom Sadu, je l’ neka utakmica“ odmah posle „izvinjenja“ smenila je monstruoznost njegovih pristalica na dugme.
Očajna majka mladića koji je stradao pod betonom novosadske nadstrešnice, neznajući ni posle godinu dana ko je odgovoran za smrt njenog deteta i još 15 drugih ljudi, odlučila se za štrajk glađu pred Skupštinom Srbije. Ali, avaj: pred Dijanom Hrkom i njenim suzama isprečilo se najveće nehigijensko naselje u Evropi dopunjeno poslušnim članovima srbijanske vladajuće partije. I pojačano jakim ozvučenjem.
Ima stara ruska poslovica: „Ko nema stida, ne brine ga sramota“. Baš tako su bestidnici iz političke organizacije koju sve češće i domaća javnost i svetski uglednici izjednačavaju sa mafijaškom, beskrupulozne interesdžije neopterećene sramotom, na suze i bol jedne očajne majke odgovorili glasnom muzikom, veseljem i igrom.&nbsp;
Činjenica da je svirala i četnička „Morem plovi jedna mala barka“ (još jedna u nizu revizionističkih halucinacija), sa stihom „pošla majka da potraži sina“, posebno je zabolela ne samo Dijanu Hrka, već svakog s imalo empatije. Dijani su, uz te stihove, iz „Ćacilenda“ pokazivali i srednji prst. A to je, setićemo se, bio „simbol“ kojim su naprdnjaci odgovorili na crvenu šaku s početka protesta.
&nbsp;ČISTO ZLO
&nbsp;Za deo horde iz nehigijenskog šatorskog naselja možda postoji objašnjenje: najzad, među stanovnicima „Ćacilenda“ su zahvaljujući društvenim mrežama detektovane desetine ozbiljnih kriminalaca, pa i oni s više od 15 godina robije zbog ubistava. Od tog izopačenog psihičkog sklopa, od dvonožaca bez ikakvih moralnih uzusa, ništa drugačije se ne može ni očekivati. Možda samo nešto još gore.
Ono šta, međutim, pokazuje grupisanje režima u nužnosti da se sačuvaju mafijaške i korupcionaške privilegije su – zaposleni iz lokalne uprave i javnih preduzeća, koji su došli kao pojačanje „Ćacilendu“. Neke naoko neprimetne majke, neke mile kuvarice iz osnovnih škola, neke ljubazne službenice, opštinski radnici... transformisani u zveri. Urlaju „pošla majka da potraži sina“ ženi koja je skupila hrabrost da ispriča i kako je izgledao njen susret s uništenim, smrvljenim telom svog deteta, prilikom identifikacije. Nešto stravično za pročitati i čuti, nezamislivo kako je za videti i doživeti.
To nije politika. Nije zaštita stranke i privilegija. To nije ni nemoral. To je čisto, nepatvoreno zlo. To su jednostavno zli, izopačeni ljudi.&nbsp;
Uostalom, već u prvom narednom TV nastupu, kod Milomira Marića (sada na TV Prva, jer TV „Hepi“ odnedavno nije dovoljno lojalna), Vučić je za protest i štrajk Dijane Hrka optužio ambasadu SAD. To je već omiljeni radikalski manevar, u momentima kada se podrška nezaustavivo krnji i među lojalistima.
I nije to prvi put poslednjih godina da deo stanovnika Srbije pokazuje da izopačenost nema donju granicu.
Nije bilo tako davno kada su proglasili za pijanicu pilota helikoptera s bebom, koji se srušio zbog potrebe frustriranih političara da se slikaju i promovišu, i svi iz helikoptera poginuli. Čudila se Srbija kako to kolege stradalog radnika „Krušika“ pljuju i vređaju njegovu porodicu koja je samo tražila da se utvrdi odgovornost za pogibiju, a u toj je fabrici svako malo neka nesreća i skoro svaki zaposleni s glavom u torbi.
Ili, da se zapitamo, otkud onoliki muškarci koji podržavaju seksualnog predatora Jutku, koji im je pipao, štipao i na mnogo gore načine spopadao žene, sestre i ćerke, a protiv jedine žene koja je digla glas zbog toga? Najzad, u moru sličnih primera, da završimo pitanjem kakvi su to ljudi koji se automobilom zalete u kolonu mladih koji protestuju, a predsednik države, „najbolji student prava ikad“, smatra da je to u redu jer vozači imaju pravo da voze ulicom.
I kada se to tako pobrojano sagleda, postaje jasno da je Srbiji kudikamo manji problem što su joj uništeni pravosudni sistem i policija, koji poodavno služe samo održavanju režima, od toga što je uništen moral. Što više nema razlikovanja dobrog i lošeg. Što je skoro opštepihvaćeno uverenje da je sve dopušteno, ako je u ličnu korist.
&nbsp;UNIŠTENI LJUDI
&nbsp;Kako se srpsko društvo više polarizuje i kako postaje jasno da režim još nije bivši, a njegovi prvoborci već u bukagijama samo zato što je pobunjeni narod i dalje bezglav i nedovoljno artikulisan – otimačina ono malo neotetog se intenzivira. Najnovija je vest da su se čak i suvlasnici opskurnog i malotiražnog tabloida „Srpski telegraf“ Milan Lađević i Saša Milovanović „ogrebali“ za atraktivnu građevinsku parcelu u Rakovici, plativši je 1.300.000 eura. Pare za taj „biznis poduhvat“ sigurno nisu zaradili od prodaje novina, a nije poznato da su se bavili bilo kojim drugim poslom.
Od ove je važnija vest da Vlada Srbije ignoriše čak i sudske postupke povedene zbog zloupotreba oko srušene zgrade Generalštaba, i prostora kojim Vučić namerava da preko Džareda Kušnera „kupi“ Donalda Trampa. Kako bi se sve ubrzalo, i bez javne rasprave, Leks specijalis se našao pred poslanicima Skupštine u kojoj SNS sa saveznicima ima većinu – u nedelju.
Baš uoči saopštavanja odluke Vlade Švedske da obustavi deo finansijske pomoći državnim institucijama Srbije i sredstva preusmeri na jačanje civilnog društva, jer je „razvoj u Srbiji išao u pogrešnom pravcu – od rastuće korupcije do nepoštovanja principa vladavine prava“.
Već je opšte mesto činjenica da će Srbiji biti potrebne bar tri generacije da se oporavi od produžene vlasti udruženog zločinačkog poduhvata, od 1988. do danas. Problem je dublji od uništene države, privrede, institucija... Uništeni su ljudi. Fantazijama, izmišljenom istorijom, izgubljenim moralnim vrednostima i hegemonizmom zatrovane su i te generacije od kojih se sada očekuje da popravljaju Srbiju.&nbsp;
Najzad, uoči 1. novembra, uboden je i glogov kolac u srce poslednje kulturne manifestacije u Srbiji koja je koliko-toliko preživljavala naprednjačku potrebu da sve opogane i unište. Posle FEST-a, BEMUS-a, Narodnog pozorišta, BITEF-a, Nišvila, Gitarijade u Zaječaru... uništen je Sajam knjiga. Kultnu manifestaciju u regionu su zbog odbijanja da se termin održavanja pomeri da ne zahvata 1. novembar bojkotovali mnogi izdavači, a ostali su uprkos pretnjama odlučili da zatvore štandove na taj dan.
Dobro, ne svi. Bio je otvoren štand koji je izlagao haškog osuđenika Vojislava Šešelja i njegova (ne)dela. Neki vele da je propast Sajma upravo počela kada se na njemu pojavio Šešelj, kome su onda masovno pritrčavala deca da se fotografišu. Tešio se i pisac ovih redova da deca trče i da se slikaju sa majmunima u zoološkom vrtu... dok ta ista deca nisu počela da troprstare, zakukavaju o Kosovu i ispredaju bajke Milića od Mačve o prapotopskom poreklu nebeskog naroda. To bi, svakako, mogao da bude prilog tvrdnji da su i buduće generacije, koje bi trebalo da leče Srbiju, moralno upropašćene.
Do „vojvode“ s pečatom državne bezbednosti ove godine dopuzali su i lideri velikosrpske iredente iz Crne Gore. Neki su to šaljivo prokomentarisali rečima da su do amorfne mase prišli ljigavci, pa se očekuje hemijska reakcija. Snishodljivo poklonjenje Kneževića, Dajkovića i još nekih pokazalo je da nemoral i izopačenost nisu vezani za današnju Srbiju, već za hegemonističku fantaziju „Srpski svet“, koja još živi samo u mašti ortodoksnih šovinista i prilici da se predsednik Srbije još koji put džabe napije na istoimenoj vinskoj manifestaciji.

Od izvinjenja do uništenja

Ne želim da iznosim odbranu i neću odgovarati na pitanja suda i tužilaštva, to je pred podgoričkim Osnovnim sudom istako Danilo Mandić, inače sinovac predsjednika Skupšine Andrije Mandića. On se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Predmet je spojen sa postupkom koji je protiv njega formiran i zbog krivičnog djela oduzimanje vozila.
Optuženi Mandić se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću.&nbsp;
Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima, a u &nbsp;pucnjavi je ranjen Perović.
Postupak vodi sutkinja podgoričkog Osnovnog suda, Ivana Becić, dok optužnicu zastupa tužilac Ivan Bojović.
Optuženi Mandić je odbio da pred sudom istako da će odgovarati samo pitanja samo svog advokata.
PEROVIĆ: NIJESAM PSIHIČKI DOBRO
Svjedok oštećeni Darko Perović istakao je da za današnje ročište nije dobio poziv &nbsp;i da nije, kako kaže, sposoban psihički da iznosi odbranu, tr da ima psihičkih problema i ne može danas da iznosi ništa.
Na pitanje sudije kakavih psihičkih problema ima i da li je to medicinski evidentirano, oštećeni je rekao da nije medicinski evidentirano i da ima “psihičke probleme sam sa sobom.”
Sutkinja Becić zbog toga pozvala vještaka medicinske struke Željka Golubovića, kako bi utvrdio psihičko stanje oštećenog.
“Ja neću da me vještači niko i neću mu odgovarati na pitanja”, istakao je Perović, nakon odluke suda.
SASLUŠANJE SVJEDOKA
Tokom ročišta saslušan je svjedok Uroš Radusinović.
“Uglavnom ja i drug smo se kretali tom ulicom, gdje smo vidjeli dva zaustavljena vozila i mislili smo da je udes. Prošli smo tu još jednom i vidjeli smo gužvu nakon čega smo čuli nešto nalik na pucanj. Kada smo prolazili tu vidjeli smo da su na jednoj strani tri lica i to na strani napadača, a drugoj strani više lica. Primijetio sam da jedno lice u šarenoj trenerci kleči, nijesam vidio pištolj. Ne bih mogao da opišem ta lica jedino što je jedno lice bilo proćelavo, imao je crni duks i oko 30 ili 40 godina. Od vozila sam vidio džip Rendž Rover kafene boje i narandžastu Škoda Fabiu čini mi se da je bio i jedan Megan ali u prolazu”, rekao je pred sudom Radusinović.
Nakon što ga sutkinja Becić svjedoka upozorila na velike razlike u kazivanju kod tužioca i danas pred sudom, Radusinović je rekao da je dosta vremena prošlo i da je zbog toga zaboravio detalje, a da je pištolj vidio.
Na glavnom pretresu nije pristupio drugi oštećeni Turković.
U svojstvu svjedoka saslušani su i Stefan Kalja i Aleksandar Boričić koji je sa Mandićem u kumovskim odnosima. Oba svjedoka ostala su &nbsp;pri izjavi koju su dali pred tužiocem.
Sljedeće ročište zakazano je za 12. decembar kada je planiran nastavak saslušanja svjedoka među kojima i saslušanje predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, strica optuženog.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

Mandić: Neću iznositi odbranu; Perović: Psihički nisam dobro; Na idućem ročištu planirano saslušanje predsjednika Skupštine

Dok se Evropska unija trudi dokazati da je proces proširenja još uvijek živ, Crna Gora se našla na raskršću između evropeizacije i političkog upliva koji prijeti da zemlju vrati unazad. Hrvatski analitičar i dobar poznavalac prilika u Crnoj Gori, Davor Đenero, u razgovoru za portal ETV daje oštar uvid u trenutno stanje i upozorava da bi političke igre unutar vladajuće koalicije mogle ozbiljno ugroziti put države prema članstvu u Evropskoj uniji. - Što se Evropske unije tiče, Crna Gora je trenutno dijete sreće. Za Uniju je važno da dokaže kako je proces proširenja živ - kaže Đenero, ističući da se to vidi i po činjenici da „neugodne nacionalističke ispade protiv državljana Turske i Azerbejdžana niko ne spominje“, iako se, kako upozorava, radi o ozbiljnom alarmu koji pokazuje nivo regresije crnogorskog društva nakon 30. avgusta 2020. godine. Analitičar napominje da se „niko ne osvrće na činjenicu da proces pristupanja ozbiljno ugrožavaju protivevropski elementi unutar vladajuće koalicije“, kao ni na to da je „vlast, sada posredstvom Demokrata, ugrozila bezbjedbosni sistem države, koji je "izbušen" uticajem BIA i ruske obavještajne službe SVR (Služba vanjske obavještajne djelatnosti Ruske Federacije).  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250323160316_df3843f0f137008bc4a65d2a1c7aa5eedeb64b130526264857cd8939ac60ea86.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250323160316_df3843f0f137008bc4a65d2a1c7aa5eedeb64b130526264857cd8939ac60ea86" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Davor Đenero"> <figcaption>Davor Đenero(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Prema njegovim riječima, ako bi „brzo došlo do rekonstrukcije koalicije i isključivanja iz vlasti onih koji ugrožavaju evropeizaciju Crne Gore“, zemlja bi „iduće godine mogla završiti pregovore, a do kraja 2028. postati članica Europske unije“. Ipak, Đenero upozorava da to „nije scenario koji je poželjan ekipi koju kontrolše ključni igrač Vučićevog režima u Crnoj Gori, Andrija Mandić, nosilac svojevrsne veto vlasti u zemlji“. - Pristupanje Uniji definitivno bi onemogućilo da se Crnu Goru gura u takozvani "srpski svijet" - zaključuje Đenero, dodajući da to „Vučićevi spavači u okruženju Jakova Milatovića i Milojka Spajića neće dopustiti“.