Suđenje Nikoli Raičeviću i Miliću Raleviću, koji se terete za prinudu na štetu fotoreportera Vijesti Borisa Pejovića danas je po drugi put odgođeno u Osnovnom sudu u Beranama - ovog puta kako bi advokati odbrane imali vremena da se upoznaju sa spisima predmeta.
Kako je saopšteno iz Sindikata medija, advokat Ralevića je na suđenju kazao da je angažovan tek juče, te da mu je potrebno vrijeme kako bi se pripremio za suđenje, i tražio je da se današnje ročište odgodi. Sa njegovim zahtjevom se saglasio advokat okrivljenog Raičevića.
Suđenje je trebalo da počne 5. decembra, ali je odgođeno jer se tada Ralević nije pojavio na ročištu, zbog neodložne porodične obaveze.
Sudija Ivan Došljak je početak suđenja zakazao za 27. januar naredne godine.
Do incidenta u kojem je Pejović napadnut došlo je u avgustu, u selu Gornje Zaostro blizu Berana, prilikom uklanjanja spomenika četničkom vojvodi i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Tada je više desetina ljudi koji su prisustvovali događaju napalo Pejovića i fotoreportera Pobjede, Steva Vasiljevića.
Osim postupka u kojem su okrivljeni Raičević i Ralević, zaseban postupak u beranskom Osnovnom sudu vodi se i protiv Danka Femića za isto krivično djelo, kao i u Sudu za prekršaje protiv još pet osoba. Raičeviću, Raleviću i Femiću se na teret stavlja kvalifikovani oblik krivičnog djela prinuda, koji podrazumijeva strože kazne ukoliko su napadnuti medijski radnici, i koji je na inicijativu Sindikata medija Crne Gore (SMCG) i Akcije za ljudska prava uvršten u Krivični zakonik 2022. godine.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Ponovo odgođeno suđenje u slučaju napada na fotoreportera Pejovića

Suđenje Nikoli Raičeviću i Miliću Raleviću, koji se terete za krivično djelo prinuda na štetu fotoreportera Vijesti Borisa Pejovića i Pobjede Steva Vasiljevića danas je odgođeno u Osnovnom sudu u Beranama, zbog nepojavljivanja okrivljenog Ralevića.
Do incidenta je došlo u avgustu, u selu Gornje Zaostro blizu Berana, prilikom uklanjanja spomenika četničkom vojvodi i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, kada je više desetina ljudi koji su prisustvovali događaju napalo Pejovića i Vasiljevića.
Osim Raičevića, zaseban postupak u beranskom Osnovnom sudu vodi se i protiv Danka Femića za isto krivično djelo, kao i u Sudu za prekršaje protiv još pet osoba. Raičeviću i Femiću se na teret stavlja kvalifikovani oblik krivičnog djela prinuda, koji podrazumijeva strože kazne ukoliko su napadnuti medijski radnici, i koji je na inicijativu Sindikata medija Crne Gore (SMCG) i Akcije za ljudska prava uvršten u Krivični zakonik 2022. godine.
Kako je saopšteno iz Sindikata medija, sudija Ivan Došljak je na današnjem ročištu kazao da je u sud juče stigao dopis od Milića u kojem navodi da zbog neodložne porodične obaveze nije u mogućnosti da prisustvuje, pa da zbog toga neće moći da održi današnji pretres.
Pretres je odložen za 12. decembar, a Raleviću će poziv biti upućen preko policije, kako bi se obezbijedilo njegovo prisustvo.

1250x600

Slučaj napada na fotoreportere: Odgođeno suđenje zbog nepojavljivanja Ralevića

Presuda u slučaju Gornjeg Zaostra biće jasna poruka svim medijskim radnicima u Crnoj Gori i test za vlasti koliko su spremni da garantuju novinarima i medijima bezbjednost - ocijenjenili su sagovornici agencije MINA predsjednik Sindikata medija Crne Gore Radomir Kračković i izvršna direktokra Instituta za medije Crne Gore Olivera Nikolić.
Anketa koju je agencija MINA uradila sa grupom crnogorskih novinara iz različitih medija, pokazala je da se ne osjećaju bezbjedno kada rade svoj posao i da postoje politički pritisci na rad medija.
<h2>RAD NA TERENU VELIKI PROBLEM</h2>
Kračković je rekao da je rad na terenu prepoznat kao jedan od velikih problema i da je bilo nekoliko težih incidenata, gdje su na meti bili novinari.&nbsp;
On je dodao i da su novinari ispravno prepoznali jake političke pritiske zbog toga što oni kasnije mogu da generišu druge vrste prijetniji i napada.
- Simpatizeri političkih partija nekritički prihvataju narative političara koji targetiraju novinare i onda oni upućuju prijetnje novinarima - naveo je Kračković.
<h2>NAJMANJE 120 INCIDENATA ZA PET GODINA</h2>
On je podsjetio da je u posljednjih pet godina Sindikat medija zabilježio najmanje 120 incidenata u kojima su mete napada ili žrtve bili novinari.
Kračković je istakao da broj napada i pritisaka na novinare nije smanjen i pored institucionalnih pomaka i usvajanja izmijenog Krvičnog zakonika, kojim su povećane kazne za napade na novinare, ali i uprkos tome što policija promptno reaguje na najveći broj slučajeva napada i nastoji da ih odmah procesuira.
I Nikolić je saglasna sa stavom novinara, ocjenujući da država ima dobar zakonski okvir da garantuje bezbjednost novinarima i medijima.
- Ti dobri zakoni i odlična rješenja, koja su vrlo često usaglašena sa najboljim evropskim i međunarodnim standardima, u Crnoj Gori se ne primjenuju najčešće. I tu je ključ problema, jer na političkom nivou imamo kontinuiran politički pritisak na novinare, medije - dodala je Nikolić.
<h2>PRITISCI</h2>
Ona je ukazala na to da već godinu nije obezbijeđeno da Agencija za audiovizuelne medijske usluge (AMU), koja je jedna od najvažnijh medijskih institucija u državi, radi u punom kapacitetu.
- Zato što političari koji su na vlasti, parlamentarna većina, ne žele da puste u Savjet čovjeka koji je dugogodišnji novinar, instruktor novinarstva, koji uživa reputaciju i kredibilitet - istakla je Nikolić.
Ona je kazala da generalni direktor Radio Televizije Crne Gore (RTCG) Boris Raonić i dalje obavlja tu funkciju, uprkos brojnim presudama da je nezakonito izabran.
- Imamo i presude protiv članova Savjeta RTCG, ali kao da su se stvari izvrnule i umjesto da Savjet kontroliše rad manadžmenta, menadžment kontroliše rad Savjeta. Tu imamo odstupanje od primjene zakona i pokušaj političke kontrole - smatra Nikolić.
Ona je podsjetila da je Ministarstvo odbrane nedavno uskratilo akreditaciju za pojedine redakcije, što je, kako je navela, nezapamćeno.&nbsp;
Ukazala je i da pregovori u Javnom serivsu, oko potpisivanja kolektivnog ugovora idu teško.&nbsp;
- U prvih sto mjesta za zarade u Javnom servisu, nema novinara, nema medijskih radnika. Onda imamo osnivanje paralelnog sindikata. Odjednom vidite novinare iz prajm tajma kojih više nema ne vode emisije - istakla je Nikolić.
Ona smatra da su sve to vidovi jednog snažnog pritiska na sindikalni aktivizam i pokušaje ljudi da se izbore za pobojšanje svog standarda.
Nikolić je ukazala na slučaj napada na Steva Vasiljevića, Igora Pejovića i Balšu Rudovića u Zaostru kod Berana kada je spomenik Pavlu Đurišiću uklanjan i premještan u crkvu.&nbsp;
- Na jednom dijelu teritorije policija ne reaguje na brutalno maltretiranje ljudi - otimanje opreme, vađenje snimaka, prijetnje ubistvom - navela je Nikolić.
<h2>GRANSKI UGOVOR MOŽE POBOLJŠATI PRAVA NOVINARA</h2>
Kračković je rekao da još nema granskog koletivnog ugovora zbog toga što ne može da dođe do dogovora između sindikata, dva koji pregovaraju i poslodavaca, odnosno vlastnika medija.
On je kazao da će Sindikat i dalje pokušavati da dođe do dogovora, dodajući da posljednja dešavanja u pojedinačnim medijima mogu biti podstrek da dođe do dogovara oko granskog kolektivnog ugovora.
Kračković je dodao da je Radio Televizija Pljevlja potpisala svoj kolektivni ugovor poslije mnogo godina, kojim su poboljšani uslovi za rad i zarade zaposlenih u tom mediju.&nbsp;
On je kazao da je nakon pregovora o kolektivnom ugovoru u Javnom servisu, kada je bilo protesta Sindikata zaposlenih koji su se žalili na pritiske manadžmenta, na kraju došlo do kompromisa.
- Sada se očekuje samo da Ministarstvo finansija da saglasnost i taj kolektivni ugovor biće potpisan i njime će biti povećane zarade u Javnom servisu - istakao je Kračković.
On je ocijenio da su posjednja dešavanja u pojedinačnim medijima značajan podstrek da se uskoro proba dogovoriti granski kolektivni ugovor na nivou države, koji može poboljšati prava i novinara, i medijskih radnika, odnosno da se tim ugovorom obezbijedi minimum prava ispod kojih se ne može ići.&nbsp;
- Zbog čega je to značajno? Jer u Crnoj Gori danas imamo preko 200 medija. U preko polovine, ja sam siguran, da vi nemate poštovanje nekih osnovnih prava novinara - smatra Kračković.
<h2>NEZAINTERESOVANOST MLADIH</h2>
Nikolić je kazala da je dobra ilustracija o tome koliko je novinarstvo bezbjedna, popularna i atraktivna profesija Crnoj Gori, činjenica da mladi nijesu zaintersovani da se bave tim poslom.
Ona smarta da je država dužna da obezbijedi okvir za slobodan rad.&nbsp;
Nikolić je kazala da nigdje u zakonu ne piše da se ne smiju targitirati ili kriminalizovati novinari i da im se ne smiju davati neke generalne ocjene bez dokaza, ističući da se to vrlo često dešava.&nbsp;
- Nigdje u zakonu ne piše da policija treba da stoji i da mirno gleda kad novinare napada grupa bijesnih ljudi, ali to se dešava - navela je Nikolić.&nbsp;
Dodala je da nigdje u zakonu ne piše da Ministarstvo odbrane smije da uskraćuju i akreditacije novinarima, ali da se to dešava.&nbsp;
- Nigdje u zakonu ne piše da generalni direktor javnog servisa ne smije da bude na toj dužnosti i ne može i da krši zakone ove države, a da i dalje obavlja tu dužnost, ali to se i dalje dešava. Nigdje ne piše da moraš da radiš ovako težek posao, a da imaš ispod prosječne plate. To nigdje ne piše. To su sve stvari koje zavise od ambijenta i nivoa političke kulture na koje političari utiču, ali isto tako postoji dio naše odgovornosti - medijskih organizacija, novinara - navela je Nikolić.
Ona je kazala da je to pitanje budućnosti novinarske profesije.
<h2>ONLAJN PRIJETNJE NAJČEŠĆE</h2>
Kračković je kazao da su prijetnje preko društvenih mreža najčešći vid napada na novinare proteklih godina koje je i Sindikat medija registrovao u svim istraživanjima.
- Ti napadi su specifični zbog toga što policija i tužilaštvo u dosta slučajeva ne mogu da ih riješe i zbog toga što su neke od tih stizale sa adresa iz drugih država. Međutim, u posljednje vrijeme neki od tih slučajeva su riješeni, nakon proteka određenog vremena, ali neki i dalje nijesu. To je veliki razlog za zabrinutost - rekao je Kračković.
On je objasnio da se radi o slučajevima onlajn prijetnji, ili preko društvenih mreža ili preko mejla.
- Imali smo čak i slučajeve prijetnji masovnim silovanjem čitavih redakcija. To su stvari koje moraju snažno da nas zabrinu i moraju do kraja biti riješeni - dodao je Kračković.
<h2>OHRABRUJE PRESUDA ZA PRIJETNJE NOVINARKI TV E</h2>
On je kazao da su nakon nekoliko godina, 2020. i 2021. godine imali i veliki broj fizičkih incidenata, što je bila posljedica oštre polarizacije u društvu nakon promjene vlasti.
- Ono što može da ohrabri jeste posljednja presuda, iako prvostepena, za slučaj prijetnje novinarki Televizije E Itani Kaluđerović, kada je to dijelo kvalifikovano po novom, izmjenjenom Krivičnom zakoniku i počinilac dobio devet mjeseci zatvora - naveo je Kračković.
On je dodao da toga nije bilo u slučajevima napada na novinarku Pobjede Anu Rajčković i na fotoreportere i novinare u Gornjem Zaostru.&nbsp;
- Taj slučaj po nama ide dosta traljavo. Zbog toga što ste vi isprva imali optužnicu protiv jedne osobe. Sada su tu dodate još dvije koje se krivično terete i pet koje se prekršajno gone - naveo je Kračković.
On je poručio da Sindikat pomno prati dešavanja i kako će nadležni organi, prvenstveno sud, na kraju donijeti odluke u tom predmetu.&nbsp;
- Smatramo da će to biti jasna poruka svim novinarima i medijskim radnicima u Crnoj Gori, u zavisnosti od toga kakva bude presuda u tom najtežem slučaju napada na novinare Crnoj Gori u ovoj godini - kazao je Kračković.
<h2>DOŠAO VELIKI BROJ MEDIJA SA SRPSKIM KAPITALOM</h2>
Nikolić je kazala da se, nakon promjene vlasti 2020. godine, promijenila i medijska scena jer je došao veliki broj medija sa stranim kapitalom i to sa jedne adrese, a to je Srbija.&nbsp;
- Nijesam sigurna da smo dolaskom i osnivanjem tolikog broja medija dobili na kvalitetu, sklonija sam prije da se saglasim sa onima koji primećuju da smo dobili, u stvari, politički uticaj - ocijenila je Nikolić.
Ona je rekla da je dijaloška uloga medija u društvu veoma značajna da bi se obezbijedio prostor za razgovor različitih aktera.
<h2>POJEDINI NOVINARI RTCG NESTALI SA PRAJM TAJMA</h2>
Nikolić je rekla da su pojedini novinari na Javnom servisu, urednici od Vladana Mićunovića, Andrijane Kadije, Marijane Marković, Isidore Šoć, Dušanke Pejović, nestali sa prajm tajma u Javnom servisu.
- Zašto? Iz kog razloga? Zašto se kačim na javni servis? Zato što ne postoje nikakvi pisani i tragovi, zašto se ti ljudi miču. A to je par ekselans pritisak na novinare - kazala je Nikolić.
Kračković je kazao da je Crna Gora fenomen zbog toga što ima preko 200 medija na prostoru sa samo 630 hiljada stanovnika, a što logički može da zvuči da su mediji održivi.&nbsp;
- Naše posljedne istraživanje pokazalo je da profit, odnosno dobit medija, pada. Ona je prepolovljena u odnosu na 2023. godinu, prvenstveno zbog rasta troškova - kazao je Kračković.
On je ocijenio da je ogromna uloga države i da zbog ona može lako da kontroliše određene medije.&nbsp;
- Zbog toga što polovina ukupnog novca u crnogorskim medijima dolazi direktno od države, odnosno od lokalnih samuprava ili opština koje su osnivači lokalnih javnih emitera - naveo je Kračković.
<h2>TESTOVI ZA SLOBODU MEDIJA</h2>
On smatra da se ne pridaje dovoljna pažnja tome kako izvještavati sa rizičnih događaja, ali da u Sindikatu očekuju da se situacije u tom pogledu mijenjati.
- Sindikat medija je prije dvije godine izdao i prve smjernice, odnosno procjenu rizika u redakcijama za izvještavanje sa rizičnih događaja i slao ih novinarima i redakcijama sa molbom da se te pročitaju i primijenjuju kada dođe do situacije da se mora izvištavati sa nekih tako rizičnih skupova - rekao je Kračković.
Nikolić je kazala da će za nju test koliko su stvarno političari na vlasti spremni da garantuju novinarima i medijima bezbjednost, biti presuda u slučaju Gornjeg Zaostra.
- Ishod te presude će biti vrlo znakovit kakav je odnos sudova u Crnoj Gori ili dijela sudova, prema onome što je bezbjednost novinara i sloboda medija i koji su autoriteti kojima se u ovom društvu ne smije ništa i koji su, da kažem, van kontrole pravnog sistema - navela je Nikolić.
On je istakla da je druga stvar hitno popunjavanje Savjeta AMU i raspisivanje konkursa za izbor preostalih članova tog tijela da se ta administrativna prepreka otkloni i da agencija može da funkcioniše u punom kapacitetu.&nbsp;
- Potpisivanje kolektivnog ugovora između rukovodstva RTCG i reprezentativnog sindikata i odobravanje tog kolektivnog uvora od Ministarstva finansija, kao i odstupanje Borisa Raonića sa mjesta čelne funkcija direktora jer su pravosnažne presude jasno stavile do znanja da je on tu nezakonito - navela je Nikolić.&nbsp;
Prema njenim riječima, to su testovi koji će da pokažu da li stvarno poštujemo slobodu medija ili su nam samo usta puna svega toga.

Presuda u slučaju Gornjeg Zaostra test za spremnost vlasti da garantuje novinarima bezbjednost

Fotoreporter „Pobjede“ Stevo Vasiljević, radi naknade nematerijalne štete zbog povreda prava ličnosti, kao i materijalne štete koju je pretrpio uništavanjem fotografske opreme, tužio je Upravu policije i Eparhiju budimljansko-nikšićku zbog propusta tokom događaja u beranskom selu Gornje Zaostro gdje je u avgustu podignut, pa uklonjen, spomenik zločincu iz Drugog svjetskog rata - Pavlu Đurišiću.
Duže od 100 dana od incidenta u beranskom selu Gornje Zaostro, tužilaštvo i policija nijesu identifikovali napadače koji su Vasiljeviću u jednom trenutku ograničili kretanje i zlostavljali ga u dužem vremenskom periodu.
Policija, kako Vasiljević navodi u tužbi, nije obezbijedila javni red i sigurnost građana i novinara na događaju za koji je postojala realna opasnost od incidenata, a Eparhija budimljankso-nikšićka, kao domaćin skupa i neformalni organizator, nije preduzela mjere redarstva i osigurala kontrolu mase iako je skup, kako se ispostavilo, bio rizična manifestacija.
Vasiljević je, osim što mu je oduzeta i oštećena fotografska oprema, fizički napadnut, a prijećeno mu je i povrjeđivanjem staklenom flašom i nožem. On za Antenu M kaže da nije zadovoljan načinom na koji državni organi tretiraju cijeli incident.
- Uopšte nijesam zadovoljan dosadašnjim epilogom, posebno sudskim dijelom, svega što nam se desilo u Gornjem Zaostru. Jos uvijek niko nije optužen za napad, a kako stvari stoje neće ni biti - kazao je Vasiljević.
On je juče svjedočio u Prekršajnom sudu u Beranama pred kojim se vodi prekršajni postupak protiv pet osoba, među kojima su i dva maloljetnika, a u vezi sa incidentom u Gornjem Zaostru gdje je osim napada na njega prijećeno i reporterima Vijesti Borisu Pejoviću i Balši Rudoviću.
&nbsp;- Juče sam svjedočio pred Prekršajnim sudom i sve što sam rekao nije imalo puno efekta, otprilike kao kad popunite one polje „imate li šta da dodate“ na kraju nekog upitnika, koje mašina za analizu ne može da protumači, a sve što ste tamo upisali niko ne pročita. Izgleda da organi države Crne Gore incident tretiraju upravo onako kako ga je definisao premijer Milojko Spajić - &nbsp;kao seosku temu - istakao je Vasiljević.
On za Antenu M kaže da se nažalost dešava upravo ono što je i pretpostavljao.
- Zbog toga sam 6. oktobra, dva mjeseca nakon incidenta, preventivno podnio tužbu protiv Države Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve, odnosno Uprave policije i Eparhije budimljansko-nikšićke, čijim nečinjenjem, ili činjenjem, mi je suspendovano, odnosno povrijeđeno niz osnovnih prava zajamčenih Ustavom Crne Gore. Do danas, moj pravni tim nije dobio nikakav odgovor, ni od tuženih ni od Osnovnog suda u Podgorici gdje je tužba predata - rekao je on.
Žalosno je, podvlači, što je primoran da na taj način štiti sebe i profesiju.&nbsp;
- Ritam i način na koji se izvršna i sudska vlast bavi ovim problemom, sada je već očigledno, neće dati rezultate koji bi u budućnosti mogli prevenirati napade na novinare. Mislim da je krajnje vrijeme da država prestane da uzmiče i da se plaši nekih centara moći i u praksi stane u zaštitu svojih građana - kazao je Vasiljević.

Vasiljević tužio Upravu policije i Eparhiju budimljankso-nikšićku zbog propusta tokom događaja u Gornjem Zaostru

Predmet koji se tiče napada na fotoreportere i uništavanje njihove opreme u Gornjem Zaostru, tokom postavljanja spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, je veliki ispit za sudstvo koje bi trebalo da pokaže kako Crkva Srbije nije iznad države i zakona.
To je, gostujući u Informativnoj emisiji „24 sata“ na Televiziji E, ocijenio istoričar Vukota Vukotić.
Navikli su građani, kaže Vukotić, da je Crkva Srbije iznad države - a posebno iznad sudskih organa.
- Pa je suđenje napadačima na novinare i snimatelje u Gornjem Zaostru pravi test za državu. Na ovom primjeru crnogorsko sudstvo ima veliku šansu da stane na put takvoj praksi i da se jedan put pokaže da Crkva Srbije ne može biti iznad države - naglasio je on.
<h2>POKUŠAJ PRANJA BIOGRAFIJE SRBIJE</h2>
Izjave svjedoka u ovom slučaju su, cijeni Vukotić, potpuno besmislene.
- Jer je potpuno nelogično da su novinari i snimatelji pili i veselili se na radnom zadatku, to je potpuno nemoguće jer bi onda to povlačilo njihovu krivicu, makar disciplinsku. Samim tim vidimo da su to izgovori kojima se služe zato što su ponovili riječi mitropolita broj dva – Metodija. Tako da je teško komentarisati takve stvari, ali u svakom slučaju jedna velika šansa da se takvoj praksi stane na put, da se jednom sudskom presudom Crkva Srbije postavi na svoje mjesto - rekao je Vukotić.
On smatra da se veličanjem presuđenog četničkog komandanta zločinca Pavla Đurišića pokušava oprati biografija Srbije – što, kako je rekao, konkretno nema veze sa tim dokazanim ratnim zločincem.
- Postoji bezbroj arhivskih dokumenata, svjedočenja, i stav istorijske nauke o njemu i njegovom djelovanju tokom Drugog svjetskog rata... Međutim ovdje je u pitanju jedan pokušaj promjene narativa koji se nameće u Crnoj Gori, i ne samo kod nas, jer vidimo da je takvo nešto prošlo u Srbiji. Pretpostavljamo da prolazi i u onom dijelu Bosne i Hercegovine i sada nekako mi dolazimo na red. Stvar je u tome što će oni stalno insistarati na tome, u stvari to već rade godinama - naveo je Vukotić.
<h2>BESMISLENE TEZE KOJE NAMEĆE AUTORITET</h2>
To su, ukazuje on, besmislene teze, ali je problem u tome što se pokušavaju nametnuti putem autoriteta.
- E tu je problem, da se odmaknemo od autoriteta i dođemo na polje činjenica takve politike nemaju nikakvu šansu - istakao je Vukotić.&nbsp;
On cijeni i da ideja Crkve Srbije o rehabilitaciji četničkog pokreta nigdje nije naišla na veći otpor nego u Crnoj Gori.&nbsp;
- Čega su duboko svjesni i zbog toga ulažu iznimne napore. Zbog toga su ovi spomenici od tone, ikonografija... To godinama već traje, a nažalost smo dobili „oslobodilačku vlast“ koja oslobađa istoriju od činjenica i prilagođava narativ svojim političkim potrebama – naglasio je istoričar.
To je, decidan je on, nešto što crnogorsko društvo ne može da dopusti sebi.
- Jer ako tu pokleknemo: mi bukvalno gubimo pravo postojanje. To je ta posljednja stepenica na kojoj se brani crnogorski identitet koji se zasnivao na antifašizmu - jasan je Vukotić.
<h2>BRUTALNO PREKRAJANJE ISTORIJE</h2>
Osvrnuvši se na Rezoluciju i glasanje u Ujedinjenim nacijama (UN) o fašizmu, neonacizmu, nacizmu i rasizmu, ukazuje na postojanje dva antifašizma.
- Jedan je evropski, afirmisan posle 1941. godine i na kojem počiva današnje savremeno društvo i drugi - sumanuti program Rusije iz glave Dugina, čiji su sljedbenici na vlasti u Crnoj Gori – naveo je on.
Dodaje da se u Crnoj Gori ne radi o klasičnom revizionizmu, jer ne postoji revizija istorije koja bi podrazumijevala drugačiji pogled na osnovu novih činjenica.
- Mi ovdje imamo brutalno prekrajanje istorije, neko pokušava da nas ubijedi da nešto jeste, a svi znamo da nije - iako ne postoji nikakav dokaz to se pokušava uraditi samo na osnovu autoriteta – rekao je Vukotić.
Te stvari su, upozorava istoričar, izuzetno opasne za svako društvo.
- Ne postoji društvo koje može sebi da dozvoli takvo što za bilo koji segment istorije sa se tako brutalno prekraja. Nažalost, mi vidimo ovdje da se radi o prekrajanjima koja nijesu ni konkretno naša, ona su nama nametnuta spolja, to dolazi iz druge države, od nekih drugih ljudi i institucija druge države, što je još opasnije - rekao je Vukotić.
<h2>PREKO ŽRTAVA NE MOŽEMO DA PREĐEMO</h2>
Ističe primjer prijedlog Pokreta Evropa sad (PES) da se iz Zakona o distaniji Petrović ukloni riječ „nasilna“ u odnosu na aneksiju 1918. godine.
- Nijesu sve aneksije nasilne, postoje i nenasilne: a primjer je BiH 1908. godine koja je nenasilno anektirana od Austrougarske. To je bila potpuno nenasilna, jer je Austrougarska bila donosilac modernosti u odnosu na Osmansko carstvo koje je zvanično di tada bilo. Ima i drugih primjera, naravno, međutim stvar je u tome što se i to iskrivljuje i savija istina - i nekako upodobi prema trenutnim političkim potrebama - istakao je Vukotić.
Decidan je da se 1918. godine desila okupacija - i to je, poručuje on, pravi termin.
- Jer je došla od strane srpskih trupa kojima su pomagale francuske trupe, pa su nakon toga te okupacione vlasti održale neku veliku narodnu skupštinu i to srpskog naroda. Na samoj toj skupštini jedan od delegata Savo Fatić kaže ,,mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi”. Samo učesnici te skupštine priznaju da je postojao crnogorski narod, a sa druge strane isti taj narod nije pitan, nego je to izjašnjavanje srpskog naroda u zgradi opkoljenoj srpskim bajonetima pa su oni svi jednoglasno glasali – naveo je Vukotić.
Problem brisanja riječi „nasilna“ aneksija je, kaže on, cilj da se potre ono što je bilo posle toga - svi zločini koji su napravljeni u Crnoj Gori.
- Drugom dijelu vlasti ni taj prijedlog nije bio dovoljan, već ne smije ni da stoji aneksija, nego mora da bude dobrovoljno ujedinjenje, da smo sve dočekali raširenih ruku. Ali, šta ćemo sa žrtvama, preko žrtava ne možemo da pređemo, to je ono što pamtimo - zaključio je Vukotić.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DIC-85Fvpv_o&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Slučaj napada na fotoreportere u Gornjem Zaostru je veliki ispit za sudstvo koje bi trebalo da pokaže da Crkva Srbije nije iznad države i zakona

Iz beranskog Osnovnog državnog tužilaštva reagovali su na tekst Antene M “<a href="https://etv.me/drustvo/obavezujuce-uputstvo-vdt-markovica-o-postupanju-u-slucaju-nasilja-nad-novinarima-mrtvo-slovo-na-papiru">Obavezujuće uputstvo VDT Markovića o postupanju u slučaju nasilja nad novinarima mrtvo slovo na papiru</a>”, objavljenog 13. oktobra 2025. godine.
Reagovanje ODT-a prenosimo integralno:
"Osnovno državno tužilaštvo u Beranama je dana 8. avgusta 2025. godine, odmah po prijemu obavještenja od strane policije da je u selu Gornje Zaostro, opština Berane, više nepoznatih lica verbalno i fizički napalo novinare koji su fotografisali i snimali događaj postavljanja spomen-obilježja Pavlu Đurišiću, hitno preduzelo sve radnje iz svoje nadležnosti i postupalo u potpunosti u skladu sa Obavezujućim uputstvom Vrhovnog državnog tužioca.
Dežurna tužiteljka je naložila policiji da oštećeni budu upućeni na ljekarski pregled, te da se nakon toga dostavi medicinska dokumentacija. Oštećeni fotoreporteri su saslušani istog dana, kao i lica koja su identifikovana kao napadači.
Nakon saslušanja osumnjičenih i svjedoka, određeno je zadržavanje licu F.D., a dana 11. avgusta 2025. godine podnijet je predlog za određivanje pritvora zbog krivičnog djela prinuda. Nadležni sud je osumnjičenom odredio pritvor u trajanju od 30 dana.
Četiri dana kasnije, 15. avgusta 2025. godine, Osnovno državno tužilaštvo podnijelo je optužni predlog, sa prijedlogom za produženje pritvora, protiv osumnjičenog zbog dva krivična djela prinuda, izvršenih na štetu:
fotoreportera P.B. (Dnevne novine „Vijesti“) i
novinara V.S. (Dnevne novine „Nova Pobjeda“, Podgorica).
Istog dana, 15. septembra 2025. godine, podnijet je i zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv još pet lica zbog: prijetnji, fizičkog napada i drskog i uvredljivog ponašanja učinjenih na štetu pomenutih fotoreportera.
U nastavku izviđaja, nakon što su policiji dostavljene fotografije mogućih izvršilaca krivičnih djela, ista je izvršila njihovu identifikaciju, nakon čega je tužilaštvo prikupilo obavještenja od dva novinara, dok je jedan novinar odbio davanje izjave dok se ne procijeni njegova lična bezbjednost.
Blagovremeno i efikasno postupanje Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama potvrđuje da se Obavezujuće uputstvo Vrhovnog državnog tužioca u potpunosti primjenjuje, te da su tvrdnje iz spornog teksta neutemeljene."

ODT Berane: Obavezujuće uputstvo VDT Markovića u potpunosti se primjenjuje

U Osnovnom sudu u Beranama danas je počelo suđenje Danku Femiću, optuženom da je 8. avgusta u Gornjem &nbsp;Zaostru izvršio krivično djelo prinuda na štetu fotoreportera Vijesti i Pobjede, Borisa Pejovića i Steva Vasiljevića, saopšteno je iz Sindikata medija Crne Gore, čiji je monitoring tim, pored okrivljenog i Vasiljevića, Pejovića i svjedoka Balše Rudovića, prisustvovao suđenju.
Femić je inače prvobitno uhapšen zbog sumnje da je izvršio krivično djelo ugrožavanje sigurnosti. Tom prilikom privedeno je još pet osoba. Na optuženičkoj klupi našao se samo Femić.
- Do incidenta je došlo u avgustu, prilikom uklanjanja spomenika četničkom vojvodi i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u selu Gornje Zaostro blizu Berana, kada je grupa ljudi napala Pejovića i Vasiljevića. Po dolasku novinarskih ekipa, više osoba trkom se uputilo prema njima, počelo agresivno da im prijeti, unoseći im se u lice, otimajući foto-aparate i opremu. Vasiljeviću je oduzeta i polomljena oprema, nasilno je uveden u šator, pri čemu je više ljudi počelo da ga udara i da mu prijeti. Fotoreporteri su pod prijetnjama natjerani da izbrišu sav materijal sa foto-aparata. Fotoreporteru Vijesti Borisu Pejoviću je prijećeno da će ga, ukoliko “bilo šta izađe na Vijesti” – “ubiti golim rukama”. Dok se sve to dešavalo, dva neuniformisana policajca samo su posmatrali napad na novinarske ekipe- podsjećaju iz Sindikata medija.
Femić negirao da je prijetio oštećenima
Femić je priznao da je, kako se izrazio, samo „preuzeo“ foto-aparate od oštećenih i „zamolio ih da izbrišu fotografije“. Negirao je da je Pejoviću i Vasiljeviću prijetio, dodajući da mu je žao što je do incidenta došlo.
- Izvinjavam se oštećenima, naročito Borisu Pejoviću za upućene prijetnje koje nisam uputio. Ako uzimanje foto-aparata predstavlja krivično djelo, to priznajem. Ja sam reagovao jer je prisutni sveštenik naložio da nema fotografisanja. Nisam znao da se radi o novinarima pošto nisu imali legitimaciju- rekao je Femić.
On je, na pitanje oštećenog Vasiljevića kako je saznao za skup u Gornjem Zaraostru, rekao da je o istom informisan putem društvene mreže Fejsbuk. Nije, međutim, mogao da se sjeti sa čijeg tačno naloga.
Vasiljević je Femića upitao kako je znao na koji način se iz profesionalnog fotoaparata vadi memorijska kartica, te zbog čega je iz njega izvadio i karticu i bateriju.
Na njegovo poznavanje profesionalne opreme osvrnuo se i Pejović, pitajući ga odakle mu saznanje da se uklanjanjem i baterije i kartice onemogućava prebacivanje fajlova sa aparata.
Femić je naveo da posjeduje fotoaparat kod kuće, te da takvo znanje nije rezervisano samo za profesionalne fotoreportere.
Vasiljević: Ne mogu da identifikujem osobu koja mi je istrgla opremu
Vasiljević je kazao da je njegov pravni zastupnik u posljednjem trenutku otkazao punomoćje, zbog pritisaka koji su na njega vršeni. Rekao je i da je tokom ispitivanja nakon incidenta dodatno viktimizovan od strane pravosuđa.
On je kazao da nije siguran da li mu je Femić ili neko drugi istrgao foto-aparat jer je u trenutku kad mu je oprema oduzeta oko njega bilo dvadesetak ljudi koji su htjeli da ga linčuju.
- Ne mogu da identifikujem ljude koji su bili oko mene. Možda on jeste bio tu, možda nije- dodao je, pojašnjavajući da iz tog razloga ne može da utvrdi da li je među ljudima koji su ga udarali bio i Femić.
Na pitanje advokata odbrane u čemu se sastoji prinuda kojoj je bio izložen od Femića, Vasiljević je naveo da je Femić bio u posjedu njegove fotografske opreme, a da mu je kao uslov za njeno vraćanje postavio da obriše fotografije sa događaja.
- Mi smo se saglasili, pod dejstvom prinude, da kada mi on vrati opremu ja obrišem materijal. Izbrisao sam fotografiju i tim činom mi je ugroženo ustavom zagarantovano pravo na slobodu izražavanja- dodao je.
Naredno ročište 24. oktobra
Branilac okrivljenog je tražio da se njemu ukine pritvor, prvenstveno zbog jako loše porodične situacije ali i jer, kako tvrdi, ne postoji opasnost od uticanja na svjedoke.
- Posebno ističemo njegovo današnje izjašnjenje u pogledu neprijatnosti koje su doživjeli fotoreporteri i novinari, i da mu je žao i da se izvinjava ukoliko su se našli na bilo koji način povrijeđeni- rekao je dodajući da je crnogorska javnost preko TV emisija lažno obavještavana da su novinari i reporteri linčovani.
Kazao je da je nesumnjivo da su Vasiljević i Pejović doživjeli neprijatnosti ali i da „nije učinjeno ništa na naročito drzak i bezobziran način“.
Na pitanje tužiteljke da li se i dalje osjećaju ugroženim, Boris Pejović je odgovorio potvrdno dok je Stevo Vasiljević kazao da se „apsolutno osjeća ugroženim na teritoriji opštine Berane“.
S obzirom na njihove iskaze ona je rekla da se protivi predlogu za ukidanje pritvora.
Odluku o daljem trajanju pritvora donijeće Vanraspravno vijeće Osnovnog suda u Beranama. Naredno ročište održaće se &nbsp;24. oktobra.

U Beranama počelo suđenje zbog napada na fotoreportere

Ni više od dva mjeseca nakon torture fotoreportera Pobjede i Vijesti, Steva Vasiljevića i Borisa Pejovića, u beranskom selu Gornje Zaostro, tokom podizanja spomenika zlikovcu Pavlu Đurišiću nije pokrenut nijedan postupak zbog napada na novinare, uprkos obavezujućem uputstvu Vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića za postupanje u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima, iz aprila prošle godine.
Danas je pred Osnovnim sudom u Beranama održan glavni pretres u krivičnom postupku protiv Danka Femića koji je optužen za krivično djelo prinuda protiv fotoreprtera jer im je tokom dešavanja u Gornjem Zaostru oteo opremu.
Fotoreporter Pobjede Stevo Vasiljević za Antenu M ukazuje da je takvo ponašanje državnih organa problematično i nije u skladu sa proklamovanim politikama o zaštiti novinara.
- Ovaj postupak nije za napad, nego je postupak za prinudu. Još uvijek nema nikoga. Možda ima neko osumnjičen, ali nema pokrenut nijedan postupak za napad na nas. Ako se ovako nastavi, ako se ovako bude to sve odigravalo, opet će neki drugi kolega biti napadnut, a ni ovo nismo još započeli da rješavamo. To apsolutno nije u skladu ni sa onim uputstvom da bi ovakvi postupci trebalo da imaju prioritet, a &nbsp;na kraju krajeva nije u skladu ni sa onim protokolom koji je prije neki dan popisan o zaštiti novinara – kazao je Vasiljević.
On nam je ispričao i da mu je advokat iz Berana danas uoči početka glavnog pretresa otkazao zastupanje zbog pritiska lokalne zajednice.
- Jutros kad sam došao u sud, advokat kojeg sam angažovao jednostavno se nije pojavio. Ja sam ga pozvao, kazao da počinje suđenje i pitao o čemu se radi... On mi je rekao da odustaje od zastupanja zbog pritisaka koje trpi od zajednice, porodice, sugrađana... i da je bukvalno jutros kada je došao u sud i vidio ljude koji su ispred jednostavno odlučio da me ne zastupa više – kazao je Vasiljević Anteni M.
Da situacija, u bezbjednosnom smislu, nije šala svjedoči i činjenica da su Vasiljević i Pejović danas u Berane na glavni pretres stigli pod policijskom pratnjom.
- Nakon svega što se desilo gore, ja se ne osjećam više bezbjedno i tražio sam od suda - da bih prisustovao glavnom pretresu – obezbjeđenje policije, na što je sud pozitivno odgovorio. Dva inspektora su nas čekala na izlazu iz tunela, iz pravca Kolašina, i pratila nas do zgrade suda u Beranama gdje je bila kompletna interventna jedinica policije koja je obezbjeđivala zgradu i nas – ispričao nam je Vasiljević.
On je naveo da su bili bukvalno tretirani kao štićene ličnosti.
- Kasnije sam saznao, a djelićem oka i vidio, da je bilo okupljenih ljudi. E, sad, jesu li se okupili zbog nas, ili nečega drugoga... ali kasnije, iz razgovora sa inspektorima koji su nas pratili, zaključio sam da ih je bilo i zbog suđenja Femiću – kazao je Vasiljević.
Femić je danas u sudnici priznao da je uzeo fotoaparate i kazao da je tako reagovao zato što je „prisutni sveštenik naložio da nema fotografisanja“, te da navodno nije znao da se radi o novinarima.
Državna tužiteljka ODT-a u Beranama Amra Sujković usprotivila se prijedlogu branioca za ukidanje pritvora Femiću zbog toga što su oštećeni istakli da osjećaju ugroženost i strah za svoj život, a da je pritvor određen upravo iz tog razloga.&nbsp;
Sudija je donio rješenje da se spisi predmeta dostave vanraspravnom vijeću suda radi donošenja odluke o daljem trajanju pritvora protiv optuženog Femića i zakazao novo ročište za 24. oktobar.&nbsp;

Obavezujuće uputstvo VDT Markovića o postupanju u slučaju nasilja nad novinarima mrtvo slovo na papiru

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: napad-na-fotoreportere