Navijačke tribine jesu ogledalo društva – ali ne ravno ogledalo, već više ogledalo koje uvećava i deformiše ono što već postoji. Na tribini se, u kratkom roku, kondenzuju tri stvari: identitet (mi – oni), jaka emocija (uzbuđenje, adrenalin, osjećaj pripadanja) i osjećaj anonimnosti u masi. U takvoj kombinaciji, političke i identitetske podjele koje inače tinjaju ispod površine isplivaju brže i brutalnije nego u „normalnom“ javnom prostoru. Zato se često čini da tribine „prednjače“ – ali one prije svega rade ono što masa svuda radi: samo glasnije, vulgarnije i vidljivije. To je za Pobjedu kazao Radoje Cerović, komentarišući nacionalističke istupe gostujućih navijača na utakmici Crna Gora – Hrvatska.
Takva navijačka koreografija nije strana niti je novost, a ipak je nešto konačno osvjetlalo obraz Crnoj Gori, a to je poruka crnogorskih navijača: „Ustaše i četnici, zajedno ste bježali“, čime su jasno stavili do znanja da nema mjesta govoru mržnje niti šovinizmu kada se bodri svoja zemlja.
Na pitanje u kojoj mjeri su dešavanja na stadionima krajem 80-ih i početkom 90-ih, posebno Zvezda – Hajduk, bila rani indikator nadolazećih nacionalističkih tenzija, Cerović odgovara:
“Ako se vratimo na kraj osamdesetih i početak devedesetih, navijački sukobi – uključujući Zvezda – Hajduk i druge, možda još poznatije epizode – bili su rani indikator nadolazećih nacionalističkih tenzija, ali ne i njihov uzrok. To je bila ona posuda sa kukuruzom o kojoj govorim: neko društvo „podgrijava“ godinama – ekonomskom neizvjesnošću, slabljenjem institucija, agresivnom propagandom – a stadioni su bili mjesta gdje je pojedino zrno prvo „puklo“”.
Cerović smatra da se tu najranije vidjelo ono što je već postojalo kao napetost u društvu: prepakovane istorijske uvrede, mitovi, parole, simboli.
Da li je sport iskorišćen za politizaciju masa, ili su tribine prirodno mjesto gdje potisnuti identiteti izbijaju?
CEROVIĆ: I jedno i drugo. Sport je u suštini „igra rata“: sublimisana borba, jasno podijeljene strane, himne, zastave, pobjednici i poraženi. U takvoj strukturi, svaki identitetski konflikt lako nađe svoje „mjesto“ na tribini. Ali u jednom trenutku to više nije spontano. Politički akteri vrlo brzo shvate da su navijačke grupe već organizovane, hijerarhizovane, navikle na sukob i mobilizaciju. Odatle kreće ono što bih nazvao „outsourcing nasilja“: umjesto da država, policija ili partija nešto uradi direktno, koriste se tribine i navijači kao neformalni alat pritiska.
Da li se na Balkanu navijačke grupe ponekad koriste kao zamjena za institucije sile – kao neformalna produžena ruka politike kad treba obaviti posao koji država ne smije otvoreno da preuzme?
CEROVIĆ: Na Balkanu su navijačke grupe često korišćene kao neka vrsta zamjene za institucije sile. Kada imate slabe, politizovane i korumpirane institucije, vlastima je često „zgodnije“ da za prljave poslove koriste grupe koje formalno nijesu dio države. Vidjeli smo u raznim gradovima regiona situacije gdje navijači „čuvaju“ mitinge, rastjeruju protivnike, pokrivaju kriminalne poslove u vezi sa drogom, reketiranjem, obezbjeđenjem klubova. Tada dobijamo začarani krug: navijačke grupe postaju zaštićeni od države i politike ali i njeni povremeni izvršioci na terenu.
Ko danas ima veću stvarnu moć u pojedinim gradovima regiona – institucije države ili vođe navijačkih grupa koji kontrolišu stotine mladih ljudi spremnih na mobilizaciju?
CEROVIĆ: Formalno, naravno, država. Ali u praksi, u nekim kvartovima i gradovima, vođa navijača koji kontroliše stotine mladih ljudi spremnih na mobilizaciju i povezan je sa kriminalnim strukturama, ima vrlo ozbiljnu moć nad „ulicom“. Ako policija i pravosuđe znaju da će svako diranje u te strukture podići dio grada na noge, ako se šalju poruke tipa „ne diraj njega, taj je naš“, onda se ta realna moć dijeli. I obični građani to vrlo brzo osjete: znaju da nije svejedno s kim ste u sukobu, pa makar govorili o parking mjestu, a ne o ideologiji.
U kojoj mjeri politički akteri koriste navijačke grupe kao instrument pritiska, zastrašivanja ili političke mobilizacije?
CEROVIĆ: Politički akteri navijačke grupe koriste kao instrument pritiska, zastrašivanja i mobilizacije na više načina. Nekad je to otvoreno – transparenti i skandiranja koja jasno idu u korist jedne politike ili protiv neke druge. Nekad je suptilnije: pojavljivanje „momaka sa tribine“ na protestima, upadi na gradske sjednice, tihi pritisak na aktiviste, novinare ili sudije. Prednost za političare je što uvijek mogu reći: „To nijesmo mi, to su navijači, to je spontano“. Poruka je poslata, a potpis je formalno čist.
Što se događa kada država pravi „kompromis“ sa vođama navijača – bilo u vezi sa kriminalom, bilo u vezi sa političkom podrškom – i kakve dugoročne posljedice to ostavlja na institucije?
CEROVIĆ: Najopasnije postaje kada država ulazi u „kompromis“ sa vođama navijača, bilo u vezi sa kriminalom, bilo u vezi sa političkom podrškom. To je, u stvari, truli kompromis koji razara same temelje institucija. U trenutku kada vođa navijača zna da mu se pojedini prekršaji ili krivična djela „gledaju kroz prste“ zato što je politički koristan, prestaje da važi ideja da je zakon isti za sve. Poruka mladima je vrlo jasna: isplati se biti dio te grupe, isplati se biti nasilan i lojalan, a ne pošten i stručan. Dugoročno, to vodi u privatizaciju države: umjesto da institucije budu neutralni arbitar, one postaju samo još jedan igrač u mreži neformalnih moći.
Još je opasnije kada kompromis uopšte nije potreban – kada se svjetonazor države i navijačkih grupa već prirodno poklopi. Kada isti ljudi koji odlučuju o budžetu, školstvu i zakonima dijele isti imovinski, politički i ideološki interes sa onima koji kontrolišu tribine, tada država prestaje da bude korektiv najnižih poriva, a počinje da ih podgrijava i nagrađuje. Umjesto da koči agresiju, pojednostavljeno „mi – oni“ razmišljanje i jezik mržnje, ona ih preuzima kao svoj glavni komunikacioni alat. U takvoj situaciji policija više ne štiti zakon, nego „naše momke“, pravosuđe ne štiti žrtvu nego pazi na „našu stranu“, a javni diskurs se svodi na parole i navijačke pjesme. To je trenutak kada institucije spolja i dalje liče na državu, ali iznutra funkcionišu po logici tribine.
Da li je simbioza politike, navijačkih grupa i kriminalnih struktura posebno opasna u državama sa slabim demokratskim institucijama, poput onih na Balkanu?
CEROVIĆ: Simbioza politike, navijačkih grupa i kriminalnih struktura je posebno opasna u državama sa slabim demokratskim institucijama – a Balkan nažalost dobrim dijelom spada u tu kategoriju. Gdje nema stabilnog pravosuđa, profesionalne policije i nezavisnih medija, takve simbioze stvaraju nešto što liči na paradržavu: sistem u kojem pravi centri moći nijesu vidljivi u ustavu, nego na tribini, u kafiću ili u nekoj „bezbjednosnoj strukturi“ koja je napola legalna, napola kriminalna.
Zašto navijačke grupe u Srbiji i Hrvatskoj imaju snažniji uticaj nego u Crnoj Gori – ili je taj uticaj u Crnoj Gori samo manje vidljiv?
CEROVIĆ: Prvo, riječ je o većim zemljama, većim klubovima i većim novcima. Drugo, u Srbiji i Hrvatskoj navijačke grupe su igrale važnu ulogu tokom ratova devedesetih – i kao simboli, i kao regrutni bazen za paravojne formacije. Treće, duže i sistematičnije su povezivane sa službama bezbjednosti i organizovanim kriminalom. U Crnoj Gori je scena manja, klubovi su manji, pa je i navijačka moć manje spektakularna, ali to ne znači da je nema. Ona je možda manje vidljiva, više raspoređena „ispod radara“, ali i kod nas postoje veze između navijača, kriminala i politike – samo su u manjoj mjeri institucionalizovane.
Kako se crnogorske političke i identitetske podjele odražavaju na navijačku scenu, i koliko ona zapravo gravitirа modelima iz Srbije i Hrvatske?
CEROVIĆ: Crnogorske političke i identitetske podjele neminovno se preslikavaju i na navijačku scenu. Dio navijača identitetski gravitira ka klubovima iz Srbije, preuzima njihove parole, ikonografiju, ponekad i njihov jezik mržnje. Ali istovremeno, crnogorske tribine su više puta pokazale iznenađujuće zdrav refleks i otpornost prema najgorim fašističkim narativima koji su u okruženju dobrim dijelom normalizovani.
Skandiranje „Zajedno ste bježali“ u odnosu na ustaše i četnike je, po meni, fantastičan primjer kako navijačka duhovitost i jedan autentični antifašistički refleks mogu da pobijede retrogradni nacionalizam, makar na trenutak. To nije mala stvar u regionu u kojem se i dalje rado maršira pod ikonografijom poraženih ideologija. Ipak, pritisak modela iz regiona je jak, i ako institucije nastave da slabe, biće sve teže dugoročno održati tu distancu i taj, za naše prilike, dragocjeni otklon od otvorenog fašizma.
Koliko kriminalni segment navijačkih grupa utiče na stabilnost u regionu i koliko je ta sprega postala institucionalni problem?
CEROVIĆ: Kriminalni segment navijačkih grupa vrlo konkretno utiče na stabilnost u regionu. Te grupe danas nijesu samo „momci koji se tuku iza stadiona“. Oni su često dio lanaca trgovine drogom, oružjem, reketiranja, pranja novca. Povezani su preko granica, u kontaktu sa kriminalnim grupama iz regiona i šire, i mogu da budu instrument i domaćih i stranih službi u raznim hibridnim operacijama. Kada to jednom uđe u naviku, to postaje i institucionalni problem: policija i tužilaštvo počinju da kalkulišu kome smiju, a kome ne smiju da priđu, sudije osjećaju pritisak, a građani gube povjerenje u ideju pravde.
Može li se radikalizacija mladih odvijati upravo preko tribina, i gdje je granica između navijačke subkulture i ideološkog ekstremizma?
CEROVIĆ: Apsolutno. Tribina je „socijalna mreža uživo“: ona nudi identitet, pripadnost, status, rituale, sapunicu „mi protiv njih“. Mladi ljudi, naročito oni koji dolaze iz nesigurnih socijalnih uslova, vrlo lako u tome nađu osjećaj smisla. Ideologija se ne uči iz knjiga, već iz pjesama, grafita, simbola, priča starijih navijača. Granica između navijačke subkulture i ideološkog ekstremizma prelazi se u trenutku kada se sport praktično izgubi iz fokusa, a primarna svrha grupe postane mržnja, zastrašivanje i spremnost na nasilje prema „unutrašnjem“ ili „spoljnom“ neprijatelju. Tada više ne govorimo o navijanju, nego o ekstremističkom organizovanju.
Kada govorimo o psihologiji mase – postoji li način da se destruktivna energija navijačkih grupa preokrene u nešto društveno korisno i da se sport vrati u sferu zdravog rivaliteta? Da li je toga ikada i bilo?
CEROVIĆ: Da li tu energiju možemo preokrenuti u nešto društveno korisno? Teoretski – da. U praksi – veoma teško, ali ne i nemoguće. Navijačke grupe imaju snažnu unutrašnju koheziju, osjećaj solidarnosti i spremnost na akciju. Sve su to resursi koji bi, u nekom normalnijem društvu, mogli da budu iskorišćeni za humanitarne akcije, volontiranje, lokalne projekte, podršku djeci, ekologiju. Već smo ponekad vidjeli navijačke grupe koje organizuju dobrovoljno davanje krvi, prikupljanje pomoći, akcije čišćenja gradova. Problem je što je mnogo lakše političarima tu energiju usmjeriti u destrukciju – u strah i podjele – nego u konstruktivne projekte koji traže vrijeme, planiranje i saradnju sa institucijama.
A da li je ikada postojao period „čistog“ sporta, samo zdravog rivaliteta? Ne bih idealizovao prošlost. Sport je oduvijek imao i funkciju simboličkog rata među grupama, gradovima i nacijama. Razlika između stabilnih i nestabilnih društava nije u tome da li postoji rivalitet, nego u tome da li su institucije dovoljno jake da taj rivalitet drže u civilizovanim okvirima. Kada imate povjerenje u sud, policiju, klub i državu, onda možete sebi da dozvolite da su vam komšije „ljuti rivali“ samo 90 minuta. Kada tog povjerenja nema, onda tribine lako postanu još jedan front u raspadnutom društvu, a ne ventil koji nas rasterećuje.
Zato, ako hoćemo da se pozabavimo navijačima, ne možemo to raditi samo kroz policiju i stadionske kazne. Moramo se baviti istim onim stvarima o kojima stalno govorim: ekonomskim raslojavanjem, nepravdom, nefunkcionalnim institucijama i političkim elitama koje žive od podjela. Dok god je posuda sa kukuruzom na šporetu, uvijek će neko zrno da pukne. Na nama je da odlučimo hoće li to biti kokica na tribini – ili nešto mnogo gore u stvarnom životu.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Navijačke grupe čuvaju političarima čiste ruke u prljavom poslu

Nacionalizam i zloupotreba vjere za političke ciljeve razaraju demokratske temelje regiona i udaljavaju ga od evropskih vrijednosti, a odgovori nijesu tako jednostavni kako to populisti pokušavaju predstaviti, poručeno prilikom zvaničnog otvaranja regionalnog plenuma „Pukotine u demokratiji: nacionalizam i klerikalizam na Zapadnom Balkanu“.&nbsp;
Regionalni plenum zajednički organizuju Centar za građansko obrazovanje (CGO), Regionalna akademija za razvoj demokratije (ADD) iz Novog Sada, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu (FPN) i njemačka Fondacija Friedrich Ebert (FES).
Ambasador Njemačke u Crnoj Gori, Peter Felten, ocijenio je da su teme ovogodišnjeg regionalnog plenuma - nacionalizam i klerikalizam - neka od ključnih pitanja vezanih za mir i stabilnost Zapadnog Balkana, perspektive pristupanja država regiona Evropskoj uniji (EU), ali da su relevantne za čitavu Evropu.&nbsp;
Istakao je da je nacionalizam suprotan patriotizmu i da nosi netoleranciju, podjele i negiranje „drugih“, &nbsp;kako na međunarodnom nivou, unutar EU i pojedinačnih društava.
- Nacionalizam jasno stoji na putu razvoja regiona, a zloupotreba vjere za političke svrhe nikada nije dovodila do mira - poručio je Felten, uz opasku da to vodi sužavanju prostora za građane jer država postaje plijen nekih nacionalnih ili vjerskih grupa.&nbsp;
Antifašistički, građanski i multietnički elementi, po njegovom mišljenju, najbolje su karakteristike crnogorskog nacionalnog identiteta.
- Društvena kohezija ove države zavisi od podržavanja i aktivnog branjenja tih karakteristika - naveo je on.
Posebno se osvrnuo na manipulaciju sa evropskim vrijednostima od protivnika EU integracija.
- Pogrešno predstavljanje vrijednosti EU postalo je oružje onih koji ne žele članstvo u EU - kazao je Felten, navodeći da je rezultat te propagande i manja podrška EU posljednjih mjeseci u Crnoj Gori. Istakao je da one koji demonizuju evropske vrijednosti treba pitati šta je pogrešno sa njima i zašto su protiv njih.
Zlokobni narativi su, cijeni on, često bazirani na klerikalizmu i nacionalizmu. Dodao je da civilno društvo mora biti glavni otpor protiv takvih zlokobnih pristupa.
Izvršna direktorka CGO-a, Daliborka Uljarević, istakla je da naslov ovogodišnjeg plenuma nije samo dijagnoza stanja demokratije u regionu, već i poziv na djelovanje.
- Te pukotine nijesu apstraktne, one su u institucijama koje gube povjerenje građana, u obrazovanju koje se povlači pred mitovima, i u društvima u kojima strah i vjera u autoritet sve češće zamjenjuju kritičko mišljenje i slobodu. Demokratija na Balkanu ne puca zbog slabih zakona, već zbog slabih vrijednosti, i vrijeme je da ih ponovo učinimo snažnim - poručila je Uljarević.
Ilustrovala je to i kroz jedan primjer iz Crne Gore.
- Te pukotine su stvarne. To pokazuje i činjenica da naši organi reda i zakona, od avgusta, navodno ne mogu da pronađu bronzani spomenik ratnom zločincu visok dva metra. Javno ih ismijava najradikalniji dio SPC-a, koja danas drži ključne poluge moći u nominalno sekularnoj državi i sve to u interesu autokrate iz susjedne države, koji tako demonstrira koliko lako može da utiče na Crnu Goru - navela je Uljarević.
U osvrtu na Crnu Goru, istakla je i da se liderska pozicije ne može mjeriti samo kroz tehničke kriterijuma već inkorporiranjem evropskih vrijednosti koje društvo istinski živi.
Dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Sead Turčalo, mišljenja je da je region izložen „opasnosti jednostavnosti“ zbog nacionalista i populista koji nude suviše jednostavne odgovore na vrlo složena pitanja.
- Ti jednostavni odgovori kreiraju pukotine u demokratiji, jer eliminišu sve što smatraju da je suvišno, a suvišan je i pluralizam mišljenja - naveo je Turčalo.
On je istakao da jednostavnost vode ka isključivosti, podsjećajući da su upravo ideologije isključivosti na ovom prostoru kreirali ratove i ratne zločine.&nbsp;
- Naš zadatak ne bi bio da popunimo te pukotine demokratije, nego da pogledamo kroz te pukotine, vidimo svjetlost, uspostavimo dijalog i kroz dijalog njegujemo plutralizam i pokušamo da dođemo do rješenja - rekao je Turčalo.
Kako je kazao, oni koji žele jednostavnost ne mogu odgovoriti na pluralizam i dijalog i „zato ne treba te pukotine zatvarati, već ih popunjavati dijalogom“.
&nbsp;Izvršni direktor ADD-a, Balša Božović, osvrnuo se na situaciju u Srbiji i tragediju u Novom Sadu.
- Anketna komisija koju su napravili profesori sa beogradskog i novosadskog univerziteta, pregledala je preko 500,000 dokumenata, istražila i utvrdila da je Vučić lično odgovoran za tu tragediju - rekao je Božović.
On je podsjetio da je iza Srbije teška decenija, 13 godina, vlasti aktuelnog režima Aleksandra Vučića.
- To može da se sublimira u Izvještaju Evropske komisije koji je skoro stigao - prekinute su evropske integracije, potpuno su zaustavljene. Srbija se pominje kao tačka destabilnosti, kao ruski partner na Zapadnom Balkanu i kao neko ko ide nasuprot vanjske i bezbjednosne politike EU - kazao je Božović.
Kako je naveo, za regionom je i nekoliko loših decenija sa sumornim bilansom velikosrpske politike i naporima nekih aktera da i danas pokušaju uspostaviti „Srpski svet“ kao evropeizaciji regiona.
Božović je, citirajući novinara Tomu Markovića, rekao da je „Ćacilend velika Srbija u malom“.
- Sve što je taj koncept trebalo da predstavlja 90-ih i što je danas, to je tamo. Tamo su pripadnici JSO-a, koji su pravili ratne zločine, ubili premijera Srbije Zorana Đinđića 2003. godine, tamo je šef zemunskog klana, koji je poznatiji kao škaljarski klan u Crnoj Gori. U Ćacilendu su optuženi za ratne zločine, silovatelji, kriminalci, batinaši - rekao je Božović.
To je, kaže, vrijednost koju Vučić baštini ispred svoje kancelarije pokušavajući da se suprostavi građanima i da region zarobi u antievropskom narativu.
- To je alternativa ako ne želite EU, taj ćacilend. Zato je suštinski važno da Crna Gora uđe u EU, jer će to pomoći unutrašnjim snagama u Srbiji da se izbore za demokratizaciju države - rekao je Božović.&nbsp;
Direktor kancelarije FES za Crnu Goru, Srbiju i Kancelarije za Sjevernu Makedoniju, Peter Hurelbrink, rekao je da je regionalni plenum tokom godina postao važna prilika za razmjenu mišljenja o najznačajnijim pitanjima sa kojima se suočavaju društva na Zapadnom Balkanu.
On je zahvalio partnerima – CGO-u, ADD-u i sarajevskom FPN-u na organizaciji plenuma.
- Nadam se da ćemo pružiti što više novih uvida, saradnje i rezultata - poručio je Hurelbrink.

1250x600

Nacionalizam i zloupotreba vjere stoje na putu razvoja regiona

Ne smije se "jahati" i politički zloupotrebljavati potreba ljudi u strahu za bezbjednost da zaštite sebe i sugrađane — to je prije svega etički neispravno, politički zlonamjerno i to je manipulacija ljudima, rekao je psiholog Radoje Cerović gostujuči u centralnoj Informativnoj emisiji „24 sata“ na Televiziji E.
Incident u kojem je povrijeđen crnogorski državljanin, a kojem je prethodila tuča sa trojicom turskih državljana, kako je ocijenio Cerović, zloupotrijebljen je zbog loše reakcije MUP-a i iskorišćen je kao sredstvo za skretanje pažnje sa drugih političkih pitanja.
- To je skretanje pažnje ka nečemu što je, potpuno klasično u teoriji komunikacije, traženje žrtvenog jarca: „Hajde da nađemo nekoga, neko je tu kriv“ - pa sad su neki Turci krivi i „ajmo ih progoniti, napraviti noć vještica kao u Salemu. Nesumnjivo je da je crnogorska imigraciona politika pogrešna i da je potrebno ozbiljno pristupiti migraciji, pogotovo u zemlji od 600.000 stanovnika. Nesumnjivo je i da je bezbjednosna situacija narušena tom pogrešnom politikom i da se neadekvatno njome upravlja - rekao je Cerović.
On je podsjetio da su već duže bili vidljivi signali o mogućim incidentima, na koje, tvrdi, niko adekvatno nije reagovao.
- Sve su to ozbiljne stvari kojima bi se trebala pozabaviti država - Vlada, vlast, bezbjednosne službe i imigraciona politika, a ne građani ili mladi ljudi na Zabjelu. Ti ljudi su, s punim pravom, bili ogorčeni, to niko ne dovodi u pitanje, ali rješavanje takvih problema nije u domenu građana već u domenu vlasti koja treba da upravlja tim procesom - da razumije šta se događa unaprijed i da ima mehanizme da spriječi incidente, a kada se dogode da zna kako njima upravljati - rekao je Cerović.
Cerović je posebno istakao da tokom dana nijedno tursko dijete koje živi u Crnoj Gori nije pošlo u školu, iako ta djeca nijesu kriva za događaje.
On je ocijenio da su incidenti tipična matrica ideološkog desnog tipa, jer, kako je rekao, partije desnice jedva čekaju da targetiraju nekoga ko je po nečemu drugačiji.
- Partije na vlasti jedva čekaju nekoga drugačijeg, idealno nacija i vjera, da bude kriv za nepovoljna događanja. Tako se opravdani revolt i ljutnja zbog loših uslova i neadekvatnog upravljanja usmjeravaju prema spoljašnjem neprijatelju. To je fenomen i psihološki mehanizam desnice - zbog straha u odnosu na različitost desnica napreduje u cijeloj Evropi. Jedna ovakva zloupotreba događaja je više od nespremnosti - to je kada ste 50 ljudi postrojili uza zid kao da ćete ih strijeljati - o čemu se tu radi? Ko su ti ljudi, zašto tih 50, jesu li oni učestvovali u tome, jesu li neki od ranije kriminalci? Zašto smo sad odlučili da ih hapsimo ili da pokažemo da postoji zajednica koja je zlo na koje svi treba da skrenemo pažnju, umjesto da obraćamo pažnju na suštinske probleme, uključujući probleme bezbjednosnog sektora s kojima se Crna Gora susreće već godinama - istakao je Cerović.
Ljudi koji imaju potrebu da se zaštite, objašnjava Cerović, mogu lako biti zloupotrebljeni, te dodaje da zloupotrebljavanje njihovih emocija nije etički.
- Krivi su ovi, krivi su oni &nbsp;„ajmo protiv njih“, „ajmo da se izborimo“, „ajmo da ih poubijamo“ i tome slično. Ne smije se jahati na tom talasu niti politički zloupotrijebiti takve emocije - &nbsp;zaključio je Cerović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2F_Rj0WDuOhVc%3Fsi%3DNRmvFuyg4VeHeA_1&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Cerović: Nijedno tursko dijete danas nije pošlo u školu -politizacija straha je manipulacija

Smatram da su bilo kakve ideologije zasnovane na retrogradnoj i nacionalističkoj retorici pogubne - ne samo za druge, već prije svega i za samu državu u kojoj se pokušavaju oživjeti i predstaviti kao nešto novo, poručuje šef diplomatije Ervin Ibrahimović.
On je istakao da su to ustvari reciklirane ideje koje smo, nažalost, već imali prilike da vidimo na našim prostorima pod drugim imenima, i čije su posljedice bile tragične.
- Bilo da govorimo o tzv. "srpskom svetu" ili nekoj drugoj ideološkoj konstrukciji, jasno je da one svjedoče o dvije stvari - prvo, da kao region još uvijek nismo dovoljno spremni da učimo iz grešaka prošlosti, i drugo, da je neophodan dodatni trud svih nas kako bismo stvorili zdravo društveno okruženje u kojem šovinizam i poražene ideje neće imati - naveo je on u intervjuu za <a href="https://www.vijesti.ba/clanak/722152/ibrahimovic-ideologije-poput-srpskog-sveta-svjedoce-da-nismo-naucili-iz-gresaka">Vijesti.ba.</a>
Temeljne vrijednosti Crne Gore, dodao je Ibrahimović, ostaju nepromijenjene, a to je međusobno uvažavanje, solidarnost i građanski karakter društva.
- Ideologije koje nisu u skladu s tim vrijednostima pokušavamo ostaviti na marginama javnog života, ali ne polazi nam to uvijek za rukom i postoje zabrinjavajući ekscesi u tom pravcu. Vjerujem ipak da je većinska volja građana Crne Gore jasno usmjerena ka očuvanju stabilnosti, multietničkog sklada i demokratskih principa. To je osnova na kojoj gradimo budućnost naše zemlje - naglasio je on.

Ibrahimović: Ideologije poput "srpskog sveta" svjedoče da nijesmo naučili iz grešaka

Politika proširenja je bila jedna od najuspješnijih politika Unije u prethodnim decenijama i zato raduje obnovljeni entuzijazam i nikada snažnija podrška zemljama kandidatima od posljednjeg talasa proširenja - poručio je lider Socijaldemokratske partije (SDP) i jedan od predstavnika Evropskog saveza Ivan Vujović koji je, zajedno sa generalnim sekretarom te partije Adisom Balotom, učestvovao u radu Kongresa Partije evropskih socijalista u Amsterdamu.
Vujović je ocijenio da će članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji očistiti naša društva od fašizma i kriminala.
- U nekim zemljama, nažalost i kod nas u Crnoj Gori, na vlasti su ljudi koji pripadaju prošlosti i čija je politika, a i oni personalno, bila sinonim za sve loše sto nam se dešavalo u proteklim decenijama. Ti akteri koriste temu EU integracija da se zaogrnu plaštom lažnog evropejstva, dok svojim konkretnim činjenima i nacionalističkim politikama razaraju naša društva, predstavljajući time najveći izazov na evropskom putu - naglasio je Vujović.
Vujović je, kako su naglasili u Evropskom savezu, u svim razgovorima u Amsterdamu potencirao brzo članstvo naše zemlje u EU kao ključni prioritet i iskazao zahvalnost zbog snažne podrške tom procesu, koja dolazi sa evropskih adresa, a posebno sa adresa predstavnika socijaldemokratske politike.
Kongres je održan pod sloganom "Progresivna mobilizacija u Evropi i na širem prostoru", a dosadašnji lider evropskih socijalista Stefen Lofven izabran je na novi mandat na toj funkciji.
Izabrano je i novo rukovodstvo PES-a i usvojeno 14 programskih rezolucija.
Diskusije na Kongresu su, dodaju u Evropskom savezu, obuhvatile ključne prioritete progresivnih snaga - od pravičnog oporezivanja i socijalne pravde do zapošljavanja, jednakosti i demokratije.
- Učešće na Kongresu druge najjače političke asocijacije u Evropskoj uniji bila je prilika da se promoviše politika SDP-a i Evropskog saveza, potencira imperativ brzog puta Crne Gore u EU, kao i da se realizuju brojni susreti sa poslanicima Evropskog parlamenta iz redova socijalista i demokrata, kao i sa drugim važnim predstavnicima evropske politike i dokazanim prijateljima njenog puta ka EU - zaključili su u saopštenju.

Vujović: Članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji oćistiće naša društva od fašizma i kriminala

Hemon: U toku je fašistička revolucija

Početkom 2000. godine, nakon smrti Franja Tuđmana (1922-1999) i promjene vlasti u Hrvatskoj, hrvatski katolički teolog Bono Zvonimir Šagi (1932-2020) objavio je u katoličkoj obiteljskoj reviji Kana esej u kojem poziva Crkvu i društvo na duhovnu i moralnu obnovu: „Završila je državotvorna faza, sada je pred svim važnim čimbenicima u društvu otvorena zadaća stvaranja nove humane i moralne kvalitete višestranačke demokracije, da se uspostavi moralno-pravna sigurnost i razvije povjerenje u nužnu funkciju bitnih državnih institucija i uz normalne smjene putem proceduralnih demokratskih postupaka.“
Teolog Šagi, pažljivi i pronicljivi promatrač crkvenih i društvenih procesa, upozoravao je da se „duhovna“ obnova zaplela u bespuća sakraliziranja, spomeničkog mitologiziranja hrvatskih povijesnih stremljenja i događanja, a „moralna“ u socijalno-etički nepromišljene modele pretvorbe društvenog vlasništva i privatizacije provođene na štetu radnika, što je završilo u teškom razočaranju većine i u korupciji „izabrane“ manjine.
Kritizirao je i vjerske tiskovine i krugove katoličkih laika koji su se bavili pronalaženjem i ozloglašivanjem „lijevih tendencija u Crkvi“, umjesto da su u evanđeoskom svjetlu kritički promišljali politiku i aktualne društvene procese. „Izmislili su, piše Šagi, etiketu 'lijevi kler' (kao da bi neki 'desni kler' bio više crkven) da bi vjernicima ogadili sve što je zvučalo kritički glede postojećeg stanja u društvu, a svako upozorenje na potrebu političke promjene prikazali katolički sumnjivom.“
Katolici koji su se u politici takvima deklarirali nisu bili u stanju aktualizirati katolički socijalni nauk: „Umjesto jasne kritike postkomunističkog grabežljivog kapitalizma, i načina stvaranja nove kapitalističke elite, upotrijebili su socijalni nauk kao parolu za sijanje straha od tobožnjeg komunizma.“ Crkva, apelirao je Šagi, mora osmišljavati i tražiti putove moralne obnove: „To joj je sada nanovo otvorena mogućnost, pa zato i neodložna zadaća.“
Šagi je dovoljno dugo poživio da se mogao i sam uvjeriti kako ove njegove riječi neće imati nikakvog odjeka u Crkvi, iako je riječ o teologu kojega su cijenili u Crkvi. Štoviše, duhovno stanje u Crkvi 2025. godine gore je nego što je to bilo 2000. godine. To potvrđuju i propovijedi hrvatskih biskupa i svećenika, primjerice propovijed zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše na misi zadušnici za žrtve Jazovke, propovijed hercegovačkog provincijala fra Joze Grbeša na groblju u Bilima, propovijed sinjskog gvardijana fra Marinka Vukmana na svetkovini Velike Gospe, ali i mnoge druge propovijedi i javni istupi biskupa i svećenika.
Za sadašnje duhovno i moralne stanje hrvatskog naroda veliku odgovornost snosi Katolička crkva. Svoj privilegirani položaj u društvu nije iskoristila kako bi pripadnike hrvatskog naroda u evanđeoskom duhu obraćala, suočavala sa zlima iz prošlosti i ukazivala na zablude sadašnjosti, nego je, zloupotrebljavajući oltar i vjeronauk u obrazovnom sustavu onemogućavala duhovnu i moralnu obnovu. Nacionalističko ludilo koje se rasplamsalo ovog ljeta velikim dijelom ide upravo na dušu Crkve koja je desetljećima pod krinkom domoljublja njegovala nacionalizam i njime trovala mlade ljude.
Kada danas uzmete u ruke katoličke tiskovine ili posjetite katoličke portale, imate osjećaj da čitate nacionalnu literaturu, da su to bilteni nacionalne ideologije, ili nekakve stranačke organizacije sa snažnim nacionalnim sentimentom. U crkvenim medijima ponajbolje se ocrtava stanje uma i duha u suvremenoj Katoličkoj crkvi u hrvatskom narodu: lamentiranje nad patnjama u prošlosti, njegovanje nacionalnih mitova i laži, prokazivanje i progon povijesnih i sadašnjih neprijatelja i svođenje kršćanske vjere na vulgarni i banalni nacionalizam.
To što današnji katolici i Hrvati uzvikuju pozdrav Za dom spremni i nose simbole i obilježja zločinačkog ustaškog režima, nije tek partijanersko ludovanje ili pobuna protiv zakonskih zabrana, ako je i uopće to, nego je posljedica dugogodišnje političke indoktrinacije u kojoj je sudjelovala i Crkva. Da se o davnoj i bližoj prošlosti mladim ljudima govorila istina, u sklopu vjeronauka i općenito pastoralnog rada s vjernicima, broj militantnih i isključivih katolika bio bi zasigurno manji što bi u većinskoj katoličkoj zemlji utjecalo i na društveno i političko stanje. No, to se nije dogodilo, i ne događa se ni danas. Katolička crkva se grozničavo drži uz naciju i nacionalne svetinje u strahu da ne izgubi društveni monopol. Pritom bezobzirno manipulira mladim ljudima i sudjeluje u njihovom duhovnom i moralnom osiromašenju.
Snažno inzistiranje na domoljublju koje se, kao što vidimo ovih dana, lako surva u agresiju i isključivost, u progon neistomišljenika i uskraćivanje ljudskih prava i sloboda, dokaz je da Crkva svoje poslanje ne veže uz Evanđelje Isusa iz Nazareta, nego uz ovozemaljske datosti. Činjenica je da je pripadnost određenom narodu važna ljudima, posebno pripadnicima malih naroda, ali joj ne treba davati značenje koje nema niti ikoga svoditi samo na taj identitet. Pokojni papa Franjo je upozoravao da narod nije nikakva „mistična ili anđeoska kategorija“ i da nekritički odnos prema vlastitom narodu može lako skliznuti u nezdravi populizam, u lokalni narcizam koji je nesposoban zapažati i tumačiti svijet oko sebe. Upravo nas ono globalno i univerzalno, govorio je papa Franjo, štiti od sitničavog provincijalizma, od iskušenja da se zatvaramo u sebe, da podižemo zidove i ograđujemo prostor svoje neslobode i straha.
Kad je riječ o prošlosti, Katolička crkva samo i isključivo govori o stradanjima hrvatskog naroda. To je legitimno i ne bi bilo ni sporno kad bi se govorilo i o stradanjima drugih ljudi za koja su odgovorni pripadnici hrvatskog naroda. Crkva svjesno prešućuje primjere otpora i humanosti u vlastitim redovima u Drugom svjetskom ratu u kojem je na strani partizana u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sudjelovalo 75 katoličkih svećenika, od čega su po nacionalnosti bila 52 Hrvata, 21 Slovenac i dva Poljaka. Kao suradnici partizana poginula su 43 svećenika: 21 Slovenac, 19 Hrvata i trojica drugih narodnosti (navedeno prema I. Goldsteinu, Hrvatska u Drugom svjetskom ratu 1941.–1945.). Taj dio vlastite antifašističke povijesti Crkva u potpunosti prešućuje kao da nije ni postojao, a upravo su ti ljudi sačuvali obraz Crkve koja je velikim dijelom stala uz ustaški režim.
Crkva koja nije univerzalna i otvorena prema različitostima, nije evanđeoska Crkva. Nacionalna Crkva, nesposobna za kritički odnos i distancu prema vlastitom narodu, nužno zapada u uskoće i isključivosti, kojima se hrane nacionalizmi i fanatizmi. Koliko je poguban takav odnos Crkve prema narodu i njegovim vođama najbolje pokazuje upravo vrijeme Drugog svjetskog rata i posljedice koje je za sobom ostavila Nezavisna Država Hrvatska. No, iz toga Katolička crkva u hrvatskom narodu nije ništa naučila i ponavlja pogreške iz prošlosti.

​Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede

Neke vlasti na Zapadnom Balkanu svjesno jačaju ekstremizam, dok su neke, od kojih bi se to moglo i očekivati jer je u njima krajnja desnica, ekstremistički narativ utišale, što govori da jačanje ekstremističkih narativa zavisi od vlasti i njenih institucija, poruka je sa drugog panela Nacionalne platforme za sprječavanje ekstremizma koju je organizovao Centar za demokratsku tranziciju (CDT), navodi se u njihovom saopštenju.&nbsp;
Govoreći o ekstremizmu u državama regije, odnosno polarizaciji u društvu, filozof i politički analitčar sa Kosova Škeljzen Malići je ukazao da u toj državi polarizacije ima ali da nije snažna kao u drugim zemlhama.
- Kosovo je mirnija oaza od regiona, ali imamo unutrašnju blokadu pošto smo mlada demokratija. U suštini institucionalni život nije siguran, kosovsko društvo je bilo podijeljeno i kad smo bili najhegemonizovaniji. Danas je ista podjela kao ranije, samo su se promijenili akteri. Na Kosovu imamo trenutno drugu vrstu blokade da se institucije ne poštuju ili zaobilaze. Imamo situaciju da tri mjeseca ne može da se konstituiše Skupština zbog jedne proceduralne stvari - naveo je on.
Poslanica u Narodnoj skupštini Srbije Biljana Đorđević istakla je da u toj zemlji nema ni pokušaja, makar i nespretnog, institucionalnog odgovora na ekstremizam.&nbsp;
- Zapravo, imamo jednu vrstu potpune inverzije, gdje govor mržnje dolazi od samog vrha vlasti, gdje jedna vrlo opasna relativizacija koja je u proteklih deset dana bila vidljiva u slučaju nacizma. Imali smo situaciju da se transparent “Bolje ćaci, nego naci” našao na Niškoj tvrđavi, sa sve svastikom koja nije bila precrtana. Bilo je jasno da je to djelo povezano sa Srpskom naprednom strankom, koja je na vlasti. Iako je to zabranjeno zakonima koje imamo, nije bilo reakcije institucija na tako nešto. Imamo govore opozicije i zgrožavanje javnosti, ali izostaje reakcija institucija. Nakon nekoliko dana, pojavio se takav veliki transparent sa precrtanom svastikom ispred Narodne skupštine, jer se saznalo da je to zakonom zabranjeno, &nbsp;istakla je Đorđević, navodi se u saopštenju CDT-a.&nbsp;
Đorđević kaže da sa takvom revitalizacijom nečega što je nacizam, trivijalizacijom toga i tvrdnjama da su oni koji protestuju izdajnici države, nacisti, fašisti, onemogućava da se institucije razviju i reaguju.&nbsp;
- Ali ne samo da onemogućavamo institucije da razviju mogućnosti da reaguju na tako nešto, nego trivijalizacijom onesposobljavamo društvo da reaguje kada se stvarno suoči sa stvarnim prijetnjama, sa stvarnim pokretima koji su neonacistički, rasistički. Nemamo institucionalni odgovor, imamo pokušaj društvenog odgovora - kazala je Đorđević.
Bojan Glavašević, osnivač Greyhound advisory i bivši zastupnik u hrvatskom saboru kaže da ne vidi da ekstremistički narativi u Hrvatskoj rastu.
- Oni jesu dio vladajuće većine, ali za razliku od ranije, iako je krajnja desnica u koaliciji sa HDZ-om, taj ekstremistički narativ je utišan jako, što je pomalo apsurdno. To ima veze sa tim što naš premijer nije autentično nacionalista i to ne trpi, ali nemamo garancije da će onaj koji dođe nakon njega biti isti takav - rekao je Glavašević.
Podsjetio je da je prije par dana izašao izvještaj Evropske komisije o zločinima i govoru mržnje u Hrvatskoj i da tu postoji nekakva konstanta kada su u pitanju mete.
- Dakle, uvijek su tu Romi, Srbi, LGBT zajednica, u posljednje vrijeme jevrejska zajednica su mete takvih napada. Ali, generalno u Hrvatskoj ja vidim neko smanjivanje toga - dodao je Glavašević.
Nedobronamjerni akteri nijesu, kako navodi on, ekskluzivni za Crnu Goru.&nbsp;
- Naći ćete ih u svakoj demokratiji, pogotovo mladoj kakve sve naše jesu i oni fundamentalno će iskoristiti svaku situaciju da okrenu taj trend unazad. Mislim da je puno važnije to što se radikalizacija maknula iz velikih “mainstream” stranaka, to je proizvodilo mikrosocijalni efekat koji je bio problematičan do mjere da je bilo teško nositi se s njime” kazao je Glavašević i dodao da su se policija i sudska praksa u Hrvatskoj ipak stabilizovale.&nbsp;
- Imate institucije za koje znate da će, kad neko iskoristi ustaški pozdrav, da će policija reagovati i da će sudska praksa to reflektovati kao nešto što se ipak kažnjava. Velikim dijelom na tom putu nam je pomogla EU - zaključio je on.
Đorđević je kazala da je kod studenata koji protestuju u Srbiji posebno zanimljivo što su među sobom različiti ideološki i što jako vode računa da očuvaju svoje jedinstvo.&nbsp;
-Nama, kao starijoj generaciji, u početku je bilo neobično da prihvatimo miks različitih simbola, ali je bila vrlo značajna reaproprijacija tih nacionalnih simbola. Ne u smislu otetih i isključivo nacionalističkih, nego kao naših, patriotskih, koji su u suštini građanski - od zastave, himne, kola koja se igraju paralelno sa drugim muzikama - kazala je Đorđević.
Glavašević, čiji je otac, novinar Siniša Glavašević ubijen u Vukovaru tokom rata, naveo je da nacionalizam dijeli ljude na “nas i njih” i stvara neprijatelje.
- Nacionalizam funkcioniše na konstruisanju nas i njih i oni su naši neprijatelji, kakvi god oni bili. Istovremeno mi konstruišemo sopstveni identitet i mi nismo kao oni i oni nisu kao mi. I na tom nekom najvišem nivou ta priča onda bude vrlo učinkovita. Ali na nivou ličnih priča smo otvorenih čuti da je neko proživio nešto što je bilo teško, iako je možda ta osoba bila na drugoj strani, možda mogu čuti šta ta osoba ima reći, na trenutak da se izmaknem iz sopstvenog iskustva... Na tom nivou ljudskom negdje možemo da se nađemo. Ne moramo da se složimo oko svega, ali to može biti temelj da ta mržnja otupi - zaključio je Glavašević.
Malići je podsjetio da je od osamdesetih godina sam bio u svim inicijativama dijaloga i razgovara između Albanaca i Srba, da je pravio i izložbe u Beogradu devedesetih godina, pa poslije rata književne večeri, predstave.
- Nisam saglasan sa osudama Evropske unije, ona je pokušavala šta može. Mislim da su na individualnom i grupnom planu postojali kontakti srpske i kosovske alternativne scene koji nisu nikad ni prestali, postoje neki centri moći koji guraju na drugu stranu. Postoje u politici vrhunski prevaranti kao što je Vučić, on je sve obećavao i jednoj i drugoj strani. Ključ stabilnosti Balkana je pomirenje - srpsko i albansko - rekao je on.

Da li će ekstremistički narativi jačati zavisi od vlasti

Rastući nacionalizam u regionu više nije povratna pojava već strateški alat aktuelnih politika koje politike prošlosti koriste za kontrolu sadašnjosti - kroz crvku, simbole, medije i obrazovanje. Nacionalizmi u regionu ne djeluju samostalno, oni se međusobno hrane, radikalizuju i legitimišu, dok društva ostaju zarobljena u ciklusu straha, podjela i zaboravljenih problema.
To je akcentovano u novoj emisiji Građanskog ugla Centra za građansko obrazovanje (CGO) na Televiziji E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D_fUccdbvlfY&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Gosti Zvezdane Kovač, direktorke za strategiju i komunikacije u CGO-u bili su aktivistkinja NVO ANIMA iz Kotora, Ervina Dabižinović, sociolog i univerzitetksi profesor iz Sarajeva, Dino Abazović, aktivista za ljudska prava i portparol Srpskog nacionalnog vijeća iz Zagreba, Eugen Jakovčić i istoričarka Sanja Radović iz Beograda.&nbsp;
<h2>KONSTANTA</h2>
Govoreći o međusobnoj povezanosti i političkoj instrumentalizaciji nacionalizma, Ervina Dabižinović istakla je da nacionalizam nije prolazna ili povratna pojava, već konstanta čije se manifestacije u Crnoj Gori danas promovišu kao cilj politike.
- To više nije ni proizvod nečega, ni posljedica nečega, nego je prosto cilj - kazala je ona dodajući da su nacionalizmi u regionu međusobno uslovljeni i isprepleteni.
Radikalizacija jednog, kaže ona, radikalizuje drugi.
- I to je jedan splet u kojem se gotovo ne zna ko počinje, ko nastavlja ili završava - pojasnila je Dabižinović.
Dino Abazović je podsjetio na poznatu tezu Adama Michnika da su nacionalizmi u postsocijalističkim državama „posljednji pokušaj komunizma da uspostavi autoritarnu vladavinu“. Po Abazoviću, nacionalizam se ne može tumačiti van šireg političkog i kulturnog konteksta.&nbsp;
- Nijedan nacionalizam sam po sebi ne crpi snagu iz sebe, nego upravo u tom antagoniziranju sa drugim nacionalizmima oni se međusobno hrane - ocijenila je Sanja Radović.
Nacionalističke retorike nijesu samo slične - one su, kako je podvukla, gotovo neodvojive.
- Kada im se oduzme taj predznak, ne možete vidjeti razliku među njima - navela je ona.
<h2>PODRŠKA SPC</h2>
Dabižinović je na poziciji da je nacionalizam u Crnoj Gori dobio nekoliko pojavnih oblika: etnički, kulturni i vjerski.
Istakla je da projekat Srpskog sveta ima direktnu podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) i da je u pitanju „negacija samobitnosti crnogorskog nacionalnog identiteta“.
Dabižinović je ukazala na simbiozu politike i crkve, uz ocjenu da „taj savez između institucije crkve i politike danas oblikuje i politički ideološki diskurs u Crnoj Gori.“&nbsp;
Abazović ističe ulogu religije u formiranju političkih identiteta na Balkanu.&nbsp;
- Od devedesetih godina religija postaje čvrsta politička činjenica u cijeloj jugoistočnoj Evropi. Danas religija živi kao da smo rođeni u njoj, a ne da je biramo. Religijski simboli na ovim prostorima prošli kroz proces profanizacije i potom resakralizacije kao nacionalni simboli par excellence - kazao je on.
Istakao je da je problem što religija više ne prenosi univerzalne vrijednosti.
- Danas jedan veliki broj ljudi ne pravi razliku između nacionalnog i vjerskog identiteta - zaključuje Abazović.
<h2>POZADINA - UVIJEK POLITIKA</h2>
Eugen Jakovčić je nacionalizam u Hrvatskoj opisao kao „žilav i vrlo prilagodljiv“.
Podsjetio je na histeriju oko ćiriličnih tabli u Vukovaru i na institucionalnu šutnju crkvenih struktura u tim trenucima.
- Obratili smo se papi Franji jer biskupi i sveštenici nijesu reagovali - ispričao je on.
Revival ustaštva je, kaže, tinjao od devedesetih.
- HDZ i Franjo Tuđman su tu učinili medvjeđu uslugu Hrvatskoj - naveo je Jakovčić u osvrtu na pokušaj relativizacije ustaške prošlosti.
Upozorio je na trendove kao što su koncerti sa nacionalističkim pozdravima i tolerisanje ustaških simbola.
- U Zagrebu ćemo uskoro imati pola miliona ljudi koji će uzvikivati ustaške pozdrave. Iza toga uvijek stoji politika - kazao je on.
<h2>MURALI U BEOGRADU PLANSKI I UNIFORMNI</h2>
Sanja Radović je izričita da grafiti i murali u Beogradu nijesu spontani - nego planski i uniformni.
- To je koordinisana kampanja da se stvori osjećaj da svi misle isto - kazala je Radović opisujući stanje u Srbiji kao zabrinjavajuće, uz sistematsku proizvodnju nacionalističkog narativa kroz medije i javni prostor.
Ukazala je i na važnost lokacije simbola, poput murala Ratku Mladiću.
- Ti murali godinama nijesu bili problem dok nijesu stigli u centar grada - tada je počela borba - decidna je ona.
Radović smatra &nbsp;i da je medijski pritisak konstantan, zbog čega je teško razlučiti da li je nacionalizam došao odozgo ili odozdo.
- Da bismo znali šta ljudi stvarno misle, moralo bi proći deset godina bez dominantno nacionalističkog narativa u medijima - objašnjava ona.
<h2>NACIONALISTIČKA RETORIKA NA STADIONIMA, U KAZALIŠTIMA I U INSTITUCIJAMA</h2>
Abazović je rekao da su u jednom periodu političari pokušavali da budu pristojniji, proevropski, pa su smanjili nacionalističku retoriku, ali se ona, kako je naglasio, izmjestila na stadione, u kazališta, među navijače.
- A sad se ponovo vratila i u institucije - upozorio je on.
&nbsp;Jakovčić je na to dodao da političari posegnu za pomoći nacionalizma kad im zatreba.&nbsp;
To što predsjednik Skupštine Crne Gore nije građanima čestitao Dan nezavisnosti, Dabižinović vidi kao politički signal, a ne slučajnu grešku.
&nbsp;- To otkriva zapravo i tu namjeru tih politika i daje taj odgovor da ni danas nezavisnost Crne Gore u toj političkoj grupaciji nije nikakva izvjesnost - rekla je Dabižinović, upozorivši na način na koji se simboli koriste da „raspiruju istorijsku traumu“.
Nacionalizam, kaže Abazović, ne dolazi samo s jedne strane.
- On je komplementaran i kompetitivan. Jedan nacionalizam hrani drugi, a svi zajedno prikrivaju ključne društvene probleme - siromaštvo, korupciju i građansku obespravljenost - opomenuo je Dino Abazović.
Eugen Jakovčić je govorio i o političkim manipulacijama kolektivnim mitovima u Hrvatskoj, posebno kroz narative o „Oluji“ i Vukovaru, uz napomenu da je kao neprijatelj odmah detektovan onaj „ko ide s činjenicama kontra tih mitova“.
Istakao je da 30 godina nakon rata u Hrvatskoj još nije moguće čuti pluralne glasove u javnom prostoru kada su u pitanju ratna sjećanja.&nbsp;
- Mi ne možemo u javnom obilježavanju vidjeti različite diskurse. Uvijek se govori samo o povratku hrvatskih izbjeglica, dok se prešućuje da su neki drugi ljudi istovremeno napuštali svoje domove - naglasio je Jakovčić.&nbsp;
<h2>NOVE GENERACIJE - DEPOLITIZACIJA I NEDOSTATAK SOLIDARNOSTI</h2>
Govoreći o novima generacijama, svi su izrazili zabrinutost zbog depolitizacije mladih i nedostatka solidarnosti.
- Nacionalizam razoružava empatiju i razara društvenost. Zajednice teško komuniciraju, a to je najveći uspjeh nacionalizma - rekla je Ervina Dabižinović.
Jakovčić je dodao da je „otupio senzibilitet mladih, koji su fokusirani samo na svoje male teritorije, dok empatija prema drugima gotovo ne postoji“.
Posebno je kritikovao političke elite koje izostankom reakcije na globalne tragedije, poput one u Gazi, „uče mlade da budu indiferentni“.&nbsp;
Jedna od rijetkih svijetlih tačaka, složili su se gosti, jesu studentski protesti u Srbiji.
- Nacionalizam u Srbiji aktivno razbija svaku vrstu društvene kohezije. Ali, upravo su studenti pokazali da je moguće povezivanje - rekla je Sanja Radović, upozoravajući da su studenti, čim su podigli glas protiv korupcije i nepravde, odmah optuženi za antidržavno djelovanje. Prva reakcija vlasti bila je, kako je konstatovala, da ih proglase izdajnicima, ali oni nisu na to reagovali.
- To je njihov najveći uspjeh - poručila je Radović.&nbsp;
<h2>PRIJEM U EU BEZ SUOČAVANJA SA PROŠLOŠĆU BIO BI MEDVEĐA USLUGA</h2>
U završnom dijelu emisije otvoreno je pitanje Evropske unije kao političkog cilja i realnosti.
Jakovčić je rekao da je Hrvatska „propustila da odigra ključnu ulogu“ kao uzor regionu.
- Umjesto da smiruje nacionalizme, Hrvatska je postala zemlja s nacionalističkom, gotovo šovinističkom vladom - kazao je on.
Ervina Dabižinović je dodala da bi prijem Crne Gore u EU bez stvarnog suočavanja s prošlošću bio „medveđa usluga“, poručujući da je „važno da ne uđemo u EU dok ne riješimo bazične stvari koje ovdje ne valjaju i koje generišu kompletnu situaciju“.
Sonja Radović je upozorila da je podrška EU u Srbiji pala ispod 40 odsto, dijelom zbog nejasnog stava same Unije.
- Građani nemaju povjerenja jer EU često ćuti kada vlast prelazi crvene linije. A kad imate ekonomske probleme, autoritarni režim i nedostatak vanjske podrške - dobijete idealne uslove za bujanje nacionalizma - zaključila je ona.
&nbsp;Cijela emisija je dostupna na linku:&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D_fUccdbvlfY&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Emisija je producirana kroz projekat CGO-a “Evropeizacija kroz Građanski ugao” podržan kroz regionalni program SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan, koji sprovodi Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Centar za istraživanja i javne politike (CRPM) i Institut za demokratiju i medijaciju (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.
Sadržaj emisije isključiva je odgovornost CGO-a i sagovornika, i ne odražava nužno stavove CPCD, CRPM, IDM i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Porast nacionalizma u regionu: Politika prošlosti kao alat sadašnjosti

Poruke da su Srbi u regiji ugroženi izuzetno su opasne i negativno djeluju na političku atmosferu, a Srbija je glavni faktor nestabilnosti. To je u intervjuu za centralnu informativnu emisiju na Televiziji E kazao hrvatski poslanik u Evropskom parlamentu Tomislav Sokol.&nbsp;
- Sjetimo se kako su počeli ratovi iz devedesetih godina, a upravo su počeli sa tom pričom da su Srbi ugroženi, da im neko želi uzeti prava, da postoji neka vatikansko ustaška, ne znam sve kakva, urota protiv njih, i da se zato oni trebaju naoružati, mobilizirati i slično - kazao je on.
To što je izjavio Milan Knežević predsjednik Demokratske narodne partije (DNP), smatra Sokol, je na pragu stvaranja neke paranoje i urote svih protiv srpstva, što, kako ocjenjuje, može eskalirati radikalnim potezima.
Knežević je prije nekoliko dana govoreći za Newsmax Balkans kazao da Crna Gora treba da potpiše vojno tehnički sporazum sa Srbijom, Mađarskom i Slovačkom. On to vidi kao “odgovor” na sporazum o vojnoj saradnji Hrvatske, Albanije i Kosova. Ocjenio je i da je taj sporazum direktno usmjeren protiv Srbije, a i protiv Crne Gore.
- Mi se sad pravimo da ne vidimo da se prave vojni savezi protiv pravoslavaca na Balkanu, kao što su i ove obojene revolucije koje su krenule od Gruzije, Slovačke, Mađarske, Gruzije, Srbije, a evo i Republike Srpske - kazao je lider DNP-a.
Evropski poslanik Tomislav Sokol kaže da ako se pogleda sadržaj onoga što je Knežević rekao jasno je da on gleda Mađarsku, Slovačku, kao svoje saveznike, dvije zemlje Evropske unije koje odudaraju, generalno od vanjsko političkog usmjerenja ostatka država članica. Te zemlje su, kaže u velikoj mjeri unutar evropskih institucija izolovane.&nbsp;
- On takođe govori o obojenim revolucijama, ako ste primijetili, spominje Gruziju, što je klasičan ruski narativ, kao da je pisano u Moskvi, to itekako pokazuje da proevopska orijentacija koju svi u vladajućoj koaliciji dozivaju, i kojom se deklarišu da je jedna stvar, jedna stvar su riječi, a ono što zbilja misle i kako djeluju je nešto sasvim drugo. Ne treba puno da to izađe na površinu, upravo kroz ovu njegovu izjavu to je izašlo na površinu - naglasio je Sokol.
Hrvatska je, podsjeća on, napravila sporazum sa susjednim državama koji nije usmjeren ni protiv koga i ne radi se o vojnom savezu, već isključivo o saradnji koja se tiče vojnih pitanja.
- Činjenica je, očigledno, da stranke koje su na tragu beogradske politike u Crnoj Gori, vide Hrvatsku kao svog neprijatelja, i to je nešto što nas, nažalost, jako zabrinjava. Što se tiče same Hrvatske, ja sam više puta rekao da Hrvatska želi Crnu Goru u Evropskoj uniji, Hrvatska je pomogla Crnoj Gori i u logističkom, pravnom, tehničkom smislu u procesu pregovora. Premijer Spajić je više puta pohvalio pomoć Hrvatske vezano za ulazak Crne Gore u Evropsku uniju- naveo je Sokol.&nbsp;
Hrvatska, kako kaže, želi Crnu Goru u Evropskoj uniji, ali Crnu Goru koja zadovoljava sve evropske uslove, sve evropske standarde vrijednosti i načela, Crnu Goru koja je proevropski i prozapadno orijentisana, koja nije ni ruski, ni srpski proces, nego jedna normalna, stabilna samostalna država, koja živi evropske vrijednosti i gleda prema zapadu.&nbsp;
– Takva Crna Gora će uvijek imati Hrvatsku podršku za ulazak u Evropsku uniju, ali naravno da se neki problemi &nbsp;i otvorena pitanja moraju riješiti. Konkretno pitanje nestalih, to pitanje nadilazi bilateralne odnose. Pitanje nestalih je civilizacijsko pitanje, pitanje vladavine prava i temeljnih načela i vrijednosti na kojima je Evropska unija utemeljena. Tu će Hrvatska kroz dijalog sa Crnom Gorom, vjerujem, naći rješenje koje će biti obostrani interes - poručio je Sokol.
<h2>Hrvati na prostoru Crne Gore žive preko 1.000 godina i uvijek su bili lojalni građani&nbsp;</h2>
Osvrćući se na izjavu sveštenika Srpske pravoslavne crkve Mijajla Backovića, kaže da ga nije iznenadila, jer gdje god je SPC tu je i srpska hegemonistička politika. Te dvije stvari, je kaže, nemoguće odvojiti.
- Sjetimo se samo litija 2020.godine koje su pokrenule niz političkih promjena koje su dogodile u posljednjih nekoliko godina, i to je nešto što me ne čudi previše, a što nikako nije pozitivno. Hrvati su autohtona manjina koja živi na području Crne Gore preko 1.000 godina, uvijek su bili konstruktivni članovi društva, nikad nijesu uradili apsolutno nikome nikakve probleme, naprotiv, uvijek su bili lojalni građani Crne Gore, oni će to sigurno i dalje biti - rekoa je evropski poslanik.&nbsp;
Bilo kakav govor koji ide u smjeru nekakvog napada ili govora mržnje prema Hrvatima u Boki, je, kako kaže, definitivno nešto na šta treba pripaziti.&nbsp;
- Ja sam u Evropskom parlamentu više puta govorio o potrebi da se zaštite manjine u Crnoj Gori, to opet nije bilateralno pitanje, već pitanje &nbsp;temeljnih vrijednosti i načela na kojima počiva Evropska unija- naglasio je Sokol.&nbsp;
<h2>Srbija faktor nestabilnosti</h2>
Godišnji izvještaj o sprovođenju zajedničke bezbjednosne i odbrambene politike o kojem se govorilo na plenarnoj sjednici u Strazburu prepoznaje ulogu Srbije u destabilizaciji istočne Evrope. Ta država, navodi Sokol, glavni je faktor nestabilnosti u regionui to je nešto što predstavlja veliki problem.
- Svijest o tome koliku prijetnju predstavlja Srbija za stabilnost praktično cijelog kontinenta, i ta svijest do sada nije baš bila previše razvijena u evropskim institucijama. Naravno, to je posljedica višegodišnjeg lobiranja takozvane srpske diplomatije, i kroz neke druge kanale i jednostavno puno toga je potrebno napraviti da bi se ta percepcija promijenila i da bi se u evropskim institucijama shvatilo koliki je problem Srbija - rekao je on.
U Evropskoj uniji različite zemlje imaju različite interese, objašnjava Sokol, pa je teško zauzeti jedinstven stav prema Srbiji.
- Ono što Evropski parlament može napraviti jeste da na Evropsku komisiju izvrši određeni politički pritisak, da bi se ta percepcija i stav prema Srbiji promijenili. Evropska komisija i države članice Vijeća imaju mehanizme da naprave pritisak na Srbiju, od pitanja viza, pitanja ekonomskih, državnih, robne razmjene i slično. Zaista postoje mehanizmi da se Srbiji pristupi na jedan puno oštriji način nego što je to bilo do sada - kazao je on.
Prema njegovom mišljenju, jasno je da ta zemlja pokušava sjediti na više stolica istovremeno. Kombinovati istovremeno i sa Rusima, i sa Kinezima, sa Evropom, Sjedinjenim Američkim Državama i s Turskom, i to je, kako kaže, nešto što je apsolutno dugoročno neprihvatljivo, jer se time prostor jugoistočne Evrope dodatno destabilizuje.&nbsp;
- Srbija koristi međunarodne veze kako bi širila uticaj na okolne zemlje. Crna Gora je jedan primjer, tu je Bosna i Hercegovina, tu je pitanje Kosova, i to je ono što danas predstavlja veliki problem. Ono što su se Srbi, očigledno, nadali, pogotovu Vučić, da će sa promjenom američke administracije duvati neki novi vjetrovi, da će Trampova vlada biti puno benevalentnija &nbsp;prema Srbiji, nego što je to bila Bajdenova, ali se za sada to ništa konkretno ne vidimo - poručio je Sokol.
<h2>Vučić i Dodik su nastali kao projekti zapada</h2>
Ne treba otpisivati ni srpskog predsednika Aleksandra Vučića, ni predsjednika bosanskohercegovačog entiteta &nbsp;Republika Srpska Milorada Dodika, jer su obojica nastali kao, kaže Sokol, kao projekti zapada.
- Nemaju sve države EU isti stav po tom pitanju, u zavisnosti od njihovih ličnih ekonomskim, geopolitičkim, vojnim i drugim interesima, i činjenica je da su oni već više puta pokazali da su itekako otporni. Danas imamo situaciju da niti Dodik može odcijepiti Republiku Srpsku, niti ga državni organi mogu uhapsiti, tako da je to neka pat pozicija u kojem smjeru će stvari ići to će se vidjeti, ali definitivno BiH sada ne funkcioniše kao normalna država, ona je nekakav protektorat, ona nema monopol sile na polovini svoje teritorije, za dugoročnu budućnost i stabilnost BiH nije dobro - ocijenio je on.&nbsp;
Nike siguran ni da će višemjeseči protesti koji se održavaju u Srbiji u organizaciji studenata u blokadi dovesti do pada Vučića, kojem, kaže ne vidi alternativu.
- A iskreno nijesam siguran da je srpsko društvo prošlo tu katarzu da bi neka nova vlast koja bi eventualno zamijenila Vučića bila nešto puno bolja. Ne mislim da je u Srbiji problem samo Vučić, on je to što jeste, srpski nacionalista koji vodi državu na vrlo autoritaran način, apsolutno gura tu velikosrpsku hegemonističku politiku, ali ja ne vidim neke alternative koje bi bile puno bolje od njega - zaključio je Sokol.

Sokol: Sjetimo se da su ratovi devedesetih počeli sa pričom o ugroženosti

U Crnoj Gori sjutra će biti pretežno sunčano, a najviša dnevna temperatura iznosiće 19 stepeni.
Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, na sjeveru, po kotlinama i duž riječnih tokova, u jutarnjim satima mjestimično magla ili niska oblačnost, koja se ponegdje može zadržati i duže tokom dana.
Vjetar će biti najčešće slab do umjeren i promjenljiv, na jugoistoku povremeno umjeren sjeveroistočni.
Jutarnja temperatura vazduha od minus četiri do deset, najviša dnevna od osam do 19 stepeni.

Sjutra pretežno sunčano, do 19 stepeni

Majke sa troje i više djece organizovaće protest u ponedjeljak, 15. decembra, ispred Skupštine Crne Gore, pod sloganom "Hitno odmrzavanje - čekanju je kraj".
Kako je najavljeno protest će trajati od 11 do 15 sati.
Nedavno su majke pokrenule peticiju za povećanje obeštećenja, a kako se njihovi zahtjevi još nijesu razmatrali na sjednicama skupštinskih odbora, odlučile su se na okupljanje sa kojeg će ponovo pozvati Skupštinu i Vladu da pristupe što hitnijem rješavanju njihovog problema.
- Kako su naša primanja na istom nivou godinama, mi tražimo njihovo usklađivanje - poručeno je u najavi protesta.

Majke sa troje i više djece najavile protest ispred Skupštine: "Hitno odmrzavanje - čekanju je kraj"

"Nekada smo imali seobe naroda, a sada imamo seobe birača iz jedne zemlje u drugu."
Na taj način bivši član Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (BiH) Vehid Šehić za Radio Slobodna Evropa opisuje situaciju u kojoj stanovnici regiona učestvuju na izborima u više zemalja - nezakonito.
Situacija se prije svega odnosi na stanovnike BiH, Srbije i Crne Gore.
Opoziciona Demokratska partija socijalista Crne Gore smatra da se toj "seobi birača" može stati na put uz pomoć Evropske unije, gdje bi evropski i regionalni stručnjaci uparivali biračke spiskove tri zemlje.
Proces bi, prema inicijativi koju pripremaju, vodio Brisel.
- Da konačno dobijemo jednu kvalitetnu kliničku sliku... i odstranimo ove izborne turiste - kazao je u crnogorskom parlamentu poslanik DPS-a Andrija Nikolić.
Pravo glasa na posljednjim parlamentarnim izborima u ovim zemljama imalo je malo više od 10 miliona ljudi, od čega u Crnoj Gori najmanje - oko 540.000.
Procjene nevladinih organizacija specijalizovanih za izbore govore da u ovim zemljama živi desetine hiljada ljudi s dvojnim prebivalištem i biračkim pravom.
Iz Evropske komisije nisu odgovorili na upit oko inicijative DPS-a.
Iz Misije OEBS-a u Crnoj Gori su saopštili da pozdravljaju "inicijative usmjerene ka osiguravanju tačnosti i integriteta podataka o biračima, jer su to ključni koraci u očuvanju povjerenja u izborni proces".
A iz njihove Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR) su za RSE kazali da stoje na raspolaganju za pružanje podrške svim članicama OEBS-a u ispunjavanju preporuka koji se odnose na izbore.
No, ukazuju da bi taj zahtjev morao stići od zvanične Podgorice.
- ODIHR takvu podršku pruža nakon formalnog zahtjeva vlasti - navedeno je u odgovoru.
Do danas, ODIHR je primio zvaničan zahtjev od Ministarstva unutrašnjih poslova za predstavljanje dobrih praksi pri kontroli biračkih spiskova.
<h2>Na trafostanicu registrovane desetine birača</h2>
Inicijativa DPS-a naslanja se na onu grupe crnogorskih i srpskih nevladnih organizacija specijalizovanih za izborna prava i nadgledanje izbora.
Naime, CeMI, CRTA i CeSID su od ranije inicirali da se kroz Berlinski proces otvori pitanje "duplih birača", razmjenom podataka o prebivalištima i državljanstvima građana.
- Fenomen organizovanog dovođenja birača autobusima nazivamo - "busing"... Ako birač ima duplo prebivalište i po tom osnovu glasa u dvije zemlje, to su takozvani fantomi, koji nezakonito glasaju. I jedan dio tih ljudi, ne svi, organizovan je od strane vladajućih partija - pojasnio je ranije za RSE direktor CeMI Zlatko Vujović.
On je ocijenio da se tako mijenja izborna matematika i obesmišljava izborni proces.
Naime, domaći i međunarodni posmatrači su i tokom posljednjih parlamentarnih izbora u Srbiji 2023. konstatovali organizovano dovođenje glasača iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska u Beograd.
Iz CeMI ističu da za razmjenu podataka među zemljama regiona nije bilo volje.
S tim je saglasan i Vehid Šahić, bivši član Centralne izborne kosmiije BiH.
- To se posebno odnosi na Srbiju, gdje na trafostanici imate prijavljeno 30, 40 ljudi kao glasača... Zbog toga su i izbori izgubili na značaju - kazao je Šahić.
Tako je Evropska komisija u prošlomjesečnom izvještaju za Srbiju konstatovala da još nisu implementirane prioritetne preporuke ODIHR-a, koje se tiču i biračkih spiskova i transparentnosti podataka o biračima.
<h2>Nisu ispunjene sve preporuke ODHIR-a</h2>
Evropska komisija se u prošlomjesečnom izvještaju osvrnula na oblast izbornog zakonodavstva i u Crnoj Gori.
U dokumentu piše da je reformisan dio izbornog zakonodavstva, ali da je potrebno dalje usklađivanje sa preporukama ODIHR-a.
Iz kancelarije ODIHR-a su za RSE kazali da su izdali 17 preporuka u vezi sa biračkim spiskom i da su neke do njih potpuno implementirane.
- Glavne preostale preporuke uključuju reviziju ustavne odredbe o dvogodišnjem stalnom boravištu kao uslovu za biračko pravo na nacionalnim izborima, te uvođenje jasnih zakonskih kriterijuma o tome kako građani stiču i gube stalno prebivalište - kazali su.
Iz ODIHR-a su preporučili sprovođenje sveobuhvatne revizije registra birača uz široki nadzor svih aktera.
Skupština je u julu izglasala izmjene dva izborna zakona - o finansiranju partija i izbornih kampanja, i o održavanju lokalnih izbora u jednom danu.
Iz Skupštine nisu odgovorili na upit RSE šta su preduzeli u cilju ispunjavanja preporuka koje se odnose na birački spisak.
U Crnoj Gori biračko pravo ima čak 85 odsto stanovništva, dok je taj procenat u EU 70 odsto.
Tako je na posljednjim izborima 2023. bilo 53.000 birača više nego punoljetnih građana na popisu iz iste godine.
Pravo glasa ima državljanin Crne Gore koji je navršio 18 godina.
<h2>"Onemogućiti zloupotrebu države"</h2>
- Možda mi imamo najuredniji birački spisak od ove tri tržave - ističe Vehid Šehić, koji je bio član Centralne izborne komisije BiH.
U posljednjem izvještaju Evropske komisije za tu državu eksplicitno se ne pominje birački spisak kao u slučaju Srbije i Crne Gore.
Pominje se samo u kontekstu spornih zakona entiteta Republika Srpska koje je poništio Ustavni sud BiH.
No te prepouke nisu implementirane.
- Zato što živimo u državama gdje ne postoji politička odgovornost i obaveza prema određenim institucijama iz EU, kojima mi tobože težimo da postanemo članice - kaže Šehić.
On podražava inicijative koje bi dovele do tačnih biračkih spiskova.
- Pristalica sam toga da dođemo do nekih pokazatelja koliko se to građana seli iz jedne države u drugu kad su izbori, a onda tražiti rješenja i onemogućiti zloupotrebu od strane i državnih institucija koje to omogućavaju &nbsp;poručuje Šahić.
Sve zemlje Zapadnog Balkana - izuzev Kosova - imaju status kandidata za članstvo u EU.
Crna Gora se trenutno smatra liderom u procesu integracija. Cilj Vlade je da do kraja sljedeće godine zatvori sva poglavlja i 2028. postane članica.
Srbija je otvorila 22 od 35 poglavlja, a zatvorila dva.
BiH je 2022. dobila status kandidata.

Inicijativa iz Crne Gore da Brisel stane na kraj "seobama birača" u regionu

Dječji hor Zvjezdice ove godine obilježava veliki jubilej – 40 godina postojanja. Četiri decenije pjesme, stvaralaštva i odrastanja generacija djece, ostavile su dubok trag u kulturnom životu Podgorice i cijele Crne Gore. Zato su gosti emisije Jutro s Majom Marko Klepić, osnivač, kompozitor i dirigent, Ana Klepić, dirigentica i kompozitorka, Ivona Klepić muzička pedagoškinja i Lidija Karadaglić, novinarka.
Crnogorska muzičarka Andrea Demirović koja je 2009. godine predstavljala našu zemlju na Pjesmi Evrovizije, jedna je od učesnica ovogodišnjeg Montesonga.
Gosti/panelisti su muzičari Bojan Delić i Ivan Ivanović i Mihailo Šaranović iz benda Bubnjivi&amp;psi koji će i prezentovati novu pjesmu i spot “Previše”.
Budite uz Televiziju E od devet sati!

Jutro s Majom: O velikom jubileju Dječjeg hora Zvjezdice, Montesongu...

Poslednjih godina – konkretno, od početka ruske genocidne agresije na Ukrajinu - Srbija ne samo da stagnira u eurointegracijama, Srbija se brzinom svetlosti udaljava od Evrope i od civilizacije. Stiče se utisak da je rapidan pad dostignutih standarda u svim oblastima ključnim za pridruživanje, a da u nekim oblastima još nije ni maklo sa početnih, iovako niskih, pozicija.
Neki analitičari to objašnjavaju jednostavnom činjenicom: evropski standardi su dijametralno suprotni od trenutno važećih srbijanskih standarda vladanja i “privređivanja”, u kojima dominiraju nasilje, arbitrarnost, netransparentnost i korupcija. Zvanična Srbija, pride, inadžijski uporno odbija da se usaglasi sa spoljnom politikom zajednice čiji član – bar zvanično – želi da postane, posebno kada je odnos prema agresorskoj Rusiji u pitanju.&nbsp;
Štaviše, odnos prema Moskvi je ponizan, snishodljiv, u nekim segmentima – poput ovog sa aktuelnom krizom oko sankcija NIS-u – i robovski. Dok se političari lukavo, ali ni za kog ubedljivo, zaklanjaju iza “bratstva” ili “principijelnosti”, Crkva Srbije se javno i otvoreno ponaša kao da nije autokefalna, već tek podružnica “majke crkve” u Rusiji. A to, s obzirom na uticaj koji Crkva ima na politički i opštedruštveni segment u Srbiji, nije nimalo bezazleno.
Iako nikad zvanično nije osporena proklamovana politika eurointegracija, javna je tajna da su neki istaknuti članovi srbijanskog režima ako ne na platnom, ono bar na “ljubavnom” spisku Kremlja. Formalno radi balansa sa proevropskim snagama, zbog čuvena “četiri stuba spoljne politike”, u svakoj srbijanskoj vladi nalazi se bar po nekoliko ortodoksnih rusofila, koji se otvoreno i bez stida prikazuju lojalnijim Moskvi nego svojoj državi.&nbsp;
Rezultat svega toga je da je Srbija, koja je po evropskim agendama trebalo da bude motor ukupnog pridruživanja Zapadnog Balkana, sada na začelju “liste čekanja” koja podrazumeva i još nekoliko istočnoevropskih država. Da ostavimo po strani razmatranje da li je iz evropske vizure uopšte bilo realno očekivanje da Srbija bude “lokomotiva” – sada je ta zabluda u Briselu shvaćena, prihvaćena i agenda izmenjena.&nbsp;
Srbija se danas u Briselu dominantno vidi kao slepi poslušnik Moskve, a srpske evropske ambicije tek kao ambicije prema evropskim pretpristupnim fondovima. Izlišno je i pomenuti da je to dobro za druge aspirante – posebno za Crnu Goru i Albaniju, čiji se proevropski trud najzad prihvata, a još više se prihvata njihov geopolitički položaj i značaj za sprečavanje širenja ruskog uticaja. Izlišno je reći i koliko je to loše za samu Srbiju, koju sada Zapad percepira ne samo kao ključnu figuru raspada jugoslovenske federacije, već i kao slepog izvršioca patoloških potreba i osvajačkih ambicija Kremlja, za izazivanje nestabilnosti u Evropi.
U takvom odnosu snaga, predsednik Srbije lansirao je ideju o “grupnom” ulasku svih zemalja Zapadnog Balkana u EU.
Već neko vreme, Srbija prema Briselu vodi kampanju udvaranja i ubeđivanja. Udvaranje je nedavno “ispalo” iz igre zbog nekontrolisanih otrovnih izjava Aleksandra Vučića o evropskim predstavnicima, dok ubeđivanje traje po istom sistemu po kome se ubeđuje narod u Srbiji: nije istina ono šta vi vidite, već ono šta mi kažemo.
A uprkos izostanku usklađivanja sa spoljnom politikom Unije – pre svega, u domenu sankcija Rusiji – i davanju srpskih ”papira” građanima RF koji drugačije ne bi mogli da uđu u zemlje Unije, srpski predstavnici danonoćno ponavljaju da je Srbija uradila sve, da želi u EU, da nije fer što Evropa ne želi Srbiju ili je stavlja pred svršen čin… Nasuprot tome su još neke činjenice: REM, ideja o gašenju Tužilaštva za organizovani criminal, lokalni izbori – a to su stvari preko kojih Evropa više ne prelazi, ma kakvi da su bili razlozi zbog kojih je to činila ranije.&nbsp;
Teško je i zamisliti da bi bilo ko u Uniji, makar i pod utiskom skromne nadoknade koja bi mu iz Beograda legla na račun, mogao sada da se “upeca” na takav predlog. Jer, to bi ispravnu ideju Evrope – da one po kriterijumima najbliže članstvu “isforsira”, kako bi “povukli” ostale kandidate, a Rusiju izbacili iz igre – svelo na nagrađivanje najgorih i zastoj u eurointegracijama za sve, dok oni s najmanje pomaka ne ispune uslove.&nbsp;
S obzirom da kod nekih i ne postoji posebna želja da ispune uslove, a kod drugih je mnogo otvorenih pitanja same državne organizacije odnosno nerešenih odnosa sa susedima koji su u EU – jasno je da bi teorijsko usvajanje Vučićeve ideje zakovalo celi Zapadni Balkan kao sivu zonu van EU i dalo dodatni motiv i energiju Rusiji da tu učvršćuje svoje pozicije. A to je direktno suprotno interesima EU.
Očigledno je i najnaivnijima, stoga, da ovaj Vučićev “kremljo mortale” nije plod istinske želje da ceo ovaj prostor uđe u organizaciju kojoj geografski svakako pripada, a morao bi da pripada i vrednosno i civilizacijski. Ne. "Predlog" je u stvari namera da se i oni koji su uprkos velikom trudu današnje Rusije i svim velikosrpskim podmetanjima blizu EU - ukoče. Jer, hegemonija "Srpskog sveta" je bolest identična hegemoniji "Ruskog mira": ne donosi nikome ništa dobro, napredno i kvalitetno, samo zarazi i uništi i one koji požele ili pokušaju da se izvuku.

Vučićev “kremljo mortale”

Poslanik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je, tokom današnje skupštinske rasprave o Prijedlogu zakona o saradnji Crne Gore sa dijasporom, otvorio pitanje statusa građana Crne Gore koji žive u Srbiji, navodeći primjer sopstvenog sina.
On je pitao ministra dijaspore Mirsada Azemovića da li je njegov sin dijaspora u Crnoj Gori jer je rođen u Beogradu.
- Moje dijete je rođeno u Beogradu. Oba roditelja su mu crnogorski državljani, ali samo zato što je rođeno u Beogradu, ne može da dobije crnogorsku ličnu kartu i crnogorska dokumenta. I kad pitam za svoga sina, pitam za desetine i desetine hiljada građana Crne Gore, koji trenutno žive u Srbiji i koji imaju isti status kao moj sin. Potrebno mi je da znam je li moj sin dijaspora u Crnoj Gori, iz ugla Ministarstva dijaspore, odnosno iz ugla naših zakona. I jesu li ovi ljudi koji žive u Srbiji dijaspora?Jesu li oni Kurdi, jesu li oni neko pleme koje luta Evropom i Azijom, tražeći mjesto za život, ili su građani Crne Gore kojih se Crna Gora odrekla iz prostog razloga što se dominantno i nacionalno izjašnjavaju kao Srbi - pitao je Knežević.
Ne samo što nemaju pravo glasa, nego, isitče Knežević, nemaju pravo na dvojno državljanstvo, dodajući da nije bilo sluha ni za model plave karte.
- Šta su oni nama u Srbiji? Toliko ih ima da ja mogu iz punih usta da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore. I gledam ovih dana utrkivanje, ko će prije da odgovori ili ko će prije da pljune po Aleksandru Vučiću. Nema potrebe da branim Aleksandra Vučića ovdje, ali bih volio da se tako reagovalo kada je ovdje hrvatski ministar Gordan Grlić Radman tražio brod Jadran, kada je tražio 17 miliona odštete za logor Morinj, gdje niko nije stradao, kada je tražio da priznamo da smo bili agresori u građanskom ratu ili kada su ovdje skandirali "Ubij, zakolji da Srbin ne postoji". Tada je trebalo pokazati petlju i reći Grlić Radmanu ovo što se sada govori Srbiji i što se govori Vučiću - naglasio je Knežević.
Reagovao je poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Oskar Huter koji je podsjetio Kneževića da je Ustavom Crne Gore propisano da je glavni grad Crne Gore Podgorica, a da je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, a ne Aleksandar Vučić.
- A Botun je u Crnoj Gori - poručio je Huter.

Knežević: Iz punih usta mogu da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore; Huter: Podgorica je glavni grad, a predsjednik nije Vučić već Milatović

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Nakon što je Portal ETV 8. decembra objavio informaciju da je predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš na poziv Udruženja Pljevljaka u Sarajevu bio gost na svečanoj večeri ove organizacije, a što je odbio da komentariše predsjednik te asocijacije Alen Sulejmanović, odnosno nije odgovorio na naše pitanje koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu, juče se oglasio na društvenoj mreži Fejsbuk, s objašnjenjem da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“, a ne lično Vranešu. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 67.5144%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fvideo-dario-u-sarajevu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Portal ETV objavio je informaciju nakon što nam se obratilo više Pljevljaka, ogorčeni Vranešovim prisustvom na svečanoj večeri, zbog njegove nacionalističke, šovinističke politike koju propagira, a dostavljen nam je i snimak sa tog druženja. - Udruženje Pljevljaka u Sarajevu postoji više od trideset godina i okuplja ljude rođene u Pljevljima koji danas žive u Sarajevu, kao i naše sugrađane koji su porijeklom iz Pljevalja. Naš cilj je isključivo njegovanje tradicije i međusobnih veza. Kao i svih ovih godina, Udruženje je uputilo službeni, protokolarni poziv Opštini Pljevlja kao instituciji, iz čijeg se budžeta rad Udruženja djelimično finansira, a što je ustaljena praksa duga tri decenije. Taj poziv nije ličan i ne zavisi od toga ko obavlja funkciju predsjednika opštine niti predsjednika Udruženja. Predsjednik Opštine Pljevlja je prisustvovao isključivo na osnovu institucionalnog poziva, a ne mog ličnog – objasnio je Sulejmanović na stranici Udruženja na društvenoj mreži Fejsbuk.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9" data-rendition-name="original" width="728" height="1599" loading="lazy" alt="Objava Alena Sulejmanovića"> <figcaption>Objava Alena Sulejmanovića(Photo: Fejsbuk - stop kadar)</figcaption> </figure>  Poručio je da Udruženje i on lično ne podržavaju „bilo čije uvrijedljive izjave ili postupke“.&nbsp; - U potpunosti se ograđujem od svih ranijih izjava i stavova predsjednika Opštine Pljevlja, posebno onih koji vrijeđaju bilo koju zajednicu, narod kojem pripadam i koji su u suprotnosti sa svim mojim ubjeđenjima. Takvi stavovi nikada nisu predstavljali mene, Udruženje niti vrijednosti koje njegujemo – saopštio je Sulejmanović. Dolazak predsjednika Opštine Pljevlja u Sarajevo i njegovo prisustvo na „Večeri Pljevljaka“, kako je napisao, smatra „mogućom najavom promjene njegovih političkih stavova i željom da konačno bude predsjednik i predstavnik svih građana Pljevalja, bez obzira na naciju i vjeru“. Da je prisusutvovao svečanoj večeri u Sarajevu na društvenoj mređi Instagram pohvalio se sam Vraneš objavom 6. decembra. Objavio je fotografiju i napisao da je u Sarajevu na poziv Sulejmanovića. A na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša, kako smo objavili, potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“. Vraneš je, podsjetili smo u tekstu 8. decembra, prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. kada je bio zapošljen kao ljekar u Službi hitne pomoći u Pljevljima, automobilom sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, koji su snimali mobilnim telefonom, a na snimku se čuje uzrujani glas: „Dolaze Turci“. - Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki, kao i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“... Aktuelni predsjednik Opštine Pljevlja nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa. Podsjetili smo da Vraneš predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.&nbsp; Opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja nedavno je finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...&nbsp; Od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića. Na Instagramu je imao i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“, a u jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...

Tag: nacionalizam

Navijačke grupe čuvaju političarima čiste ruke u prljavom poslu

Nacionalizam i zloupotreba vjere stoje na putu razvoja regiona

Cerović: Nijedno tursko dijete danas nije pošlo u školu -politizacija straha je manipulacija

Ibrahimović: Ideologije poput "srpskog sveta" svjedoče da nijesmo naučili iz grešaka

Vujović: Članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji oćistiće naša društva od fašizma i kriminala

Hemon: U toku je fašistička revolucija

Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede

Da li će ekstremistički narativi jačati zavisi od vlasti

Porast nacionalizma u regionu: Politika prošlosti kao alat sadašnjosti

Sokol: Sjetimo se da su ratovi devedesetih počeli sa pričom o ugroženosti

Sjutra pretežno sunčano, do 19 stepeni

Majke sa troje i više djece najavile protest ispred Skupštine: "Hitno odmrzavanje - čekanju je kraj"

Inicijativa iz Crne Gore da Brisel stane na kraj "seobama birača" u regionu

Jutro s Majom: O velikom jubileju Dječjeg hora Zvjezdice, Montesongu...

PRATITE TVe UŽIVO

Tag: nacionalizam

Navijačke grupe čuvaju političarima čiste ruke u prljavom poslu

Nacionalizam i zloupotreba vjere stoje na putu razvoja regiona

Cerović: Nijedno tursko dijete danas nije pošlo u školu -politizacija straha je manipulacija

Ibrahimović: Ideologije poput "srpskog sveta" svjedoče da nijesmo naučili iz grešaka

Vujović: Članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji oćistiće naša društva od fašizma i kriminala

Hemon: U toku je fašistička revolucija

​Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede

Da li će ekstremistički narativi jačati zavisi od vlasti

Porast nacionalizma u regionu: Politika prošlosti kao alat sadašnjosti

Sokol: Sjetimo se da su ratovi devedesetih počeli sa pričom o ugroženosti

Sjutra pretežno sunčano, do 19 stepeni

Majke sa troje i više djece najavile protest ispred Skupštine: "Hitno odmrzavanje - čekanju je kraj"

Inicijativa iz Crne Gore da Brisel stane na kraj "seobama birača" u regionu

Jutro s Majom: O velikom jubileju Dječjeg hora Zvjezdice, Montesongu...

PRATITE TVe UŽIVO

Vjerski nacionalizam kao posljedica duhovne bijede