Vjerujem da je odluka o gašenju Montenegro erlajnza donijeta zbog ličnih interesa pojedinaca, kao i animoziteta koji je postojao kod određenih partija nove većine - rekao je bivši radnik ove kompanije Miljan Perović u emisiji "Na kraju dana" na Televiziji E.
Pet godina je prošlo od gašenja Montenegro erlajnza, a u trenutku gašenja na snazi je bio "lex specialis", odnosno zakon o konsolidaciji, a Perović podsjeća da su primijenjeni samo djelovi tog zakona. 
- Oni su dolaskom na vlast trebalo samo da primjene zakon koji je bio izglasan. Zbog čega nije došlo do primjene i zbog čega su izrečene neistine vezane za Montenegro erlajnz kako ne postoji zakonit način, da kompanija ne posjeduje resurse, a tokom svojih 25 godina postojanja je stvorio značajne resurse i materijalne i nematerijalne prirode - istakao je Perović ocjenjujuću da je to bila projekcija tadašnjeg ministra finansija, aktuelnog premijera, Milojka Spajića.
Smatra da odgovornost za ignorisanje tog zakona može ponijeti i prethodna vlast, jer su, prisjeća se, imali vrijeme od kraja 2019. do izbora 30. avgusta 2020. da "dosta stvari regulišu", a konkretno su to dugovanja prema Aerodromima Crne Gore i Poreskoj upravi u vidu neuplaćenih doprinosa za radnike Montenegro erlajnza.
- Međutim, to je bio period pandemije i lokdauna. Mnogi su obavljali poslove iz kuće, pa smo tako sačekali i 30. avgust i promjenu vlasti - rekao je Perović.
Zakon o konsolidacije je trebalo, objašnjava on, da konsoliduje Montenegro erlajnz i pripremi ga za buduće poslovanje, a sama kompanija je imala određene organizacione i kadrovske slabosti.
- Na osnovu ovoga zakona Montenegro erlajnu je trebalo da bude pripremljen za buduće poslovanje. To je bilo doba pandemije, bilo je vrlo malo letova, obavljali su se samo tehnicki letovi u prvom periodu 2020. Montenegro erlajnz je služio svrsi povratka građana koji su bili po svijetu, kao i prevoz stranih državljana koji su se zadesili u to vrijeme u Crnoj Gori, da ih odvedemo do neke destinacije odakle su oni nastavljali dalje - podsjeća Perović.
Dodaje da se ambasadorka Francuske zahvaljivala Montenegro erlajnzu i tadašnjem premijeru na naporima kompanije da se građani Francuske vrate svojim domovima.
- I Stejt department se zahvaljivao Montenegro erlajnzu i tadašnjem premijeru Dušku Markoviću - dodao je Perović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DKTYBFZN8qZE&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Perović: Vjerujem da je odluka o gašenju Montenegro erlajnza donijeta zbog ličnih interesa pojedinaca i animoziteta kod određenih partija nove većine

Bivši radnici Montenegro Airlines-a ističu da su od same najave gašenja te kompanije upozoravali na pogubnost takve odluke, putem saopštenja, medijskih izjava i razgovora s donosiocima odluka. Njihovi napori, kako tvrde, nisu imali efekta jer je odluka o gašenju bila već donesena, a motivi su, kažu, bili lični animozitet i revanšizam pojedinih članova tadašnje Vlade.
Pet godina nakon obustave rada, bivši zaposleni podsjećaju na &nbsp;tvrdnje koje su, kako navode, bile netačne.
Da ne postoji zakoniti način da se pomogne i održi kompanija. U to vrijeme je na snazi bio LEX SPECIALIS, zakon o konsolidaciji MA koji je samo trebalo primijeniti... Da MA nema resursa i da su tamo ostali samo “neki bezvrijedni radnici”, kako ih je okarakterisao tadašnji ministar finansija, rada i socijalnog staranja, a sadašnji premijer Milojko Spajić.
- MA je posjedovao značajne resurse, materijalne kao i nematerijalne prirode, a između ostalog i 11.2 miliona američkih dolara na posebnom računu za “maintenance reserve”, odnosno tehničko održavanje vazduhoplova što je Spajić znao prije donošenja odluke o gašenju kompanije. Sudbina tih sredstava nam nije poznata do današnjeg dana. Da će nova kompanija koštati državu 0 eura. Sada znamo da je osnivački ulog iznosio 30 miliona eura, plus ko zna koji iznos je upumpan od strane države u istu kompaniju na razne načine. Danas možemo zaključiti da nova kompanija ne obavlja funkciju zbog koje je osnovana, a to vidimo iz namjere Vlade da se oslanja na lowcost kompanije, pa mislimo da će i ToMontenegro u dogledno vrijeme biti ostavljen na cjedilu kao i prethodnik MA- ističu bivši radnici.
Bivši radnici podsjećaju i na neispunjena prava-sedam neisplaćenih ličnih dohodaka, neuplaćenih tri i po godine radnog staža, te neformiran socijalni program za sve bivše zaposlenike.
Njihova višegodišnja komunikacija s predstavnicima Vlade, ambasadama i kancelarijom EU, kažu , nije dovela do rješenja.
- Stečaj se bezrazložno odugovlači, dok stečajni upravnik i sudija ne unovčavaju najvrednije resurse MA, već ih rentiraju, produžujući agoniju bivših radnika- navodi se u saopštenju.
Takođe, Ombudsman nije dao mišljenje o njihovim zahtjevima, dok se procesi u Crnoj Gori, prema iskustvu bivših radnika, mogu otegnuti i više decenija.
- Na marginama medijske pažnje i nonšalantnosti institucija, čestitamo svima Novu godinu i Božićne praznike, uz želju da se nikome ne ponovi da bude izbačen na ulicu kao što smo mi bili u sred pandemije COVID-19 ljeta Gospodnjeg 2020. na Božić po gregorijanskom kalendaru, od strane apostolske Vlade Zdravka Krivokapića, gle ironije…- zaključuju bivši zaposleni Montenegro Airlinesa.

1250x600

Pet godina od gašenja Montenegro Airlinesa: Bivši radnici optužuju Vladu za nepravdu i zanemarivanje

Stečajna uprava Montenegro Airlinesa (MA) objavila je novi poziv za prodaju dijela pokretne imovine te nekadašnje avio-kompanije.
Na prodaju su ponuđeni dijelovi za avione tipa Fokker i Embraer, za 313,88 hiljada EUR, odnosno 233,63 hiljade EUR, bez poreza na dodatu vrijednost (PDV).
Sve stvari koje su predmet prodaje nalaze se u Golubovcima, u okviru aerodromskog kompleksa.
Krajnji rok za dostavljanje ponuda je 22. decembar do 14 sati, a one će biti otvorene 24. decembra u Privrednom sudu.
Stečaj u MA uveden je 28. aprila 2021, na zahtjev Uprave prihoda i carina, poslije 24 godine rada.

Stečajna uprava Montenegro Airlinesa objavila novi poziv za prodaju djelova za avione Fokker i Embraer

Stanje aviona tipa “Embraer E195” (oznake 4O-AOC), poznatijeg kao “Čarli”, uskoro bi trebalo da bude zvanično procijenjeno, nakon čega će biti donesena odluka o njegovoj daljoj sudbini, saznaje Portal ETV.
Riječ je o avionu bivšeg nacionalnog avio-prevoznika Montenegro Airlines, koji je od decembra 2020. godine, van upotrebe.
“Čarli” gotovo pet godina propada na pisti Aerodroma Podgorica – nezaštićen, neuskladišten, i bez namjene.
Iako pravno pitanje nadležnosti nad avionom nikada nije bilo sporno, postupanje je usporeno zbog, kako navode, početne inertnosti Uprave za državnu imovinu, koja nije bila uključena u proces nabavke aviona. Uprava je sada, kako saznaje Portal ETV, formalno zadužena da, u saradnji sa nadležnim ministarstvima i drugim organima, sprovede sve potrebne aktivnosti – uključujući procjenu tehničkog stanja aviona i komunikaciju sa brazilskom kompanijom, gdje se i dalje nalazi jedan od motora.
Ova aktivacija dolazi nakon višegodišnjeg zastoja i postavlja temelj za moguću valorizaciju ili konačno razrješenje pitanja aviona “Čarli”.

Miraš Dušević

“Čarli” konačno pod lupom: Država počinje procjenu stanja i odlučuje o sudbini aviona

Nekadašnji direktor Montenegro Airlinesa, Vlastimir Ristić, govorio je za Portal ETV o gašenju nekadašnje nacionalne avio-kompanije kojom je rukovodio. Ristić, koji je već dugo preduzetnik i odnedavno funkcioner SEP-a, tvrdi da je MA ugašen zbog neznanja, uz primjese revanšizma tada novih vlasti. Za novu nacionalnu avio-kompaniju Air Montenegro kaže da za sada ne ostvaruje svoj društveni zadatak – ne povezuje Crnu Goru sa svijetom tokom cijele godine. Nada se da će AM znati da iskoristi najavljenu državnu pomoć i unaprijedi svoje letačke kapacitete u skladu s potrebama zemlje. Portal ETV: Zašto je ugašen Montenegro Airlines? Zbog čega su nove vlasti tada odbile da pomognu nacionalnu avio-kompaniju? RISTIĆ: Montenegro Airlines, u uslovima u kojima sam ja bio direktor, nije imao nikakve šanse da održi poslovanje. Naime, iako je neposredno prije mog dolaska Vlada Crne Gore odobrila 155 miliona eura pomoći za MA, situacija se početkom 2020. godine višestruko zakomplikovala. Pojavio se koronavirus, koji je zaustavio kretanje ljudi, pa time i avijaciju, a istovremeno se pojavio negativan stav nadležne agencije o dozvoljenosti vladine pomoći. Time je situacija u MA iz neizvjesne prešla u dramatičnu. Nove vlasti su odbile da spasu MA ponajviše iz neznanja. Mislili su i obećavali da će sa nula eura napraviti novu kompaniju. Time su stravično potcijenili sve nas koji smo tu firmu gradili od nule. Razumijem da je tada postojala velika kriza povjerenja. Za njih je MA bio partijski bastion DPS-a. Međutim, u stvarnosti nije bilo tako. Nijesu htjeli da čuju. I to im najviše zamjeram. Morali su da sagledaju – a upozoravali smo ih nebrojeno puta – šta su poslovne prakse u takvim situacijama, u kom pravcu treba raditi, šta sačuvati, a čega se osloboditi. Šta je JAT uradio dva puta, šta Swissair, Sabena, Alitalia... Uzalud. Nijesu morali da vjeruju nama – to mogu da razumijem – ali nijesu smjeli da postupaju impulsivno, a da ne pitaju makar nekoga kome vjeruju i ko o ovome zna dovoljno. <h2>ZLOUPOTRIJEBILI LOGO</h2> Portal ETV: Sa ove distance, da li je gašenje MA bila isključivo politička odluka i šta joj je bio cilj? RISTIĆ: Deficit znanja i razumijevanja avijacije, uz primjese političkog revanšizma – tako bih definisao tu odluku. Cilj je bio da se raskrinka "DPS bastion" i pokaže sav navodni javašluk koji su, prema mišljenju tadašnjih vlasti, vladali u Montenegro Airlinesu. I – šta je bilo? Upropastili su afirmisanu firmu i u novu preselili – koga drugoga nego, listom, kadrove MA. I ne samo kadrove, već i resurse. Neki su i zloupotrijebljeni. Logo, na primjer. A spisak je mnogo duži.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250607060656_a008aabe8bc5be0a7cf553f2582ad9a2fc8a63140c9e51ce5da021da08cf20ac.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250607060656_a008aabe8bc5be0a7cf553f2582ad9a2fc8a63140c9e51ce5da021da08cf20ac" data-rendition-name="original" width="679" height="679" loading="lazy" alt="Montenegro Airlines Air MOntenegro Logo"></figure>  Sve nas koji smo godinama gradili Montenegro Airlines boli nepravda koja je učinjena – ne nama, jer mi nijesmo važni – nego Kompaniji koja je na krilima nosila reputaciju Crne Gore, njeno društveno sazrijevanje, firmi koja je među prvima poslovala u evropskoj konkurenciji i bila naš ponos. Nije tajna, i niko to ne poriče – MA je imao ozbiljnih organizacionih slabosti. Nedostatak kadrovske obnove jer je firma izgubila reputaciju poželjnog poslodavca, hronična nelikvidnost, unutrašnji otpor restrukturiranju – samo su neki od problema. Najveći problem bio je imidž Kompanije u javnosti. Iako smo za to sami krivi, plaćena je previsoka cijena. Pokušao sam da se borim s tim u kratkom periodu svog mandata, ali mi okolnosti nijesu dale pravu priliku. <h2>MA LETIO KADA JE SAMO 25 ODSTO GRAĐANA IMALO PASOŠ I KADA SU NAM VIZE TREBALE I ZA SLOVENIJU</h2> Portal ETV: Smatrate li da je Montenegro Airlines trebalo restrukturirati, umjesto da ode u stečaj? Da li bi to bila bolja opcija nego osnivanje nove kompanije Air Montenegro? RISTIĆ: Ne mislim to ja, kao pojedinac – to je poslovna praksa svuda u svijetu. Daću vam primjer. Air Serbia danas leti na Heathrow i na aerodrom John F. Kennedy u Njujorku. Znate li na čije slotove? Na slotove Jugoslovenskog aerotransporta, tj. JAT-a. Da li bi ih imala da je uradila ono što smo mi uradili sa MA? Odgovor se sam nameće. Dakle, svaka avio-kompanija, a posebno nacionalna, posjeduje nematerijalna dobra – vrijednosti koje se ne nalaze u bilansima stanja i uspjeha. Tu spadaju kadrovi, tržišne pozicije, ugled u avio-industriji, prepoznatljivost vezana za zemlju čiji je nacionalni prevoznik, letačko-tehnička kondicija, iskustvo u održavanju bezbjednosnih standarda, i još mnogo drugih stvari. Čak ih je teško sve i pobrojati! Sve to je MA imao – i to u mjeri koja je značajno prevazilazila očekivanja za crnogorske prilike. Prisjetimo se, MA je letio kada je samo 25 odsto građana imalo pasoš, kada su nam vize bile potrebne čak i za Sloveniju, a da ne govorimo o drugim destinacijama. I – opstajao je. Pogledajte koliko to danas djeluje nezamislivo! Sve linije na kojima sada lete strani prevoznici, najprije je otvorio Montenegro Airlines. Ulagao je, razvijao tržište, pa su tek onda došli drugi. Najbolji primjer je Rusija – mi smo prvi poletjeli za Moskvu. I letjeli smo sami dvije-tri godine, sve dok se tržište nije probudilo do te mjere da smo u jednom trenutku, na linijama za Moskvu i Sankt Peterburg, imali konkurenciju od čak 17 ruskih avio-kompanija. Sedamnaest ruskih – na jednu našu i MA je i tada letio i opstajao. Portal ETV: Pokrenuta je nova avio-kompanija koja, reklo bi se, nije startovala od nule, već iz minusa. Koliki su njeni sadašnji dometi, s obzirom na veoma skromnu flotu i mali broj destinacija prema kojima leti? RISTIĆ: Nova kompanija je, želim da vjerujem, pokušaj da napravimo bolji Montenegro Airlines. I u nečemu zaista jeste bolji – sadašnje rukovodstvo Air Montenegra uspjelo je da eliminiše mnoge neprihvatljive poslovne prakse koje su postojale u MA, a skromnost promoviše kao vrlinu. Samim tim, i percepcija javnosti je drugačija – i za to im treba odati priznanje. Međutim, problem je dvojak. Prvo, moramo razumjeti da Air Montenegro ne treba da posluje isključivo sa ciljem ostvarivanja profita – baš kao što ni autoput ne mora da donosi direktnu dobit. Nacionalna avio-kompanija je saobraćajna infrastruktura. Ona postoji zbog šireg društvenog interesa i ljudi to moraju da shvate. Zamjerali su nam visoke plate. Ja sam kao izvršni direktor sa 20 godina iskustva bio tek 29. na platnoj listi. A plata mi je bila velika – i jeste morala biti. I sadašnji direktor i avio-kadar imaju velike plate – i tako treba. Avijacija drugačije ne funkcioniše. Dakle, ta teza "firma u minusu, a velike plate" jednostavno ne stoji. Avijacija je skupa, ali višestruko vraća ono što se u nju uloži. Drugi problem je što Air Montenegro trenutno ne ostvaruje svoju osnovnu misiju – a to je povezivanje Crne Gore sa svijetom tokom cijele godine. Nama u Montenegro Airlinesu nije bilo teško da izračunamo da linije ka Frankfurtu, Cirihu, Londonu, Beču, Rimu… donose gubitak, posebno zimi. Pa zašto smo letjeli? Zato što si iz bilo kog dijela Evrope mogao da dođeš u Crnu Goru, da te dočeka "parče tvog neba" i da te bezbjedno doveze kući.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250607060644_d19949f349d240326344b3fd7a21cba2232b3c4dd962ba873db65a67296b4d10.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250607060644_d19949f349d240326344b3fd7a21cba2232b3c4dd962ba873db65a67296b4d10" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Montenegro Airlines"></figure>  Samo su dvije linije tokom cijele godine bile profitabilne – Beograd i Moskva. Ali letjeli smo i sve druge jer smo znali da nam nije cilj profit, već povezanost zemlje. Turisti, poslovni ljudi, dijaspora i naši građani letjeli su širom Evrope zahvaljujući Montenegro Airlinesu. To u posljednjih pet godina nije slučaj. Air Montenegro mora tu da napravi iskorak. Vidimo da su isti oni koji su ranije kritikovali pomoć Montenegro Airlinesu sada izglasali zakon koji omogućava tu istu pomoć Air Montenegru. I to je dobro – jer bez toga kompanija ne bi opstala. Vjerujem da će Air Montenegro iskoristiti ovu priliku da unaprijedi svoje kapacitete u skladu s potrebama zemlje. <h2>CRNU GORU RAZVIJATI KAO CJELOGODIŠNJU TURISTIČKU DESTINACIJU</h2> Portal ETV: Kako ocjenjujete trenutnu avio-dostupnost Crne Gore? Kako se to odražava na turizam? RISTIĆ: Avio-dostupnost je ispod nivoa potreba društva, a posebno turizma. Zarada Air Montenegra po prodatom mjestu u avionu nije ni približno važna kao ono što taj turista donosi – plaća smještaj, jede našu hranu, pije našu vodu, kupuje suvenire, posjećuje nacionalne parkove, koristi plaže, vozi se brodovima… U svemu tome država ubira PDV, preduzeća ostvaruju prihod, zaposleni plate, a država doprinose. Zarada lanca ponude – to je ono što je važno. A tog lanca ne bi bilo da gost nije došao. A kako dolazi? Avionom. Zato je važno da avionski dolasci ne budu ograničeni na dva ljetnja mjeseca. Sezone su sve duže i Crnu Goru treba razvijati kao cjelogodišnju turističku destinaciju. To nije moguće bez dobre nacionalne avio-kompanije koja će kroz sve pomenute ekonomske tokove vratiti ono što je u nju uloženo. Dolaze i poslovni ljudi – ali oni dolaze samo ako mogu da putuju brzo i komforno. A to znači letove tokom cijele godine. I to opet može samo nacionalna kompanija. Ako sve ovo sažmem u jednu poruku, ona glasi: Male zemlje, posebno turističke poput Crne Gore, moraju same finansirati svoju avio-dostupnost. A ako već plaćamo – bolje da plaćamo sopstvenu kompaniju nego stranu. Tako gradimo reputaciju, zapošljavamo naše ljude, dajemo im dobre plate koje ostaju ovdje, a ne odlaze van zemlje, i na kraju – jačamo sopstvenu ekonomiju. Evo gramatički i stilski ispravljenog dijela, uz očuvanje izgovornog tona i stila sagovornika: <h2>TIVTU POTREBNI NOĆNI LETOVI</h2> Portal ETV: Možete li dati kratak osvrt na potencijalnu koncesiju Aerodroma Crne Gore? RISTIĆ: Koncesija ne mora nužno biti ni loša ni dobra – sve zavisi od načina na koji se pripremi. A tu je naš ključni problem: mi se nijesmo dobro pripremili. Preduzeće Aerodromi Crne Gore nije uradilo ono što je moglo da uradi samostalno, i za šta je imalo priliku. Pošto sam tri godine bio u Odboru direktora te firme, imam i neka bliža saznanja. Podijeliću sa vama ono što je najmarkantnije – nemamo noćno letenje u Tivtu. A uz dovoljno volje, malo znanja i truda, možemo aerodrom Tivat osposobiti za tu vrstu saobraćaja. Dok sam bio u Odboru, uz pomoć NavBlue – ćerke firme velikog Erbasa – uradili smo studiju izvodljivosti koja je pokazala da je noćno letenje u Tivtu moguće, i jasno definisala preduslove za to. Dakle, samo treba da se radi. A kakav bi bio efekat? Noćni start u Tivtu drastično povećava profitabilnost naših aerodroma! Donosi ogroman rast broja avio-operacija i putnika. Praktično bismo dobili još jedan aerodrom, koristeći postojeće kapacitete i sredstva koja, vjerujem, to preduzeće već ima na računu. Dakle, šta nam fali? Vizija razvoja – toga nemamo. I ako nam za nešto treba koncesionar, onda je to upravo za ovakve projekte. U aerodromima je sada svima komforno i dobro. Firma je finansijski stabilna kao tvrđava. Zašto izlaziti iz zone komfora? Nema potrebe. I tu je suština problema. Moramo imati bolje poslovno liderstvo, jasnije planiranje i više rada da bismo došli do rezultata. Montenegro Airlines je, ne tako davno, u Tirani bio učitelj avijacije lokalnim kompanijama. Pogledajte gdje su oni danas, a gdje smo mi. Dakle: vizija, kadrovi, rad. Prvo uradimo ono što možemo sami – pa tek onda pričajmo o koncesiji.

Ristić: Montenegro Airlines ugašen zbog neznanja i revanšizma – upropastili firmu koja je na krilima nosila reputaciju Crne Gore

NVO Bivši zapošljeni Montegro airlines-a u ponedjeljak će, na dan četvrte godišnjice uvođenja stečaja tom preduzeću, protestovati ispred Privrednog suda, s početkom u 11 sati.&nbsp;
Tom prilikom će, kako su naveli, obavijestiti domaću i međunarodnu javnost o flagrantnom kršenju osnovnih i ljudskih i radnih prava, kao i &nbsp;o kršenju samog stečajnog postupka.&nbsp;

Protest bivših zapošljenih radnika Montenegro airlines-a u ponedjeljak ispred Privrednog suda

Stečajni upravnik Montenegro Erlajnsa (MA), Milan Radulović, oglasio je novu prodaju imovine bivše nacionalne avio-kompanije, ukupne vrijednosti 1,94 miliona EUR.

Jedini preostali avion foker nudi se za 23,9 hiljada EUR, što je desetak hiljada EUR manje u odnosu na prethodnu prodaju iz novembra prošle godine, prenosi Pobjeda.

- Cijena alata je takođe umanjena sa ranijih 111,6 hiljada EUR na 74,4 hiljade EUR. Dijelovi za foker sada se mogu kupiti za malo preko milion EUR, što je oko 500 hiljada EUR manje, dok su dijelovi za embraer sa prethodnih 1,15 miliona pali na nepunih 770 hiljada EUR. Kontejneri i agregati, prema posljednjem javnom pozivu, koštaju 25,2 hiljade EUR, što je oko 15 hiljada manje u odnosu na prošlu prodaju. Traktor solis 90-4WD sada se nudi za 17,9 hiljada EUR, što je oko pet hiljada EUR niža cijena u odnosu na novembarsku prodaju. Sve cijene su bez poreza na dodatu vrijednost (PDV)- navode iz ove kompanije.

Kako poručuju iz MA, ponude se mogu dostavljati do 24. febuara, čije otvaranje je zakazano za tri dana kasnije u Privrednom sudu. Ponudu mogu dostaviti pravna i fizička lica iz zemlje i inostranstva koja uplate depozit u iznosu od deset odsto cijene imovine za koju su zainteresovani.

Pravila oglasa predviđaju da je izabrani kupac dužan da uplati kupoprodajnu cijenu u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti odluke o izboru kupca i zaključi ugovor sa stečajnim upravnikom. U suprotnom, gubi status kupca i pravo na povraćaj depozita, a upravnik ima pravo da ugovor sklopi sa sljedećim ponuđačem čija je ponuda po vrijednosti odmah iznad najviše.

- Holandska kompanija Airline Fleet Support (AFS) je na ranijim javnim nadmetanjima kupila dva fokera 100 za 65,9 hiljada EUR, odnosno za 85 hiljada EUR, dok je srbijanski Hashtag Hashtag za avion platio 145 hiljada EUR i još dodatnih 705,5 hiljada EUR za četiri motora- podsjetili su iz kompanije.

Stečaj u MA uveden je 28. aprila 2021. na zahtjev Uprave prihoda i carina, poslije 24 godine rada.

Priznato je 33,8 miliona EUR potraživanja, od čega najviše zaposlenima, 17

MA: Posljednji foker prodaju za svega 23,9 hiljada eura

Premijer Milojko Spajić kazao je da je Skupština Crne Gore mjesto za pokretanje inicijative o srpskom jeziku i njeno razmatranje, uz uključivanje svih zainteresovanih aktera - ne samo parlamentarnih, već i društvenih, stručnih i akademskih činilaca. &nbsp;
Funkcioneri Demokratske narodne partije (DNP) trebalo bi danas da ispostave Vladi zahtjeve za rješavanje nekoliko identitetskih pitanja, koji su uslov za njihov ostanak u vlasti. Jedan od zahtjeva je da srpski jezik postane službeni. Sjednica Vlade zakazana je za 14 sati.
- Potpuno je razumljiva legitimna težnja najzastupljenije jezičke zajednice u Crnoj Gori da se pokrene pitanje statusa srpskog jezika. Iako je evropski put prioritet iznad svih ostalih, sve značajne teme zaslužuje punu pažnju i odgovoran pristup - naveo je Spajić na mreži X.
Upravo takav pristup, kako je rekao, predviđen je Barometrom 26, oko kojeg su se saglasile sve parlamentarne stranke u Crnoj Gori. &nbsp;&nbsp;
S druge strane, Spajić kaže da pitanje izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu predstavlja civilizacijsko i ekološko pitanje, te da ga ne treba dovoditi u vezu sa kulturno-identitetskim temama.&nbsp;
- Vlada je dala jasne i precizne garancije koje štite svakog građanina Botuna i cijele Zete, što dodatno potvrđuje održivost ovog projekta. Riječ je o samo jednom od 32 postrojenja koja planiramo da izgradimo do kraja 2035. godine kako bismo ispunili ekološke standarde koji podrazumijevaju članstvo u Evropskoj uniji - istakao je Spajić.
Premijer poručuje da ucjenjivački model saradnje neće biti dozvoljen nijednoj političkoj strukturi u aktuelnoj većini.
- A o vitalnom interesima Crne Gore će se odlučivati isključivo u našoj zemlji - zaključio je Spajić.

Spajić: Srpski jezik pitanje za Skupštinu, ucjenjivanje neće biti dozvoljeno nijednoj političkoj strukturi u vlasti

Former President of the Supreme Court Vesna Medenica has been sentenced to ten years in prison, while her son Miloš Medenica has been sentenced to ten years and two months, and both are ordered to pay fines of 50.000 euros each.
The first-instance verdict was delivered by High Court Judge Vesna Kovačević.
All defendants were found guilty. Miloš Medenica, Marko Vučinić, Nikola Raičević, Petar Milutinović, Jovan Miković, Vojin Perunović, Milorad Medenica, Marjan Bevanja, Stevo Karanikić, Ivana Kovačević, and Goran Jovanović are ordered to pay 2,736,715 euros into the state budget as compensation for the damage caused.
Judge Kovačević stated that the judicial panel did not accept the indictment’s allegations that Vesna Medenica committed the criminal offence of forming a criminal organization. She was convicted of unlawful influence.
Pre-trial detention was ordered for Miloš Medenica, while Vesna Medenica was banned from leaving Kolašin and her passport was confiscated.
Marko Vučinić was sentenced to a consolidated prison term of six years and two months and fined 15.000 euros. He was also banned from leaving Podgorica and had his passport confiscated. Nikola Raičević was sentenced to eight years in prison and fined 20.000 euros.
Marko Popović was sentenced to one year in prison, Bojan Popović to six months, and Vasilije Petrović to one year. Milorad Medenica received a consolidated prison sentence of three years and two months. Luka Bakoč was sentenced to one year and four months and his detention was lifted. Radomir Raičević was sentenced to one year and four months, Darko Lalović to one year, and Petar Milutinović to three years in prison and an additional fine of 5.000 euross. Marjan Bevanja and Stevo Karanikić were each sentenced to four years, Ivana Kovačević to four and a half years and a fine of 15.000 euros, Goran Jovanović and Jovan Milović to three years and ten months each, and Vojin Perunović to two years.
According to the Special State Prosecutor's Office indictment, Miloš Medenica’s organization was created for the purpose of smuggling cigarettes and marijuana, as well as exerting unlawful influence on the adoption of court decisions.
Miloš and Vesna Medenica did not attend the pronouncement of the verdict.
The case against the Medenicas and others was initially assigned to Judge Nada Rabrenović, but over a period of one year and ten months, hearings were postponed more than 20 times. After Rabrenović went on sick leave due to health issues, the case was reassigned to Judge Vesna Kovačević, who took over the case in April 2025, and the trial started anew.
Miloš Medenica was in pre-trial detention from May 2022 until 17 October 2025, when it was lifted and replaced with house arrest. He was released from the Remand Prison because no first-instance verdict had been delivered within three years.
In their closing arguments, prosecutors Jovan Vukotić and Vukas Radonjić emphasized that the proceedings established that Miloš Medenica formed a criminal group and that his mother Vesna Medenica, former head of the judiciary, was not „an ordinary member but an institutional shield of the criminal organization“. They believe that the guilt of the other sixteen members was also proven. Prosecutor Radonjić requested that Vesna and Miloš Medenica each be sentenced to 20 years in prison and fined 100.000 euros each.
On the other hand, the defense categorically maintained that the guilt of their clients was not proven by any evidence.
In her closing statement, Vesna Medenica said: „Vesna will never talk. It is known whose Vesna is, and perhaps they thought that by proposing 20 years in prison I would“.
- That will not happen. I will leave with a clean conscience and my head held high. I have endured three years and eight months of a difficult life. I am finishing the first half of my life. I devoted my life to my family, my work, and my profession, and with my kindness I fed wolves - Medenica said.
She added that a second half of her life remains, in which she will defend herself with truth, not assumptions.
From the very beginning of the proceedings, she has claimed that the case against her was fabricated and constructed.

Vesna Medenica sentenced to ten years, her son to ten years and two months, the accused ordered to pay 2,736,715 euros into the state budget

Svečana premijera igranog filma „Obraz” reditelja Nikole Vukčevića, biće organizovana u okviru filmskog programa Kulturno-informativnog centra „Budo Tomović” u petak, 13. februara, u digitalizovanoj bioskopskoj sali KIC-a, u 20 sati.
Projekcija filma pred podgoričkom publikom, uslijediće nakon izuzetno uspješnog festivalskog života obilježenog sa više od 25 međunarodnih selekcija, dvadesetak osvojenih nagrada, te nacionalne kandidature za nagradu Oskar.
„Obraz” je film o iskušenju i ljudskosti u vihoru rata - priča o obrazu i hrabrosti, porodična drama sa snažnom antiratnom porukom po motivima istinitog događaja - „precizno filmsko ostvarenje koje evocira tradicionalne žanrove ratnog filma i vesterna (Cineuropa)”. Radnja je smještena na početak Drugog svjetskog rata i prati sudbinu progonjenog pravoslavnog dječaka čiju porodicu ubija jedinica SS Skenderbeg. Privremeni spas pronalazi u kući neznanca, ali se ubrzo ispostavlja da je njegov zaštitnik Albanac i musliman po imenu Nur Doka, u vremenu kada su ime, vjera i nacija predstavljali tanku liniju između života i smrti u tadašnjoj Jugoslaviji. Kuću Nur Doke opkoljava ista vojska koja je ubila dječakove roditelje, zahtijevajući da im se dijete preda. Domaćin se suočava s nemogućim izborom: da fašistima preda nevino dijete kako bi spasio sopstvenu porodicu — ili da se suprotstavi ubicama i dovede u opasnost sve što voli, u nastojanju da sačuva svoju ljudskost. U trenutku konačne odluke, neće biti određene samo sudbine onih pod njegovim krovom, već i samo značenje pojmova časti, hrabrosti i vjere u najmračnijim vremenima.
Glumačku postavu čine istaknuti regionalni i međunarodni umjetnici, glavnu ulogu tumači Edon Rizvanoli (Holandija), koji je za ovaj film nagrađivan na međunarodnim festivalima u Španiji, Maroku, Rusiji i Iraku. Ostale uloge ostvarili su Igor Benčina (Srbija), Nikola Ristanovski (Sjeverna Makedonija), Alban Ukaj (Bosna i Hercegovina), Selman Jusufi i Xhejlane Terbunja (Kosovo). Crnogorsku glumačku ekipu čine Aleksandar Radulović, Branimir Popović, Ana Vučković i legendarni Zef Bato Dedivanović — Joksim iz „Đekne“ Živka Nikolića — u svojoj posljednjoj filmskoj ulozi. U ulogama djece nastupaju Elez Adžović, Vuk Bulajić, Merisa Adžović i Hana Pavlović, koji su za ove uloge izabrani nakon višemjesečnih kastinga i temeljne pripreme.&nbsp;
- Osam godina bilo nam je potrebno da ispričamo priču o čovjeku koji se usudio da se suprotstavi sili jačega i izabere teži put — da u sopstvenom domu zaštiti dijete druge vjere i nacije, svjesno dovodeći u opasnost živote svoje porodice. Tim činom nije sačuvao samo jedno nevino biće i obraz svoje kuće, već je pokazao ono što nas sve obavezuje: da u vremenima mraka sačuvamo ljudskost, zaštitimo slabijeg i pokažemo da je čojstvo jednako veliko koliko i junaštvo. Vođen uvjerenjem da je važno i dragocjeno svjedočiti ovakvim pričama, s radošću iščekujem domaću bioskopsku premijeru i nastavak dijaloga s publikom u Crnoj Gori i regionu - kazao je reditelj Nikola Vukčević.
Kulminacija festivalskog života filma dogodila se nedavno u okviru zvanične selekcije 37. izdanja Palm Springs International Film Festivala, jednog od najprestižnijih filmskih festivala u Sjedinjenim Američkim Državama. Na ovom izdanju festivala specijalna priznanja dodijeljena su Leonardu DiCapriju, Ethanu Hawkeu i reditelju Guillermu del Toru, kao i ekipama filmova „Hamnet” i „Sentimental Value”. Alissa Simon, glavna selektorka festivala i kritičarka magazina „Variety”, opisala je „Obraz” kao „snažnu istorijsku dramu u kojoj humane vrijednosti nadilaze nasilje“, dodajući da „Nikola Vukčević savršeno dočarava osjećaj svijeta koji je izmakao kontroli, u kojem su standardi odbačeni, ostavljajući glavnog protagonistu pred nemogućim egzistencijalnim izborom“.
Inspiracija za film potiče iz antologijske pripovijetke „Obraz (Legenda o Nuru Doki)” crnogorskog akademika Zuvdije Hodžića, sccenario potpisuju Ana Vujadinović i Melina Pota (nagrađeni u Saragosi za Najbolji scenario), uz saradnju reditelja.
Direktor fotografije je Đorđe Stojiljković, nagrađivan za ovaj film na festivalima u Italiji, Indiji, Rusiji i Španiji. Scenograf je Stanislav Nikičević (specijalna nagrada na Avanca IFF-u u Portugalu), kostimografkinja Lidija Jovanović, dok je muziku komponovao Dušan Maksimovski. Centralni muzički motiv filma — uspavanku — oblikovale su Maša i Milica Vujadinović. Montažu potpisuje Olga Toni, vizuelne efekte Đuro Mihaljević i Đorđe Stojiljković, dok su za dizajn i miks zvuka bili zaduženi Igor Vujović i Dario Domitrović.
Glavni producent filma je Milorad Radenović, a izvršni producenti Milorad Radenović i Jelena Filipović. Koproducenti su Nevena Savić i Ivica Vidanović (Cinnamon Films, Beograd) te Dario Domitrović (Embrija, Zagreb). Pridruženi producenti su Kristof Toke (Mogador Film, Njemačka) i Boris Raonić u ime RTVCG-a i njihovog javnog konkursa.
Film je realizovan uz finansijsku podršku Filmskog centra Crne Gore, Filmskog centra Srbije, Hrvatskog audiovizuelnog centra, Ministarstva kulture Crne Gore, RTVCG-a i CEKUM-a, uz posebno priznanje činjenici da je projekat 2020. godine na koprodukcijskom konkursu u Srbiji zauzeo prvo mjesto među pedesetak prijavljenih regionalnih projekata.&nbsp;
Nikola Vukčević diplomirao je filmsku i pozorišnu režiju kao student generacije na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi Vlatka Gilića. Danas je redovni profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, gdje je rukovodilac studijskog programa Film i mediji. Sedam sezona bio je umjetnički direktor Gradskog pozorišta Podgorica. Njegovi prethodni filmovi su „Pogled sa Ajfelovog tornja” (2005) i „Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa” (2014).
Projekcija filma biće organizovana u skladu sa najvišim bioskopskim standardima, pružajući gledaocima vrhunski kvalitet slike i zvuka.
Ulaznice se po cijeni od pet eura mogu kupiti onlajn putem sajta www.kic.podgorica.me ili na biletarnici KIC-a radnim danima (od devet do 20 sati), a broj za informacije i rezervacije je 020 664 237.

Premijera filma „Obraz” 13. februara u KIC-u

Pred čitaocima je 104. broj časopisa „Matica“, zimska sveska koju otvara tekst Ivana Jovovića o crnogorskom ustavu u funkciji nacionalnog i državnog identiteta. Razmišljanja Maksa Vebera i Vilijama Tomasa o poljskom nacionalnom pitanju tematizuje u svom radu Milojica M. Šutović. Crnogorsko-rumunske odnose razmatra Cvetko Pavlović, a o bici na Martinićima piše Nenad Dragić. Jugoslovenstvo kroz prizmu teorijskog modela Benedikta Andersona raščlanjuje Danilo Kalezić.
Pasažom iz romana Henrija V. Milera „Jarčeve obratnice“ bavi se Selman Repišti, a predmet analize Đorđa Sankovića je žanrovsko određenje romana „Život i smrt Milana Junaka“ Vojislava Pejovića. U tekstu „Izvanredna sinematička kreativnost Vernera Hercoga“ Žarko Martinović obuhvata najvažnije radove iz šest decenijea duge karijere slavnog njemačkog filmskog autora. Luka I. Milunović u tekstu „Na početku redovnoga pozorišta“ vraća nas do 1884. godine, doba kad je teatarski život u Crnoj Gori počeo da se uspostavlja. Ničeov pojam „posljednjeg čovjeka“ u društvu umora proučava Vesna Stanković-Pejnović.
Nekoliko neostvarenih graditeljskih snova crnogorskih neimara sagledava Velizar Radonjić. Mjerne jedinice u Crnoj Gori s osvrtom na najvažnije vinogradsko-vinarske mjere analizira Svetozar Savić, a u rubrici Kultura sjećanja o znamenitim ljudima iz crnogorske prošlosti piše Branislav Borilović. Crnogorski iseljenci od Kine do Brazila tema su kojom se bavi Srđa Martinović.&nbsp;
Obim ove sveske je 380 strana, a objavljena je u tiražu od 500 primjeraka. Glavni urednik časopisa je Dragan Radulović. &nbsp;&nbsp;

Tag: montenegro-airlines