Bojkotom domaćih kompanija, građanima ni privredi neće biti bolje, ocijenio je ministar ekonomskog razvoja, Nik Đeljošaj i dodao da ne podržava bojkot i da ne treba dati prostora populizmu.
- Treba da kupujemo domaće i da podržimo domaće proizvode. Crnoj Gori ne treba populizam, nespretne izjave političara, pozivi Facebook grupa, već da se okrene domaćoj proizvodnji, obezbjedi podršku i poveća konkurentnost - naveo je Đeljošaj na panelu pod nazivom "Bojkot trgovine - ko dobija, a ko gubi?" na Ekonomskom fakultetu.
On smatra da se mora voditi računa da se kreiraju podsticajne mjere, jer nije cilj da zatvaramo biznis i ostavljamo hiljade ljudi bez posla.
- Crna Gora je mala ekonomija i svi znamo koliko smo uvozno zavisni. Zavisimo od svih spoljnih faktora oko nas i svijetu, a odlučujući faktor za rast inflacije je bio rat u Ukrajini. Mi smo kreirali neke mjere da pokušamo da zaustavimo tu inflaciju i da podržimo proizvodnju - kazao je Đeljošaj.
On je naveo da je njegovo opredjeljenje da kupujemo domaće i da je to jedini izlaz.
- Nije slučajno targetiran Voli, a to nije dobro za državu ni Crnu Goru. Treba da budemo ponosni na naše kompanije. Radujem se svakoj novoj kompaniji koja posluje u Crnoj Gori. Ne radujemo se kad rade sa minusom, kad ne plaćaju porez, ni plate radnicima. U državi koja je zatvorila fabrike, imala loše privatizacije, ne podržavam bojkot domaćih kompanija. To je potpuno pogrešno i ne treba da dozvolimo takve stvari - ocijenio je Đeljošaj.
On smatra da targetiranjem domaćih kompanije građanima neće biti bolje, kao ni privredi.
- Moramo to da zaustavimo kao društvo i da ne damo prostora populizmu i onome što nije dobro za građane i razvoj ekonomije. Protiv smo bojkota, pozivam sve da se uključimo u odluci da se ne desi bojkot - dodao je Đeljošaj.
On je naveo da podržava ekonomiju, a ne trgovačke lance, u cilju zaštite standarda građana.
Đeljošaj je upozorio da nespretne izjave političara treba ostaviti po strani.
- Treba da vidimo šta možemo da radimo kako bi postali konkuretniji i da građani imaju što bolji standard - kazao je Đeljošaj.
Predsjednik Odbora direktora kompanije Voli Trade, Dragan Bokan, saopštio je da prvi put čuje, kada je bojkot u pitanju, da se napada prva firma.
- Mi smo najveći poljoprivredni proizvođač u Crnoj Gori i proizvođač mesa - rekao je Bokan.
Prema njegovim riječima, niko ne treba koristiti određenu situaciju za ekstra bogaćenje niti iko ima pravo da ruši crnogorsku privredu.
- Ne želim da zabijam nikome prst u oko, dovedeni smo do zida, moramo se braniti. Sve što je iznešeno prethodnih dana ocjenjujem kao zlonamjerno, u krajnju ruku rušilački - kazao je Bokan.
On je rekao da Voli bilježi rast profita zbog rasta prometa, ali da su porasli i troškovi.
- Ako ne raste promet, moraju marže. Cijene su previsoke, a najveći razlozi su globalni. Mi ne možemo kontrolisati nabavne cijene - kazao je Bokan.
On smatra da je bojkot ne samo populizam, već da predstavlja i rušenje cijelog sistema.
- Troškovi nam rastu, ako ne dođe do povećanja prometa u ovoj godini mi moramo da podignemo marže kako bi se zaštili. Država nijednom nije rekla nećemo porez na dobit, kome onda pada na pamet da ruši svoju ekonomiju - rekao je Bokan.
Bokan je naveo da su trgovačke bruto marže najniže u regionu.
- U Srbiji su prosječno 26,9 odsto, u Bosni i Hercegovini (BIH) 23,9, a zemlji članici EU prosjek je malo iznad 25 odsto, dok je bruto marža u Voliju 24,33 odsto - rekao je Bokan.
On je naveo da je poresko opterećenje u Crnoj Gori, mimo poreza na dodatu vrijednost (PDV), kada su akcize i carine u pitanju, više nego u Hrvatskoj 16,06 odsto.
Bokan je pozvao Lidl i druge evropske moćne lance da što prije dođu, te da je crnogorsko tržište otvoreno.
- Ko ima interes u Crnoj Gori za ovakvo lobiranje Lidla? Zašto to dolazi sa adresa visokih kao što je Vlada? To nije interes crnogorske ekonomije. Zamislite da neko sa pozicije Vlade vrši ovakvu promociju Volija - kazao je Bokan.
On je naveo da je bilo partnerski što su obavijestili domaće proizvođače da može doći do pada otkupa radi bojkota.
- Mi smo rekli da ćemo smanjiti otkup shodno padu prometa - dodao je Bokan.
Predsjednik Odbora udruženja prehrambene i poljoprivredne industrije u Privrednoj komori (PKCG), Milutin Đuranović, saopštio je da ne vidi razlog zašto naši političari ne bi podržali kupovinu domaćih proizvoda.
- Crna Gora je uvozno zavisna država. Sa uvozom uvozimo i inflaciju. Mi moramo da proizvodimo. Evo pogledajte slučaj sa strujom, niža je cijena nego u regionu zato što je proizvodimo. Ako prestanemo sa proizvodnjom struje biće viša cijena - rekao je Đuranović.
On smatra da nema održivog razvoja bez budžetske podrške.
- Država mora da obezbijedi profitabilnost ulaganja u poljoprivredu kroz budžetsku podršku i obezbijedi proizvodnju hrane. Mi to prethodnih decenija nijesmo prepoznali i sada smo tu gdje smo - kazao je Đuranović.
&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Đeljošaj ne podržava bojkot: Neće pomoći ni građanima ni ekonomiji, ne davati prostora populizmu

Crna Gora je za prvih deset mjeseci uvezla roba u vrijednosti 3,4 milijarde eura, a izvezla sedam puta manje.
- U odnosu na isti period prošle, ove godine je izvoz bio manji za 15 odsto, a uvoz veći za više od šest odsto - saopštio je Monstat.
Rast spoljnotrgovinskog deficita negativna je slika crnogorske ekonomije, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa (RSE) ekonomski analitičar Mirza Mulešković.
- Do oktobra smo imali svega 14,1 odsto pokrivenost uvoza izvozom.To je istorijski minimum koji je Crna Gora zabilježila - kaže Mulešković.
Smatra da se posljednjih godina ništa nije uradilo za razvoj realne ekonomije.
Pokrivenost uvoza izvozom je do oktobra prošle godine bila 17,6 odsto.
Crna Gora je najviše uvozila iz Srbije, Kine i i Njemačke.
<h2>Hrana - 15 puta veći uvoz nego izvoz</h2>
Crna Gora je uvezla hranu za 600 miliona eura, a izvezla 42 miliona.
- Imamo zaista ogroman deficit. To je tužna, porazna slika našeg prerađivačkog sektora, a i poljoprivrede - kaže za RSE predsjednik Odbora udruženja prehrambene i poljoprivredne industrije u Privrednoj komori, Milutin Đuranović.
Ocjenjuje da stepen pokrivenosti uvoza izvozom neće preći šest-sedam odsto.
- Izvjesno je da aktivnosti nadležnih ne daju rezultate. I da želimo da kažemo suprotno - cifre nas demantuju. I to je veoma zabrinjavajuće - kaže Đuranović.
I za Muleškovića su podaci o uvozu hrane alarmantni.
- U nekom narednom periodu to može predstavljati veliki problem, posebno kad imamo određene turbulencije na međunarodnom tržištu - kaže on.
Mulešković ističe i da ovakav odnos uvoza - izvoza direktno utiče na formiranje cijena u Crnoj Gori.
- Kad imate uvozno-zavisne proizvode možete da očekujete mnogo veće cijene upravo zbog svih troškova koje treba platiti da se roba doveze u Crnu Goru - dodaje on.
U strukturi uvoza hrane najviše je potrošeno na uvoz voća i povrća više od 100 miliona.
Đuranović kaže da Crna Gora ne može da proizvodi rižu i banane, ali ukazuje na nedovoljnu iskorišćenost domaćih potencijala.
- Uvoz od 80 miliona eura mliječnih proizvoda i jaja je poraz za Ministarstva poljoprivrede - navodi Đuranović.
<h2>Izvoz struje, pića...</h2>
Crna Gora je ove godine najviše izvozila struju - više od 75 miliona eura.
Ali je i tu došlo do pada u odnosu na isti period 2023, kada je 190 miliona eura iznosio izvoz električne energije.
Na drugom mjestu je izvoz pića - više od 32 miliona.
Približno toliko je izvoz medicinskih sredstava i farmaceutskih proizvoda, te drveta i plute.
Upravo strukturu izvoza problematizuje Mulešković, ukazujući da se u najvećoj mjeri izvozi struja.
Napominje da se 2025. očekuje remont Termoelektrane Pljevlja.
- Zbog njene rekonstrukcije izvoz će biti manji i moraćemo da uvozimo struju pa ćemo imati još veći problem u trgovinskom deficitu. To će direktno uticati na rast Bruto društenog proizvoda u 2025. što može dodatno ugroziti ekonomiju i planove Vlade za narednu ali i kasnije godine - smatra on.
<h2>Gdje su problemi?</h2>
Mulešković smatra da je za popravljanje spoljnotrgovinskog deficita Crnoj Gori neophodna diversifikacija ekonomije i razvoj nerazvijenih sektora, od poljoprivrede i proizvodnje do i IT industrije.
- Bez toga ne možemo poboljšati naš trgovinski deficit. Moramo biti veoma jasni - zemlja kao što je Crna Gora bez proizvodnje, ne može da očekuje dugoročno održiv ekonomski rast i razvoj - ističe on.
Ukazuje i na balast zapošljavanja u javnom sektoru.
- Kao jedna od najmanjih država imamo najveći procent zaposlenih u javnom sektoru, odnosno 30 odsto svih zaposlenih u državi - zato rastu neproduktivni troškovi države, a smanjuju se ulaganja u privredu - navodi Mulešković.
Bužetom je planirano svega 280 miliona za kapitalne projekte, a za plate zaposlenih u javnom sektoru 717 miliona.
<h2>Rješenje u domaćoj proizvodnji</h2>
Glavni uzroci za stanje u ekonomiji su smatra Đuranović nedovoljno razvijena svijest odgovornih za ekonomsku politiku, koji ne promovišu dovoljno domaću proizvodnju.
Napominje i da je ključna i promjena svijesti građana, potrošača, koji moraju znati o benefitima kupovine domaćih proizvoda.
- Čim kupite domaći proizvod novac ostaje ovdje. I svaki kupac treba da zna da kupovinom uvoznih proizvoda investira u drugu državu -kaže Đuranović.
On to prezentuje na primjeru u sektoru mljekarstva.
- Ako kupite domaće mlijeko bukvalno 90 odsto novca ostaje u Crnoj Gori. A kad kupite uvozno tih 90 odsto odlazi drugoj državi. To je porazno - dodaje on.
Crna Gora za razliku od Srbije, Hrvatske i zapadnih država po pitanju promocije domaćih proizvođača hrane ne preduzima ništa kaže Đuranović.
- Ako preduzima rezultati je demantuju. Francuska je na primjer prepoznata po dobrim vinima, ali se ta vina se ne mogu naći na tržištu Španije ili Italije jer te države štite svoj vina - riječi su Đuranovića.
Smatra da država može da odigra ključnu ulogu.
- Ne možete te tako lako doći do tržišta Srbije i Albanije jer je ona favorizovala domaće proizvode. A sa druge strane oni vrlo lako dolaze do našeg tržišta - ističe on.
Duranović tvrdi da Vlada treba da odigra ključnu ulogu.
- Pogledajmo kako to rade vlade Srbije, Hrvatske i Albanije i naučimo nešto od njih. Ne treba da otkrivamo toplu vodu - zaključio je Đuranović.
Prema preliminarnim podacima Monstata ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore za januar -oktobar 2024. iznosila je 3,9 milijardi eura,
To je rast od 3,1 odsto u odnosu na isti period prošle godine.
Spoljnotrgovinska robna razmjena bila je najveća sa potpisnicama CEFTA-e i sa Evropskom unijom.

1084x550

U Crnoj Gori sedam puta veći uvoz od izvoza

Ni robnih rezervi, ni državnog preduzeća, ni stabilnih cijena. I, najvažnije – ni traga od ispunjenog obećanja premijera Milojka Spajića. Građani svakodnevno ispaštaju dok cijene nezaustavljivo rastu, a oni koji bi morali da reaguju – ćute. Premijer ne osjeća odgovornost za izgovorene riječi, a još manje za stvarnost u kojoj je ostavio građane. Još 10. avgusta prošle godine, Spajić je pompezno najavio osnivanje državnog preduzeća koje bi bilo zaduženo za upravljanje robnim rezervama i direktnu distribuciju osnovnih životnih namirnica građanima. Najavljeno je da će to biti trajno rješenje za borbu protiv inflacije. - To je jedan održiv način da se borimo protiv visokih cijena. Ograničenje marži može pomoći budžetu građana, ali moramo imati dugoročno rješenje za stabilizaciju cijena u Crnoj Gori - izjavio je tada Spajić. Godinu dana kasnije – nema ni preduzeća, ni robnih rezervi. Umjesto toga, građani plaćaju osnovne namirnice skuplje nego mnogi građani razvijene Evrope. Turisti s boljim standardom nerijetko su zatečeni visinom cijena u crnogorskim marketima. <h2>CIJENE PAPRENE</h2> Prema poređenju koje je sproveo portal ETV, cijene u domaćim marketima su i do 20 odsto više nego u hrvatskom “Lidlu”. Kada bi se ista analiza sprovela sa tržištem Njemačke, razlika bi bila još poraznija.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025032707038_44c279583c1700ec0198c5433d2de9002eab79d9288f277f73b20f8538084cf3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025032707038_44c279583c1700ec0198c5433d2de9002eab79d9288f277f73b20f8538084cf3" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt="Prodavnica, market"></figure>  U međuvremenu, vladajući funkcioneri se ne oglašavaju. Ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, koji je bio zadužen za kontrolu cijena, od maja ne daje izjave za javnost – izuzev političkih prepiski s predsjednikom države Jakovom Milatovićem, za koje očigledno ima dovoljno vremena. <h2>PREKO LEĐA DOMAĆEG STANOVNIŠTVA</h2> Dok državni vrh ćuti, građani plaćaju danak nestručnosti i pasivnosti vlasti. Sezona je u punom jeku, a budžet, kao po pravilu, puni se preko leđa domaćeg stanovništva. Niti ima pomoći, niti ima razumijevanja. Premijer Spajić se više ne oglašava o ovom pitanju. Nema pojašnjenja gdje je zapelo s „održivim rješenjem“ koje je sam najavio. S obzirom na nedavne izjave njegovog ministra zdravlja Vojislava Šimuna, koji je građane optužio za duge liste čekanja u zdravstvu, nije isključeno da i premijer smatra da su sami krivi za poskupljenja. UKINUTO JOŠ 2003. Crna Gora od 25. decembra 2003. nema robne rezerve. Tadašnja Vlada ih je ukinula uz obrazloženje da su „nekomercijalne“. Kao zamjena, donesen je Zakon o interventnim nabavkama, koji je trebalo da omogući brzu reakciju države u kriznim situacijama. Ali – nije zaživio. Za razliku od većine evropskih zemalja, Crna Gora nema mehanizam da zaštiti tržište u slučaju iznenadnih šokova – bilo da se radi o skoku cijena goriva, hrane, inflaciji usljed pandemije ili rata. UPOZORENJE BIVŠEG MINISTRA POLJOPRIVREDE Nekadašnji ministar poljoprivrede Budimir Mugoša još ranije je upozoravao na značaj robnih rezervi: - Sve ozbiljne države EU ih imaju. One su ključne u slučaju poremećaja tržišta, prirodnih katastrofa, ratova… Robne rezerve omogućavaju stabilizaciju cijena, čuvanje poljoprivrednih proizvoda i sigurnost građana u vanrednim okolnostima - naglasio je Mugoša. U Crnoj Gori, međutim, ozbiljnost izostaje. Jedino što je postojano – jesu neispunjena obećanja i visoke cijene koje građani više ne mogu da prate.

Građani papreno plaćaju Spajićeva obećanja: Ni preduzeća, ni robnih rezervi - a cijene galopiraju

Na putevima u Crnoj Gori danas se saobraća uz povoljne vremenske uslove za vožnju. Povremeni zastoji ili sporije odvijanje saobraćaja mogu se očekivati na dionicama gdje se izvode radovi, kao i na putevima prema turističkim centrima pa savjetujemo opreznu vožnju i poštovanje pravila saobraćaja, saopšteno je iz Auto moto saveza Crne Gore AMSCG.
Zbog protesta saobraćaj je obustavljen na magistralnom putu Cetinje-Podgorica, u mjestu Kruševo ždrijelood 17.26 do 19.30.
Na regionalnom putu R-10 Đurđevića Tara – Mojkovac, u mjestu Sokolovina na snazi je totalna obustava saobraćaja za sve vrste vozila zbog odronjavanja stijenske mase u okviru sanacije kritične tačke Sokolovine.
Do završetka radova odobrava promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na naizmjenično odvijanje saobraćaja, zbog izvođenja radova na adaptaciji kosine na magistralnom putu M-2 dionica Sotonići-Virpazar, u mjestu Virpazar.
Do 1. avgusta zbog izvođenja radova na rekonstrukciji regionalnog puta R-29 Bar -Kamenički most Krute odobrava se totalna obustava saobraćaja za sve vrste vozila u terminima od 08.00 do 11.00 sati i od 13.00 do 16.00 sati.
Na magistralnom putu M-2 dionica Ribarevine-Poda i Poda-Berane saobraćaj će se zbog radova obavlja jednom trakom naizmjenično.
Na magistralnom putu M-3 dionica Plužine-Jasenovo Polje, lokalitet Zaborje -Jasenovo Polje saobraćaj se obavlja naizmjenično jednom trakom na mjestima izvodjđe]enja radova i regulisan je svjetlosnom saobraćajnom signalizacijom.
Odobrava se promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjerni, na mjestu izvođenja radova, zbog adaptacije regionalnog puta R-19 dionica Trešnjevik – Andrijevica.
Zbog izvođenja radova na izgradnji bulevara biće saobraćaj obustavljen u ulici Vojislavljevića-Podgorica. Saobraćaj će se odvijati alternativnim putnim pravcima u skladu sa postavljenom saobraćajnom signalizacijom.
Na magistralnom putu M-6 dionica Pljevlja-Đurđevića Tara odobrava se promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjerni na mjestu izvođenja radova.
Od 07.00 do 17.00 sati odobrava se povremena promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjerni zbog izvođenja radova na sanaciji klizišta „Provalija“na magistralnom putu M-6 dionica Žabljak-Šavnik.
Na magistralnom putu M-3 dionica Šćepan Polje-Danilovgrad zbog presvlačenja asfaltnog kolovoza na državnim putevima u Sekciji Nikšić saobraća se naizmjenično na mjestima izvođenja radova.
Promijenjen je režim saobraćaja sa dvosmjernog na jednosmjern zbog izvođenja radova u okviru investicionog presvlačenja magistralnih i regionalnih puteva u sekciji Nikšić, na magistralnom putnom pravcu M-6 dionica Šavnik-Jasenovo Polje.
Do završetka radova saobraćaj se obavlja naizmjeničnim saobraćanjem, zbog asfalterskih radova u sekciji Nikšić, na regionalnom putu R-23 dionica Bogetići-Glava Zete.
Privremeno se do 08. septembra odobrava promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na naizmjenčno odvijanje saobraćaja zbog izvođenja radova na rekonstrukciji prilaznih saobraćajnica mostu Đurđevića Tara.
Do 04. septembra odobrava promjena rezima saobracaja sa dvosmjernog na naizmjenicno odvijanje saobracaja zbog izvodjenja radova na rekonstrukciji mosta Đurđevića Tara na mag. Putu M-6 dionica Žabljak -Pljevlja.
Privremeno se za period do 5. oktobra odobrava promjena režima saobraćaja sa dvosmjernog na naizmjenično odvijanje saobraćaja ne duže od 10 min na mjestu izvođenja radova zbog izvođenja radova na poboljšanju bezbjednosti saobraćaja u zonama pješačkih prelaza obnova i popravka svjetlosne saobraćajne signalizacije na sljedecim putnim pravcima.
Unapređenje bezbednosti saobraćajа: -Magistralni put M-3 Danilovgrad – Podgorica (Komanski most);
Regulacije: – Raskrsnica puta M-6 i R-18, Pljevlja, lokacija 1, – Raskrsnica puta M-6 i R-11, Pljevlja, lokacija 2, – Raskrsnica puta R-18 i R-3, Pljevlja, lokacija 3, – Raskrsnica puta M-6 i lokalni put, Žabljak (Hotel Enigma), lokacija 4, Raskrsnica puta M-6 i R-20, Žabljak (Hotel Izvor), lokacija 5, – Raskrsnica puta M-6 i R-20, Šavnik, lokacija 6, – Raskrsnica puta M-7 i M-8 (Lipci), Vilusi, lokacija 7, – Raskrsnica puta M-3 i R-23, Bogetići, lokacija 8, – Raskrsnica puta M-2 i R-21, Mioska, lokacija 9, – Raskrsnica puta M-3 i R-16, Plužine, lokacija 10, – Raskrsnica puta M-1 i M-2, Petrovac, lokacija 11, – Raskrsnica puta M-8 i R-8, Grahovo, lokacija 12.
Na autoputu se saobraćaj obavlja bez izmjena u režimu saobraćaja.
Zabranjuje se saobraćaj teretnih motornih vozila čija najveća dozvoljena masa prelazi 7,5 tona u periodu od 15. juna do 15. septembra svakim danom na sljedećim magistralnim i regionalnim putevima
M-1 GP Debeli brijeg-Herceg-Novi-Kotor-Tivat (Krtolska raskrsnica)-Budva-Bar-Ulcinj -GP Sukobin
M-2 Podgorica -Sotonići-Petrovac
M-2 Podgorica-Mioska-Kolašincdmputevi
M-10 Podgorica-Cetinje-Budva
u vremenu od 17.00 do 22.00 sata
U periodu od 09. maja do 15. septembra zabranjen je saobraćaj teretnih motornih vozila čija najveća dozvoljena masa prelazi 7.5 tona na sljedećim djelovima regionalnih puteva
R-1 Kotor -Trojica(raskrsnica sa M-1)opština Kotor do mjesta Krstac(raskrsnica sa R25) opština Cetinje
R-29 Bar 2(tunel Ćafe,raskrsnica sa M-1)opština Bar do mjesta Kamenički most-Krute (raskrsnica sa M-1)opština Ulcinj svakim danom u vremenu od 07.00 do 22.00 sata.
Zabranjuje se saobraćaj autobusa kategorije M-2 i M3 (laki i teški autobusi i tzv. kombi vozila)i specijalnih putničkih vozila za stanovanje -tzv kampera ,u periodu od 09. maja do 15. septembra svakim danom u vremenu od 00.00 do 24.00 sata na dionicama regionalnih puteva
R-1 od mjesta Krstac (raskrsnica sa R-25 ) opština Cetinje do mjesta Trojica-Kotor(raskrsnica sa M-1)opština Kotor, iz smjera Njeguša u smjeru Kotora.
R-29 dionica Bar 2 (tunel Ćafe,raskrsnica sa M-1) opština Bar, do mjesta Kamenički most-Krute (raskrsnica sa M-1) opština Ulcinj, u oba smjera ,osim autobusa koji obavljaju javni gradski prevoz putnika.
R-25.1 dionica Međuvršje-Lovćen od parkinga do Mauzoleja u oba smjera.
Zabrana iz tačke 1 podtačke 1,2,3,4 i 6 iz ove Naredbe se ne odnosi na vozila sa pravom prvenstva prolaza, vozila za održavanje puteva i ptt instalacija,vozila za pomoć na putu, specijalna vozila za prevoz životinja, betona, asfaltne mase i hladnjače koje prevoze lako kvarljivu robu,vozila koja vrše transport vode kao ni vozila za prevoz opasnih materija na dijelu magistralnog puta M-1 od GP Debeli Brijeg preko Herceg Novog i Kamenara do kružnog toka u mjestu Lipci, dok se zabrana iz tačke 1podtačka 5 ne odnosi na vozila sa prvenstvom prolaza i vozila za pružanje pomoći na putu.
Saobraćaj je umjerenog do pojačanog intenziteta.
U protekla 24 sata dogodilo se 27 saobraćajnih nezgoda u kojima je jedna osoba poginula, tri su zadobile teže, a osam lakše povrede.
Auto moto savez Crne Gore pruža učesnicima u saobraćaju tehničku pomoć na javnim putevima, koja podrazumijeva pružanje usluge pomoći na putu, otklanjanja manjih kvarova i besplatnog šlepanja vozila do prvog servisa ili radionice za sva vozila registrovana u Crnoj Gori.
Informativni centar zajedno sa službom pomoći na putu na usluzi je građanima 24 sata. Informacije se mogu dobiti putem telefona 19807, 020234999 i 063239987.
0

Povoljni uslovi za vožnju, povremeni zastoji na više dionica zbog radova

Pored požara koji se već danima gasi na lokaciji Žuber gdje su učestvovali i aviohelikopterska jedinica MUP-a, juče je primljen poziv da je aktivan požar i na lokaciji Biokovac - Grab, &nbsp;kazao je za Portal Analitika Edin Kolić, komandir Služne zaštite i spašavanja Bijelog Polja.
Kako navodi, pretpostavlja se da je uzrok požara ljudski faktor pa je obaviještena i policija.
- Veliki broj objekata i kuća je ugroženo, a ekipe su i dalje na terenu. Ovom prilikom opet apelujemo na građane da se suzdrže od paljenja na otvorenom jer su narednih dana najavljene visoke temperature - &nbsp;upozorio je Kolić.
Ističe da su posljedice koje požari ostave za sobom znatno velike.

Veliki požar kod Bijelog Polja, ugrožene kuće

Povampirene velikosrpske i četničke falange nemaju problem sa razumom i logikom. Razuma kod njih manjka od samog starta, jer da se javlja makar u česticama, ne bi danas novočetnici jednako voleli saradnike nacista (četnike, JVuO) i potomke dela onih koji su nacizmu stali nogom za vrat (Ruse, odnosno Putina).&nbsp;
Na logici tek padaju. Tvrde da su poštovaoci "prvog gerilskog antifašističkog pokreta u Evropi", misleći na formacije Draže Mihailovića. I dok su Mihailovićeve četničke formacije imale bar neke dve istorijski potvrđene bitke protiv nacista, pre nego što su postale njihova verna pomoćna vojska i koljači civila, današnji simpatizeri pokreta DM ne vide contradictio in adjecto čak ni u činjenici da sebe nazivaju antifašističkim pokretom, a podižu spomenik fašisti koga je odlikovao Adolf Hitler.
Ta bi zbrka u glavama pojedinaca bila lako rešiva na nivou Toponica ili Kovin u Srbiji, odnosno Dobrota u Crnoj Gori, da nosioci političke vlasti u ove dve države ne igraju "stiskavac" upravo s baštinicima tih retrogradnih ideja. Trljkajući se znojavim telima s dlakavim četništvom u ritmu "drma mi se na šubari cveće", političari u stvari plešu s najprimitivnijim i najzaostalijim, shodno tome i najkrvoločnijim, delom biračkog tela.&nbsp;
Tim trulim kompromisom trenutno obezbeđuju sebi glasove, ali istovremeno guraju obe države u živi pesak velikosrpskog šovinizma, iz koga se u ranijim, ne tako davnim prilikama, izlazilo teškom mukom i uz velike žrtve. I kako sada vidimo - samo privremeno.
No, pisali smo već o minornom intelektualnom i moralnom kapacitetu ljudi koji su se, u tranzicionom periodu i usled prirodnog nezadovoljstva nedovoljnim napretkom dvaju država pod demokratskim vlastima, dočepali političke vlasti. Njihov je učinak - u Srbiji od 2012, a u Crnoj Gori od 2020. - merljiv vekovima: države su civilizacijski i ekonomski vratili u XVIII, a građane mentalno i logički u XIII vek.
Danas ćemo se pozabaviti njihovim drugim trulim kompromisom, erotski vrućim plesom s organizacijom koja je poslednjih godina pedantno očistila svoje redove od svih progresivnih, slobodnomislećih i zdravorazumskih ljudi. Onom koja upravo ovih dana u Beogradu završava javni inkvizitorski obračun s poslednjom dvojicom teologa koji su se usudili da je kritikuju: s Vukašinom Milićevićem i Blagojem Pantelićem. Dakle, pozabavićemo se organizacijom koja sebe naziva "Srpska pravoslavna crkva", dočim je u međucrkvenoj komunikaciji to Crkva Srbije.
Iako je već od početka devedesetih SPC korisno poslužila balkanskom kasapinu Slobodanu Miloševiću u nastojanju da ratom i etničkim čišćenjem zadrži "sve Srbe u jednoj državi", ta je crkva tek od demokratskih promena 2000. godine postala zaista država u državi. Ne samo da ne plaća nikakav porez na svoju razgranatu privrednu delatnost, nego država pokriva doprinose sveštenika za penziono i zdravstveno osiguranje. Najzad, malo-malo Vlada opredeli neka sredstva za gradnju ili renoviranje hramova, izdaju se i obavezne doplatne poštanske markice, a stižu i bogate donacije iz inostranstva, najviše od ruske države i crkve.
<h2>ĆAR ZA VAJDU</h2>
Kako neki čitalac ovakvog pisanja uvek kaže ono čuveno "da, ali", da ga predupredimo: slične privilegije u Srbiji imaju i ostale verske zajednice. Ipak, slika davanja i uticaja biće potpuna tek kada kažemo da se po popisu 2022. u Srbiji čak 81,1 odsto građana izjasnilo kao pravoslavac, dok sve ostale verske zajednice i ateisti i agnostici zajedno čine preostalih 18,9 procenata.&nbsp;
Doduše, u praksi, većina deklarativnih vernika ne ponaša se kao vernik, pa crkve zvrje prazne. SPC zato od ideje da živi od parohijala, a ne od državnih davanja i oprosta troškova, beži kao đavo od krsta. I tu da bacimo dodatno svetlo podsećanjem na činjenicu da je u deset godina koje su prethodile tom popisu, u Srbiji izgrađeno oko hiljadu crkava, i samo 13 škola.
Dakle, davanjima pravoslavnoj crkvi, političari obezbeđuju njenu podršku, a s obzirom na razgranatost crkvenog sistema i veliki uticaj u narodu, to je možda i investicija s najbržim povratom u poslovnom okruženju. Iako je Ustavom crkva odvojena od države, normalizuje se neformalni političko-crkveni brak iz interesa, i tako sveštenstvo podržava galantnost trenutne vladajuće političke opcije, podržavajući njenu politiku.
U praksi, bar u Srbiji, popovi SPC postali su vrhovni autoritet za sve. Od abortusa do dogmatizovanog Kosova, od vaspitanja dece do nacionalnih pitanja koja su, od 2012. posebno, izgrađena na velikosrpskom šovinizmu i težnji za hegemonijom. Iako bi državne institucije morale da budu laičke, svaki državni organ ili opština imaju slavu, vojska se koristi u verskim ceremonijama, vreme se meri po verskom kalendaru, politički funkcioneri pokazuju svoju religioznost u svakoj situaciji, nema manifestacije kojoj vrh crkve nije gost, a redovno se ide kod patrijarha po duhovni savet.&nbsp;
U Crnoj Gori, opet, svedoci smo posebnog apsurda. Crkva koja zvanično ne priznaje postojanje čitavog jednog naroda (što sadrži i elemente krivičnog dela), koja teritoriju Crne Gore tretira kao teritoriju Srbije, aktivno učestvuje u političkom životu, "komanduje" političkim strankama i njihovim liderima, javno demonstrirajući prezir prema svakom obliku državne vlasti i državnim simbolima Crne Gore. Nema bolje ilustracije za to od odnosa Ljubiše Ostojića - Metodija prema podizanju spomenika ratnom zločincu i saradniku okupatora, kojom je prilikom intonirana i himna strane države, Srbije. Tim stavom, on nije samo bacio pod noge i hrišćanstvo i moral, on je bacio pod noge državu, i tu, u stvari, dolazimo do suštine problema.
Ne postoji, niti u modernom demokratskom društvu sme da postoji, verska ili bilo kakva druga organizacija, koja je "starija" od države. Ne po godini osnivanja, koja je nebitna, već po statusu. Ono šta je ključno je da je država po svojoj suštini zajednica svih njenih građana, dok je crkva - kao i svaka druga uža organizacija (udruženje, klub, savez...) - zajednica tek jednog dela stanovnika države. I u tom je smislu država "starija": zakoni države (moraju da) se primenjuju (i) na crkve i na vernike, crkveni "zakoni" važe samo interno, za one koji su "članovi" crkve i time njene "zakone" prihvataju.
Ne postoji, i ne sme da postoji, nekakav "temeljni ugovor" ili bilo kakav drugi akt ili dokument, koji pripadnicima jedne organizacije (verske, ili bilo koje druge), daje veća prava i manje obaveza nego ostalim građanima. Odnosno, ako tako šta postoji, Ustavni sud mora da reaguje i obezbedi jednakost svih pred Ustavom.
<h2>ISKAČE OSIGURAČ</h2>
Naravno, treba imati u vidu i činjenicu da su svojim ustavima i Srbija i Crna Gora definisane kao sekularne, odnosno, da je crkva odvojena od države. Otuda je u obe zemlje nedopustivo - a da je demokratske i parlamentarne svesti bilo bi i politički kažnjivo - svako koketiranje političara sa religijskom (ili najzad i bilo kojom drugom) organizacijom, kojim se jedan deo društva favorizuje. Jer, političar - posebno onaj na vlasti - obavlja funkciju od javnog interesa i predstavlja i zastupa jednako sve građane, a ne samo svoje simpatizere i ne samo vernike "svoje" crkve. Vera je, kao i kod svakog drugog građanina, njegova privatna, intimna stvar. I ona, u stvari, ostaje na vratima verskog hrama i privatnog doma.
Treba li, najzad, uopšte naglašavati da religijska pravila dotiču samo vernike i da ni u kom obliku i ni na koji način ne smeju da postanu uobičajena za celo društvo, a nekmoli opšteobavezna? Treba li pominjati da crkvi nije mesto u politici, ni u kom obliku ili formi?
Srbija i Crna Gora, na žalost, prečesto i previše se manifestuju kao prepolitička društva. Lično konjukturno i opšte moderno u ove dve države su izgleda uobičajeni motivi delovanja. Interes države i nacije je uvek u senci lukrativnog. Kako se svojevremeno pohrlilo u kom-partiju zarad vajde, sada se trči u religiju zbog ćara. Vera i versko se potežu u cilju jačanja nacionalizma i pravdanja nepočinstava koja se rade, ili tek planiraju.
Pravo verništvo i "snaga vere" u obe države bi se lako izmerili ukidanjem državnih sredstava verskim organizacijama (sem za verske objekte pod zaštitom države, kad važe posebna pravila) i uvođenjem parohijala. Što će reći: ako si član crkve, to članstvo moraš da platiš; koliko članova, toliki je i crkveni guber.&nbsp;
Do tog momenta je, međutim, još dalek put. Na njemu se crkva pruža onoliko koliko joj politika, vođena sopstvenim sebičnim ili na drugom mestu isplaniranim interesima, dopušta. Nekad uspe da "ukoči", svesna sopstvenih religijskih i moralnih normi, ali u poslednje vreme sve češće "iskače osigurač". A to onda nije samo unutarcrkveno pitanje, to je pitanje dalekosežnih i krupnih posledica.
Crkva mora da se vrati u pravni poredak i u okvire suštine sopstvenog postojanja. Ako to nije moguće, zabrana delovanja - bar tamo gde nije u matičnoj državi, plus ispitivanje poslovanja, odgovornost za narušavanje zakonom zaštićenih verskih objekata, pa čak i krivično gonjenje crkvenih velikodostojnika, uprkos odredbama nekakvih ugovora, uopšte nisu nerealna opcija.

Vrele igre pod mantijom

Otkrivanju spomenika ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću prekjuče je prisustvovao i Vladimir Janković iz Beograda, član Zemunskog klana, saradnik Vojnobezbjednosne agencije Srbije i Bezbjednosno-informativne agencije, pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora.
Da je Janković prisustvovao događaju, vidi se i na fotografijama fotoreportera tog lista Borisa Pejovića, koji je u subotu u popodnevnim satima, nakon uklanjanja spomenika, maltretiran, dok je njegov kolega Stevo Vasiljević iz Pobjede fizički napadnut.
Janković je, kako pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora, porijeklom iz beranskog sela Dapsiće.
Ranjavan je u Budvi 2007. godine, u bašti restorana „Jadranska straža“. Tada su ubijeni ukrajinski državljanin Adalbert Šut i Vladimir Rakočević.
Navodno je Vladimir Janković bio i vođa (Team Leader) za obuku ozloglašene ruske plaćeničke grupe Vagner u Angoli.
Na svojoj Fejsbuk stranici objavio je veliki broj fotografija pravoslavnih crkava i manastira koje je obilazio po svijetu i Crnoj Gori, među kojima su i fotografije s pokojnim mitropolitom Amfilohijem, kao i njegovim nasljednikom Joanikijem, zatim sa tivatskim parohom Mijajlom Backovićem, sveštenikom Jovanom Plamencem kod crkve na Rumiji...
Jankovića, koji se prethodno prezivao Ćorac, je u objavi na Fejsbuku pomenuo i Slavko Perošević, jedan od vođa blokada puta koje je u Šavniku organizovala lokalna opozicija. Perošević se juče pohvalio da je poslije 84 godine postao „prvi četnički vojvoda koji je položio zakletvu“ u Crnoj Gori.
- Zakletvu sam položio pred mitropolitom Metodijem i sveštenstvom, kao i pred četničkim vojvodama Miletom Pavićevićem Čičom, Stankom Magudom, Gigom Božovićem, Slavkom Labovićem i Ćorcem... - napisao je Perošević koji je bio jedan od učesnika prosrpskog protesta u Nikšiću 13. jula 2022. godine, na kojem je došlo do nasilnih incidenata.

Saradnik BIA prisustvovao otkrivanju spomenika Đurišiću

Pamflet istorijskog revizionizma, poluistina, prećutkivanja, propagandnog falsifikovanja, u formatu dokumentarnog filma o 13. julu, kojim se normalizuje velikosrpska mitologija, osvanuo je sredinom jula na Jutjub kanalu prosrpske Demokratske narodne partije (DNP), a premijerno je prikazan na Adria Televiziji.
Neskriveni i ključni cilj lažnih istorijskih konstrukcija u ovom uratku jesu otvorena delegitimizacija crnogorske borbe za obnovu državnosti, osporavanje autentičnosti antifašističkog ustanka iz 1941. godine, ali i da se zatomi istina o okupaciji Crne Gore 1918. godine Podgoričkom skupštinom i nametne narativ da su Crnogorci zapravo Srbi koji treba da se vrate sebi.
<h2>TAJNI PODACI O AUTORSTVU</h2>
Transparentnih podataka o režiji, produkciji i autorstvu nema, ali je mnogo toga jasno - a prije svega da je film u javnost plasiran u jeku sve intenzivnije revizije istorije u Crnoj Gori i dok politička vladajuća struja koristi svaki mogući alat - od institucionalne moći do medijske propagande - kako bi poništila crnogorski istorijski i identitetski kontinuitet.
Film od samog početka ne krije da ima političko-revizionističku agendu pošto naratorka u prvim minutima govori o tome da „Crna Gora ima dvije zastave, himne, dva imena, dva pravca ali i dvije istorije“ - tako otvoreno afirmišući „istoriju“ napisanu iz velikosrpskog ugla.
To nije samo ulazna tačka u pokušaj da se gledaoci ubijede da su „dvije istorije“ ravnopravne - da se ne radi o sukobu činjenica i političkoj propagandi, nego i priznanje da autori filma, ko god oni bili, ne prihvataju zvaničnu, međunarodno priznatu i utemeljenu istoriju Crne Gore.
<h2>KLJUČNA ZAMJENA TEZA</h2>
Tako se, pored ostalog, italijanska okupacija iz 1941. godine koristi kao zgodan izgovor da se prikriju mnogo dublji i trajniji ožiljci - poput onih iz 1918. kada je Crna Gora anektirana, a Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada su srpski agenti poslati u Podgoricu, proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ i, uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
U tom trenutku je postojala redovna crnogorska narodna skupština, i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom ove države, ali desilo se što se desilo.
Uslijedio je Božićni ustanak, spaljivanje hiljada crnogorskih domova, progon komita, ubijanje onih koji su bili vjerni crnogorstvu i državnoj slobodi. Dvadesetak godina kasnije, a pošto je narod bio za to da zajednica bude organizovana tako da sve zemlje budu slobodne i ravnopravne - a što su srpski politčari odbijali, desio se Petrovdanski sabor na kojem su federalisti, na čelu sa Sekulom Drljevićem, uz Italijane proglasili nezavisnost.
No, ovako posloženih fakata u DNP-ovom i Adrijinom uratku nema. Oni, bez bilo kakvog detaljisanja, konstatuju da je u tom periodu Crna Gora bila dio Zetske banovine, što prati i dalje navođenje da je parola crnogorskih komunista bila „srpstvo, slovenstvo, sloboda“ ili, kako naratorka kaže: „tadašnje rukovodstvo crnogorskih komunista je sebe i te kako smatralo Srbima. Čak i oni koji su se nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci nijesu na srpstvo gledali kao na nešto što je strano, nametnuto ili neprijateljsko“.
Sve to vodi do njihove suštine - tvrdnje da je „ustanak 13. jula 1941. bio borba za zajedničku jugoslovensku državu“, odnosno, po njihovom poimanju, za crnogorsko zajedništvo sa Srbijom, a da je deklaracija donijeta 12. jula bila težnja ka separatizmu koja je idućeg dana dobila odgovor.
Ovo je ključna zamjena teza jer je ustanak 13. jula, prije svega, bio antifašistička odbrana dostojanastva naroda koji nije zaboravio ni Podgoričku skupštinu, niti prihvatio ideju da mu se ponovo o sudbini odlučuje „odozgo“. Crna Gora se borila za slobodu - od fašizma i hegemonije, zato je jasno da se plasiranjem narativa o trinaestojulskom ustanku kroz prizmu „jugoslovenskog patriotizma“, a ne i crnogorskog otpora dugotrajnoj fašisitčkoj manipulaciji identitetom, pokušava zbrisati srpska prljava uloga okupatora, a samim tim i crnogorski subjektivitet u Trinaestojulskom ustanku.
<h2>POKUŠAJ DEMONIZACIJE SUPROTSTAVLJANJA SRPSKOJ HEGEMONIJI</h2>
Dodatno, karakterisanjem deklaracije koja je donijeta 12. jula „težnjom ka separatizmu“ između redova se opasno implicira da je svaki zahtjev za crnogorskom nezavisnošću sam po sebi fašistički, a ta teza im služi i za diskreditaciju savremenih crnogorskih državotvornih ideja.
Pored toga, Sekula Drljević, politički lider crnogorskih federalista i separatista koji je isprva svoje djelovanje bazirao na protivljenju srpskoj aneksiji Crne Gore 1918. godine, u filmu se poredi sa Antom Pavelićem - vođom ustaškog pokreta koji je predvodio genocidni režim NDH koji je odgovoran za smrt stotine hiljada ljudi - i to uz tvrdnju da je bio zamišljen kao crnogorski pandan ustaškom poglavniku, tj. da je Crna Gora 1941. trebalo da bude fašistički protektorat sličan NDH.
Kolaboracija Drljevića sa fašistima ostaje fakat - ali se on u ovom filmu demonizuje kao ustaški pandan - iako nikad nije imao oružane snage, niti sprovodio represiju nad bilo kakvim civilima - dok su, sa druge strane, mnogi četnički komandati, poput Pavla Đurišića i Draže Mihailovića, sarađivali sa Italijanima i nacistima - i to ništa manje - nego mnogo više.
Samim tim je jasno da je Drljević, koliko god bio sporan, tvorcima ovog filma poslužio isključivo da bi zalaganje za crnogorsku državnost prikazali kao oličenje fašizma - što im onda i omogućava pravdanje narativa u kojem je jedino čista opcija prosrpska - a sve drugo izdajničko. Zato njegovo poređenje sa Pavelićem služi samo kao alat za brisanje legitimiteta crnogorskih političkih pokreta koji su se suprotstavili srpskoj hegemoniji.
Svime time se pokušava zatvoriti prostor za bilo kakvu diskusiju o crnogorskoj državnosti - jer ako je svaka priča o nezavisnosti fašizam - onda je, valjda, jedina antifašistička opcija ostanak u velikosrpskoj dimenziji.
<h2>,,PRANJE“ ČETNIČKOG POKRETA&nbsp;</h2>
Iako su saradnja četničkog vođe Draže Mihailovića sa okupatorskim silama i masovni zločini nad civilima koji su se suprotstavljali kolaboraciji neupitni, nepobitni i jasni, u filmu se pokušalo ,,pranje” četničke biografije, predstavljajući kolaboraciju četnika Pavla Đurišića sa Italijanima kao - „reakciju na komunističke zločine“.
Tako naratorka kaže da su komunistički zločini „prouzrokovali odluku četnika da sklope ratni sporazum sa Italijanima - sa ciljem uništenja komunista“. Koji su to zločini komunista 1941. godine natjerali četnike na kolaboraciju sa fašistima Pircija Birolija - nije objašnjeno. Očito jer nije se mogla isfabrikovati ,,nova istorija”.&nbsp;
A kako to u propagandnim uratcima obično i biva, jedan narativ temelj je za drugi - pravdanje četnika brzo vodi i do rusofilije koja se silu na sramotu predstavlja kao oličenje crnogorskog mentaliteta.
- Važan faktor motivacije među borcima NOB-a, naročito Crnogorcima, bila je privrženost Moskvi koja je, sem iz ideoloških razloga, proisticala iz tradicionalnih i ratničkih spona prethodnih stoljeća. Još od 18. vijeka osnovni elementi crnogorske državnosti obrazovanja i duhovnosti uživali su jedinu podršku u Rusiji. Poznata krilatica „sa Lovćena kliče vila, oj Rusijo majko mila“ bila je dio mentaliteta mladih partizana. Ne treba da nas čudi što je samo u Crnoj Gori ustaljeni partizanski pozdrav „smrt fašizmu sloboda narodu“ dijelom zamijenjen sa „crvena armija je s nama pobjeda je naša“ - navodi naratorka, dramatično falsifikujući istoriju, sve radi predstavljanja Crnogoraca kao „pravoslavnog“ kulturnog i ideološkog svijeta koji prirodno gravitira ka Srbiji i Rusiji.&nbsp;
Time su u ovom filmu zanemareni i zbrisani svi temelji crnogorskog građanskog i sekularnog identiteta, a trenutno stanje u državi i neophodni otpor srpsko-ruskom uticaju između redova upakovani u izdaju sopstvenog karaktera.&nbsp;
<h2>„DRUGOSRBIJANCI“ I „MONTENEGRINI“</h2>
Ne čudi što je jedan od sagovornika u ovom uratku, pored predstavnika Istorijskog instituta i Milana Kneževića i srpski istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i jedan od ideologa velikosrpskog projekta, Čedomir Antić, koji docira o tome kako u Crnoj Gori „nema drugosrbijanaca“.
- Svi drugosrbijanci su postali montenegrini. To je vrlo zanimljivo i govori da je to jedinstvena zemlja. Bila je srpska, danas više nije. Toliko su netolerantni ti ljudi da ne priznaju srpstvo - govori Antić.
Nijesu anonimni autori ovog filma ni prvi ni jedini koji su pokušali lansirati tezu o tome da je crnogorski identitet tvorevina nekadašnjeg komunističkog vođe Milovana Đilasa.&nbsp;
- U jugoslovenskoj javnosti toga vremena nerijetko je bilo zastupljeno stanovište o Đilasu kao tvorcu crnogorske nacije - neki će reći jedne izrazito anti-srpske pojave i dezintegrativnog faktora u odnosu na srpski nacionalni korpus. Sa današnjeg aspekta, postavlja se pitanje da li je to baš tako. Đilasovo nacionalno opredjeljenje bilo je u većem dijelu života nesumnjivo srpsko. O tome govore njegova centralna literalna djela - navodi naratorka.
Na to se nadovezuje Antić koji ističe da „vidimo da je on drugosrbijanac“, te da je „to srpstvo kod njega jako relativno“.
- Zvaničan stav Komunističke partije Jugoslavije prema crnogorskoj naciji nije bio još uvijek jasno i u potpunosti definisan. Crnogorsku naciju je trebalo, po stavu Komunističke partije Jugoslavije, u perodu pred izbijanje rata tek definisati i naučno objasniti. Iz tog razloga je to pitanje ostavljeno za poslije rata. A onda je ponuđeno najviđenijem Crnogorcu među komunistima da ga definiše i na neki način postavi kao model za novu naciju u novoj državi. Ta ličnost bio je Milovan Đilas...Iskustvo ovog rata govori da crnogorski narod, ne samo što je ustao protiv okupatora, nego je pošao i protiv onih struja koje su htjele da ga odvoje od Srba - govori naratorka.
Suština svih ovih navoda je ista: ubijediti Crnogorce da su zapravo Srbi - a kako to uvjerljivije učiniti nego reći da je upravo „tvorac nacije“ u biti Srbin - koji se samo radi partijskih interesa zalagao za crnogorstvo.
<h2>REHABILITACIJA DEVEDESETIH</h2>
Tokom cijelog filma konstanta je nametanje narativa da su crnogorska nacija i državnost produkt manipulacija i zavjere protiv srpstva - uz osporavanje svakog procesa koji je vodio do emancipacije naše države.&nbsp;
Tako Antić riječima da je „dugoročno pobijedila „nidologija“ koja je imala veliku sreću i u jugoslovenskoj državi učinila sve da odvoji Srbiju od Crne Gore“ samo učvršćuje korijene ratnih devedesetih - čiji krici, kroz pritiske i pokušaje podrivanja suverenosti - što iznutra - to i spolja, i danas odjekuju Crnom Gorom.
Dokaz za to je i tvrdnja da je uplivom hrvatskog nacionalizma u vrh crnogorskog dijela KP u potpunosti je narušen „revolucionarni moral čiji su nosioci bili upravo srpski komunisti“.&nbsp;
I više je nego jasno da se radi o grubom pokušaju kriminalizacije crnogorske državnosti i to kroz rehabilitaciju velikosrpske hegemonije čija je suština uvijek bila, i danas jeste, teza da su svi drugi identiteti na ovim prostorima devijantni, nepostojeći – odnosno izdajnički.
<h2>VELIČANJE AB REVOLUCIJE</h2>
U nastavku filma autori su se dotakli Antibirokratske revolucije nazivajući je „savršenim primjerom sadejstva između crnogorstva i srpstva“ - kao da nije riječ o politički dirigovanom puču tadašnjeg režima Slobodana Miloševića kojim je u Crnoj Gori instalirano njemu odano rukovodstvo radi namjere da kontroliše Predsjedništvo SFRJ - a što se nije moglo bez podrške zvanične Crne Gore.
No, ni ovo nije ništa novo, niti čudi, kada se uzme u obzir da je upravo DNP bio jedan od nosioca nastavka kontrarevolucije - odnosno litija 2020. godine. Obje kontrarevolucije su osmišljene i koordinisane iz Beograda, a nacionalizam i navodna ugroženost crkve iskorišteni za vraćanje Crne Gore u velikosrpski kolosjek i ostvarenje njihovih interesa.&nbsp;
Obje su, u konačnom, imale razarajući efekat po crnogorsko društvo i demokratski razvoj.
<h2>VOZ I ŠINE</h2>
Završni dio filma kulminira otvorenim poricanjem i omalovažavanjem savremene državnosti Crne Gore i referendumske volje.
- Riječi i nedjela Štedimlije i Drljevića referendumski su nadglasale borbu naših predaka koji su živote dali boreći se protiv tekovina 12. jula. Iako je 13. jul i danas Dan državnosti Crne Gore - on je nažalost samo broj na zidnom kalendaru, odmah pored slavske ikone kod onih koji je još uvijek imaju. Nerijetko u narodnoj skupštini i u javnosti možemo da čujemo kako se mnogi pozivaju na narodno-oslobodilačku borbu, istrajavanje na himni koja predstavlja ništa drugo do plagijat ratnog zločinca Sekule Drljevića. Priča o precima koji su se borili za slobodu trebalo bi da nam daju danas zajednički put i pravac kojim treba da idemo - navodi naratorka u završnom dijelu.
Nastavlja dociranjem o odnosu crnogorstva i srpstva.&nbsp;
- U našoj državi se najbolje oslikava kroz metaforu kolosjeka: jedno bez drugog ne može da funkcioniše, odnosno voz ne može da nastavi dalje. Potreban je balans jer zabluda je da vlak može zamijeniti voz i da je povijest važnija od istorije. Moramo biti svjesni riječi naših predaka, ne smijemo doživjeti sudbinu Kajina i Avelja, jer braća su braća čak i kada se posvađaju jer ako se odreknemo prošlosti nećemo imati ni budućnost - govori naratorka.
Ova metafora ne znači nikakvo „pomirenje“ niti simboliše bratstvo - već podređenost. Voz predstavlja Crrnu Goru - koja, prema njihovom poimanju, ne može ići bez šina - odnosno Srbije.
Tako je napravljen puni krug: u samoj završnici je potvrđeno da je glavna vodilja ovog uratka upravo nastavak diskursa i velikodržavnih pretenzija koje su 1918, ali i devedesetih započele oružjem, a u 21. vijeku nastavljene sofisticiranijim sredstvima - prije svega institucionalnom revizijom istorije.

DNP i Adria TV revizionistički dokumentarni film o 13. julu iskoristili da još jednom nametnu narativ da su Crnogorci Srbi koji treba da se vrate sebi

Incident koji se odigrao juče u selu Gornje Zaostro kod Berana, tokom uklanjanja spomenika zločincu Pavlu Đurišiću, kada su fizički i verbalno zlostavljani novinari imao je elemente linča, a država je pokazala da nema stvarnu kontrolu nad tim prostorom, opisao je Pobjedin novinski fotograf Stevo Vasiljević za Televiziju E dramatične trenutke koje je doživio, zajedno sa kolegama Borisom Pejovićem i Balšom Rudovićem iz Vijesti.
Kako je naveo, jutro na lokaciji proteklo je mirno, uz korektan odnos domaćina. No, po povratku iz Berana, kada je počelo uklanjanje biste situacija je eskalirala.
- Na platou gdje smo ranije normalno radili, masa je krenula ka nama. U jednom trenutku to je bilo na ivici linča. Ljudi su nas vrijeđali, gurali, prijetili. Meni je jedan čovjek razbio kameru pivskom bocom, pa pokušao da me udari po glavi. Drugi, stariji muškarac, zaletio se na mene s nožem. Svi su bili naoružani, masa bez kontrole. U takvim uslovima prestajete da izvještavate i pokušavate da se zaštitite - kazao je Vasiljević.
On tvrdi da je incident mogao da bude spriječen u nekoliko sekundi, jer su, prema njegovim riječima, kontrolu nad događajem imali sveštenici, a ne državne institucije.&nbsp;
- Oni su faktički određivali šta se može, a šta ne. Da je sveštenik, s kojim smo ujutro ljubazno razgovarali, prišao i rekao ‘stanite da vidimo što se dešava’, masa bi stala. Ali on se povukao. Saruman kad kaže ‘kreni’, Orci krenu. Kad kaže ‘stani’, Orci stanu. Tako je to izgledalo - opisao je.
Vasiljević smatra da incident pokazuje ozbiljan problem – da izvršna vlast ne kontroliše dio teritorije Crne Gore, te da se više apsolutno ne osjeća bezbjedno jer predstavnici izvršne vlasti ne mogu garantovati bezbjednost na teritoriji države.
- Ako ja, kao novinar sa decenijama iskustva i akreditacijom u svim državnim organima, treba da tražim od sveštenog lica ‘blagoslov’ da bih radio, onda to znači da oni kontrolišu taj prostor. Država tu ne važi. Pravila ponašanja određuju sveštena lica - rekao je Vasiljević.
On je povukao paralelu sa situacijama u kojima države izgube suverenitet nad dijelom teritorije.&nbsp;
- Kao što Ukrajina nema kontrolu nad Krimom, tako i ovdje, kad prođete tunel kod Kolašina, čini mi se da država više nema kontrolu. To je poraz institucija. Odluke tamo donose druge organizacije, ne izvršna vlast – kazao je Vasiljević.
On je kritikovao i odsustvo policije tokom događaja.&nbsp;
- Na događaju koji je zabranjen, nije bilo nijednog policajca. Kada nema policije kada prijeti ozbiljna eskalacija, To je još jedan dokaz da tamo država nema kontrolu – kazao je on.&nbsp;
Vasiljević je upozorio da situacija u kojoj građani i novinari počinju sami da organizuju svoju zaštitu vodi u anarhiju.&nbsp;
- Ako ja moram da razmišljam kako da se sam zaštitim na događaju u Crnoj Gori, to znači da država ne funkcioniše. Ipak, nastaviću da izvještavam, jer je to jedini način da ti prostori jednog dana postanu sigurni – poručio je Vasiljević.

Vasiljević: Na sjeveru Crne Gore država nema kontrolu, odluke tamo donose druge strukture

Postupci čelnika bezbjednosnog sektora Crne Gore pokazuju - iz dana u dan, od slučaja do slučaja - da su Demokrate uspjele u naumu da potpuno razruše temelje sistema!&nbsp; Nakon još jednog pokušaja likvidacije u Budvi, na bazenu luksuznog rizorta u Miločeru u sred dana, dva dana docnije novi mučan događaj: u Gornjem Zaostru kod Berana, kada umalo nijesu – pred licem crnogorskih policajaca - ličnovani fotoreporteri Pobjede i Vijesti Stevo Vasiljević i Boria Pejović i novinar Vijesti Balša Rudović...&nbsp; Iz policije, nakon svega, uobičajene floskule da se ,,preduzimaju intenzivne mjere i radnje“, ali ni riječi o – odgovornosti.&nbsp; A teško je povjerovati da se nije mogao predvidjeti scenario koji se desio pri pokušaju ponovnog podizanja spomenika četničkom koljaču i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću: sve je danima najavljivano bez zazora, a četničko saborovanje i izbor novih četničkih vojvoda najavljen i sponzorisan u srpskim medijima u Crnoj Gori i promovisan na drštvenim mrežama.&nbsp; Tako da ispada da jedino vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović, šef Centra bezbjednosti sjever Haris Đurđević i šef beranske policije Željko Babović nijesu znali što se sprema u selu Gorne Zaostro. I valjda zato nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol?!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Đurđević i Šččepanović"> <figcaption>Nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol: Haris Đurđević ii Lazar Šćepanović</figcaption> </figure>  <h2>ANB i UPRAVA POLICIJE: SARADNJA KOJE NEMA?&nbsp;</h2> Ukoliko šefovima bezbjednosnog sektora nije bila namjera da ignorišu protokole i procedure i na taj način omoguće organizatorima da izvrše svoj plan, onda se dokumentovano može zaključiti da su pokazali - neznanje i nesposobnost. To pokazuju i osnovni postulati policijskog operativnog rada. Dakle: pripreme za četnički skup koji je bio najavljen, baš kao što je bilo najavljeno kršenje zakona, morale su da budu operativno praćene. Izvori Portala ETV iz bezbjednosnog sektora tvrde da upravo u Gornjem Zaostru često borave neki od pripadnika Agencije za nacionalu bezbjednost i Uprave policije, pa djeluje nevjerovatno da cijela akcija pripreme i logistike prođe ispod radara bezbjednosnih službi. Resursa je, dakle, bilo. Izostala je politička volja, ali i saradnja sektora bezbjednosti.&nbsp; Očito da vrh ANB nije informisan – ili nije želio da zna - o kretanju i postupcima osoba koje su učestvale u planiranju, izradi i krijumčarenju spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurušiću u Crnu Goru.&nbsp; Međutim, crnogorska javnost ima pravo da zna: što je Agencija za nacionalnu bezbjednost uradila kako bi spriječila događaj koji ima direktne implikacije po nacionalu sigurnost i koji je, što je bilo i očekivano, postakao vjersku i nacionalnu netrpeljivost i političke tenzije u državi?&nbsp; Ukoliko je ANB imala ove informacije i proslijedila ih policiji, onda je ona svoj posao završila.&nbsp; Zato se roje brojna druga pitanja, važna za bezbjednost države, ali i budućnost Crne Gore, kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.&nbsp; Dakle, u svjetlu zaoštravanja saradnje između ANB i Upave policije, naročito nakon aktivnosti vrha Demokrata Alekse Bečića koji kontolišu bezbjednosni sektor – pitanje je kako se posljednjih mjeseci obavlja razmjena informacija između dvije službe?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8" data-rendition-name="original" width="1424" height="800" loading="lazy" alt="Šćepanović Šaranović"> <figcaption>Demokrata Alekse Bečića kontolišu bezbjednosni sektor(Photo: Portal ETV/D.M.)</figcaption> </figure>  <h2>JE LI BILO DILA POLICIJE SA CRKVOM SRBIJE?</h2> Ali, to je samo djelić priče o tome kako je zakazao bezbjednosti sektor: Uprava policije je adresa sa koje javnost Crne Gore očekuje mnogo odgovora. Prije svega: da li je okupljanje bilo prijavljeno shodno Zakonu o javnim skupovima i što je tim povodom preduzeto? S obzirom na to da je jedna osoba uhapšena zbog sumnje da je počinila krivično djelo, postavlja se novo pitanje - zašto policija nije sprovela službene radnje uviđaja i dokumentovanja spomenka kao predmeta kojim je izvršeno to krivično djelo čime bi bili obezbijeđeni dokazi za potrebe krivičnog postupka?&nbsp; Osim toga: zbog čega policija nije procesuirala osobe koje su, u noći između 7. i 8. avgusta, navodno spriječili policijske službenike da obave uviđaj čime su počinili krivično djelo - sprečavaje službenog lica u vršenju službene dužnosti?&nbsp; To otvara još jedno, vrlo osjetljivo, pitanje: da li je povlačenje policije u noći između 7. i 8. avgusta bio dio tajnog dogovora nekoga iz vrha Uprave policije sa organizatorima četničkog okupljanja – da se spomenik ukloni tek nakon što ga mitropolit Crkve Srbije Ostojić „osvješta“ i potom ostavi na sigurnom, u obližnjoj crkvi. Jer, teško je objasniti da čelnici Uprave policije, prvenstveno načelnik regionalnog centra Đurđević i načelnik Odjeljenja bezbjednosti Babović nijesu bili u stanju obaviti prostu bezbjednosnu procjenu rizika po narušavanje javnog reda i mira. I shodno tome, bilo je osnovano očekivanje da se donese precizan plan postupanja, angažovanje dovoljnog broja službenika sposobnih da obave, kako se to kaže, službene radnje.&nbsp; <h2>NESHVATLJIVI PROPUSTI&nbsp;</h2> Izvor Portala ETV iz bezbjednosnog sektora naglašava da je, u skladu sa situacijom, morala biti angažovana Interventna jedinica Odjeljenja bezbjednosti Berana, a ukoliko bi bilo potrebno i Posebna ili Specijalna jedinica polcije s obzirom da lokalna ili nije htjela, ili nije imala kapacitete da sprovede zakon i obavi službene radnje. Naš sagovornik dalje tvrdi da je za ovakve skupove koji su bezbjednosno rizični i koji mogu izazvati nacionalnu, građansku i vjersku netrpeljivosti i za koje se, na osnovu strukture učesnika može pretpostaviti da može doći do nasilja, izvršenja prekršaja i krivičnih djela, obavezna takozvana planska postavka službe. Ne treba biti eskpert: izostalo je profesionalno postupanje dvojice rukovodilaca, kao što nije bilo adekvatne reakcije čelnika Uprave policije Lazara Šćepanovića.&nbsp; -Policija mora biti postavljena na licu mjesta prije učesnika skupa kako bi preventivo kontrolisala situaciju. Obavezno je operativno pokrivanje užeg i šireg područja mjesta događaja, što je zadatak inspektora kriminalističke policije i operativaca ANB. Obavezo je prisustvo saobraćajne policije na svim pravcima koje vodi prema mjestu dešavanja kako bi kontrolisali vozila - kazao je sagovornik Portala ETV sa višedecenijskim iskustvom u bezbjednosnom sektoru. Prema njegovim riječima, na licu mjesta trebalo je da bude najmanje 20 pripadnika Intereventne jedinice i drugih službenika redovnog, uniformisanog sastava Odjeljenja bezbjednosti Berane i Regionalnog centra Sjever. Obavezno je bilo i snimanje ovog skupa u cilju dokumentovanja prekršaja i krivičnih djela. Takođe, shodno bezbjednosnoj procjeni u rezervi je trebalo da budu pripadnici PJP i SJP u slučaju da redovni sastav nije u mogućnosti da obavi zadatke. I na kraju, dodaje naš sagovornik, obavezno je bilo prisustvo Komunalne polcije, Vatrogasne jedinice i službe Hitne pomoći koje se angažuju na zahtjev lokalne policije. -Neshvatljivo je zašto nijedna od predviđenih stavki, bar se takav utisak mogao steći na osnovu informacija u javnosti, nije ispunjena. Radi se ili o elementarnom neznanju ili o namjeri da se ignorisanjem da podrška održavanju skupa i određenim osobama omogući vršenje krivičnih djela. Posebno je pitanje zašto dvojica prisutnih policajaca nijesu reagovali i zaštitili novinare, zašto nije spriječeno nasilje i zašto napadači nijesu odmah lišeni slobode zbog više krivičnih djela i prekršaja – kazao je sagovornik. <h2>,,KONTROLA ŠTETE“&nbsp;</h2> Naknadna hapšenja počinilaca, ljudi koji su praktično oteli fotoreportera Pobjede i Rojtersa, iskusnog profesionalca Steva Vasiljevića, potom ga maltretirali gotovo pun sat u šatoru – samo je Šćepanovićevo bježanje od istine, pokušaj prikrivanje nastale štete.&nbsp; Jer, ne treba zaboraviti: Stevo Vasiljević, Boris Pejović i Balša Rudović danas su živi, zahvaljujući reakciji par prisebnih ljudi iz četničke ekipe koja je slavila Pavla Đurišića, a uprkos crnogorskoj policiji, koja nije reagovala! To je zastrašujuća istina koja bi morala da proizvede posljedice: ne ostavke ili naknadnu pamet, već smjene odgovornih za to što je zakazao crnogorski bezbjednosni sektor.&nbsp; Da Crna Gora ima odgovornu Vladu, premijer Milojko Spajić, osim bljutavih saopštenja o ,,nedopustivom napadu na novinare“, morao bi da posegne za smjenama odgovornih za državnu sramotu u selu Gornje Zaostro. A valjalo bi, konačno, da predsjednik Vlade i lider Pokreta Evropa sad javno objasni – da li je, kada je govorio o ,,neodgovornim sveštenim licima“ mislio na svog rođaka Metodija Ostojića?&nbsp; Očigledno je previše pitanja na koje nema odgovora o događaju u selu Gornje Zaostro. Tačnije: nema zvaničnog odgovora, kao što nema ljudskog osjećaja za preuzimanje odgovornosti.&nbsp; &nbsp; &nbsp;