Posljednja decenija XX vijeka za savremenu Crnu Goru i region je period bez premca. Godine raspada države, ratova, zločina, razaranja, izbjeglica, ekonomskog kolapsa, poniženja, bijede i redova za osnovne namirnice. Iako su ratovi, ratni zločini i razaranja najizraženiji dio kolektivnog pamćenja, ekonomske i kulturne posljedice tog perioda podjednako su duboke, oblikujući i danas živote miliona građana. Generacije rođene nakon 1995. ili 2000. godine često nesvjesno žive u svijetu ograničenja koja im je stvorila ta decenija.
&nbsp;Možda i najmračnija faza te decenije za Crnu Gori i Srbiju, period hiperinflacije, uništio je životni standard i ušteđevine građana. Osnovne namirnice postale su luksuz, a UN sankcije gotovo potpuno izolovale zemlju. Scene praznih polica i redova postale su svakodnevnica. Fabrike su stale, radna mjesta nestala ili fiktivno održavana, dok se industrija koja je povezivala republike raspala u haosu. Milioni ljudi su potražili spas u inostranstvu, a odliv kvalifikovanih radnika i intelektualaca usporio je obnovu i razvoj. Dijaspora se rasula širom svijeta, noseći priče, sjećanja i kulturu koja je polako brisana sa zajedničkog prostora.
&nbsp;U haosu i borbi za preživljavanje, ispod radara je prošla činjenica da je kulturni život pretrpio teške udarce. Zajednički jugoslovenski kulturni prostor se fragmentisao, a mediji, književnost i umjetnost preplavili su nacionalistički narativi. Finansiranje univerziteta, pozorišta, muzeja i filmskih produkcija gotovo je nestalo, dok su mnogi umjetnici i nastavnici napustili zemlju. Biblioteke, arhivi i kulturna dobra su uništeni ili opljačkani, nestajali su dijelovi zajedničke istorije... Čak su i simboli poput muzike, festivala i običaja reinterpretirani kroz etničku prizmu, produbljujući podjele i nepovjerenje.
&nbsp;Ekstremizam se spojio sa nacionalnim tumačenjima obnovljene vjere, dok se nasilje sa fronta relativno brzo prelilo na ulice. Nemaština i kriminal amputirali su generacije od osnovnih vrijednosti ljudskosti i zajednice. Trauma se neprimjetno uvukla u svaki aspekt života. Djeca su odrastala okružena nasiljem, oskudicom i propagandom, stvarajući „izgubljenu deceniju“ u obrazovanju i društvenoj povezanosti. Decenijama građeno povjerenje među etničkim grupama nestalo je za par mjeseci, dok su nacionalizam i vjerski fanatizam oblikovali politiku i identitet.
&nbsp;Ipak, iz najtežih perioda rađali su se i najsvjetliji primjeri junaštva, otpora i stvaralaštva, a 90-e nijesu izuzetak. Od umjetničkog izraza do političkih pokreta, brojni su bili otpori ludilu i nasilju. Mnogi segmenti današnjih društava koji njeguju, i dalje manjinsku, zdravorazumsku politiku potekli su upravo iz borbe protiv mržnje i agresije tog doba.
&nbsp;
Nažalost, najtrajnije nasljeđe posljednje decenija XX vijeka jesu ideje koje su uvele šest republika, a danas sedam država, u rat. One i dalje dominiraju, držeći društva u nacionalizmom izazvanoj anesteziranoj tranziciji. &nbsp;Osnovna zabluda većine, u Crnoj Gori i regionu, jeste uvjerenje da su 90-e prošlost, a istina ne može biti dalje.
&nbsp;Iste političke strukture, ili njihovi nasljednici, koje su vladale u 90-im suštinski vladaju i danas. Iste politike, populizam i medijske manipulacije. Razlika je što određene kočnice koje su nekad postojale, čak i tokom ratova, danas ne postoje. Populizam i ekstremizam postali su društvene norme, dok partitokratija i kleptokratija bujaju uz minimalan otpor. Ovaj period je rodno mjesto otvorene simbioze nacionalističke propagande, vjerske manipulacije i medijskog i kulturnog zatupljivanja – oruđa koje već tri decenije održava tranzicionu pljačku.
&nbsp;Zašto treba 90-e staviti u muzej? Obrazovni i politički sistemi većine država nijesu uspjeli da odvoje društva od nasljeđa 90-ih. Neprestane „reforme“ dovele su do stanja bez stvarnih promjena, uskraćujući generacijama šansu da grade novi sistem. Muzeji, inače, treba da budu mjesta čuvanja i preispitivanja istorije. U ovom slučaju, muzej 90-ih bio bi prozor kroz koji možemo da vidimo tešku prošlost i ogledalo njenog ružnog, ali i svijetlog nasljeđa.
&nbsp;U nedostatku slobode da se 90-e objektivno prikažu izvan magle ratne traume i nacionalističkih narativa, ali i zbog kompleksnosti samog perioda, muzej je najbolji medij za njihovu prezentaciju. Suprotno uvriježenom mišljenju, &nbsp;muzej nije samo skladište predmeta, već i prostor dijaloga, obrazovanja i novog doživljaja.
&nbsp;Muzej 90-ih, kao nezavisna produkcija, otvoren je u Beogradu 1. jula 2025. godine, nakon godina rada, privremenih postavki, foruma i interakcije sa publikom iz regiona. Zadržavši formu lavirinta, uspio je u svojoj stalnoj verziji da spoji inovativnost i smjelost da zadrži provokativnu kompleksnost sadržaja i ideja. Teško je opisati samu postavku koja obuhvata skoro sve aspekte života 90-ih, kombinujući koloritnost života i kulture sa političkim, građanskim i medijskim nasljeđem, uz stručni prikaz ključnih istorijskih događanja, ličnosti i zločina.
&nbsp;Za mlađe generacije, Muzej 90-ih predstavlja uvod u razumijevanje svijeta u kojem žive. Anegdota o izjavi studenata, koji već godinu protestvuju na ulicama Srbije, da nijesu skoro ništa nisu znali o velikim studentskim protestima 90-ih dovoljno pokazuje njegovu svrhu. Ostaje nada da će makar neke crnogorske školske ekskurzije koje se upute ka Beogradu posjetiti muzej umjesto obilaženja vulgarnog tranzicionog nasljeđa poput Cecine kuće.
&nbsp;Nakon Sarajeva, crnogorska premijera ove izložbe organizovana je u Muzeju grada Podgorice 13. maja ove godine i trajala je do 13. septembra, dok su manje verzije bile izložene u Budvi i na Cetinju. Svaka izložba nosi lični pečat, ali su i kreirane i predstavljene objektivno, bez prikrivanja činjenica, manipulacija ili eufemizama koji ublažavaju odgovornost bilo koje strane.
&nbsp;Kako su izložbe organizovane tokom opšte revizionističke, a u pripremnom periodu antiturske histerije, makar kratko su kreirana razumna ostrva koja su prepoznala iste šablone djelovanja istih politika iz 90-ih. Pokazala su da kontinuirano pokretanje određenih tema, od rehabilitacija četnika do negiranje Srebrenice, drže društvo u stalnoj napetosti, dok se ne rješavaju problemi uništene socijalne „sigurne mreže“, stabilnosti i standarda. &nbsp;Izložbe su novim generacijama omogućile da uoče sveobuhvatni napad na društveni napredak, čak i kroz održavanje „mejnstrim“ muzičke i kulturne scene zasnovane na najprizemnijim porivima.
&nbsp;Stavljanje 90-ih u muzej treba da simbolizuje društvenu evoluciju koja podrazumijeva prekid veza sa političkom klasom i njihovim nasljednicima. Konačan izlaz iz tranzicije ne mogu voditi oni koji ne shvataju pogubnost nasljeđa ove decenije, a takva se sjenka, kako pokazuju događaji proteklih dana, makar djelimično krije u svima nama.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Zašto staviti 90-e u muzej?

Povodom godišnjice početka opsade Dubrovnika, Akcija za ljudska prava objavljuje <a href="https://www.hraction.org/wp-content/uploads/2025/10/Dubrovnik_1.pdf" target="_blank">tekst trojice istoričara – Tvrtka Jakovine iz Zagreba, Dragana Popovića iz Beograda i Miloša Vukanovića iz Podgorice –</a> koji analizira političku pozadinu napada, mehanizme nacionalizma, medijsku propagandu i političke manipulacije koje su dovele do agresije JNA na Hrvatsku, navedeno je u saopštenju.&nbsp;
Iz HRA Podsjetili su da je na današnji dan prije 34 godine počela je opsada Dubrovnika, koja je trajala od 1. oktobra 1991. do kraja maja 1992.&nbsp;
- Tokom opsade stradalo je 116 civila, 194 hrvatskih branilaca i 165 vojnika JNA iz Crne Gore. Grad je bio 138 dana bez struje i vode, pod pomorskom i vazdušnom blokadom. Napad na Dubrovnik 1991. godine jedna je od najmračnijih epizoda ratova devedesetih, a međunarodna javnost ga je opisala kao sukob civilizacije i varvarstva. Grad bez vojnog značaja, ali neprocjenjive kulturne i simboličke vrijednosti, postao je meta Jugoslovenske narodne armije pod kontrolom Srbije i Crne Gore - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Kako je pojašnjeno, u tekstu su posebno istaknuti antiratni protesti u Srbiji i Crnoj Gori koji su predstavljali važan glas manjinskog otpora mobilizaciji i ograničili zloupotrebu JNA.&nbsp;
Takođe, prikazan je život u opkoljenom gradu – razrušeni domovi, skloništa i svakodnevica pod granatiranjem, dok je staro gradsko jezgro, dio svjetske kulturne baštine, trpjelo stalna razaranja.
- Posljedice napada bile su teške: smrt civila i vojnika, razaranje kulturne baštine, međunarodna izolacija i sankcije protiv Srbije i Crne Gore. Iako je Haški tribunal osudio dvojicu komandanata, mnogi zločini počinjeni na dubrovačkom ratištu ostali su nekažnjeni. Objavljivanjem ovog teksta podsjećamo na odgovornost, suočavanje i pamćenje. Samo istina i prihvatanje grešaka iz prošlosti mogu izgraditi trajan mir i saradnju u zajedničkoj evropskoj budućnosti - zaključuje se u saopštenju HRA.

500x500

HRA objavila "Napad na Dubrovnik iz pera trojice istoričara iz zagreba, Beograda i Podgorice"

Političke strukture koje su nas uvele u rat i dalje vladaju, prije svega u Srbiji, odakle sprovode torturu Bosne i Hercegovine, Kosova i Crne Gore. Od 2020, prije svega od 2023. godine te strukture gospodare Crnom Gorom - rekao je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata Televizije E istoričar, Miloš Vukanović.
Trideset godina nakon genocida u Srebrenici, region ima priliki da vidi što će se dešavati ako političke i vojne vođe ne izađu pred Sud pravde, kaže Vukanović.
- Da budemo jasni, odgovornost je utvrđena u Haškom tribunalu. Ali, sljedeći korak je da se ta odgovornost prebaci na politički, društveni i obrazovni nivo, kao i na izgradnji kulture sjećanja. Nakon jednog poleta u prvoj deceniji ovog vijeka, politička kriza i situacija dovele su do toga da političke strukture, koje su nas uvele u rat i dalje vladaju, prije svega u Srbiji, odakle sprovode torturu Bosne i Hercegovine, Kosova i Crne Gore. Od 2020, prije svega od 2023. godine te strukture gospodare Crnom Gorom - rekao je Vukanović.
Smatra da je pozitivno nasljeđe Haškog tribunala uništeno.
- Haški tribunal imao je oročeni rok trajanja. Nasljeđe Haškog tribunala trebalo je da nastave i usvoje lokalne institucije. Do toga nije došlo, jer političke strukture u našim državama tome nijesu bile vične, niti su imale volje. Zašto? Prije svega zbog sopstvene odgovornosti, kao i zbog toga što su političke strukture profitirale od haosa, od sukoba i zašto bi iz svojih ruku ukidale karte koje im omogućavaju vlast - istakao je Vukanović.
Govoreći o uslovnom minutu ćutanja za žrtve genocida u Srebrenici u Skupštini Crne Gore, i porukci njenog predsjednika Andrije Mandića da to bude bude „za sve žrtve građanskog rata“, istoričar Vukanović kaže da je riječ o relativizaciji, manipulaciji i povlađivanju biračkom tijelu.
- Nikad nijesu imali hrabrosti, ali ni političke volje da saopšte istinu - da to nije bio građanski rat, već agresija, i u Hrvatskoj, i u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Zaprešćujuće je da će ta politička struktura u Crnoj Gori progutati i NATO, i Kosovo, ali Srebrenicu nikada. Zašto? Zato što je Srebrenica najveći poraz te ideologije… Kada se u našim institucijama tako nešto dešava, jasan je i otvoren kukavičluk (premijera i predsjednika države) da protivrječe predsjedniku Skupštine, da neko napokon kaže - prekinite više sa tim nazadnim, nakaradnim, destruktivnim idejama - naglasio je Vukanović.
Na vlasti su, kaže Vukanović, političke korporacije čiji je jedini cilj - profit, a ukoliko dođe do kontaminacije i urušavanja svih vrijednosti koje čine savremenu Crnu Goru to će im, smtra, biti samo plus.
- To su štetočine, čiji je cilj bogaćenje. Vidjećemo kakvi će izaći iz ovog političkog ciklusa. Ukoliko mogu da unize sve ono što temeljno mrze to je samo dodatna vrijednost za njih - istakao je Vukanović.
Dodjela Trinaestojulske nagrade svela se, smatra, na unižavanje.
- Ovo je, prije svega, partijsko potkusurivanje. Sad smo na vlasti i sad treba naše članstvo da podmirimo, pa čak i ovakvim priznanjima kao što su najveće državne nagrade. Sve je ovo čisto politikanstvo! Ukoliko je dio građana zgrožen time što ti ljudi predstavljaju, oni (vlast) će to da slave. U noći dodjele nagrada, dok je policija tukla značajan dio starijih građana Crne Gore, oni su se smijali, bili su zadovoljni, jer se taj cirkus desio. Ali, ključno je pitanje - kakvo smo mi to društvo zapravo – naveo je Vukanović.
Vjeruje da je većina građana Crne Gore umjerenih shvatanja i da se s pravom može postaviti pitanje - gdje su umjereni građani srpske nacionalnosti da se pobune.
- Ovo nije samo unižavanje Trinaestog jula, već svakog građanina Crne Gore koji se osjeća kao Srbin. Vidjeli smo nemile scene ispred Vile Gorica, policiju kako koristi silu… Očigledno je da se to čini onda kada je sistem pri kraju, kada se trese. To vidimo i u Srbiji, režim se privodi kraju, nasilja će biti sve više. Mislim da je u Crnoj Gori to oličenje njihove politike agresivnosti, neprincipijelnosti, netaktičnosti, sve, sad i odmah, što agresivnije, brutalnije, nakaradnije. Ima jedna scena koja opisuje situaciju u kojoj Slaven Radunović, nekada poslanik a sada ministar, koji je za Radovana Mladića govorio da je heroj, slavi to što se dešavalo na ulicama (ispred Vile Gorica) - podsjetio je Vukanović.
Objašnjava da je na vlasti politička cjelina koja se sastoji iz više partija, a koje bezuspješno vode državu.
- Oni ne umiju da vode ovu državu. Ne umiju da vode svoje resore. Neofašizam, ili klerofašizam je skretanje s tema, da se javnost ne bi zapitala šta to oni rade po ministarstvima. To je mehanizam za očuvanje moći. Upravo toga moraju da budu svjesni njihovi koalicioni partneri, jer u toj igri – gube. Na koncu, gubi cijelo crnogorsko društvo…Ti ljudi zaslužuju da im se svakog dana smijemo i sprdamo, jer nijesu za bolje. Ali, bojim se da će, kako vrijeme prolazi, ukoliko Pokret Evropa sad nešto ne preduzme, cijelo društvo kliziti u radikalizaciju, koja ne može nikako drugačije da se završi bez nasiljem. To je ono što ova gospoda (na vlasti) žele - zaključio je Vukanović.

Vukanović: Strukture koje su dovele do krvavih ratova gospodare Crnom Gorom

Istoričar Miloš Vukanović održao je sinoć u Matici crnogorskoj predavanje pod nazivom „Pred izazovima revizionizma – 80 godina pobjede nad fašizmom“ u susret sjutrašnjem jubileju, kojem je prisutnima govorio o tome što znači 9. maj, kako se obilježavao do 90-ih godina, a kako nakon, kako je došlo do evolucije obilježavanja 9. maja u Evropi, te koji će biti izazovi očuvanja tekovina pobjede nad fašizmom 1945. godine. Posebno se osvrnuo na odnos prema proučavanju antifašizma u crnogorskom obrazovnom sistemu i zanemarivanju lokalne antifašističke istorije. 
Razlika između zapadne i istočne Evrope po pitanju obilježavanja jednog od najznačajnijih datuma u istoriji zavisila je od broja žrtava koje su države dale. 
– Zapadne zemlje jesu podnijele značajne žrtve, ali se to ne može porediti sa kataklizmom koja se desila na istoku. Sovjetski savez je morao 9. maj da projektuje kao značajan datum da bi se obilježilo desetine miliona žrtava koje su dali – rekao je Vukanović i dodao da je Evropa napravila zaokret i posvetila se ujedinjenju s klauzulom iz Šumanove deklaracije koja je ujedinjenje predstavila kao potrebu da nikad više ne dođe do sličnog sukoba. 
Ujednjenje Evrope uslovilo je promjene u kulturi sjećanja, te do izjednačavanja komunizma i nacizma. 
– Sve ovo govorim zbog priče koja je trenutno aktuelna da komunizam koji je pobijedio u Crnoj Gori nije kompatibilan sa evropskim vrijednostima – rekao je Vukanović i dodao da su počeci ovoga otvaranje Muzeja terora u Mađarskoj, kad je u Poljskoj otvoren Muzej poljskog ustanka, te je nakon dugo vremena 9. maj postao nepoželjan u brojnim zemljama Evrope. 
Odnos prema spomeničkom nasljeđu iz II svjetskog rata u Crnoj Gori mijenjao se, istakao je Vukanović. Sačuvali smo imena škola, ulica i trgova, ali smo u obrazovnom sistemu omanuli, tamo gdje je trebalo da se više govori o antifašizmu. 
– Imali smo i te kako pogrešan pristup nastavi gdje smo se i dalje trudili da objasnimo Sutjesku i Neretvu, ali smo zaboravili na Pet Danica, Košćele, Barutanu, Kolašinski zatvor, zaboravili smo na lokalnu antifašističku istoriju. Antifašizam se ne uči samo kroz velike bitke, uči se kroz lokalne primjere. A svako selo, svaka ulica, svaki grad, svako naselje u Crnoj Gori ima spomenik posvećen nekom velikom djelu iz tog perioda. Samo entuzijastični profesori slali su đake da nađu ispred svojih kuća ploču ili da pođu u Momišiće da vide kome je posvećen spomenik. Država jeste imala ideju da sačuvamo naš antifašizam, ali nije imala dovoljno jaku inicijativu da se posveti tome u obrazovnom sistemu, da nove generacije razumiju da antifašizam nijesu samo partizani koji su pobijedili Njemce, već ideja koja je pobijedila kolaboraciju i zlo – rekao je Vukanović i dodao da smo podbacili i da smo morali više da ulažemo u lokalnu antifašističku propagandu.

1250x600

1084x550

Vukanović: Trudili smo se da objasnimo Sutjesku i Neretvu, a zaboravili Košćele, Pet Danica, Barutanu, nove generacije ne uče u školi pravo značenje antifašizma i lokalne antifašističke istorije

Vizija Crne Gore u Evropskoj uniji (EU) sistemski se podriva, a ni sama EU u tom djelu nije od pomoći građanski orijentisanom dijelu Crne Gore, ocijenila je izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević na panelu „Skriveni uticaj i vidljive posljedice - strano miješanje u Crnoj Gori“, u sklopu &nbsp;godišnje konferencije Digitalnog forenzičkog centra.
Ona se kritički osvrnula na proces dobijanja IBAR-a, naglašavajući da su se, realno, Potemkinova nova sela prihvatila kao najmodernije neboderi.&nbsp;
- Kriterijumi su sniženi do nedopustivog nivoa, a svi mi koji se isto tako zalažemo za evropeizaciju Crne Gore i koji taj proces gledamo kao neodvojiv od demokratizacije, ne vidimo da je Crna Gora postala novo društvo dan &nbsp;nakon što smo dobili IBAR – kazala je ona.
Takođe, navodi Uljarević, demonstrira se jedna kranja neozbiljnost vlasti, pa smo imali tada da se „odmah i sada“ mora usvojiti novi Zakon o sprečavanju korupcije, a nakon ljetnjeg raspusta je raspisan oglas za radnu grupu da se ponovo prave izmjene i dopune.
- To je nešto što EU ne smije da prihvati - da je ona u nekom trenutku na taj način izigrana. Da ne govorimo o onome što je bilo pod plaštom IBAR-a, da se nacrtao zakon kako bi stari postao novi direktor Radio-televizije Crne Gore. Ovo je proces koji zahtijeva zaista punu posvećenosti svih aktera. Evropska unja ni sebe ni nama neće pomoći ako bude u nastavku na isti način gledala na stvari. Na žalost, živimo u regionu gdje političari i donosioci odluka uopšte ne razumiju kada im date vjetar u leđa, ili ih pohvalite da su nešto dobro uradili. Mnogo bolje razumiju kritiku, onaj štap, nego šargarepu – kazala je Uljarević.&nbsp;
Istoričar Miloš Vukanović, govoreći o stranom malignom uticaju, kazao je da je ono što se dešava u Crnoj Gori odjek nečega što je počelo da se razvija u Rusiji prije destak godina gdje je istorija u potpunosti usmjerena u kreiranje i održavanje autoritarnog sistema.
- Prije svega, ruski obrazovni sistem je usmjeren na taj način da propagira samo jake autoritarne vladare, ignorišući vladare reformatore. Drugi stepen je bio apsolutna negacija bilo kakvog kulturnog nasljeđa, ne samo ukrajinskog naroda, već i mnogih naroda oko njih i aproprijacija njihove kulture. Tako se kreirao narativ da Rusija ima pravo na određene geografske prostore. Treći je bio možda malo iznenađujući, a to je negacija bilo kakve pomoći saveznika u mnogim ratovima koje je Rusija vodila, prije svega u Drugom svjetskom ratu – kazao je Vukanović.&nbsp;
On navodi da je ovaj model pratio tendenciju ruske vlasti od 2014. godine do same invazije na Ukrajinu, a generalno su se ti modeli prelili na populističke i autoritarne vlasti u Evropi, &nbsp;prije svega u Beogradu i &nbsp;Budimpešti.&nbsp;
- Mi, nažalost, živimo i pod uticajem smo tog modela koji se iz Beograda preliva na Crnu Goru, to jeste modela koji je u Beogradu razvijen već krajem osamdesetih godina, koji je i te kako osnažen 2012. godine kada je na vlast došla Srpska napredna stranka, gdje je Crna Gora i interesna, kulturna, a očekivano i svaka druga zona uticaja Beograda – istakao je Vukanović.&nbsp;
Prema njegovom mišljenju, u posljednje četiri godine pojačana je manipulacija istorijskim činjenicama sa ciljem da stvori određeni prostor u Crnoj Gori koji će biti lojalniji Beogradu, nego Podgorici i Cetinju.
- Drugi cilj je razjedniti one ideje na kojima smo napravili naše društvo od 2006. godine, a to je kulturna i mutinacionalna tolerancija, gdje nije bitno koje ste vjere ili nacije, već da svi pripadamo jednoj državi, gdje imamo zajedničko istorijsko iskustvo. Samim tim, sve istorijske manipulacije poslednjih četiri godine zapravo su usmjrene da razlože te kolektivne veze između nas i da od Crne Gore naprave male feudalne posjede disfunkcionalnu državu – kazao je Vukanović.
On je ukazao na još jednu pojavu koja, prema njegovom mišljenju, građane Crne Gore mnogo ne zanima, a to je vezano za crnogorsko kulturno blago.&nbsp;
- Već tri decenije u Crnoj Gori se dešava sistematsko uništenje crnogorskog sakralnog, pravoslavnog, kulturnog blaga koje predstavlja nasljeđe i ključni dokaz višeslojnih kulturnih uticaja koji su kreirali crnogorsku naciju, crnogorsku crkvu i sve ono što čini Crnu Goru kao državu. Već tri decenije, pod plaštvom revolucije, vi imate temeljnu destrukciju svega onoga što se ne uklapa u jedan sterilisan narativ kreiran u Beogradu – navodi Vukanović.
Samim tim, kako kaže, sve ono što je stvarano hiljadama godina uništava se da bi se samo jedan mali segment crnogorske prošlosti istakao – onaj koji može da se veže za nečiji kreirani narativ.&nbsp;
On je ukazao na još jedan mehanizam i nazvao ga „pričom u tri slike“.
- Svi smo primijetili da je prošle nedjelje izašao članak koji je govorio o tome da Podgorici prijeti mogućnost islamizacije. I svi smo bili šokirani da neko može tako da pomene Podgoricu, koja je četiri vijeka bila u sklopu Osmanskog carstva i svi smo to odbacili kao ekstremistički nonsens. To je prva slika koja kontaminira. Onda smo imali nastup potpredsjednika Vlade (Budimir Aleksić) u Beogradu, koji smo svi šokantno doživjeli zbog rasporeda zastava iza njega, a još uvijek nijesam vidio kriku onoga što je on rekao - da su Crna Gora i Srbija isključivo pravoslavno-kulturne dvije zemlje, što nije talno. E, treća slika je došla sa adrese koja može iznenaditi, a to je u dnevnim novinarima Vijesti, od njihovog kolumniste – kazao je Vukanović.
Istakao je da je kolumnista prozapadni, eurocentrično i integracijski nastrojen.
-Taj kolumnista rekao da je prethodna vlast vršila kroatizaciju i mediteranizaciju Crne Gore. Ta kategorizacija da netko pokušava da izvrši mediteranizaciju Crne Gore je opasna, jer je Crna Gora dio mediteranskog, kosmopolitskog, multikulturalnog, multislojnog prostora i to je ono što nas čini. Ako netko smatra da se mi nasilno mediteranizujemo, a ta osoba je navodno prozapadno nastrojena, to su opasni elementi istorijske negacije i revizionizma na koje mi moramo da pazimo. Proći će mnoge političke strukture, proći će mnoge političke organizacije, ali Srpska pravoslavna crkva, koja postoji od 1921.godine, će ostati da širi, da devastira svaku unikatnost hrišćanskog pravoslavnog nastojanja na prostoru Crne Gore i da širi nešto što suštinski nije ni klero-nacionalizam, već jedna ekstremna ideologija zasnovana na nasljeđu Nikolaja Velimirovića, koja je anti-zapadna, anti-naučna, anti-integraciona i anti-tolerantna. To je ideologija koja je u svojstvu Srpske pravoslavne crkve i koja se širi i mrvi Crnu Goru – zaključio je Vukanović.

Duško Mihailović

Dok SPC mrvi Crnu Goru, EU nije od pomoći njenom građanski orjentisanom dijelu

Sud u dijelu Ukrajine pod kontrolom Rusije osudio je četvoricu ruskih vojnika zbog smrti Rasela Bentlija, američkog državljanina koji je postao poznat kao "Donbaski kauboj" pošto se pridružio snagama koje podržava Rusija na istoku Ukrajine.
Sud u gradu Donjecku, koji je pod ruskom okupacijom, osudio je dvojicu vojnika, majora Vitalija Vansjackog i poručnika Andreja Jordanova, na 12 godina zatvora, dok je narednik Vladislav Agaljcev dobio 11 godina zatvora.
Četvrti vojnik Vladimir Bažin dobio je godinu i po zatvora zbog pomaganja u prikrivanju Bentlijeve smrti. Njih četvorica su proglašena krivima za ubistvo Bentlija pošto su mislili da je američki saboter.
Ruske vlasti su saopštile da je istraga pokazala da je mučen prije nego što je ubijen. Njegovi otmičari su potom pokušali da prikriju smrt detoniranjem automobila u kojem se nalazilo njegovo tijelo.
Bentli (64) bio je prisutan tokom ruske intervencije u Ukrajini koja je počela 2014. godine. Porijeklom iz Teksasa, sebe je nazivao "Donbaski kauboj" i postao je popularan na ruskim propagandnim mrežama zbog kritike američke vlade.
Video koji je u avgustu kružio mrežom Telegram bio je montaža zloslutnih slika, pokušaj regrutovanja, kako su zapadni zvaničnici nazvali "posrednici" ili "agenti za jednokratnu upotrebu".
Prema istražiteljima, Vanjacki i Jordanov su uhvatili Bentlija "kako se spremao da snima posljedice raketnog napada" 8. aprila 2024. godine.
Zahtijevali su da Bentli pokaže svoja dokumenta i objasni razlog svog boravka tamo, na šta se on predstavio kao reporter, pošto je radio za rusku državnu novinsku agenciju Sputnjik. Vanjacki je zatim "izvijestio komandu vojne jedinice da je identifikovao sabotera".
Dobio je naređenje da Bentlija odvede na komandno mjesto, poslije čega je naložio Jordanovu da pritvori Amerikanca.
Bentli je smješten u automobil, pretučen i mučen, što je rezultiralo njegovom smrću.
Vanjacki i Agaljcev su zatim stavili njegovo tijelo u prtljažnik automobila i detonirali vozilo, naveli su istražitelji. Sljedećeg dana, Bažin i Jordanov su otišli na mjesto eksplozije automobila i spalili ostatke žrtve.
Bentli, čiji je vojni pozivni znak bio Teksas, nestao je u Donjecku u aprilu 2024. godine.
Bentli se borio za bataljon Vostok između 2014. i 2017. godine i dobio je rusko državljanstvo 2021. godine. On je tri godine služio u američkoj vojsci i jednom se kandidovao na izborima za Senat SAD dok je živio u Minesoti.
Glavna urednica ruske državne televizije RT Margarita Simonjan, poznata po odbrani Kremlja, napisala je u to vreme na mreži Iks (X) da je Bentli poginuo za njihov narod u Donjecku.

Ruski vojnici osuđeni zbog smrti Amerikanca koji se borio za Kremlj u Ukrajini

Na suđenju grupi koju je prema stavu SDT-a formirao odbjegli Radoje Zvicer, a čiji članovi su bili Sobodan Kašćelan, odbjegli policajac Ljubo Milović i još devet osoba odbrana optuženih je nakon predočavanja skaj komunikacija ukazala da se iste poruke nalaze u različitim predmetima.
Sudsko vijeće kojim predsjedava Veljko Radovanović prikazao je na monitoru komunikiciju za koju SDT tvrdi da je između Zvicera i Milovića. Za tužioca Zoran Vučinić iako je riječ o jednosmjernoj komunikaciji nesporno je da je Zviceru i Miloviću "pripalo 272 pakovanja kokaina od 320 koliko je bilo na brodu u Holandskoj luci".
- Millović je Zviceru prenosio sadržinu komunikacija sa osobom koja koristi pin Futuro - kazao je Vučinić.
Branilac Zvicera, advokat Marko Radović kazao je da je ta komunikacije u dva predmeta u jednom je Futuro navodno šef sa Milovićem a u drugom je Milović šef Futuru.
- Potrebno je veštačenje koje će odgonetnuti kako i na koji način su dostavljene ovakve skaj komunikacij - kazao je Radović.
Advokat Nikola Martinović istakao je da tužilac navodi da su u pitanju jednosmjerne komunikacije.
- Koliko nas dijeli od suđenja sa jednostranim komunikacijama i &nbsp;jednostranim procesima - kazao je Martinović.
Na početku ročišta advokatima su dostavljene izdvojene komunikacije SDT za Radoja Zvicera. Nakon toga advokat Radović je kazao da je u istrazi dostavljena "tona skaj materijala i na potvrđivanju" optužnice niko nije sugerisao tužiocu da se taj materijal selektuje.
Potvrđena optužnica &nbsp;je, kako su objasnili, zasnovana na tom kompletnom materijalu.
Osim Zvicera, Kašćelana, Milovića, na optužnici su i braća Radovan i Petar Mujović &nbsp;ali i suspendovani službenik ANB Petar Lazović, Milan Vujotić, Radoje Živković, Radovan Pantović, Duško Roganović, Nikola Spasojević i Nikša Perović.

"Futuro" i Milović u jednom predmetu označeni kao organizatori, u drugom "Futuro" postupa po nalogu odbjeglog policajca

Savjet Evropske unije finalizovao je svoju poziciju o novom propisu koji treba da ubrza i pojednostavi procedure za povratak osoba koje nezakonito borave u državama članicama.
Predlog uvodi jedinstvene procedure za povratak na nivou EU, propisuje obaveze za osobe koje nemaju pravo boravka i jača mehanizme saradnje među članicama, a otvara i mogućnost da države članice uspostave takozvane prihvatne centre za povratak (return hubs) u trećim zemljama. 

Danski ministar za imigraciju i integraciju Rasmus Stoklund poručio je da „tri od četiri“ osobe kojima je izdato rješenje o povratku, ipak ostanu u EU. 

- Prvi put se uvode jasne obaveze za osobe koje nezakonito borave, a članice dobijaju „širi alat“, između ostalog, duži pritvor i duže zabrane ulaska- rekao je on.
Prema prijedlogu, obaveze azilanata uključuju saradnju sa nadležnim organima, dostupnost vlastima, dostavljanje identifikacionih ili putnih dokumenata i biometrijskih podataka, kao i zabranu opstruisanja postupka. Za nepoštovanje saradnje predviđene su posljedice, poput uskraćivanja ili umanjenja određenih beneficija, oduzimanja dozvola za rad, pa i krivičnih sankcija koje mogu uključiti zatvorsku kaznu.
Propis predviđa i strože mjere za osobe koje predstavljaju bezbjednosni rizik, uključujući zabrane ulaska duže od uobičajenog maksimuma od 10 godina, pa čak i neograničene zabrane, kao i mogućnost dužeg zadržavanja, uključujući pritvor u zatvoru. 

Jedna od ključnih novina je međusobno priznavanje odluka o povratku, navode iz Saveta EU. Kako objašnjavaju, država članica moći će da sprovede odluku koju je donijela druga članica, bez pokretanja novog postupka. 

Novina je i „evropski nalog za povratak“ (European Return Order), koji bi se unosio u Šengenski informacioni sistem radi lakše primjene u slučaju kretanja osobe u drugu državu članicu. 

Sljedeći korak su pregovori Savjeta sa Evropskim parlamentom kako bi se usaglasio konačan tekst zakona.

Evropska unija pooštrava pravila za ilegalni boravak migranata u državama članicama

U Crnoj Gori je na kraju novembra bilo 28,69 hiljada nezaposlenih, 2,8 odsto više nego u oktobru, pokazuju podaci Zavoda za zapošljavanje (ZZZ).
Prema podacima ZZZ, stopa nezaposlenosti je na kraju oktobra iznosila 9,33 odsto. U istom mjesecu prošle godine bila je 11,29 odsto.
Zavod je za prvih 11 mjeseci ove godine evidentirao 10,39 hiljada novozaposlenih.&nbsp;
Za isti period oglašeno je 21,25 hiljada slobodnih radnih mjesta.

ZZZCG: Porastao broj nezaposlenih

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Šef delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johan Satler poručio je da neće biti zatvoreno poglavlje 23 sve dok ne bude usvojen Markov i Mašanov zakon, kazala je majka i baba žrtava sa Medovine, Vesna Pejović, nakon prijema građana koji su protestovali na Kruševom Ždrijelu u prostorijama delegacije EU u Crnoj Gori.
Pejović je saopštila nakon sastanka da kada se sretnete sa pravim ljudima, sa ljudima koji znaju što je pravna država i zakon, onda osjetite vjetar u leđa.
- Ovo je upravo znak da ne stajemo i da nastavljamo borbu i da smo od njih dobili podršku i da će biti uz nas. Satler nam je kazao da nema zatvaranja poglavlja 23. sve dok se ne usvoji Markov i Mašanov zakon- kazala je ona.
Pejović je istakla da se ambasador EU u Crnoj Gori iznenadio na činjenicu da je slučaj Medovine prošao bez istrage.
- Čovjek je bio zatečen da se nije oduzelo ružje prije Medovine, imamo jedan ljudski saosjećaj. Čak je podržavao sve ono što smo radili i bilo mu je žao što smo se izmučili deset mjeseci- poručila je Pejović.
Dodaje da će sa blokadama napraviti pauzu i da će pratiti kako se situacija razvija.
- Gospodin Satler je rekao da sve treba da se ubrza, jer kasne, što se Medovine tiče. Prezadovoljna sam da je čovjek ovog ranga i ugleda kazao da su mi vrata uvijek otvorena. Imamo velikog optimizma- istakla je Pejović.

Tag: milos-vukanovic