Poznati crnogorski gitarista Miloš Karadaglić u video snimku podijelio je priču iz privatnog života koja, kako je objasnio, najbolje opisuje srž Crne Gore.
Povod ove priče je nagrada koju je dobio od Ministarstva dijaspore za doprinos crnogorskoj kulturi.
- Ja sam otišao u London sa 17 godina, davne 2000. godine, da bih studirao na Kraljvskoj muzičkoj akademiji. Danas, moj život i te kako utemeljen u Crnoj Gori, a sva moja aktivnost po svijetu je moj način da poruku o Crnoj Gori dijelim na najpozitivniji i najljepši način, jezikom muzike i jezikom emocija, jezikom pomirenja - koji je, nadam se, jezik koji svi razumiju - poručio je Karadaglić.&nbsp;
Ipak, kako navodi, dijaspora kao dijaspora - svi oni ljudi od Los Anđelesa pa do Tokija, koji su najsrećniji kad se ja pojavi negdje blizu njih koncertom su njegova druga porodica.&nbsp;
To su oni ljudi koji me nakon koncerta najčvršće i najponosnije zagrle, zato ti ljudi takođe dijele te vrijednosti o Crnoj Gori.&nbsp;
On je podijelio svoju &nbsp;lijepu priču.
- Đoka Gojčaj bio je pobratim moga đeda Mijata Karadaglića, rođenog u selu Vranj od plemena Sarapa. Njih dvojica su proveli mladost zajedno, a kao dječak slušao sam mnogo o njihovim nestašlucima i odrastanju. Otada je prošlo mnogo decenija, a prije pet-šest godina stigla je vijest da ću nastupati u Detroitu sa tamošnjim simfonijskim orkestrom, jednim od najvažnijih na svijetu. Tada je mome ocu zazvonio telefon. Javio se unuk Đoke Gojčaja iz Detroita i rekao da, kad dođem u Ameriku, neću biti sam, već da tamo imam porodicu. E, to je ona Crna Gora koju ja najviše volim. To su najljepši primjeri onoga što smo i ko smo - rekao je Karadaglić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.5354%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fwatch%2F%3Fv%3D1277534727120386&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen allow="encrypted-media *;"></iframe></div></div></div>
V.Lj.&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Karadaglić: Svi ljudi od Los Anđelesa pa do Tokija su moja porodica

Hrabar, patriotski gest Miloša Karadaglića budi nadu da ovo društvo nije zapalo u totalnu apatiju - kazao je direktor Međunarodnog festival KotorArt, pijanista i univerzitetski profesor, Ratimir Martinović. On je sinoć, na otvaranju 24. izdanja ove manifestacije pod nazivom "Mostovi muzike", kako se navodi u saopštenju, iz govora posebno izdvojio dio koji se odnosio na drage goste festivala - porodicu Karadaglić i crnogorskog viteza Miloša. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 140px; position: relative;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fkultura%2Fmilos-karadaglic-odbio-trinaestojulsku-nagradu-zahvalan-sam-ali-priznanje-ne-mogu-primiti&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> - Koji bi, da ne svira večeras u čuvenom Vigmor holu u Londonu, bio ovdje večeras sa nama. Ali biće sa nama 30. jula na koncertu i znam da ga mnogi nestrpljivo iščekuju i da ga čuju, ali i da ga zagrle - čvrsto, najčvršće, od srca, od zahvalnosti, od ponosa za njegov hrabar, patriotski gest koji budi nadu da ovo društvo nije zapalo u totalnu apatiju - naveo je Martinović. Kako je istakao, govornica KotorArta nikad nije bila zamišljena za vatromete političara i njihova slikanja, nego kao mjesto susreta i suočavanja sa stvarnošću, ističući da Kotor ne smije izgubiti status svjetske baštine. - Kako god da se tumači ovaj izvještaj, jedna misao zlokobno stoji - ako Kotor izgubi status na UNESCO listi, izgubio je bitku za sebe samog. Zato umjesto svečanog i prigodnog govora, želim da uputim apel, poziv, molbu, vapaj svim nadležnim: da bez odlaganja, bez pompe, bez birokratskih fraza, urade ono što im je dužnost - kazao je Martinović. Dodaje da su "svjetla pozornice, tradicija, podrška ništa, ukoliko ne sačuvamo Kotor". Martinović se osvrnuo i na višegodišnju borbu KotorArta sa institucijama. - Napisao sam ponešto u tom govoru i o našoj stalnoj, iscrpljujućoj, sizifovskoj borbi sa Ministarstvom kulture. Ugovor za ovu godinu smo potpisali prije četiri dana, iako smo prvi predlog programa predali još prošlog decembra. i tako godinama unazad - dodao je Martinović. <div class="embed-block"><iframe src="https://www.facebook.com/plugins/video.php?height=314&amp;href=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fkotorart%2Fvideos%2F2528717074155602%2F&amp;show_text=false&amp;width=560&amp;t=0" width="560" height="314" style="border:none;overflow:hidden" scrolling="no" frameborder="0" allowfullscreen="true" allow="autoplay; clipboard-write; encrypted-media; picture-in-picture; web-share"></iframe></div> U samom konceptu večeri, govorio je i o muzičkom mostu između Kotora i Evrope. - Večerašnje otvaranje obilježava 200 godina od rođenja Johana Štrausa Mlađeg i govori o uticaju na muzičku kulturu austrijskih i drugih muzičara tadašnje Monarhije na tadašnju Crnu Goru. Civilizacijski pa i muzički gledano, Kotor je sasvim druga priča od ove koju pričamo večeras - naveo je Martinović. Podsjetio je i da je muzička istorija Kotora pisana još od ranog srednjeg vijeka, da seže sve do 11. vijeka – s prvim notnim zapisima, orguljama iz 15. vijeka, katedralnim horovima, renesansnim i baroknim večerima u plemićkim palatama, do prve muzičke škole osnovane u Kotoru, 1856. godine.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250714170712_d3f6ca5b8045c2364e7f8f2a4751e41818b1da1f7798c07cd11a07f32f53b90d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250714170712_d3f6ca5b8045c2364e7f8f2a4751e41818b1da1f7798c07cd11a07f32f53b90d" data-rendition-name="original" width="1920" height="1278" loading="lazy" alt="Sa otvaranja Međunarodnog festivala KotorArt"><figcaption>Sa otvaranja Međunarodnog festivala KotorArt(Photo: KotorArt)</figcaption></figure>  Zaključio je apelom. - Na nama Kotoranima je da osvijestimo ipak prvo sebe, pa onda i državu Crnu Goru. Institucije države snose najveću odgovornost za ovaj nedopustivi status u kome se naš Grad danas nalazi. Grad Kotor ne smije biti žrtva i samo dobra prilika za brzopotezno bogaćenje “valorizatorskih građevinskih eksperata”. Kotor ne pripada samo nama, već smo dio jedne mnogo šire zajednice – Svjetske baštine u kojoj ravnopravno stojimo pored Venecije, Pariza, Rima, Xi Ana…..i dužni smo da ga sačuvamo, ako ne zbog nas koji smo nesvjesni, onda zbog djece i budućnosti ovog grada, čovječanstva i svijeta koji dolaze da mu se dive. “Dođu tako ponekad vremena, piše veliki Ivo Andriċ, "kada pamet zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati”. Molim vas, ne dozvolimo da živimo surovu realnost jezivih vremena iz ove Andrićeve misli - poručio je Martinović. Posebno je zahvalio predsjedniku Opštine Kotor Vladimiru Jokiću i svim gradskim službama na pravom pokroviteljstvu festivala, na saradnji i razumijevanju za realizaciju njihovih programa, ali i drugih projekata koje zajednički razvijamo. Istakao je i važnost partnera i sponzora, uz dobrodošlicu novim prijateljima Festivala, kao što je MasterCard, ali i podsjećanje na deceniju saradnje sa Lušticom Bay.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250714170712_ba74d5c17952e7083ae425d240810ed52c9a7706b26c3a0ddd6b9ed30b569b4d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250714170712_ba74d5c17952e7083ae425d240810ed52c9a7706b26c3a0ddd6b9ed30b569b4d" data-rendition-name="original" width="1920" height="1278" loading="lazy" alt="Sa otvaranja Međunarodnog festivala KotorArt"><figcaption>Sa otvaranja Međunarodnog festivala KotorArt(Photo: KotorArt)</figcaption></figure>  Gradonačelnik Jokić, osvrnuvši se na spoj tradicije i evropske muzike, kazao je da "ne znajući jedni za druge, Miloš i Štraus, i svi oni koji su nosili pero, violinu, gusle ili pušku, gradili su isti most – most istine, most slobode". - Kotor neće izgubiti svoju baštinu, jer zna da je mora čuvati djelima, a ne riječima - poručio je Jokić. Ministarka kulture i medija Tamara Vujović istakla je da Kotor nije na listi kulturne baštine u opasnosti. - Ali dobili smo obaveze. Ako želimo da se dičimo UNESCO statusom, moramo ga zaslužiti odgovornošću, ne deklaracijama - navela je Vujović. Snažnu poruku poslao je i ambasador EU Johan Satler, podsjetivši da je upravo KotorArt bio prvi i jedini festival iz Crne Gore uključen u vodeće projekte programa Kreativna Evropa, te da su kultura i baština ključne vrijednosti evropskog identiteta. - KotorArt i ove godine potvrđuje svoju poziciju kao jedan od najvažnijih kulturnih događaja u regionu, koji kroz bogat program njeguje evropsku, regionalnu i crnogorsku muzičku tradiciju, istovremeno podstičući savremene umjetničke tendencije i kreativni dijalog. Festival KotorArt će tokom više od mjesec dana biti domaćin brojnim umjetnicima iz Crne Gore, regiona, Evrope i svijeta. U vremenu kada zaborav prijeti, a tišina prekriva vrijednosti, KotorArt ostaje trajna platforma za borbu znanjem i kulturom - naveo je Satler. Tradicionalno, na trgu ispred Katedrale Sv. Tripuna u Kotoru i zvonima Katedrale, Festival je, događajem jedinstvene koncepcije i snažnih poruka, obilježio Dan državnosti Crne Gore. Publici se premijerno predstavio Festivalski orkestar Crne Gore, pod dirigentskom palicom maestra Mladena Tarbuka, a na sceni su mu se pridružili i Gradska muzika Kotor sa kapelnikom Dariom Krivokapićem, ženska pjevačka grupa Đude, koju je spremao Davor Sedlarević i klapa Štiglići, uz rukovodstvo Jelene Mihaljević, kao i guslar Nikola Krivokapić. Slavila se muzika Johana Štrausa Mlađeg i poslije dva vijeka, a promovisala se spona evropskog, regionalnog i crnogorskog muzičkog nasljeđa tog vremena, kao i savremeni izraz istaknutih crnogorskih kompozitora. - Publika je imala priliku da čuje Ferdinand marš Mirka Petrovića, Ruže s juga Johana Štrausa Mlađeg, marš Crnogorski našljednik Antona Šulca, valcer Sretni sati Dominika Ertla, koncertnu polku Crnogorka Špira Ognjenovića u aranžmanu Mladena Tarbuka, porudžbinu Festivala Slavjo poje, za klapu i simfonijski orkestar Milivoja Pićurića, marš Ulazak gladijatora Juliusa Fučika, Capriccio-Scherzo Blagoja Bersa, još jednu porudžbinu Festivala Petlja, za gusle, žensku pjevačku grupu Đude, simfonijski orkestar, elektroniku i video Nine Perović i Uvertiru za operetu Slijepi miš Johana Štrausa Mlađeg - poručuju organizatori festivala.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250714170712_7003bd00bf7f894f275101b50a148edce8fac107e73b62646b4f2fd701d7d0ec.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250714170712_7003bd00bf7f894f275101b50a148edce8fac107e73b62646b4f2fd701d7d0ec" data-rendition-name="original" width="1920" height="1278" loading="lazy" alt="Sa otvaranja Međunarodnog festivala KotorArt"><figcaption>Sa otvaranja Međunarodnog festivala KotorArt(Photo: KotorArt)</figcaption></figure>  Pored muzičkog dijela programa, publika je imala priliku da čuje i obraćanja kompozitora Nine Perović i Milivoja Pićurića, koji su uoči premijernog izvođenja svojih djela podijelili uvide u idejnu pozadinu i koncepciju porudžbina, olakšavajući time njihovo razumijevanje i približavanje publici. - Maestro Mladen Tarbuk govorio je o kompozicijama Ulazak gladijatora Juliusa Fučika i Capriccio-Scherzo Blagoja Berse, nudeći dodatni kontekst i tumačenje. Poseban doprinos večeri dala je Dobrila Popović, dugogodišnja saradnica Međunarodnog festivala KotorArt, koja je zahvaljujući svom predanom istraživačkom radu i potrazi za originalnim notnim zapisima, publici približila vrijedne istorijske činjenice i zanimljive priče koje prate nastanak kompozicija manje poznatih crnogorskih i regionalnih autora - istaknuto je u saopštenju. Svečanost je okupila veliki broj ljubitelja umjetnosti, predstavnika diplomatskog kora, zvaničnike, lokalnu upravu, predstavnike institucija iz Vlade Crne Gore, pokrovitelje i sponzore Festivala. Ovogodišnja čast, da riječima “zvona zvonite” zvanično otvori Festival, pripala je namlađem članu Gradske muzike Kotor, jedanaestogodišnjem Karlu Kovačiću.

1250x600

Martinović: Karadaglićev hrabar i patriotski gest budi nadu da ovo društvo nije zapalo u totalnu apatiju

Državne nagrade ne smiju biti trofeji u rukama onih koji tu državu preziru, a njen nacionalni identitet poništavaju

Na svečanom prijemu u rezidenciji na Cetinju, povodom 13. Jula - Dana državnosti Crne Gore, poseban značaj dat je prisustvu svjetski priznatog crnogorskog umjetnika Miloša Karadaglića, koji je, prema protokolarnoj praksi, stigao posljednji, čime je simbolično označen kao počasni gost večeri, saopšteno je iz Kabineta predsjednika Crne Gore.&nbsp; Protokolarna čast, kako se navodi, pripala je Milošu Karadagliću, kao istinskom ambasadoru crnogorske kulture i umjetnosti u svijetu. - Miloš Karadaglić je jedan od najistaknutijih klasičnih gitarista današnjice, kojeg je ugledni BBC Music Magazine uvrstio na listu „Šest najboljih klasičnih gitarista prošlog vijeka“. Njegovi albumi, bilježe vrhunske rezultate na svjetskim top-listama klasične muzike, a njegovi koncerti pune koncertne dvorane širom svijeta - dodaje se u saopštenju.&nbsp; Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, kako se dodaje, ovom prilikom izrazio je duboko poštovanje prema Karadagliću, naglašavajući da Crna Gora mora znati da cijeni svoje najvrijednije pojedince, posebno kada njihovo djelovanje prevazilazi granice i gradi mostove razumijevanja i uvažavanja kroz univerzalni jezik umjetnosti. Podsjetimo, Karadaglić je odbio Trinaestojulsku nagradu, koju je trebalo da mu u utorak uruči predsjednik Skupštine Andrija Mandić. Karadaglić je rekao da, uprkos velikoj časti i zahvalnosti zbog okolnosti na koje nije mogao uticati, neće prihvatiti ovo priznanje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250710140736_9ef34385b89a1e1a1c824955c46b03b651dbba1a3b7c3d0f242835b7c457f742.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250710140736_9ef34385b89a1e1a1c824955c46b03b651dbba1a3b7c3d0f242835b7c457f742" data-rendition-name="original" width="1920" height="1417" loading="lazy" alt="Karadaglić "> </figure>

Miloš Karadaglić počasni gost prijema povodom 13. jula - Dana državnosti

Predsjednik Jakov Milatović sa suprugom Milenom, organizuje prijem u Plavom dvoru na Cetinju povodom 13. jula, Dana državnosti Crne Gore.
Prijemu prisustvuju brojne zvanice, predstavnici diplomatskog kora, državnih institucija, civilnog i nevladinog sektora. Jedan od dobitnika Trinaestojulske nagrade, koji je ovo priznanje odbio zbog okolnosti koje su prethodnih dana oskrnavile značaj i simboliku ove nagrade, gitarista Miloš Karadaglić, takođe prisustvuje prijemu.&nbsp;
Naime, pošto je nagradu odbio, on nije prisustvovao jučerašnjem prijemu koji je organizovao predsjednik Skupštine, Andrija Mandić, a primjetno je i da dva druga laureata nijesu prisutni na večerašnjem prijemu.

Prijemu povodom Dana državnosti prisustvuje i Miloš Karadaglić

Fotografiju sa sinoćnje dodjele Trinaestojulske nagrade neću podijeliti, ali moram priznati da sam je više puta pogledala. Na njoj vidim tri muškarca koji se trijumfalno smiju i teatar apsurda koji živimo.
Jedan od trojice sa fotografije je dobio najznačajnije državno priznanje za knjigu za koju nije precizno utvrđeno da li je, gdje i kad registrovana, pošto znamo da nije objavljena, i da li je neko od članova žirija (tek pišući ovaj tekst shvatih da nije bilo žena u njemu) vidio, makar i u rukopisu, i pročitao. Niko od članova žirija, pa ni sam navodni autor, se nije potrudio da argumentovano objasni situaciju, šaljući time poruku da nije ni bitno da li knjiga uopšte postoji i da nagrada nije ni dodijeljena po tom kriterijumu. I tu se prvi paradoks ne završava. Dobitnik nagrade negira crnogorsku naciju, posprdno se izjašnjava o državi koja mu je dodijelila priznanje i simbol je svega suprotnog u odnosu na ono što ime nagrade predstavlja, a u prvom redu antifašizam. Uz sve rečeno, sav pritisak, neoborive činjenice i dokaze koje mu ne idu u prilog, Bećir Vuković ni u jednom trenutku nije pomislio da se povuče, već je iskoristio čuvenu odbranu da ga mrzimo jer je Srbin i da je sve ovo dio „antisrpske histerije, od Zagreba pa ćeraj čitavim regionom“. &nbsp;Utemeljeno, stameno i sa stilom.
Drugim sa fotografije se niko nije ni bavio dok sam nije odlučio da se zahvali na nagradi, izabere stranu i pokuša da veliča sebe i svog istomišljenika među laureatima vrijeđajući dobitnika koji je odlučio da ne bude dio cirkusa (ovdje ne mislim na samu nagradu, jer ona sama sebe brani, već očiglednu namjeru da se ona obesmisli, a zadrže samo povlastice koje ona donosi). I ne samo to, stavljajući sebe u poziciju vrhovnog autoriteta, Veljo Stanišić je uspio ošponde da pokaže mržnju prema Romima i svoje pravo lice. Bahato i bez preispitivanja. Baš kao i vlast koja mu je sve to omogućila.
Treći sa fotografije je višedecenijski simbol mržnje prema nacionalnim manjinama u Crnoj Gori čije imenovanje za predsjednika Skupštine označava najveći poraz crnogorskog društva. Njegov pobjedonosni osmijeh i dočekivanje zvanica dok ispred Vile Gorica okupljeni gutaju biber sprej i suzavac je, ako ste do sada sumnjali, još jedan dokaz da je na sve spreman: od stavljanja maske lažnog Evropejca, preko prihvatanja priznanja iz ruku najvećeg autokrate, do ignorisanja Dana nezavisnosti države u kojoj obavlja jednu od najznačajnijih funkcija. Vojvoda.
Postoji niz drugih nepravilnosti i nelogičnosti u vezi sa dodjelom nagrade koje se moraju uzeti u obzir, a podrazumijevaju, između ostalog: nezakonitost, budući da je Zakonom o državnim nagradama Crne Gore dozvoljena samo jedna nagrada po oblasti, a ove godine su sve tri dodijeljene u kulturno-umjetničkoj oblasti; način izbora članova žirija i njihova kredibilnost; političko instrumentalizovanje najvećeg državnog priznanja, a posebno ako se uzme u obzir lista kandidatkinja i kandidata za nagradu, pa je utoliko kontroverznije i degradirajuće što su se ignorisale njihove reference i dostignuća, utoliko prije što su među kandidatkinjama i kandidatima i dvije Snežane, Dragićević i Vuksanović, koje su otkrile novu biljku, jedinstvenu u Evropi u poslednjih 200 godina. Žiri je, naime, prednost dao nepostojećoj knjizi autora poznatog po pisanjima i veličanju četništva u odnosu na otkriće od međunarodnog značaja. Vjerujem da je problem u imenu ove novootkrivene biljke – Petrolamium crnojevicii. &nbsp;Pronađena u Štitarima kod Rijeke Crnojevića, ponijela je ime Crnojevića, istorijskog i kulturnog simbola Crne Gore.
Reakcija vlasti na sve se ogleda u tišini i jednom izolovanom saopštenju ministarke Anđele Jakšić-Stojanović. Da budem jasna, ne sumnjam u iskrenost izrečenog, jer je ministarka i ranije u više navrata reagovala baš kako treba, ali time se ne pere odgovornost PES-a za sve što se desilo – bez problematizovanja, bez utvrđivanja odgovornosti za nezakonitost, bez jasnog stava partije po ovom pitanju. Uostalom, to je njihova politika od samog početka: prećutno podilaženje bivšem DF-u i normalizacija fašizma na svim nivoima.
Ako upitate ChatGPT da vam da svoje mišljenje o ovogodišnjoj dodjeli Trinaestojulske nagrade, dobićete ovo: nekada simbol antifašizma i kulture, sada se ova nagrada percipira kao politički kompromitovana, zakonski upitna i moralno osporavana. Ali da to ne bude tako potrudila se građanska snaga ovog društva. Svi koje cijenim su se oglasili u jednoj složnoj i zajedničkoj kompoziciji. Na taj način je sačuvan i integritet same nagrade, a već sam vam i pokazala da će ubuduće, dok ne bude poništena njena ovogodišnja dodjela, biti nemoguće dobiti informacije o njoj bez svih kontroverzi.
Za krešendo je, očekivano, bio zaslužan maestro lično. Kako mu i pripada. Odmjereno i gotovo uzvišeno. Nije se bavio očiglednim razlozima za odbijanje nagrade i nije se bavio kandidatima. Oni koji su pokušali da mu ospore postupak njegovim ranijim iznošenjem političkih stavova, bitku su unaprijed izgubili. Miloš Karadaglić je slavu stekao svojim radom i talentom, nije mu je donijela politika niti veze i može da podržava i govori šta god hoće. Njegova energija, osmijeh, principi, njegova ljubav prema Crnoj Gori su građanska lekcija za sve nas iz koje moramo nešto naučiti za dalje. Kao fotografija zastave LGBTQ zajednice koja stoji na ulazu u crkvu i natpis: “svi su dobrodošli”. Crna Gora je država svih njenih građanki i građana i baštini vrijednosti 13. jula. Od ovih lekcija svi zajedno u rušenje onih koji je ne žele takvu. U jedno budite sigurni: prije ćemo mi njih srušiti, nego oni državu.

U godinama koje su pojeli Bećiri, budite Miloš

Gitara koja je visoko uzdignuta iznad kordona policije - ovjekovječena kao simbol otpora protiv kontroverzne dodjele ovogodišnje Trinaestojulske nagrade, koju je svjetski priznati gitarista Miloš Karadaglić u poslednjem trenutku odbio da primi. Građani okupljeni na Gorici večeras su, uprkos nemilim scenama kada je policija upotrijebila suzavac, pendreke i biber sprej, uspjeli da pošalju poruku da umjetnost i dostojanstvo ne mogu biti “ukrašeni” političkim kompromisima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250708210732_bca8cf7cbdc427809d8db1d6545728b6a809e061582e39d920d373be20efc0b6.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250708210732_bca8cf7cbdc427809d8db1d6545728b6a809e061582e39d920d373be20efc0b6" data-rendition-name="original" width="1800" height="1350" loading="lazy" alt="Gitara sa zastavom"> </figure>  Jedan od okupljenih demonstrativno je podigao akustičnu gitaru visoko iznad glava, izazivajući gromoglasne povike “Fašistima treba reći NE, bilo kada ili bilo gdje” i “Neukusu treba reći NE”.&nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D6bJxWCW1P9s&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> U jednom momentu na gitaru je zakačena crnogorska zastava i okupljeni su zapjevali "Goro moja". <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DFvNzrpIRXCQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

(VIDEO i FOTO) Crnogorski glas otpora uz Milošev instrument: "Goro moja" i gitara visoko iznad kordona policije

I podrška i čestitke i zahvalnost...Danilu Marunoviću, koji je, prije svega, prihvatio da bude član žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade i odvaži se da, među partijskim uticajima, doprinese relevantnom sagledavanju kandidata, ali i u konačnom, ogolijevanju pristupa koji je ovu nagradu potpuno devalvirao...zahvaljujući čemu će se, nadajmo se, prekinuti sa ovom, po svemu, ponižavajućom praksom, poručila je ekspertkinja za strateško planiranje Jelena Pavićević, na svom Fejsbuk profilu, povodom ''cirkusa'' koji je nastao oko dodjele Trinaestojulskih nagrada.
Pavićević se zahvalila i Milošu Karadagliću koji je, po njoj očekivano, odbio da bude dio partitokratskog trijumfa i da omogući da se, uz njega, nađu ljudi koje nije blam da nezasluženo primaju najveća državna priznanja, a da za njihova postignuća, uglavnom, niko niti je čuo niti bi ih smatrao baš toliko značajnim.&nbsp;
Dodala je i da je, uz Karadaglića, bilo bar još pet kandidata vrijednih ove nagrade.
- I taman kada se moglo pomisliti da su, već svi, pali u apatiju i dozvolili da se pravi cirkus od najvećeg državnog priznanja, ova dva frajera, koji bi tu nagradu, bez dileme, uvijek mogli dobiti, pokazali su i rekli da to baš neće proći ovako kako je zamišljeno- kazala je Pavićević.
Ona je istakla kako je situacija sa dodjelama nagrada okupira danima, kao i uostalom većinu crnogorskog društva, elaborirajući da je tužna što ne postoji svijest većine javnosti, o tome koliko se štete nanese kada se najznačajnije nagrade ne dodjele onima koji su ih zaista zaslužili.
- Koliko se tu, samo, vremena, novca i drugih resursa, potroši na pogrešne poruke. I tako...na taj način, stvaramo naciju u kojoj se za najveće državno priznanje možeš kandidovati i za "ništa" ili za nešto sasvim prosječno i daleko od izvrsnosti. Nagrade služe da uspostave kriterijume, afirmišu kvalitet i determinišu vrijednosni sistem, pa tek onda, da nekom daju satisfakciju. Trinaestojulska nagrada bi trebala da afirmiše postignuća zbog kojih postoji vjerovatnoća da će svi građani na njih biti ponosni i doživljavati ih kao uzor. A da li je tako?- upitala je Pavićević.
Po njoj, prije svega, klica ovog nakaradnog procesa leži u zakonskoj odredbi koja ovlašćuje Skupštinu da bira članove žirija, a što se tumači na način da partije regrutuju članove žirija, iako bi, sasvim sigurno, to moglo da se dešava i kroz mnogo kvalitetniji proces, čime bi se za kandidate Skupštini predlagali relevantni pojedinci, za koje bi se glasalo u plenumu, kao za mnoge druge pozicije, što bi, smanjilo vjerovatnoću da nam žiri za dodjelu najvećeg državnog priznanja, često čine anonimusi sa titulama, dominantno iz zatvorene akademske zajednice.&nbsp;
- Takođe, kada se osvrnete na medijska izvještavanja o ovoj nagradi, rijetko možete pročitati kvalitetne opservacije o članovima žirija, &nbsp;kandidatima i laureatima, što bi bilo edukativno, a ovako je, uglavnom, informativno, pa smo se i doveli u fazu da Trinaestojulska nagrada postane informacija, a ne smjernica, uzor i primjer društvenog progresa i uspjeha- dodala je Pavićević.
Po njoj, jedna od upečatljivijih karakteristika ove nagrade je i činjenica da je, uglavnom, dobijaju osobe iz sfere kulturnog stvaralaštva i akademske zajednice, kao da smo neka kulturna i naučna velesila, a ne zemlja u kojoj, upravo, te dvije sfere, imaju najlošiji društveno- politički tretman, pa se stiče utisak, da se kroz nagrade, pokušavaju nadoknaditi duševne patnje i bolovi kulturnih i naučnih poslenika. A onda, kada se desi konkretno i predivno, naučno otkriće, nagrada izostane.
- A gdje su privrednici, kada je u pitanju Trinaestojulska nagrada, zahvaljujući čijim poduhvatima i podvizima, ova država često i opstaje? Njih niko ne kandiduje!!! No, oni su svakako, struktura, koja nema problem da svoju samostalnost, ekonomsku održivost, izmirivanje obaveza prema zaposlenima i državi, razvoj, kao i mogući profit, vidi kao svoje postignuće, pa im nagrade ne moraju nahraniti sujetu, jer privrednici su, uglavnom, sujetu morali sahraniti da bi bili na tržištu. Zatim, gdje su nam ljudi koji žive u dijaspori, kada je u pitanju ovo priznanje, a među kojima ima onih koji su mnogo doprinijeli Crnoj Gori da se poveže sa svijetom u brojnim oblastima, ali i imidžu države ili određenim inicijativama?....Neću navoditi, imenom i prezimenom, one koje, ničim posebno zasluženo, dobijanje Trinaestojulske nagrade, nije obavezalo da naknadno doprinesu Crnoj Gori..jer su se tako postavili, kao da im pripada. I tako....dosta je toga što je, u vezi sa Trinaestojulskom nagradom, nju devalviralo i šalje pogrešnu poruku sopstvenim građanima- navela je Pavićević.
Ona je istakla da ove reakcije nijesu ideološke i političke, već su ih brojni članovi brojnih žirija, kao i brojni kandidati i dobitnici, pretvorili u političku i ideološku temu.
- Zato je postupanje Danila Marunovića i Miloša Karadaglića (prethodno i Ratimira Martinovića koji je odbio i da ga kandiduju prije par godina) iskra svjetlosti i nade da će se ovoj nagradi vratiti smisao i povratiti stari sjaj. Tada će ova nagrada komunicirati društvene vrijednosti i značaj, onako kako treba, a njeni laureati biti dostojni ove nagrade, tako što neće postojati sumnja da je ona zaslužena...a mi ćemo ih doživljavati kao uzor...Bravo momci!- zaključila je Pavićević.

Pavićević: Postupci Marunovića i Karadaglića iskra nade da će se ovoj nagradi vratiti smisao i povratiti stari sjaj

Romski savjet najoštrije je osudio izjavu grafičara Velja Stanišića, dobitnika Trinaestojulske nagrade, koji je u sinoćnjem gostovanju na Gradskoj RTV rekao: „Tako Cigani rade“, koji je na taj način, kako su kazali iz Romskog savjeta, uvrijedio čitavu romsku zajednicu.
- Ova rečenica je čist oblik govora mržnje, duboko rasistička i potpuno neprihvatljiva - poručili su iz Romskog savjeta.
Iz Romskog savjeta su naglasili &nbsp;da neće ćutati dok se njihov identitet koristi za uvrede i omalovažavanje.
- Tražimo hitnu reakciju Ombudsmana, osudu od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava, javno izvinjenje Velja Stanišića - navode iz Romskog savjeta.
Poručili su i da državna priznanja ne mogu i ne smiju pripadati onima koji šire mržnju prema manjinama.
- Dostojanstvo Roma nije na prodaju. Ćutanje nije opcija - kazali iz Romskog savjeta.
Podsjećamo, Stanišić je sinoć, prilikom gostovanja na Gradskoj RTV, komentarišući potez gitariste Miloša Karadaglića da ne prihvati Trinaestojulsku nagradu izjavio, između ostalog, da on nije dostojan tog priznanja.
- Sa takvom nekom svetinjom tako se poigravati, tako cig***ti, to je malo, pravo da ti kažem, ispod jednog nivoa - rekao je Stanišić.
&nbsp;On je dodao i da je Karadaglić po njegovom mišljenju samo izvođač.
- On je interpretator bre, samo izvođač, ne komponuje - konstatovao je Stanišić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 51.0695%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fkad-progovore-neukus-i-nepostovanje-stanisic-velikana-gitare-proglasio-nedostojnim-priznanja&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Romski savjet: Stanišićeva izjava je čist oblik govora mržnje, duboko rasistička i potpuno neprihvatljiva

U vremenu kada se nagrade dijele da bi se prećutalo, Miloš Karadaglić nas je podsjetio da umjetnost nije i ne smije biti moneta za potkusurivanje, poručili su na Fejsbuk stranici organizatori Festivala Internacionalnog Alternativnog Teatra- FIAT, povodom odluke crnogorskog gitariste da ne prihvati Trinaestojulsku nagradu.
- Odbiti najveće državno priznanje - Trinaestojulsku nagradu - u ime viših vrijednosti - to je lekcija koju ćemo dugo pamtiti- kazali su iz FIAT-a.
Oni su istakli da je Miloš Karadaglić mudrošću, ličnim integritetom i vjerom u prave vrijednosti pokazao što znači reći NE fašizmu i svakom pokušaju gušenja slobode.
- On je danas pravi predstavnik onoga što građanska Crna Gora mora da bude - slobodna, odgovorna, hrabra i dosljedna svojim principima- istakli su iz FIAT-a. 
Iz FIAT-a su dodalii da je odgovornost na svima nama- da razumijemo, podržimo i slijedimo ovakve primjere.
- Hvala ti, Miloše, u ime festivala- poručili su iz FIAT-a.

FIAT: Karadaglić je pravi predstavnik onoga što građanska Crna Gora mora da bude - slobodna, odgovorna, hrabra i dosljedna svojim principima

Predsjednica Kosova Vjosa Osmani oglasila se povodom godišnjice svrgavanja s vlasti Bashara Al-Assada u Siriji te je poslala poruku narodu ove zemlje kao i njegovom predsjedniku Ahmedu al-Sharaai.
U videoporuci koja traje nešto duže od dvije minute, Osmani je rekla kako ovaj dan za Sirijce predstavlja ponovno rođenje nade.
- Sa dubokim poštovanjem obraćam vam se danas u ime naroda i institucija Republike Kosovo dok obilježavate ovu historijsku prvu godišnjicu vašeg oslobođenja. Ovo je dan koji simbolizuje ne samo povratak slobode, već i ponovno rođenje nade naroda - rekla je Osmani.
Osvrnula se i na zajedničke poveznice Kosova i Sirije.
- Obje naše zemlje, Kosovo i Sirija, upoznale su najmračnije stranice potlačivanja, nepravde, i nezamislive patnje, ali smo također znali šta znači ustati, pretvoriti bol u svrhu i snagu - poručila je.
Međusobnim priznanjem zemalja, ističe Osmani, počinje nova era odnosa Sirije i Kosova.
- Ovo priznanje je moralna veza između dva naroda koji razumiju cijenu slobode i vrijednost stajanja rame uz rame za pravedniji svijet. Od Prištine do Damaska, naša srca kucaju kao jedno, za slobodu, za dostojanstvo i za trajno prijateljstvo - zaključila je predsjednica Kosova Vjosa Osmani.

Vjosa Osmani i neočekivana poruka upućena narodu Sirije: "Od Prištine do Damaska naša srca kucaju kao jedno"

Tajland je izveo vazdušne napade na susjednu Kambodžu 8. decembra, saopštila je tajlandska vojska, dok su obje strane razmijenile optužbe za posljednje izbijanje sukoba na spornom graničnom području, u kojem je poginuo jedan tajlandski vojnik.
Nakon što su kambodžanske trupe otvorile vatru na tajlandske snage u ponedjeljak ujutro u provinciji Ubon Ratčatani "vojska je primila izvještaje da su tajlandski vojnici napadnuti podrškom vatrenog oružja, što je rezultiralo smrću jednog vojnika i ranjavanjem četvorice", rekao je portparol tajlandske vojske Vintai Suvare u saopštenju.
Vintai je dodao da je Tajland počeo "upotrebu aviona za gađanje vojnih ciljeva u nekoliko područja" kako bi suzbio napade kambodžanskih snaga.
Portparolka Ministarstva odbrane Kambodže Mali Sočeata izjavila je da su tajlandske snage pokrenule napad na kambodžanske trupe u pograničnim provincijama Preah Viear i Odar Meançej u ponedjeljak ujutro, optužujući Tajland "da je pucao iz tenkova na hram Tamone Tom" i na područja blizu hrama Preah Viear.
Dodala je da Kambodža nije uzvratila na ove napade.
Portparol administracije provincije Odar Meançej Met Mespekdi rekao je da su prijavljene pucnjave u područjima hramova Tamone Tom i Ta Krabei, dodajući da "određeni broj stanovnika koji žive blizu granice napušta svoje domove".
Tajlandska vojska je saopštila da je oko 35.000 ljudi u Tajlandu evakuisano iz područja duž granice s Kambodžom od ponovnog izbijanja sukoba.
Tajlandska vojska takođe je optužila kambodžanske snage da su ispalile rakete na područja naseljena civilima u provinciji Buri Ram, dodajući da nije bilo prijavljenih žrtava.
Obje strane su izvijestile o sukobima i u nedjelju, dok je tajlandska vojska prijavila ranjavanje dvojice vojnika.
Pet dana borbi između Tajlanda i Kambodže ovog ljeta ostavilo je 43 mrtvih i oko 300.000 raseljenih prije nego što je primirje stupilo na snagu.
Primirje je dijelom dogovoreno uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država, Kine i Malezije.
U oktobru je američki predsjednik Donald Tramp potpisao zajedničku naknadnu deklaraciju između Tajlanda i Kambodže, promovirajući nove trgovinske sporazume s ove dvije države nakon što su se složile da produže primirje.
Međutim, Tajland je suspendovao sporazum prošlog mjeseca, nakon sumnjivog eksplozivnog incidenta s minom koji je ranio nekoliko vojnika.
Nakon toga, obje strane su razmijenile optužbe za nove sukobe.
Sporovi između dvije države fokusirani su na višedecenijski spor oko granica nacrtanih tokom kolonijalne vladavine Francuske u regionu, pri čemu obje zemlje tvrde da im pripada nekoliko hramova duž granične linije.

Tajland izvodi vazdušne napade na Kambodžu nakon sukoba na granici

Predsjednik Savjeta Evrope Antonio Košta danas je rekao da, iako je normalno da Sjedinjene Američke Države i Evropska unija ne dijele iste stavove o mnogim pitanjima, prijetnje o uplitanju u unutrašnju politiku nijesu prihvatljive.
Košsta je naglasio da se poimanje slobode govora razlikuje u Uniji i SAD-u, na primjer.
- Ne može biti slobode govora bez slobode informacija. Ne bi bilo slobode govora kada bi se građanska sloboda informacija žrtvovala radi zaštite tehnoloških oligarha u Sjedinjenim Državama- rekao je na događaju.
Mask uporedio EU s nacističkom Njemačkom
Dva dana nakon što je Evropska unija izrekla veliku novčanu kaznu platformi X, društvena mreža je u nedjelju ukinula račun za oglase Evropske komisije, a vlasnik Ilon Mask uporedio je Uniju s nacističkom Njemačkom.
- Vaš račun za oglase je ukinut- napisao je u nedjelju voditelj proizvoda u X-u, Nikita Bier, kao odgovor na objavu Evropske komisije kojom je najavljena kazna platformi od 120 miliona eura zbog kršenja pravila o transparentnosti, odnosno Zakona o digitalnim uslugama.
Komisija je navela da je iznos kazne razmjeran prekršaju.
Mask je na X-u odgovorio pozivom na ukidanje EU-a.

Košta: Uplitanje SAD-a u politiku EU je neprihvatljivo

Potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove Filip Ivanović primio je u oproštajnu posjetu ambasadora Republike Turske u Crnoj Gori, gospodina Bariša Kalkavana.
Ivanović je, kako se navodi u saopštenju, zahvalio ambasadoru Kalkavanu na predanom i posvećenom radu tokom njegovog mandata u Podgorici, ističući da su odnosi Crne Gore i Republike Turske u tom periodu dodatno osnaženi kroz intenzivan politički dijalog i više od 60 potpisanih međudržavnih sporazuma.&nbsp;
Istaknuto je da dvije države njeguju snažno prijateljstvo i partnerske odnose, kako bilateralno, tako i u okviru NATO saveza.&nbsp;
Kako se dodaje u saopštenju, u razgovoru je potvrđena puna posvećenost Crne Gore daljem produbljivanju saradnje sa Republikom Turskom u oblastima od obostranog interesa, uključujući politički dijalog, ekonomsku saradnju, investicije, zdravstvo, obrazovanje i kulturu.&nbsp;
Ivanović je istakao da izolovani incidenti iz oktobra ne odražavaju stvarnu sliku Crne Gore i da odluka o privremenoj suspenziji bezviznog režima ima isključivo preventivni i sigurnosni karakter, uz efikasnu viznu proceduru tokom prelaznog perioda.
Ambasador Kalkavan je naglasio značaj investicija i povećanog broja turskih turista koji posjećuju Crnu Goru, naglašavajući da ove aktivnosti dodatno jačaju bilateralne ekonomske i kulturne veze između dvije zemlje.&nbsp;
Takođe, ambasador je najavio dolazak nove ambasadorke koja će nastaviti aktivno da radi na produbljivanju saradnje i unaprjeđenju prijateljskih odnosa između Crne Gore i Republike Turske.
Crna Gora i Turska, kako se ističe, nastaviće da produbljuju međusobnu saradnju kroz predstojeće posjete na visokom nivou, uključujući i aktivnosti usmjerene ka uspostavljanju Savjeta za saradnju na visokom nivou između dvije vlade.
- Ivanović je poželio ambasadoru Kalkavanu uspjeh u daljem profesionalnom i ličnom životu, uz uvjerenje da će bilateralni odnosi dvije zemlje i ubuduće napredovati u duhu prijateljstva, konstruktivnog dijaloga i međusobnog uvažavanja. sredstava - zaključuje se u saopštenju.&nbsp;

Ivanović primio u oproštajnu posjetu Kalkavana: Izolovani incidenti iz oktobra ne odražavaju stvarnu sliku Crne Gore

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Predsjednik Opštine Berane Đole Lutovac u razgovoru za portal ETV govori o važnim temama: &nbsp;životu građana i odlazak mladih, dugu opštine i finansijskoj disciplini, značaju auto-puta, situaciji oko spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, sudbini Autobuske stanice, ali govori i o kapitalnim projektima koji mijenjaju urbanu sliku grada. <h2>Stabilizacija tržišta rada i povratak mladih</h2> Portal ETV: Kako danas žive građani Berana? Da li napuštaju grad ili ostaju na svojim ognjištima? Koliko je trenutno nezaposlenih? LUTOVAC: Građani Berana žive u sredini koja se ubrzano mijenja. Posljednjih godinu dana bilježimo stabilizaciju tržišta rada i smanjenje broja nezaposlenih, prije svega zahvaljujući novim projektima, investicijama i rastu privatnog sektora. Istina je da dio mladih odlazi radi školovanja i profesionalnog napretka, ali jednako tako vidimo i povratak ljudi koji žele da rade i žive u Beranama. Naš posao je da stvorimo uslove da se ovdje ostaje — kroz bolju infrastrukturu, stabilne servise i otvaranje novih radnih mjesta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950" data-rendition-name="original" width="768" height="512" loading="lazy" alt="Berane"> <figcaption>Berane(Photo: Montenegro Tourist Service)</figcaption> </figure>  <h2>Auto-put otvara novu razvojnu fazu</h2> Portal ETV: Šta će Beranama donijeti izgradnja dionice auto-puta? Da li to otvara vrata daljem razvoju i na koji način? LUTOVAC: Auto-put je strateška šansa. Saobraćajno povezivanje znači bržu komunikaciju sa Podgoricom, aerodromima i tržištima, što je preduslov za razvoj privrede, turizma i logistike. Veća dostupnost čini Berane atraktivnijim investitorima, a građanima pruža bolje uslove za život. To je početak jedne nove razvojne faze našeg grada. <h2>Finansijska disciplina i stabilno poslovanje</h2> Portal ETV: Koliki je dug Opštine Berane? Prema kome postoji dug i kako se on servisira? LUTOVAC: Opština Berane redovno izvršava sve obaveze i servisira postojeće dugove u skladu sa zakonom i usvojenom dinamikom. Prioritet nam je finansijska stabilnost i uredno poslovanje, zbog čega smo strogo disciplinovani kada je u pitanju javna potrošnja. Dugovanja iz ranijih godina uglavnom se odnose na poreze i doprinose, a tekuće obaveze se izmiruju redovno. Dug je ostao na nivou sa početka godine — malo iznad 18 miliona eura — a očekujemo zakonsko rješenje koje će omogućiti njegovo osjetno smanjenje. Takođe, uvećali smo imovinu Opštine za više od milion eura. <h2>Opština nema veze sa spomenikom Đurišiću</h2> Portal ETV: Berane su nedavno postale epicentar dešavanja zbog spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Kako se tumači takva epizoda i da li ste Vi odgovorni za nemile događaje koji su uslijedili? LUTOVAC: Opština Berane je institucija koja poštuje zakon i Ustav Crne Gore. Svi događaji koji su se desili bili su van institucionalnog okvira, a lokalna uprava nije bila involvirana u aktivnosti te vrste. Naša pozicija je jasna: grad mora ostati prostor stabilnosti, suživota i razvoja. Fokusirani smo na projekte i na kvalitetan život građana, a ne na teme koje dijele društvo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić"> <figcaption>Spomenik Pavlu Đurišiću(Photo: Pobjeda)</figcaption> </figure>  <h2>Autobuska stanica ostaje na istoj lokaciji — slijedi rekonstrukcija</h2> Portal ETV: Najavili ste rješavanje problema Autobuske stanice. Šta je do sada urađeno? LUTOVAC: Opština Berane je već preduzela niz konkretnih aktivnosti. U toku je izrada dokumentacije za osnivanje opštinskog preduzeća koje će upravljati stanicom. Izvršeno je statičko ispitivanje prenosačkog dijela objekta, koje je pokazalo da konstrukcija nije stabilna, pa je taj dio uklonjen. Trenutno se izrađuje projektna dokumentacija za njegovu rekonstrukciju. Sprovode se sve neophodne administrativne procedure, a donijeta je odluka da Autobuska stanica ostaje na postojećoj lokaciji, uz faznu sanaciju i unapređenje prostora. <h2>Kapitalni projekti</h2> Portal ETV: Na kojim razvojnim projektima radite? Šta novo planirate za građane? LUTOVAC: Opština Berane realizuje i priprema čitav niz kapitalnih projekata koji će unaprijediti saobraćaj, komunalnu infrastrukturu i kvalitet života građana. <h3>Veliki projekti za 2026. godinu:</h3> <ul> <li>Rekonstrukcija Luške ulice – 5,5 miliona eura</li> <li>Izgradnja gradske pijace – 5 miliona eura</li> <li>Rekonstrukcija magistralnog puta kroz Budimlju – preko 1 milion eura</li> <li>Izgradnja ulice koja povezuje zaobilaznicu i IDEA market – iz kapitalnog budžeta Opštine</li> </ul> Radovi planirani i započeti u 2025. godini: <ul> <li>Nastavak izgradnje obilaznice i regulacija rijeke Makve – 3,5 miliona eura</li> <li>Dapsićko–Polički vodovod i vodovod Zagrad – oko 1 milion eura</li> </ul> U pripremi: <ul> <li>javna garaža,</li> <li>rekonstrukcija ulica u Novom naselju,</li> <li>nove investicije za koje se priprema projektno-tehnička dokumentacija.</li> </ul> Sve ove aktivnosti dio su šire strategije modernizacije grada, a cilj je da građane Berana u narednom periodu obradujemo novim, vidljivim i kvalitetnim rezultatima.

Tag: milos-karadaglic