Administracija republikanskog predsjednika SAD Donalda Trampa saopštila je danas da će ilegalnim imigrantima koji se dobrovoljno vrate u svoje zemlje plaćati po 1.000 dolara. Ministarstvo unutrašnje bezbjednosti navelo je u saopštenju da će imigrantima plaćati i putne troškove.
Takođe je obznanjeno da će migranti koji koriste aplikaciju zvanu CBP Home kako bi obavijestili američku vladu da planiraju povratak u svoju zemlju biti „deprioritizovani“ za pritvaranje i prinudnu deportaciju.
- Ako ste ovdje ilegalno, samodeportacija vam je najbolji, najsigurniji i troškovno najefikasniji način da napustite Sjedinjene Američke Države i pri tom izbjegnete hapšenje. Ministarstvo unutrašnje bezbjednosti nudi ilegalcima pomoć kod putnih troškova kao i finansijski podsticaj za povratak u zemlju porijekla preko aplikacije CBP Home - napisala je ministarka Kristi Noem.
Centralno mjesto u predsjedničkoj kampanji Donalda Trampa bilo je masovno deportovanje ilegalnih migranata, ali to je skup i resursno zahtjevan poduhvat, ocjenjuje AP.
Republikanska administracija s jedne strane vrši pritisak na Kongres da drastično poveća resurse federalne službe nadležne za deportaciju migranata, a s druge strane podstiče „ilegalce“ da se „samodeportuju“.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Trampova administracija podstiče ilegalne migrante sa po 1.000 dolara da se samodeportuju

Kosovo je dodano na listu sedam zemalja koje je Evropska unija proglasila "sigurnim državama porijekla", u koje bi se mogli vratiti migranti nakon odbijanja njihovih prijava za azil u Uniji.
Evropska komisija saopštila je kako predlaže da se Kosovo, Bangladeš, Kolumbija, Egipat, Indija, Maroko i Tunis stave na tu listu.
- Mnoge države članice suočavaju se s velikim brojem neriješenih zahtjeva za azil, stoga je sve što sada možemo učiniti kako bismo ubrzali donošenje odluka o azilu od suštinskog značaja - rekao je povjerenik za unutrašnje poslove i migracije Magnus Bruner prilikom predstavljanja liste zemalja.
Sada je na Evropskom parlamentu i Savjetu EU da postignu dogovor o ovom prijedlogu.
Prema novim pravilima EU, tražitelji azila koji dolaze iz ovih sedam zemalja mogli bi se suočiti s odbijanjem svojih zahtjeva i potencijalnim nalozima za deportaciju.
Broj zahtjeva za azil iz Kosova u EU povećao se nakon liberalizacije viznog režima 1. januara 2024.
Više zahtjeva za azil bilo je samo tokom 2015. i 2016., kada su deseci hiljada građana Kosova emigrirali prema EU ilegalnim putem preko Mađarske.
Francuska je od 2018. godine postala glavna destinacija za građane Kosova koji traže azil u EU, zamijenivši Njemačku kao glavno odredište.
Brisel je pod pritiskom da smanji broj iregularnih migranata i olakša procese deportacije, dok je u nekim državama članicama EU pitanje migranata potaklo rast krajnje desnice.
Vođene državama s čvrstim stavovima poput Švedske, Italije, Danske i Nizozemske, vođe EU su u oktobru zatražile izradu novog zakonskog okvira s ciljem ubrzanja deportacije migranata, ali su takođe pozvali Evropsku komisiju da istraži "inovativne" načine borbe protiv iregularne migracije.
Kao odgovor na te zahtjeve, Evropska komisija prošlog je mjeseca predstavila reformu sistema deportacija, kojom je otvorena mogućnost da zemlje članice uspostave centre za vraćanje migranata van granica EU.
Prema zvaničnim podacima EU, manje od 20 posto ljudi kojima je naređeno da napuste Uniju vratilo se u zemlje porijekla.

1250x600

1084x550

Kosovo među sedam zemalja koje je EU proglasila "sigurnim" za ubrzano vraćanje migranata

Italijanske vlasti saopštile su danas da će 40 migranata bez dozvole za ostanak u toj zemlji premjestiti u italijanske pritvorske centre za migrante u Albaniji.
Kako prenosi Radio Slobodna Evropa, to je prvi put da zemlja Evropske unije (EU) šalje migrante kojima je odbijen zahtjev za azil u zemlju izvan Unije, a koja nije njihova, niti zemlja kroz koju su prošli na svom putu.
Italijanski mediji su izvijestili da su migranti napustili italijansku luku Brindisi, a italijanska vlada nije objavila njihovu nacionalnost, niti dodatne detalje.
Migranti će biti smješteni u centrima za migrante koje je izgradila i vodi Italija, a koji su smješteni u luci Shengjin, 66 kilometara sjeverozapadno od glavnog grada Tirane, i u Gjaderu.
Centri su izgrađeni za obradu zahtjeva za azil migranata koje je Italija presrela u Sredozemnom moru.
Nije jasno koliko dugo odbijeni tražitelji azila mogu ostati u Albaniji, dok u Italiji mogu biti pritvoreni do 18 mjeseci čekajući deportaciju.
Italijanska krajnje desničarska vlada premijerke Đorđe Meloni odobrila je prošlog mjeseca dekret kojim je proširena upotreba centara za brzu obradu zahtjeva za azil u Albaniji na pritvaranje odbijenih tražitelja azila s nalozima za deportaciju.

Italija šalje migrante u pritvorske centre u Albaniji

Velika Britanija razmatra mogućnost da migrante, kojima je prethodno odbijen azil pošalje u balkanske zemlje - Albaniju, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Sjevernu Makedoniju, objavio je „Tajms” pozivajući se na izvore u britanskoj vladi.
- Prema planovima na kojima se radi, oni kojima je odbijen azil mogli bi da budu poslati u migracione centre u zemljama Zapadnog Balkana i ostalih trećih država - piše „Tajms”.
Izvori ovog lista navode da London planira ida razgovara o tome sa predstavnicima Albanije, Srbije, Bosne i Hecrgenovine i Sjeverne Makedonije.
Premijer Velike Britanije Kir Starmer zainteresovan je za saradnju i sa drugim evropskim zemljama koje planiraju da otvore migracione centre u trećim zemljama.
London, tvrde izvori Tajmsa, namjerava da zemljama koje ih budu primile plate za svakog pojedinačnog migranta.

Tajms: Velika Britanija razmatra mogućnost da migrante šalje u balkanske zemlje

Vlasti Tunisa spasile su danas 64 migranta sa broda koji se prevrnuo kod obale u istočnom Mediteranu nakon što je ostao bez goriva, saopštili su zvaničnici te države. 
 
Carinska služba Tunisa navela je da su u pomoć migrantima različitih nacionalnosti pritekle pomorske patrole, a u nesreći niko nije stradao, prenosi AP. 
 
- Spašeni migranti pokušavali su da se ilegalno domognu evropskih zemalja - saopštila je carinska služba. 
 
Prvi nalazi istrage sugerišu da su migranti krenuli iz neimenovane susjedne zemlje, vjerovatno Libije. 
 
Migranti su odvedeni u luku Čeba, radi dalje istrage. 
 
Prema podacima UNHCR-a, više od 30 hiljada migranata isplovilo je iz Libije i stiglo u Italiju tokom prošle godine. 
 
Agencija UN-a za izbjeglice saopštila je ranije da je 61 odsto onih koji su stigli u Italiju morskim putem iz Libije, dok je 32 odsto iz Tunisa. 
 
Procjenjuje se da je više od 100 migranata umrlo ili nestalo u središnjem Mediteranu kod obala Tunisa i Libije od početka ove godine.

Vlasti Tunisa spasile 64 migranta

Predsjednik Gvatemale Bernardo Arevalo izjavio je da će njegova zemlja prihvatiti migrante iz drugih zemalja koji se deportuju iz SAD, što je drugi takav dogovor koji je državni sekretar Marko Rubio postigao tokom svog putovanja zemljama Centralne Amerike.
Prema sporazumu koji je najavio Arevalo, deportovani bi bili vraćeni u svoje matične zemlje o trošku SAD.
- Dogovorili smo se da povećamo za 40 odsto broj letova s deportovanima, kako naše nacionalnosti, tako i deportovanih drugih nacionalnosti - rekao je Arevalo na konferenciji za novinare s Rubiom.
Gvatemala je sarađivala u prihvatanju deportovanih iz SAD, i civilnim i vojnim avionima.
Salvador je u ponedjeljak najavio sličan, ali širi sporazum. Predsjednik Salvadora Najib Bukele rekao je da će njegova zemlja prihvatiti deportovane iz SAD bilo koje nacionalnosti, uključujući i smještanje u zatvore osuđenih američkih državljana i legalnih stanovnika za nasilna krivična djela.
I predsjednik SAD Donald Tramp i Rubio su priznali da postoje sporna pravna pitanja oko prijedloga predsjednika Salvadora.
- Samo kažem da ako bismo imali zakonsko pravo da to uradimo, uradio bih to u tren oka. Ne znam da li imamo ili ne, upravo to razmatramo - rekao je Tramp novinarima u utorak u Bijeloj kući.&nbsp;
Rubio je rekao da je to velikodušna ponuda, ali je rekao da su tu "očigledno uključena pravna pitanja".
Imigracija, prioritet Trampove administracije, u fokusu je Rubiovog turneje po Centralnoj Americi, njegovog prvog putovanja u inostranstvo kao šefa diplomatije. Dosad je bio u Panami, Salvadoru, Kostariki i Gvatemali, a treba da ode u Dominikansku Republiku.

Gvatemala pristala da prihvati migrante iz drugih zemalja deportovane iz SAD

Predsjednik SAD Donald Tramp potpisao je naredbu o zabrani fizičkog ulaska nelegalnih migranata preko južne granice i naložio administraciji da preduzme sve neophodne mjere u vezi sa tim, saopšteno je iz Bijele kuće.
- Predsjednik Tramp danas je potpisao izvršnu naredbu kojom se suspenduje fizički ulazak nelegalnih stranaca koji su učestvovali u invaziji na SAD preko južne granice - navodi se u saopštenju, prenosi Srna.
Tramp je ovlastio i uputio Odjeljenje za unutrašnju bezbjednost, Ministarstvo pravde i Stejt department da preduzmu sve neophodne radnje da bi odmah odbili, vratili i uklonili nelegalne strance preko južne granice SAD.

Tramp potpisao naredbu o zabrani ulazaka nelegalnih migranata

Broj neregularnih ulazaka u Evropsku uniju (EU) 2024. godine je bio najmanji od 2021, saopštila je danas Evropska agencija za nadzor granica Fronteks.
Novi preliminarni podaci Fronteksa pokazuju znatan pad od 38 odsto iregularnih prelazaka granica EU u 2024. godini, čime je dostignut najniži nivo od 2021. godine - kada je migracija bila još pogođena pandemijom kovida.
Kako dodaje Fronteks na svom portalu, uprkos upornim migratornim pritiscima, pojačana saradnja EU i partnera protiv mreža krijumčara znatno je smanjila broj prelazaka na evropskim spoljnim granicama, kojih je registrovano više od 239.000 prošle godine.
Pad ukupnog broja prelazaka uglavnom je rezultat pada dolazaka od 78 odsto na zapadnobalkanskoj ruti (21.520), koji je uslijedio poslije jakih napora regionalnih zemalja da zaustave priliv, i pada od 59 odsto prelazaka (66.766) preko centralne mediteraske rute.
Nijesu isti trendovi zabilježeni na svim rutama.
Na istočnomediteranskoj ruti broj prelazaka je porastao za 14 odsto na 69.400 podstaknut novim koridorima iz istočne Libije, sa migrantima uglavnom iz Sirije, Avganistana i Egipta.
Na zapadnoafričkoj ruti, broj dolazaka na Kanarska ostva porastao je za 18 odsto na gotovo 47.000, što je najviša cifra od kada je Fronteks počeo da prikuplja podatke 2009. godine. Ovo je podstaknuto polascima iz Maurtaije, mada je priliv iz drugih polaznih tačaka opao.
Na ruti istočne granice registrovan je trostruki porast prelazaka (192 odsto) , uglavnom duž granice sa Ukrajinom i Bjelorusijom.
Preko Lamanša broj pokušanih prelaza u Veliku Britaniju je neznatno porastao, sa registrovanih 67.552 pokušaja, što je porast od devet odsto u odnosu na 2023. godinu.
Iako cifre o iregularnoj migraciji za 2024. odražavaju napredak, ostaju izazovi, piše u saopštenju Fronteksa.
- Mreže krijumčara prilagođavaju se novim okolnostima i tokovi migracije mogu brzo da se mijenjaju. Vlasti su prijavile povećano nasilje od strane krijumčara duž zapadnobalkanske rute, a porast nestabilnosti u regionima kao što su Sahel nastavljaju da podstiču migraciju ka Evropi - piše u saopštenju.
Prelasci morem koje obično organizuju mreže organizovanog kriminala i dalje predstavljaju ekstremnu opasnost za migrante, a Međunarodna orgnizacija za migracije procjenjuje da je 2.300 ljudi izgubilo život u moru samo u 2024. godini, ukazujući na tragične posljedice na ljudske živote na tim opasnim putanjama.

Fronteks: Broj nelegalnih ulazaka u EU prošle godine bio najmanji od 2021.

Ruske vlasti saopštile su danas da su protjerale više od 80.000 migranata 2024. godine, dvostruko više nego 2023. godine, u uslovima strože migrantske politike poslije napada u blizini Moskve prošlog marta.
- Više od 80.000 migranata i osoba bez državljanstva protjerano je iz Rusije po sudskom nalogu - prenijela je državna agencija TASS, pozivajući se pravosuđe.
Dodaje se da je 2023. protjerano 44.200 osoba.
Nacionalnost protjeranih, kojima je generalno zabranjen ulazak na rusku teritoriju pet godina, nije precizirana.
Međutim, velika većina migranata u Rusiju dolazi iz bivših sovjetskih republika centralne Azije, sa stotinama hiljada iz Kirgizije, Uzbekistana i Tadžikistana koji putuju svake godine da bi pronašli posao.
Poslije napada na koncertnu dvoranu Krokus u predgrađu Moskve, kada je više od 140 osoba ubijeno u napadu za koji je odgovornost preuzela Islamska država, uhapšeni su osumnjičeni iz Tadžikistana. Tada su policijske racije protiv migranata znatno pojačane.
Nekoliko ruskih zvaničnika dalo je potom antimigrantske izjave. Bivši predsjednik Dmitrij Medvedev kritikovao je stvaranje „etničkih enklava“, dok je nekoliko poslanika predložilo protjerivanje migranata koji ne govore ruski.
Sredinom septembra, predsednik Državne dume Vjačeslav Volodin najavio je razmatranje 34 zakona za pooštravanje migracione politike, uključujući zabranu spajanja porodica, listu zabranjenih profesija i uvođenje „poreza za migrante“.
Rusiji su, međutim, potrebni radnici, zbog decenija demografske krize, kao i muškarci za borbu u Ukrajini, a posjedovanje ruskog državljanstva je olakšalo privlačenje migranata.
Migranti su sada u obavezi, prema zakonu koji je potpisao predsjednik Vladimir Putin, da se registruju u vojsci ili rizikuju da izgube ruske pasoše i budu protjerani.
Oko 10.000 takvih naturalizovanih Rusa pridružilo se ruskim snagama na frontu, prema podacima ruskih vlasti.

Protjerivanje migranata u Rusiji udvostručeno u 2024. godini

Vlasti u Grčkoj uhapsile su danas 124 migranta na ostrvu Karpatos, nakon što su uočili glisere bez identifikacionih oznaka.
Obalska straža je saopštila da je 58 migranata otkriveno tokom inspekcije u blizini glavne luke na ostrvu u Egejskom moru.
Ostalih 66 pronađeno je sjevernije odatle, a takođe nakon što su koristili neobilježeni gliser.
Uhapšen je 24-godišnji migrant zbog navodnog posjedovanja falsifikovanih ličnih dokumenata.
Grčka navodi da je broj ilegalnih dolazaka porastao gotovo 50 odsto prošle godine, a među njima je najviše bilo Sirijaca.

Grčka: Uhapšeno 124 migranata sa glisera u blizini Karpatosa

Oružani sukobi obnovljeni su jutros u libijskom glavnom gradu Tripoliju, javlja agencija Anadolija, a do sukoba je došlo među grupama u kvartovima Ain Zara, Ras Hasan i Bin Ašur, rekli su lokalni izvori.
Još nema dostupnih informacija o žrtvama.
Libijski mediji javljaju da su letovi obustavljeni na aerodromu Mitiga zbog sukoba, dok je Ministarstvo obrazovanja obustavilo nastavu u svim školama u Tripoliju.
Misija UN-a za podršku u Libiji (UNSMIL) izrazila je zabrinutost zbog sukoba u Tripoliju.
- UNSMIL je duboko uznemiren eskalacijom nasilja u gusto naseljenim kvartovima Tripolija drugu noć zaredom, što dovodi mnoge civile u ozbiljnu opasnost- navodi UNISMIL, pozivajući na trenutno, bezuslovno primirje.
Sukobi su prvi put izbili u ponedjeljak nakon smrti Abdela Ganija al-Kiklija, koji vodi Aparat za podršku stabilnosti povezan s Predsjedničkim vijećem.
Libija je poprište duboke političke i bezbjednosne krize još od 2011. godine, kada je dugogodišnji vladar Muamer Gadafi svrgnut nakon četiri decenije na vlasti.

Libija: Ponovo izbili oružani sukobi u Tripoliju

Škole u Crnoj Gori od septembra ostaju bez usluge zaštitara. Tim povodom, Savjet roditelja je, na inicijativu Mreže savjeta roditelja, u školama širom Crne Gore pokrenuo peticiju s ciljem vraćanja institucije policajca u zajednici. Ovo je poruka koju su dobili roditelji putem društvene mreže Viber, piše portal RTCG.
Kako bi se konačno obezbijedila sistemska zaštita djece, savjeti roditelja u školama širom Crne Gore su, na inicijativu Mreže savjeta roditelja, pokrenuli peticiju za vraćanje institucije policajca u zajednici.
Roditelji su putem Vibera dobili poruku da peticiju mogu potpisati u školi od sjutra, 15. maja, simbolično – na Međunarodni dan porodice.
U poruci se navodi da se peticije već potpisuju širom Crne Gore, te da imaju podršku nastavnika, uprava škola i Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, kao i da će, kako se dodaje, svojim potpisom dati ličnu i profesionalnu podršku.

Škole od septembra bez zaštitara, roditelji traže policajca u zajednici

Nastavićemo da snažno promovišemo vrijednosti muiltilateralizma - poručio je potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Crne Gore Ervin Ibrahimović na 134. sjednici Komiteta ministara Savjeta Evrope (SE), održanoj u Luksemburgu.
Generalni sekretar Alan Berse predstavio je prvi godišnji izvještaj za 2025. godinu pod nazivom „Prema novom demokratskom paktu“, koji se poklapa sa 75. godišnjicom Evropske konvencije o ljudskim pravima.
U trenutnom kontekstu višestrukih kriza, naglasio je potrebu za preusmjeravanjem djelovanja SE na jačanje demokratske sigurnosti. Ministar Ibrahimović je, u okviru debate na temu “Uloga SE u novom geopolitičkom kontekstu“, istakao da kompleksni geopolitički izazovi zahtijevaju zajedničke napore u cilju jačanja povjerenja, otpornosti i socijalne kohezije, te unaprjeđenja demokratske bezbjednosti kroz poštovanje ljudskih prava i vladavine prava.
- U tom pogledu, pozdravljamo ideju o Novom demokratskom paktu, kao okviru za odbranu naših zajedničkih vrijednosti - naveo je Ibrahimović.&nbsp;
Ukazao je na dinamiku procesa evropske integracije, potvrdivši čvrstu opredijeljenost naše države da postane članica Evropske unije do 2028. godine.
- Napredak i sveobuhvatne reforme omogućili su nam da ostvarimo značajne iskorake na putu ka EU, a taj cilj uživa gotovo jednoglasnu podršku naših građana. Savjet Evrope je, kroz svoje brojne mehanizme, prepoznat kao pouzdan partner u ovom procesu - naveo je on.
&nbsp;Osvrnuvši se na aktuelni geopolitički kontekst, s fokusom na rusku agresiju na Ukrajinu, podvukao je značaj poštovanja međunarodnog prava, suvereniteta, nezavisnosti i teritorijalnog integriteta svih država. -
- Crna Gora naglašava potrebu za pravednim mirom u Ukrajini i punom odgovornošću za zločine. Ukrajina zaslužuje našu punu podršku - poručio je ministar.
Naglasio je i da će Crna Gora predsjedavati Komitetu ministara SE u periodu 2026-2027, te podsjetio da se taj mandat podudara sa važnim nacionalnim jubilejima, 20 godina od obnove nezavisnosti, 10 godina članstva u NATO-u, kao i 20 godina od članstva u SE.
- Kao odgovorna država članica, nastavićemo da snažno promovišemo vrijednosti multilateralizma, kao i strateške ciljeve i principe Savjeta Evrope - poručio je on.
Šef crnogorske diplomatije se, danas u Luksemburgu, sastao i sa ministarkom vanjskih poslova i saradnje Monaka Izabel Bero-Amadi, a održan je i odvojeni trilateralni sastanak sa ministarkom Bero-Amadi i ministrom vanjskih poslova R. Moldavije Mihailom Popsoijem.&nbsp;
Kako je saopšteno iz MVP, u fokusu razgovora bila je koordinacija priprema tri države za predsjedavanje Komitetu ministara, razmotrene su mogućnosti za programsko usaglašavanje aktivnosti u cilju dodatnog unaprjeđenja saradnje i zajedničkog odgovora na aktuelne izazove, te razgovarano o oblastima koje će biti u fokusu predsjedavanja.
- Ministri vanjskih poslova su u Luksemburgu usvojilli niz specifičnih odluka koje se odnose na podršku Ukrajini, demokratiju i ulogu SE kao čuvara demokratskih vrijednosti, kao i aktivnosti sprovedene u protekle dvije godine, nakon Samita u Rejkjaviku. Usvojili su i Konvenciju o zaštiti životne sredine kroz krivično zakonodavstvo, Strategiju za zaštitu životne sredine sa pripadajućim Akcionim planom, kao i odluke koje se odnose na buduće aktivnosti u ovoj oblasti - naveli su u saopštenju.
Na kraju današnje ministarske sjednice, Luksemburg je predao predsjedavanje Komitetu ministara Republici Malti.

Ibrahimović: Nastavićemo da snažno promovišemo vrijednosti muiltilateralizma

Dvadeset šest članova britanskog parlamenta zatražilo je značajnu promjenu u pristupu spoljnoj politici prema Srbiji, nakon prisustva predsjednika Aleksandra Vučića vojnoj paradi u Moskvi 9. maja.
- Danas sam napisala pismo ministru vanjskih poslova, tražeći značajnu promjenu u pristupu našoj vanjskoj politici prema Srbiji, nakon prisustva predsjednika (Aleksandra) Vučića vojnoj paradi u Moskvi, 9. maja. Pismo je potpisalo još 25 parlamentaraca - objavila je na mreži X članica britanskog parlamenta Ema Luel.
U pismu se, između ostalog, navodi da je Srbija pod Aleksandrom Vučićem ojačala veze sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, uprkos "užasnim zločinima koji su počinjeni protiv Ukrajine".
Navodi se da je Srbija "jedina država kandidat za Evropsku uniju koja nije nametnula nijednu sankciju Rusiji".
- Štaviše, predsjednik Vučić nastoji da destabilizuje Kosovo, Bosnu i Hercegovinu i širi balkanski region, radeći blisko sa Putinovom Rusijom - navodi se, između ostalog, u pismu poslanika britanskom šefu diplomatije.
Prema njihovim riječima, za vrijeme Vučićeve vladavine Srbija je zabilježila značajno demokratsko nazadovanje, uz "konstantne napade na medije, političku opoziciju i civilno društvo, raširenu korupciju, koja je doprinijela masovnim protestima protiv njegove vlade posljednjih meseci".
Dodaje se da su britanske vlade kontinuirano podržavale evroatlantske integracije Srbije, nadajući se da će to dovesti do sloboda, ekonomskog prosperiteta, poštovanja ljudskih i građanskih prava i da će to odvući Srbiju od Putinove Rusije.
- Iako je to nekada bio pohvalan cilj, događaji od 9. maja, jednom i zauvijek, pokazuju da Vučićeva vlada nema interes da prekine veze sa Rusijom, dok aktivno promoviše ultranacionaionalističku i ekspanzionističku ideologiju 'velike Srbije', što rizikuje dovođenje Balkana ponovo nazad u krvavi konflikt - dodaje se u pismu.
Zbog toga, kako navode, parlamentarci traže od vlade promjenu kursa, počevši sa serijom ciljanih sankcija protiv Aleksandra Vučića, njegove vlade i saradnika, i korišćenje svih diplomatskih sredstava neophodnih da se ohrabre saveznici da sliede taj primjer.
- Ako ne pošaljemo jaku poruku Vladi Srbije sada, rizikujemo jačanje odlučnosti Vučićevog režima i neuspjeh u sprečavanju propasti krhke bezbjednosne situacije na Balkanu - napisali su poslanici u zahtjevu britanskom ministru spoljnih poslova.
Naglasili su još svoju podršku studentima koji protestuju u Srbiji i građanima koji traže bolju budućnost za njihovu zemlju, slobodnu od autoritarizma i korupcije.

Zbog posjete Moskvi: Grupa britanskih parlamentaraca traži sankcije za Vučića i njegove saradnike

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

U Regionalnom vodovodu Crnogorsko primorje problemi se gomilaju, a zapošljeni u kontinuitetu upozoravaju na nezakonita postupanja predsjednika Odbora direktora u ostavci Zorana Lakušića i prošle godine nezakonito izabranog izvršnog direktora Krsta Radovića. Sada se javnosti obratio smijenjeni rukovodilac Sektora za pravne i administrativne poslove Vladimir Ružičić, koji je otvoreno pismo dostavio i premijeru Milojku Spajiću, ministru ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjanu Ćulafiću, ombudsmanu Siniši Bjekoviću, predsjedniku Sindikata Regionalnog vodovoda Igoru Anastasovu, zahtijevajući zaštitu svojih i prava njegovih kolega iz radnog odnosa koja se, kako je istakao, u kontinuitetu ugrožavaju. <h2>Otvoreno pismo</h2> U dopisu tvrdi da od kada je za izvršnog direktora imenovan Krsto Radović počinju progon i mobing. Piše da je on tada sa funkcije rukovodioca postavljen na nižu poziciju - saradnika, dok je kolega sa mjesta šefa jedne službe „spušten“ na mjesto saradnika, a drugi kolega sa mjesta savjetnika na mjesto referenta. Da je sve to nezakonito, konstatovala je, tvrdi, Inspekcija rada. Ističe i kako se „Radović nije zaustavio na tome, već je nastavio da sprovodi svoju samovolju“ i pokrenuo „po dva montirana i izmišljenja disciplinska postupka“ protiv njega i još jednog kolege, a samo sa jednim ciljem - da im nezakonito da otkaze. On citira Radovića koji navodno komentariše: „...kad se vrate preko suda, ja svakako neću biti tu“. On od Spajića i Ćulafića traži da hitno preduzmu mjere protiv Odbora direktora ove državne kompanije i izvršnog direktora (koji formalno ne ispunjava uslove za to radno mjesto), budući da se radi o privrednom društvu koje je u vlasništvu države Crne Gore i čija aktivna vrijednost iznosi 140 miliona eura. Upozorava i da od ove kompanije zavisi ljetnja turistička sezona, kao najznačajnija privredna grana u Crnoj Gori. Smatra da je Odbor direktora nezakonito razriješio tri izvršna direktora - Gorana Jevrića, Josipa Đuraškovića i Borislava Ivankovića i nezakonito imenovao Krsta Radovića, „lice koje nema potrebno radno iskustvo od pet godina sa VII1 stepenom na rukovodećim pozicijama“. - ...zloupotreba prava i zlostavljanje zaposlenih i njihova diskriminacija od strane Krsta Radovića je iz dana u dan sve veća i gora – piše on u dopisu. Od ombudsmana Bjekovića traži da pokrene postupak zbog zloupotrebe prava izvršnog direktora prema zapošljenima. Ružičić piše kako mu je 3. maja izvršni direktor Radović dostavio Upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze i Odluku o pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti broj 25-1934/2 od 23. aprila na što je on u zakonskom roku dostavio zahtjev za usmeno izjašenjenje na, kako je istakao, „sramni, montirani i nezakoniti postupak utvrđivanja odgovornosti“, konstatujući da mu je na teret stavio dvije teže povrede radne obaveze, a za koje on, kako tvrdi, ne može biti odgovoran. Radović tereti Ružičića da je napravio težu povredu radne obaveze jer se nije pojavio na rasprave održane 3. marta u kotorskom sudu, u slučaju dvije tužbe protiv Regionalnog vodovoda. Kao drugu težu povredu naveo je da je kao rukovodilac Sektora za pravne i administrativne poslove odobrio tekst odluka o novčanim pomoćima zapošljenima koji nije u skladu sa Statutom kompanije, a nije ukazao izvršnom direktora da je za donošenje tih Odluka nadležan Odbor direktora, a ne izvršni direktor. U dokumentu koji je dostavio uz otvoreno pismo – Prijedlog za obustavljanje postupka i zahtjev za usmeno izajšnjenje na upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze, Ružičić je kategoričan da je Radović napravio niz nezakonitih radnji.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512210512_93aca0fcea27988f967ce7fcb84aaac589bfabdfda9876cc4371b0f830140615.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512210512_93aca0fcea27988f967ce7fcb84aaac589bfabdfda9876cc4371b0f830140615" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Vodoizvorište Bolje sestre"><figcaption>REGIONALNI VODOVOD U OZBILJNIM PROBLEMIMA: Vodoizvorište Bolje sestre(Photo: Regionalni vodovod)</figcaption></figure>  <h2>„Zaboravljena“ komunikacija</h2> Prvu procesnu grešku, kako j istakao, napravio je jer mu je uz upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze dostavio i Odluku o pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti, ne ostavljajući mu prostor za izjašnjenje, čime je, kako ističe, povrijedio njegovo Ustavom i Evropskom konvencijom za ljudska prava, zagarantovano pravo na pretpostavku nevinosti, odnosno prekršio je načelo prezumpcije nevinosti. On je u pismu ukazao da je za prvi postupak koji je Radović pokrenuo protiv njega donio nezakonitu odluku 14. aprila, a da nije prethodno donešena odluka o pokretanju postupka utvrđivanja odgovornosti za povredu radne obaveze. - ...prvi postupak je pokrenut nakon što je direktor Radović priznao izvršenje prekršaja, iako nije bilo osnova za to, pa je sakrio prekršajne naloge iz kojih bi se to dalo vidjeti. Tačnije, kao zapošljeni protiv kojeg se vodio postupak nijesam imao pravo uvida u te prekršajne naloge – napisao je Ružičić. Tvrdi i da su u prvom postupku protiv njega pribavljali dokaze nakon održane rasprave, na koje se nije mogao izjasniti, kao i da su promijenili kvalifikaciju djela nakon rasprave, što je zaključio iz odluke koju je dobio. U pismu je Ružičić decidiran da je za dva ročišta pred kotorskim osnovnim sudom, 3. marta, po tužbama Milana Janovića i Ivana Špadijera, za koje tvrdi da su Radovićevi najbliži saradnici, uputio dopis sudu da neće doći, jer je bio bolestan, za što ima i dokaze, jer je otvorio biolovanje 26. februara. Decidiran je da je o svemu bio obaviješten i lično Radović, s kojim je imao i usmenu i mejl komunikaciju, te da mu je ovaj rekao: „Nema veze odlaži sva ročišta dok Laki, tačnije advokat Lazar Armenko ne potpiše ugovor“. Ružičić je naglasio i da je na bolovanju do 30. maja, jer je u kompaniji psihički maltretiran, nezakonito raspoređen na nižu poziciju, žrtva je pokretanja montiranih disciplinskih postupaka, te mobinga. Za drugu tačku Radovićeve „optužnic“, koja se odnosi na to da je kao rukovodilac Sektora za pravne i administrativne poslove odobrio odluke o novčanoj pomoći zapošljenima koje nijesu u skladu sa Statutom Društva i nije ukazao izvršnom direktoru da je za donošenje tih odluka nadležan Odbor direktora, a ne izvršni direktor, Ružičić, takođe, tvrdi da je neargumentovana. Upozorio je Radovića i da je povrijedio pravo zapošljenih na privatnost, a pogotovo za jednog kolegu u čijem je slučaju odluka završila na oglasnoj tabli kompanije, a pomoć je dodijeljena zbog bolesti, pa je to moglo da pročita više od stotinu ljudi koji tuda prođu, a „što je školski primjer kršenja ličnih podataka“. <h2>Probijanje rokova</h2> Ističe i da je svaku od tih odluka potpisao bivši izvršni direktor i da posljednja datira od 10. aprila prošle godine?! - Znači više od godinu dana od dana dostavljanja upozorenje o postojanju razloga za izricanje mjere za povredu radne obaveze broj 25-1934/1, a rok zastare za povrede radne obaveze je tri mjeseca, odnosno šest mjeseci shodno članu 152 Zakona o radu Crne Gore, a Zoran Lakušić kao predjsednik Odbora direktora je za sve ovo znao, jer su mu sve odluke više puta dostavljane i o istima ga je upoznavao Borislav Ivanković (bivši izvršni direktor p.a). Pri tom posebno ukazujem na to da su odluke donijete u skladu sa Kolektivnim ugovorom kod poslodavca broj 23-2798/1 od 21.06.2023. godine (u dijelu koji se odnosi na pravo poslodavca da zaposlenom da novčanu pomoć) i Granskim kolektivnim ugovorom za stambeno-komunalne djelatnosti (Sl. List CG broj 2/12, 32/12, 93/23) u dijelu visine novčane pomoći obzirom da su Granskim kolektivnim ugovorm predviđena veća prava za zapošljenog u odnosu na naš kolektivni ugovor – istakao je Ružičić u pismu. Ponovio je da je Zoran Lakušić imao sve te informacije, iako „može reći da se ne sjeća toga, isto kao što se ne sjeća sastanka koji je organizovao sa predstavnicima Exploringa DOO na koji nas je pozvao on i njegov savjetnik Željko Raičević, a o čemu postoji pisani i vjerovatno audio zapis“. - ...čak je i komisija koju je formirao Odbor direktora čiji je predsjednik bio član Odbora direktora Zdravko Čurović dala svoj stav i konstatovala da o novčanim pomoćima odlučuje izvršni direktor – piše on, pored ostalog.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025042817040_ca0df3638e7b53f46c51091f1c72a58738dff6dca1b1196ae5cf84a61a4133e3.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025042817040_ca0df3638e7b53f46c51091f1c72a58738dff6dca1b1196ae5cf84a61a4133e3" data-rendition-name="original" width="1600" height="1053" loading="lazy" alt="Zoran Lakušić"><figcaption>KONTINUITET NEZAKONITIH ODLUKA: Zoran Lakušić(Photo: Regionalni vodovod)</figcaption></figure>  Precizira da je sve novčane pomoći zapošljenih, do potpisivanja Kolektivnog ugovora, dodjeljivao je Odbor direktora, nakon čega je to ovlašćenje prenešeno na izvršnog direktora. - ...kako može Vi znati da bivši izvršni direktor nije obaviješten o nečemu što je dobrovoljno potpisao, pri tom u dogovoru sa Zoranom Lakušićem, isto kao što sada Vi sa Zoranom Lakušićem dogovarate dodjelu pomoći fudbalskim klubovima, mjesnim zajednicama, NVO organizacijama, portalima, itd – piše Ružičić. Bura u Regionalnom vodovodu traje duže od pola godine, ali u Vladi još ne reaguju.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250309220336_a8889a08a83410fdf0345ce121e506844055a7cdc41aa704c66471ce23e670a0.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250309220336_a8889a08a83410fdf0345ce121e506844055a7cdc41aa704c66471ce23e670a0" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Zgrada Vlade Crne Gore"><figcaption>U IZVRŠNOJ VLASTI ĆUTE: Zgrada Vlade Crne Gore(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption></figure>  Portal ETV u kontinuitetu izvještava o dešavanjima u ovoj državnoj kompaniji, a preduzeće je bilo tema i na skupštinskom zasijedanju 16. aprila, kada je poslanik Boris Mugoša postavio pitanja ministru Ćulafiću - od nezakonitog izbora za direktora Krsta Radovića do ostavke Lakušića. I tek tada javnost je dobila potvrdu nezvanične informacije koju je Portal ETV objavio još 19. februara – da je Lakušić podnio ostavku, koja, inače, do danas nije konstativana na Vladi. Lakušić je na čelo Odbora direktora ove kompanije imenovan u maju 2021, nakon partijske raspodjele funkcija između proruskih i prosrpskih stranaka koje su pobijedile na izborima u avgustu 2020.

Tag: migranti