Policijski službenici su na graničnom prelazu Božaj oduzeli su skupocjeni Mercedes za kojim je NCB Interpol Italije raspisao međunarodnu potragu u februaru ove godine.
Policijski službenici su, prilikom ulaska u Crnu Goru, kontrolisali vozača R.A. (43) albanskog državljanina, koji je upravljao automobilom Mercedes, tip AMG, serije A45S, rumunskih registarskih oznaka.&nbsp;
- Provjerom kroz elektronske evidencije policije utvrđeno je da je za predmetnim vozilom u februaru ove godine raspisana međunarodna potraga od strane NCB Interpola Italije - saopšteno je iz Uprave policije.
Po nalogu postupajućeg tužioca, službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica su od R.A. prikupili obavještenje na okolnosti događaja, dok je vozilo oduzeto radi daljih provjera.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Na Božaju oduzet skupocjeni Mercedes kojeg potražuje Italija

Dok cijene namirnica divljaju i inflacija raste Vlada Crne Gore se razmeće novcem, te je tako kupila novo vozilo za premijera Milojka Spajića i to ni manje ni više nego najnoviju Mercedes S klasu, piše Standard.
Povodom nove akvizicije u voznom parku, portal Standard se obratio Vladi Crne Gore sa pitanjima:
<ul>
 <li>Koja marka i model vozila je kupljen?</li>
 <li>Ukoliko je kupljena Mercedes S klasa, kako se može vidjetu u priloženoj fotografiji koliko je plaćena?</li>
 <li>Kako je i od koga nabavljeno vozilo?</li>
 <li>Koji stepen zaštite ima novo vozilo premijera Spajića?</li>
</ul>
Standard je danas, odmah po dobijanju ove informacije, poslao ova pitanja i čeka odgovor od nadležnih iz Vlade.
Prema nezvaničnim saznanjima portala Standard, vozilo je kupljeno preko Agencije za nacionalnu bezbjednost, odnosno ANB je vlasnik, ali sve detalje oko novog vozila Milojka Spajića odgovorima na pitanja Standarda treba da otkrije Vlada.
Pregledom javno dostupnih cjenovnika, ukoliko Mercedes S klasa premijera Spajića nije u Majbah verziji, košta oko 150.000 eura. Ukoliko jeste Majbah verzija cijena naravno ide mnogo više i kreće se oko 250.000 eura.
Ovo su, kako piše Standard, cijene vozila bez dodatne zaštite, takozvanog blindiranja, koje se po zakonu ugrađuje na vozila koja koriste najviši državni funkcioneri.
Cijenu blindiranja vozila nije moguće saznati putem javno dostupnih podataka, ali ako se uzme u obzir po kojoj cijeni (450.000 eura) su prethodne Vlade prodavale blindirani Majbah iz državnog voznog parka, jasno je da će novi automobil za potrebe premijera Spajića građane koštati prilično skupo.

Standard: Vlada preko ANB-a pojačala vozni park, nova Mercedes S klasa za Spajića?

Zborovi građana u Novom Sadu, u 18 časova organizovali su blokadu 30 raskrsnica u tom gradu.
Na Bulevaru oslobođenja blokirane su četiri raskrsnice, kao i neke od najprometnijih – studenti koji su podržali ovu akciju na koju su pozvali zborovi, blokiraće raskrsnicu kod Futoške pijace.
Blokirana je i po jedna raskrsnica i u Futogu, Veterniku, Kaću, Petrovaradinu, Sremskoj Kamenici.
Zborovi građana iz novosadskih mjesnih zajednica zahtijevaju da budu raspisani redovni izbori za članove savjeta mjesnih zajednica.
Dejan Ačanski iz Zbora mjesne zajednice “Boško Buha”, navodi da -zakonom predviđeni rok ističe za nekoliko dana, a nema naznaka da vlast priprema izbore. 
- Mi smo u nekoliko navrata i pismenim putem pokušali od gradske uprave, savjeta mjesnih zajednica da dobijemo informaciju da li će biti raspisani i nismo dobili ni jedan konkretan odgovor - kazao je.
<h2>Zborovi Novog Sada zbog produženja pritvora aktivistima produžavaju blokadu</h2>
Zbog odluke Višeg suda o produženju pritvora na još 30 dana aktivistima iz PSG-a i STAV-a
Zborovi Novog Sada najavili su da će u znak protesta, u akciji “30 za 30”, raskrsnice biti blokirane na dodatnih 15 minuta.
U saopštenju podsjećaju da građani Novog Sada večeras blokiraju raskrsnice kako bi poslali poruku gradskoj vlasti da krši Ustav odlukom da ne raspiše izbore.
- Dok se vlast sprema da po ko zna koji put prekrši Ustav, studentima i aktivistima se montiraju lažni procesi za kršenje Ustava - navode u saopštenju.
Poručuju da današnjom blokadom zahtijevaju da odmah budu raspisani izbori za Savjete mjesnih zajednica i da odmah budu pušteni na slobodu svi politički zatvorenici.

Građani blokirali 30 raskrsnica u Novom Sadu

Od veličanja do odlikovanja i proglašavanja za svece.
Brojni su primjeri ovakvog odnosa Srpske pravoslavne crkve (SPC) i njenih predstavnika prema osuđenim ratnim zločincima iz bliže i dalje prošlosti.
- SPC istoriju posmatra kroz etnofiletističku (nacionalističku) prizmu u kojoj je srpska strana vječita žrtva - kaže istoričar Vladimir Veljković.
U tom se kontekstu, dodaje, može tumačiti revizionizam kako ratova devedesetih, tako i Drugog svjetskog rata.
- Kako se devedesete tumače kao "neminovni sukob" različitih etničkih grupa, onda se i u istoriji poseže za onim pokretima, ličnostima i sukobima koji su tom ratu prethodili. U oba slučaja se izbjegava uloga i odgovornost crkvenih djelatnika - navodi Veljković.
Iz SPC nijesu odgovorili na pitanja Radija Slobodna Evropa povodom odnosa prema ratnim zločincima iz Drugog svjetskog i ratova na prostoru bivše Jugoslavije devedesetih.
<h2>Odnos Srpske crkve prema saradnicima okupatora</h2>
Izjava mitropolita SPC u Crnoj Gori Joanikija, koji je četničkog komandanta Pavla Đurišića nazvao "velikim junakom nepobjedivog karaktera", posljednja je u nizu onih koje su izazvale oštre osude djela javnosti.
Đurišićeve jedinice odgovorne su za masakar muslimanskih civila na sjeveru Crne Gore, u Sandžaku i istočnoj Bosni tokom Drugog svjetskog rata, a njegova uloga potvrđena je brojnim dokumentima i izvještajima iz tog vremena.
Za "vojničke vrline", odlikovan je Hitlerovim gvozdenim krstom.
- To je taj anti-antifašizam o kojem je jako dobro pisao (sociolog) Todor Kuljić, gdje vama fašizam i nacizam kao ideologija nije problem zbog stavova koje zastupa, nego je problem samo onda kada su Srbi žrtve tih ideologija - kaže Branimir Đurović, istraživač nevladine Inicijative mladih za ljudska prava.
Istoričar Vladimir Veljković podsjeća i na primjere kanonizacije episkopa koji su u Drugom svjetskog ratu sarađivali sa okupatorima.
Među njima je Irinej Ćirić, koji je uz službu poglavara SPC Porfirija 2022. proglašen za sveca.
Crkva je saopštila da je tokom Drugog svjetskog rata iz mađarskog logora Šarvar "spasao 3.000 srpske djece, trudnica i majki sa odojčadima", a potom ih udomio u 55 eparhija u Vojvodini.
- Zanemarila se međutim činjenica da je Irinej Ćirić bio saradnik mađarskog okupatora i neko ko je i politički radio u korist okupatora - navodi Veljković.
Tadašnji lider Mađarske i Hitlerov saveznik Mikloš Horti imenovao je 1943. Ćirića za člana gornjeg doma mađarskog parlamenta, a episkop Srpske crkve ostao mu je lojalan i nakon rata.
- U Crnoj Gori imamo još drastičnije primjere kada su kanonizovani sveštenici za koje se zna da su počinili ratne zločine - dodaje Veljković.
Među njima je Milorad Vukojičić, poznatiji kao "pop maca" (macola) i "pop koljač", pripadnik četničkog pokreta koji je u Crnoj Gori počinio niz zločina zbog kojih je nakon rata osuđen i pogubljen. Proglašen je za sveca 2005. godine.
Iste godine za sveca je proglašen i sveštenik Slobodan Šiljak, koji je strijeljan 1943. pod optužbom da je učestvovao u teškim zločinima nad stanovništvom u Pljevljima.
Na odluku SPC tada su reagovale porodice ubijenih, a Crkva je odbacila navode da su njihovi sveci činili ratne zločine.
- Veličanja zločina iz Drugog svjetskog rata i iz devedesetih dio su ideologije koja se samo nadovezuje - kaže Branimir Đurović iz Inicijative mladih za ljudska prava.
<h2>Uloga Srpske crkve u ratovima devedesetih</h2>
- Neki procesi su tekli paralelno i SPC je u liku nekih sveštenika i vladika uzela učešće u ideološkoj pripremi za ratove od osamdesetih godina - navodi istoričar Vladimir Veljković.
Tokom sukoba koji su uslijedili, SPC je učestvovala u nacionalističkoj propagandi, a pojedini njeni predstavnici otvoreno su podržavali srpske oružane snage i ratne ciljeve tadašnjeg režima Slobodana Miloševića.
Snimak sveštenika koji blagosilja pripadnike paravojne formacije "Škorpioni" prije nego što će jula 1995. u Trnovu streljati šestoricu srebreničkih civila obišao je svijet.
- I pojedine vladike su se potpuno poistovjetile sa srpskom stranom, što je uključivalo i opravdanje te strane, ma šta da je ona činila. Imamo video zapis vladike Kačavende koji stiže u Srebrenicu u julu 1995 - podsjeća Veljković.
<h2>Podrška ratnim liderima</h2>
Uz druge kontroverze koje prate njegov lik i djelo, nekadašnji vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda ostaće upamćen po bliskim vezama sa srpskim ratnim liderima u Bosni i Hercegovini Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, koji u Hagu služe doživotne kazne zatvora zbog genocida u Srebrenici i drugih ratnih zločina.
Na suđenju Mladiću prikazan je snimak na kojem tadašnji zapovjednik Vojske Republike Srpske Milenko Živanović izvještava Kačavendu o "operaciji Srebrenica", izmamljujući mu osmijeh informacijom – da je minaret džamije "poravnat".
Kačavenda je čestitao "hrabrom generalu i srpskim Obilićima".
- Evo, dočekujemo radosne dane, polako se približavajući onom trenutku kada će se ponovo poslije kosovske bitke ujediniti i vaspostaviti srpska država - rekao je Kačavenda.
Crkva nije dovodila u pitanje njegovu visoku poziciju u hijerarhiji, a razriješen je tek 2013. nakon što je podnioeo ostavku "iz zdravstvenih razloga" u vrijeme kada su se protiv njega pojavile optužbe za pedofiliju.
Iste optužbe i drugi skandali pratili su nekadašnjeg vladiku mileševskog Filareta, koji se devedesetih u svešteničkoj odori slikao sa mitraljezom, ali i lobanjom za koju je u video snimku tvrdio da pripada "srpskom dečaku kojeg su ubile hrvatske ustaše".
Ni njegova pozicija nije dovođena u pitanje. Razriješen je dužnosti episkopa 2015, ali Crkva nikada nije objavila razlog.
<h2>Ordenje za osuđene ratne zločince</h2>
Prije nego što je razriješen, vladika Filaret je ordenom "Belog anđela prvog reda" odlikovao haškog osuđenika Vojislava Šešelja.
U obrazloženju eparhije mileševske tada je navedeno da se visoko odlikovanje dodjeljuje "četničkom vojvodi, pobjedniku Haškog tribunala".
- Dragi prijatelju, brate Vojo, vama je bog dao da operete ljagu sa srpskog naroda, koliko ste mogli, razumije se teško je bilo, ali mi smo pratili i čestitamo vam na vašoj hrabroj, srpskoj, junačkoj borbi - rekao je Filaret 2015. dodjeljujući Šešelju orden.
Vojislav Šešelj je u Hagu osuđen na 10 godina zatvora zbog podsticanja progona i prisilnog raseljavanja hrvatskog stanovništva u vojvođanskom selu Hrtkovci 1992. godine.
Do optuženičke klupe međunarodnog suda odvela ga je politika ujedinjenja "svih srpskih zemalja" u takozvanu veliku Srbiju, ratnohuškački govori i organizacija paravojnih jedinica tokom ratova devedesetih.
Odlikovao ga je još jedan predstavnik SPC poznat po podršci ratnoj politici Srbije, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.
- Nalazimo se vremenu velike nepravde, prelama se preko srpskoga naroda. Jedan od onih koji su branitelji pravde, božije pravde, jeste vi gospodine Šešelj - rekao je Amfilohije 2015. uručujući Šešelju orden.
Mitropolit SPC u Crnoj Gori, koji je umro 2020. tokom pandemije korona virusa, je tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji otvoreno podržavao srpske snage u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
U januaru 1992. otvorio je vrata cetinjskog manastira komandantu srpske paravojne formacije Željku Ražnatoviću Arkanu, koji je sa svojim pripadnicima, naoružan dugim cijevima, "čuvao manastir" od Cetinjana.
Treće odlikovanje od Srpske crkve, Šešelj je dobio 2022. godine.
Orden mu je uručio bački vladika Irinej ispred eparhije novogračaničko-srednjezapadnoameričke, navodeći da mu je "pripao dio časti" i ta "prijatna dužnost".
Odlikovanje je iste godine dobio i general Vladimir Lazarević koji je u Hagu osuđen zbog pomaganja i podržavanja zločina protiv čovečnosti nad kosovskim Albancima.
Lazarević je odlikovan zbog "njegovanja čovjekoljublja i pravoslavnih vrijednosti", a orden mu je dodijelio tadašnji vladika Pahomije koji je svojevremeno optužen za pedofiliju.
Iako mu je nekoliko puta suđeno, Pahomije je oslobođen optužbi, a SPC ga je 2024. unaprijedila u mitropolita.
<h2>"Na liniji' vlasti"</h2>
- Danas se nastavljaju prakse poricanja i revizionizma koje predvode institucije, ali upravo zbog uloge koju je Srpska pravoslavna crkva imala u ratovima devedesetih - navodi Branimir Đurović iz Inicijative mladih za ljudska prava.
Poput vlasti, SPC negira genocid nad više od 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, ali i druge zločine srpskih snaga.
Tako je predsjednik Srbije pred odlazak na sjednicu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 2024. dobio "blagoslov" patrijarha Porfirija za protivljenje Rezoluciji o Srebrenici.
Crkva i nakon rata na Kosovu prati državnu politiku odbijanja priznanja nezavisnosti te zemlje.
Prethodni poglavar Irinej poručivao je da "srpsku baštinu treba braniti milom ili silom".
Njegov nasljednik, patrijarh Porfirije izjavio je 2024. da SPC "ne može biti dio bilo kakvih političkih pregovora i sporazuma" o Kosovu.
Položaj SPC dio je Sporazuma o putu normalizacije odnosa, koji je postignut 2023. godine u pregovorima koji se vode pod okriljem Evropske unije.
Srpsku crkvu su 2023. pratile i optužbe da se u njenim prostorijama na Kosovu skladišti švercovano oružje, što je SPC negirala.
U manastir Banjska se nakon oružanog napada na kosovsku policiju u septembru 2023. sklonila grupa Srba predvođena Milanom Radoičićem.
Eparhija raško-prizrenska je tada saopštila da je zabrinuta jer je "grupa naoružanih, maskiranih ljudi upala blindiranim vozilom, razbivši zatvorenu kapiju manastira".
Crkva je odbila ponudu kosovskih institucija da finansiraju saniranje štete u manastiru.

Od veličanja do odlikovanja: Odnos Srpske crkve prema ratnim zločincima

,,Sija zvijezda, sija svaka, al' naljepše – petokraka“. Tako se decenijama, poslije Drugog svjetskog rata govorilo u Crnoj Gori u čast 9. maja, Dana pobjede ili u slavu Trinaestog jula, Dana ustanka. &nbsp; <h2>SJAJ PET DANICA...</h2> Bila je to prirodna glorifikacija antifašizma. Crna Gora je poslije 1918. bila ugušena mengelama srpske okupacije, izbrisana kao država. Ponovo se digla, ponovo je prodisala u borbi protiv fašizma kroz vatru Drugog svjetskog rata, povratila svoje ime i identitet u socijalističkoj federativnoj Jugoslaviji. I bila dio velike svjetske antifašističke koalicije. &nbsp; I pripovjedalo se u romantičnom sjećanju da sija na nebu zvijezda Danica, baš iznad Herceg Novog i baš tako jako da osvijetli sjaj onih pet Danica, mladih đevojaka iz Orjenskog partizanskog odreda. Njih pet što su živote položile, od Bileće, Foče, do Sutjeske i Neretve, noseći puškomitraljeze ili vidajući rane drugovima. Danica Tomašević, Danica Kosić, Danica Popivoda, Danica Bojanić, Danica Đurović – pet proleterki. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513150520_8e8c241915aa4a3f32d1cc208cf604cdea3409c4c4058243483c597b80a600e8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250513150520_8e8c241915aa4a3f32d1cc208cf604cdea3409c4c4058243483c597b80a600e8" data-rendition-name="original" width="204" height="247" loading="lazy" alt="MLADOST PALA ZA NOVU MLADOST: Obilježje u Herceg Novom za sjećanje na pet Danica"> <figcaption>MLADOST PALA ZA NOVU MLADOST: Obilježje u Herceg Novom za sjećanje na pet Danica(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Znaju li Novljani kada koračaju šetalištem Pet Danica; da je najmlađa od njih, Danica Bojanić, otišla od kuće bez pozdrava sa majkom, a da je brata srela tri godine kasnije, na Sutjesci, dok ju je držao kada je izdisala u samrtnom ropcu; da je Danica Tomašević bila puškomitraljezac, da je nosila ranjenu drugaricu 40 kilometara, da je poginula u proboju, zajedno sa Savom Kovačevićem... &nbsp; To je djelić velike crnogorske antifašističke istorije: mladost je dala, ono najvrjednije što ima, da bi se pojavile nove mladosti. Bilo je to vrijeme kada je sloboda, od Triglava do Đevđelije, umjela da pjeva kao što su sužnji pjevali o njoj. &nbsp; <h2>...MRAK NEGACIJE ANTIFAŠIZMA</h2> Danas, osamdeset godina kasnije, Crna Gora je više litijaška i novočetnička, nego antifašistička. &nbsp; Vidljivo je to na svakom koraku. Prvosveštenik Crkve Srbije u Crnoj Gori Joankije Mićović, prije desetak dana ali i prije koji dan, baš pred Dan pobjede, usudio se da ponavlja bestidnu laž o koljaču Pavlu Đurišiću kao junaku, dok jerej Srpske pravoslavne crkve, Femić neki, radosno usklikuje - svi smo mi Pavle Đurišić... &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513150520_6c9e39e2820e98e783eab269e84bc20ab9195a09e26148d8f881e61a5eb3a1ab.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250513150520_6c9e39e2820e98e783eab269e84bc20ab9195a09e26148d8f881e61a5eb3a1ab" data-rendition-name="original" width="800" height="539" loading="lazy" alt='NADIMAK NOSI S RAZLOGOM: Marko ,,Šubara" Kovačević '> <figcaption>NADIMAK NOSI S RAZLOGOM: Marko ,,Šubara" Kovačević(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  A u Nikšiću gradonačelnik Marko Kovačević, pitomac četničkog vojvode Andrije Mandića, sramno tvrdi da su crnogorski antifašisti u stvari pravi fašisti, opravdavajući tako svoj nadimak Šubara. Tamo, na sjeveru, u Pljevljima, Dario Vraneš broji Bošnjake kao Turke, valjda da ih razgoni na buljuke...  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513150524_1d0685270a4d2cd8319caafb7bb8527dad1e87f4806a057c8d8fb34d491b464f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250513150524_1d0685270a4d2cd8319caafb7bb8527dad1e87f4806a057c8d8fb34d491b464f" data-rendition-name="original" width="307" height="164" loading="lazy" alt="BORBA ZA SLOBODU UZ KRST I PETOKRAKU: Sveštenici koji su bili u partizanima"> <figcaption>BORBA ZA SLOBODU UZ KRST I PETOKRAKU: Sveštenici koji su bili u partizanima(Photo: UBNORA)</figcaption> </figure>  <h2>SVIJETLI PRIMJERI U TAMNIM MANTIJAMA</h2> Pljujući tako, sve redom, ne samo na partizane, već i na sveštenike Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Za one koji ne žele da znaju, jedan podatak: 55 popova i studenata teologije borilo se i ginulo - uz krst i sa petokrakom - protiv fašizma i za ideju slobode. &nbsp; Recimo, pop Boško Popović, koji je s ponosom nosio svešteničku mantiju. I nije u smetala da učestvuje u Trinaestojulskom ustanku, da učestvuje u diverzijama protiv okupatora. Kada su ga četnici 17. juna 1942. uhvatili i prije strijeljanja mu ponudili da se pričesti, sa gađenjem je okrenuo glavu i procijedio: ,,Nije ovo krv Isusova, To su splačine fašističke!”. Da, bilo je tada u tom vremenu ratnom ljudi u mantijama koji su znali da cijene istinu, državu i svoju čast. &nbsp; <h2>VLAST JE VLAST, A ČAST JE...</h2> U ovom vremenu, ni istina ni čast nijesu najvažniji za one što su vlast ili bliski vlasti. Jer, baš briga za istinu Joanikija i ekipu iz Crkve Srbije. Baš briga za antifašizam i Šubaru Kovačevića i Daria Vraneša, kao i njihovog šefa Andriju Mandića. Računaju: došlo je njihovo vrijeme; oni su sada na vlasti i promijeniće Crnu Goru. &nbsp; I dok čelnici srpske crkve, kao i lokalni moćnici - podržani iz vrha državne vlasti - sprovode bezočnu reviziju istorije i glorifikuju neofašizam, država ćuti, državno tužilaštvo ne mrda s mjesta, snom mrtvijem spava. &nbsp; Zamislite što bi bilo u Njemačkoj da tamo neko javno, bio sveštenik ili političar ili običan građanin, glorifikuje ratnog zločinca? Ne treba se mnogo premišljati, sve je tamo precizno regulisano. Krivični zakon Njemačke, u članu 130, oštro kažnjava, zatvorom od tri do pet godina, one – citiram - ,,koji odobravaju u javnosti djela počinjena tokom nacističke diktature ili potiču mržnju i ksenofobiju“. &nbsp; <h2>JEDAN PROJEKAT, VIŠE IMENA &nbsp;</h2> Ali, ovo ovđe je Crna Gora - oslobođena od antifašizma, neopterećena istinom i čašću. &nbsp; I nije riječ o nepoznavanju istorije, iako je Jovan Mićović srednjoškolski ponavljač. Ne radi se ni o manjku informacija ili pogrešnim procjenama. Ovo što gledamo jeste pravo razotkrivanje sistema vrijednosti, odnosno – antivrijednosti one ,,postavgustovske” Crne Gore &nbsp;u kojoj se urinira po spoemniku Ljuba Čupića, veličaju koljači a četnički sveštenici-zločinci Maca i Šiljak proglašavaju svecima. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513150528_7e5b51e45f9474bca95cffa3ee56a5456cb4fec4f6715ccff3f05d8756d2bbb6.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250513150528_7e5b51e45f9474bca95cffa3ee56a5456cb4fec4f6715ccff3f05d8756d2bbb6" data-rendition-name="original" width="720" height="406" loading="lazy" alt='NE INTERESUJE GA 9.MAJ: Zdravko Krivokapić, premijer prve ,,postavgustovske" vlade '> <figcaption>NE INTERESUJE GA 9.MAJ: Zdravko Krivokapić, premijer prve ,,postavgustovske" vlade(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Zato je prvi premijer u oslobođenoj Crnoj Gori Zdravko ,,Rukoljub“ Krivokapić promovisao ideju da pravi praznik te nove Crne Gore ne bude Dan Pobjede. &nbsp; - Mi danas ne treba da slavimo 9. maj, Dan pobjede, nego 23. i 24. septembar (dan kada je konstituisan novi saziv Skupštine) - ushićeno je poručivao 2020. godine tada mandar za premijera Krivokapić, dok se gostio na slavlju na imanju Bata Carevića, otetom od državne imovine. &nbsp; Zdravko Krivokapić, prvi među Amfilohijevim apostolima, bio je bio potpuno iskren – za njega i njegove antifašizam nije bio vrijedan pomena, kamoli da se obilježava ili slavi. &nbsp; Avgustovska većina koja vlada Crnom Gorom od 2020. godine, politička elita koja je došla na talasu litija i velikosrpstva, već pet godina pokazuje svoje pravo, mračno, svetosavsko, neofašističko lice. &nbsp; U stvari: sprovodi projekat ,,Srpskog sveta”, koji se ranije, za vrijeme vožda Slobodana Miloševića zvao ,,Svi Srbi u jednoj državi”, a nešto ranije, u doba četnika, Moljevićeva ,,etnički čista Jugoslavija”, ili u doba Garašanina ,,Velika Srbija”. &nbsp; Više imena za jednu ideju, za stvaranje jedne, svetosavke velike države na Balkanu u kojoj će jedan narod, srpski, biti dominantan, baš kao i jedna crkva, Srpska pravoslavna crkva. &nbsp; Jedna zemlja, jedan narod, jedan vođa – zvuči poznato, zar ne? &nbsp; <h2>PUT DO ZLOČINA</h2> To je ono isto lice politike koja je svojevremno, početkom devedestih spremala veliki rat za srpske teritorije u Jugoslaviji, sve do one Šešeljeve zapadne granice srpstva: Karlovac-Karlobag-Ogulin-Virovitica. &nbsp; Od tog političkog koraka nema drugog puta do onog koji vodi na stratišta genocida u Srebrenici, nema druge odmazde do višegodišnje opasade Sarajeva za one koji su nepokorni...&nbsp; Svako ko je svestan nedavne prošlosti krvavog raspada Jugoslavije, zna da nije moguće – bez prolivanja nove krvi – ponavljati ideju krvi i tla, pokušavati da se ostvari velikosrpski proojekat. &nbsp; Zato su kreatori Srpskog sveta osmislili plan: da se ovđe u Crnoj Gori revizijom istorije izjednače partizani i četnici; antifašisti i fašisti, baš kao u Srbiji. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513150528_8fbe22f91f3d7dcd99d142a2f7f6eba72b72a332c978bbb7e5dc57845bdd57d7.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250513150528_8fbe22f91f3d7dcd99d142a2f7f6eba72b72a332c978bbb7e5dc57845bdd57d7" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POKUŠAJ BEZOBZIRNE REVIZIJE ISTORIJE: Četnički skup u Crnoj Gori "> <figcaption>POKUŠAJ BEZOBZIRNE REVIZIJE ISTORIJE: Četnički skup u Crnoj Gori(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  PLAN ,,MIRNE OKUPACIJE” Sve da bi se stvorili uslovi za promjenu državnog ustrojstva Crne Gore. &nbsp; Ne u onom klasičnom smislu promjene granica. Već promjene državne istine, državne suštine. I zato se počinje sa veličanjem četnika i negiranjem partizana, sa veličanjem velike Srbije i brisanjem Crne Gore, da bi na kraju završilo usvajanjem tobože benignih zakona – da lagano srpski jezik postane jedini zvanični i da se uvođenjem dvojnog državljanstva obezbijedi dugotrajno ostajanje na vlasti. Ali i da tako opstane ideja o stvaranju velike srpske države. Vučićeva Srbija je za &nbsp;to odavno spremna, Dodikov entitet Republika Srpske spreman je da krvari za tu stvar, samo još da se Crna Gora umiri i utihne i priča o ,,srpskom svetu” više neće biti priča nego realnost. &nbsp; Da, drugarice i drugovi, tako su i takvu su nam spremili budućnost. Ali, nije to prvi put i valja vjerovati da Crna Gora ima svoj građanski odgovor.&nbsp; Neće moći, no pasaran - ili bilo kako drugačije. Valjda ovđe ima neki nedoder kojim ova država opstaje uspravna.

Veličanje četništva i fašizma kao uvod u promjenu državnog identiteta Crne Gore

Crnogorski karate na Evropskom prvenstvu u Jerevanu ispunio je oba zacrtana cilja - produžio je kontinuitet uspješnih nastupa i osvajanja medalja i dobio organizaciju kontinentalnog šampionata 2028. godine, kazao je predsjednik Karate saveza Predrag Perković.
Perković je kazao da je misija delegacije Karate saveza bila izuzetno uspješna u Jerevanu i da nijesu samo ispunjenjena očekivanja, već su i prevaziđena.
On je podsjetio da je Nemanja Mikulić osvojio srebrnu medalju, dok su Balša Vojinović, Nenad Dulović i Vladimir Mijač bili bronzani.
- Sa četiri osvojene medalje, u obje karate doscipline, ostvaren je najbolji rezultat do sada u seniorskoj konkurenciji. Čestitke reprezentativcima na ostvarenim rezultataimma, hvala im što su nas učinili ponosnim, rezultatima, ali i odnosom prema grbu koji nose - rekao je Perković na konferenciji za novinare.
On je podsjetio da su crnogorski sportisti imali još dvije borbe za medalju i da je bilans uz malo sreće mogao biti još bolji.
- Čestitke selektorima, matičnim klubovima i trenerima, jer je njihov rad baza za postizanje reprezentativnih rezultata - naveo je Perković.
On je istakao da je ponosan i na dobijanje organizacije EP, navodeći da će Podgorica nakon 39 godina ponovo ugostiti najbolje seniore Evrope.
Prema njegovim riječima, za pohvalu je i imenovanje Veljka Brnovića za generalnog sekretara Mediteranske karate federacije, koja okuplja takmičare sa tri kontinenta.
Osvajač srebrnog odličja Nemanja Mikulić zahvalio se svom ocu i treneru Slađanu Mikuliću, navodeći da bez njega sve ovo ne bi bilo moguće.
- Hvala selektoru Almiru Cecunjaninu i treneru Žarku Rakoviću, mojim drugovima iz reprezentacije na podršci, sa kojim smo naporno radilitokom cijele godine. Medalja je rezultat kontinuiranog rada i rezultata u dosadašnjoj karijeri. Bila je jaka konkurencija, imao sam pritisak, ali uspio sam to da prevaziđem i dođem do kraja - rekao je Mikulić.
Najmlađi osvajač odličja, Balša Vojinović kazao je da se sa petog kontinentalnog šampionata vraća sa četvrtom medaljom, prvom u seniorskoj konkurenciji.
On je podsjetio da je ove godine osvojio medalju i na šampionatu Evrope u konkurenciji mlađih seniora.
- Hvala trenerima u mom klubu, sparing partnerima. Naporan rad je dao rezultat. Zadovoljan sam i ponosan što sam u svom debiju u seniorskoj konkurenciji osvojio medalju, sa samo 19 godina - rekao je Vojinović.
Mijač, koji je osvojio prvo evropsko odličje u katama pojedinačno za crnogorski karate ikada, kazao je da mu je čast što se domogao istorijske medalje, koja se toliko čekala u pojedinačnoj konkurenciji.
- To svjedoči o napornom, pametnom i jako dobro organozovanom radu u klubu i reprezentaciji. Počastvovan sam što sam dio generacije koja podiže nivo karatea u Crnoj Gori. Zahvalio bih se selektorki Mileni Milačič, koja je preko deceniju uključena u moj rad. Hvala što je uticala na uspjeh, kao i Almiru Cecunjanin koja je od početka uz mene - rekao je Mijač.
On je čestitao medalje i ostalim crnogorskim karatistima, navodeći da su na dostojanstven način branili boje svije države.
Selektorka u katama, Milena Milačić, kazala je da je ponosna što je dio tima, koji već nekoliko godina u kontinuitetu ostvaruje dobre rezultate.
- Posebno sam ponosna na medalju Mijača, to je rezultat velikog truda i rada. Srećna sam što je istorijska medalja došla u njegove ruke. Unutrašnja snaga donijela je na kraju rezultat, jer na jakom takmičenju nijanse odlučuju osvajače medalja. Podigli smo ljestvicu, sada je veliki rad na nama - rekla je Milačić.
Selektor Almir Cecunjanin istakao je da su crnogorski karatisti od pet težinskih kategorija bili akteri tri borbe za medalju i sve tri osvojili.
- To najbolje govori o rezultatu koji smo napravili. Siguran sam da to do sada nijednom selektoru nije uspjelo. Hvala predsjedniku Perkoviću i Karate savezu na uslovima koji su nam omogućeni, da se moji takmičari osjećaju kao pravi sportisti i da na najbolji mogući način predstavljamo crnogorski karate - zaključio je Cecunjanin.

Perković: Na EP u Jerevanu ispunjena oba cilja

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Crnogorska javnost, ali ni mještani mojkovačkog sela Štitarica ni pola godine od kada su vandali ošegali i ukrali jarbol sa crnogorskom zastavom ispred crkve na mjesnom groblju do danas nemaju odgovor ko je to i zašto učinio, kao ni ko je i zašto ponovo pokušao da uradi isto nedjelo kada su Štitaričani sjutradan, 3. novembra, postavili novi jarbol sa državnom zastavom Crne Gore, iako su tada osumnjičeni izgrednici privođeni.&nbsp; Skoro tri mjeseca policija je svake noći čuvala jarbol od huligana, a neko vrijeme su im pomagali i mještani.&nbsp; Jarbol sa crnogorskom zastavom grupa Štitaričana postavila je kao odgovor na postupak Crkve Srbije čije svještenstvo i vjernici su početkom oktobra prošle godine na grobljanskoj crkvi postavili jarbol sa srpskom trobojkom, sa četiri S. Na molbu dijela mještana da uklone zastavu, ova vjerska zajednica je ostala gluva, pa su se oni organizovali, skupili novac i kupili metalni jarbol, dugačak 10 metara, koji su 2. novembra postavili u dvorištu crkve i na njemu je zaviorila crnogorska državna zastava. Iste noći do danas neidentifikovani vandali posjekli su i odnijeli jarbol. Već sjutradan postavljen je novi i organizovane su straže da čuvaju zastavu. Samo dvije noći kasnije, između 5. i 6. novembra, jarbol sa crnogorskom zastavom opet se našao na meti huligana, ali je odbranjen, a dvojica od četvorice izgrednika su uhvaćena, dok su dvojica uspjela da umaknu.&nbsp; Crnogorske vlasti i policija od tada ćute o dešavanjima u Štitarici. Portalu ETV nijesu odgovorili iz Uprave policije da li su privedeni i procesuirani vandali i u kojoj je fazi istraga u slučaju posječenog i ukradenog jarbola sa crnogorskom državnom zastavom. Pitali smo ih i kakva je procjena bezbjednosne situacije u ovom selu. Policiji su se obratili i mještani koji su delegirali Dušana Bakovića da od institucija zatraži odgovore o toku istrage, ali su i oni ostali bez odgovora.&nbsp; U dopisu dostavljenom institucijama Baković je tada ukazao na činjenicu da je u grupi koja je pokušala da ošega i ukrade drugi jarbol sa crnogorskom zastavom bio i pripadnik Vojske Crne Gore.&nbsp; Portalu ETV mještani Štitarice kažu da svi u selu znaju ko su četvorica muškaraca koji su pokušali da posijeku drugi jarbol i ističu da je samo jedan iz Štitarice, dok su trojica iz Mojkovca. Mještani su Crkvi Srbije ponudili da, „radi mira u selu“, uklone obije zastave, ali uzalud. U ovoj vjerskoj zajednici tvrde da je trobojka postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom i da je to crkvena zastava. Crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole. Da je nekada složno selo danas opasno podijeljeno upozoreno je i sa Prvomajskog uranka koji je dio mještana organizovao u Štitarici, na kojem se okupilo blizu 300 ljudi, Štitaričana i njihovih gostiju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39" data-rendition-name="original" width="1600" height="1064" loading="lazy" alt="Prvomajski uranak u Štitarici"> <figcaption>Prvomajski uranak u Štitarici</figcaption> </figure>  - Praznik rada je u ovim krajevima uvijek imao poseban značaj, bijaše to vrijeme kada se svom zavičaju vraćahu radnici i školarci koji su veći dio godine provodili van rodnog mjesta. Zadnjeg aprilskog dana bi pošli na obližnje brdo iznad sela i zapalili vatru čiji bi odsjaj najavio prvomajske praznike, dane za druženje, obilaske i za pomalo rada na imanju. Ovo mjesto nazivamo „zborno mjesto“, tu se godinama u predvečerje igrao lijep fudbal, a u ovom Mjesnom domu se organizovale najbolje igranke. Bijaše to vrijeme bez podjela, bez vjera i bez nacija, ni prezimena jedni drugima skoro da ne spominjasmo, bijasmo samo Dragan Lekov, Raka Bajov, Rajko Tofilov, Brano Gilev. Bijaše to vrijeme kada više vjerovasmo Darvinu nego sijačima mržnje i falsifikatorima istorije. Bijaše vrijeme kada se prezirahu srebrnjaci. Bijaše vrijeme sloge, druženja i akcija. Možda bi se ponekad i posvađali, ali sama pomisao na svog, i oca onog drugog, bi svaku svađu prekidala – podsjetio je na neka druga vremena Svetozar Baković, u pozdravnom govoru 1. maja. Štitarica, kako je kazao, poslije oslobođenja od Turaka ubrzano se naseljavala iz Čeva, Morače, Uskoka, Kuča, kolašinskog kraja i drugih mjesta. - Pošto je svo stanovništvo bilo pravoslavno pojavila se želja za izgradnjom pravoslavne bogomolje, a tadašnji crnogorski knjaz Nikola Petrović im to i odobri uz obezbjeđenje novčanih sredstava i zidara Vasa Porobića iz Herceg Novog, a narod je donosio kamen i šegrtovao. Po starom crnogorskom običaju u donošenju kamena iz par kilometara udaljenog Brežđa učestvovalo je svo selo i staro i mlado i muško i žensko, kako bi crkva bila zajednička, crkva narodna. Sve to je u kamen uklesano iznad vrata kao istorijski podsjetnik za sva vremena. Crkva je sagrađena 1896. godine, a osvještana tri godine kasnije od strane mitropolita autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofana Bana. Sve do 2015. godine se štitarička crkva svetog Arhangela Mihaila, koju je knjaz posvetio krsnom imenu najbrojnijeg bratstva Rakočević, doseljenog iz Morače, vodila na državu Crnu Goru i opštinu Mojkovac, a poslije, gle čuda, na osnovu aero foto snimka crkvu prepisaše nekom drugom u vlasništvo, a od prošle godine i neku tuđu zastavu staviše ispred nje – podsjetio je Baković na dešavanja u Štitarici nekada i danas. Poručio je negatorima crnogorske države i nacije „da njihov srednjevjekovni mrak nikada neće biti dovoljno jak da zacrni nam Goru Crnu“. - ...sve dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora – poručio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Štitarica 1. maja"> <figcaption>Štitarica 1. maja</figcaption> </figure>