Ratni zločinac Goran Jelisić, koji je sebe nazivao „srpskim Adolfom“ tokom ratova devesetih na teritoriji Bosne i Hercegovine, uputio je ponovo Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove molbu za prijevremeni otpust iz zatvora na koji je osuđen u trajanju od 40 godina, a za krivična djela ubistvo, okrutno ponašanje, pljačka i nehumana djela, navodeći da se kaje za svoja djela i da se u zatvorima resocijalizovao.
Jelisić, koji je osuđen za kršenje zakona i običaja ratova, te zločina protiv čovječnosti, i 2017. i 2021. tražio je prijevremeno puštanje na slobodu.
Predsjednik tadašnjeg Haškog tribula Teodor Meron je 2017. njegovu molbu odbio zato što nije bio odslužio dvije trećine zatvorske kazne, a istovjetnu odluku je 2021. donio i predsjednik ovog suda Ujedinjenih nacija Karmel Agius.
<h2>Ubijanje, pljačka, nehumana djela..</h2>
Jelisić, koji u molbi ističe da je odslužio dvije trećine kazne zatvora, kako se navodi na sajtu Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, tokom maja i juna 1992. djelovao je po ovlašćenju policije u Brčkom, koja je u to vrijeme bila pod kontrolom srpskih snaga. Nalazio se na položaju vlasti u logoru Luka, improvizovanom zatočeničkom objektu u Brčkom, gradu i opštini na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine.
Jelisić je, kako je utvrđeno u sudskom postupku, ubio pet osoba u policijskoj stanici u Brčkom i osam osoba u logoru Luka. Sud je ustanovio i da je 6. ili 7. maja sproveo nepoznatog zatočenika niz ulicu u blizini policijske stanice u Brčkom i pucao mu u potiljak iz automatskog pištolja marke „škorpion“.
- Sistematski je ubijao muslimanske zatočenike u autobuskom preduzeću „Laser“, policijskoj stanici u Brčkom i u logoru Luka. U blizini glavnog hangara u logoru Luka, bivšem lučkom objektu, 9. maja 1992. godine ili približno tog datuma pretukao je jednu zatočenicu policijskom palicom, a zatim je ubio iz vatrenog oružja. Jelisić je krao novac, ručne satove, nakit i druge dragocenosti zatočenika po njihovom dolasku u logor Luka, prijeteći smrću onima koji ne predaju sve što imaju – navode iz Međunarodnog rezidualnog mehanizama za krivične sudove krivičnog suda.
<h2>Priznao sve, osim genocid</h2>
Jelisić, u molbi upućenoj predsjednici Mehanizmi Grasijeli Gati Santani, navodi da je po optužnici optužen za 15 tačaka za zločine protiv čovječnosti, u 16 tačaka za kršenje zakona ili običaja ratovanja i u jednoj za genocid, sve u vezi sa zločinima počinjenim u maju 1992. u Brčkom, gradu u Bosni i Hercegovini.
- Uhapšen sam 22. januara 1998. i odmah sam prebačen u Pritvorsku jedinicu Ujedinjenih nacija u Hagu. Izjasnio sam se krivim 29. oktobra iste godine po trideset i jednoj tački optužnice za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja, a za genocid sam se izjasnio da nisam kriv – navodi Jelisić.
Pretresno vijeće Međunarodnog suda je, dodaje, privatilo njegovo potvrdno izjašnjavanje o krivici, te se sudski postupak vodio o samo jednoj tački optužnice - za genocid - 19. oktobra 1999.
- Pretresno vijeće donijelo je usmenu presudu na osnovu pravila iz Pravilnika o postupku i dokazima i proglasilo me krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja, a oslobodilo me za genocid. Pretresno vijeće je 14. decembra 1999. donijelo presudu i izreklo mi kaznu zatvora od 40 godina. Žalbeno je vijeće je u julu 2001. potvrdilo presudu i kaznu Pretresnog vijeća – navodi Jelisić.
On je 29. maja 2003. iz Pritvorske jedinice prebačen na izdržavanje kazne zatvora u Republiku Italiju, od 18. aprila 2023. kaznu zatvora izdržava u Kraljevini Belgiji.
<h2>Kazna „adekvatna“</h2>
Jelisić u molbi navodi da je duboko svjestan da je osuđen za vrlo teška krivična djela za koja se izjasnio krivim.&nbsp;
- Kaznu zatvora u trajanju od 40 godina koja mi je izrečena smatram adekvatnom težini učinjenih krivičnih djela i privatio sam je kao realno odmjerenu kaznu iako sam u maju 1992. u hijerarhijskoj strukturi bio običan „pion“. Kajem se za učinjena krivična djela, svaki dan osjećam grižu savjesti prema žrtvama i njihovim porodicama i svaki dan se u sebi molim da mi oproste za bolove i patnje koje sam im nanio. Zato sam se, prilikom izdržavanja kazne zatvora, trudio i trudim da se dobro vladam i ponašam, ne samo prema osoblju zatvora, nego i prema svim zatvorenicima bez obzira na pol, vjeru ili rasu. Trudim se da budem što bolji u procesu rehabilitacije i resocijalizacije, da što više napredujem i smatram da sam u tome i uspio jer su mi italijanske vlasti skratile kaznu u iznosu od 1.845 dana, a to skraćenje mi je i uslovno prizato kako od Međunarodnog suda i Mehanizma svojim odlukama, bez prejudiciranja diskrecionog ovlašćenja predsjednika da skraćenja ne uzme u obzir pri izračunavanju ukupnog izdržanog vremena u neke druge svrhe – naveo je Jelisić.
O svojoj prošlosti, kako dodaje, ne priča baš opširno i ne poriče događaje koji su doveli do njegovog osuđivanja.&nbsp;
- Žao mi je zbog svega što se desilo u ratu i svakodnevno mislim na žrtve i njihove familije – rekao je Jelisić dodajući da ga mnogo muče noćne more i proživljavanja.
Ne zna kako je nešto mogao drugačije da uradi u ratu, ali veoma često misli na to.&nbsp;
- Kaže da je bio veoma mlad, imao je 26 godina. Zaključuje da bi, da je tada drugačije reagovao, možda i sam umro. On to naziva tragedijom. Razara ga osjećanje krivice. Rat u Ukrajini ga podsjeća na to. Ratove naziva besmislenim – navodi se u prilogu od 15. februara 2024.
Jelisić dodaje da će u vrijeme odlučivanja o njegovoj molbi za prijevremeno puštanje na slobodu biti jedan od zatvorenika koji je proveo najduži vremenski period u zatvoru, ali da je i pored toga svjestan da mu težina učinjenih krivičnih djela u nekoj mjeri ne ide u prilog.
- Svjestan sam i da sam se u potpunosti rehabilitovao i resocijalizovao, tako da sam spreman da se uključim u socijalne i društvene tokove i da postanem koristan i odgovoran član društvene zajednice koji će uvijek raditi na širenju tolerancije, razumijevanja, ljubavi, međusobnog mira i nenasilnog rješavanja bilo kakvih konflikata – poručio je Jelisić.
<h2>Rehabilitacija</h2>
Govoreći o svojoj rehabilitaciji, navodi da je 29. maja 2003. prebačen u Italiju radi izdržavanja ostatka kazne zatvora, a da je od 18. aprila u Beligiji.
- Dok sam bio na izdržavanju kazne zatvora u Italiji u raznim zatvorima odmah sam prihvatio da se što prije uključim u proces rehabilitacije i resocijalizacije, pa sam vrlo brzo prihvatio da budem radno angažovan i obavljao sam razne poslove. Radio sam u zatvorskim kuhinjama, kao krojač, popravljao espreso aparate, a na kraju boravka u Italiji u zatvoru „Massa“ radio sam u kol centru Ministarstva zdravlja Republike Italije zakazujući strankama termine kod specijalista, doktora iz raznih medicinskih oblasti i zakazivao sam operacije pacijentima. Smatram da sam na taj način obavljajući odgovorno svoj posao spasao mnoge živote, na šta sam posebno ponosan – kazao je Jelisić.&nbsp;
U tu prostoriju, kako ističe, ovlašćenje za ulazak jedino je imao on.
- To ovlašćenje nije imao ni upravnik zatvora u „Massi“. Po dolasku na izdržavanje kazne zatvora trudio sam se da budem radno angažovan, zavisno od mogućnosti zatvora, pa sam čistio krug zatvora, dijelio obroke zatvorenicima, kuvao popodnevnu kafu i drugo – dodaje Jelisić.
<h2>Obrazovanje i obuke..</h2>
Dok je izdržavao kaznu u Italiji, kako navodi, vrlo brzo je shvatio i prihvatio da je u toku rata na području bivše Jugoslavije učinio vrlo teške zločine i za njih se iskreno pokajao i dan danas se kaje.
- Da bih sve to prevazišao, ako je to uopšte i moguće, uključio sam se u proces svog obrazovanja, stručnog usavršavanja i napredovanja. Tako sam stekao diplomu Fakulteta političkih nauka, završio elektrotehničku školu, srednju školu za električara, školu italijanskog jezika pri Univerzitetu u Sijeni, završio opštu školu obrazovanja, završio profesionalni kurs za kuvara, profesionalni kurs za šnajdera, profesionalni kurs za stolara, završio kurs i obuku za specijalnog tehničara za popravak i održavanje svih vrsta aparata za espreso kafu, završio specijalni kurs za rad u svim kuhinjama ugostiteljskih objekata i dobio sertifikat HACCP koji važi za sve države članice EU, završio više informativnih kurseva o lijepom ponašanju koje je organizovao zatvor „Massa“ – precizirao je Jelisić.&nbsp;
O svemu je, kako je kazao, dostavio dokaze sudu ranije. O njegovom radnom angažovanju u Italiji i njegovoj resocijalizaciji, kako ističe, najbolje govori pismo preporuke od 31. maja u kom se navodi „... Stoga bi nam bila namjera da zaposlimo Jelisića, nakon isteka zatvorskog perioda...“.
- Po dolasku na izdržavanje kazne zatvora u (redigovano) nastavio sam da se obrazujem i usavršavam, te sam počeo pohađati nastavu holandskog jezika za strance u školskoj 23/24 godini. Moj nastavnik u potvrdi ističe: „Goran želi vrlo rado učiti holandski jezik i pored toga što je metoda učenja vrlo komplikovana. ... Mnogo vremena koje Goran ima u zatvoru dobro je iskorišteno za dnevno slušanje audio snimaka. Na času je on često koristio nove izraze koje je čuo i naučio preko audio snimaka. Zbog toga je nastavniku zadovoljstvo Goranu držati čas. Uz šolju kafe i mnogo strpljenja ide polako, ali sigurno naprijed“ – rekao je Jelisić.
Na izdržavanju kazne zatvora prema zatvorskom osoblju i drugim zatvorenicima uvijek je, kako navodi, bio korektan i njegovo vladanje je bilo primjereno, tako da nikad nije bio disciplinski kažnjavan.&nbsp;
- Koliko sam se rehabilitovao i resocijalizovao najbolje pokazuje sljedeći događaj. Dok sam još kaznu izdržavao u Italiji, 1. aprila 2022. u krugu zatvora došlo je do verbalnog koflikta, te je jedan zatvorenik fizički krenuo da napadne na (redigovano), koju sam ja uhvatio za ruku i stavio je iza mojih leđa tako da je mene zatvorenik pesnicama udario u predjelu ramenog pojasa, ali bez obzira na te udarce ja sam zaštitio smatrajući to mojom moralnom obavezom – kazao je Jelisić.
<h2>Pravilnik</h2>
Podsjeća da je predviđeno da osuđena osoba može predsjedniku Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove direktno uputiti molbu za pomilovanje, ublažavanje kazne ili prijevremeno puštanje na slobodu ako smatra da ispunjava uslove.
- Pravilnik o postupku i dokazima propisuje da prilikom utvrđivanja da li je primjereno osuđenog pomilovati, ublažiti mu kaznu ili ga prijevremeno pustiti na slobodu, predsjednik, između ostalog, uzima u obzir težinu krivičnog djela ili krivičnih djela za koje je zatvorenik osuđen, postupak prema zatvorenicima u sličnoj situaciji, u kolikoj mjeri je zatvorenik pokazao da se rehabilitovao, kao i eventualnu značajnu saradnju zatvorenika s tužiocem – naveo je Jelisić.
Molbu za prijevremeno puštanje na slobodu podnosi, kako dodaje, u vrijeme kada je izdržao dvije trećine izrečene kazne zatvora.
<h2>Vratio bi se u Srbiju</h2>
Ukoliko bude pušten na prijevremenu slobodu namjera mu je da živi u Srbiji.
- Trudim se da budem što bolji u procesu rehabilitacije i resocijalizacije, da što više napredujem i smatram da sam u tome i uspio, jer su mi italijanske viasti skratile kaznu od 1.845 dana – rekao je Jelisić.
Napominje i da je predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma 11. marta 2021. naveo da „se odluke o skraćenju kazne koje donosi država izvršenja kazne mogu pred sudom koristiti kao dokaz dobrog vladanja i napredovanja u procesu rehabilitacije u svrhu podnošenja molbe za pomilovanje, ublažavanja kazne ili prijevremenog puštanja na slobodu“.
On moli predsjednicu Međunarodnog rezidualnog mehamizma da, nakon prikupljenih i svih drugih potrebnih podataka za odlučivanje, usvoji njegovu molbu za prijevremeno puštanje na slobodu.
- Prihvatam sva ograničenja koja mi predsjednik izrekne za vrijeme trajanja mog prijevremenog puštanja na slobodu – dodao je Jelisić.

Jasmina Beharovic

original

viewImage

baseImage

400x240

400x203

thumbnail

"Srpski Adolf“ ponovo traži prijevremeni otpust iz zatvora: Žao mu zbog svega što se desilo u ratu, svakodnevno misli na žrtve i njihove familije

Sud u Hagu odbio je zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu Dragomira Miloševića, bivšeg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske, osuđenog na 29 godina zatvora zbog terorizovanja civila u Sarajevu.
- Nisam uvjerena da je Milošević istinski prihvatio odgovornost za svoje zločine ili pokazao dovoljno znakova kritičkog promišljanja, istinskog žaljenja ili saosjećanja za žrtve - navela je u presudi predsjednica Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) Grasijela Gati Santana.
Ovaj mehanizam nasljednik je i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
Dragomir Milošević pravosnažno je kao komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske osuđen 12. novembra 2009. godine pred Haškim tribunalom za zločine počinjene nad građanima Sarajeva 1994. i 1995. godine.
Osuđen je za terorizovanje stanovništva Sarajeva, ubistva civila i druga nehumana djela tokom kampanje artiljerijskih i snajperskih napada na civile u Sarajevu sa položaja korpusa pod njegovom komandom u periodu od 1994. do 1995. godine.
- Sudsko vijeće je uzelo u obzir neselektivnu prirodu snajperskog djelovanja i granatiranje koje je karakteriziralo ponašanje snaga Sarajevsko-romanijskog korpusa, što je rezultiralo da su mnogi civili ubijeni ili teško ranjeni - navodi se, pored ostalog, u presudi.
Dragomir Milošević je do marta 2024. godine odslužio dvije trećine kazne, te je uputio zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu.
U molbi je, pored ostalog, naveo da je "potpuno svjestan prirode zločina za koje je osuđen", te je priznao da su "zločini počinjeni nad civilnim stanovništvom Sarajeva" i da "prihvata svoju odgovornost za zločine" te je "izrazio žaljenje".
Sutkinja Grasijela Gati Santana navela je da je Milošević "selektivno tumačio svoju ulogu", te da "površne refleksije i izraz kajanja potkopavaju njegov kredibilitet u procesu rehabilitacije" i odbila molbu za prijevremeno puštanje na slobodu iz zatvora u Estoniji, gdje služi zatvorsku kaznu. 
 
Milošević je 2013. godine bio svjedok obrane bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, tvrdeći da je osuđen na temelju krivog vođenja njegove obrane.
Karadžić je, kao i bivši glavni komandant Vojske RS Ratko Mladić, osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu, pored ostalog, i za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, te granatiranje Sarajeva.

Portal ETV

610x380

500x500

Osuđenom za ratno terorizovanje Sarajeva odbijena molba za pomilovanje

Načelnik Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske Radislav Krstić, najbliži saradnik Ratka Mladića i prva osoba koju je Haški tribunal osudio za učešće u genocidu u Srebrenici, obratio se 18. juna ove godine sudu Ujedinjenih nacija s pismom u kojem nakon 26 godina u zatvoru traži puštanje na slobodu navodeći, pored ostalog, da prihvata odgovornost za svoje zločine, da bi sam glasao za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, kao i da bi želio još jednom da se nađe u Potočarima i da se pokloni žrtvama i zamoli za oproštaj. Krstić je 19. januara ove godine, nakon dva odbijena zahtjeva, ponovo tražio od Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove prijevremeno puštanje na slobodu, sa obrazloženjem da je već odslužio više od dvije trećine 35-godišnje kazne zatvora na koju je osuđen 2004. zbog njegove uloge u genocidu u Srebrenici. <h2>Od odbijanja do prihvatanja odgovornosti za genocid</h2> Krstić se, kako navodi N1 Bosna i Hercegovina, prvi put pojavio pred Tribunalom u Hagu 25. novembra 1999. godine i izjasnio da nije kriv. Nije se pokajao, niti izjasnio da je kriv ni u žalbenom postupku. U septembru 2019. tražio je prijevremeno oslobađanje, što je Haški tribunal odbio. Tri godine kasnije, u maju 2022. godine, prihvatio je ličnu odgovornost za ratne zločine u Srebrenici, ali ne i genocid, i na temelju toga tražio skraćivanje zatvorske kazne, ali zahtjev je odbijen. Krstićevi advokati, kako prenosi Danas, su mu 2022. godine savjetovali da uz zahtjev za puštanje uputi i pokajničko pismo, svjesni da sudija sa Malte Karmel Agius, tadašnji predsjednik Rezidualnog mehanizma (nasljednika Haškog tribunala), ne prihvata olako ovakve zahtjeve. No, tada u pismu Krstić nije spomenuo riječ genocid. A i njegovo pokajanje mnogima je bilo upitno, jer od prvog do posljednjeg dana u sudnici nije saosjećao sa žrtvama niti pokazivao kajanje. Kako je Agius bio pri kraju mandata, odluku je prepustio svojoj nasljednici Grasijeli Gati Santani koja je nakon sagledavanja, ali i pisma koje su joj uputila udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa i Udruženja žrtava i svjedoka genocida, odbila Krstićev zahtjev. U pismu, koje je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove uputio medijima danas, Krstić se u rukom pisanom zahtjevu obraća predsjednici Santani. Njegov advokat Vladimir Petrović, uz pismo, navodi da Krstić "izričito prihvata da je kriv za pomaganje i podržavanje genocida i prihvata odgovornost za druge teške zločine za koje je je osuđen".&nbsp; - Krstićevo prihvatanje je precizno i direktno, uključuje sve ključne elemente presuda protiv njega u činjeničnom i pravnom smislu. Krstić jasno, nedvosmisleno i izričito prihvata da je proglašen krivim za pomaganje i podržavanje genocida u julu 1995. godine - naveo je Petrović. Dodaje, pored ostalog, da bi, ukoliko bi Krstićev zahtjev bio prihvaćen, to "bio gest bez presedana sa snažne reperkusije na proces mira i pomirenja u oblasti bivše Jugoslavije". U vezi sa njegovim posljednjim zahtjevom Sud UN-a se još nije izjasnio. Krstić se nalazi u Pritvorskoj jedinici UN-a u Hagu u Nizozemskoj, nakon što je prebačen iz zatvora u Poljskoj. <h2>Ne traži oproštaj</h2> U pismu od 18. juna predsjednici Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Krstić navodi da je "prije nekoliko dana najviši i najvažniji forum na svijetu, Generalna skupština Ujedinjenih nacija, glasala i usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici".&nbsp; - Ovom rezolucijom određen je 11. jul kao dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, osuđeno svako negiranje genocida i pozvani su svi ljudi da žale i pamte žrtve koje se ne smiju zaboraviti. Za ovu rezoluciju glasala je većina zemalja na svijetu, za ovu rezoluciju glasam i ja iako nemamo pravo glasa. Nemam pravo glasa jer se u ovoj rezoluciji pominje i moje ime. Moje ime se pominje jer sam pomogao i podržao genocid. Moje ime se pominje jer sam počinio krivično djelo nezamislivo i neoprostivo. Ne tražim oproštaj, ne tražim opravdanje, ne tražim razumijevanje jer znam da ne mogu i da ne treba da ih dobijem - naveo je Krstić. Dodaje da "svakog trenutka, svakog dana" misli na žrtve genocida u Srebrenici. <blockquote>Volio bi, kako dodaje, da "svi razumiju da genocid ne može da počini jedan narod, da ne postoje genocidni narodi, već da su genocid u Srebrenici počinili pojedinci, da su jedino oni krivi, da za svoja djela i nedjela treba da odgovaraju", te da je "nažalost" on "jedan od njih"</blockquote> - Žalim ih i molim se za njihove duše. Vjerujem da majka i sestra nevino stradalog neće povjerovati da su ove riječi iskrene, znam da moje riječi ne mogu da ublaže bol, da ne mogu da umanje patnju koja nikada neće nestati. Ja to i ne očekujem, niti imam pravo da to tražim i molim. Volio bih da moje riječi pročitaju i razumiju mladi koji danas žive na prostorima gdje je nekada bila zemlja koja se zvala Jugoslavija. Volio bih ljudi koji će zajedno živjeti na tim prostorima kada mene ne bude, ako do njih nekim čudom dođu ove riječi, da zastanu i pomisle – nikad više. Nikad više rat, nikad više smrt zbog toga što je neko druge vjere, druge nacije ili drugačijeg uvjerenja, nikad više genocid - rekao je Krstić. Volio bi, kako dodaje, da "svi razumiju da genocid ne može da počini jedan narod, da ne postoje genocidni narodi, već da su genocid u Srebrenici počinili pojedinci, da su jedino oni krivi, da za svoja djela i nedjela treba da odgovaraju", te da je "nažalost" on "jedan od njih". - Ovdje ističem da prihvatam presude Tribunala iz 2001. i 2004. godine, gdje se utvrđuje da su snage vojske kojoj sam pripadao počinile genocid protiv Bošnjaka u Srebrenici u julu 1995. godine, da sam ja pomagao i podržao genocid tako što znam znao da neki članovi Glavnog štaba imaju namjeru da počine genocid, da sam znao da Glavni štab nema dovoljno svojih snaga da izvrši pogubljenja bez upotrebe snaga Drinskog korpusa i da sam znao da će upotreba snaga pod mojom komandom značajno doprinijeti da se izvrši egzekucija bošnjačkih zarobljenika. Pomagao sam i podržao i zločin protiv čovječnosti kroz učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu da se prisilno uklone bošnjački civili iz Potočara između 10. i 13. jula 1995. godine, gdje sam učestvovao u stvaranju humanitarne krize koja je prethodila prisilnom transferu žena i djece i starijih iz Srebrenice, u čemu sam učestvovao znajući da su civili u Potočarima izloženi ubistvima, silovanjima, premlaćivanjima i zlostavljanjima - naveo je Krstić. Ovo pismo, kako je rekao, piše predsjednici Mehanizma u postupku koji se vodi po njegovom zahtjevu da poslije 26 godina, poslije četiri zemlje i sedam zatvora u kojima je izdržavao kaznu, bude pušten na slobodu.&nbsp; - Poštovana predsjednica će donijeti svoju odluku, uvjeren sam na osnovu prava, pravde i zakona. Tu odluku, kakva god bude, kao i uvijek do sada, prihvatiću bespogovorno, kao izraz prava i pravde. Odluka poštovane predsjednice može biti pozitivna zbog mog narušenog zdravlja, zbog mojih godina, zbog nasilja koje sam i ja preživio u jednom od zatvora u kojima sam izdržavao kaznu. Može biti i negativna jer sam kriv za teško krivično djelo koje se ne oprašta, međutim, kakva god da je doluka – molim da se ovo moje pismo javno objavi, da moje riječi čuje što više ljudi iz zemlje iz koje sam, da možda moje riječi bar nekog podstaknu da razmisli o strašnom zločinu u kome sam učestvovao, o kazni koja je uslijedila, o dubokom, bolnom, ali zakašnjelom kajanju sa kojim živim već decenijama - istakao je Krstić. Dodaje da ako doživi jednog dana da bude pušten da bi otišao u Potočare. - Ako se sa tim saglasi predsjednica Mehanizma, ako to dopuste porodice žrtava, želio bih da se još jednom u životu nađem u Potočarima, da se poklonim sjenima žrtava i zamolim za oproštaj - poručio je Krstić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241113121144_9219ff722ad78248a4fc40a244c0edf009110409ddbdc29dd53b66e77574f7f1.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241113121144_9219ff722ad78248a4fc40a244c0edf009110409ddbdc29dd53b66e77574f7f1" data-rendition-name="original" width="488" height="695" loading="lazy" alt="Pismo Radislava Krstića"> <figcaption>Pismo Radislava Krstića(Photo: Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove)</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241113121144_89bf3a3a916945a57296131db7e02b6b3fd087bf302d6a225c33d9ece0c07bb8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241113121144_89bf3a3a916945a57296131db7e02b6b3fd087bf302d6a225c33d9ece0c07bb8" data-rendition-name="original" width="488" height="693" loading="lazy" alt="Pismo Radislava Krstića"> <figcaption>Pismo Radislava Krstića(Photo: Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove)</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241113121144_6cbbaa5113b0c7efda919fcef04f7afbaabc95a9cd265720aa62aea92f93e75d.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20241113121144_6cbbaa5113b0c7efda919fcef04f7afbaabc95a9cd265720aa62aea92f93e75d" data-rendition-name="original" width="490" height="702" loading="lazy" alt="Pismo Radislava Krstića"> <figcaption>Pismo Radislava Krstića(Photo: Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove)</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241113121144_ee8b8c8d4bea8bebbb100e6aa2ceed1e90fa09223199b3e87cdb86b767685c9c.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="20241113121144_ee8b8c8d4bea8bebbb100e6aa2ceed1e90fa09223199b3e87cdb86b767685c9c" data-rendition-name="original" width="486" height="693" loading="lazy" alt="Pismo Radislava Krstića"> <figcaption>Pismo Radislava Krstića(Photo: Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove)</figcaption> </figure>

Haški osuđenik Radislav Krstić: Pomagao sam i podržao genocid u Srebrenici, glasao bih za Rezoluciju

Marko Parezanović, jedan od vodećih načelnika Bezbjednosno informativne agencije (BIA) Srbije smijenjen je sa te funkcije, a na njegovo mjesto postavljen je dosadašnji šef novosadskog centra BIA Nikola Vasiljević.
Kako saznaje Nova.rs, Parezanović je postavljen za savjetnika direktora BIA, što je mjesto sa mnogo manje ovlašćenja i uticaja na rad agencije.
Najavljene su još neke kadrovske promjene u BIA do nove godine.
Parezanović je, inače, poznat javnosti kao jedan od odanijih službenika BIA predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, a sa njegovim imenom povezuju se brojne kontroverze u vezi sa sumnjivim postupanjima, navodi portal.
On se pominjao u „Skaj“ porukama koje su razmjenjivala braća Šarić, u vezi sa izricanjem blaže presude uoči sjednice Apelacionog suda.
Tu se pominjao i sudija Apelacionog suda Milimir Lukić, na kog je, kako se navodilo u porukama, bilo nemoguće uticati, a do danas je ostalo nerazjašnjeno ko je "Oskar" koji se pominje u toj istoj prepisci.
Parezanović se pojavljivao i na tribinama koje su organizovale ultradesničarske organizacije.

Nova.rs: Smijenjen jedan od načelnika BIA Marko Parezanović

U Sumskoj oblasti u Ukrajini četiri osobe su povrijeđene tokom dana poslije ruskog granatiranja, uključujući i 12-godišnje dijete, izjavio je načelnik regionalne vojne administracije Oleg Grigorov.
U Zaporoškoj oblasti, tri stanovnika su takođe povrijeđena u ruskom granatiranju, prema riječima načelnika regionalne administracije Ivana Fedorova, prenio je pariski list Mond.
Ukrajinske službe za spasavanje saopštile su ranije danas da je jedan muškarac poginuo u ruskom napadu dronom u Černigovskoj oblasti. Prema navodima policije, dvije osobe su poginule i sedam je ranjeno u Harkovskoj oblasti.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je danas da je Rusija gađala Ukrajinu sa više od 1.600 jurišnih dronova, 1.200 vođenih bombi i 70 raketa u proteklih sedam dana.

Više osoba povrijeđeno poslije talasa ruskih napada u Sumskoj i Zaporoškoj oblasti

Mađarska i Slovačka će odluku o zabrani isporuke ruske nafte i gasa, koju Evropska komisija namjerava da stavi na glasanje sljedeće nedjelje, osporiti pred Sudom pravde Evropske unije, najavio je mađarski ministar spoljnih poslova i trgovine Peter Sijarto.
- Brisel želi da sljedeće nedjelje stavi na glasanje zabranu uvoza ruske nafte i prirodnog gasa u Evropu, što će onemogućiti pouzdano snabdijevanje energijom naše zemlje i Slovačke, a dovešće i do naglog rasta cijena - napisao je Sijarto na Fejsbuku, prenosi Tass.
On je istakao da se radi o "velikoj pravnoj prevari, budući da je riječ o sankcijama, koje mogu da se usvoje samo jednoglasno“.
Prema njegovim riječima, namjera Evropske komisije da prihvati većinsku, a ne obaveznu jednoglasnu odluku o zabrani isporuke nafte i gasa iz Rusije, "potpuno je u suprotnosti sa Ugovorom o Evropskoj uniji“.
Podsjetio je i da se u Ugovoru o Evropskoj uniji navodi da je "energetska politika nacionalna odgovornost“.
- Zbog toga ćemo, zajedno sa Vladom Slovačke, odmah nakon usvajanje te odluke uložiti žalbu Evropskom sudu pravde i tražiti da je suspenduje do suđenja - naveo je Sijarto.

Mađarska i Slovačka pred Sudom pravde EU ako se donese odluka o zabrani isporuke ruskih energenata

U južnim i centralnim predjelima Crne Gore sjutra će biti pretežno sunčano, a na sjeveru mjestimično magla ili povećana niska oblačnost.
&nbsp;Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, tokom dana se i na sjeveru očekuje djelimično razvedravanje.&nbsp;
&nbsp;Vjetar će biti slab do umjeren, ponegdje kratkotrajno i pojačan, najčešće sjevernih smjerova.&nbsp;
&nbsp;Jutarnja temperatura vazduha od nula do deset, najviša dnevna od pet do 18 stepeni.

Sjutra pretežno sunčano, temperatura do 18 stepeni

Danima je trajala drama mladog ljekara, doktora u Opštoj bolnici u Pljevljima dr Kerima Halilovića hoće li mu direktor ove zdravstvene ustanove dr Saša Grbović dati dozvolu da otputuje na prestižnu edukaciju u Davosu u Švajcarskoj, uključilo se i Udruženje ortopeda i traumatologa, Sindikat doktora medicine i Ministarstvo zdravlja, kao i ministar dr Vojislav Šimun lično i uspjeli su da izdejstvuju da Halilović dobije, ne slobodne dane, već se Grbović umilostivo i juče mu odobrio odmor?! Dr Halilović jutros je otputovao u Davos, ali ovaj slučaj otvorio je ozbiljno pitanje samovolje čelnika institucija u našoj zemlji, potvrdio u kolikoj mjeri su progonu izloženi ljudi koji se usude da se bore za svoja prava, ali i opasnu praksu nekažnjivosti uslovljenu, nažalost, najčešće političkim trgovinama, moćnika koji se iživljavaju nad za njih nepodobnima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6" data-rendition-name="original" width="1440" height="992" loading="lazy" alt="Dr Kerim Halilović "><figcaption>Dr Kerim Halilović(Photo: PV portal)</figcaption></figure>  Portal ETV još prije nekoliko dana uputio je pitanja ministru Šimunu, pored ostalih, hoće li dr Grbović snositi posljedice za svoje neprihvatljive postupke u slučaju dr Halilovića, ali nam nije odgovoreno. Logika aktuelnih vlastodržaca u Crnoj Gori je da kao noj zabiju glavu u pijesak i sačekaju da „oluja“ prođe. Bez osjećaja odgovornosti za javni interes i obaveze da saopšte građankama i građanima, koji ih plaćaju, informacije koje su od opšteg interesa. Odgovornost za slučaj dr Halilovića ove sedmice, pred skupštinskim odborom za zdravstvo, rad i socijalno staranje, zahtijevao je i dr Nermin Abdić koji je bio kategoričan da se radi o mobingu. - ...to je završeno. Imamo vrlo preciznu instrukciju kako postupiti u tom slučaju i to je dostavljeno. Obezbijedio sam ja lično zamjenu, u saradnji sa direktorom Opšte bolnice Bijelo Polje – kazao je Šimun, odgovarajući na pitanje Abdića. To je bio utorak, 2. decembar, međutim dr Halilović dozvolu od dr Grbovića dobio je tek juče, 5. decembra, dan pred put i to nakon druge pisane urgencije Ministartsva zdravlja?! - Odluka da mi ne dozvoli da idem na edukaciju je Grbovićeva odmazda. Skupljao sam pare da se prijavim za ovu edukaciju. To je najveći ortopedski institut na svijetu. Sve smjernice u ortopediji oni diktiraju. Još 20. oktobra sam mu tražio slobodne dane i on je odgovorio - ne može, iako mora da mi da slobodne dane za obuku. Odbio je i da mi dozvoli i da uzmem odmor – kazao je dr Halilović prije nekoliko dana za Portal ETV. A dr Abdić je zahtijevao od ministra Šimuna da „ispita“ slučaj dr Halilovića i poručio da će se, kao član Udruženja ortopeda i traumatologa Crne Gore, potruditi da on dobije epilog. - ... jer ako taj kolega nije u stanju da organizuje posao za četiri dana, a mi smo ga organizovali u mnogo težim vremenima za vrijeme korona krize, onda taj uvaženi kolega ne zavrjeđuje da bude direktor te institucije. Po meni je ovo klasični mobing – bio je kategoričan dr Abdić. Ministar Šimun sam je na Odboru saopštio da „zabrana edukacije zapošljenom predstavlja i izvjesno kršenje Zakona o zdravstvenoj zaštiti“. Nažalost, uskratio nas je za odgovor da li će zbog toga čelnik pljevaljske bolnice i snositi bilo kakvu odgovornost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="Opšta bolnica u Pljevljima"><figcaption>Opšta bolnica u Pljevljima(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dr Abdić je na Odboru podsjetio ministra da je on taj koji je „na vrhu priramide zdravlja“, uz konstataciju da se mora znati „ko kosi, ko vodu nosi“. Šimun je, ovoga puta, istina u posljednjem trenutku, uspio da on bude „kozbaša“, ali ponašanje i poruke dr Grbovića, kao i činjenica da je reagovao tek nakon urgencija Ministarstva, ukazuju da direktor pljevaljske bolnice ne haje za autoritet institucije, a još manje na zakonske propise. Edukacija u Davosu, koju je dr Halilović, inače, sam platio, kotira se, kako je saopštilo i Ministarstvo zdravlja, visoko na ljestvici medicinskih obuka. Iz Ministarstva su saopštili da se „program AO Davos Course ubraja u edukacije od izuzetnog međunarodnog značaja za oblast ortopedije i traumatologije, te da znanja i kompetencije stečene na takvim programima predstavljaju direktnu korist za zdravstveni sistem Crne Gore“. Kurs u Davosu održava se od od 6. do 12. decembra.

Šimun bez komentara hoće li čelnik pljevaljske bolnice biti kažnjen

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Grupa građana koja protestuje na Kruševom ždrijelu saopštila je da će privremeno obustaviti proteste nakon što su u policiji potvrdili da Goran Jokić više nije načelnik RCB Centra. Poručili su da je njihova mala pobjeda tek korak u odnosu na to što će se desiti kroz sudske i druge procese.
Više od deset mjeseci traje neprekidna i uporna borba građana Cetinja koji traže pravdu i istinu za sve stradale i ranjene u dva masovna zločina na Cetinju.
Na žalost, kako je grupa građana navela u saopštenju, institucijama sistema i najodgovornijima je trebalo deset mjeseci, nakon ćutanja i ignorantskog odnosa prema protestu, da sankcioniše samo jednu od karika u sistemu odgovornosti, odgovornoj za seriju propusta kada su ova dva zločina u pitanju.
Na drugoj strani, oni su, kako kažu, pokazali da upornost u duhu crnogorskog trajanja daje rezultate, te poručuju da neće stati na ovome.&nbsp;
- Vjerujemo da će sudske institucije i Ministarstvo pravde imati u vidu našu odlučnost i upornost, kao i težinu slučaja koji je pred njima i da neće dozvoliti naš povratak na Kruševo ždrijelo. Za razliku od onih kojima je bio cilj da ovaj grad izumre, mi smo za život, da život traje i bude najveća vrijednost i zato u prilog predstojećim, za nas bolnih, božićnih i novogodišnjih praznika privremeno obustavljamo protest,sa porukom, naša mala pobjeda je tek korak u odnosu na to što će se desiti kroz sudske i druge procese - poručili su u saopštenju za javnost.
Zahvalili su se svima koji su im dali podršku, kako sa Cetinja tako i iz svakog crnogorskog grada, na bilo koji način, pa i onima koji su, kako kažu, izašli iz kolone zaustavljenih vozila i stali nekoliko minuta i dali riječ podrške.
- Značilo je. Zahvaljujemo se i onima koji su našem protestu dali početni inpuls, kad smo se kupilim u daleko većem broju. Posebnu zavalnost dugujemo pripadnicima MUP-a Crne Gore koji su na profesionalan i prije svega ljudski način vodili blokadu puta u cijelom trajanju - zaključili su u saopštenju.

Tag: medunarodni-rezidualni-mehanizam-za-krivicne-sudove