Otvarajući izložbu „Tragovi svijetla – biti žena u Holokaustu“ potpredsjednik Skupštine Crne Gore Nikola Camaj kazao je da obilježavanje ovog dana prilika da, uz odavanje počasti milionima nedužno stradalih i sjećanjem na njih, uputimo apel građanima svijeta da umjesto radikalizma, ekstremizma, totalitarizma, antisemitizma, ksenofobije i drugih oblika mržnje njeguju ljubav, saosjećanje, razumijevanje i mir, navedeno je u saopštenju.&nbsp;
Danas je u Skupštini Crne Gore, u saradnji sa Jevrejskom zajednicom u Crnoj Gori, organizovan simbolični program kojim je obilježen 27. januar - Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta.
Camaj je istakao da je Holokaust zločin protiv čovječnosti bez presedana, dodajuči da upravo ova izložba govori o tome da i u najtežim trenucima bezizlaza ljudsko dostojanstvo nema cijenu.
- Tako su “Tragovi svijetla” u tim zlim vremenima bili upravo ljubav, majčinstvo, briga o drugima, prijateljstvo, vjera, ali i umjetnost i ženstvenost - zaključio je Camaj.
U ime Jevrejske zajednice u Crnoj Gori obratila se Miriam Balken koja je posebno skrenula pažnju na priče žena tokom Holokausta.
- Izložba “Tragovi svijetla,” koju je ustupio Muzej Yad Vashem, otkriva nam ne samo tragediju žena koje su izgubile porodice, domove i osnovna ljudska prava, već i njihovu hrabrost da prežive i očuvaju dostojanstvo - istakla je Balken.&nbsp;
Dodala je da su kroz tragediju, žene očuvale kulturu i vjerske tradicije, često pružajući moralnu snagu i nadu.&nbsp;
- Sačuvale su duh, misao, recepte, pjesme i priče, pružajući nadahnuće i svjetlost u najmračnijim trenucima - rekla je Balken.
Putem video poruke prisutnima se obratila i predsjednica Jevrejske zajednice u Crnoj Gori Nina Ofner Bokan koja je kazala da sjećanje na žrtve Holokausta ostaje da živi kao opomena.
Pored otvorene izložbe, kao dio današnjeg programa - Camaj, Balken i &nbsp;Ben Ari simbolično su upalili šest svijeća u znak sjećanja na 6 miliona stradalih u Holokaustu.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Camaj: Da se umjesto raznih oblika mržnje njeguju razumijevanje i mir

Osamdeseta godišnjica Dana sjećanja na holokaust povodom oslobođenja logora Aušvic, održava se u sijenci povećanih tenzija u svijetu, prije svega rata u Ukrajini, i jačanja autoritarnih i populističkih snaga čije politike podsjećaju na onu koja je dovela do najvećeg sukoba i stradanja u svjetskoj istoriji.
Komemoraciji u Aušvicu, najvećem gubilištu tokom Drugog svjetskog rata u kome je stradalo 1,1 miliona ljudi, uglavnom Jevreja, prisustvovaće delegacije iz 54 zemlje svijeta.
Među njima će biti evropski monarsi, poput britanskog kralja Čarlsa III, zatim 19 predsjednika, uključujući francuskog Emanuela Makrona i njemačkog Franka Voltera Štanmajera.
Nezvanično se pominje i mogućnost da na čelu američke delegacije dođe potpredsjednik JD Vans.
Međutim, pomenuti zvaničnici neće imati priliku da se obrate, već samo nekolicina od 50 preživjelih logoraša koji će doći na ceremoniju, izjavio je direktor Državnog muzeja Aušvic Birkenau, Pjotr Civinski.
- Uopšte neće biti političkih govora. Želimo da se fokusiramo na posljednje preživjele koji su među nama i na njihovu istoriju, bol, traumu i da nas posavjetuju kako da preuzmemo teške moralne obaveze u sadašnjosti- kazao je nedavno Civinski za Gardijan.
<div class="embed-block"><iframe src="https://www.slobodnaevropa.org/embed/player/0/33288698.html?type=video" frameborder="0" scrolling="no" width="640" height="360" allowfullscreen></iframe></div>
 
<h2>Netanjahu ne dolazi uprkos garancijama da neće biti uhapšen</h2>
Međutim, aktuelne političke napetosti prate ceremoniju u Aušvicu, prijeteći čak da je zasijene.
Početkom januara, zamjenik ministra spoljnih poslova Poljske je sugerisao da će tamošnje vlasti biti obavezne da uhapse izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, ako dođe u Poljsku na ceremoniju, s obzirom na nalog međunarodnog Krivičnog suda (MKS) po optužbi za ratne zločine.
Međutim, poljski premijer Donald Tusk je precizirao da bilo koji izraelski političar, uključujući Netanjahua, može da učestvuje na ceremoniji bez straha od hapšenja, uprkos činjenici da je Poljska potpisnica povelje Međunarodnog krivičnog suda.
- Poljska vlada tretira bezbjedno učešće lidera Izraela na komemoracijama 27. januara 2025. godine, kao dio odavanja počasti jevrejskoj naciji, čiji su milioni ćerki i sinova postali žrtve holokausta koji je počinio Treći Rajh- saopštio je Tuskov kabinet.
Uprkos garancijama Vlade Poljske, Netanjahu neće doći na ceremoniju u Aušvicu, javljaju izraelski mediji.
Viši Netanjahuov pomoćnik rekao je za Tajms ov Izrael da Vlada u Varšavi prvo mora da se pozabavi pravnim problemima oko naloga MKS-a prije nego što izraelski premijer razmotri bilo kakvo potencijalno putovanje.
- Razmotrićemo ako dobijemo poziv. Za sada to nije u programu- rekao je ovaj izraelski zvaničnik.
Međunarodni krivični sud je izdao 21. novembra 2024. naloge za hapšenje Netanjahua i bivšeg ministra odbrane Izraela Joava Galanta, optužujući ih za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u vezi sa vojnim akcijama u Gazi.
Netanjahu nije javno izrazio želju da prisustvuje komemoraciji, niti ga je na to pozvao njen organizator, Muzej Aušvic, koji je saopštio poljskim medijima da je samo uputio pozive preživjelima u holokaustu.
Zato je Civinski rekao da su nedavne rasprave o tome da li bi Netanjahu bio u opasnosti od hapšenja, ako dođe, bile "medijska provokacija", ponavljajući da nikada nije bilo naznaka da je Netanjahu planirao da prisustvuje tom događaju.
On je, međutim, rekao da se na ovom skupu očekuje brojna izraelska delegacija.
Međunarodni dan sjećanja na holokaust ne igra veliku ulogu u Izraelu jer on ima svoj dan sjećanja, određen za hebrejski datum 27. nisan, koji ove godine pada 23. aprila, prenosi "Dojče vele".
Tog dana zemlja stane na dva minuta uz zvuke sirena. Memorijalni filmovi i izveštaji se prikazuju na TV-u, a škole širom Izraela održavaju ceremonije u čast 6 miliona Jevreja koje je ubila nacistička Njemačka i njeni pomagači.
Predstavnici Rusije opet nijesu pozvani. Kao ni na 70. godišnjicu zbog aneksije Krima, predstavnici Rusije nijesu pozvani da prisustvuju ni 80. godišnjici zbog invazije na Ukrajinu.
Civinski je istakao da su i Rusi i Ukrajinci bili među pripadnicima Crvene armije koji su oslobodili logor, te da je rat u susjednoj Ukrajini zato "rat koji vodi jedan oslobodilac protiv drugog". On je rekao da nema govora o prisustvu ruske delegacije u trenutnoj klimi.
- To se zove dan oslobođenja i ne mislim da zemlja koja ne razumije vrijednost slobode ima šta da traži na svečanosti posvećenoj oslobođenju. Bilo bi cinično da prisustvuju- dodao je Civinski.
Muzej je osudio napad Moskve na susjednu Ukrajinu kao "varvarski čin".
Ruski predsjednik Vladimir Putin je učestvovao 2005. na ceremoniji povodom 60. godišnjice oslobođenja Aušvica. On je tada rekao da je "nezamislivo pomisliti da su ljudi sposobni za takvo varvarstvo" i odao počast sovjetskim vojnicima koji su oslobodili logor.
Iako nije učestvovao na ceremoniji povodom 70. godišnjice oslobođenja Aušvica, Putin je tada poručio da je holokaust "jedna od najtragičnijih i najsramnijih stranica u ljudskoj istoriji".
On je veličao ulogu Crvene armije u okončanju holokausta, ističući da je "spasla ne samo Jevreje već i ostale narode u Evropi i svijetu od uništenja".
Putin je upozorio protiv, kako sve češće navodi, nastojanja na Zapadu da umanji doprinos Sovjetskog Saveza i prikaže Rusiju u negativnom svijetlu.
On je tada istakao da "svaki pokušaj da se prekroji istorija i dovede u pitanje uloga naše zemlje u Velikoj pobjedi, u stvari, opravdava zločine nacista i otvara put za oživljavanje ove pogubne ideologije".
Rusija je nezadovoljna zbog sve učestalijih tvrdnji u Varšavi i Kijevu da su Aušvic uglavnom oslobodili ukrajinski vojnici.
Istoričari navode da su logor oslobodile jedinice 60. Armije Prvog ukrajinskog fronta, ali da su ih sačinjavali vojnici različitih nacionalnosti.
<h2>Kontroverze oko Maska</h2>
Najbogatiji čovjek svijeta Ilon Mask je posjetio prošle godine Aušvic, nakon učestalih kritika zbog reakcija njegove mreže Iks (X) na antisemitske objave.
Međutim, nakon ove posjete Aušvicu, Mask je, kako navodi Gardijan, samo pojačao širenje dezinformacija na Iksu.
Nedavno je tokom razgovora uživo sa Maskom na platformi, Alis Vajdel iz njemačke krajnje desničarske AfD tvrdila da Adolf Hitler uopšte nije desničar, već komunista.
Iako je Civinski odbio da konkretno govori o Masku, on je rekao da populistička politika i govor mržnje na društvenim medijima predstavljaju ogromnu prijetnju za savremena društva.
- Ovo je najvažnije pitanje našeg vremena… Svaki mudar stav koji iznese filozof ili političari stare škole, vjerovatno će izgubiti u javnosti u suočavanju sa bilo kojom glupom, jednostavnom populističkom idejom- kazao je Civinski.
<h2>'Vraćaju mi se sjećanja na logor'</h2>
Kada je Tereza Regula stigla u Aušvic kao 16-godišnjakinja, prvi pravi bol koji je osjetila bilo je pečenje u ušima.
- Obrijali su nas do gole kože, a bio je vreo dan, 4. avgusta... To je bio prvi autentični bol koji sam osjetila- rekla je u svom domu u Krakovu za Rojters ova 96-godišnja preživjela Jevrejka.
Gestapo, Hitlerova tajna policija, odvela je Regulu i njenu majku iz njihovog doma u Krakovu 1944. godine i poslala ih u logor Plašov, gdje je njena majka pogubljena.
Tereza je zatim prebačena u Aušvic i dobila je broj 22011.
Nekada zdravo dijete, u logoru je dobila boginje i šarlah.
Ono što ju je održalo u životu bila je pomisao da će "moj otac, za koga sam oduvijek vjerovala da može sve, doći i odvesti me odavde".
Kasnije je saznala da su ga greškom ubile sovjetske trupe kada su oslobađale koncentracioni logor Gros Rosen u tadašnjoj istočnoj Njemačkoj.
- Kada sam se vratila iz logora, pomislila sam 'nikada neću imati djecu - nikad'. Nijesam željela da, ako budu morala, prođu makar i djelić onoga što sam ja prošla- rekla je Tereza Regula, penizionisana sociološkinja.
Udata, ali bez djece, Tereza je decenijama potiskivala sva sjećanja na svoje vrijeme u Aušvicu.
&nbsp;- Sada mi se sve vraća- zaključila je Tereza.
<h2>'Mračna budućnost za mlade'</h2>
Janina Ivanska, poljska katolkinja, poslata u Aušvic skoro u isto vrijeme kada i Tereza 1944. godine. Takođe nema djece.
- Neću još dugo živjeti. Ali kada pogledam mlade... kakva će biti njihova budućnost? Vidim je kao mračnu- rekla je ova 94-godišnjakinja za Rojters, ukazujući na "mržnju" i podjele u savremenom društvu predviđajući novi rat.
Janina, koja je teretnim vozom prevezena u Aušvic iz Varšave, sjeća se mirisa zapaljenih tijela logoraša.
U logoru je brinula o djeci u bloku u kome je živjela, zarađujući nagrade poput tople mliječne supe.
- Djeca su tretirana drugačije, nijesu morala da rade. Samo su strpljivo čekala - ili na svoje majke ili da se rat završi- navela je Ivanska.
Ona nije bila svjedok oslobađanja Aušvica jer su je Njemci ranije evakuisali.
Na kraju su je oslobodile američke snage 2. maja iz koncentracionog logora Ravensbruk za žene u sjevernoj Njemačkoj.
<h2>'Šezdeset godina nijesam progovorio njemački iako mi je maternji jezik'</h2>
Naftali Furst &nbsp;nikada neće zaboraviti svoj prvi pogled na koncentracioni logor Aušvic-Birkenau, 3. novembra 1943. godine, kada je imao 12 godina.
Pripadnici njemačkog SS-a su otvorili vrata vagona za stoku, gdje je bio sabijen sa majkom, ocem, bratom, i više od 80 drugih budućih logoraša.
On se prisjeća za AP da su njemački oficiri sa psima vikali "izlazi, izlazi!", prisiljavajući ljude da skaču na zloglasnu rampu na kojoj je nacistički doktor Jozef Mengele odvajao djecu od roditelja.
Furst i njegova porodica stigli su dan nakon što je jedan od nacističkih vođa Hajnrih Himler naredio prestanak upotrebe gasnih komora preij njihovog rušenja, kako su se sovjetske trupe približavale.
Naređenje je značilo da njegova porodica neće biti odmah ubijena. Bio je to jedan od mnogih malih djelića sreće i slučajnosti koji su omogućili Furstu da preživi.
- Šezdeset godina nijesam pričao o holokaustu, 60 godina nijesam izgovorio ni reč njemačkog iako mi je to maternji jezik- kazao je Furst.
Furst, porijeklom iz Bratislave u tadašnjoj Čehoslovačkoj, imao je samo 6 godina kada su nacisti prvi put počeli da primjenjuju mjere protiv Jevreja u zemlji.
Proveo je od 9 do 12 godina u četiri različita koncentraciona logora, uključujući Aušvic.
Njegovi roditelji su planirali da iskoče iz vagona za stoku na putu do logora, ali ljudi su bili tako zbijeni da nijesu mogli da dođu do vrata.
Njegov otac je instruisao cijelu porodicu, šta god da se dogodi, da se posle rata preživjeli sastanu u Šulekovoj ulici broj 11 u Bratislavi.
Furst i njegov brat bili su odvojeni od majke. Nakon što su im tetovirani brojevi na rukama, odvojeni su i od oca. Bili su smješteni u Bloku 29, gdje nije bilo mnogo druge djece.
Kako se sovjetska vojska približavala tom području, tako blizu da su mogli čuti tenkove, Furst i njegov brat Šmuel, bili su primorani da se pridruže opasnom putovanju koje su nacisti organizovali prema drugom logoru Buhenvald, marširajući tri dana po hladnoći i snijegu.
Svako ko je zaostajao bio je strijeljan.
Furst i njegov brat su preživjeli marš i transport vozom sa otvorenim vagonom po snijegu, ali su razdvojeni u sljedećem logoru.
Kada je Furst oslobođen iz Buhenvalda, snimljen na čuvenoj fotografiji na kojoj se nalazi nobelovac Eli Vizel sa krevetima na sprat, mislio je da je sam na svijetu.
Ali za nekoliko mjeseci, baš kao što je Furstov otac sugerisao, četiri člana porodice ponovo su se okupila na adresi koju su zapamtili, u kući porodičnih prijatelja.
Ostatak njihove porodice - baka i djeda, tetke, ujaci - svi su ubijeni.
Njegova porodica se kasnije preselila u Izrael, gdje se oženio, dobio ćerku, četvoro unučadi i troje praunučadi, sa još jednim na putu.
<h2>'Desilo se, a može ponovo da se desi'</h2>
Samo 220.000 logoraša koji nijesu stradali tokom holokausta je još živo, prema podacima Conference o jevrejskim materijalnim zahtjevima protiv Njemačke.
Od 1940. godine kada su nacisti otvorili koncentracioni logor na periferiji Aušvica na jugu Poljske, prvo za Poljake da bi ga 1942. odredili kao ključno mjesto za plan istrebljenja Jevreja i proširili logor i na Birkenau, u gasnim komorama ili zbog stravičnih uslova i u monstruoznim medicinskim eksperimentima na logorašima ubijeno je najmanje 1,1 milion ljudi.
Najviše je u Aušvicu pobijeno Jevreja iz svih evropskih zemalja, ali i 75.000 Poljaka, 21.000 Roma, 15.000 sovjetskih vojnih zarobljenika i najmanje 15.000 pripadnika drugih naroda Evrope.
Logor su 27. januara 1945. godine oslobodili vojnici Crvene armije.
Tom prilikom je ubijen 231 pripadnik sovjetskih snaga u sukobima sa nacistima.
Aušvic je bio najveće stratište i najdirljiviji simbol holokausta u kome je ubijeno šest miliona Jevreja širom Evrope.
- Desilo se, a može ponovo da se desi, svugdje- napisao je italijanski Jevrej, pisac i hemičar, bivši logoraš, Primo Levi.
<h2>'Šest godina propagande bez društvenih mreža'</h2>
Nakon što je proveo skoro dvije decenije živjeći i radeći na mjestu najgoreg zločina 20. vijeka, Pjotr Civinski smatra da je sadašnja situacija u svijetu izuzetno opasna.
- Morate zapamtiti da je između dolaska Adolfa Hitlera na vlast i početka Drugog svjetskog rata prošlo samo šest godina. Šest godina propagande, a nije imao društvene mreže, nije imao internet- upozorava direktor Muzeja Aušvic Birkenau.

Obilježavanje 80. godišnjice oslobođenja Aušvica u sijenci ratova i uspona populizma

Potpredsjednica Skupštine Crne Gore, Zdenka Popović, istakla je da Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta podsjeća na strahote Drugog svjetskog rata i obavezu da čuvamo sjećanje na nevine žrtve.
- Holokaust je bio sistematski genocid, a među žrtvama je bilo i više od 20 hiljada deportovanih iz Jugoslavije, od kojih je preživjelo manje od stotinu. Naša odgovornost je da ne zaboravimo njihovu patnju i osiguramo da se takve tragedije ne ponove- kazala je Popović.
Ona je rekla da ovaj dan poziva na angažman u obrazovanju. promovisanju tolerancije i borbi protiv mržnje, podsjetivši u tom kontekstu i na heroje iz novije istorije, poput Srđana Aleksića.
- Iako prošlo vrijeme ne briše bol, treba da učimo iz prošlosti i odajemo počast onima koji su stali protiv mržnje, poput Srđana Aleksića, mladog heroja koji je izgubio život braneći sugrađanina. Samo kroz obrazovanje i borbu protiv diskriminacije možemo stvoriti društvo koje poštuje život svakog pojedinca i čuva antifašizam kao ključni dio našeg identiteta- poručila je Popović.

Popović: Obrazovanjem i borbom protiv diskriminacije stvaramo društvo koje poštuje život pojedinca i čuva antifašizam kao ključni dio našeg identiteta

Holokaust nas uči da tišina i ravnodušnost mogu postati saveznici zla. Zato moramo jačati solidarnost, razumijevanje i poštovanje različitosti koji su ključni za pravednije i humanije društvo zasnovano na demokratskim principima, kazali su iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta.&nbsp;
CGO podsjeća na važnost očuvanja sjećanja na stradanje oko šest miliona Jevreja, kao i miliona drugih žrtava koje su tokom ovog strašnog perioda izgubile život zbog svoje vjere, etničkog porijekla, političkih uvjerenja ili drugih aspekata svog identiteta..
- Njegovanje kulture sjećanja kroz otvoreni dijalog i obrazovanje o užasima Holokausta, ali i važnosti borbe protiv svih oblika mržnje, naša je zajednička odgovornost. Nadležni organi imaju ključnu ulogu u suzbijanju poricanja i minimiziranja ove tragedije, uz istovremeno unaprijeđenje obrazovnih programa za mlade - zaključuju u saopštenju.&nbsp;
Pozivaju Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, da u školske programe uvede obavezno građansko obrazovanje mladih počev od osnovne škole o pogubnim posljedicama rasističkih ideologija, koje propagiraju superiornost bilo kog naroda nad drugima, koje negiraju ljudska prava i teže uništavanju ljudskih života.

CGO: Tišina i ravnodušnost mogu postati saveznici zla, moramo jačati poštovanje različitosti

Obrazovanje nije privilegija, već osnovno pravo i temelj svakog demokratskog i prosperitetnog društva. Ono mora biti usmjereno na razvoj znanja i vještina, kao i valorizaciju potencijala mladih, kako bi bili osnaženi da aktivno učestvuju u društvu i grade svoju budućnost, saopštila je generalna sekretarka Mreže za omladinski aktivizam Crne Gore (MOACG), Marija Boljević.
Ona je rekla da MOACG cijeni napore Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija (MPNI) i posvećenost resorne ministarke i njenog tima u unapređenju obrazovnog sistema. Dodala je da započete reforme, unapređenje zakonodavnog okvira i veći fokus na kvalitet obrazovanja predstavljaju važne pomake i dobru osnovu za dalji razvoj sistema.
- Poseban akcenat treba staviti na jačanje građanskog obrazovanja i kritičkog mišljenja, kako bi mladi bili osposobljeni da donose informisane odluke, razumiju svoja prava i odgovornosti i aktivno doprinose zajednici. Jednako je važno da obrazovni sistem prati potrebe tržišta rada i mladima omogući sticanje praktičnih i primjenjivih vještina - navela je Boljević.
U tom procesu, dodaje ona, neformalno obrazovanje predstavlja neophodnu dopunu formalnom sistemu, jer mladima pruža prostor za razvoj samopouzdanja, mekih vještina i kompetencija koje im olakšavaju ulazak i bolje pozicioniranje na tržišu rada.
- Kao organizacija koja svakodnevno radi sa mladima širom Crne Gore, Mreža za omladinski aktivizam Crne Gore (MOACG) poručuje da mladi imaju ideje i potencijal, te da im je potrebno obrazovanje koje ih osnažuje, prepoznaje njihov trud i talente, a ne sistem koji ih ograničava. Bez mladih u centru obrazovnih politika nema napretka, a bez kvalitetnog obrazovanja nema budućnosti - saopštila je Boljević.

Boljević: Jačati građansko obrazovanje i kritičko mišljenje

U Beogradu je u centru grada održan skup podrške studentskom pokretu u organizaciji formalnih i neformalnih organizacija koje podržavaju studentski pokret. Skup je održan u “formatu otvorenog sajma” i na njemu se nisu obraćali govornici.
Povod za održavanje skupa je obilježavanje prve godišnjice organizovane podrške srpske IT zajednice studentskom pokretu.
U okviru skupa organizovanim pod nazivom “Zajedno uz studente”, postavljeni su štandovi zborova građana, aktivista, a svoj štand postavili su i studenti koji su predvodili antivladine proteste u Srbiji u posljednjih više od godinu dana, prenosi RSE.
Okupljeni su u 11.52 održali akciju 16-minutne tišine za žrtve pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu.
Na svom štandu, studenti su organizovali prikupljanje potpisa za zahtjev da se u Srbiji raspišu vanredni parlamentarni izbori.
Sa tim zahtjevom, studenti koji su više mjeseci blokirali fakultete u gradovima širom Srbije, insistirajući na odgovornosti za pogibiju 16 ljudi u padu nadstrešnice u Novom Sadu, izašli su u maju 2025.
Izbori bi, prema najavama predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, trebalo da budu održani tokom ove godine. On je tokom prethodnih nekoliko mjeseci više puta mijenjao stav o održavanju vanrednih izbora i pomjerao mogući rok kada bi oni mogli biti raspisani.
Skup podrške studentima u Beogradu održan je u vrijeme kada je jedan broj studenata u Novom Sadu ušao u bojkot nastave zbog dešavanja na Filozofskom fakultetu u tom gradu, nakon što je vanrednoj profesorki Filozofskog fakulteta Jeleni Kleut uručeno rješenje o prestanku radnog odnosa čime je i formalno ostala bez posla.
Tome je prethodila odluka Senata Univerziteta u Novom Sadu da ona ne bude izabrana u zvanje redovne profesorke. Kleut se žalila tu na odluku, ali je prošireni sastav Senata odbio njen prigovor.
Policija je 21. januara izbacila studente sa Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, koji su se tamo okupili protestujući protiv odluke Senata Univerziteta da Jelena Kleut ne bude izabrana u zvanje redovnog profesora. Studenti i građani su optužili policiju za prekomjernu upotrebu sile, što policija negira.

U Beogradu održan skup podrške studentima

Fenomen virdžina na Balkanu je decenijama istraživan kao etnološki kuriozitet ili istorijska nužnost, ali u tekstu Dušana Jankovića i izvedbi Marte Ćeranić, on postaje duboko intimna, univerzalna priča o potiskivanju sopstvenog identiteta. Radi se o monodrami ,,Virdžina“, koja je posljednji put izvedena 22. januara, u sali Dodesta KIC-a ,,Budo Tomović“.
Kroz intimnu ispovijest, predstava demistifikuje fenomen virdžine i izvodi ga iz etnografskog okvira u univerzalnu priču o potisnutim željama, porodičnim pritiscima i tihom poricanju koje se prenosi s generacije na generaciju.
U svojoj prvoj monodrami, koju u razgovoru za <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/zene-imaju-aktivnu-ulogu-u-sprovodenju-patrijarhata">Pobjedu,</a>opisuje kao najtežu pozorišnu formu, Ćeranić ne igra muškarca, već ženu kojoj je identitet nametnut prije nego što je uspjela da spozna sebe. Kroz razgovor o „neizgovorenom“, patrijarhalnim obrascima koji i dalje pulsiraju u savremenom crnogorskom društvu i važnosti pronalaženja mjere, glumica nas vodi iza kulisa uloge koja je od nje zahtijevala apsolutnu unutrašnju transformaciju.
Lik virdžine je biće kojem je društvo nametnulo identitet i ulogu prije nego što je uopšte mogla da spozna sebe. Koliko je za Vas, kao glumicu, bilo izazovno da u sebi pronađete taj prostor potisnute ženstvenosti i kako ste gradili lik koji mora da ,,ubije“ sopstvenu autentičnost da bi ispunio očekivanja zajednice?
ĆERANIĆ: Prvo je bio veliki izazov to što igram monodramu, prvi put. Smatram da je monodrama najteža forma u pozorištu. Suština je da, kao i u životu, tako i na sceni na kraju imate jedino sebe i možete se osloniti jedino na sebe. Nema nikog drugog, niti će se pojaviti neko ko će vam pomoći ako nešto krene kako ne treba. U tom smislu ova forma kao i sama tema jesu ono što moramo da riješimo sa sobom.
Kada je konkretno virdžina u pitanju, tu se ne radi samo o potiskivanju ženstvenosti. To je onaj posljednji sloj uloge koji se vidi na prvi pogled, nije nevažan ali nije presudan, jer ja ne igram muškarca. Ja igram ženu koju su drugi proglasili muškarcem. To je najveći trik ove teme, jer ljudi očekuju da vide muškarca iako znaju kada su kupili kartu šta je i ko je virdžina. Moja virdžina je sve ono naše potisnuto, sve želje i potrebe koje smo od rođenja potiskivali ili maskirali da bi bili prihvatljivi nekom drugom. Za ovih mojih 40 godina života i sama sam često mislila da sam neke stvari prihvatila i prevazišla, kad ono međutim! Sačekaju me nakon nekog vremena opet, pa vidim da nijesam. I eto, odatle dolazi ova monodrama, iz prihvatanja sebe, drugih, sebe u tuđim očima, svojih potreba, želja, ljubavi i života.
Spomenuli ste u ranijem intervjuu da ste gradili lik virdžine „apsolutno iznutra“ i bez klasičnih pozorišnih pomagala, te da ne igrate muškarca nego samu virdžinu. Na koji način ste radili na toj unutrašnjoj transformaciji i koliko je bilo zahtjevno?
ĆERANIĆ: Bilo je super zahtjevno i u nekim trenucima teško. Kao i sve u životu – najteže, a najljepše je naći mjeru. Mjera je sve. Jedino čime sam se vodila i jedino što je važno jeste da dok gledate da to sa mnom i proživite. Da mi vjerujete i da vas takne. Za to treba imati osjećaj za mjeru, da nije ničega previše a da je dovoljno. Životno iskustvo koje sada imam mi je značajno pomoglo da razumijem neke situacije i pojave. Sigurna sam da sam ranije počela da radim na ovoj ulozi da to ne bi bilo to. Prosto nekim stvarima treba vrijeme. Sada potpuno sigurno stojim iza toga što sam uradila, to je to.
U opisu predstave se navodi da monodrama istražuje ,,neizgovoreno“ i ono što se krije u sjenkama muške odjeće. Koji su najteži unutrašnji monolozi koje Vaša junakinja vodi sa sobom, a koje društvo onog vremena (a možda ni današnjeg) nije željelo ili smjelo da čuje?
ĆERANIĆ: Specifičan je taj naš odnos prema roditeljima. Taj odnos u kojem oni griješe iz potrebe da zadovolje potrebu ,,sela“ a onda htjeli vi to ili ne uvlače i vas u situaciju da cijeli jedan život prođe, a da ne izgovorite da su pogriješili. Iz poštovanja im ne govorite da griješe, a vidite i znate da griješe. Živite pogrešno, a ćutite jer će se uvrijediti ako im kažete da uviđate da griješe. To guši i razbolijeva. I pojedinca i porodicu i društvo. I to nije poštovanje a nametalo nam se da jeste. Znači poštovanje nije uslovno rečeno ,,gušenje“ drugog, već sloboda i ljubav.
U „Virdžini“ se bavite posljedicama patrijarhalnog poretka koji je u određenom istorijskom trenutku u Crnoj Gori ženama nametao tuđe odluke o identitetu i tijelu - koliko mislite da se taj obrazac danas promijenio i gdje patrijarhat i dalje najupornije opstaje u savremenom crnogorskom društvu?
ĆERANIĆ: Mislim da patrijarhat opstaje i da je vrlo aktuelan, nažalost. Međutim, mislim da i žene imaju vrlo aktivnu ulogu u sprovođenju istog - nekad potpuno svjesno, nekada ne. Isto tako mislim da je poricanje svega ovoga i bježanje u krajnost apsolutnog feminizma zapravo nešto slično periodu o kom govorimo, samo druga krajnost. Tako, opet dolazim do zaključka da u svemu i za sve treba imati mjeru. Na kraju, poruka i moja želja za savremeno crnogorsko društvo jeste da budu i žive hrabro, punim plućima i cijelim svojim bićem ono što stvarno jesu bez straha od tuđih očekivanja… Jer očekivanja jesu neprijatelj iskustva.
<h3>Virdžina je sama po sebi filozofija</h3>
Publika na Balkanu fenomen virdžina često posmatra kroz prizmu etnologije ili istorijske nužnosti. Međutim, tekst Dušana Jankovića teži dekonstrukciji te slike. Na koji način Vaša monodrama „izvodi“ virdžinu iz okvira društvenog fenomena i pretvara je u živu, intimnu ispovijest žene od krvi i mesa?
ĆERANIĆ: Tako što nema nikakve mistifikacije događaja ili situacija. Posebno su ljudima s ovih prostora bliske situacije i replike koje mogu da čuju. Sigurna sam da svi koji su već gledali ovu predstavu makar jednom u životu su makar u prolazu čuli ili vidjeli nešto od ovoga. Tema je već toliko velika i slojevita da bi bila šteta dodatno opterećivati publiku nekim umjetničarenjem i filozofiranjem. Virdžina sama po sebi je već cijela jedna filozofija. Pogrešna, ali naša.

Ćeranić: Žene imaju aktivnu ulogu u sprovođenju patrijarhata

U požaru u hotelu u gradu Lahoru na istoku Pakistana danas je poginulo najmanje troje, a povrijeđeno najmanje osmoro ljudi, saopštili su zvaničnici spasilačke službe.
Hotel je evakuisan i požar je u međuvremenu ugašen, saopštila je služba za vanredne situacije Pendžaba.
Vatrogasci istražuju da li je uzrok curenje gasa, a upravnica oblasti Pendžab Marjam Navaz Šarif napisala je na Iksu (X) da lično prati situaciju nakon incidenta u gradskom naselju Gulberg.
U gradu Karači na jugu Pakistana je prošle nedjelje u tržnom centru izbio veliki požar, u kom je poginula 71 osoba.

Tag: medunarodni-dan-sjecanja-na-zrtve-holokausta