Crna Gora je, prema najavama Vlade pred zatvaranjem poglavlja 13. Ribarstvo sa EU. Možda je država ispunila sve preduslove koje zahtjeva EU, ali nije riješila ni jedan problem koji bi olakšao poslovanje ribara, poručili su iz Nacionalnog udruženja proizvođača ribe Crne Gore.
Marko Kise, ispred ovog udruženja, ističe da ribari iz Crne Gore od države ne traže ništa više niti manje od onoga što imaju ribari u zemljama EU.
- Problemi koji su evidentni u ribarstvu Crne Gore su odavno rješeni u zemljama EU. Svi ribari u Crnoj Gori su za ulazak u EU i kamo sreće da smo ušli u EU mnogo prije. Smatramo da nije pošteno, humano i da nije praksa u EU da zatvori poglavlje 13. a da prethodno ne upozori državu Crnu Goru da probleme u ribarstvu mora riješiti u skaldu sa pravilima EU prije zatvaranja poglavlja- kazao je Kise.
Ističe da, ako ja za EU bitna samo morska teritorija Crne Gore, a ne problemi, interesi i poštovanje zakonskih propisa usklađenih sa normama EU, onda ribari iz Crne u potpunosti razumiju politiku proširenja EU.
- Ministarstvo poljoprivrede MPŠV je o svemu ovome dobro upozanto, ali EU nažalost nije. Dana 01.10.2025. sa svim problemima koji prate ribarstvo upoznata i skretarica Ministarstva za Evropske Integracije na sastanku u Baru prilikom javne rasprave za poglavlje 13 Ribarstvo. Do danas niko od predstavnika Ministarstva Evropskih Integracija nije kontaktirao naše legitimne predstavnike da se problemi pokušaju riješiti na nivou Crne Gore, bez da se sa njima upozna i Evropska Unija- poručio je Kise.
Podsjeća da je na sastanku sa Ministrom Jokovićem dana 08.09.2025. dogovoreno da se oformi Radna grupa koja bi riješila sve probleme u ribarstvu.
- Danas 05.12.2025. još nema radne grupe i ministar Joković prilikom gostovanja na televiziji PRVA izjavio da mu se sa “fromiranjem radne grupe uopšte ne žuri i nije mu jasno šta to ribari traže”- podsjećaju ribari.
Dana 10.11.2025, kako se navodi u saopštenju, &nbsp;obratili su se delegaciji EU u Crnoj Gori odnosno ambasadoru Johanu Salteru da ih primi na razgovor i da ga upoznamo sa stvarnim stanjem I problemima u crnogorskom ribarstvu, naravno da bi se zaustavilo zatvaranje poglavlja 13. prije riješavanja problema o ribarstvu. Evo 26 dana nikakvog odgovora od ambasadora nema.
Zbog toga su se 24.11.2025. obratili za pomoć ombudsmanu Robertu Šumanu. Obratili su se i Evropskoj Komisiji, gospođi Marti Kos. Obratili su se i Evropskom Parlamentu kao i Komesaru za ribarstvo pri EU Kostasu Kadisu. Na kraju su bili prinuđeni da se obrate i gospodinu Toninu Piculi članu Evropskog Parlamenta iz Hrvatske.
- Očekujemo da će Evropski Parlament prepoznati naše probleme i da će zahtjevati da država Crna Gora prvo riješi probleme ribara pa tek onda zatvori poglavlje 13. Ribarstvo- poručio je Kise kao predstavnik ribara.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Kise: Razumije li EU probleme ribara iz Crne Gore i da li ih želi riješiti ili samo zadovoljava formu kako bi zatvorili poglavlje

Oni su istakli kako su se navršila dva mjeseca otkad je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković obećao formiranje radne grupe, ali da se i dalje ništa ne dešava.
- Nećemo nikada pristati da MPŠV bira predstavnike u radnoj grupi, mimo naših predstavnika ribara. Jedino pod uslovom da taj njihov predstavnik skupi 100 potpisa ribara, a koji nisu na našem spisku. Razlog je jer sumnjamo da bi radio protiv interesa ribara - navodi predsjednik Udruženja proizvođača ribe Marko Kise.
On ističe kako će se čitava priča otegnuti u nedogled, jer slijede praznici, a da od rješenja ribarskih problema neće biti ništa.
- Ribari to više neće dozvoliti. MPŠV i Vlada Crne Gore samo kupuju vrijeme na štetu ribara. Pitamo se da li Vladimir Joković kao potpredsjednik Vlade, uopšte ima moć da utiče da se oformi radna grupa. Mislimo da je njima jedini cilj zatvoriti poglavlje 13 pošto poto, a ribarima ne riješiti niti jedan problem - naglasio je Kise.&nbsp;
Ribari, dodaje on, ne traže ništa manje ni više od privilegija nego što imaju ribari u EU.
- Zato se u utorak 11. novembra obraćamo predstavnicima EU u Crnoj Gori, da ih upoznamo sa svim problemima i načinom kako se Vlada i MPŠV odnose prema ribarima po tom pitanju. EU je jedina institucija kojoj vijerujemo u ovom trenutku i tražimo da prime naše predstavnike na razgovor - istakao je Kise.&nbsp;
Ribari će, dalje navodi, tražiti od EU da ne aktiviraju zatvaranje poglavlja 13 dok im država ne riješi sve probleme.
- Jer ih u protivnom država neće nikada riješiti. Ne želimo da neko pomisli da smo protiv ulaska Crne Gore u EU, naprotiv, želimo da se to desi što prije, jer će i nama biti što bolje - zaključuje se u saopštenju.

Crnogorski ribari: Ništa od Jokovićevog obećanja, od sad se uzdamo samo u EU

Predstavnik ribara Marko Kise saopštio je da oni smatraju da resorni ministar Vladimir Joković ne može predložiti njihovog predstavnika koji bi trebalo da bude član radne grupe.
- Smatramo da još jedan predstavnik koji treba da bude član radne grupe, a za kojeg je ministar Joković insistirao, nikada ne može neko ko je po mišljenju ministra „veliki ribar“ i da ga ne može on lično predložiti. Posebno nećemo pristati da Milun Anđić (vlasnik broda Trio Mare) bude taj predstavnik iz razloga što je u emisiji Boje Jutra pričao neistine i bio protiv riješavanja problema za 119 ribara potpisnika – naveo je on u saopštenju medijima.
Podržaće, kaže, i prihvatiti svakog predstavnika ribara koji skupi minimum 100 potpisa ribara, a koji nijesu među njihovih 119 potpisnika.
- To bi bilo vrlo lako, jer MPŠV tvrdi da ima 350 ribara. Mi tvrdimo da to nije tačno da ima 350 ribara, jer mi smo od granice sa Hrvatskom do Buljarice skupili 96 potpisa – dodao je Kise.&nbsp;
Oni su prije dva dana u prostorijama Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) održali sastanak sa minitrom Jokovićem, a u saopštenju su istakli da su mu što ih je primio, te naglasio da su stvorili utisak da je prepoznao sve njihove probleme i da ih želi riješiti u svome mandatu da bi olakšao rad ribara prije zatvarajanja poglavlja 13 i ulaska Crne Gore u EU.
- Zahvaljujemo mu se i što je pristao da tok cijelog sastanka prate svi zainteresovani mediji Crne Gore – rekao je on.
Jedino mu, ističe Kise, zamjeraju što niko nije vodio zapisnik sastanka.
- A to smo tražili da bude neizostavno prilikom održavanja sastanka. Jer bez toga ne znamo koji su zaključci i jedini svjedoci su nam mediji Crne Gore. Ova dva dana smo ostvarili kontakt sa svim potpisnicima peticije, i upoznali ih sa tokom sastanka – naveo je Kise.

Kise: Prihvatićemo svakog ko skupi minimum 100 potpisa za predstavnika ribara u radnoj grupi, Joković ne može da ga predloži

Crnogorski ribari i Ministarstvo poljoprivrede pokušaće, nakon vladinog povratka sa kolektivnog godišnjeg odmora, 8. septembra, da riješe probleme.
Sastanak je zakazan nakon što su ribari, nezadovoljni odnosom države, zaprijetili blokadom ulaza u Bokokotorski zaliv.
Nacionalno udruženje za proizvodnju ribe i oko 120 ribara smatraju da se njihovi problemi moraju riješiti prije zatvaranja Poglavlja 13 - Ribarstvo.
Crna Gora planira da ovo poglavlje u pregovaračkom procesu za članstvo u Evropskoj uniji zatvori do kraja godine.
Predsjednik Udruženja Marko Kise, za Radio Slobodna Evropa (RSE) navodi da im država mora pomoći kako bi ribarenje, od kojeg žive, bilo održivo.
- Naša ribarska flota je zastarjela i ako s ovim uđemo u Evropu nećemo biti konkurentni. Sada je šansa da uvezemo veće, nove ili polovne brodove. A to možemo samo ako država smanji PDV - kazao je on.
Crna Gora ima 338 plovila za izlov ribe, čija je prosječna starost 32 godine, pri čemu su najveće - koče, stare preko 45 godina.
U Vladinoj Strategiji razvoja ribarstva do 2029. se konstatuje da je flota zastarjela, nedovoljno bezbjedna, da nema dovoljno obučene posade.
Dodaje se i da ne postoji organizovano tržište za plasman ulovljene ribe, kao ni adekvatni kapaciteti za kontrolu.
<h2>Šta muči crnogorske ribare?</h2>
Ribari očekuju da im država pomogne u obnavljanju dotrajale flote, smanjenjem poreza i akciza na uvoz plovila, opreme i materijala za lov.
- Hrvatska i Italija uvoze opremu sa Tajlanda. A mi tu robu sa Tajlanda uvozimo iz Hrvatske. To znači da mi plaćamo tri puta skuplje robu nego što ona košta na svjetskom tržištu - kaže Kise.
Zahtijevaju, kako pojašnjava za RSE, izgradnju pristaništa za ribarske barke i prostora za iskrcaj ribe.
- Tražimo iskrcaj ribe u ribarskim lukama, a ne gdje kome padne napamet. Tražimo i da država ne iznajmljuje mandraće (manja obalna privezišta za čamce) trećim licima, već ribarima i mještanima - istakao je Kise.
Kaže da država ima vezove za ribarske brodove u Meljinama, ali da profesionalni ribari ne mogu da ih koriste jer je tu vez za obližnji hotel.
Jedan od najvažnijih zahtjeva je obezbjeđivanje mjesta za remont brodova.
- Mi bukvalno nemamo gdje da ih remontujemo. Popravljamo brodove u marinama koje su skupe, kao da posjedujemo jahtu vrijednu dva miliona - rekao je Kise.
Marko Kise tvrdi i da gliseri i kruzeri, koji ulaze u Bokokotorski zaliv tokom ljetnjih mjeseci prave veliku štetu ribarima.
- Mi nismo protiv kruzera, neka ih dođe i više. Ali je nama ulov pao na 30 odsto, što ne možemo kompenzovati zimi. Tražimo da država ubira dodatnih deset odsto od ulaska kruzera kojim bi se pomoglo ribarima - kaže Kise.
Ribari traže i smanjenje cijene "plavog" goriva za plovila.
<h2>Ministarstvo (ne)nadležno za zahtjeve ribara</h2>
Komentarišući ove zahtjeve, ministar poljoprivrede Vladimir Joković je rekao da nisu svi u njegovom resoru.
Precizirao je da je za smanjenje akciza i PDV-a nadležno Ministarstvo finansija, za izgradnju pristaništa Ministarstvo pomorstva i lokalne samouprave koje izdaju dozvole za gradnju.
Joković je rekao da razumije zabrinutost ribara i da će o njihovim zahtjevima otvoreno razgovarati po povratku Vlade sa kolektivnog odmora.
<h2>Bez ribara nema ni turizma</h2>
Da su problemi crnogorskih ribara snažno povezani sa ugostiteljstvom i turizmom, za RSE ukazuje predstavnik Odbora za turizam Privredne komore Dragan Ivančević.
- Gosti dolaze u naše restorane da probaju morske specijalitete koji se spremaju na specifičan način. Bez ribara i njihovog ulova, nema ni tih specijaliteta. Ako im ne omogućimo da rade svoj posao izgubićemo još jednu kariku u turističkoj ponudi i konkurentnosti - kaže Ivančević.
On konstatuje da se desetinama godina, crnogorsko ugostiteljstvo prepoznavalo po gastronomiji i morskim specijalitetima.
- Sve to je naslonjeno na plodove mora koje obezbjeđuju naši ribari, a koji su prepušteni sami sebi. I gotovo da niko o njima ne vodi računa - naglasio je Ivančević.
Većina ribara ulove prodaje restoranima ili prodavcima na ribljim pijacama.
Ukupan godišnji ulov ribe iz mora u akvatorijumu Crne Gore je oko 660 tona, što je svega jedan posto u odnosu na ukupni izlov iz Jadranskog mora.
<h2>Poglavlje - Ribarstvo spremno za zatvaranje</h2>
Ambicijom da zavori poglavlje Ribarstvo do kraja godine, Vlada je predložila a Parlament usvojio tri zakona - o morskom ribarstvu, akvakulturi i državnoj pomoći u ovim oblastima.
Prvi od njih predstavlja pravni okvir za upravljanje morskim resursima, usklađen sa Zajedničkom ribarskom politikom EU.
Njime se jačaju se mehanizmi kontrole i definišu ribolovne tehnike koje štite morski ekosistem.
Zakon o državnoj pomoći određuje način i uslove za dodjelu sredstava pomoći zasnovanih na pravilima EU.
Taj zakon će biti primjenjen danom pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji.
A u Evropskoj uniji puna odgovornost za kontrolu ribolova je na državama članicama.
Unija propisuje stroge mjere kontrole u cilju zaštite od nezakonitog, neprijavljenog i neregulisanog ribolova. Takođe sprečava uvoz ribe koja je ulovljena na nedozvoljen način.
Svaki ulov, njegov transport i prerada moraju biti pod video i nadzorom inspekcije, a ribarski brodovi moraju imati sisteme koji omogućavaju njihovo praćenje od strane nadležnih.

Kise: Nužna pomoć države kako bi ribarenje bilo održivo; Ivančević: Bez ribara i njihovog ulova nema ni specijaliteta koje gosti traže

Predstavnik ribara Marko Kise saopštio je da oni privremeno odustaju od štrajka pošto im je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković danas mejlom saopštio da prihvata zahtjev da održe sastanak i pokušaju riješiti njihove probleme.&nbsp;
- Predložio je da datum održavanja sastanka bude između 8.9 i 12.9. - što nama nije odgovaralo i odbili smo taj prijedlog tražeći da nam precizira tačan datum i vrijeme jer u protivnom nećemo odustati od štrajka. Negdje iza 17 sati dobili smo mejlom odgovor da je prihvaćen naš zahtjev i sastanak je zakazao za 8.9. u devet sati. Nakom toga smo mi, ribari, održali sastanak i prihvatili da damo šansu Ministarstvu da se mirnim putem riješe svi problemi i da odustajemo, za sada, od štrajka - naglasio je Kise u saopštenju medijima.
Joković je danas u medijima, kako je naglasio, izjavio da protesti produbljuju nesporazume.
- Mi smatramo da to nije tačno i da protesti samo mogu ubrzano riješiti nesporazume što se i pokazalo u našem slučaju. Mi smo tu da uvijek damo šansu dogovoru, a Vi da prihvatite sve naše sugestije za rješenje problema - dodao je Kise.
Zahvalio je svim ribarima koji su htjeli doći svojim barkama i brodovima, njih, kako je rekao, ukupno 54, svim ribarima potpisnicima peticije (njih 119) od Herceg Novog do Ulcinja.
- Zahvaljujemo se takođe i ribarima koji su nas bojkotovali a posebno Ulcinjanima koji će na kraju, sve riješene probleme koristiti i uživati kao i mi. Zahvaljujemo se i Milunu Anđiću iz Bara, vlasniku broda Trio Mare koji nas je ogovarao i omalovažavao na TV Vijesti u Bojama Jutra, a time je sebi napravio najveću “reklamu”. Posebno se zahvaljujemo komandiru policije CG Herceg Novi G-dinu Ljubiši Rovčaninu i rukovodiocu granične policije i plovne jedinice Dejanu Jankoviću - rekao je Kise.
Najviše, kako je podvukao, zahvaljuju svim medijima Crne Gore.
- Jer su oni izvojevali ovu pobjedu zajedno sa ribarima - istakao je Kise.
Nadaju se, kaže, da će ministar Joković da stoji iza svega što je saopštio danas u medijima.
- I da nećemo morati ponovo organizovati štrajk na moru. Interesantan datum za to bi bio 21.09.2025. ukoliko se ne dogovorimo o ispunjavanju i početku rješavanja naših zahtjeva - zaključio je Kise.

Ribari odustaju od štrajka, dogovoren sastanak sa Jokovićem

Nacionalno udruženje proizvođača ribe Crne Gore blokiraće Bokokotorski zaliv tokom narednih dana, saopštio je medijima predsjednik te strukovne organizacije, Marko Kise.
Mogla bi biti blokirana jedna od tri lokacije – između Luštice i Kobile, Kumborski tjesnac ili Verige.
Ribari su se na taj korak odlučili kako bi skrenuli pažnju na probleme u crnogorskom ribarstvu, koji postoje već petnaestak godina, ali državne institucije su “gluve”.
Blokada Bokokotorskog zaliva je i njihov odgovor ministru poljoprivrede Vladimiru Jokoviću, jer do sada nije odgovorio na njihove zahtjeve, koje su na adresu Ministrstva poljoprivrede uputili krajem jula, kada su i najavili štrajk ribara zbog nagomilanih problema u ribarstvu.
Računa se da ovo Udruženje okuplja preko 100 ribara iz primorskih opština, &nbsp;mada će, kako kažu, &nbsp;“pregraditi Boku kotorsku” samo ribari iz &nbsp;Novog, Kotora i Tivta.
Nacionalno udruženje profesionalnih ribara je prijavilo protest Ministarstvu unutrašnjih poslova, ali &nbsp;će tačan datum i mjesto blokade objaviti dan prije.
Kako su rekli, problemi u sektoru ribarstva se samo talože, ističu oni, a ministri se mijenjaju: Tarzan Milošević, Petar Ivanović, Milutin Simović, Aleksandar Stijović i Vladmimir Joković.
Smatraju da je ovdašnja vlast preuzela samo lošu praksu prethodnih i još se ponaša kao da ne postoje. Zagovaraju ulazak u EU, a ribari zapravo ništa drugo i ne traže do da država impelmetira rješenja i pravila EU u sektoru crnogorskog ribarstva.
Podjsećaju na neke od zahtjeva: odrediti cijenu goriva kao zvanični naftni derivat (plavi dizel za ribare) kao u zemljama EU, ribarski vezovi u marinama u svim opštinama, &nbsp;posebno u Ulcinju i Herceg Novom. Hitno traže i mjesto za prvi iskrcaj ribe na mjestima ribarskih vezova, odnosno luka, sredstva za obnovu komercijalne ribarske flote, manju stopu poreza na uvezenu opremu, maksimun sedan odsto….
Među zahtjevima, sa kojima su iz ovog Nacionalnog udrženja upoznali više Ministarstava u Vladi i Skupštinu Crne Gore, jeste i osnivanje garantnog fonda. Takođe, za ribare iz Boke treba izdvojiti barem 10 odsto od taksi na ime štete koju trpe zbog kruzera i glisera u zalivu. Ta sredstva bi se uplaćivala kao pomoć za njih preko Ministarstva poljoprivrede.

Profesionalni ribari pripremaju blokadu Bokokotorskog zaliva

Predsjednik Udruženja proizvođača ribe Marko Kise saopštio je da ribar Branko Vujičić iz Budve više nije predstavnik 119 ribara potpisnika peticije.
Dodao je da ga je Vujičić nazvao 29. jula i zamolio da obavjesti cijelokupnu crnogorsku javnost da on ne želi da bude predstavnik ribara i da se morao izvinjavati i pravdati ministru Vladimiru Jokoviću zbog toga što su ga ribari izabrali.
- Gospodina Vujičića je podržalo svih pet članova njegovog udruženja kao i njegov sin. Kaže stara poslovica: “Ne pada snijeg da pokrije zemlju nego da se pokažu tragovi”. Branko Vujičić je svim ribarima Crne Gore napravio jednu veliku uslugu jer gostujući u emisiji nije negirao probleme nego ih je čak naglasio - ističe Kise.&nbsp;
Zabrinjava ih, poručuje, kako se Vujičić, tokom gostovanja na jednoj televiziji, nije sjetio za probleme ribara u Boki koji još nijesu riješeni - problem vezova za svoja plovila, a posebno za luku nautičkog turizma i ribarsku luku Lazure u Meljinama, kao i problem kruzera i glisera koji ometaju i smanjuju ulov ribara Bokokotorskog zaliva, i ulaza u Bokokotorski zaliv.
- Zato se sjetio da naglasi kako je uspio da riješi samo sebi vez u gradskoj luci u Budvi. Napomenuo je da sa Ministrom Jokovićem u partnerskih političkim partijama, ali nikako da prozove imenom i prezimenom ko je problem u MPŠV-u, što se problemi i za vrijeme Ministra Stijovića i sada za vrijeme Ministra Jokovića, ne pokušavaju riješiti. Jedan od razloga zašto se oglašavamo u svim medijima da mu uskraćujemo pravo da nas predstavlja je što mi sve odluke donosimo većinskom saglasnošću - navodi Kise.&nbsp;
Nažalost Vujičić Branko se, dodaje Kise, oglasio nezavisno od volje većine 119 ribara potpisnika peticije.
- Ne treba nama Branko Vujičić da “pegla” situaciju između MPŠV-a i ribara, nego da ukaže ko su ljudi u MPŠV-u koji ne žele da nas saslušaju i riješe probleme. Mi očekujemo da nas do 13.08.2025. neko kontaktira i zakaže sastanak iz MPŠV-a ili iz Vlade CG jer smo se i njima obratili. U slučaju da nam se niko ne obrati, krenućemo u radikalizaciju odnosno štrajkom uz odluku većine do poziva na razgovor ili do riješenja svih problema - navodi Kise.&nbsp;
Problemi o kojima treba da razgovaraju, kako kaže, su već riješeni u zemljama EU.
- Mi ne tražimo ništa više nego što imaju ribari EU. Ako su nam Zakoni o Ribarstvu, Strategije o Ribarstvu, pisali Hrvati, onda neka ih neko pozove da im objasne kako da se riješe svi problemi koje je Hrvatska već riješila za svoje ribare - ističe Kise.&nbsp;
Kaže da razlog zašto se bore nije samo radi njih, jer, kako kaže, u ovoj državi neko mora i da radi i zaradi i da generacije ribara koje dolaze, vide budućnost i sigurnost u ribarskom poslu jer ne mogu svi u ovoj državi biti na državni budžet Crne Gore.
- Dok neko u državi Crnoj Gori ne shvati da je ribanje najteži posao u svijetu poslije rudarskog, i dok ne primjete u Vladi CG da nas je EU prepoznala kao posebno poglavlje 13 jer su ribarski resurski zajednički resursi u cijeloj Evropi, nema budućnosti za ribare niti riješavanja problema - poručio je on.
Sva buduća oglašavanja od 119 ribara potpisnika peticije može, kaže, da bude samo od njih i njihovih predstavnika.
- A nikad više od Branka Vujičića. U 119 ribara potpisnika ima članova iz 6 udruženja. Udruženje koje ja (Kise Marko) predstavljam ne zove udruženje prerađivača nego proizvođača ribe, i brojnije je gospodine Vujičić Branko jedno 12 puta od odruženja koje Vi predstavljate - zaključio je Kise.

Kise: Vujičić nije više predstavnik 119 ribara potpisnika peticije

Nacionalno udruženje profesionalnih ribara Crne Gore predalo je Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Ministarstvu pomorstva, Ministarstvu ekonomskog razvoja, Ministarstvu finansija, Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine u Vladi Crne Gore, predsjedniku Vlade i svim partijama u Skupštini Crne Gore dopis kojim se skreće pažnja na probleme u crnogorskom ribarstvu, za koje kažu da se ne rješavaju već 15 godina. Tim povodom upriličena je press konferencija ispred Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede gdje je Marko Kise, predsjednik Nacionalnog udruženja za proizvodnju ribe Crne Gore uputio medije u zahtjeve koji se nalaze u dopisu.
- Mi smo došli u situaciju da usvajamo zakone Evropske unije i da težimo ka EU. Mi smo saglasni sa tim, ali je problem što ne možemo ući bosi, goli, gladni i žedni u EU. Nemamo luke, ni sve ono što je potrebno za normalan rad jednog ribara koji radi u zemljama EU. Mi smo godinama pokušavali sa ministrom Vladimirom Jokovićem da riješimo probleme, čovjek nas primi, djelimično sasluša, brzo ode i nema vremena, te problemi ostaju neriješeni. To nisu problemi od dolaska nove vlasti, to su problemi koji traju već skoro 15 godina. Mi tražimo da se oni riješe prije ulaska u EU, jer u suprotnom nam EU ne treba- istakao je Kise.
Ministarstvima je dostavljen spisak na kojem su Kise Marko, Ćetković Savo, Vujičić Branko i Petar Čabarkapa delegirani od strane 119 ribara koji su svojim potpisom podržali da ih njih četvorica predstavljaju po pitanju svih problema koji se tiču ribarskog sektora.
- Tražimo zvaničnu cijenu goriva za poljoprivrednike i ribare kao u zemljama Evropske unije, tražimo ribarske luke gdje možemo vezati svoje brodove i raditi iskrcaj ribe, tražimo prostor gdje možemo remontovati svoje ribarske brodove i čamce. Tražimo da se na sedam posto smanji PDV na opremu i ribo-materijal koji se prozvodi na Tajlandu, uvozi ga Italija, Hrvatska iz Italije, a mi uvozimo iz Hrvatske. Mi ga plaćamo tri puta više, što nije humano. Tražimo da se napravi garanti fond koji je nam je ministar Joković obećao prije tri godine. Garantni fond je nešto što je garant održivog ribarstva. Tražimo da se barem deset posto prihoda od kruzera koji nam prave ogromnu štetu uplaćuje na posebni žiro račun Ministarstva poljoprivrede koji bi se raspoređivao prema ribarima koji ribaju u akvatorijumu Boke. Tu je i par stotina glisera koji svaki dan špartaju po zalivu i remete ribu. Ulov ribe je pao na nekih 30 posto od nekadašnjeg ulova. To se ne može kompenzovati tokom zime- ispričao je Kise.
Pojasnio je da su dali rok od 15 dana da im ministar Joković odgovori kada, gdje i u koje vrijeme će ih primiti na sastanak gdje bi debatovali o svim ovim problemima.
- Obavijestili smo sva ministarstva koja su relevantna za rješavanje naših problema. Dopis smo poslali i predsjedniku Skupštine i predsjedniku Vlade da se napravi jedna radna grupa &nbsp;gdje bi se brzinski rješavali problemi. Ovo su problemi koje ne može riješiti Direktorat za ribarstvo. Matrica Ministarstva poljoprivrede 1992. i danas je ista – ministar je taj koji odlučuje. Vjerujemo da je ministar Joković kapacitet koji to može riješiti. Nadam se da će razumjeti naše probleme i da će težiti da se oni riješe. Bilo bi ružno da štrajkujemo na moru i da se takva slika prenosi svijetom. Ako nas ministar ne primi, vjerovatno ćemo ići u štrajk- dodao je predsjednik Nacionalnog udruženja za proizvodnju ribe Crne Gore.&nbsp;

Kise: Problemi ribara ostaju neriješeni 15 godina, ako nas ministar Joković ne primi, vjerovatno idemo u štrajk

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: marko-kise