Veliki Albert Ajnštajn svojevremeno je odbio da bude predsjednik države Izrael jer je, po svom tvrđenju, smatrao da nije dovoljno sposoban za tako visoku funkciju. Ajnštajn, jedan od nekoliko najpametnijih ljudi na svijetu i jedan od najučinkovitijih naučnika koje je ova planeta ikada imala, smatrao je da nije dovoljno sposoban da se bavi politikom.
Ovi naši „osvježeni“ sa druge strane smatraju da su sposobni za sve, a po „lijepom“ kućnom vaspitanju ne odbijaju ništa. Pa su tako raznorazne veoma opskurne ličnosti, došle do nekih funkcija koje bi im u normalnom društvu bile nedostupne čak i za ekskurzijsku posjetu u pratnji starije osobe (nastavnika) ili vaspitača.
Imao je slavni fizičar još jednu fantastičnu sentencu u kojoj kaže da su svemir i ljudska glupost beskonačni, s tim što nije bio siguran za svemir. Ođe bih dodao, osim gluposti, i ljudski bezobrazluk, jer za par dešavanja od prije dan-dva glupost nikako ne smije biti jedino opravdanje.
Poslanica Milojkovog PES-a i članica nekoliko odbora u Skupštini Crne Gore, između ostalog i Ustavnog odbora, Nađa Laković, posjetila je osnivača moderne Turske države Mustafu Kemala Ataturka. I, ne bi ođe bilo ništa čudno da je posjetila njegovu vječnu kuću, spomen-dom ili neki od spomenika podignutih njemu u čast.
Ali ne, Nađa je po ličnom priznanju, bila u posjeti kod njega lično i sa njim vodila važne bilateralne razgovore, jer ona je, osim gore pometnutog Ustavnog odbora, članica i Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.
Šta je on, Ataturk, ne sve to kazao ostaće vječna tajna, ili šta bi se ono kazalo - odnijeće tu tajnu sa sobom u grob.&nbsp;
U, svoj ovoj suludosti i prazniku gluposti, dvije stvari su se izdvojile kao bitne i u krajnjem slučaju veoma opasne. Prva je ta da jedna poslanica ne posjeduje bazno obrazovanje, šta je opšta informisanost o jednom od najpoznatijih političkih ličnosti Evrope, simbolu islamske renesanse i modernosti, osnova i obavezno znanje. Ili, prosto rečeno, osoba koja svojim glasom i radom, u najvišem političkom i zakonodavnom domu u zemlji, uređuje crnogorsku zbilju i kreira budućnost, ne zna ono šta zna svaki osnovac u Crnoj Gori.
I ona, ovako akademski potkovana, sa svojom partijskom drugaricom koja ne zna šta je demokratija i miješa je sa autokratijom, čine ozbiljan dio Ustavnog odbora, koji je procijenio da ima više moći i znanja od Ustavnog suda, i tim svojim „znanjem“ prouzrokovale su ozbiljnu parlamentarnu krizu. Mada, nikada se ne zna, moguće da su se prije odluke savjetovale sa Valtazarom Bogišićem, i da im je on lično dao neke pravne smjernice, ili su obje po komandi, bez uključivanja racija, glasale kako im je naredio Andrija Mandić, djuk od Ravne Gore i Brda.
Čaršija već priča kako će Nađa, sve za ljubav vojvodi, posjetiti i obaviti razgovor sa, idejnim ocem njihovih politika, Dražom Mihailovićem, naravno pod uslovoma da im čika Jovo prije toga pošalje google maps koordinate.
Drugi bitni momenat i devijacija u cijeloj ovoj situaciji je taj što političari/ke u Crnoj Gori mogu bez ikakvog ustezanja, osjećaja sramote, sankcija, suda javnosti... da siju neistine narodu u lice. I, to one brutalne, lako provjerljive neistine koje vrijeđaju svaki zdravi ljudski um.
Laković je pričala sa Ataturkom, Spajić je prošle nedjelje bio u isto vrijeme i u na pijaci u Gintašu i u Holandiji, gospođa Zdenka je potrošila 3.000€ benzina u autu koje nije vozila, Čarapić posjeduje račun za gorivo od desetak centi kojim je nadoknadio trošak privatnog tranfera dušeka službenim vozilom, poslanici PES-a sa premijerom bojkotuju tržište malopodaje koje oni sami kreiraju i vode... pa me vi sada ubijedite da ođe nisu uključene neke više sile, jer da je normalno nije, pa onda neka bar ode pod paranormalno, lakše je za podnijeti.
I, za kraj ove sedmice koja nam je donijela toliko „radosti“ i „sreće“, jer se ponovo potvrdilo da nam državu vodi koalicija ludaka sa jedne i stranih plaćenika sa druge strane, pojavio se jedan koji je iz svog tog galimatijasa za sebe prisvojio pola miliona kvadrata morske obale.
Bato Carević, uzurpator, bivši budvanski predsjednik opštine, farmer i štetočina širokih razmjera, ili kako to narod fino zna da kaže - najgori za drugoga, gostovao je u emisiji na TV Vijesti kod hard&amp;soft novinara Petra Komnenića.
Ako izuzmemo sijaset nekulturnih i prostačkih komantara koji su se mogli čuti u emisiji, a kojima niko nije iznenađen, a čini se ni uvr(ij)eđen, čuli smo i jedno fantastično pitanje koje je, u trenucima nepažnje, Carević upitio Komneniću. Pita Carević, citiram, „Što se ti buniš ako se država ne buni.“
I ovo je, dragi glasači, gospodo i građani, slika i prilika svega onoga na šta smo pristali i, još gore, navikli, proteklih 4-5 godina. Za Carevića je ovo veoma logična i prosta situacija. On, Carević, dogovorio se sa državom da ga procesno ne uznemiravaju zato što je ukrao državnu zemlju, a on će zauzvrat državi (čitaj, lično političarima) oposliti par „sitnica“ kada bude trebalo. A, trebalo je, pa je čak onomad, bagerima pogazio privatne automobile na Adžića krivini, ne bi li time dao doprinos sramnom ustoličenju nedoličnog Mićovića.&nbsp;
U njegovoj glavi je tu sve jasno, samo mu nije jasno šta tu ima da se miješa jedan novinar Komnenić i jedan grantonosac Milovac, kada se država pravi blesava.
Podsjeća ovo ne jednu od afera Vučićevog čovjeka za sve i svašta Bratislava Gašića, koji nakon što su novinari otkrili da je kao ministar odbrane ugovor za tri velike javne nabavke sklopio sa članovima najuže porodice, prokomentarisao riječima – Pa, kome ću, bre, ako ne njima.&nbsp;
Bato nije imao kome njima, bre, pa je dao sebi. Države nema pa se i ne miješa, a ove koji se sporadično i umiješaju nazove glupanima, i to direktno u lice, šta ga briga kada mu se može.&nbsp;
Ko je na kraju svega ovoga glup a ko pametan prosudite sami, da li mi koji uviđamo i kritikujemo ove pojave ili on koji ozbiljno prihoduje od bespravno prisvojenog zemljišta.&nbsp;
Ako ne znate, zamolite Nađu Laković da pita Njegoša, jer ipak je on najmudrija naša glava.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Blago nama s vama

Viši sud u Podgorici ukinuo je presudu kojom je nekadašnji predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević oslobođen optužbe, a njegov sin Milan i firma Carinvest oglašeni krivima i osuđeni za uzurpiranje pola miliona kvadrata državnog zemljišta, u selu Krimovica iznad Budve, potvrđeno je Portalu ETV iz Višeg suda. Time je Viši sud ukinuo presudu Osnovnog suda u Kotoru i vratio predmet na ponovno odlučivanje. Osnovni sud u Kotoru je 21. oktobra oslobodio Marka Carevića optužbi da je protivpravno uzurpirao pola miliona kvadrata državnog zemljišta. Istovremeno je za uzurpaciju osudio Carevićevog sina, Milana na pola godine kućnog zatvora, a njihovu kompaniju Carinvest kaznio sa 100.000 eura.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241223081220_2b171bfa8bb981164f9ede392b53a6cef03505fc2bfa5bb166ee99e8bca65c53.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241223081220_2b171bfa8bb981164f9ede392b53a6cef03505fc2bfa5bb166ee99e8bca65c53" data-rendition-name="original" width="768" height="516" loading="lazy" alt="Marko Carević"> <figcaption>Marko Carević(Photo: Opština Budva - arhiva)</figcaption> </figure>  Televizija Vijesti juče je objavila da će postupak protiv Marka Carevića 28. decembra morati da bude obustavljen jer tada nastupa apsolutna zastara krivičnog gonjenja u odnosu na njega. Slučaj Krimovica javnosti je otkrio MANS u februaru 2020, tužilaštvo je podiglo optužnicu tek dvije i po godine kasnije, a suđenje je trajalo dvije godine. Podsjetimo, MANS je 2020. objavio da je poljoprivredni kompleks na Krimovici, koji je gradila firma Carinvest napravljen na pola miliona kvadrata državnog zemljišta, gdje su sagrađni objekti bez građevinske dozvole. MANS je tada saopštipo i da ta uzurpacija traje od 2015. Prema njihovim informacijama krajem novembra 2021. kompanija “Carinvest” je u kotorskom Osnovnom sudu predala tužbu protiv Crne Gore tražeći da joj se prizna vlasništvo nad preko 620 hiljada metara kvadratnih državnog zemljišta na Krimovici u opštini Kotor. Tražili su da kompanija zauzvrat u budžet države uplati 1,2 miliona eura, odnosno 1,93 eura po metru kvadratnom. Prema pisanju medija, Marko Bato Carević je bio na čelu Carinvest-a do kraja decembra 2018, kada je mjesto ustupio sinu Milanu, pošto je od januara 2019. obavljao funkciju predsjednika Opštine Budva. Krivičnom gonjenju protiv Carevića se u novembru 2023. pred sudom u Kotoru pridružila i država Crna Gora preko Zaštitnika imovinskih interesa, tražeći da se to zemljište vrati u prvobitno stanje.

Tamara Klikovac

1250x600

Uzurpacija zemljišta na Krimovici: Viši sud ukinuo presudu Carevićima, zastarijeva optužba bivšem čelniku Budve

Tivat je i ovog vikenda epicentar morskog ritma života u Crnoj Gori u okviru Festivala vjetra, odnosno u petak će biti održana Međunarodna pomorska konferencija, dok će u subotu poznati hrvatski novinar Krešmir Mišak održati tribinu "Na rubu vremena", nakon čega će nastupiti bend Hakuna Matata. Nedjelja je rezervisana za sportske aktivnosti, odnosno Regatu veterana.
U saradnji sa Pomorskim fakultetom Kotor Univerziteta Crne Gore, u petak nas očekuje treće izdanje međunarodne naučno-stručne konferencije pod nazivom „Boka Kotorska kao održiva nautička destinacija“. 
- Konferencija će biti održana u multimedijalnoj sali Opštine Tivat od 9 sati. Ovogodišnjom konferencijom ujedno se završava i „Sedmica vodenog transporta“ (Waterborne Week) koju ove godine Sekretarijat Transportne zajednice pri Evropskoj komisiji u saradnji sa Ministarstvom pomorstva Crne Gore i uz podršku našeg Fakulteta organizuje u Kotoru i Tivtu - navodi se u saopštenju
Kao i prethodnih godina, Konferencija će obuhvatiti gostovanja renomiranih stručnjaka iz inostranstva čija iskustva će poslužiti kao uvod u panel diskusiju koja je ove godine posvećena izazovima u vezi sa brodovima za kružna putovanja koji u sve većem broju posjećuju naš Zaliv. 
- Svoja iskustva u tom pogledu podijeliće predsjednica Asocijacije kruzing luka Sredozemlja (MedCruise) Teodora Riga. Panelom naslovljenim „Kruzeri u Boki: Ekonomija i ekologija“ moderiraće novinar i publicista Siniša Luković, a panelisti će biti relevantni stručnjaci i predstavnici nadležnih institucija: vršilac dužnosti izvršnog direktora Luke Kotor AD Ljubo Radović; predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić; vršilac dužnosti generalnog direktora Direktorata za pomorsku i unutrašnju plovidbu Ministarstva pomorstva kap. Goran Idrizović; dr Slavica Petović sa Instituta za biologiju mora UCG i prof. dr Danilo Nikolić sa Pomorskog fakulteta Kotor UCG - precizirano je u saopštenju.
Ovogodišnja Konferencija biće prilika i da se predstavi prestižna jedriličarska trka The Ocean Race Europe čiji se završetak ove godine očekuje upravo u Boki sredinom septembra. Prezentaciju će održati predstavnica The Ocean Race Europe za komunikacije i gradove domaćine Beatriz Beeckmans.
- Subota nam donosi program u organizaciji javne ustanove Gradska biblioteka Tivat, a uz podršku Centra za kulturu Tivat. Riječ je o cjelovečernjem programu, koji u Sali DTV Partizan počinje u subotu u 19 sati. Biblioteka nam u goste dovodi poznatog hrvatskog novinara, TV voditelja i muzičara, Krešimira Mišaka, koji će održati tribinu pod naslovom „Na rubu vremena“, a nakon toga i cjelovečernji koncert sa svojim bendom Hakuna Matata - istaknuto je u saopštenju.
Nedjelja je rezervisana za sportski program posvećen nekadašnjim takmičarima i rekreativnim jedriličarima iz Tivta i Boke, koji će se okupiti na Regati veterana. 
- Druženje u prostorijama JK Delfin na Seljanovu počinje u 10 sati, a slijedi takmičenje u klasi ILCA 7. Predsjednik regatnog odbora je predsjednik Skupštine JK Delfin, Boško Grabić, a regatu će suditi licencirani sudija Aleksandar Filipović sa timom pomoćnih sudija. Cilj je druženje na obali i moru, te okupljanje članova i prijatelja kluba, za koje organizatori Festivala vjetra pripremaju objed i prigodnu zabavu - navodi se u saopštenju.
Organizaciju Festivala vjetra 2025 podržalo je više od 75 prijatelja i sponzora, a glavni pokrovitelji manifestacije su Opština Tivat, Turistička organizacija Tivat i međunaordna jedriličarska fondacija “Richard&amp;Frances Godbois Foundation“ iz Santa Barbare.

Festival vjetra: U petak međunarodna pomorska konferencija, u subotu tribina Krešimira Mišaka i koncert benda Hakuna Matata

Sjednica Skupštine opštine (SO) Nikšić na kojoj će se potvrditi mandati odbornicima u novom sazivu biće održana 27. maja.
To je jednoglasno odlučeno na današnjem kolegijumu predsjednika SO Nikšić Nemanje Vukovića sa nosiocima izbornih listi koje ostvarile parlamentarni status.
„Dogovorili smo zajedno i jednoglasno, usaglasili smo da sjednica bude 27. maja sa početkom u 10h u sali jedan Skupštine opštine. Čestitao sam nosiocima izbornih listi i na izbornom rezultatu. Vjerujem i da će ta sjednica proći u fer i korektnoj atmosferi i da ćemo na toj sjednici izabrati predsjednika Skupštine opštine i imati formiranu novu vlast“, rekao je Vuković nakon kolegijuma.
Redovni lokalni izbori u Nikšiću održani su 13.aprila.
Na sastanku sa Vukovićem danas su bili nosilac liste „Za budućnost Nikšića“ i aktuelni predsjednik Opštine Marko Kovačević, nosilac liste DPS-a Boris Muratović, nosilac liste PES-a dr Zoran Mrkić, predstavnik kolicije Demokrate- Plenum 083 Vidak Krtolica i nosilac liste Evropskog saveza Ivan Radojičić.
Sastanku je prisustvovala i sekretarka SO Nikšić Ivana Šljukić.
Kako je nakon lokalnih izbora najavljeno, novu vlast u nikšiću formiraće koalicije „Za budućnost Nikšića“ koja je osvojila 15 mandata, PES kojem je pripalo pet i koalicija Demokrate-Plenum 083 koja je osvojila tri odbornička mandata.
Na pitanje kada će biti održana sjendica na kojoj će se izabrati predsjednik Opštine Vuković je danas ponovio ranije usaglašeni princip listi koje će formirati nikšićku vlast „da ništa nije dogovoreno dok sve ne bude dogovoreno“
„Vjerujem da ćemo do 27. maja imati dogovorenu vlast, da ćemo na toj sednici izabrati predsjednika Skupštine, a da će onda predsjednik Skupštine sazvati sednicu na kojoj će biti biran predsjednik Opštine, vjerujem i potpredsjednici Opštine i da ćemo time zaokružiti formiranje vlasti, ali naravno ostajemo pri onom našem stavu koji se 2021. godine pokazao kao ispravan da dok sve ne dogovorimo ne izlazimo u javnost sa pojedinostima iz pregovaračkog procesa“, naglasio je Vuković.

Konstitutivna sjednica SO Nikšić 27. maja

Bravo, eksperti, poručio je funkcionerima vlasti šef odbornika Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac na mreži X, nakon objave Uprave za statistiku o porastu cijena proizvoda i usluga lične potrošnje.&nbsp;
Kako su saopštili iz Monstata, cijene u aprilu ove u odnosu na isti mjesec prošle godine, bile su u prosjeku više 3,4 odsto.
- Rast cijena se nastavlja, akcija bojkota marketa propala - taman poput programa Evropa Sad 2 -kazao je Klikovac.
Kad će, pita Klikovac, novi program Pokreta Evropa sad, da Crna Gora ima rekordnu inflaciju?
- PS. Rast cijena vodi do lošije konkurentnosti turističke privrede, bravo eksperti - zaključio je šef odbornika DPS-a u Skupštini Glavnog grada.

Klikovac: Bravo, experti! Kad će novi program PES-a, da Crna Gora ima rekordnu inflaciju?

Ženska seniorska reprezentacija okupila se danas u Podgorici, a zatim otputovala za Bar, gdje će obaviti pripreme za nastup na šampionatu Evrope, koji se igra od 18. do 29. juna, saopšteno je iz Košarkaškog saveza Crne Gore.
-Čeka nas mnogo posla, jer znamo šta nas očekuje, a to je prije svega izuzetno jaka grupa. Ali, imamo dovoljan broj kontrolnih mečeva da možemo dobro da se spremimo za izazove koji nas čekaju u Brnu. Osim toga igraćemo i na Igrama malih zemalja Evrope, gdje ćemo imati mogućnost da probamo neke mlađe igračice, kako bi mogli da vidimo kako one mogu da nose teret što se tiče Evropskog prvenstva – kazala je na današnjoj konferenciji za novinare u prostorijama KSCG Jelena Škerović, selektorka Crne Gore.
Ženski Eurobasket igra se u četiri zemlje (Češka, Njemačka, Italija i Grčka), a naša reprezentacija grupnu fazu igraće u Brnu, gdje će joj pored domaćina rivali biti šampion Evrope Belgija i selekcija Portugala, koja je u posljednjem kolu kvalifikacija savladala Srbiju i prvi put izborila učešće na kontinentalnoj smotri.
-Favorit grupe naravno da je Belgija, ali tu je i domaćin Češka, a u grupi je i Portugal, koji je ima fizički veoma jaku ekipu koja igra izuzetno agresivno. Tražićemo svoju šansu da dođemo do pobjede kako bi izborili prolaz dalje, što je i glavni cilj. Neće biti lako, ali vjerujem da ćemo se kroz pripremni period spremiti najbolje što možemo i da ćemo spremni dočekati prvenstvo Evrope – istakla je Škerović.
Prema planu i programu našeg stručnog štaba, prve provjere košarkašice imaće 20. i 21. maja protiv Srbije na Zlatiboru, zatim će od 26. do 31. maja učestvovati na Igrama malih zemalja Evrope u Andori, a 11. juna naša reprezentacija gostovaće Sloveniji, dok će dva dana kasnije u Bolonji imati posljednji test pred Eurobasket protiv selekcije Italije.
-Kada su u pitanju Igre malih zemalja Evrope spisak smo morali da predamo još u januaru i na njemu su u glavnom mlađe igračice, koje su bile sa nama u novembru i februaru, ali kao osmi, deveti i deseti igrač, tako da im se sada ako zasluže otvara mogućnost da imaju veću minutažu. To međunarodno takmičenje biće prilika da one stiču iskustvo, tako da će u Andori na njima biti akcenat. Ukupno imamo dosta kontrolnih mečeva, koji će pokazati da li smo kadri da napravimo neki iskorak – objasnila je Škerović.
U odnosu na prethodni Eurobasket, sada postoje određene razlike.
-Imamo kadrovskih problema. Amerikanka Mek je u WNBA i dolazi tek dvije nedjelje prije Eurobasketa, Lana Vukčević je u Americi na koledžu, tako da nema ni nje, tako da je jedini centar Maja Bigović. Imamo par novih igračica, koje ćemo kroz pripremi period da ispratimo i da vidimo kako su one napredovale za ove dvije godine.
Naša reprezentacija igraće grupnu fazu Eurobasketa u Brnu sa domaćinom šampionata, selekcijom Češke, a grupu C čine još Belgija i Portugal. Po rasporedu prvo kolo igraće se 19. juna, Češka - Crna Gora, dan kasnije rival našim košarkašicama biće Belgija, dok 22. juna u trećem kolu igraju Crna Gora - Portugal.
-Raspored kao raspored, ali generalno taj posljednji meč sa Portugalom može biti odlučujući. Zavisi naravno sa kim bi mogli da se ukrštamo, da li će to biti Španija ili Njemačka, a to svakako može imati veliki značaj – dodala je Škerović.
Na pitanje da li je neuspjeh ukoliko naš nacionalni tim ne prođe grupu, selektorka je bila jasna.
-Mislim da nije, jer proteže se priča evo četiri godine o smjeni generacije. Neke nove igračice koje dolaze nemaju to iskustvo, ali mislim da ćemo se zajedno dobro uklopiti. Nakon Meksika, gdje smo igrali bez Amerikanki, gdje su mlađe sticale neka nova iskustva, te novembra i februara, ovo je sada šlag na torti, da bi kroz tri – četiri godine možda dočekale i onu ,,jagodu” na šlagu – slikovito je opisala nekadašnja plejmejkerka, sada selektorka Crne Gore.
Šampionat Evrope ovog ljeta biće osmo uzastopno učešće na kontinentalnim smotrama za žensku reprezentaciju, što je jako bitno za crnogorsku žensku košarku.
-Imamo možda 20 seniorskih igračica, ako i tako može da se kaže, jer je na našem spisku četiri igračice koje su do 20 godina, a dvije iz U18 reprezentacije. Tako da sa malim fondom igračica osam puta uzastopno plasirati na prvenstvo Evrope je fenomenalan rezultat. Sve reprezentacije na Eurobasketu imaju ekipe koje igraju Evroligu ili Evrokup, a mi smo jedina zemlja koja već duži niz godina nema ekipu koja je u Evroligi ili Evrokupu. Zbog iskustva mislim da je to veliki hendikep za naše igračice, ali kroz mlađe reprezentativne selekcije i sada u seniorskoj reprezentaciji imaju priliku da osjete i to iskustvo – zaključila je Škerović.
Jelena Škerović, selektorka Crne Gore, objavila je još ranije spisak od 16 imena, na koje računa za predstojeći šampionat, a na njemu se nalaze: Milica Jovanović (Miškolc, Mađarska), Bojana Kovačević (Hapoel Petah Tikva, Izrael), Jovana Pašić, (Hapoel Kfar Saba, Izrael), Dragana Živković (Arad, Rumunija), Marija Leković (Avenida, Španija), Sofija Živaljević (Arxil, Španija), Maja Bigović (Budućnost Bemax), Zorana Radonjić (Budućnost Bemax), Milena Bigović (Budućnost Bemax), Nikolina Ilić (Budućnost Bemax), Jelena Bulajić (Budućnost Bemax), Jovana Savković (Budućnost Bemax), Atina Radević (Budućnost Bemax), Jelena Vučetić (bez kluba), Nataša Mek (Đirona, Španija), Andrea Glomazić (Veilchen, Njemačka). Na spisku je i Marija Baošić, plejmejkerka Budućnost Bemaxa, dok će ovu akciju, kao je saopšteno, iz privatnih razloga preskočiti Dragana Živković, koja je otkazala nastup.

Crnogorske košarkašice počele pripreme za Eurobasket

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Crnogorska javnost, ali ni mještani mojkovačkog sela Štitarica ni pola godine od kada su vandali ošegali i ukrali jarbol sa crnogorskom zastavom ispred crkve na mjesnom groblju do danas nemaju odgovor ko je to i zašto učinio, kao ni ko je i zašto ponovo pokušao da uradi isto nedjelo kada su Štitaričani sjutradan, 3. novembra, postavili novi jarbol sa državnom zastavom Crne Gore, iako su tada osumnjičeni izgrednici privođeni.&nbsp; Skoro tri mjeseca policija je svake noći čuvala jarbol od huligana, a neko vrijeme su im pomagali i mještani.&nbsp; Jarbol sa crnogorskom zastavom grupa Štitaričana postavila je kao odgovor na postupak Crkve Srbije čije svještenstvo i vjernici su početkom oktobra prošle godine na grobljanskoj crkvi postavili jarbol sa srpskom trobojkom, sa četiri S. Na molbu dijela mještana da uklone zastavu, ova vjerska zajednica je ostala gluva, pa su se oni organizovali, skupili novac i kupili metalni jarbol, dugačak 10 metara, koji su 2. novembra postavili u dvorištu crkve i na njemu je zaviorila crnogorska državna zastava. Iste noći do danas neidentifikovani vandali posjekli su i odnijeli jarbol. Već sjutradan postavljen je novi i organizovane su straže da čuvaju zastavu. Samo dvije noći kasnije, između 5. i 6. novembra, jarbol sa crnogorskom zastavom opet se našao na meti huligana, ali je odbranjen, a dvojica od četvorice izgrednika su uhvaćena, dok su dvojica uspjela da umaknu.&nbsp; Crnogorske vlasti i policija od tada ćute o dešavanjima u Štitarici. Portalu ETV nijesu odgovorili iz Uprave policije da li su privedeni i procesuirani vandali i u kojoj je fazi istraga u slučaju posječenog i ukradenog jarbola sa crnogorskom državnom zastavom. Pitali smo ih i kakva je procjena bezbjednosne situacije u ovom selu. Policiji su se obratili i mještani koji su delegirali Dušana Bakovića da od institucija zatraži odgovore o toku istrage, ali su i oni ostali bez odgovora.&nbsp; U dopisu dostavljenom institucijama Baković je tada ukazao na činjenicu da je u grupi koja je pokušala da ošega i ukrade drugi jarbol sa crnogorskom zastavom bio i pripadnik Vojske Crne Gore.&nbsp; Portalu ETV mještani Štitarice kažu da svi u selu znaju ko su četvorica muškaraca koji su pokušali da posijeku drugi jarbol i ističu da je samo jedan iz Štitarice, dok su trojica iz Mojkovca. Mještani su Crkvi Srbije ponudili da, „radi mira u selu“, uklone obije zastave, ali uzalud. U ovoj vjerskoj zajednici tvrde da je trobojka postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom i da je to crkvena zastava. Crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole. Da je nekada složno selo danas opasno podijeljeno upozoreno je i sa Prvomajskog uranka koji je dio mještana organizovao u Štitarici, na kojem se okupilo blizu 300 ljudi, Štitaričana i njihovih gostiju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39" data-rendition-name="original" width="1600" height="1064" loading="lazy" alt="Prvomajski uranak u Štitarici"> <figcaption>Prvomajski uranak u Štitarici</figcaption> </figure>  - Praznik rada je u ovim krajevima uvijek imao poseban značaj, bijaše to vrijeme kada se svom zavičaju vraćahu radnici i školarci koji su veći dio godine provodili van rodnog mjesta. Zadnjeg aprilskog dana bi pošli na obližnje brdo iznad sela i zapalili vatru čiji bi odsjaj najavio prvomajske praznike, dane za druženje, obilaske i za pomalo rada na imanju. Ovo mjesto nazivamo „zborno mjesto“, tu se godinama u predvečerje igrao lijep fudbal, a u ovom Mjesnom domu se organizovale najbolje igranke. Bijaše to vrijeme bez podjela, bez vjera i bez nacija, ni prezimena jedni drugima skoro da ne spominjasmo, bijasmo samo Dragan Lekov, Raka Bajov, Rajko Tofilov, Brano Gilev. Bijaše to vrijeme kada više vjerovasmo Darvinu nego sijačima mržnje i falsifikatorima istorije. Bijaše vrijeme kada se prezirahu srebrnjaci. Bijaše vrijeme sloge, druženja i akcija. Možda bi se ponekad i posvađali, ali sama pomisao na svog, i oca onog drugog, bi svaku svađu prekidala – podsjetio je na neka druga vremena Svetozar Baković, u pozdravnom govoru 1. maja. Štitarica, kako je kazao, poslije oslobođenja od Turaka ubrzano se naseljavala iz Čeva, Morače, Uskoka, Kuča, kolašinskog kraja i drugih mjesta. - Pošto je svo stanovništvo bilo pravoslavno pojavila se želja za izgradnjom pravoslavne bogomolje, a tadašnji crnogorski knjaz Nikola Petrović im to i odobri uz obezbjeđenje novčanih sredstava i zidara Vasa Porobića iz Herceg Novog, a narod je donosio kamen i šegrtovao. Po starom crnogorskom običaju u donošenju kamena iz par kilometara udaljenog Brežđa učestvovalo je svo selo i staro i mlado i muško i žensko, kako bi crkva bila zajednička, crkva narodna. Sve to je u kamen uklesano iznad vrata kao istorijski podsjetnik za sva vremena. Crkva je sagrađena 1896. godine, a osvještana tri godine kasnije od strane mitropolita autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofana Bana. Sve do 2015. godine se štitarička crkva svetog Arhangela Mihaila, koju je knjaz posvetio krsnom imenu najbrojnijeg bratstva Rakočević, doseljenog iz Morače, vodila na državu Crnu Goru i opštinu Mojkovac, a poslije, gle čuda, na osnovu aero foto snimka crkvu prepisaše nekom drugom u vlasništvo, a od prošle godine i neku tuđu zastavu staviše ispred nje – podsjetio je Baković na dešavanja u Štitarici nekada i danas. Poručio je negatorima crnogorske države i nacije „da njihov srednjevjekovni mrak nikada neće biti dovoljno jak da zacrni nam Goru Crnu“. - ...sve dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora – poručio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Štitarica 1. maja"> <figcaption>Štitarica 1. maja</figcaption> </figure>