Desio se Maksimir. Bila je ovo jedna od omiljenih novinarskih poveznica kojom su počinjali svaku priču o raspadu bivše, antifašističke, socijalističke i naše Jugoslavije. Taj sukob navijača, a kasnije i igrača na stadionu zagrebačkog Dinama je zaista, i ne samo žargonski, bio početak kraja.
Kraja koji je donio patnju, zlo i suze svima koji su imali nesreću da budu rođenjem osuđeni da svjedoče povampirenom nacional-šovinizmu u svojoj domovini. I, nije zaobišlo baš nikog. Naravno, najviše su propatili oni čije su se kuće i porodice našle u vatrenom okruženju i silini međunacionalne i međuvjerske mržnje. Ali, nije zaobišlo ni ove druge, koji su samo prividno bili van stvarnih sukoba.&nbsp;
Nije ih zaobišlo jer im nije sačuvao razum, uništio je taj rat svaki racio u ljudima na ovim prostorima do mjere da ni danas, trideset i pet godina poslije tog Maksimira, mi ništa ne shvatamo. Pa, da ste svih ovih godina pred slikama užasa građanskog rata držali kamen, i on bi naučio nešto iz toga. Mi, Jugosloveni, smo samo naučili da mrzimo još jače, sočnije i grublje.
I, ne mrzimo samo tuđe, mrzimo i svoje - njih možda i najviše.
Nacionalista ne mrzi samo pripadnike drugog naroda, on još više mrzi pripadnike svog naroda koji ne mrze pripadnike drugog naroda. Ovo je rekao Bogić Bogićević, bosanskohercegovački političar, poznat po tome što je prvi našao snage i hrabrosti da kaže NE balkanskom zlotvoru – Slobodanu Miloševiću.
Nažalost, po desetine hiljada pobijenih i stotine hiljada unesrećenih ljudi, Bogića je bilo suviše malo. Malo, ali ipak nije bio sam.
Upravo te godine kada se on usprotivio uvođenju vojne diktature u Jugoslaviji, na njenom jugu, u kotlini omeđenoj kršom i dračom, zaštićenoj od vjetrova planinom mramora i kostiju koje su položene za njenu slobodu, usnuloj u beskrajnom mirisu lipe i mora, u dolini bogova – rodio se ponos i rekao: „Mi nećemo da mrzimo jer nam nije dato i nije nas imao ko tome naučiti, mi umijemo samo ovako pa dokle se bude moglo. A, moći će se do u pjesmu.“
Kada se jednom upali vatra, ona se teško gasi. Kada jednom udar nađe iskru u kamenu, ona tinja s pokoljenja na pokoljenje – zato Cetinje i Crnogorci okupljeni, kao i vazda oko njega, tih devedesetih nisu mogli i znali drugačije.&nbsp;
Dok su u Ovčari, pored Vukovara, u jednom danu zvjerski pobili 260 ljudi, većinom civila, ili dok se u Foči sprovodilo sistematsko etničko čišćenje, i dok je počinjala opsada i ubijanje cijelog jednog grada, ili dok je međunarodna zajednica mukom, bez glasa gledala kako pada granata na sarajevske Markale i ubija 68 civila, većinom žena koje su došle da kupe gladnoj đeci struk luka ili kilo krtole… na Cetinju se okupilo nekoliko stotina ljudi, nekoliko stotina preostalih pravih građana bivše Jugoslavije, i kao odgovor na zvjersko bombardovanje ponosa Jadrana, zapjevali:
„Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam, Dubrovniče!“
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DM5xmTJ-JxzY&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
I dok se iz slobodnih grla i umova neotrovanih nacionalizmom i zlom Cetinjem prolomio taj jedinstveni poklič otpora, ali i nacionalnog stida zbog onog što se dešava, prema njima su bile uprte puške Pjekovićeve policije i Kadijevićeve vojske. Ništa nije marilo jer se znalo da je glas jači od plotuna, čuje se dalje i traje dugo – ovaj cetinjski će trajati vječno! 
I, opet Maksimir. Ovoga puta više od tri decenije kasnije. Sve je isto, osim ovoga što je drugačije – osim njih koji su cio život kontra svega. Kontra ustaljenih pravila, kontra društvenih normi, često kontra svojih familija, nerijetko kontra svojih karijera – ali nikada kontra časti!
To su crnogorski ultraši. Crnogorski navijači koji su svojim djelima sebi ispleli vijenac slave.
I, baš me više briga što je ko i đe je ko, i koliki je Crnogorac i je li Crnogorac, i šta mu ono reče, kako mu bješe bastalo da podvikne sa sve poslaničkim imunitetom. Baš me briga za sve njih. Od sada si Crnogorac ako to pokažeš – nema više deklarativnih i umivenih formi. Evo ti: imaš đe, imaš i protiv koga, pa pokaži od čega si. Ako uopšte i jesi?
Ovi su momci to pokazali stotinama puta. Malo se koja reprezentacija u Evropi može pohvaliti da nijednu utakmicu na strani njen tim nije odigrao a da nije imao podršku navijača. Navijača koji su, da bi vidjeli kako se na grudima uzdiže sveti grb i kako se prolama najljepša himna na svijetu, prelazili hiljade kilometara. Imaju oni kilometara na svojim leđima taman koliko da se obiđe svijet po nekoliko puta, i to ne čarterima i prvim klasama, već autobusima, vozovima, često gladni i žedni – ma vazda srećni i ponosni.
Tako smo ponosni i beskrajno zahvalni što ih imamo, bili svi mi kojima je njihova pjesma na Maksimiru dotakla ono mjesto u srcu koje čuva tajnu ljudskosti. Rekoh, sve je isto, osim ovoga što je drugačije. 
U istom tom trenutku dok su oni pjevali pjesmu naučenu od svojih očeva, vječnim ponosom – vječnom Dubrovniku, na stadionima širom Balkana su se čule neke druge pjesme: „Leleču Turci, kukaju bule…“, „Nož, žica, Srebrenica…“, „Ubij, zakolji da Srbin ne postoji…“ Sve je isto kao devedesetih, samo što nema rata – još uvijek. A ako ga bude, plašim se da ćemo zaboraviti devedesete pri ovolikoj koncentraciji mržnje koja se svih ovih godina samo taložila i rasla.
I, sve je isto, osim đe je drugačije i đe je kontra svih.
Navijači koji danas savezu i raznim Đurđevcima čine teret a ne ponos – a biće njega ova pjesma posebno pogodila i zaboljela, no neka je i opet će – su, da ne zaboravite, prije tri godine bosanskim navijačima na provokacije odgovorili pjesmom „Burek sa sirom“. I ovim oduševili cijeli građanski region, ali i ono mnogo bitnije – utemeljili bratski odnos sa bosanskim narodom i navijačima. Jednim činom uradili su mnogo više i snažnije nego svi političari od rata do danas – više, jer je bilo iskreno.
Dok drugi u pjesmama kolju, leleču i ubijaju, naši sokoli pjevaju Dubrovniku. Još jednom pjevaju, i pjevaće sve dok oni koje ta rana boli do srži ne shvate da nismo svi bili isti tih godina. Bilo je i nas koji smo znali drugačije. Zato – pjevaće se dok se ne oprosti, a ako i ne bude, pjevaće se i dalje.
Predložio bih vas za Trinaestojulsku nagradu da nije uprljana prethodnih godina, a ove posebno. Predložio bih vas i za Njegoševu, da nije i ona oskrnavljena šapama koje su pale na nju. Umjesto toga ja vas predlažem za nagradu koju niko ne može ni dodijeliti ni oduzeti. Predlažem vas za nagradu srca svakog poštenog čovjeka, za odlikovanje urezano u pamćenje generacija koje će tek doći. Jer vaša pjesma na Maksimiru nije bila samo pjesma – ona je bila zavjet da u ovom moru mržnje još uvijek ima ostrvo dostojanstva.&nbsp;
Ona je bila dokaz da nijesu svi klečali pred idolima krvi i tla, da se našlo onih koji su imali snage da stanu uspravno i zapjevaju umjesto da pucaju. I zato, kad jednom istorija opet bude vagala koliko smo ljudi bili, biće zapisana i ova istina: dok su drugi sijali smrt, Crnogorci su pjevali Dubrovniku. A pjesma je ostala, i ostaće duže od svake mržnje.
Ako vas ko pita, ko su bili oni koji su rušili Dubrovnik i krali po Konavlima, pronađite nastavak ove pjesme, oni će vam sve reći.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

I opet Maksimir

Lider Demokratske narodne partije Milan Knežević uputio je otvoreno pismo predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću zbog sinoćnjeg skandiranja navijača na utakmici Hrvatske i Crne Gore. On je upitao predsjednika da li su mu tada pali na pamet "srpski i crnogorski mučenici iz Lore".
Njegovo pismo prenosimo integralno.
"Gospodine Milatoviću,
volio bih da Vas mogu nazvati “predsjedniče”, ali poslije sinoćnjeg ustaškog skandiranja na Maksimiru: “ubij Srbina”, i Vaše šaolin poze u svečanoj loži, mislim da Vam je i ovo “gospodin“ previše od mene. Ne znam da li ste znali da u ovoj našoj Crnoj Gori živi 33% Srba, i to onih Srba koji su Vas u drugom krugu predsjedničkih izbora masovno glasali, i tako bili najzaslužniji što se ste postali predsjednik Crne Gore.
A pošto sumnjam da niste znali, jer ste u međuvremenu pokazali da znate kako se drže motivacioni govori košarkašima, cijepaju drva, bere grožđe, provodi jedan dan s najboljim studentom, sprema teletina ispod sača, zašto sinoć niste napustili Maksimir jer su tribine odzvanjale ustaškim pokličom na ubistvo Srba? Ili smatrate kao i ND(H) “Vijesti” i njihov novinar da se to Vas ne tiče, jer ste Vi Crnogorac. Tako je i onaj vaterpolista Crvene Zvezde bježeći od proustaški raspoloženih navijača Hajduka u Splitu vikao: “Ja sam Crnogorac”, misleći poput Vas da ga se to ne tiče, dok nije završio u moru, i onda shvatio da ga se i te kako tiče.
Za razliku od njega koji je makar bježao, Vi ste u svečanoj loži zajedno sa predsjednikom FSCG Dejanom Savićevićem mirno slušali kako stadion u Maksimiru poziva na ubistvo 33 % Vaših sugrađana, i svih Srba ma gdje oni živjeli. Ali ubiti Srbina je trend, kao “Black friday” ili žurke u bikiniju. Da su skandirali: ”Ubij foku” ili “Ubij flamingosa”, sigurno bi u ime crnogorskog “ekološkog” sektora u znak nelagode makar prebacili desnu na lijevu nogu. A posle utakmice iskazali i kontrolisanu dozu protesta zbog sudbine jadnih foka i flamingosa. Možda sljedeći put na Maksimiru ili Poljudu, ko zna, u poluvremenu radi zabave pučanstva, zbilja i dovedu živog i vezanog Srbina, koga će maljem ubiti na centru uz neku prigodnu Tompsonovu pjesmu.
I dok gospodine Milatoviću preko lovćenske vile tražite oproštaj za Dubrovnik, da li su Vam sinoć u toku utakmice sa Vama najdražim susjedom, bar jedan sekund pali na pamet oni srpski i crnogorski mučenici iz Lore? Da li znate koliko ih je zvjerski mučeno i ubijeno u tom logoru? Znate li njihova imena? Smijete li pitati Andreja Plenkovića da li će lijepa njihova, a izgleda i Vaša Hrvatska, obeštetiti porodice stradalnika iz nikšićko šavničke grupe? Naravno da ništa od ovog ne znate i ne smijete, jer naša politika prema Hrvatskoj zasnovana je na principu “dubokog grla”, i izgleda da nema toga što nismo spremni progutati u znak dobrosusjedskih odnosa, da bi nam i pokojni Sekula Drljević pozavidio.
I na kraju, gospodine Milatoviću, pošto Vas je Zoran Milanović podučavao Njegošu, ja ću Matiji Bećkoviću, bez ikakve iluzije da ću išta promijeniti :
“Moja Crna i sve crnja Goro
Nema većeg besmisla i žrtve
Nego tvoje za zavjet zaludnji
Strašno li je što te više nema
A još strašnije što i sad postojiš.”
ili kako napisa novinar Vijesti sinoć na Maksimiru: “…sa sjeverne tribine se zaorilo “ubij Srbina.“ Nije to, naravno ni najmanje dotaklo naše navijače i igrače, nije bilo namijenjeno njima.”
I sve dok je namijenjeno nama, a ne Vama, blago nama s Vama!
Ojha!"

1250x600

1084x550

Knežević pisao Milatoviću: Zašto nijeste napustili Maksimir kad su tribine pozivale na ubistvo Srba?

Podsjetimo, tokom susreta u Zagrebu (4:0), članovi grupe Ultra Crna Gora istakli su poruku "Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče".
Crnogorski navijači se na Maksimiru opet izvinili za rat, navodi Index.
<h2>Podsjetili i na stihove Vitomira Nikolića</h2>
- Riječ je o prepjevu stihova iz devedesetih godina, kada se odvijao Domovinski rat - naglasili su oni, pojašnjavajući kontekst povodom napada na Dubrovnik i antiratnih poruka iz Crne Gore iz tog doba.
Podsjetili su i kako je na sličan način nastala pjesma Vitomira Nikolića "Noć sa Dubrovnikom".
<h2>"Emotivna poruka"</h2>
Emotivna poruka - konstatuje Jutarnji list.
- Crnogorci se usred Zagreba izvinili za napad na Dubrovnik. Gest gostujućih navijača pozitivno su propratili i crnogorski mediji, ističući da je atmosfera u Maksimiru bila dostojanstvena i sportska. Posebno je naglašeno intoniranje himni, kada se umjesto zvižduka čuo aplauz sa obje strane - dodali su oni.
"Ovo će oduševiti cijelu Hrvatsku", navodi portal Net.hr.
- Oko 250 ultraša Crne Gore došlo je podržati reprezentaciju na maksimirski jug, a jednim potezom oduševili su sve na zagrebačkom stadionu. Naime, navijači Crne Gore su podigli poruku sa natpisom "Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče", kojom su Crnogorci protestovali protiv srpske agresije na Dubrovnik - ističu oni.
Crnogorski navijači oduševili Maksimir, riječi su koje u naslovu donosi Slobodna Dalmacija.
- Najprije su aplauz uputili hrvatski navijači u neposrednoj blizini, a potom se odobravanje proširilo cijelim stadionom - prenose oni detalje sa Maksimira.

Hrvatski mediji: Crnogorci oduševili Maksimir, aplauz se proširio čitavim stadionom

Naša selekcija tako se i definitivno oprašta od šansi da se do kraja umiješa za drugo mjesto.
No, ono što brine jeste da večeras gotovo da nije bilo igre, kada je u pitanju crnogorska reprezentacija. Istina je da smo igrali protiv najjače selekcije u grupi, ali uprkos tome - ostaje utisak o izuzetno blijedom izdanju. Bilo je i pehoda - Vujačić se povrijedio na startu, a Bulatović je u završnici prvog poluvremena dobio crveni karton.
Tokom prvog poluvremena gotovo da smo gledali 'viktoriju' pred našim golom, pri čemu je na samom startu utakmice, usljed povrede, Vujačić morao van igre. Nizali su se pokušaji Hrvata, ali mimo ozbiljnijeg pokušaja Ivanovića, Petković u uvodnih tridesetak minuta nije imao ozbiljnijih intervencija.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fsport%2Ftransparent-navijaca-crne-gore-na-maksimiru-sa-lovcena-vila-klice-oprosti-nam-dubrovnice&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Naš je bunker izdržao do 35. minuta. A tada je Jakić dobio loptu po desnoj strani, pa je driblingom 'izbacio' Camaja i Jovetića, a onda sa 18 metara šutnuo u dalji ugao i pogodio – bio je to njegov prvi pogodak za suparničku selekciju.
Nedugo zatim, uslijedio je novi peh po našu selekciju. Bulatović je srušio Modrića uz samu ivicu šesnaesterca i zbog drugog žutog kartona morao je vani. Prvi je, pritom, dobio zbog prigovora.
Nedugo po početku drugog dijela, Hrvatska je udvostručila vođstvo. Strijelac je bio Andrej Kramarić, koji se najbolje snašao u našem šesnaestercu pošto je Modrić izveo korner. Bio je to i plod očajne reakcije naše odbrane.
Ništa drugačije nije bilo do kraja – domaći su neprekidno napadali, a Petković se isticao uz nekoliko odličnih odbrana. O igri naše selekcije najbolje će reći to da smo prvi pokušaj imali u 76. minutu – tada je Lončarev šut bio izblokiran.
Treći gol vidjeli smo u 85. minutu. Majer je šutnuo, Kuč je skrenuo loptu, koja je završila u mreži - nije u toj situaciji ništa mogao da uradi Petković. U drugom minutu nadoknade, u strijelce se upisao i Ivan Perišić, pri čemu je naša odbrana u tim momentima djelovala potpuno nezainteresovano.
Duel na Maksimiru treba što prije zaboraviti i okrenuti se ostatku kvalifikacija, u kojem nas čekaju gostovanja Farskim Ostrvima i Gibraltaru i meč protiv Hrvatske pod Goricom.
U drugom večerašnjem susretu, Farska Ostrva slavila su na gostovanju Gibraltaru (0:1). Tako se selekcija sa arhipelaga u Sjevernom moru bodovno izjednačila sa našom.

Poraz Crne Gore na Maksimiru uz izdanje koje treba što prije zaboraviti

Naši fudbaleri večeras gostuju Hrvatskoj u okviru 5. kolo kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, a navijači Crne Gore bodriće naše momke sa tribina stadiona Maksimir u Zagrebu.
Na tribinama su naši navijači i razvili transparent i pjevali: "Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče", što je pozdravljeno velikim aplauzom, prenosi Antena M.
Takođe, sjajan doček za našu ekspediciju, spiker je pozdravio gost iz Crne Gore i hrvatske vatrogasce koji su pomagali oko gašenja požara u Crnoj Gori, a sve je pozdravljeno velikim aplauzom.&nbsp;

Transparent navijača Crne Gore na Maksimiru: "Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče"

Direktorica Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) Marinela Đuretić i predsjednik EUROPARC Federacije Mihael Hošek potpisali su Ugovor o partnerstvu kojim se obezbjeđuje podrška razvoju i sprovođenju Junior rendžer programa za mlade od 12 do 18 godina. Program će se najprije realizovati u Nacionalnom parku Lovćen kao pilot području.
Kako su rekli u NPCG, edukacija djece i mladih jedan je od ključnih prioriteta Nacionalnih parkova Crne Gore. Ova populacija prepoznata je kao ciljna grupa čija će se znanja o zaštiti prirode direktno odraziti na buduće generacije i očuvanje vrijednih prostora.
- Poseban fokus našeg rada usmjeren je na djecu i mlade. Kroz edukaciju, tematske radionice i saradnju sa obrazovnim institucijama, godinama gradimo zajednicu koja razumije važnost očuvanja nacionalnih parkova kao prostora izuzetnih prirodnih i kulturno-istorijskih vrijednosti. Junior rendžer program koji pokrećemo u NP Lovćen nastavak je tih nastojanja da stvaramo generacije koje će odgovorno brinuti o našim najvrjednijim područjima. Na ovaj način jačamo buduće kadrovske kapacitete koji će doprinositi očuvanju Crne Gore kao ekološke države i radimo na uključivanju lokalnih zajednica u rad upravljača zaštićenih poručja - kazala je Đuretić.&nbsp;
Ugovorom je predviđena međunarodna saradnja među mladima, rendžerima i mentorima, promovisanje sprovođenja Omladinskog manifesta i angažovanje mladih u zaštićenim područjima. Partnerski okvir obuhvata i inicijative koje omogućavaju mladima da istražuju, uče, brinu o prirodi i razvijaju evropsko građanstvo posvećeno njenoj zaštiti.
Predsjednik EUROPARC Federacije Mihael Hošek pojasnio je razliku između Junior rendžer programa i Programa za mlade (Youth+), naglašavajući da su namijenjeni različitim uzrasnim grupama i zasnivaju se na različitim pristupima. Junior rendžer program je, kako je objasnio, posvećen tinejdžerima koji kroz aktivnosti uče o zaštićenim područjima, pomažu jedni drugima i doprinose očuvanju prirode.
- Mladi su naša budućnost. Kroz ovakve programe vi im pokazujete zašto je važno živjeti u zaštićenim područjima i brinuti o njima. EUROPARC Federacija ima prednost jer već u našem Savjetu učestvuju predstavnici mladih, a iskustva su izuzetno pozitivna – njihov glas donosi drugačiji pogled i reakcije na ono što radimo - kazao je Hošek i dodao da moramo ostati otvoreni prema mladima, jer će upravo oni u budućnosti biti rukovodioci zaštićenih područja i EUROPARC Federacije.
U NPCG poručuju da će se Junior rendžer program u NP Lovćen sprovoditi u skladu sa smjernicama i preporukama EUROPARC Federacije. U okviru programa biće promovisane aktivnosti umrežavanja mladih na lokalnom nivou, kao i njihovo učešće na međunarodnim događajima koje organizuje ova evropska federacija.
EUROPARC Federacija osnovana je 1973. godine i predstavlja najveću evropsku mrežu zaštićenih područja, čiji članovi upravljaju „zelenim draguljima“ evropskog kopna, mora, planina, šuma, rijeka i kulturnog nasljeđa. Nacionalni parkovi Crne Gore više od decenije su članovi EUROPARC Federacije, a Ugovor o partnerstvu potpisan je u Podgorici tokom VII Konferencije Parkova Dinarida, održane od 2. do 4. decembra 2025. godine.
Junior rendžer program namijenjen je mladima od 12 do 18 godina i, zajedno sa programom Youth+ za uzrast od 18 do 30 godina, predstavlja jednu od dvije ključne inicijative koje je EUROPARC Federacija razvila kako bi odgovorila na potrebe mladih izražene u Omladinskom manifestu. Okupljanjem mladih i njihovim aktivnim angažovanjem u lokalnim zajednicama, cilj je da ih osnažimo da poštuju i brinu o svojim zaštićenim područjima, uz učenje o važnoj ulozi koju rendžeri i mentori imaju u očuvanju prirode. Kroz ove programe Federacija nastoji da promoviše aktivno evropsko građanstvo, međunarodnu saradnju i podstakne mlade da postanu ambasadori i zagovornici zaštićenih područja širom Evrope.

Pokrenut prvi Junior Rendžer program u Crnoj Gori

Nikšićanin G.N. (41) uhapšen je jer je policija kod njega pronašla falsifikovanu ličnu kartu, startni poštolj i tablete sa liste opijata.
Službenici Odjeljenja bezbjednosti Nikšić su, postupajući po naredbi Osnovnog suda u Nikšiću, izvršili pretres porodične kuće koju koristi lice G.N, nastanjen u Herceg Novom.
Ovom prilikom pronađen je i oduzet startni pištolj sa šest komada municije, 52 tablete sa liste opijata, kao i lična karta na ime S.I, izdata od strane druge države.
- G.N. je doveden u službene prostorije Odjeljenja bezbjednosti Nikšić radi preduzimanja daljih službenih mjera i radnji, od njega je prikupljeno obavještenje na zapisnik i sa događajem je upoznat tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici koji će se o pravnoj kvalifikaciji djela izjasniti nakon ishoda dalje naloženih mjera i radnji koje će izvršiti policijski službenici - navedeno je u saopštenju Uprave policije.
Sa ovim je događajem je upoznat tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Nikšiću koji se izjasnio da se u radnjama G.N. stiču elementi krivičnog djela falsifikovanje i on je po nalogu postupajućeg tužioca uhapšen.
Uz krivičnu prijavu, u zakonom predviđenom roku, priveden je tužiocu na dalju nadležnost.

Uhapšen Nikšićanin: Policija mu oduzela falsifikovanu ličnu kartu, pištolj i opijate

Austrijske vlasti identifikovale su 33-godišnju Kerstin Gurtner kao ženu koja je preminula od smrzavanja tokom uspona na Grosglokner, najvišu planinu u Austriji. Njen partner, 39-godišnji Tomas Plamberger, optužen je za ubistvo iz nehata, pošto je partnerku ostavio iznemoglu i samu na planini na -20 stepeni Celzijusa.
Gurtner je sebe na društvenim mrežama opisivala kao zaljubljenicu u planine i zimu, ali je i pored toga bila je neiskusna planinarka. S druge strane, Plamberger je bio iskusni alpinista koji ju je poveo na zahtjevan noćni uspon na 3.657 metara, pri temperaturama daleko ispod nule.
Par je na uspon krenuo iako mlada žena nije bila adekvatno pripremljena za takve uslove, a njeno tijelo je pronađeno svega 45 metara ispod vrha grebena.
Javno tužilaštvo u Insbruku tvrdi da je Plamberger bio odgovoran za bezbjednost svoje partnerke jer je upravo on organizovao uspon.
- Oko dva sata ujutro optuženi je ostavio svoju djevojku nezaštićenu, iscrpljenu, hipotermičnu i dezorijentisanu, oko 50 metara ispod Grosgloknera. Žena se smrzla do smrti - navodi se u saopštenju tužilaštva.
Dodaje se da je Plamberger, kao iskusan alpinista koji je poznavao rutu i uslove, faktički bio “vodič” u tom usponu.
Prema optužnici, tokom dramatičnog uspona temperature su se spuštale i do –20 stepeni Celzijusa. Tužioci tvrde da Plamberger nije potražio pomoć ni kada je u 22:50 sati u blizini video policijski helikopter. Hitni poziv uputio je tek u 1:35 ujutro, a ubrzo poslije toga je isključio zvuk na telefonu.
Samo pola sata kasnije ostavio je Gurtner na zaleđenoj padini, iako su imali ćebad za hitne slučajeve koje je mogao da iskoristi. Nadzorna kamera ga je snimila kako se sam spušta s planine u 2:30 sati, daleko od mjesta gde je ostavio partnerku. Ponovni poziv spasilačkim službama uputio je tek oko 3:30 sati.
Plambergerov advokat je odbacio optužbe i tvrdi da je riječ o tragičnoj nesreći, a ne o krivičnoj odgovornosti.
Suđenje bi trebalo početi u februaru. Ako bude proglašen krivim za ubistvo iz nehata, Plambergeru prijeti kazna do tri godine zatvora.

Austrija: Suđenje alpinisti koji je ostavio devojku na -20 stepeni

Projekti Velje brdo i Gradski stan nijesu ni socijalni ni priuštivi modeli, već komercijalni projekti koji neposredno odstupaju od obaveza iz važeće državne Strategije socijalnog stanovanja, saopštili su iz Udruženje podstanara Moj Dom.
- Udruženje upozorava da se stambena politika u Crnoj Gori sprovodi u potpunoj suprotnosti sa državnom Strategijom socijalnog stanovanja i evropskim principima, iako se u javnosti stalno govori o evropskim praksama, a delegacije putuju u Beč i druge evropske gradove kako bi ih navodno proučavale - navodi se u saopštenju.
Kako su kazali, dok se institucije predstavljaju kao promoteri savremenih modela socijalnog stanovanja, u praksi donose i sprovode projekte koji sa evropskim standardima nemaju nikakve veze.
- Umjesto stvaranja javnog fonda stanova za priuštivi zakup, što je osnovni evropski standard koji je Beč razvio još prije 100 godina, kod nas se nude projekti koji se zasnivaju na prodaji stanova, bez trajnih rješenja i bez sistemske brige o najugroženijim grupama. U isto vrijeme, oni koji putuju u evropske gradove i javno govore o „evropskim modelima“, kada se vrate – ćute, drže se „pametno neutralni“ i time ostaju potpuno beskorisni u procesu unapređenja stambene politike - dodali su iz Udruženja.
Udruženje podstanara je zato pokrenulo inicijativu za donošenje Zakona o zaštiti prava podstanara, predatu Skupštini, Ombudsmanu i Ministarstvu.
- Pozdravljamo činjenicu da je inicijativa evidentirana u skupštinskoj proceduri i očekujemo da će poslanici i nadležni organi konačno otvoriti institucionalni dijalog o položaju preko 100 hiljada podstanara u Crnoj Gori - dodaje se u saopštenju.
U narednim danima, kako su najavili, uputiće i zvanične zahtjeve Ministarstvu, Glavnom gradu i svim akterima koji su učestvovali u evropskim studijskim posjetama, tražeći javno objašnjenje o tome zašto se zvanična Strategija ne poštuje, zašto se evropski modeli selektivno koriste samo u promotivne svrhe i zašto se uporno izbjegava razvoj sistema socijalnog i priuštivog stanovanja, iako je to jedini održivi evropski put.
- Udruženje ostaje posvećeno cilju da Crna Gora napokon dobije pravedan, održiv i evropski model stanovanja, i zakon koji će prvi put u istoriji zaštititi prava podstanara - zaključuje se u saopštenju.

Udruženje podstanara: Projekti Velje brdo i Gradski stan nijesu ni socijalni, ni priuštivi modeli

Danima je trajala drama mladog ljekara, doktora u Opštoj bolnici u Pljevljima dr Kerima Halilovića hoće li mu direktor ove zdravstvene ustanove dr Saša Grbović dati dozvolu da otputuje na prestižnu edukaciju u Davosu u Švajcarskoj, uključilo se i Udruženje ortopeda i traumatologa, Sindikat doktora medicine i Ministarstvo zdravlja, kao i ministar dr Vojislav Šimun lično i uspjeli su da izdejstvuju da Halilović dobije, ne slobodne dane, već se Grbović umilostivo i juče mu odobrio odmor?! Dr Halilović jutros je otputovao u Davos, ali ovaj slučaj otvorio je ozbiljno pitanje samovolje čelnika institucija u našoj zemlji, potvrdio u kolikoj mjeri su progonu izloženi ljudi koji se usude da se bore za svoja prava, ali i opasnu praksu nekažnjivosti uslovljenu, nažalost, najčešće političkim trgovinama, moćnika koji se iživljavaju nad za njih nepodobnima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6" data-rendition-name="original" width="1440" height="992" loading="lazy" alt="Dr Kerim Halilović "><figcaption>Dr Kerim Halilović(Photo: PV portal)</figcaption></figure>  Portal ETV još prije nekoliko dana uputio je pitanja ministru Šimunu, pored ostalih, hoće li dr Grbović snositi posljedice za svoje neprihvatljive postupke u slučaju dr Halilovića, ali nam nije odgovoreno. Logika aktuelnih vlastodržaca u Crnoj Gori je da kao noj zabiju glavu u pijesak i sačekaju da „oluja“ prođe. Bez osjećaja odgovornosti za javni interes i obaveze da saopšte građankama i građanima, koji ih plaćaju, informacije koje su od opšteg interesa. Odgovornost za slučaj dr Halilovića ove sedmice, pred skupštinskim odborom za zdravstvo, rad i socijalno staranje, zahtijevao je i dr Nermin Abdić koji je bio kategoričan da se radi o mobingu. - ...to je završeno. Imamo vrlo preciznu instrukciju kako postupiti u tom slučaju i to je dostavljeno. Obezbijedio sam ja lično zamjenu, u saradnji sa direktorom Opšte bolnice Bijelo Polje – kazao je Šimun, odgovarajući na pitanje Abdića. To je bio utorak, 2. decembar, međutim dr Halilović dozvolu od dr Grbovića dobio je tek juče, 5. decembra, dan pred put i to nakon druge pisane urgencije Ministartsva zdravlja?! - Odluka da mi ne dozvoli da idem na edukaciju je Grbovićeva odmazda. Skupljao sam pare da se prijavim za ovu edukaciju. To je najveći ortopedski institut na svijetu. Sve smjernice u ortopediji oni diktiraju. Još 20. oktobra sam mu tražio slobodne dane i on je odgovorio - ne može, iako mora da mi da slobodne dane za obuku. Odbio je i da mi dozvoli i da uzmem odmor – kazao je dr Halilović prije nekoliko dana za Portal ETV. A dr Abdić je zahtijevao od ministra Šimuna da „ispita“ slučaj dr Halilovića i poručio da će se, kao član Udruženja ortopeda i traumatologa Crne Gore, potruditi da on dobije epilog. - ... jer ako taj kolega nije u stanju da organizuje posao za četiri dana, a mi smo ga organizovali u mnogo težim vremenima za vrijeme korona krize, onda taj uvaženi kolega ne zavrjeđuje da bude direktor te institucije. Po meni je ovo klasični mobing – bio je kategoričan dr Abdić. Ministar Šimun sam je na Odboru saopštio da „zabrana edukacije zapošljenom predstavlja i izvjesno kršenje Zakona o zdravstvenoj zaštiti“. Nažalost, uskratio nas je za odgovor da li će zbog toga čelnik pljevaljske bolnice i snositi bilo kakvu odgovornost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="Opšta bolnica u Pljevljima"><figcaption>Opšta bolnica u Pljevljima(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dr Abdić je na Odboru podsjetio ministra da je on taj koji je „na vrhu priramide zdravlja“, uz konstataciju da se mora znati „ko kosi, ko vodu nosi“. Šimun je, ovoga puta, istina u posljednjem trenutku, uspio da on bude „kozbaša“, ali ponašanje i poruke dr Grbovića, kao i činjenica da je reagovao tek nakon urgencija Ministarstva, ukazuju da direktor pljevaljske bolnice ne haje za autoritet institucije, a još manje na zakonske propise. Edukacija u Davosu, koju je dr Halilović, inače, sam platio, kotira se, kako je saopštilo i Ministarstvo zdravlja, visoko na ljestvici medicinskih obuka. Iz Ministarstva su saopštili da se „program AO Davos Course ubraja u edukacije od izuzetnog međunarodnog značaja za oblast ortopedije i traumatologije, te da znanja i kompetencije stečene na takvim programima predstavljaju direktnu korist za zdravstveni sistem Crne Gore“. Kurs u Davosu održava se od od 6. do 12. decembra.

Šimun bez komentara hoće li čelnik pljevaljske bolnice biti kažnjen

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Grupa građana koja protestuje na Kruševom ždrijelu saopštila je da će privremeno obustaviti proteste nakon što su u policiji potvrdili da Goran Jokić više nije načelnik RCB Centra. Poručili su da je njihova mala pobjeda tek korak u odnosu na to što će se desiti kroz sudske i druge procese.
Više od deset mjeseci traje neprekidna i uporna borba građana Cetinja koji traže pravdu i istinu za sve stradale i ranjene u dva masovna zločina na Cetinju.
Na žalost, kako je grupa građana navela u saopštenju, institucijama sistema i najodgovornijima je trebalo deset mjeseci, nakon ćutanja i ignorantskog odnosa prema protestu, da sankcioniše samo jednu od karika u sistemu odgovornosti, odgovornoj za seriju propusta kada su ova dva zločina u pitanju.
Na drugoj strani, oni su, kako kažu, pokazali da upornost u duhu crnogorskog trajanja daje rezultate, te poručuju da neće stati na ovome.&nbsp;
- Vjerujemo da će sudske institucije i Ministarstvo pravde imati u vidu našu odlučnost i upornost, kao i težinu slučaja koji je pred njima i da neće dozvoliti naš povratak na Kruševo ždrijelo. Za razliku od onih kojima je bio cilj da ovaj grad izumre, mi smo za život, da život traje i bude najveća vrijednost i zato u prilog predstojećim, za nas bolnih, božićnih i novogodišnjih praznika privremeno obustavljamo protest,sa porukom, naša mala pobjeda je tek korak u odnosu na to što će se desiti kroz sudske i druge procese - poručili su u saopštenju za javnost.
Zahvalili su se svima koji su im dali podršku, kako sa Cetinja tako i iz svakog crnogorskog grada, na bilo koji način, pa i onima koji su, kako kažu, izašli iz kolone zaustavljenih vozila i stali nekoliko minuta i dali riječ podrške.
- Značilo je. Zahvaljujemo se i onima koji su našem protestu dali početni inpuls, kad smo se kupilim u daleko većem broju. Posebnu zavalnost dugujemo pripadnicima MUP-a Crne Gore koji su na profesionalan i prije svega ljudski način vodili blokadu puta u cijelom trajanju - zaključili su u saopštenju.

Privremeno obustavljene blokade na Kruševom ždrijelu: "Naša mala pobjeda tek korak ka onome što će se desiti kroz sudske i druge procese"

06.12.
12:56h
Kada mi je čuvena Ana Vuković pročitala dio krivične prijave MUP-a RCG, koju je potpisao onomad Dževad Kožar, a odobrio Rajko Malović, u kojoj je pisalo da sam Moldavku S.Č. kupio u Baru za 2000 maraka (malo li je) od Bajrama Orahovca, vjerujte mi na riječ, manje sam bio iznenađen od onoga što sam čuo juče.
Kada su mi dvojica specijalnih tužilaca nakon što je saslušan posljednji svjedok u krivičnom predmetu protiv Ubović Ranka i Ivanović Vladana i nakon što sam im kazao da obavijeste sudije da je otpao pritvorski osnov, kazali - citiram:
"A, ne, postoje i neki uslovni razlozi za njega".
Dakle, drage kolege, na znanje vam.
Da postoje razlozi za pritvor i van norme iz člana 175 ZKP. Čisto da ste upućeni.
Dobro, nigdje nikada zakoni svjetski to ne pominju, ali smo ih juče uveli.
Koji ti je pritvorski osnov, pita pritvorenik cimera u Spužu. Ovaj odgovara - uslovni.
Onda onome ko je postavio pitanje ne bude dobro. Iako je, recimo, po zanimanju šumar.
Priznajem.Na mah sam pomislio da su Ubović i Ivanović možda tražili da ostanu i kad osnov određen rješenjem o određivanju pritvora otpadne.
Jednostavno, dopalo im se. I sljedstveno tome, ne izlazi otud.
Meni je iskreno samo jedno žao. A to je što pristojni, obrazovani i uljudni momci koji znaju svoj posao - tako olako bez neke, gaje kod sebe nagon koji zbog funkcije koje obnašaju može da bude pretežak za ljude.
Ili to zavisi - ko su ljudi. Ko je čovjek.
Ugodi zakonu - a ne nekim ljudima. Makar bili Demokrate.
P.S: Pekić u "Kako upokojiti vampira" napisa "Najbolje ideje se često dave u odvratnom mulju lojalnog odobravanja".
I jedna digresija za P.S.2: 
Pročitao sam juče saopštenje za javnost B. Bogdanovića oko Aca Mijajlovića i protesta povodom masakra na Cetinju i iznova se sjetih Kundere: "Na Vroclavskom trgu jedan čovjek povraća. Potpuno te razumijem, dobaci mu prolaznik".

Tag: maksimir