Militantna grupa Radnička stranka Kurdistana (PKK), koja je u sukobu s turskom državom više od četiri decenije, biće raspuštena i okončaće oružanu borbu, izvijestila je danas novinska agencija bliska grupi. 
 
Odluka PKK-a imaće dalekosežne političke i bezbjednosne posljedice za regiju, uključujući i susjednu Siriju gdje su kurdske snage saveznice američkih snaga, prenosi Radio Slobodna Evropa. 
 
Novinska agencija Firat objavila je "završnu deklaraciju" kongresa koji je PKK održao prošle sedmice u sjevernom Iraku, kao odgovor na poziv zatvorenog kurdskog vođe Abdulaha Ocalana u februaru na raspuštanje. 
 
Kancelarija turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana i ministarstvo vanjskih poslova još nijesu komentirali tu objavu. 
 
Više od 40 hiljaada ljudi ubijeno je u sukobima otkako je PKK pokrenuo pobunu 1984. godine. 
 
Turska i zapadni saveznici proglasili su PKK terorističkom organizacijom.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kurdski PKK se raspušta i završava oružanu pobunu u Turskoj

Centralna Vlada Sirija postigla je sporazum sa kurskim vlastima koje kontrolišu sjeveroistok zemlje, što uključuje prekid vatre i stapanje tamošnje oružane formacije sa sirijskom armijom.Ta formacija pod vođstvom Kurda, poznata kao Sirijske demokratske snage, ima podršku SAD.
Sporazum su potpisali prelazni predsednik države Ahmad al-Šara i komandant Sirijskih demokratskih snaga Mazlum Abdi.
To je krupan događaj, jer na taj način najveći dio Sirije dolazi pod kontrolu vlade u Damasku, a nju predvodi grupa sa čela oružane koalicije koja je oborila predsjednika Bašara el Asada u decembru prošle godine.
Prema sporazumu, koji treba da bude sproveden do kraja ove godine, svi granični prelazi sa Irakom i Turskom na sjeveroistoku, kao i aerodromi i nafronosna polja naći će se pod kontrolom centralne vlade.
Sirijski Kurdi dobiće svoja prava, među kojima su obrazovanje i korišćenje svoga jezika.
Ta prava su im decenijama bila zabranjena pod Asadovim režimom.

Sirijska Vlada potpisala sporazum sa Kurdima o prekidu vatre

Centralna Vlada Sirije večeras je postigla sporazum sa kurdskim vlastima koje kontrolišu sjeveroistok zemlje, što uključuje prekid vatre i stapanje tamošnje oružane formacije sa sirijskom armijom.
Ta formacija pod vođstvom Kurda, poznata kao Sirijske demokratske snage, ima podršku SAD.
Sporazum su potpisali prelazni predsjednik države Ahmad al-Šara i komandant Sirijskih demokratskih snaga Mazlum Abdi.
To je krupan događaj, jer na taj način najveći dio Sirije dolazi pod kontrolu vlade u Damasku, a nju predvodi grupa sa čela oružane koalicije koja je oborila predsjednika Bašara el Asada u decembru prošle godine.&nbsp;
Prema sporazumu, koji treba da bude sproveden do kraja ove godine, svi granični prelazi sa Irakom i Turskom na sJeveroistoku, kao i aerodromi i nafronosna polja naći će se pod kontrolom centralne vlade.
Sirijski Kurdi dobiće svoja prava, među kojima su obrazovanje i korišćenje svoga jezika, prenosi Beta.
Ta prava su im decenijama bila zabranjena pod Asadovim režimom.

Sirijska Vlada potpisala sporazum sa Kurdima o prekidu vatre i stapanju njihovih snaga sa vojskom

Zatvoreni čelnik Kurdistanske radničke stranke (PKK) Abdulah Ocalan naznačio je u izjavi objavljenoj u nedjelju da će biti spreman da pozitivno pridonese "novoj paradigmi" koju je pokrenula vlada turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana.
Saopštenje je objavljeno nakon prve posjete u gotovo deset godina članova prokurdske stranke Ocalanu, kojeg turske vlasti drže zatvorenog od 1999. godine.
To se smatra odgovorom za najnoviju inicijativu ultranacionalističke Stranke nacionalističkog pokreta (MHP), koja podržava Erdoganovu Stranku pravde i razvoja (AKP), piše DPA.
Inicijativa se odnosi na Ocalanovo puštanje pod uslovom da se PKK razoruža.
Posmatrači taj korak vide kao mogući početak novog mirovnog procesa.
Ocalanovu izjavu objavili su Siri Sureja Onder i Pervin Buldan, članovi parlamenta prokurdske stranke DEM.
Dopušteno im je da u subotu prvi put nakon više godina posjete Ocalana na zatvorskom ostrvu Imrali jugozapadno od Istanbula.
Ocalan je u saopštenju pozvao sve političke snage da djeluju konstruktivno i preuzmu inicijativu kako bi se osigurao uspješan "proces", dodajući da je Narodna skupština Turske najvažnija platforma za to.
PKK, koju Evropska unija i Sjedinjene Države smatraju terorističkom organizacijom, bori se protiv turske države od 1980-ih godina.
Onder i Buldan su u prošlosti bili uključeni u pregovore s Ocalanom.
Onder je pročitao izjavu čelnika PKK-a na kurdskom novogodišnjem festivalu u Njurozu 2013, u kojoj je pozvao borce PKK-a da se povuku. Primirje je prekinuto 2015. godine.

Čelnik kurdskih militanata otvoren za pregovore s turskom vladom

Iračke vlasti ekshumirale su posmrtne ostatke oko 100 kurdskih žena i djece iz masovne grobnice u južnom Iraku, za koje se pretpostavlja da su žrtve bivšeg lidera Sadama Huseina 1980-ih godina, saopšteno je danas u Bagdadu.
Masovna grobnica se nalazi u blizini Tal al Šaikije, u provinciji Mutana, prenio je Frans pres.
Specijalizovani timovi počeli su da ekshumiraju posmrtne ostatke sredinom decembra.
- Nakon što je uklonjen prvi sloj zemlje i posmrtni ostaci su se jasno pojavili, otkriveno je da su pripadali ženama i djeci obučeni u kurdsku odjeću - rekao je za AFP zvaničnik zadužen za masovne grobnice Dia Karim.
Žrtve su vjerovatno iz Kalara, u provinciji Sulejmanija, u autonomnoj oblasti Irački Kurdistan na sjeveru Iraka, dodao je on, uz ocjenu da ih u grobnici ima najmanje 100.
Mnoge žrtve su „pogubljene mecima ispaljenim iz blizine u glavu“, rekao je Karim, dodajući da su operacije ekshumacije još u toku.
Sadam Husein, koji je svrgnut 2003. godine poslije američke invazije na Irak, obješen je prije nego što mu se sudilo po optužbi za „genocid“ za smrt oko 180.000 Kurda u nasilnoj kampanji protiv Kurda koji je vodio njegov režim 1987. i 1988. godine.

U Iraku posmrtni ostaci stotinu kurdskih žena i djece ekshumirani iz masovne grobnice

Sirijski Kurdi, koji kontrolišu dio sjeveroistoka Sirije, pozvali su danas na potpuni prekid borbi na sirijskoj teritoriji i pružili ruku novoj vlasti u Damasku.
U saopštenju koje je novinarima u Raki pročitao kurdski zvaničnik Husein Otman poziva se na „prekid vojnih operacija širom sirijske teritorije sae ciljem nacionalnog dijaloga“.
Koalicija predvođena radikalnom islamističkom grupom Hajat Tahrir al-Šam preuzela je vlast u Damasku 8. decembra, nakon ofanzive pokrenute sa sjevera Sirije.
Istovremeno, proturske oružane grupe pokrenule su ofanzivu protiv kurdskih snaga na sjeveroistoku zemlje.
Sirijski Kurdi ističu potrebu za „očuvanjem jedinstva i suvereniteta sirijskih teritorija“ i „zaštitom od napada Turske i njenih plaćenika“.

Sirijski Kurdi pozivaju na potpuni prekid borbi, pružaju ruku novoj vlasti u Damasku

Proturske pobunjeničke grupe zauzele su grad Tal Rifat na sjeveru Sirije, koji je bio u rukama kurdskih snaga, saopštila je nevladina organizacija Sirijska opservatorija za ljudska prava.
Proturske snage su preuzele kontrolu nad Tal Rifatom, oko 20 kilometara od turske granice, navela je Opservatorija.
Tal Rifat se nalazi u enklavi koju kontrolišu kurdske snage, okružen regionima koje drže proturske grupe i sirijska vojska.
Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan je više puta pretio ofanzivom na tu enklavu.
Opservatorija je upozorila da je oko 200.000 sirijskih Kurda u sjevernoj provinciji Alep „opkoljeno proturskim frakcijama“.
Kurdske snage čine glavnu komponentu Sirijskih demokratskih snaga, koje kontrolišu velike djelove sjeveroistočne Sirije i koje podržavaju SAD.
Sirija je podijeljena na zone uticaja ratom koji traje od 2011. godine.

Opservatorija za ljudska prava: Proturske snage zauzele sirijski grad koji su držali Kurdi

Snage sirijskih Kurda napale su položaje proturskih boraca u sjevernoj Siriji, ubivši najmanje 11 osoba, uključujući civile.
To je saopštila nevladina organizacija „Sirijska opservatorija za ljudska prava“.
Sirijske demokratske snage (SDF) predvođene Kurdima, koje kontrolišu velike djelove sjeveroistočne Sirije, izvele su bombaški napad na vojnu poziciju proturskih frakcija i operaciju ubacivanja u vojni položaj u dva sela u regionu Ras al-Ain.

U napadu snaga sirijskih Kurda na proturske 11 mrtvih

Turska je pokrenula ne napade na ciljeve kurdskih militanata u Siriji i Iraku, nakon što je za smrtonosni napad na sjedište turske nacionalne vazduhoplovne kompanije juče, u kojem je poginulo pet osoba, okrivila Radničku partiju Kurdistana (PKK).
Turska Nacionalna obavještajna organizacija izjavila je da su ciljali brojna strateška mjesta koja koristi PKK ili sirijska kurdska policija povezana s militantima, izvijestila je "Anadolija".
Nije bilo neposredne izjave PKK-a o napadu ili turskim vazdušnim napadima.
Ciljevi su uključivali vojne, obavještajne, energetske i infrastrukturne objekte te skladišta municije, navodi se u izvještaju. Sigurnosni zvaničnik rekao je da su u današnjim napadima korišteni dronovi.
Kurdima predvođene Sirijske demokratske snage (SDF) izjavile su danas da su turski vazdušni napadi ubili 12 civila na sjeveroistoku Sirije.
- Tokom proteklih sati... novi talas turskih napada na sjevernu i istočnu Siriju ubio je 12 civila, uključujući dvoje djece, i ranio 25 drugih - navodi se u izjavi SDF-a.
- Osim naseljenih područja, turski ratni avioni i dronovi ciljali su pekare, elektrane, naftne objekte i kontrolne tačke kurdske unutrašnje bezbjednosne snage - dodaje se u izjavi, koja takođe izvještava o turskom granatiranju.
Juče su turske vazdušne snage izvele napade na slične ciljeve u sjevernoj Siriji i sjevernom Iraku, nekoliko sati nakon što su turski vladini zvaničnici okrivili PKK za smrtonosni napad na sjedište vazduhoplovne i odbrambene kompanije Tusas blizu Ankare.
Više od 30 ciljeva uništeno je u vazdušnoj ofanzivi, saopštilo je tursko ministarstvo odbrane.
Podsjetimo, juče se dogodio teroristički napad na sjedište turske nacionalne vazdušne kompanije blizu Ankare. Dvoje napadača, žena i muškarac, stigli su u sjedište kompanije taksijem koji su oteli nakon što su ubili vozača.&nbsp;
Naoružani jurišnim puškama, par je aktivirao eksplozive i otvorio vatru, ubivši četiri osobe u firmi, uključujući člana bezbjednosnog osoblja i strojarskog inženjera.
Bezbjednosni timovi poslani su čim je napad počeo oko 15:30 po lokalnom vremenu, rekao je ministar unutrašnjih poslova. Dva napadača su takođe ubijena, a više od 20 osoba je povrijeđeno u napadu.
Tusas dizajnira, proizvodi i sastavlja civilne i vojne avione, bespilotne letilice i druge sisteme za odbrambenu industriju i vazdušne sisteme. Njihovi odbrambeni sistemi smatraju se ključnima za prevlast Turske u borbi protiv kurdskih militanata.
Napad se dogodio dan nakon što je čelnik krajnje desničarske nacionalističke stranke, saveznika turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, iznio mogućnost da bi vođa PKK-a u zatvoru mogao biti uslovno pušten ako se odrekne nasilja i raspusti svoju organizaciju.
PKK Abdulaha Ocalana bori se za autonomiju na jugoistoku Turske u sukobu koji je od osamdesetih odnio desetine hiljada života. PKK je Turska, kao i zapadni saveznici zemlje, proglasila terorističkom organizacijom.

1084x550

Turska napala Kurde u Iraku i Siriji

U dosad neviđenom potezu, Iran traži vode kao zvaničnu strategiju za suočavanje s jednom od najgorih vodnih kriza u svojoj modernoj istoriji, objavio je 3. decembra ministar energetike Abas Aliabadi.
Ovaj potez dolazi u trenutku kada se Iran suočava s onim što zvaničnici nazivaju najsušnijom godinom u više od pola vijeka.
Padavine širom zemlje su naglo opale, rezervoari iza velikih brana približavaju se kritičnim nivoima, a decenije prekomjerne ekstrakcije iscrpile su vodonosnike. Veliki gradovi, uključujući glavni grad Teheran, već su uveli racionalizaciju vode.
Nova strategija predviđa kupovinu viška vode od susjeda koji to žele i proširenje uvoza robe koja intenzivno koristi vodu kako bi se očuvali domaći resursi, što je poznato kao transfer "virtualne vode".
Koncept "virtualne vode", koji se odnosi na prebacivanje potrošnje vode drugima, kroz uvoz usjeva ili proizvoda za čiju proizvodnju su potrebne velike količine vode, označava značajno odstupanje od dugogodišnjeg naglaska Islamske republike na poljoprivrednoj samodostatnosti.
Većina iranskih susjeda, uključujući Afganistan, Irak i pogranične regije Pakistana, i sami se bore sa sušom i nestašicom vode. Armenija, na sjeverozapadu Irana, ima relativno obilnije vodne resurse.
Ipak, klimatolog sa sjedištem u Norveškoj Naser Karami rekao je za Radio Farda program Radija Slobodna Evropa (RSE) da će Iran najvjerovatnije pristupiti Afganistanu i nastojati postići trgovinski ili barter aranžman.
- Afganistan ima mnogo rijeka koje teku s njegove teritorije, uključujući tri koje teku u Iran i potrebni smo im za stvari koje nas ne koštaju mnogo, poput pristupa međunarodnim vodama - naveo je Karami.
Doveo je u pitanje višedecenijsku težnju Irana za poljoprivrednom samodovoljnošću, tvrdeći da zemlji nedostaju vodni resursi da bi bez uvoza mogla prehraniti svoju populaciju od oko 90 miliona.
- Mi nismo zemlja koja može proizvoditi hranu za oko 100 miliona ljudi. S našom plodnom zemljom i vodom, možemo uzgajati hranu najviše za 40 do 50 miliona ljudi, a ostatak moramo uvoziti. Ovo je vrlo dobar i logičan potez - ocijenio je Karami.
Krizu je takođe pogoršalo ono što lokalni mediji i ekolozi nazivaju iranskom "vodnom mafijom" - mrežom politički povezanih poljoprivrednih lobija, izvođača radova na branama i lokalnih moćnika koji su dugo profitirali od neograničene upotrebe vode, prekomjernog crpljenja podzemnih voda i velikih poljoprivrednih subvencija.
Za mnoge Irance, ideja o kupovini vode je uznemirujuća i dovodi u pitanje nacionalni narativ izgrađen oko nezavisnosti i otpornosti. Ali stručnjaci kažu da ova promjena odražava neophodno suočavanje s problemom. Nestašice vode u Iranu nisu uzrokovane samo dugotrajnom sušom, već i decenijama lošeg upravljanja i ubrzanim klimatskim promjenama.

Iran se okreće uvozu vode dok se kriza produbljuje

Zamjenik državnog sekretara SAD Kristofer Landau rekao je da je uoči odlaska u Evropu iduće sedmice htio da sazna da li su evropske zemlje dale više novca za Ukrajinu ili za Rusiju, od početka ruske invazije 2022. godine do povratka Donalda Trampa u Bijelu kuću u januaru 2025. godine, te da je bio iznenađen ogromnom prevagom ukupne sume date Rusiji.
Računica se bazira na prilično neobičnom upoređivanju plaćanja za energente Rusiji i davanja vojne i druge pomoći Ukrajini.
Landau je sinoć, u objavi na mreži Iks, naveo da je zatražio od Stejt departmenta da mu pripremi podatke koliko su zemlje dale za pomoć Ukrajini, a koliko za ruske energente u tom trogodišnjem periodu.
- Bio sam iznenađen da je odgovor bio Rusija, i to daleko više. Znao sam da su mnoge od ovih zemalja povezale svoje energetske prilike sa Rusijom, ali nisam imao ideju u kojoj mjeri, ili kako je (ukupno) to bilo daleko više od njihove pomoći Ukrajini - napisao je Landau i priložio tabelu.
Njemačka je tako za pomoći Ukrajini u tom periodu dala nešto više od 15 milijardi dolara, a više od 20 milijardi dolara za rusku naftu i gas. Holandija je takođe dala znatno više za rusku naftu i gas, 25 milijardi dolara, a za pomoć Ukrajini nešto ispod deset milijardi dolara i spada u zemlje koje su za ruske energente najviše izdvojile. Razlika u korist Rusije je najveća za Italiju koja je dala oko 27 milijardi dolara, a za pomoć Ukrajini nešto ispod pet milijardi dolara.
Srbija, kako pokazuje ta tabela, dala je za naftu i gas oko pet milijardi dolara u tom periodu i ništa za pomoć Ukrajini.
Među zemljama koje su dale novac za rusku naftu i gas, a ništa ili gotovo ništa za Ukrajinu su, Turska, Mađarska, Slovenija, Grčka, Bugarska, Češka, Slovačka.
S druge strane pomoć za Ukrajinu, a gotovo ništa za ruski naftu i gas dali su Danska (oko 10 milijardi eura), Švedska (oko sedam milijardi eura), Norveška (oko pet milijardi eura) i Velika Britanija koja je izdvojila 15 milijardi eura za Ukrajinu, mada je dala i za naftu i gas u tom periodu oko pet milijardi eura.

Zamjenik državnog sekretara SAD: Evropljani dali mnogo više Rusiji nego Ukrajini

Program "Godina u pregledu sa Vladimirom Putinom" primio je do sada više od 314.000 zahtjeva sa pitanjima koja su upućena ruskom predsjedniku, prenosi agencija RIA Novosti.
Žene su poslale 67 odsto zahtjeva, a 33 odsto poslali su muškarci.
Ruse najviše zanimaju pitanja vezana za društvenu sferu, dok je na drugom mjestu tema vojne odbrane, podrška vojnicima i odbrani, kao i ruska ekonomija.
Prikupljanje pitanja za "Godinu u pregledu sa Vladimirom Putinom" počelo je u četvrtak, i nastaviće se do početka programa, koji se emituje 19. decembra u 12 sati po moskovskom vremenu.
Pitanja se mogu poslati putem četbota na nacionalnoj platformi MAX, kao i na društvenoj mreži VKontakte, a pitanja će se primati i putem veb sajta moskva-putinu.ru i na društvenoj mreži Odnoklasnici.
"Godina u pregledu sa Vladimirom Putinom" je 2024. godine trajala četiri i po sata, tokom kojih je ruski predsjednik odgovorio na 76 pitanja.
Ove godine, direktna linija će ponovo biti kombinovana sa velikom konferencijom za novinare.

Poslato 314.000 pitanja za emisiju u kojoj Putin odgovara uživo građanima

U Informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E, u 19 sati pogledajte:
Tema dana: Javni dug 
 
- Mještani Botuna održali masovni protest pod sloganom “Protiv kolektora - da Zeta živi”. 
 
- Mještani Spuža traže hitan sastanak sa premijerom Milojkom Spajićem zbog zagađenja koje vjeruju da uzrokuje farma svinja. 
 
- Analiziramo: Da li podaci Ministarstva finansija o smanjenom javnom dugu oslikavaju realno stanje ili je riječ o marketingu? 
 
- Nakon trodnevnih razgovora u Majamiju, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski se sprema za sastanak sa evropskim liderima. U međuvremenu, Rusija nastavlja napade na Ukrajinu.
Gost emisije je Milika Miličković, profesor na UDG-u.
Informativnu emisiju "24 sata" večeras vodi Marina Ilić.

Informativna emisija 24 sata: Gost Milika Miličković, tema dana "Javni dug"

Danima je trajala drama mladog ljekara, doktora u Opštoj bolnici u Pljevljima dr Kerima Halilovića hoće li mu direktor ove zdravstvene ustanove dr Saša Grbović dati dozvolu da otputuje na prestižnu edukaciju u Davosu u Švajcarskoj, uključilo se i Udruženje ortopeda i traumatologa, Sindikat doktora medicine i Ministarstvo zdravlja, kao i ministar dr Vojislav Šimun lično i uspjeli su da izdejstvuju da Halilović dobije, ne slobodne dane, već se Grbović umilostivo i juče mu odobrio odmor?! Dr Halilović jutros je otputovao u Davos, ali ovaj slučaj otvorio je ozbiljno pitanje samovolje čelnika institucija u našoj zemlji, potvrdio u kolikoj mjeri su progonu izloženi ljudi koji se usude da se bore za svoja prava, ali i opasnu praksu nekažnjivosti uslovljenu, nažalost, najčešće političkim trgovinama, moćnika koji se iživljavaju nad za njih nepodobnima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6" data-rendition-name="original" width="1440" height="992" loading="lazy" alt="Dr Kerim Halilović "><figcaption>Dr Kerim Halilović(Photo: PV portal)</figcaption></figure>  Portal ETV još prije nekoliko dana uputio je pitanja ministru Šimunu, pored ostalih, hoće li dr Grbović snositi posljedice za svoje neprihvatljive postupke u slučaju dr Halilovića, ali nam nije odgovoreno. Logika aktuelnih vlastodržaca u Crnoj Gori je da kao noj zabiju glavu u pijesak i sačekaju da „oluja“ prođe. Bez osjećaja odgovornosti za javni interes i obaveze da saopšte građankama i građanima, koji ih plaćaju, informacije koje su od opšteg interesa. Odgovornost za slučaj dr Halilovića ove sedmice, pred skupštinskim odborom za zdravstvo, rad i socijalno staranje, zahtijevao je i dr Nermin Abdić koji je bio kategoričan da se radi o mobingu. - ...to je završeno. Imamo vrlo preciznu instrukciju kako postupiti u tom slučaju i to je dostavljeno. Obezbijedio sam ja lično zamjenu, u saradnji sa direktorom Opšte bolnice Bijelo Polje – kazao je Šimun, odgovarajući na pitanje Abdića. To je bio utorak, 2. decembar, međutim dr Halilović dozvolu od dr Grbovića dobio je tek juče, 5. decembra, dan pred put i to nakon druge pisane urgencije Ministartsva zdravlja?! - Odluka da mi ne dozvoli da idem na edukaciju je Grbovićeva odmazda. Skupljao sam pare da se prijavim za ovu edukaciju. To je najveći ortopedski institut na svijetu. Sve smjernice u ortopediji oni diktiraju. Još 20. oktobra sam mu tražio slobodne dane i on je odgovorio - ne može, iako mora da mi da slobodne dane za obuku. Odbio je i da mi dozvoli i da uzmem odmor – kazao je dr Halilović prije nekoliko dana za Portal ETV. A dr Abdić je zahtijevao od ministra Šimuna da „ispita“ slučaj dr Halilovića i poručio da će se, kao član Udruženja ortopeda i traumatologa Crne Gore, potruditi da on dobije epilog. - ... jer ako taj kolega nije u stanju da organizuje posao za četiri dana, a mi smo ga organizovali u mnogo težim vremenima za vrijeme korona krize, onda taj uvaženi kolega ne zavrjeđuje da bude direktor te institucije. Po meni je ovo klasični mobing – bio je kategoričan dr Abdić. Ministar Šimun sam je na Odboru saopštio da „zabrana edukacije zapošljenom predstavlja i izvjesno kršenje Zakona o zdravstvenoj zaštiti“. Nažalost, uskratio nas je za odgovor da li će zbog toga čelnik pljevaljske bolnice i snositi bilo kakvu odgovornost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="Opšta bolnica u Pljevljima"><figcaption>Opšta bolnica u Pljevljima(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dr Abdić je na Odboru podsjetio ministra da je on taj koji je „na vrhu priramide zdravlja“, uz konstataciju da se mora znati „ko kosi, ko vodu nosi“. Šimun je, ovoga puta, istina u posljednjem trenutku, uspio da on bude „kozbaša“, ali ponašanje i poruke dr Grbovića, kao i činjenica da je reagovao tek nakon urgencija Ministarstva, ukazuju da direktor pljevaljske bolnice ne haje za autoritet institucije, a još manje na zakonske propise. Edukacija u Davosu, koju je dr Halilović, inače, sam platio, kotira se, kako je saopštilo i Ministarstvo zdravlja, visoko na ljestvici medicinskih obuka. Iz Ministarstva su saopštili da se „program AO Davos Course ubraja u edukacije od izuzetnog međunarodnog značaja za oblast ortopedije i traumatologije, te da znanja i kompetencije stečene na takvim programima predstavljaju direktnu korist za zdravstveni sistem Crne Gore“. Kurs u Davosu održava se od od 6. do 12. decembra.

Šimun bez komentara hoće li čelnik pljevaljske bolnice biti kažnjen

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Grupa građana koja protestuje na Kruševom ždrijelu saopštila je da će privremeno obustaviti proteste nakon što su u policiji potvrdili da Goran Jokić više nije načelnik RCB Centra. Poručili su da je njihova mala pobjeda tek korak u odnosu na to što će se desiti kroz sudske i druge procese.
Više od deset mjeseci traje neprekidna i uporna borba građana Cetinja koji traže pravdu i istinu za sve stradale i ranjene u dva masovna zločina na Cetinju.
Na žalost, kako je grupa građana navela u saopštenju, institucijama sistema i najodgovornijima je trebalo deset mjeseci, nakon ćutanja i ignorantskog odnosa prema protestu, da sankcioniše samo jednu od karika u sistemu odgovornosti, odgovornoj za seriju propusta kada su ova dva zločina u pitanju.
Na drugoj strani, oni su, kako kažu, pokazali da upornost u duhu crnogorskog trajanja daje rezultate, te poručuju da neće stati na ovome.&nbsp;
- Vjerujemo da će sudske institucije i Ministarstvo pravde imati u vidu našu odlučnost i upornost, kao i težinu slučaja koji je pred njima i da neće dozvoliti naš povratak na Kruševo ždrijelo. Za razliku od onih kojima je bio cilj da ovaj grad izumre, mi smo za život, da život traje i bude najveća vrijednost i zato u prilog predstojećim, za nas bolnih, božićnih i novogodišnjih praznika privremeno obustavljamo protest,sa porukom, naša mala pobjeda je tek korak u odnosu na to što će se desiti kroz sudske i druge procese - poručili su u saopštenju za javnost.
Zahvalili su se svima koji su im dali podršku, kako sa Cetinja tako i iz svakog crnogorskog grada, na bilo koji način, pa i onima koji su, kako kažu, izašli iz kolone zaustavljenih vozila i stali nekoliko minuta i dali riječ podrške.
- Značilo je. Zahvaljujemo se i onima koji su našem protestu dali početni inpuls, kad smo se kupilim u daleko većem broju. Posebnu zavalnost dugujemo pripadnicima MUP-a Crne Gore koji su na profesionalan i prije svega ljudski način vodili blokadu puta u cijelom trajanju - zaključili su u saopštenju.

Privremeno obustavljene blokade na Kruševom ždrijelu: "Naša mala pobjeda tek korak ka onome što će se desiti kroz sudske i druge procese"

06.12.
12:56h
Kada mi je čuvena Ana Vuković pročitala dio krivične prijave MUP-a RCG, koju je potpisao onomad Dževad Kožar, a odobrio Rajko Malović, u kojoj je pisalo da sam Moldavku S.Č. kupio u Baru za 2000 maraka (malo li je) od Bajrama Orahovca, vjerujte mi na riječ, manje sam bio iznenađen od onoga što sam čuo juče.
Kada su mi dvojica specijalnih tužilaca nakon što je saslušan posljednji svjedok u krivičnom predmetu protiv Ubović Ranka i Ivanović Vladana i nakon što sam im kazao da obavijeste sudije da je otpao pritvorski osnov, kazali - citiram:
"A, ne, postoje i neki uslovni razlozi za njega".
Dakle, drage kolege, na znanje vam.
Da postoje razlozi za pritvor i van norme iz člana 175 ZKP. Čisto da ste upućeni.
Dobro, nigdje nikada zakoni svjetski to ne pominju, ali smo ih juče uveli.
Koji ti je pritvorski osnov, pita pritvorenik cimera u Spužu. Ovaj odgovara - uslovni.
Onda onome ko je postavio pitanje ne bude dobro. Iako je, recimo, po zanimanju šumar.
Priznajem.Na mah sam pomislio da su Ubović i Ivanović možda tražili da ostanu i kad osnov određen rješenjem o određivanju pritvora otpadne.
Jednostavno, dopalo im se. I sljedstveno tome, ne izlazi otud.
Meni je iskreno samo jedno žao. A to je što pristojni, obrazovani i uljudni momci koji znaju svoj posao - tako olako bez neke, gaje kod sebe nagon koji zbog funkcije koje obnašaju može da bude pretežak za ljude.
Ili to zavisi - ko su ljudi. Ko je čovjek.
Ugodi zakonu - a ne nekim ljudima. Makar bili Demokrate.
P.S: Pekić u "Kako upokojiti vampira" napisa "Najbolje ideje se često dave u odvratnom mulju lojalnog odobravanja".
I jedna digresija za P.S.2: 
Pročitao sam juče saopštenje za javnost B. Bogdanovića oko Aca Mijajlovića i protesta povodom masakra na Cetinju i iznova se sjetih Kundere: "Na Vroclavskom trgu jedan čovjek povraća. Potpuno te razumijem, dobaci mu prolaznik".

Tag: kurdi