U davna, pradavna vremena, početkom devedesetih godina prošlog vijeka, pojavio se na književnoj sceni pjesnik Dragan Jovanović Danilov. Objavio je nekoliko knjiga poezije i odmah postao miljenik kritičara i književne čaršije. Proglašen je za vodećeg poetu, pjesničkog genija, čudo od talenta koje se rijetko javlja i u većim kulturama. Hvalili su ga neumjereno, svi redom, bilo je među odadžijama i ozbiljnih ljudi poput Miodraga Pavlovića ili Ivana V. Lalića. Danilovljev magnum opus bila je pjesnička trilogija “Kuća Bahove muzike”, obimna zbirka sa podnaslovom “tiha knjiga o beskraju”.
Da, sada to zvuči komično, ali u ono doba nisi smio da posumnjaš u Danilovljevu genijalnost, niti da promucaš kako njegovi stihovi zvuče pomalo kičasto i besmisleno, odmah bi te književni znalci i autoriteti proglasili za neuku neznalicu koja o poeziji nema blage veze. Kad se malo stišala halabuka oko živog klasika, pesnik, prozaista, esejista, prevodilac Predrag Čudić je objavio jednu od najbriljantnijih knjiga eseja u istoriji srpske književnosti pod rableovsko-vinaverovskim naslovom “Vejači ovejane suštine”. U toj urnebesno duhovitoj knjizi našao se i esej “D. J. Danilov – davitelj njim samim”, obimna studija na preko 120 stranica u kojoj je Čudić detaljno analizirao “Kuću Bahove muzike”, maltene stih po stih, i ubjedljivo dokazao da tu poezije nema, već da je riječ o “nekoliko stotina stranica glumljenog buncanja”.
<h3>Nerazumljivo buncanje višeg stepena</h3>
Evo samo malog inserta iz ovog vatrometa pameti, znanja i duha. Čudić pomno analizira jedan od najurnebesnijih primjera, dovodeći ga u vezu sa uputstvom za upotrebu pjesama koje Danilov navodi na početku knjige, po Kitsu: “uzimati ih jednu po jednu, s vremena na vrijeme, prema potrebi, i puštati da se rastvore u umu”. A onda slijedi ubistven citat i komentar: “kako da se rastvore u umu Danilovljevi stihovi kao: ‘Ozleđuje me, jako me ozleđuje što nisam više narandžast...’ Ako i sam um već nije uveliko rastvoren ozleđivanjem, jakim ozleđivanjem što pjesnički subjekt nije više narandžast, možete pustiti da se ti stihovi rastvaraju koliko hoćete, nikad nećete razumjeti da li je pjesnik ozlijeđen što je bio narandžast pa više nije ili što nije za stepen više narandžast, tj. narandžastiji?!”
U istoj knjizi Čudić je pisao i o „provincijalnoj, palanačkoj zabludi da je poezija lov u magli, jezik zaumni, automatski tekst“, te o popularnom uvjerenju da je poezija „nerazumljivo buncanje višeg stepena“, što je okuražilo bezbrojne netalente da se upuste u drljanje vajnih stihova po papiru i ekranu. “Poezija po našem opštenarodnom shvatanju nije ništa drugo nego zaumni govor, nešto kao muzička improvizacija ad hoc, govor zagonetan i neobavezan, malo kom shvatljiv, govor koji traži posredovanje, dodatna tumačenja vrača-pogađača”, precizno detektuje problem Predrag Čudić.
A potom precizno razdvaja žito od kukolja, šta je poezija a šta nije, šta je pjesma a šta nevješta imitacija pjevanja: “Lirska pjesma nije loše ispričano snoviđenje, logika lirike uvek iznutra čvrstim formalno-muzičkim i dubokim emotivniom vezama veže pjesničko štivo braneći ga u vremenu i prostoru od najraznovrsnijih štetočina i uljeza kakvi su se nekontrolisano razmnožili i u našem ‘slavnom vojevanju’ za jednoumlje, ne samo vjersko i političko, nego i estetičko”.
Napravio je Čudić i detaljnu kategorizaciju lažnih poeta, odnosno najčešćih tipova ove čudnovate vrste. Među njima su i sljedeći poznati likovi: pjesničke Sfinge kojima na čelu piše “Ovo je pjesnik koji zna tajnu”, enigmatičari skloni pravljenju rebusa, raj za kritičare; dosadni trbuhozborci koji znaju znanje, bezazleno, ali bez vještine.
<h3>Lovci u mutnom</h3>
Nije Danilov usamljeni jahač na mrtvom konju lažne poezije, čitava horda galopira barabar s njim, nakon silnih napora uspjeli su da se predstava o poeziji kao o glumljenom buncanju višeg stepena raširi i postane dominantna, pa su usput i ogadili ljudima stihove. Ta vrsta lovaca u mutnom bila je preovlađujuća do nekog doba, potom se pojavila masa stihoklepaca naizgled suprotnog usmjerenja, onih što praktikuju poetiku koju jedan moj prijatelj zove “Danas sam jeo sarmu”, dakle – dnevničko bilježenje svakodnevnih banalnosti, bez ikakve transpozicije. Dvije strane istog krivotvorenog novčića.
Nije ni “Kuća Bahove muzike” jedino zdanje gde se može pronaći obilje uvažene poetske bižuterije, ima mnogo sličnih građevina, a među njima su i znamenite “Kuće beskućnika”. Knjiga laureata Bećira Vukovića najzad se pojavila i u beogradskim knjižarama, pa smo imali priliku da pročitamo to remek-djelo koje se već upisalo u vječnost. Velika je to muka, veća čak i od čitanja Danilova, mada obojica pripadaju istom redu opsenara. Razlika ipak postoji – Danilovljev izraz je barokno razbokoren, a Vukovićev minimalistički sveden; ako je Danilovljeva poezija “dobro uhranjena praznina”, Vukovićeva je praznina na dijeti.
<h3>Glas neslomljenog naroda</h3>
Svakakve su gromopucatelne riječi izgovorene povodom Vukovićeve knjige, pa mi se čini da je najbolje njegove stihove čitati u svjetlu narečenih pohvala. Predsjednik Prave Crne Gore Marko Milačić objasnio je otkud silne kritike na račun Vukovićeve poetike: “Smeta im, jer se u njegovoj poeziji čuje ono što oni pokušavaju da utišaju: glas naroda koji nijesu uspjeli da slome”. Pa da vidimo kako zvuči taj glas neslomljenog naroda. Na primjer ovako: “neko zatvori vrata / i nikad se više ne vrati” (str. 54). Vaistinu zvuči prkosno, a možda čak i duboko (oko dva milimetra, prema poslednjim mjerenjima), da ne kažem misaono, samo nije baš jasno o kakvoj se misli radi, što je i bila pjesnikova namjera – sakriti ono čega nema.
Da citiramo još neke verse iz kojih se čuje glas eliotnesovski nesalomivog naroda: “so / suvišna / mrtvom moru // crnom moru / suvišna / so” (str. 75). Zvuči kao neslana šala, poezija je možda malo bljutava, ali je zato bezbjedna za konzumiranje. Svaki pjesnik iz određenog motiva izvuče šta može i umije, vidjeli smo kako se Vuković osolio, a evo jednog primjera iz pjesništva Ljubomira Simovića. Nije mi baš omiljen, ali može da posluži, poređenja radi.
Vidik u Aušvicu
Moj vidik nije više 
planinski venac, 
ni morska pučina, 
ni na pučini 
postavljen svadbeni sto;
ceo moj vidik 
sad je ovo golo, 
oljušteno, 
jaje, 
na koje veje 
so.
Istini za volju, ima u zbirci jedna pjesma koja zvuči kao glas onog Milačićevog neslomljenog naroda, tačnije – njegovih samozvanih predstavnika, kojima je pripadnost naciji jedino zanimanje, vrlo unosno. Na šestoj stranici čitamo sljedeće prenemaganje, ovlaš maskirano u stihove: “uvek sam verovao / da će mi bog // nekako / drukčije pomoći // ili / proterati // ili vešati”. Eh, baš pesnik nije imao sreće, nadao se progonu i vješanju, a dušmani ga nagrdiše Trinaestojulskom nagradom, sinekurom i kanonizacijom. Neki martiri baš nemaju sreće, stradali bi za vjeru, ali im se ne da. Šta ćeš, Božja volja.
Resantiman, autoviktimizacija, glumljenje žrtve – to su osnovne odlike onog “duha opljačkanosti” o kojem je pisao Radomir Konstantinović, tog zloduha su očevi nacije proglasili za srpski identitet, pa ni naš poeta nije ostao imun na to paranormalno stanje svijesti.
<h3>Dušin plićak</h3>
Na dodjeli Trinaestojulske nagrade Andrija Mandić je proslovio da Vukovićevo “djelo ‘Kuće beskućnika’ prodire u dubine ljudske duše i oslikava našu stvarnost na način dostojan najvećih imena srpske književnosti”. Da vidimo do kojih to dubina ljudske duše Vuković prodire pjesničkom sondom, u potrazi za skrivenim blagom. Kad smo već kod duše: “više voli da pređe preko / mosta starog kamenog u suton / nego da sleti na kube hrama // duša” (stra. 121). Dobro, pjesnik se otisnuo na putovanje u dubinu ljudske duše i tamo je otkrio da su nekim dušama miliji svjetovni od sakralnih objekata, vaistinu duboka spoznaja.
Na sljedećoj stranici se nalazi pjesma koja se nadovezuje na prethodnu: “voli virove zelene / predveče ispod / vrba // duša”. Zanimljiva je ta konkretna ljudska duša u koju je duboko zašao poeta ne bi li je spoznao, neodoljivo podsjeća na plićak ili kakvu baricu. Što reče Abraham Mol – kič bi se mogao meriti stepenom banalnosti svojih asocijacija. Pjevalo se o duši na hiljadu načina, ali banalno, glupo i ovještalo pjevanje nije preživjelo, pa nam je uglavnom nepoznato. Kad već nagrađenog poetu hvale na sav glas, neko naivan bi mogao pomisliti da je to što piše zaista poezija, i to vrijedna, pa zato nije zgoreg navesti kako zapravo izgleda neka prava pjesma na narečenu temu. Reč ima Vislava Šimborska:
Ničeg darovanog
Ničeg darovanog, sve posuđeno. 
Tonem u dugovima preko glave. 
Bit ću primorana sobom 
platiti za sebe, 
za život dati život.
Tako je to već udešeno, 
da je sve za vraćanje 
i jetra za vraćanje 
i svaki prst posebno.
Prekasno je za raskid uvjeta ugovora. 
Dugovi će biti svučeni s mene 
zajedno s kožom.
Idem po svijetu 
u mnoštvu ostalih dužnika. 
Jedne opterećuje 
isplata krila. 
Drugi, htjeli ne htjeli, 
razdužit će se od lišća.
Na strani Duguje 
svaka je čestica naša. 
Ni jednu trepavicu, peteljku 
ne možemo zadržati zauvijek.
Spisak je precizan 
i tako izgleda, 
da nam je ostati s ničim.
Ne mogu se sjetiti 
gdje, kada i zašto sam 
dozvolila sebi otvoriti 
taj račun.
Protest protiv njega 
zovemo dušom. 
I to je jedino 
čega nema na spisku.
<h3>Lažni rebusi</h3>
“Pjesnici su čuđenje u svijetu”, pisao je davnih dana Antun Branko Šimić. Čuđenje nad činjenicom postojanja oduvek je bilo jedno od glavnih izvorišta poezije, ali i filozofije. Pjesnik je po definiciji okružen čudima, jer ne gleda “po tragu tuđih očiju”, kako veli Marina Cvetajeva. Vuković ima nešto drugačije mišljenje, takoreći izdvojeno, ne liči ni na koga, pokazuje da treba biti originalan po svaku cijenu, pa neka košta šta košta. Ovako veli laureat: “svet nije čudo // čudo je kad / poslednja jedinka // u podrumu kopa / rupu” (str. 93). Reklo bi se da Vuković nije išao zemljom i da njegove oči, velike i nijeme, nisu rasle pored stvari, kao što je to bio slučaj sa Šimićem.
Vuković očigledno spada u “pesničke Sfinge kojima na čelu piše ‘Ovo je pjesnik koji zna tajnu’”, samo što ne želi da nam otkrije tajnu, nego nam je šatro daje na kašičicu. A čitava tajna je u tome da nema nikakve tajne, iza naizgled zagonetnih riječi zveči praznina. Takav poeta je “enigmatičar sklon pravljenju rebusa, raj za kritičare”, ali pakao za čitaoce. Sad bi mi trebalo da se pitamo ko je ta posljednja jedinka, da li je to posljednji čovjek na zemlji, pretekao nakon apokalipse, zašto kopa rupu u podrumu, da li je to njegova sopstvena raka ili bi u njoj nešto da sakrije, kako to da svijet nije čudo, a jeste ovaj lažni rebus koji nam Vuković ispostavlja, šta li je pjesnik htio da kaže i zašto nije rekao to što mu je bilo na umu, ako tamo ima ikakvih sadržaja itd.
Taj proces odgonetanja nepostojeće zagonetke bi samo proizveo utisak da se iza pjesnikovih takozvanih stihova krije nešto duboko, mudro, umno i veleumno, što je i cilj ove lažno hermetične poezije. Umesto takvih zaludica, mnogo je poleznije navesti neku pjesmu koja izražava istinski doživljaj čuđenja, ne nad nečim novim, prvi put viđenim, već nad onim što pjesnik viđa svakog dana. Evo jedne pjesme Ibrahima Hadžića, velikog pesnika rođenog u Rožajama koje se, koliko znam, nalazi u Crnoj Gori, pa je valjda i njegova poezija dio crnogorske književnosti. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;
Isto
Prolazim puteljkom između livada
Prema brdu
I čudim se okamenjenom životu:
Pod istim idem suncem,
Istog guštera vidim kako pretrčava put,
Ista travka se naginje pod teretom
Istog skakavca,
Iste tragove konjskih kopita srećem,
Isti kamen u koji udaram nogom,
Ista svraka na ogrdi,
Trn sa istim cvijetom,
Divlja trešnja sa istim gorkim plodovima.
Ista smola skupljena u puce
Sija na jelovoj kori,
Isti miris šumskog čestara.
&nbsp;
I čudim se čudu života.
Idem čas razdragan,
Čas utonuo u beskraj istosti,
I mora biti
To što prolazim istim putem
Da sam i ja svima isti,
I mora biti
U tom tkanju života
Da sam zauvijek i da ću uvijek tuda prolaziti.
Kad smo već kod čuda i čuđenja, evo i nekoliko stihova iz pesme „Vašar čuda“ Vislave Šimborske: „Prvo čudo na koje naiđeš: / krave su krave. // Drugo, ništa gore: / ovaj a ne neki drugi voćnjak / od ove a ne neke druge koštice. // Čudo bez crnog fraka i cilindra: / beli golubovi u letu. // Čudo, jer kako ga inače nazvati: / sunce danas izišlo u tri i četrnaest, / a zaći će u dvadeset nula jedan. // Čudo koje ne izaziva čuđenje, onako kako bi trebalo: / na ruci manje od šest prstiju, / više od četiri. // Čudo, samo se osvrni: / sveprisutni svet“.&nbsp;
<h3>Kongruencija na Volgi</h3>
Za razliku od Danilova, čija erupcija reči na svakom koraku brizne u nehotični humor, Vukovića nije zanimljivo ni citirati. Nije lako od ničega napraviti ni poštenu satiru, građa je previše siva, monotona i nepodesna za bilo kakvu intervenciju. Pjesma o erotskom zanosu i veš-mašini, koja se raširila po društvenim mrežama, jedini je izuzetak. Njoj bi se eventualno mogao dodati pesmičuljak koji opravdava imperijalne težnje Rusije: “u tveru na volgi // u parku ispod breze / devojčica svira na violini // rusijo / tebi je i treba tolika prostranost” (str. 170).
Na stranu ideološka strana ovog iskaza, meni se čini da posljednji stih klima i gramatički, ne samo semantički. I nije to jedini slučaj, recimo na stranici 173. stoji “pod snegom prepuštenog / opsesijama”. Prepuštenog? Valjda prepuštenom? No dobro, navikli smo odavno da tajnovidcima, metafizičkim pesnicima i srodnim dubokim poetama čija lirika, što reče Želidrag Nikčević, “posjeduje i specifičnu mitsku dimenziju” – kongruencija predstavlja tajnu nad tajnama, nikako da je dokuče.
Sve na svijetu znaju, intimni su i sa ovostranim i sa onostranim, i sa veš-mašinom i sa zagrobnim životom, jedino im slaganje u rodu, broju i padežu ne polazi za rukom. Ništa novo, baš kao Vukovićeva poezija, takvih pjesama na internetu ima bukvalno na hiljade, samo što njihovi autori ne pretenduju na status klasika, književni kanon i ozbiljne nagrade, već pišu za svoj groš.
<h3>Poeta srpskog sveta</h3>
Pjesma o tome kako je Rusiji prosto nasušno potrebno prostranstvo, pa mora da se širi na račun svih okolnih naroda nije bogzna šta, ali je bar jedan od rijetkih trenutaka iskrenosti u knjizi, skoro sve drugo je loša imitacija poezije. To je glavni utisak koji knjiga ostavlja kod čitaoca: liči na poeziju, izdaleka, iz profila, ali daleko je to od istinskog pjesništva, što smo i demonstrirali više puta, navodeći nekoliko pjesama pravih pjesnika.
Kao da je ChatGPT pisao pjesme, oponašajući ono što je pročitao, bez ikakvog razumijevanja pročitanog, kao što R2D2 inače radi – imitira mišljenje, zaključivanje i sve druge mentalne operacije. Paradoksalno, ali pjesnici poput Vukovića, kao i mnogo drugi mehanizovani kvazi-stvaraoci i pseudo-mislioci, zapravo su preteče vještačke inteligencije.
Ima u “Kući beskućnika” još jedna iskrena pjesma, nalik na ovu rusomansku, na istoj ideološkoj liniji: “beograd jedini / rim koji imamo” (str. 160). Da, poslije svih metafizičkih izleta, prodiranja u dubine ljudske duše, poslije plitkih ambisa i ponora dubokih kao rupa za klikere, poslije prividnih čuda i fiktivnih meditacija – na kraju stignemo do suštine stvari. Beograd je Rim, centar lokalne imperije, Srbije koja uporno i bezusjpešno pokušava da se proširi na susjedne teritorije i teroriše komšije. To je pjesnički, intelektualni i ljudski domet laureata Vukovića, poete srpskog sveta. Poetika homogene ili velike Srbije, srpskog sveta ili srpskog integralizma, svejedno. Kako god okreneš, duplo golo, i u pesničkom i u svakom drugom smislu. Svi putevi vode u Rim, osim imperijalnih bespuća koja ne vode nikuda, a idu preko Beograda.
Grehota je tekst o Bećiru završiti Vukovićem, treba se malo dekontaminirati od čudno prelomljenih rečenica koje nevješto glume stihove, takoreći šmiraju. Za kraj, jedna autopoetička pesma Dušana Matića, nadrealiste ovdašnjeg, pravog majstora.
Ritual koji prolazi
pišeš kao što živiš kao pred neki polazak 
neki konačan odlazak 
i zato je sve nekako nedovršeno 
nezavršeno zadihano 
kao da ostavljaš nekom drugom 
nekom spokojnom kome čitavo ravnomerno ravnodušno vreme 
stoji na raspolaganju do u beskraj i koji će sve to 
da dovede u red sve lepo da sredi 
da misao najzad pliva po talasavom misaonom moru 
kao plivač na leđima što se odmara na talasima u času čistog predaha

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Kuće beskućnika ili praznina na dijeti

Biblioteka „Radosav Ljumović“ najavila je za 22. jul promociju knjige „Kuće beskućnika“ za koju je negator Crne Gore i crnogorske nacije Bećir Vuković dobio Trinaestojulsku nagradu.&nbsp;
Promocija će biti u sali „Marko Miljanov“ u 19 sati, a održaće je izdavač Radomir Uljarević, književni kritičar Milorad Durutović i autor Bećir Vuković.
Da knjiga „Kuće beskućnika“ nije evidentirana u nacionalnim i regionalnim bibliotečkim bazama, te da nijedan njen primjerak ne postoji u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore, Portalu ETV je ranije potvrđeno iz te ustanove. Kako smo već objavili, nema pisanog traga ni da je Vuković do sad promovisao nagrađeni uradak. Promocije je održao jedino za knjigu „Poneti na pusto ostrvo“ 2024. godine, čiji su su izdavači Obodsko slovo u Podgorici i Štampar Makarije iz Beograda.
<h2>ODT FORMIRALO PREDMET</h2>
Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici (ODT) formiralo je predmet zbog nagrade koja je uručena Vukoviću, a pošto je Nacionalna biblioteke Crne Gore „Đurđe Crnojević“ zvanično proslijedila Ministarstvu kulture i medija (MKM) dokaze koje posjeduje o kršenju Zakona o izdavačkoj djelatnosti i navođenja lažnih podataka u impresumu na knjizi „Kuće beskućnika“, i njima uputila zahtjev sa pratećom dokumentacijom za ocjenu nadležnosti.
Podgoričko tužilaštvo će, kako je Portalu ETV juče rekao rukovodilac ODT-a Duško Milanović, u postupku izviđaja utvrditi eventualnu krivičnu ili prekršajnu odgovornost.
I direktorica Nacionalne biblioteke Dragica Lompar nam je ranije kazala da „Kuća beskućnika“ ne postoji u COBISS pretraživaču, u kome su registrovane objavljene knjige.
&nbsp;- Knjiga „Kuće beskućnika“ autora Bećira Vukovića nije evidentirana u bibliotečko-informacionoj bazi COBISS.cg, niti postoji informacija o njenom publikovanju u regionalnim bazama sistema COBISS.Net. Naše evidencije o objavljenim publikacijama u Crnoj Gori zasnivaju se na zahtjevima izdavača ili autora za dodjelu CIP-a i ISBN-a putem kojih se prati izdavačka produkcija svake zemlje. Na osnovu izuzetno preciznih podataka, nemamo saznanja da je ova publikacija u bilo kojem formatu objavljena. Obzirom da nije evidentirana u našim bazama, a nijesmo je dobili ni u fizičkom obliku, nije ni mogla biti kataloški obrađena - objasnila je Lompar.
&nbsp;Iz toga jasno proizilazi da ni u Biblioteci ne raspolažu podacima koji bi pomogli da se identifikuje nagrađena publikacija.
&nbsp;- Dakle, bilo kakva informacija o ovom izdanju nije u posjedu Nacionalne biblioteke Crne Gore - jasna je Lompar.
Na pitanje da li to znači da knjiga nije ugledala „svjetlo dana“ ukoliko je nema u ovim bazama, Lompar nije mogla sa sigurnošću da odgovori, ističući da se autori često ne pridržavaju Zakona o izdavačkoj djelatnosti i zaobilaze proces registracije.
&nbsp;- Svaki regularno podnijeti zahtjev za evidenciju knjiga se automatski prosljeđuje bazi u Londonu i sve publikacije koje imaju ISBN budu elektronski evidentirane i prije same štampe. Za ono za šta nam se ne obrate autori, ili izdavačka kuća nemamo evidenciju - kazala je Lompar ranije Portalu ETV.
&nbsp;Osim toga, ispostavilo se da impresum primjerka „Kuće beskućnika“ u koju je Žiri imao uvid ne odgovara impresumu iz primjerka knjige koji je član Žirija Dragan Koprivica prezentovao javnosti tokom gostovanja na TV Vijesti.&nbsp;
&nbsp;Tako je javnost vidjela da se ne podudaraju CIP, ISBN broj niti COBISS.
<h2>BRUTALNO KRŠENJE ZAKONA O NAGRADAMA</h2>
Prije nego je objelodanjeno da je Vuković nagrađen za ovako sporno djelo, u crnogorskom PEN Centru su ukazali da je Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade brutalno prekršio Zakon o državnim nagradama - pošto sva tri laureata dolaze iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva: Vuković je književnik, Miloš Karadaglić muzičar, a Veljo Stanišić grafičar.
Članom 17 stav 1 Zakona o državnim nagradama propisano je da se: „godišnja Trinaestojulska nagrada dodjeljuje građaninu ili državljaninu Crne Gore, grupi lica ili pravnom licu koje ima sjedište na teritoriji Crne Gore, za rezultate od izuzetnog značaja za Crnu Goru, ostvarene u godini koja prethodi dodjeli nagrade, u oblastima kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, sporta, prirodnih i društvenih nauka, privrede, ekologije, odnosno za djela ili ostvarenja u svim oblastima rada i stvaralaštva koja doprinose razvoju i afirmaciji Crne Gore“, a stavom 3 istoga člana propisano je da se „u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada“.
&nbsp;Tako je izvjesno da su članovi Žirija grubo prekršili Zakon i derogirali najznačajniju državnu nagradu u Crnoj Gori.
<h2>UZALUDNO UPOZORENJE</h2>
Da je ovaj postupak nezakonit žiri je upozorio i njihov član Danilo Marunović.
On je, prema djelovima zapisnika koje je objavio Portal Analitika, na prvoj sjednici tog tijela ukazao na kršenje člana 17 Zakona o državnim nagradama.
Marunović je članove žirija pitao jesu li saglasni da se u okviru jedne profesije može dodijeliti više godišnjih Trinaestojulskih nagrada, te „izrazio nesaglasnost sa formulacijom člana 24 Nacrta poslovnika o radu žirija i neophodnost da se usaglasi metodologija glasanja nakon određenog broja pristiglih prijava za dodjelu Trinaestojulske nagrade za 2025. godinu“.
- Nakon rasprave i ukazivanja na Zakon o državnim nagradama, Danilo Marunović izdvaja mišljenje i ukazuje na nelogičnost člana 17 Zakona o državnim nagradama i konstatuje da kriterijumi za dodjelu nagrade nijesu jasni te da se može dovesti upitnost proglašenja dobitnika godišnje Trinaestojulske nagrade - navodi se u zapisniku sa sjednice.
Zbog svega toga u Podgorici je 8. jula, podno Vile Gorica gdje je uručeno najviše državno priznanje, održan protest građana koji su imali namjeru da odbrane dostojanstvo države i vrijednosti Trinaestojulske nagrade. Policija ih je u dva navrata zasula biber sprejom.
<h2>VUKOVIĆEV SRAMNI URADAK</h2>
Bećir Vuković je, inače, u autorskom tekstu za portal Vidovdan, bliskom vrhu Srpske Pravoslavne Crkve (SPC), 2021. iznio niz uvredljivih kvalifikacija na račun crnogorske nacije negirajući njeno postojanje, te navodeći „da su je izmislili nekadašnji komunistički funkcioner i disident Milovan Đilas i Kominterna“.
- Kad je Crna Gora kažnjena istorijskom ironijom. Onda kad je Kominterna krenula da izmišlja nacije. Đilas je Crnoj Gori oko vrata namako omču. Na tim vješalima do danas ljulja se potonja udovica Kominterne. Grana je suva, samo treba cimnuti nesrećnicu za mrtve nogare da se strovari na zemlju, i pregrnuti lopatom zemlje - napisao je Vuković.
Naveo je da su „današnji komiti nedonoščad Kominterne, a postojanje današnje Crne Gore je istorijska ironija“.
- Da ironija bude veća, mladi monah Joanikije sahranio je Đilasa. Na sahrani nije bilo sinova komunista, bili su sinovi četnika. U petak 20. avgusta, u kući Radenovića u Podbišću, dvadesetak Mojkovčana, i prijatelja iz Pive i Pljevalja, razgovaralo je o prekipjeloj muci srpskoj koja u kontinuitetu traje od Đilasove crnogorske nacije do raspopovih komita… Sjedio sam u istoj sobi, na istom mjestu na kojem sam sjedio i poslije Đilasove sahrane. Kakve li ironije - piše Bećir Vuković koji je te godine izabran za predsjednika žirija za dodjelu najveće državne nagrade, a čiji je sada dobitnik.
Vuković je u istom uratku napisao i da je današnja Crna Gora „ironija istorije“.
- U nedelju 22. avgusta, na Cetinju, održan je protest novokomponovanih komita na čelu sa svučenim policajcem iz Podbišća. Ironija ironiju stiže i prestiže… Kako god premišljali, današnja Crna Gora nije ništa drugo nego epilog - ironije istorije. Na mitingu spiker je zamolio da se mnogo ne maše krstovima, jer to vrijeđa neke - Crnogorce. Koje, nije rečeno. Ako su u pitanju kakvi konvertiti, ispada da je i konvertite izmislila Kominterna… Nekoliko trenutaka prije nego ga je transparent mlatio po glavi, iznad direktora NVO crnogorske crkve, vijorila se zastava SAD-a, sa 50 zvezdica. Nije manje zvijezda prebrojio ni raspop u crnoj spavaćici… A, Crna Gora je bila 200 godina na budžetu Rusije. I tako opstala na kamenu. Malo je reći da je u pitanju samo ironija - napisao je, pored ostalog, Vuković.

Anja Ivanović

Biblioteka „Radosav Ljumović“ 22. jula promoviše „Kuće beskućnika“ Bećira Vukovića

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici (ODT) formiralo je predmet povodom sporne dodjele Trinaestojulske nagrade za knjigu „Kuće beskućnika“ negatoru Crne Gore i crnogorske nacije Bećiru Vukoviću.
To je Portalu ETV saopštio rukovodilac podgoričkog tužilaštva Duško Milanović.
Iz Nacionalne biblioteke Crne Gore „Đurđe Crnojević“ danas je saopšteno da su zvanično proslijedila Ministarstvu kulture i medija (MKM) dokaze koje posjeduje o kršenju Zakona o izdavačkoj djelatnosti i navođenja lažnih podataka u impresumu na knjizi „Kuće beskućnika“, a ODT-u uputili zahtjev sa pratećom dokumentacijom za ocjenu nadležnosti.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fnb-durde-crnojevic-podnijela-prijavu-mkm-zbog-zloupotrebe-svog-imena-u-knjizi-becira-vukovica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Podgoričko tužilaštvo će, kako nam je rekao Milanović, u postupku izviđaja utvrditi eventualnu krivičnu ili prekršajnu odgovornost.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Flompar-sumnja-da-su-falsifikovani-podaci-o-knjizi-za-koju-je-becir-vukovic-dobio-trinaestojulsku-nagradu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Da knjiga „Kuće beskućnika“ nije evidentirana u nacionalnim i regionalnim bibliotečkim bazama, te da nijedan njen primjerak ne postoji u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore, Portalu ETV je ranije potvrđeno iz te ustanove. Kako smo već objavili, nema pisanog traga ni da je Vuković promovisao nagrađeni uradak ove ili prošle godine. Promocije je održao jedino za knjigu „Poneti na pusto ostrvo“ 2024. godine, čiji su su izdavači Obodsko slovo u Podgorici i Štampar Makarije iz Beograda.
I direktorica Nacionalne biblioteke Dragica Lompar nam je ranije kazala da „Kuća beskućnika“ ne postoji u COBISS pretraživaču, u kome su registrovane objavljene knjige.
- Knjiga „Kuće beskućnika“ autora Bećira Vukovića nije evidentirana u bibliotečko-informacionoj bazi COBISS.cg, niti postoji informacija o njenom publikovanju u regionalnim bazama sistema COBISS.Net. Naše evidencije o objavljenim publikacijama u Crnoj Gori zasnivaju se na zahtjevima izdavača ili autora za dodjelu CIP-a i ISBN-a putem kojih se prati izdavačka produkcija svake zemlje. Na osnovu izuzetno preciznih podataka, nemamo saznanja da je ova publikacija u bilo kojem formatu objavljena. Obzirom da nije evidentirana u našim bazama, a nijesmo je dobili ni u fizičkom obliku, nije ni mogla biti kataloški obrađena - objasnila je Lompar.
Iz toga jasno proizilazi da ni u Biblioteci ne raspolažu podacima koji bi pomogli da se identifikuje nagrađena publikacija.
- Dakle, bilo kakva informacija o ovom izdanju nije u posjedu Nacionalne biblioteke Crne Gore - jasna je Lompar.
Na pitanje da li to znači da knjiga nije ugledala „svjetlo dana“ ukoliko je nema u ovim bazama, Lompar nije mogla sa sigurnošću da odgovori, ističući da se autori često ne pridržavaju Zakona o izdavačkoj djelatnosti i zaobilaze proces registracije.
- Svaki regularno podnijeti zahtjev za evidenciju knjiga se automatski prosljeđuje bazi u Londonu i sve publikacije koje imaju ISBN budu elektronski evidentirane i prije same štampe. Za ono za šta nam se ne obrate autori, ili izdavačka kuća nemamo evidenciju - kazala je Lompar ranije Portalu ETV.
Osim toga, ispostavilo se da impresum primjerka „Kuće beskućnika“ u koju je Žiri imao uvid ne odgovara impresumu iz primjerka knjige koji je član Žirija Dragan Koprivica prezentovao javnosti tokom gostovanja na TV Vijesti.&nbsp;
Tako je javnost vidjela da se ne podudaraju CIP, ISBN broj niti COBISS.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fimpresum-primjerka-kuce-beskucnika-koji-je-dostavljen-ziriju-ne-odgovara-onom-koji-je-predstavio-dragan-koprivica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
<h2>BRUTALNO KRŠENJE ZAKONA O NAGRADAMA</h2>
Prije nego je objelodanjeno da je Vuković nagrađen za ovako sporno djelo, u crnogorskom PEN Centru su ukazali da je Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade brutalno prekršio Zakon o državnim nagradama - pošto sva tri laureata dolaze iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva: Vuković je književnik, Miloš Karadaglić muzičar, a Veljo Stanišić grafičar.
Članom 17 stav 1 Zakona o državnim nagradama propisano je da se: „godišnja Trinaestojulska nagrada dodjeljuje građaninu ili državljaninu Crne Gore, grupi lica ili pravnom licu koje ima sjedište na teritoriji Crne Gore, za rezultate od izuzetnog značaja za Crnu Goru, ostvarene u godini koja prethodi dodjeli nagrade, u oblastima kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, sporta, prirodnih i društvenih nauka, privrede, ekologije, odnosno za djela ili ostvarenja u svim oblastima rada i stvaralaštva koja doprinose razvoju i afirmaciji Crne Gore“, a stavom 3 istoga člana propisano je da se „u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada“.
Tako je izvjesno da su članovi Žirija grubo prekršili Zakon i derogirali najznačajniju državnu nagradu u Crnoj Gori.
<h2>UZALUDNO UPOZORENJE</h2>
Da je ovaj postupak nezakonit žiri je upozorio i njihov član Danilo Marunović.
On je, prema djelovima zapisnika koje je objavio Portal Analitika, na prvoj sjednici tog tijela ukazao na kršenje člana 17 Zakona o državnim nagradama.
Marunović je članove žirija pitao jesu li saglasni da se u okviru jedne profesije može dodijeliti više godišnjih Trinaestojulskih nagrada, te „izrazio nesaglasnost sa formulacijom člana 24 Nacrta poslovnika o radu žirija i neophodnost da se usaglasi metodologija glasanja nakon određenog broja pristiglih prijava za dodjelu Trinaestojulske nagrade za 2025. godinu“.
- Nakon rasprave i ukazivanja na Zakon o državnim nagradama, Danilo Marunović izdvaja mišljenje i ukazuje na nelogičnost člana 17 Zakona o državnim nagradama i konstatuje da kriterijumi za dodjelu nagrade nijesu jasni te da se može dovesti upitnost proglašenja dobitnika godišnje Trinaestojulske nagrade - navodi se u zapisniku sa sjednice.
Zbog svega toga u Podgorici je 8. jula, podno Vile Gorica gdje je uručeno najviše državno priznanje, održan protest građana koji su imali namjeru da odbrane dostojanstvo države i vrijednosti Trinaestojulske nagrade. Policija ih je u dva navrata zasula biber sprejom.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fkroz-objektiv-portala-etv-u-pokusaju-da-ugusi-glas-naroda-policija-naprasila-i-sebe&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
<h2>VUKOVIĆEV SRAMNI URADAK</h2>
Bećir Vuković je, inače, u autorskom tekstu za portal Vidovdan, bliskom vrhu Srpske Pravoslavne Crkve (SPC), 2021. iznio niz uvredljivih kvalifikacija na račun crnogorske nacije negirajući njeno postojanje, te navodeći „da su je izmislili nekadašnji komunistički funkcioner i disident Milovan Đilas i Kominterna“.
- Kad je Crna Gora kažnjena istorijskom ironijom. Onda kad je Kominterna krenula da izmišlja nacije. Đilas je Crnoj Gori oko vrata namako omču. Na tim vješalima do danas ljulja se potonja udovica Kominterne. Grana je suva, samo treba cimnuti nesrećnicu za mrtve nogare da se strovari na zemlju, i pregrnuti lopatom zemlje - napisao je Vuković.
Naveo je da su „današnji komiti nedonoščad Kominterne, a postojanje današnje Crne Gore je istorijska ironija“.
- Da ironija bude veća, mladi monah Joanikije sahranio je Đilasa. Na sahrani nije bilo sinova komunista, bili su sinovi četnika. U petak 20. avgusta, u kući Radenovića u Podbišću, dvadesetak Mojkovčana, i prijatelja iz Pive i Pljevalja, razgovaralo je o prekipjeloj muci srpskoj koja u kontinuitetu traje od Đilasove crnogorske nacije do raspopovih komita… Sjedio sam u istoj sobi, na istom mjestu na kojem sam sjedio i poslije Đilasove sahrane. Kakve li ironije - piše Bećir Vuković koji je te godine izabran za predsjednika žirija za dodjelu najveće državne nagrade, a čiji je sada dobitnik.
Vuković je u istom uratku napisao i da je današnja Crna Gora „ironija istorije“.
- U nedelju 22. avgusta, na Cetinju, održan je protest novokomponovanih komita na čelu sa svučenim policajcem iz Podbišća. Ironija ironiju stiže i prestiže… Kako god premišljali, današnja Crna Gora nije ništa drugo nego epilog - ironije istorije. Na mitingu spiker je zamolio da se mnogo ne maše krstovima, jer to vrijeđa neke - Crnogorce. Koje, nije rečeno. Ako su u pitanju kakvi konvertiti, ispada da je i konvertite izmislila Kominterna… Nekoliko trenutaka prije nego ga je transparent mlatio po glavi, iznad direktora NVO crnogorske crkve, vijorila se zastava SAD-a, sa 50 zvezdica. Nije manje zvijezda prebrojio ni raspop u crnoj spavaćici… A, Crna Gora je bila 200 godina na budžetu Rusije. I tako opstala na kamenu. Malo je reći da je u pitanju samo ironija - napisao je, pored ostalog, Vuković.

ODT formiralo predmet povodom dodjele Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću

Nacionalna biblioteka Crne Gore „Đurđe Crnojević“ zvanično je proslijedila Ministarstvu kulture i medija (MKM) dokaze koje posjeduje o kršenju Zakona o izdavačkoj djelatnosti i navođenja lažnih podataka u impresumu na knjizi „Kuće beskućnika“ za koju je negator Crne Gore i crnogorske nacije Bećir Vuković dobio Trinaestojulsku nagradu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fimpresum-primjerka-kuce-beskucnika-koji-je-dostavljen-ziriju-ne-odgovara-onom-koji-je-predstavio-dragan-koprivica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Kako su saopštili iz Nacionalne biblioteke, Ministarstvo kulture i medija je obaviješteno i da su Osnovnom državnom tužilaštvu uputili zahtjev sa pratećom dokumentacijom za ocjenu nadležnosti.
- U skladu sa dobijenim mišljenjem, kao institucija čije poslovanje se temelji na dosljednom poštovanju zakona naše države, usmjerićemo svoje buduće zakonsko postupanje - poručili su oni.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Flompar-sumnja-da-su-falsifikovani-podaci-o-knjizi-za-koju-je-becir-vukovic-dobio-trinaestojulsku-nagradu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Da knjiga „Kuće beskućnika“ nije evidentirana u nacionalnim i regionalnim bibliotečkim bazama, te da nijedan njen primjerak ne postoji u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore, Portalu ETV je ranije potvrđeno iz te ustanove. Kako smo već objavili, nema pisanog traga ni da je Vuković promovisao nagrađeni uradak ove ili prošle godine. Promocije je održao jedino za knjigu „Poneti na pusto ostrvo“ 2024. godine, čiji su suizdavači Obodsko slovo u Podgorici i Štampar Makarije iz Beograda.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fnb-durde-crnojevic-podnijela-prijavu-mkm-zbog-zloupotrebe-svog-imena-u-knjizi-becira-vukovica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
I direktorica Nacionalne biblioteke Dragica Lompar nam je kazala da „Kuća beskućnika“ ne postoji u COBISS pretraživaču, u kome su registrovane objavljene knjige.
- Knjiga „Kuće beskućnika“ autora Bećira Vukovića nije evidentirana u bibliotečko-informacionoj bazi COBISS.cg, niti postoji informacija o njenom publikovanju u regionalnim bazama sistema COBISS.Net. Naše evidencije o objavljenim publikacijama u Crnoj Gori zasnivaju se na zahtjevima izdavača ili autora za dodjelu CIP-a i ISBN-a putem kojih se prati izdavačka produkcija svake zemlje. Na osnovu izuzetno preciznih podataka, nemamo saznanja da je ova publikacija u bilo kojem formatu objavljena. Obzirom da nije evidentirana u našim bazama, a nijesmo je dobili ni u fizičkom obliku, nije ni mogla biti kataloški obrađena - objasnila je Lompar.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fnarodna-biblioteka-srbije-zvanicno-potvrdila-ni-jedna-biblioteka-u-zemlji-koja-je-u-sistemu-cobiss-ne-posjeduje-knjigu-becira-vukovica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Iz toga jasno proizilazi da ni u Biblioteci ne raspolažu podacima koji bi pomogli da se identifikuje nagrađena publikacija.
- Dakle, bilo kakva informacija o ovom izdanju nije u posjedu Nacionalne biblioteke Crne Gore - jasna je Lompar.
Na pitanje da li to znači da knjiga nije ugledala „svjetlo dana“ ukoliko je nema u ovim bazama, Lompar nije mogla sa sigurnošću da odgovori, ističući da se autori često ne pridržavaju Zakona o izdavačkoj djelatnosti i zaobilaze proces registracije.
- Svaki regularno podnijeti zahtjev za evidenciju knjiga se automatski prosljeđuje bazi u Londonu i sve publikacije koje imaju ISBN budu elektronski evidentirane i prije same štampe. Za ono za šta nam se ne obrate autori, ili izdavačka kuća nemamo evidenciju - kazala je Lompar ranije Portalu ETV.
Tako je nejasno je li žiri imao uvid u djelo i njegove vrijednosti ili je odluku da dodijeli najveće državno priznanje čovjeku koji vrijeđa i negira crnogorsku naciju i identitet donio na osnovu političkih i ideoloških afiniteta, a ne na temelju stvarnog književnog doprinosa.
<h2>BRUTALNO KRŠENJE ZAKONA O NAGRADAMA</h2>
Prije nego je objelodanjeno da je Vuković nagrađen za djelo koje ne postoji, u crnogorskom PEN Centru su ukazali da je Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade brutalno prekršio Zakon o državnim nagradama - pošto sva tri laureata dolaze iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva: Vuković je književnik, Miloš Karadaglić muzičar, a Veljo Stanišić grafičar.
Članom 17 stav 1 Zakona o državnim nagradama propisano je da se: „godišnja Trinaestojulska nagrada dodjeljuje građaninu ili državljaninu Crne Gore, grupi lica ili pravnom licu koje ima sjedište na teritoriji Crne Gore, za rezultate od izuzetnog značaja za Crnu Goru, ostvarene u godini koja prethodi dodjeli nagrade, u oblastima kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, sporta, prirodnih i društvenih nauka, privrede, ekologije, odnosno za djela ili ostvarenja u svim oblastima rada i stvaralaštva koja doprinose razvoju i afirmaciji Crne Gore“, a stavom 3 istoga člana propisano je da se „u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada“.
Tako je izvjesno da su članovi Žirija grubo prekršili Zakon i derogirali najznačajniju državnu nagradu u Crnoj Gori.
<h2>UZALUDNO UPOZORENJE</h2>
Da je ovaj postupak nezakonit žiri je upozorio i njihov član Danilo Marunović.
On je, prema djelovima zapisnika koje je objavio Portal Analitika, na prvoj sjednici tog tijela ukazao na kršenje člana 17 Zakona o državnim nagradama.
Marunović je članove žirija pitao jesu li saglasni da se u okviru jedne profesije može dodijeliti više godišnjih Trinaestojulskih nagrada, te „izrazio nesaglasnost sa formulacijom člana 24 Nacrta poslovnika o radu žirija i neophodnost da se usaglasi metodologija glasanja nakon određenog broja pristiglih prijava za dodjelu Trinaestojulske nagrade za 2025. godinu“.
- Nakon rasprave i ukazivanja na Zakon o državnim nagradama, Danilo Marunović izdvaja mišljenje i ukazuje na nelogičnost člana 17 Zakona o državnim nagradama i konstatuje da kriterijumi za dodjelu nagrade nijesu jasni te da se može dovesti upitnost proglašenja dobitnika godišnje Trinaestojulske nagrade - navodi se u zapisniku sa sjednice.
Zbog svega toga u Podgorici je 8. jula, podno Vile Gorica gdje je uručeno najviše državno priznanje, održan protest građana koji su imali namjeru da odbrane dostojanstvo države i vrijednosti Trinaestojulske nagrade. Policija ih je u dva navrata zasula biber sprejom.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fkroz-objektiv-portala-etv-u-pokusaju-da-ugusi-glas-naroda-policija-naprasila-i-sebe&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
<h2>VUKOVIĆEV SRAMNI URADAK</h2>
Bećir Vuković je, inače, u autorskom tekstu za portal Vidovdan, bliskom vrhu Srpske Pravoslavne Crkve (SPC), 2021. iznio niz uvredljivih kvalifikacija na račun crnogorske nacije negirajući njeno postojanje, te navodeći „da su je izmislili nekadašnji komunistički funkcioner i disident Milovan Đilas i Kominterna“.
- Kad je Crna Gora kažnjena istorijskom ironijom. Onda kad je Kominterna krenula da izmišlja nacije. Đilas je Crnoj Gori oko vrata namako omču. Na tim vješalima do danas ljulja se potonja udovica Kominterne. Grana je suva, samo treba cimnuti nesrećnicu za mrtve nogare da se strovari na zemlju, i pregrnuti lopatom zemlje - napisao je Vuković.
Naveo je da su „današnji komiti nedonoščad Kominterne, a postojanje današnje Crne Gore je istorijska ironija“.
- Da ironija bude veća, mladi monah Joanikije sahranio je Đilasa. Na sahrani nije bilo sinova komunista, bili su sinovi četnika. U petak 20. avgusta, u kući Radenovića u Podbišću, dvadesetak Mojkovčana, i prijatelja iz Pive i Pljevalja, razgovaralo je o prekipjeloj muci srpskoj koja u kontinuitetu traje od Đilasove crnogorske nacije do raspopovih komita… Sjedio sam u istoj sobi, na istom mjestu na kojem sam sjedio i poslije Đilasove sahrane. Kakve li ironije - piše Bećir Vuković koji je te godine izabran za predsjednika žirija za dodjelu najveće državne nagrade, a čiji je sada dobitnik.
Vuković je u istom uratku napisao i da je današnja Crna Gora „ironija istorije“.
- U nedelju 22. avgusta, na Cetinju, održan je protest novokomponovanih komita na čelu sa svučenim policajcem iz Podbišća. Ironija ironiju stiže i prestiže… Kako god premišljali, današnja Crna Gora nije ništa drugo nego epilog - ironije istorije. Na mitingu spiker je zamolio da se mnogo ne maše krstovima, jer to vrijeđa neke - Crnogorce. Koje, nije rečeno. Ako su u pitanju kakvi konvertiti, ispada da je i konvertite izmislila Kominterna… Nekoliko trenutaka prije nego ga je transparent mlatio po glavi, iznad direktora NVO crnogorske crkve, vijorila se zastava SAD-a, sa 50 zvezdica. Nije manje zvijezda prebrojio ni raspop u crnoj spavaćici… A, Crna Gora je bila 200 godina na budžetu Rusije. I tako opstala na kamenu. Malo je reći da je u pitanju samo ironija - napisao je, pored ostalog, Vuković.

NB „Đurđe Crnojević“ dostavila dokaze o kršenju Zakona i lažnim podacima u impresumu knjige Bećira Vukovića

U skladu sa članom 14 Zakona o državnim nagradama, Ministarstvo kulture i medija vrši isključivo administrativne poslove u vezi sa dodjelom Trinaestojulske nagrade - poručila je resorna ministarka Tamara Vujović povodom nezakonite dodjele najvišeg državnog priznanja negatoru Crne Gore i crnogorske nacije Bećiru Vukoviću za knjigu koja nije evidentirana u nacionalnim niti regionalnim bibliotečkim bazama, te dodala da za &nbsp;podatka dostavljenih Žiriju odgovara isključivo predlagač - u ovom slučaju Radomir Uljarević.
Ti poslovi, prema riječima Vujović, obuhvataju pružanje tehničko-organizacione podrške radu Žirija, imenovanje sekretara Žirija i obezbjeđivanje uslova za realizaciju dodjele nagrada, uključujući izradu plaketa i isplatu novčanih iznosa.
- Suprotno nekim medijskim navodima, Ministarstvo ne učestvuje u predlaganju, odlučivanju, provjeri ispunjenosti uslova i validnosti, niti ima ikakav uticaj na izbor dobitnika nagrade. Uloga Ministarstva ogleda se u: objavljivanju javnog poziva, administrativnom zaprimanju prijedloga, imenovanju sekretara Žirija, dostavljanju zapremljene dokumentacije od strane predlagača, članovima Žirija, &nbsp;logističkoj i tehničkoj podršci tokom rada Žirija, obezbjeđivanju sredstava za realizaciju nagrade nakon što Žiri donese Odluku - navela je Vujović.
Odluka o dodjeli nagrade donosi se, ističe Vujović, isključivo glasanjem članova Žirija, u skladu sa pravilima utvrđenim Zakonom i Poslovnikom.&nbsp;
- Ministarstvo je u obavezi da tu odluku sprovede, ali ni na koji način ne utiče na njen sadržaj, niti ima bilo koja zakonska ovlašćenja da provjerava zakonsku ispunjenost dostavljenih predloga. 
Prema članu 5 Poslovnika o radu Žirija, upravo Žiri „razmatra pristigle prijedloge i utvrđuje ispunjenost uslova”, i formira listu kandidata tako što prethodno utvrdi da li kandidati ispunjavaju Zakonom propisane uslove. Žiri je formirao Listu kandidata i utvrdio na sjednici i time potvrdio da kandidati ispunjavaju zakonske uslove - dodala je ona.
Ministarstvo, kaže, nije zapremilo niti jedan upit Žirija ili bilo kog člana tog tijela u vezi sa dostavljanjem dodatne dokumentacije, niti je, tokom postupka utvrđivanja predloga izrazilo sumnju na validnost dostavljenih predloga.
- Nijedan drugi organ nema pravo da utiče ili samostalno djeluje u tom postupku, jer bi u suprotnom autonomija Žirija bila narušena. Dakle, Zakon ne ostavlja ni minimum ovlašćenja Ministarstvu da na bilo koji način utiče na preispitivanje ili utvrđivanje ispunjenosti uslova za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Ni Zakon ni Poslovnik ne ovlašćuju Ministarstvo kulture i medija da tokom rada Žirija može samoinicijativno provjeravati da li je konkretno književno djelo upisano u CIP katalog. Takva provjera može biti izvršena samo na zahtjev Žirija, jer se time zadire u autonomiju odlučivanja i nezavisnost rada Žirija, koja je zaštićena i Zakonom, ali i Poslovnikom o radu Žirija, jer su u istom u članu 20 sami propisali da “nakon isteka roka za podnošenje prijedloga za dodjelu Trinaestojulske nagrade za 2025. godinu, Žiri utvrđuje da li su prijedlozi podneseni u skladu sa Zakonom i Poslovnikom” - rekla je Vujović. 
 
U istom članu se, dodaje ona, propisuje da će Žiri provjeriti da li: a)se odnosi na fizičko lice koje nema prebivalište u Crnoj Gori ili crnogorsko državljanstvo; b) se odnosi na pravno lice koje nema sjedište u Crnoj Gori; c) se ne odnosi na djela i ostvarenja u prethodnoj godini, u smislu člana 2 stav 2 ovog Poslovnika; d) se odnosi na lice kojem je ranije dodijeljenaTrinaestojulska godišnja nagrada; e) je podnio Žiri ili član Žirija; f) se odnosi na djela ili ostvarenja za koja je već dodijeljena druga državna nagrada; g) nije podnesen u predviđenom roku; h) ne sadrži potrebne podatke o predloženom licu.
- Ako bi Ministarstvo kulture i medija po autmatizmu moralo provjeriti CIP katalogizaciju to bi značilo da je recimo i Ministarstvo unutrašnjih poslova dužno da Žiriju samoinicijativno dostavi informaciju da određeno lice, kandidat za dodjelu Trinestojulske nagrade nema državljanstvo ili je podnijelo falsifikovan dokaz o posjedovanju državljanstva. Dakle, jasno je da to državni organ može učiniti samo na upit Žirija - tvrdi Vujović. 
 
Za istinitost podatka dostavljenih Žiriju odgovara, cijeni Vujović, isključivo predlagač - u ovom slučaju Radomir Uljarević.
- Takođe, ukoliko je u ovom ili bilo kom slučaju došlo do ostvarenja bića krivičnog djela, svako lice pa i državni organ dužno je isto prijaviti nadležnom dravnom organu. Takođe, Nacionalna biblioteka će utvrditi da li je došlo do povrede odredbi Zakona o izdavačkoj djelatnosti i s tim u vezi preduzeti određene mjere i radnje. Ministarstvo kulture i medija ostaje posvećeno zakonitom, profesionalnom i transparentnom obavljanju svojih obaveza i podsjeća da je očuvanje integriteta najvišeg državnog priznanja u interesu cjelokupne javnosti - zaključila je Vujović.
<h2>IMPRESUMI SE NE POKLAPAJU</h2>
Podsjećamo, impresum primjerka „Kuće beskućnika“ za koju je negator Crne Gore i crnogorske nacije Bećir Vuković nagrađen Trinaestojulskom nagradom ne odgovara impresumu iz primjerka knjige koji je član žirija Dragan Koprivica prezentovao javnosti.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fimpresum-primjerka-kuce-beskucnika-koji-je-dostavljen-ziriju-ne-odgovara-onom-koji-je-predstavio-dragan-koprivica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Upoređivanjem primjerka koji je dobio Žiri za dodjelu nagrade i onog koji je Koprivica donio u emisiju na Televiziji Vijesti, ispostavilo se da se ne podudaraju CIP, ISBN broj niti COBISS.
<h2>LOMPAR ĆE MKM DOSTAVITI DOKUMENTACIJU</h2>
Direktorica Nacionalne biblioteke „Đurđe Crnojević“ Dragica Lompar je izjavila da nije jasno na osnovu čega je žiri odlučivao, jer oni nemaju podatke o katalogizaciji knjige „Kuće beskućnika“, niti je izvjesno da je ona uopšte formalno objavljena. Ukazala je i na sumnju da je impresum knjige prepisan iz drugog izdanja, te da se u njoj nalazi broj koji pripada Srbiji, a ne Crnoj Gori.&nbsp;
Ona je, u intervjuu za emisiju Načisto Televizije Vijesti, najavila je da će sva saznanja i dokumentaciju dostaviti nadležnom Ministarstvu kulture i medija (MKM) koje, kako ističe, ima instrumente da reaguje.
- Onako iskreno kao neko ko radi decenijama u toj instituciji i kome je životni poziv, mislim da je ovo prvi put da neko na ovakav način zloupotrebljava ime institucije i da se poziva na nešto, čak i u medijima, što apsolutno nije tačno. Naša obaveza kao institucije kulture, koja se finansira iz sredstava države jeste da prijavimo nadležnom organu - Ministarstvu kulture kršenje Zakona o izdavačkoj djelatnosti koji izričito zabranjuje ovakve stvari, prepisivanje CIP-ova (CIP- kataloški zapis u publikaciji), preslikavanje sa jedne publikacije na drugu, promjenu CIP-a u odnosu na onaj koji dodijeli biblioteka i slično. To je naša obaveza, a Ministarstvo je organ koji ima svoje instrumente - istakla je Lompar.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Flompar-sumnja-da-su-falsifikovani-podaci-o-knjizi-za-koju-je-becir-vukovic-dobio-trinaestojulsku-nagradu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Na pitanje je li joj jasno na osnovu čega je žiri odlučivao, Lompar je rekla „pa iskreno nije“.
- Nije mi jasno jer mi ni do današnjeg dana ne znamo je li ta knjiga uopšte objavljena. Vidjela sam da je gospodin Dragan Koprivica pokazao u jednoj emisiji, međutim nemamo uvid u impresum. Bilo bi dobro da se napokon otklone sve ove sumnje - navela je ona.
Ukazala i da nema informaciju da je knjiga „Kuće beskućnika“ &nbsp;izašla iz štampe u bilo kojem formatu, štampanom ili elektronskom.
- Da bismo imali tu informaciju kao preciznu, moramo da dobijemo taj primjerak u biblioteci onako kako zakon nalaže. Do sada nijedan primjerak nije stigao, a kataloški zapis od Nacionalne biblioteke Crne Gore nije tražen za tu publikaciju - istakla je Lompar.
<h2>„NEMAR“</h2>
Koprivica je potom izjavio da mu je izdavač Radomir Uljarević rekao da je njihovim nemarom poslata knjiga koja je bila u radnoj verziji.
- Tokom prošle 2024. godine, knjiga je urađena i poslata u PDF formatu u Narodnu biblioteku Srbije, gdje su urađeni svi podaci. Knjiga je zavedena 2024. godine u Srbiji, a meni je izdavač dao prije dva dana - rekao je on.
Bećir Vuković je ranije, inače, kazao da je CIP broj u redu, a da se greška nalazi samo na nekom primjerku.
- Nikad nijesam čuo da neko zaviruje u CIP broj. Knjiga je čista. Ovdje se ne govori ni o pjesnku, ni o onome što je u knjizi - izjavio je on.
Reditelj Danilo Marunović, koji je bio član žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade rekao je da je nagrada namještena i dodijeljena na skandalozan način.
- To je bilo jasno i tokom samog procesa žiriranja. O tome sam prvo javno progovorio, a onda i učestvovao u protestu. Jasno su postavljene linije između onoga što zastupaju građani koji stoje iza Miloša Karadglića (koji je odbio Trinaestojulsku nagradu) i onih koji stoje iza Bećira Vukovića - kazao je Marunović.&nbsp;
Rekao je da je odmah po saznanju kome će biti dodijeljena nagrada o tome obavijestio javnost na svojim društvenim mrežama.
<h2>KOPRIVICI MNOŠTVO GRANA UMJETNOSTI OPRAVDANJE ZA NEZAKONITO POSTUPANJE</h2>
Prije nego je objelodanjeno da je Vuković nagrađen za djelo koje nije evidentirano u nacionalnim niti regionalnim bibliotečkim bazama, utvrđeno je i da je Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade brutalno prekršio Zakon o državnim nagradama - pošto sva tri laureata dolaze iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva: Vuković je književnik, Miloš Karadaglić muzičar, a Veljo Stanišić grafičar.
Članom 17 stav 1 Zakona o državnim nagradama propisano je da se: „godišnja Trinaestojulska nagrada dodjeljuje građaninu ili državljaninu Crne Gore, grupi lica ili pravnom licu koje ima sjedište na teritoriji Crne Gore, za rezultate od izuzetnog značaja za Crnu Goru, ostvarene u godini koja prethodi dodjeli nagrade, u oblastima kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, sporta, prirodnih i društvenih nauka, privrede, ekologije, odnosno za djela ili ostvarenja u svim oblastima rada i stvaralaštva koja doprinose razvoju i afirmaciji Crne Gore“, a stavom 3 istoga člana propisano je da se „u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada“.
Dragan Koprivica je u odnosu na to rekao da su takvi slučajevi postojali i ranije.
- Gdje ste bili do sad? Što ste ćutali? Što vam to sad smeta? Zašto to nije procesuirano ranije? Ništa na tom planu nije urađeno - rekao je on.
Ovdje, prema njegovim riječima, postoji pravna nejasnoća.
&nbsp;- U kulturi imamo književnost, pozorište, film, balet, slikarstvo, vajarastvo itd... Zar je logično da se u svim tim granama umjetnosti može dodijeliti samo jedna nagrada? Došli smo do stava da umjetnost ima toliko grana da se ne može dodijeliti samo jedna nagrada - izjavio je on.
<h2>VLADA DA REAGUJE ODMAH</h2>
Reditelj Branko Baletić i raniji dobitnik Trinaestojulske nagrade je poručio da se radi o ishitrenom postupku i da Vlada mora odmah da reaguje.
On je ukazao da iza svega toga neko stoji.
- Zanemaruje se vrlo važnija stvar, jer iza ovoga svakako neko stoji i to mora da se utvrdi, ali je suština da nagrada ne može biti dodijeljena onome ko ne priznaje Crnu Goru i identitet ove države. Mislim da se radi o ishitrenom postupku i Vlada mora odmah da reaguje - rekao je on gostujući u emisiji „Načisto“ na Televiziji Vijesti.
Baletić je ocijenio i da su članovi žirija obmanuti.
Na rekciju Ministarstva kulture i medija pozvao je i Evropski savez.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.8906%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fevropski-savez-ministarka-vujovic-da-hitno-reaguje-na-sumnje-o-grubim-zloupotrebama-i-falsifikatima-u-vezi-sa-trinaestojulskom-nagradom&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

1250x600

Vujović povodom Trinaestojulske nagrade: Naša uloga je administrativna, za istinitost podataka odgovara isključivo predlagač - Radomir Uljarević

Impresum primjerka „Kuće beskućnika“ za koju je negator Crne Gore i crnogorske nacije Bećir Vuković nagrađen Trinaestojulskom nagradom ne odgovara impresumu iz primjerka knjige koji je član žirija Dragan Koprivica prezentovao javnosti.
Upoređivanjem primjerka koji je dobio Žiri za dodjelu nagrade i onog koji je Koprivica donio u emisiju na Televiziji Vijesti, ispostavilo se da se ne podudaraju CIP, ISBN broj niti COBISS.
<h2>LOMPAR ĆE MKM DOSTAVITI DOKUMENTACIJU</h2>
Direktorica Nacionalne biblioteke „Đurđe Crnojević“ Dragica Lompar je izjavila da nije jasno na osnovu čega je žiri odlučivao, jer oni nemaju podatke o katalogizaciji knjige „Kuće beskućnika“, niti je izvjesno da je ona uopšte formalno objavljena. Ukazala je i na sumnju da je impresum knjige prepisan iz drugog izdanja, te da se u njoj nalazi broj koji pripada Srbiji, a ne Crnoj Gori.&nbsp;
Ona je, u intervjuu za emisiju Načisto Televizije Vijesti, najavila je da će sva saznanja i dokumentaciju dostaviti nadležnom Ministarstvu kulture i medija (MKM) koje, kako ističe, ima instrumente da reaguje.
- Onako iskreno kao neko ko radi decenijama u toj instituciji i kome je životni poziv, mislim da je ovo prvi put da neko na ovakav način zloupotrebljava ime institucije i da se poziva na nešto, čak i u medijima, što apsolutno nije tačno. Naša obaveza kao institucije kulture, koja se finansira iz sredstava države jeste da prijavimo nadležnom organu - Ministarstvu kulture kršenje Zakona o izdavačkoj djelatnosti koji izričito zabranjuje ovakve stvari, prepisivanje CIP-ova (CIP- kataloški zapis u publikaciji), preslikavanje sa jedne publikacije na drugu, promjenu CIP-a u odnosu na onaj koji dodijeli biblioteka i slično. To je naša obaveza, a Ministarstvo je organ koji ima svoje instrumente - istakla je Lompar.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Flompar-sumnja-da-su-falsifikovani-podaci-o-knjizi-za-koju-je-becir-vukovic-dobio-trinaestojulsku-nagradu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Na pitanje je li joj jasno na osnovu čega je žiri odlučivao, Lompar je rekla „pa iskreno nije“.
- Nije mi jasno jer mi ni do današnjeg dana ne znamo je li ta knjiga uopšte objavljena. Vidjela sam da je gospodin Dragan Koprivica pokazao u jednoj emisiji, međutim nemamo uvid u impresum. Bilo bi dobro da se napokon otklone sve ove sumnje - navela je ona.
Ukazala i da nema informaciju da je knjiga „Kuće beskućnika“ &nbsp;izašla iz štampe u bilo kojem formatu, štampanom ili elektronskom.
- Da bismo imali tu informaciju kao preciznu, moramo da dobijemo taj primjerak u biblioteci onako kako zakon nalaže. Do sada nijedan primjerak nije stigao, a kataloški zapis od Nacionalne biblioteke Crne Gore nije tražen za tu publikaciju - istakla je Lompar.
<h2>„NEMAR“</h2>
Koprivica je potom izjavio da mu je izdavač Radomir Uljarević rekao da je njihovim nemarom poslata knjiga koja je bila u radnoj verziji.
- Tokom prošle 2024. godine, knjiga je urađena i poslata u PDF formatu u Narodnu biblioteku Srbije, gdje su urađeni svi podaci. Knjiga je zavedena 2024. godine u Srbiji, a meni je izdavač dao prije dva dana - rekao je on.
Bećir Vuković je ranije, inače, kazao da je CIP broj u redu, a da se greška nalazi samo na nekom primjerku.
- Nikad nijesam čuo da neko zaviruje u CIP broj. Knjiga je čista. Ovdje se ne govori ni o pjesnku, ni o onome što je u knjizi - izjavio je on.
Reditelj Danilo Marunović, koji je bio član žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade rekao je da je nagrada namještena i dodijeljena na skandalozan način.
- To je bilo jasno i tokom samog procesa žiriranja. O tome sam prvo javno progovorio, a onda i učestvovao u protestu. Jasno su postavljene linije između onoga što zastupaju građani koji stoje iza Miloša Karadglića (koji je odbio Trinaestojulsku nagradu) i onih koji stoje iza Bećira Vukovića - kazao je Marunović.&nbsp;
Rekao je da je odmah po saznanju kome će biti dodijeljena nagrada o tome obavijestio javnost na svojim društvenim mrežama.
<h2>KOPRIVICI MNOŠTVO GRANA UMJETNOSTI OPRAVDANJE ZA NEZAKONITO POSTUPANJE</h2>
Prije nego je objelodanjeno da je Vuković nagrađen za djelo koje nije evidentirano u nacionalnim niti regionalnim bibliotečkim bazama, utvrđeno je i da je Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade brutalno prekršio Zakon o državnim nagradama - pošto sva tri laureata dolaze iz oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva: Vuković je književnik, Miloš Karadaglić muzičar, a Veljo Stanišić grafičar.
Članom 17 stav 1 Zakona o državnim nagradama propisano je da se: „godišnja Trinaestojulska nagrada dodjeljuje građaninu ili državljaninu Crne Gore, grupi lica ili pravnom licu koje ima sjedište na teritoriji Crne Gore, za rezultate od izuzetnog značaja za Crnu Goru, ostvarene u godini koja prethodi dodjeli nagrade, u oblastima kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, sporta, prirodnih i društvenih nauka, privrede, ekologije, odnosno za djela ili ostvarenja u svim oblastima rada i stvaralaštva koja doprinose razvoju i afirmaciji Crne Gore“, a stavom 3 istoga člana propisano je da se „u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada“.
Dragan Koprivica je u odnosu na to rekao da su takvi slučajevi postojali i ranije.
- Gdje ste bili do sad? Što ste ćutali? Što vam to sad smeta? Zašto to nije procesuirano ranije? Ništa na tom planu nije urađeno - rekao je on.
Ovdje, prema njegovim riječima, postoji pravna nejasnoća.
&nbsp;- U kulturi imamo književnost, pozorište, film, balet, slikarstvo, vajarastvo itd... Zar je logično da se u svim tim granama umjetnosti može dodijeliti samo jedna nagrada? Došli smo do stava da umjetnost ima toliko grana da se ne može dodijeliti samo jedna nagrada - izjavio je on.
<h2>VLADA DA REAGUJE ODMAH</h2>
Reditelj Branko Baletić i raniji dobitnik Trinaestojulske nagrade je poručio da se radi o ishitrenom postupku i da Vlada mora odmah da reaguje.
On je ukazao da iza svega toga neko stoji.
- Zanemaruje se vrlo važnija stvar, jer iza ovoga svakako neko stoji i to mora da se utvrdi, ali je suština da nagrada ne može biti dodijeljena onome ko ne priznaje Crnu Goru i identitet ove države. Mislim da se radi o ishitrenom postupku i Vlada mora odmah da reaguje - rekao je on gostujući u emisiji „Načisto“ na Televiziji Vijesti.
Baletić je ocijenio i da su članovi žirija obmanuti.
Na rekciju Ministarstva kulture i medija pozvao je i Evropski savez.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.8906%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fevropski-savez-ministarka-vujovic-da-hitno-reaguje-na-sumnje-o-grubim-zloupotrebama-i-falsifikatima-u-vezi-sa-trinaestojulskom-nagradom&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
<h2> </h2>

Impresum primjerka „Kuće beskućnika“ koji je dostavljen Žiriju ne odgovara onom koji je predstavio Dragan Koprivica

Direktorica Nacionalne biblioteke „Đurđe Crnojević“ na Cetinju Dragica Lompar sumnja da su falsifikovani podaci o objavljivanju i kataloškom evidentiranju knjige „Kuće beskućnika“ za koju je negator Crne Gore i crnogorske nacije Bećir Vuković dobio Trinaestojulsku nagradu.&nbsp;
Ona je, u intervjuu za emisiju Načisto Televizije Vijesti, kazala da joj nije jasno na osnovu čega je žiri odlučivao. Najavila je da će sva saznanja i dokumentaciju dostaviti nadležnom Ministarstvu kulture i medija (MKM) koje, kako ističe, ima instrumente da reaguje.
- Onako iskreno kao neko ko radi decenijama u toj instituciji i kome je životni poziv, mislim da je ovo prvi put da neko na ovakav način zloupotrebljava ime institucije i da se poziva na nešto, čak i u medijima, što apsolutno nije tačno. Naša obaveza kao institucije kulture, koja se finansira iz sredstava države jeste da prijavimo nadležnom organu - Ministarstvu kulture kršenje Zakona o izdavačkoj djelatnosti koji izričito zabranjuje ovakve stvari, prepisivanje CIP-ova (CIP- kataloški zapis u publikaciji), preslikavanje sa jedne publikacije na drugu, promjenu CIP-a u odnosu na onaj koji dodijeli biblioteka i slično. To je naša obaveza, a Ministarstvo je organ koji ima svoje instrumente - istakla je Lompar.
Na pitanje je li joj jasno na osnovu čega je žiri odlučivao, Lompar je rekla „pa iskreno nije“.
- Nije mi jasno jer mi ni do današnjeg dana ne znamo je li ta knjiga uopšte objavljena. Vidjela sam da je gospodin Dragan Koprivica pokazao u jednoj emisiji, međutim nemamo uvid u impresum. Bilo bi dobro da se napokon otklone sve ove sumnje - navela je ona.
Ona je ukazala i da nema informaciju da je knjiga „Kuće beskućnika“ &nbsp;izašla iz štampe u bilo kojem formatu, štampanom ili elektronskom.
- Da bismo imali tu informaciju kao preciznu, moramo da dobijemo taj primjerak u biblioteci onako kako zakon nalaže. Do sada nijedan primjerak nije stigao, a kataloški zapis od Nacionalne biblioteke Crne Gore nije tražen za tu publikaciju - istakla je Lompar.
Autor emisije Petar Komnenić je rekao da je Vuković, u razgovoru za Gradsku televiziju, nakon što se digla prašina oko dodjele Trinaestojulske nagrade, prvo protestovao što se zaviruje u CIP (kataloški zapis u publikaciji) i kazao da svoje knjige uglavnom objavljuje u Srbiji sa obrazloženjem, kada Vama kaže da piše na srpskom jeziku, on tvrdi da taj njegov iskaz bude preinačen čim okrene leđa i da Vi to promjenite u crnogorski".
Na pitanje da li je to tačno, Lompar je rekla da je negdje čula tu izjavu Vukovića.
- Kao, izraz taj famozni CIP u koji se sad zaviruje. To je apsolutno netačno, zato što svaki zahtjev za dodjelu CIP-a i za dodjelu ISBN broja se zvanično zavodi u Arhivi nacionalne biblioteke i u svakom zahtjevu postoji dokumentacija. Uvidom, površnim, u pretragu na prezime i ime, Vuković Bećir, u našem elektronskom katalogu, vidjećete da je svaki zapis označen srpskim jezikom. Osim toga, u bazi COBISS Crna Gora, COBISS -CG, postoji još jedan dodatni alat koji služi normiranju ličnih imena, a zove se baza Konor CG i u toj bazi, takođe ćete to moći da vidite, su svi osnovni podaci o autoru Bećiru Vukoviću, kao i o još 85.000 autora iz Crne Gore, i u njemu je dato sve ono što je važno i za obrađivača. To je kratka biografija, njegov stepen školovanja, jezik i pismo, kojim se izražava. Nacionalna biblioteka nema pravo da ikome uskraćuje ljudske slobode, a to su pravo na slobodu pisanja, slobodu izražavanja - rekla je Lompar.
&nbsp;Komnenić je rekao da su pregledom sajta Narodne biblioteke Srbije, njegove kolege utvrdile da ta knjiga ipak nije, kako Vuković kaže, registrovana u toj biblioteci, koja je po tamošnjem zakonu zadužena za kataloške zapise.
- Narodna biblioteka Srbije, dakle, nije izdala CIP za knjigu 'Kuće beskućnika', a pretragom COBISS-a, se utvrdilo da su uz nju navodno upisani ISBN i COBISS broj knjige 'Njegoševe večeri poezije" koji su izdati aprila 2025. godine. Uz napomenu da kataloški zapisi izdati 2025. ne mogu da se pojave uz knjigu koja je izdata 2024., retroaktivno. Da li ste vi to provjeravali? Budući da ovo istraživanje radilo na osnovu impresuma koji kruži medijima - rekao je Komnenić.
Lompar je rekla "tako je" .
- Mi nismo imali osim tog impresuma koji se pojavio na društvenim mrežama… i mi smo tragom toga, naravno, pošto se ime Nacionalne biblioteke u zaglavlju tog CIP zapisa pojavilo, kao da smo mi dodijelili ovaj CIP zapis, izvršili sve kontrole naše baze i onda smo zapravo vidjeli da se radi o ID broju koji je dodijelila Narodna biblioteka Srbije kao nacionalna institucija u Srbiji i tada smo došli do saznanja da je zapravo već 4. jula promijenjen postojeći zapis, do tada nismo znali koji je zapis u pitanju, međutim iz iskustva i načina pretrage došli smo do informacije da se radi o knjizi 'Njegoševe večeri poezije' koju je priredio Gojko Božović 2024. godine i taj CIP zapis se nalazi u evidenciji Narodne biblioteke Srbije koju oni mjesečno objavljuju o izdatim CIP-ovima za prethodni mjesec. Tako da ta knjiga se, znači, pojavila na tom ISBN broju i na tom COBISS ID broju. Ono što je interesantno je da je već 9. jula, to znači juče, na toj knjizi Bećira Vukovića, izbrisan je status koji je do tad stajao u štampi i sad se pojavljuje da ta knjiga kao fizički stigla u Narodnu biblioteku Srbije, odnosno, da je to neka potvrda da ona postoji u fizičkom obliku - rekla je Lompar.
Na pitanje da li to doživljava kao falsifikat, Lompar je rekla da je čitava situacija vrlo problematična, jer je njeno pitanje je zašto se Vuković nije obratio Nacionalnoj biblioteci "Đurđe Crnojević".
- Obzirom da se radi o najvećoj državnoj nagradi, crnogorskoj, zašto nije tražio od nas da mu izradimo CIP, kao u mnogo slučajeva do sada. I jasno je da bi mi u tom trenutku, čim otvorimo impresum, mogli da uporedimo podatke, jer ne postoje... - kazala je Lompar.
Na konstataciju Komenića da je Vuković do sada to uredno radio u Nacionalnoj biblioteci "Đurđe Crnojević", Lompar je rekla "apsolutno".
- On ima 61 pogodak u našoj bazi, kad pretražujete. Nije bilo smetnje, nije bilo nikakve zloupotrebe njegovog jezika i pisma, ali je indikativno da on nije zatražio zvanično to od nas, nego je to odradio u Narodnoj biblioteci Srbije - kazala je Lompar.
Na pitanje gdje prepoznaje neke naknadne intervencije, Lompar je kazala "apsolutno jesu, pa vidite do juče da traju intervencije".
Na pitanje šta se dešavalo 2. aprila, Lompar je kazala da je tog datuma postojala knjiga "Kuće beskućnika" na neki zapis sa podacima za koje je rekla da su netačni.
- Nepripadajućim. Da bi se onda, pojavila, 4. jula, intervencija u Narodnoj, mi to zovemo rediguje se zapis, znači redigovao je neko taj zapis, tu piše i ko, ali nećemo pričati o tome. I redakcija tog zapisa je išla u prilog tome da je sve povezano na 'Njegoševe večeri poezije' i status publikacije u štampi. Status. Juče status publikacije je da je knjiga izbrisana u štampi, da je knjiga dostupna. To je juče urađeno - rekla je Lompar.
Ona je kazala i da su provjerili i da više u COBISS-u Srbije ne postoje podaci o knjizi "Njegošove večeri poezije".
- Oni su nestali, izbrisan je kompletan zapis - kazala je Lompar.
Komnenić je rekao da se na srpskom COBISS-u kao izdavač navodi "Štampar Makarije" iz Beograda, a u ovoj verziji je smješten "Štampar Makarije" u Podgorici, te da je Vuković rekao da mu je knjiga izdata u Srbiji.
On je kazao i da na knjizi piše CIP, katalogizacija u publikaciji Nacionalne biblioteke CG Cetinje.
Na pitanje o čemu se ovdje radi, Lompar je rekla da "Štampar Makarije" nema sjedište u Podgorici.
- Mi vodimo evidenciju izdavača zbog naše ISBN baze u kojoj je trenutno za prošlu godinu registrovano 119 izdavača. 'Štampar Makarije' nije na tom spisku. Znači, to je prvi pogrešan podatak, odnosno prvi, moguće je i u brzini da su pogriješili, sjedište tog izdavača. Obodsko slovo definitivno jeste izdavač iz Podgorice - kazala je Lompar.
Komnenić je rekao - ako je to brzina, ispod piše međunarodna oznaka publikacije i COBISS SR ID, identifikacioni broj u bibliotečko-informacionoj mreži, otkud u ovom COBISS-u oznaka SR ako ga je, kako dalje piše, izdala Nacionalna biblioteka sa Cetinja?
- Mislim da je to produkt neznanja, produkt situacije... - kazala je Lompar.
Na pitanje da li neznanja, namjere ili falsifikacije, Lompar je kazala da namjera očigledna postoji.
- Ali u toj namjeri da bi se nešto, aj da kažem, prikrilo, pokazalo se i veliko neznanje. Jer ovo što ste vi sad rekli, Nacionalna biblioteka Crne Gore nije mogla ovaj COBISS broj da dodijeli sa oznakom SR, nego bi tu pisalo COBISS CG. To je jedna stvar. I druga stvar, ISBN broj, ovo nije broj za Crnu Goru. Ovo je broj za državu Srbiju - rekla je Lopmpar.
Komnenić je rekao da je COBISS, preuzet od takođe Vukovićeve knjige "Poneti na pusto ostrvo".
Na pitanje jesu li to provjerili, Lompar je rekla da se krenulo od te knjige.
- Pa se onda vidjelo da to ne može tek tako da prođe, pa se onda sve brisalo. To je taj 2. april. I vezalo za knjigu 'Njegoševe večeri poezije' Gojka Božovića. Tako da početna da, prepisan je impresum sa knjige 'Poneti na pusto ostrvo'. Pa kad smo došli do toga da to apsolutno ne može da se prenese na knjigu 'Kuće beskućnika', taj primjerak postoji u bibliotekama, kao fizički, kao relevantan dokaz. Možete da uporedite naslovne i impresum. Onda se pristupilo ovoj drugoj varijanti. Izbrisao se zapis za publikaciju koja je objavljena 2024. Objavio je isti izdavač, štampar Makarije, i na njeno mjesto upisani podaci o knjizi 'Kuće beskućnika - rekla je Lompar.
Na konstataciju Komnenića da ovaj marifetluk postaje toliko konfuzan, te da misli da sve ovo govori u prilog tezi, da su i oni koji su sve ovo osmišljavali, sami sebe zbunili, Lompar je kazala "apsolutno".
Na pitanje smatra li da je ime Nacionalne biblioteke ''Đurđe Crnojević'' zloupotrijebljeno i da li prepoznaje elemente krivične odgovornosti, budući da sugeriše da se radi o falsifikatu, Lompar je takođe kazala "apsolutno".

Lompar će MKM dostaviti dokumentaciju i saznanja o sumnji da su falsifikovani podaci o knjizi za koju je Bećir Vuković dobio Trinaestojulsku nagradu

Pisac Bećir Vuković, negator Crne Gore i crnogorske nacije i jedan od dobitnika Trinaestojulske nagrade, kaže kako se njemu kao laureatu bune oni koji šire "antisrpsku histeriju".&nbsp;
Iako njegova nagrađena knjiga "Kuće beskućnika" nije evidentirana u nacionalnim i regionalnim bibliotečkim bazama, Vuković tvrdi da je registrovana u Narodnoj biblioteci Srbije.
On je za Gradsku TV rekao da onima koji se bune smeta to što Trinaestojulsku nagradu sada mogu dobiti i Srbi.
- Reakcija zato što neka ideologija ili neki sistem ne upravljaju više nagradom. Ta nagrada je pripadala privilegovanima. Sa promjenom vlasti i sistema ta nagrada se oslobađa i sad je mogu dobiti neki drugi ljudi, koji se deklarišu da su Srbi i srpski pisci. Svi napadi na mene i vađenja iz konteksta, do toga da pripadam četničkoj ideologiji - to su podmetanja jer se ne smije reći da Srbin ne smije dobiti Trinaestojulsku nagradu - istakao je Vuković.
Vuković ističe da je njegova knjiga "Kuće beskućnika", koje nema ni u jednom registru u Crnoj Gori i regionu, objavljena. O tome što je u obavještenju o dodjeli nagrade naveden CIP njegove ranije knjige, kaže kako "nikad nije čuo da neko zaviruje u famozni CIP".
- Knjiga je registrovana u Narodnoj biblioteci Srbije. Ja sam uglavnom knjige objavljivao uglavnom u Beogradu i Novom Sadu u najprestižnijim kućama. Nikad nijesam čuo da neko zaviruje u famozni CIP, ali neka bude - jer, ova knjiga je čista - kazao je Vuković.
Da "Kuća beskućnika" ne postoji u COBISS pretraživaču, u kome su registrovane objavljene knjige, potvrdila je Portalu ETV direktorica Nacionalne biblioteke Dragica Lompar.
- Knjiga "Kuće beskućnika" autora Bećira Vukovića nije evidentirana u bibliotečko-informacionoj bazi COBISS.cg, niti postoji informacija o njenom publikovanju u regionalnim bazama sistema COBISS.Net. Naše evidencije o objavljenim publikacijama u Crnoj Gori zasnivaju se na zahtjevima izdavača ili autora za dodjelu CIP-a i ISBN-a putem kojih se prati izdavačka produkcija svake zemlje. Na osnovu izuzetno preciznih podataka, nemamo saznanja da je ova publikacija u bilo kojem formatu objavljena. Obzirom da nije evidentirana u našim bazama, a nijesmo je dobili ni u fizičkom obliku, nije ni mogla biti kataloški obrađena - objasnila je Lompar.
Iz toga proizilazi da ni u Biblioteci ne raspolažu podacima koji bi pomogli da se identifikuje nagrađena publikacija.&nbsp;
- Dakle, bilo kakva informacija o ovom izdanju nije u posjedu Nacionalne biblioteke Crne Gore - jasna je Lompar.

Vuković tvrdi da je knjiga koje nema ni u jednoj bazi registrovana u Srbiji: "Ovo je antisrpska histerija"

Knjiga „Kuće beskućnika“, za koju je Bećir Vuković dobio Trinaestojulsku nagradu, nije evidentirana u nacionalnim i regionalnim bibliotečkim bazama, niti postoji ijedan njen primjerak u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore, potvrđeno je Portalu ETV iz te ustanove. Pored pitanja kako je negatoru svega crnogorskog i poborniku četničkog pokreta moglo pripasti najveće državno priznanje i kako je Žiri odlučio da sva tri laureata budu iz iste oblasti (kultura i umjetnost), iako je nagrada predviđena za još dvije oblasti, postavlja se dodatno - da li je Vukoviću dodijeljena nagrada za knjigu koja ne postoji?! <h2>Neidentifikovano djelo</h2> - Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade donio je odluku da se nagrada za 2025. godinu dodijeli: gitaristi Milošu Karadagliću, za svjetsku turneju povodom promocije albuma „Barok“; Bećiru Vukoviću, za knjigu „Kuće beskućnika“; grafičaru Velju Stanišiću, za autorsku izložbu „Evolucija“ - saopšteno je iz Ministarstva kulture i medija 2. jula.&nbsp; To je zasad jedini trag koji ukazuje na postojanje Vukovićevog djela pod tim naslovom. Interesantno je da postoji zbirka poezije gotovo identičnog naziva „Kuća beskućnika“, objavljena 1998. godine, ali kao autorsko djelo Benjamina Isovića. Nema pisanog traga ni da je Vuković promovisao nagrađeni uradak ove ili prošle godine. Promocije je održao jedino za knjigu „Poneti na pusto ostrvo“ 2024. godine, čiji su suizdavači Obodsko slovo u Podgorici i Štampar Makarije iz Beograda.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250704160736_799f09a2b6491b1fa81c498e1354c7588d7d25cc39c23f89eefc93dc41716121.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250704160736_799f09a2b6491b1fa81c498e1354c7588d7d25cc39c23f89eefc93dc41716121" data-rendition-name="original" width="1625" height="867" loading="lazy" alt="Evidencija COBBIS-a"> <figcaption>Evidencija COBBIS-a(Photo: Stop kadar)</figcaption> </figure>  Da „Kuća beskućnika“ ne postoji u COBISS pretraživaču, u kome su registrovane objavljene knjige, potvrdila je Portalu ETV direktorica Nacionalne biblioteke Dragica Lompar. - Knjiga „Kuće beskućnika“ autora Bećira Vukovića nije evidentirana u bibliotečko-informacionoj bazi COBISS.cg, niti postoji informacija o njenom publikovanju u regionalnim bazama sistema COBISS.Net. Naše evidencije o objavljenim publikacijama u Crnoj Gori zasnivaju se na zahtjevima izdavača ili autora za dodjelu CIP-a i ISBN-a putem kojih se prati izdavačka produkcija svake zemlje. Na osnovu izuzetno preciznih podataka, nemamo saznanja da je ova publikacija u bilo kojem formatu objavljena. Obzirom da nije evidentirana u našim bazama, a nijesmo je dobili ni u fizičkom obliku, nije ni mogla biti kataloški obrađena - objasnila je Lompar. Iz toga proizilazi da ni u Biblioteci ne raspolažu podacima koji bi pomogli da se identifikuje nagrađena publikacija.&nbsp; - Dakle, bilo kakva informacija o ovom izdanju nije u posjedu Nacionalne biblioteke Crne Gore - jasna je Lompar.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250704160740_e009e47b2e9f88c32161ab49dbd3d4d7889afa7bf45549b37692d563c115e281.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250704160740_e009e47b2e9f88c32161ab49dbd3d4d7889afa7bf45549b37692d563c115e281" data-rendition-name="original" width="1007" height="570" loading="lazy" alt="Dragica Lompar"> <figcaption>Dragica Lompar(Photo: ZUNS)</figcaption> </figure>  <h2>Niz pitanja</h2> Na pitanje da li to znači da knjiga nije ugledala „svjetlo dana“ ukoliko je nema u ovim bazama, Lompar nije mogla sa sigurnošću da potvrdi, ističući da se autori često ne pridržavaju Zakona o izdavačkoj djelatnosti i zaobilaze proces registracije. - Svaki regularno podnijeti zahtjev za evidenciju knjiga se automatski prosljeđuje bazi u Londonu i sve publikacije koje imaju ISBN budu elektronski evidentirane i prije same štampe. Za ono za šta nam se ne obrate autori, ili izdavačka kuća nemamo evidenciju - kazala nam je Lompar. Zato se nameće još jedno logično pitanje - ukoliko ovo djelo postoji u nekom obliku, a pravila za dodjelu Trianestojulske nagrade nalažu da nagrađeni pojedinci i njihovo djelo doprinose razvoju i afirmaciji Crne Gore, zbog čega knjiga nije zvanično prijavljena, evidentirana i dostupna javnosti kroz institucionalne i bibliotečke kanale. Nejasno je i da li je Žiri imao uvid u djelo i njegove vrijednosti ili je odluku da dodijeli najveće državno priznanje čovjeku koji vrijeđa i negira crnogorsku naciju i identitet donio na osnovu političkih i ideoloških afiniteta, a ne na temelju stvarnog književnog doprinosa. Predsjednik žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade Nikola Rakočević kazao je Pobjedi da će se uskoro oglasiti i pojasniti odluke tog tijela. <h2>Muk Mandića</h2> U međuvremenu, crnogorska stučna javnost i opozicione partije traže da se odluka povuče, tvrdeći da je, pored ostalog, prekršen član 17 Zakona o državnim nagradama kojim je predviđeno da godišnja Trinaestojuslka nagrada može biti samo jedna u određenoj oblasti. Udruženje pravnika Crne Gore konstatovalo je da je u ovom slučaju došlo do „grubog i bezobzirnog kršenja Zakona“, napominjići da, ukoliko Žiri ne ispravi propuste, dužna je da reaguje Skupština, koja imenuje predsjednika i članove žirija u skladu sa članom 19 Zakona o državnim nagradama. I poslanica Demokratske partije socijalista (DPS) Aleksandra Vuković Kuč pozvala je juče predsjednika Skupštine Andriju Mandića da ne ulazi u protivzakonitu zonu i da odmah pozove članove Žirija da ponište odluku. Reakcije prvog čovjeka parlamenta još nema, osim što je za 8. jul najavio svečani prijem povodom Dana državnosti i ceremoniju dodjele Trinaestojulske nagrade. Crnogorski naučnik Dragan Hajduković, jedan od kandidata za nagradu, poručio je da će pokrenuti postupak kod Upravnog suda Crne Gore ukoliko Žiri ne prizna da je prekršio Zakon o državanim nagradama i ne bude ponovo odlučivao o laureatima. U Ministarstvu kulture i medija muk. Ne oglašavaju se. Čekaju da „oluja“ prođe. Ipak, biće da je nešto drugo. Bećir Vuković je promoter ideologije koja je iznjedrila i aktuelnu ministarku Tamaru Vujović. I tako je najveće crnogorsko državno priznanje još jednom brutalno oskrnavljeno, ne samo imenom i djelom onoga kome je dodijeljeno, nego i bahatim gaženjem preciznih zakonskih procedura, a zarad trulog kompromisa. Neprihvatljiv je princip da se na ovakav način „mire“ podjele u našem društvu i podlo izjednačavaju antifašizam i zagovornici ideologije koja je čvrsto stajala uz fašizam. Članovi Žirija koji su glasali protiv ili bili uzdržani, ako se nijesu povukli kada je trebalo, morali bi to da urade sada. Žalosno je što je jedan vrhunski umjetnik i svjetski ambasador Crne Gore Miloš Karadaglić doveden u poziciju da se neprihvatljivim ponašanjem Žirija na neki način kalja i njegovo veliko ime.&nbsp;

Tamara Klikovac

Bećiru Vukoviću Trinaestojulska nagrada za knjigu koje nema?!

Izraelska vojska saopštila je večeras da je ubila dva muškarca na okupiranoj Zapadnoj obali poslije pokušaja napada automobilom koji je ciljao vojnike stacionirane na kontrolnom punktu.
Jedan od dvojice ubijenih muškaraca nije bio umiješan u napad, saopštila je vojska bez navođenja dodatnih detalja, prenijeli su francuski mediji.
Palestinsko Ministarstvo zdravlja, sa sjedištem u Ramali, identifikovalo je dvojicu ubijenih Palestinaca kao Ahmada Halila Al-Radžabija (17) i Zijada Džabaru Abu Davuda (55).

Izraelska vojska ubila dva Palestinca, jedan od dvojice ubijenih nije bio umiješan u napad

Predsjednik Benina Patris Talon izjavio je da su vlada i oružane snage ove afričke države spriječile pokušaj državnog udara koji je izvela grupa vojnika, poručivši da će odgovorni biti kažnjeni.
Talon je rekao da je "brza mobilizacija lolajnih snaga omogućila da se avanturisti zaustave" i dodao da "izdaja neće ostati nekažnjena", prenio je Rojters.
Portparol vlade Vilfrid Leandre Ungbedži ranije je saopštio da je do sada uhapšeno 14 osoba u vezi sa pokušajem puča, bez navođenja detalja.
- Oružane snage Benina i njihovo rukovodstvo ostali su vjerni zakletvi i posvećeni republici - izjavio je ministar unutrašnjih poslova Alasan Seidu u obraćanju na državnoj televiziji, nekoliko sati nakon što je grupa vojnika objavila da je zbacila predsjednika te zemlje Patrisu Talona.
Savjetnik predsjednika potvrdio je za BiBiSi (BBC) da se Talon nalazi na bezbjednoj lokaciji. Ranije danas, grupa vojnika u zapadnoafričkoj državi Benin koja sebe naziva Vojni komitet za obnovu, pod komandom potpukovnika Paskala Tigrija, saopštila je da je preuzela nacionalnu televizijsku stanicu i da je predsjednik Patris Talon smijenjen sa funkcije, a sve državne institucije raspuštene.
Situacija u najvećem gradu Kotou još je nejasna, nakon što su se tokom popodneva čule snažne eksplozije, za koje se smatra da su posljedica vazdušnih udara.
Podaci o praćenju letova pokazuju da su tri aviona iz susjedne Nigerije ušla u beninski vazdušni prostor, a potom se dva vratila u Lagos.
U isto vrijeme, francuski vojni avion kružio je iznad Kotoua, a francuska je demantovala navode da je Talon potražio utočište u ambasadi te zemlje.
Talon, 67, saveznik Zapada, trebalo bi da se povuče sljedeće godine po isteku drugog mandata, a izbori su zakazani za april.
Poznat kao "kralj pamuka", na vlast je došao 2016. godine i obećao da neće tražiti treći mandat. Kao svog nasljednika podržao je ministra finansija Romualda Vadagnija.
Uprkos ekonomskom rastu, Talonova administracija kritikovana je zbog ograničavanja političke konkurencije. U oktobru, izborna komisija zabranila je kandidaturu glavnog opozicionog kandidata.
Ekonomska zajednica država zapadne Afrike (ECOWAS) i Afrička unija (AU) osudili su pokušaj udara, a predsjednik Komisije AU Mahmud Ali Jusuf ponovio je "nultu toleranciju prema neustavnom mijenjanju vlasti".
Benin se posljednjih godina suočava i sa porastom džihadističkih aktivnosti, pošto se grupe povezane sa Islamskom državom i Al kaidom šire ka jugu, navodi BiBiSi. Benin, bivša francuska kolonija, važila je za jednu od stabilnijih demokratija u Africi.
Zemlja je jedan od najvećih afričkih proizvođača pamuka, ali spada među najsiromašnije države svijeta.

Predsjednik Benina: Spriječen pokušaj državnog udara, svi učesnici biće kažnjeni

Švajcarski skijaš Mark Odermat pobjednik je veleslaloma koji je za Svjetski kup vožen večeras u američkom Biver Kriku.
On je bio vodeći i nakon prve vožnje, a do pobjede došao je u ukupnom vremenu dva minuta, 20 sekundi i 59 stotinki.
To je četvorostrukom osvajaču Velikog kristalnog globusa 49. pobjeda u Svjetskom kupu u karijeri, a 28. u veleslalomu.
Ove sezone ima veleslalomski trijumf u Zeldenu, na otvaranju sezone, a pobijedio je i u superveleslalomu u Koper Mauntinu i spustu u Biver Kriku.
Sa 23 stotinke zaostatka kao drugoplasirani završio je Italijan Aleks Vinacer, dok je treći bio Norvežanin Henrik Kristofersensa 34 stotinke slabijim vremenom od pobjednika.
Na četvrtom mjestu završio je Norvežanin Henrik Breinštajner, peti je bio Lukas Braten Pineiro, a šesti Amerikanac Rimer Radamuš.
Odermat i Breinštajner dijele čelnu poziciju u plasmanu vozača sa po 200 bodova.
Kristofersen je treći sa 176 bodova.
Odermat zauzima i čelnu poziciju u generalnom plasmanu Svjetskog kupa sa 445 bodova.
Austrijanac Vinsent Krihmajer je drugi sa 227, dok devet bodova manje ima trećeplasirani Kristofersen.

Odermat nastavio dominaciju u Biver Kriku

Porodica Zaima Azemovića će, povodom manifestacije "Dani Zaima Azemovića 2025" koja se održava od 12. do 16. decembra, predati inicijativu da Narodna biblioteka Rožaje ponese ime ovog književnika, prosvjetitelja i hroničara duha Sandžaka (1935-2015).
Inicijativa će, kako navode u saopštenju, biti uručena predsjedniku Opštine Rožaje Rahmanu Husoviću i predsjedniku Skupštine Opštine Rožaje Almiru Avdiću.
&nbsp;- Ovaj prijedlog potpisalo je više od 100 istaknutih intelektualaca, pisaca, profesora, umjetnika i kulturnih stvaralaca iz Crne Gore i regiona, pripadnika bošnjačkog, crnogorskog, hrvatskog, albanskog i srpskog naroda, što pokazuje da je djelo Zaima Azemovića prepoznato kao zajedničko kulturno dobro koje nadilazi etničke i vjerske granice - ističu u saopštenju.
&nbsp;Za njihovu porodicu, ali i za cijelu zajednicu Rožaja, ova inicijativa, kako dodaju, ima duboko simboličko značenje.
- Zain Azemović je bio čovjek knjige, učitelj generacija, sakupljač narodnog govora i čuvar sjećanja jednog kraja. Svojim radom je svjedočio duhu multikulturalne Crne Gore, društva u kojem se različitosti ne doživljavaju kao prepreka, nego kao bogatstvo koje oblikuje zajednički identitet. Njegova riječ je spajala, ne dijelila. Njegova knjiga je bila snažno vezana za sve. Njegova misija bila je da čuva ono što nas zbližava &nbsp;jezik, pamćenje, priču, tradiciju i ljudsku mjeru - naglasili su u saopštenju.
Zato vjeruje da je Narodna biblioteka Rožaje, kao dom pisane riječi, najprirodnije mjesto da ponese ime čovjeka koji je cijelog života služio knjizi, znanju Rožajama i Crnoj Gori.&nbsp;
- Ovaj čin ne predstavlja odavanje poštovanja prema jednom stvaraocu predstavlja i poruku mladima da se vrijednosti koje su oblikovale Crnu Goru znanje, dijalog, multikulturalizam i poštovanje prema drugome moraju čuvati i njegovati - navodi se u saopštenju.
Porodica Azemović se, kako dodaju, iskreno zahvaljuje svim potpisnicima inicijative, kao i svima koji su doprinijeli da se lik i djelo Zaima Azemovića sačuvaju u kolektivnom pamćenju njihovog grada i našeg naroda.&nbsp;
- Njegove knjige ostaju naš zajednički stub identiteta i poštovanja a biblioteka koja bi nosila njegovo ime dobila bi na još većem značaju - zaključili su u saopštenju.&nbsp;

Predložiće da Narodna biblioteka Rožaje ponese ime književnika Zaima Azemovića

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Mještani Botuna su sa današnjeg masovnom protesta pod sloganom “Protiv kolektora – da Zeta živi” poručili da neće odustati od borbe protiv izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u njihovom naselju, ističući da brane svoje domove, zdravlje i životnu sredinu, ali naglašavajući da su i dalje spremni na dijalog ukoliko postoji prostor za kompromis. Poručili su i da će svi reći NE ovom projektu na referendumu zakazanom za 14. decembar. Okupljeni su protest počeli minutom ćutanja preminulom komšiji Zoranu Vukčeviću koji je bio uz njih, kako su poručili organizatori, do zadnjeg trena. Na skupu su bili istaknuti transparenti, poput "Budućnost u kopačkama, a ne sa maskama! FK Cijevna", "Nećemo kolektor"... Okupljenima se obratila mlada Botunjanka Milica Stojanović koja je kazala da Botun nije neuspjeli eksperiment i boli ih što ovo mjesto svi hoće da iskoriste. Kako je kazala, godinama žive sa strahom od bazena crvenog mulja, a izgleda da to nije bilo dovoljno, nego žele da im nametnu još jedan teret i brigu i izvor straha - kolektor, prenosi Portal RTCG. - Pitamo zašto baš ovdje i zašto opet Zeta. Jesu li naši životi manje važni. Danas moramo biti glasni, jer ako budemo ćutali, Botun više neće imati ko da brani - poručila je ona.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207131212_b3802e56a8decc1a3973a835c9d60307b775cff781fb06986d12315aaad1dfea.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251207131212_b3802e56a8decc1a3973a835c9d60307b775cff781fb06986d12315aaad1dfea" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="Sa protesta u Botunu"> <figcaption>Sa protesta u Botunu(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Njena vršnjakinja Anja Kažić je takođe naglasila da su godinama patili zbog industrije u ovom selu koji mladima truje živote i budućnost i poručila da neće dozvoliti kolektor i spalionicu u Botunu. Duško Stijepović je pozdravio i stanovnike drugih djelova Podgorice koji su došli da im daju podršku. - Mi nemamo nazad kud, uložili smo napor i ulažemo naše živote da istrajemo u ovoj borbi protiv krupnog kapitala i zastarjelih tehnologija. Ima prostora još da neko izađe i kaže da može da se nađe kompromis, a do tada se nećemo pomjeriti ni pedalj odavde i davaćemo pasivni otpor - kazao je Stijepović. Slavko Vukčević je pitao da li je postrojenje koje planiraju da grade u Botunu isto kao ono pored kojeg je živio premijer Milojko Spajić u Japanu, prenosi Dan. - Siguran sam da će Botunjani pobijediti i ostaviti mladima primjer kako se čuva životna sredina - kazao je Vukčević. Očekuje da uz pomoć poslanika DNP-a Milana Kneževića i SNP-a Slađane Kaluđerović zaustave ovaj projekat i ostave dobar primjer mlađim generacijama kako se čuva životna sredine. On je pozvao sve da izađu na referendum 14. decembra i glasaju protiv ovog postrojenja na ovoj lokaciji. Mihailo Ćetković je kazao da se oko pitanja kolektora ujedinila cijela Crna Gora i poručio gradonačelniku Saši Mujoviću da su mještani ovog kraja "tvrd orah". - Mi smo podnijeli veliku žrtvu, a vi gradite kolektor gdje nikoga ne ugrožava- kazao je Ćetković. Protestu, pored lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića, prisustvovali su predsjednici Opštine i Skupštine opštine Zeta, potpredsjednik Vlade Mihailo Asanović i Aleksandar Kojičić, bivši lider SNP-a i član DNP-a Predrag Bulatović... <h2>Asanović: Ovaj zagađivač gori od KAP-a</h2> Prvi čovjek Zete Mihailo Asanović poručio je da od borbe neće odustati. - Tvrdim da je ovaj zagađivač gori od KAP-a. Ako vide korist od spalionice, dozvoliće mulj i iz Evrope da se doprema ovdje - tvrdi Asanović, prenosi Dan. On je poručio gradonačelniku Podgorice Saši Mujoviću da mu ne šalje posrednike koji bi trebalo da ga ubijede da je projekat kolektora dobar. - Nude nam radna mjesta, ne želimo da zarađujemo na muci ovog naroda. Nudim Mujoviću da nam prevede zemlju, Ćemovsko polje, jer imamo firme koje bi tamo otvorile ne 50 radnih mjesta, nego mnogo više - kazao je Asanović i dodao da je 14. decembra ne glasaju za političke partije već za Zetu. - Zeta nam je jedina partija, pošaljimo poruku da se sa narodom ne mogu igrati - kazao je Asanović. Branko Novaković iz SNP-a Zeta pozvao je sve koji vjeruju u snagu zajedničke odluke da izađu na referendum. - Botun nije sredstvo za eksperiment, Botun je dom- kazao je on. Mještanin Jagoš Bećirović rekao je razočaran i da ga boli nebriga prema građanima. - Tužan sam što se iznad života stavlja novac.Ne ubijajte projektima, preko naših života se sticao novac, urazumite se. Pustite da liječimo ovu sredinu, država se brani brigom - poručio je Bećirović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207131248_cccbb397a4ee4ec69bca1ee01dfa093516a383786cbbfec6df0f0c8c6107360d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251207131248_cccbb397a4ee4ec69bca1ee01dfa093516a383786cbbfec6df0f0c8c6107360d" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Sa protesta u Botunu"> <figcaption>Sa protesta u Botunu(Photo: Srđa Boljević/Dan)</figcaption> </figure>  <h2>Krstović: Pod šatorima u Botunu stanuje ideja o borbi za ekologiju</h2> Odbornik Demokrata Luka Krstović kazao je da pod šatorima u Botunu stanuje ideja o borbi za ekologiju. - Napredovaćemo svakog dana sve više. Na referendum svi slobodno da izađemo, a nakon toga, ako treba i skupština ovdje da se održi - rekao je Krstović. Predsjednik SO Zeta Aleksandar Kojičić rekao je da su bili protiv izgradnje kolektora 40 godina i nada se da borbu oko postrojenja neće ostaviti mladim generacijama. - Hrabrosti i ljubavi imamo da se borimo za našu Zetu - poručio je on. Miroslav Brajović iz Nove srpske demokratije poručio je da današnji skup nije zbog ličnih ili partijskih interesa. - Tu smo samo da sačuvamo Botun. Spajiću je pružena šansa da učini nešto za Zetu - rekao je on i poručio premijeru da "prekine sa cirkusom i naredi da se postrojenje gradi u Podgorici". - Kakvu obavezu ima ja, sa mojom Zetom, prema svima vama, ako vi nemate obavezu prema referendumu?- pitao je. Svetozar Ulićević iz Prave Crne Gore pozvao je stanovnike Zete da izađu na referendum. - Izađimo na birališta, ne da biramo, jer nam ništa nije ponuđeno, nego da kažemo ne - rekao je Ulićević. <h2>"Jedan čovjek je glas, ali zajedno smo sila"</h2> Kako su Botunjani naveli u pozivu za današnji skup, ovo je dan kada se pokazuje snaga naroda, jedinstvo komšija i ljubav prema mjestu u kojem žive. - Naš dom, naša voda, naša zemlja, naša budućnost. Niko je neće čuvati ako to ne učinimo mi - poručili su. Trenutak je, kako navode, kada stoje zajedno i kada se njihov glas čuje najjače. - Tada svako od nas znači. Zato pozivamo sve građane Botuna i cijele Zete da se okupe u što većem broju. Da zajedno i glasno poručimo: Ne damo rijeku, ne damo zemlju, ne damo život. Dođi ti. Dođi sa porodicom. Povedi komšije i prijatelje. Jedan čovjek je glas, ali zajedno smo sila - naveli su u pozivu na protest. Mještani Botuna su 14. novembra podigli šator u ovom naselju u znak protesta protiv početka gradnje postrojenja dok se ne održi referendum u Zeti 14. decembra. Komunalna inspekcija je mještanima Botuna dva puta uručila rješenje kojim se nalaže uklanjanje šatora postavljenog uz gradilište. Botunjani su demontirali šatore, ali su nikli novi na lokaciji predviđenoj za gradnju postrojenja, a na teren su izveli i mehanizaciju. Nakon sastanka sa gradonačelnikom Podgorice Sašom Mujovićem, obje strane ostale su pri svojim stavovima – Glavni grad da je postrojenje neophodno, mještani da ga na toj lokaciji neće dozvoliti. Mujović je istakao da je cilj bio pokazati poštovanje prema građanima Botuna te ih upoznati sa planiranim benefitima projekta. – Ovo je prvenstveno zdravstveni projekat od značaja za Podgoricu i Zetu. Spremni smo da obezbijedimo sve garancije i kontrole kako bismo dokazali da nema štetnog uticaja – kazao je on. Mujović je najavio da bi, po završetku izgradnje, oko 30 odsto teritorije Zete bilo priključeno na postrojenje, te da se razmatra model zajedničkog upravljanja kako bi benefite imale obje opštine, uz mjerne standarde kvaliteta vazduha i povlačenje projekta ukoliko se pokaže štetnost. Podršku Glavnom gradu ponovo je izrazio i premijer Milojko Spajić. – Vlada stoji iza Glavnog grada i iza realizacije ovog projekta – kazao je Spajić. Rok za početak radova je 31. decembar. Odlaganje bi, prema riječima nadležnih, uzrokovalo značajne finansijske gubitke, ali i otvorilo pitanje kredibiliteta Crne Gore u procesu evropskih integracija.

Botunjani poručuju da neće odstupiti: "Protiv smo krupnog kapitala i zastarjelih tehnologija, još ima mjesta za kompromis"

Predsjednik Opštine Berane Đole Lutovac u razgovoru za portal ETV govori o važnim temama: &nbsp;životu građana i odlazak mladih, dugu opštine i finansijskoj disciplini, značaju auto-puta, situaciji oko spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, sudbini Autobuske stanice, ali govori i o kapitalnim projektima koji mijenjaju urbanu sliku grada. <h2>Stabilizacija tržišta rada i povratak mladih</h2> Portal ETV: Kako danas žive građani Berana? Da li napuštaju grad ili ostaju na svojim ognjištima? Koliko je trenutno nezaposlenih? LUTOVAC: Građani Berana žive u sredini koja se ubrzano mijenja. Posljednjih godinu dana bilježimo stabilizaciju tržišta rada i smanjenje broja nezaposlenih, prije svega zahvaljujući novim projektima, investicijama i rastu privatnog sektora. Istina je da dio mladih odlazi radi školovanja i profesionalnog napretka, ali jednako tako vidimo i povratak ljudi koji žele da rade i žive u Beranama. Naš posao je da stvorimo uslove da se ovdje ostaje — kroz bolju infrastrukturu, stabilne servise i otvaranje novih radnih mjesta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950" data-rendition-name="original" width="768" height="512" loading="lazy" alt="Berane"> <figcaption>Berane(Photo: Montenegro Tourist Service)</figcaption> </figure>  <h2>Auto-put otvara novu razvojnu fazu</h2> Portal ETV: Šta će Beranama donijeti izgradnja dionice auto-puta? Da li to otvara vrata daljem razvoju i na koji način? LUTOVAC: Auto-put je strateška šansa. Saobraćajno povezivanje znači bržu komunikaciju sa Podgoricom, aerodromima i tržištima, što je preduslov za razvoj privrede, turizma i logistike. Veća dostupnost čini Berane atraktivnijim investitorima, a građanima pruža bolje uslove za život. To je početak jedne nove razvojne faze našeg grada. <h2>Finansijska disciplina i stabilno poslovanje</h2> Portal ETV: Koliki je dug Opštine Berane? Prema kome postoji dug i kako se on servisira? LUTOVAC: Opština Berane redovno izvršava sve obaveze i servisira postojeće dugove u skladu sa zakonom i usvojenom dinamikom. Prioritet nam je finansijska stabilnost i uredno poslovanje, zbog čega smo strogo disciplinovani kada je u pitanju javna potrošnja. Dugovanja iz ranijih godina uglavnom se odnose na poreze i doprinose, a tekuće obaveze se izmiruju redovno. Dug je ostao na nivou sa početka godine — malo iznad 18 miliona eura — a očekujemo zakonsko rješenje koje će omogućiti njegovo osjetno smanjenje. Takođe, uvećali smo imovinu Opštine za više od milion eura. <h2>Opština nema veze sa spomenikom Đurišiću</h2> Portal ETV: Berane su nedavno postale epicentar dešavanja zbog spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Kako se tumači takva epizoda i da li ste Vi odgovorni za nemile događaje koji su uslijedili? LUTOVAC: Opština Berane je institucija koja poštuje zakon i Ustav Crne Gore. Svi događaji koji su se desili bili su van institucionalnog okvira, a lokalna uprava nije bila involvirana u aktivnosti te vrste. Naša pozicija je jasna: grad mora ostati prostor stabilnosti, suživota i razvoja. Fokusirani smo na projekte i na kvalitetan život građana, a ne na teme koje dijele društvo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić"> <figcaption>Spomenik Pavlu Đurišiću(Photo: Pobjeda)</figcaption> </figure>  <h2>Autobuska stanica ostaje na istoj lokaciji — slijedi rekonstrukcija</h2> Portal ETV: Najavili ste rješavanje problema Autobuske stanice. Šta je do sada urađeno? LUTOVAC: Opština Berane je već preduzela niz konkretnih aktivnosti. U toku je izrada dokumentacije za osnivanje opštinskog preduzeća koje će upravljati stanicom. Izvršeno je statičko ispitivanje prenosačkog dijela objekta, koje je pokazalo da konstrukcija nije stabilna, pa je taj dio uklonjen. Trenutno se izrađuje projektna dokumentacija za njegovu rekonstrukciju. Sprovode se sve neophodne administrativne procedure, a donijeta je odluka da Autobuska stanica ostaje na postojećoj lokaciji, uz faznu sanaciju i unapređenje prostora. <h2>Kapitalni projekti</h2> Portal ETV: Na kojim razvojnim projektima radite? Šta novo planirate za građane? LUTOVAC: Opština Berane realizuje i priprema čitav niz kapitalnih projekata koji će unaprijediti saobraćaj, komunalnu infrastrukturu i kvalitet života građana. <h3>Veliki projekti za 2026. godinu:</h3> <ul> <li>Rekonstrukcija Luške ulice – 5,5 miliona eura</li> <li>Izgradnja gradske pijace – 5 miliona eura</li> <li>Rekonstrukcija magistralnog puta kroz Budimlju – preko 1 milion eura</li> <li>Izgradnja ulice koja povezuje zaobilaznicu i IDEA market – iz kapitalnog budžeta Opštine</li> </ul> Radovi planirani i započeti u 2025. godini: <ul> <li>Nastavak izgradnje obilaznice i regulacija rijeke Makve – 3,5 miliona eura</li> <li>Dapsićko–Polički vodovod i vodovod Zagrad – oko 1 milion eura</li> </ul> U pripremi: <ul> <li>javna garaža,</li> <li>rekonstrukcija ulica u Novom naselju,</li> <li>nove investicije za koje se priprema projektno-tehnička dokumentacija.</li> </ul> Sve ove aktivnosti dio su šire strategije modernizacije grada, a cilj je da građane Berana u narednom periodu obradujemo novim, vidljivim i kvalitetnim rezultatima.

Tag: kuce-beskucnika