Uprkos tome što zakon omogućava izricanje zatvorske kazne do 12 godina za saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodom, sudska praksa pokazuje da su presude za ta djela daleko blaže.
Svaki udes koji odnese ljudski život ostavlja doživotnu bol porodici žrtve, a njihovu ranu produbljuju presude nesrazmjerne težini tragedije.
<h2>Presude sa reakcijom</h2>
Samo u prethodna dva mjeseca donijete su tri takve presude u Podgorici. Javnost je uznemirila odluka Vijeća Višeg suda u Podgorici da Jovanu Dubljeviću (21) dodijeli četiri godine i šest mjeseci zatvora zbog saobraćajne nesreće u kojoj su poginuli Filip Vučeljić (17) i Andrija Novaković (18).
Udes se dogodio posljednjeg dana 2023. godine, u podgoričkom naselju Zlatica.
Prema optužnici Višeg tužilaštva, Dubljević je, oko 20:40 sati, brzinom od oko 112 kilometara na sat, prošao kroz crveno svjetlo automobilom Golf i pod dejstvom marihuane sudario se sa vozilom u kojem su bili Vučeljić i Novaković.
Vučeljić je podlegao povredama na licu mjesta, a četiri dana kasnije od posljedica udesa i njegov saputnik i drug Andrija Novaković.
Tom prilikom, teške tjelesne povrede zadobio je Edin Kerović (20), saputnik u vozilu okrivljenog Dubljevića.
U prvostepenoj presudi je konstatovano da je Dubljević počinio teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja i da je u odnosu na to krivično djelo postupao sa eventualnim umišljajem.
Porodice stradalih i njihovih punomoćnik, advokat Dragoljub Petrović nezadovoljni su prvostepenom presudom, ocjenjujući je previše blagom.
- Kada uzmete u obzir da su izgubljena dva mlada života, sve vam je jasno. Nijesam siguran da će ova kazna u dovoljnoj mjeri uticati na druge vozače da voze opreznije i da ne vrše krivična djela u saobraćaju - ocijenio je advokat Petrović nakon izricanja presude.
Valentina Gazdić poginula je 9. juna 2019. godine kada je, dva sata iza ponoći, kod Tržnog centra Gintaš, Dejan Šarac, upravljajući mercedesom pod dejstvom kokaina, udario u Polo za čijim upravljačem se nalazila.
U trenutku sudara Gazdić se kretala 27, a Šarac 102 kilometara na sat. Ipak, sud je cijenio adekvatnom kaznu od dvije godine zatvora za počinioca krivičnog djela.
Apelacioni sud je početkom marta potvrdio prvostepenu presudu od 10. oktobra 2024. godine kojom je Vijeće sudije Veljka Radovanovića utvrdilo da je osnovni uzrok nastanka saobraćajne nesreće bila dvostruko veća brzina kretanja vozila optuženog Šarca od dozvoljene - 50 kilometara na sat.
Potvrđen je i dio prvostepene presude u kome se zaključuje da je na vozačke sposobnosti kod optuženog Šarca negativno uticalo i to što je u vrijeme izazivanja saobraćajne nezgode bio pod dejstvom kokaina.
Ovaj sud je odbio žalbu tužilaštva koje je tražilo veću zatvorsku kaznu, uvažavajući olakšavajuće okolnosti za Šarca iz prvostepene presude - lične prilike optuženog, koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela imao navršenih 24 godine, kao i "doprinos" pokojne Gazdić da dođe do saobraćajne nesreće. Sud je zaključio da Gazdić, skrećući lijevo na raskrsnici, nije propustila vozila koja su dolazila iz suprotnog smjera, te da je u raskrsnici "zadržavala pravac kretanja".
Treba napomenuti da je prethodno Viši sud, u maju 2021. godine, prihvatio nagodbu Višeg državnog tužilaštva i Šarca, kojim je on priznao krivicu u zamjenu za godinu i četri mjeseca zatvorske kazne.
Brat pokojne Valentine je na sudu, kada se razmatrao sklopljeni sporazum, kazao da je ovako dogovorena kazna uvreda za sjeni njegove sestre i cijelu porodicu.
Dva mjeseca kasnije, vanraspravno vijeće Višeg suda uvažilo je žalbu porodice pokojne Valentine Gazdić i ukinulo rješenje tadašnjeg sudije, danas Glavnog specijalnog tužioca, Vladimira Novovića koji je prihvatio sporazum o priznanju krivice.
Pravosnažna presuda od dvije godine robije za Šarca, uprkos činjenici da je vozio pod dejstvom kokaina i dvostruko većom brzinom od dozvoljene, postavlja brojna pitanja o kriterijumima za odmjeravanje kazni u saobraćajnim nesrećama sa smrtnim ishodom.
<h2>Brojna pitanja i gubitak vjere u institucije</h2>
Na ta pitanja odgovore uporno traži i porodica Dragane Dragović koja je preminula u Kliničkom centru tri mjeseca nakon što ju je, 7. novembra 2023. godine, na pješačkom prelazu kod tržnog centra Big fashion automobilom Volksvagen Polo udario Strahinja Simonović. 
Viši sud je nedavno potvrdio prvostepenu presudu sudije Osnovnog suda Borka Lončara i izrekao osam mjeseci robije Simonoviću za teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja.
On se pred sudijom izjasnio krivim, kazao je da je kobne noći padala jaka kiša i da je oštećenu Dragović vidio momenat uoči nesreće. Kretao se brzinom od oko 38 km/h, pokušao je da izbjegne kontakt, ali bezuspješno. Sud je utvrdio da se Simonović nije držao saobraćajnih propisa, ali je kao olakšavajuće okolnosti cijenio prihvatanje odgovornosti za krivično djelo, to što je pokušao da ukaže pomoć oštećenoj, te što nije osuđivan i što je lošeg imovnog stanja.
Za razliku od suda koji kaznu od osam mjeseci zatvora tretira srazmjernu krivici optuženog i težini izvršenog krivičnog djela, porodica pokojne Dragane Dragović je stava da je pravda u ovom slučaju "poklekla". Štaviše, tvrde da je Simonović još na slobodi, odnosno da nije počeo izdražavanje zatvorske kazne ni više od mjesec od izricanja pravosnažne presude.
Za Portal ETV su rekli da ih je, pored ishoda suđenja, dodatno uznemirilo i razočaralo to što tužilaštvo tokom postupka nije održalo adekvatnu komunikaciju s njima. Kako tvrde, nisu bili informisani o odluci po žalbi na prvostepenu presudu, niti o njenoj pravosnažnosti, ali ni da je tužiteljka Ivana Petrušić Vukašević prepustila ovaj slučaj drugom tužiocu.
Tim povodom, Portal ETV se obratio Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici iz kog smo dobili odgovor zbog čega je predmet dodijeljen drugom tužiocu, ali ne i da li je i, ako jeste, zašto izostala komunikacija sa porodicom Dragović.
- Povodom Vašeg upita, obavještavamo Vas da je imenovana državna tužiteljka upućena u Specijalno državno tužilaštvo, pa su shodno tome, predmeti kojima je ista bila zadužena, dodijeljeni u rad drugim državnim tužiocima - navedeno je u odgovoru ODT-a.
Iz ODT-a su kazali da su na prvostepenu presudu Osnovnog suda u Podgorici od 26. jula 2024. blagovremeno izjavili žalbu Višem sudu u Podgorici 13. septembra prošle godine, ali je izostao odgovor zbog čega oštećena strana nije zvanično informisana o tome.
- Viši sud u Podgorici je navedenu žalbu odbio kao neosnovanu 31. januara 2025. godine - kazali su nam iz Tužilaštva.
Porodici pokojne Dragane Dragović presuda je otvorila još jednu životnu ranu. Iako iscrpljeni borbom sa institucijama koje im, kako kažu za Portal ETV, nisu pružile pravdu kakvu su očekivali, istrajni su u želji da ukažu na važnost podizanja svijesti o slučajevima poput njihovog i potrebi da se strožim kaznama utiče na smanjenje sličnih tragedija. 
<h2>Zakon dobar - praksa loša</h2>
Osnovni sud u Podgorici je, u periodu od 1. januara 2020 do 28. februara 2025. godine, donio 16 presuda za krivično djelo teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja.
Prema podacima koje je Portal ETV dobio iz Sudskog savjeta, za 15 osoba je izrečena zatvorska kazna u rasponu od šest mjeseci do dvije godine, dok je jedna osoba oslobođena krivice.
Advokat Veselin Radulović stava je da je raspon kazni za ugrožavanje bezbjednosti saobraćaja propisan Krivičnim zakonikom adekvatan, ali da problem leži u nedosljednoj primjeni.
Radulović za Portal ETV kaže sudovi često imaju preblagu kaznenu politiku za sve oblike kriminaliteta, pa i za ovu vrstu krivičnih djela.
- Počinilac krivičnih djela u saobraćaju sa smrtnim ishodom može se kazniti zatvorom od tri do 12 godina. Međutim, nijesu rijetki slučajevi da se dosuđuju minimalne kazne u slučajevima sa teškim posljedicama. Sudije veoma često koriste institut ublažavanja kazne ispod zakonom propisanog minimum i čini mi se da to rade na način koji nije u potpunosti u skladu sa Krivičnim zakonikom. Činjenica je da ta krivična djela nijesu izvršena sa direktnim umišljajem, ali mislim da nekada i sud pogriješi, pa olako pređe preko toga da nije postojao eventualni umišljaj, posebno kod onih slučajeva gdje imamo jednu vrstu obijesnog, ili drskog ponašanja učesnika u saobraćaju koji dovode do ozbiljnih posljedica. Sudije previše značaja daju nekim olakšavajućim okolnostima, a nekada prelaze preko otežavajućih okolnosti koje postoje u određenim slučajevima i to je dovelo do ustaljenje prakse - da imamo blagu kaznenu politiku koja se po inerciji nastavlja - ocijenio je on.
Radulović smatra da treba raditi na pooštravanju kaznene politike, a tu bi glavnu ulogu trebalo da odigraju drugostepeni sudovi - prije svega Apelacioni, ali i Vrhovni.
- Dodatan problem je praksa Apelacionog suda koji bi trebalo da radi na tome da se kaznena politika promijeni i pooštri. Čini mi se da oni u praksi rade suprotno. Česti su slučajevi da Apelacioni sud preinačava prvostepene presude ublažavajući kazne kod krivičnih djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja, ali i kod drugih - kazao je Radulović.
Takva sudska praksa, zaključuje Radulović, umanjuje preventivni efekat kaznene politike i ne doprinosi suzbijanju vršenja, ali i ponavljanja krivičnih djela.

Tamara Klikovac

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Minimalne kazne za nesreće sa smrtnim ishodom - sudska praksa koju treba mijenjati

Za Crnu Goru ovo je važan trenutak i prilika da pokažemo da naše društvo ne toleriše nasilje nad ženama i da smo spremni preduzeti odlučne korake kako bismo zaštitili živote i dostojanstvo svih građanki podjednako i osigurali bezbjednost žena i djece. To je za Portal RTCG saopštila Neda Radović iz NVO Sistem, a povodom izmjena Krivičnog zakonika, koje su od petka na javnoj raspravi, a kojim je predviđeno i uvođenje femicida kao posebnog krivičnog djela.
- NVO Sistem podržava i pozdravlja odluku Vlade Crne Gore da otvori javnu raspravu o uvođenju femicida kao zasebnog krivičnog djela u Krivični zakonik. Zaustavljanje femicida odgovornost je svih nas - poručuje Radović.
Smatra da je ovo jedan od ključanih koraka u borbi protiv nasilja nad ženama i ozbiljnom pristupanju sankcionisanja rodno zasnovanih nasilja.
- Ako uzmemo u obzir da je samo u Crnoj Gori u proteklih pet godina ubijeno 17 žena, a svaka treća žena doživi neki oblik nasilja, podaci pokazuju potrebu da se što prije femicid uvrsti u zasebno krivično djelo - kazala je Radović.
Kako ističe, trenutni pravni okvir nedovoljan da pruži zaštitu žrtvama i jasno kazni počinioce.
Femicid kao zločin koji nastoji iz mržnje prema ženama je, kako kaže Radović, posljednji čin kontinuiranog nasilja, prožetog diskriminacijom, rodnim neravnopravnostima, sistemskom nebrigom kao i ukorijenjenim stereotipima da je u Crnoj Gori i dalje nejednaki jaz između muškaraca i žena.
Izdvajanje femicida u zasebnu krivičnu kategoriju omogućilo bi, kako kaže Radović, prepoznavanje femicida kao društvenog problema, a ne samo kao individualnog zločina, ili kako je do sada tumačeno kao porodičnog nasilja sa smrtnim ishodom.
- To bi omogućilo i ozbiljnije i strože kaznene mjere koje bi poslale jasnu poruku da je nasilje neprihvatljivo. Uvođenje femicida značilo bi i bolju prevenciju i zaštitu žena kroz adekvatne zakonske mjere - navodi Radović.
Ovaj korak Vlade Crne Gore, kako poručuje Radović, predstavlja djelimičan odgovor na godine napora civilnog društva, nevladinih organizacija i pojedinaca koji su, maltene svakodnevno ukazivali na ozbiljnost problema i tražili promjene.
- Protesti koji su iza nas, inicijative i javni apeli i molbe odigrali su ključnu ulogu u podizanju svijesti javnosti i donosilaca odluka o nužnosti prepoznavanja femicida u zakonu - navodi Radović.
Ona poručuje i da civilni sektor od Vlade očekuje jednoglasno usvajanje izmjena Krivičnog zakonika, kao i brzu i efikasnu finalizaciju zakonskih izmjena.
- Očekujemo i konkretne mjere koje će obezbijediti pravnu, psihološku i socijalnu podršku žrtvama nasilja. I ozbiljnije pristupanje praćenja primjene zakona kako bi se osigurala njegova efikasnost i doslednost - zaključila je Radović.

Portal ETV

Za pet godina ubijeno 17 žena: Femicid što prije da bude krivično djelo

Napad na nastavnike biće krivično djelo, poručili su danas iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija (MPNI).
Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija pohvalilo je aktivnosti Ministarstva pravde koje je Nacrtom zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Crne Gore, zbog dodatne krivično-pravne zaštite obrazovno-vaspitne djelatnosti, na inicijativu MPNI, prepoznalo ovu oblast kao posao od javnog značaja.
- Naime, poslovi od javnog značaja su prema Krivičnom zakoniku, poslovi koji su povezani sa povećanim rizikom po bezbjednost lica koja ih obavljaju, a svrstavanjem nastavničke profesije u ovu kategoriju, pružiće se dodatna zaštita našim nastavnicima i kreirati bezbjedniji ambijent za njihov rad - navedeno je u saopštenju Ministarstva prosvjete.

500x500

1250x600

1084x550

Napad na nastavnike biće krivično djelo

Fudbalski klub Barselona večeras je pobijedila gradskog rivala - Espanjol i tako postala prvak Španije - i to dva kola prije kraja prvenstva.
Barselona je povela fenomenalnim golom Laminom Jamala u 53. minutu i golom Ferana Lopeza u 90+5.
Oni su osvojili duplu krunu, kup Španije i prvenstvo.

Barselona prvak Španije

Turska je otkrila do 20 milijardi barela sirove nafte u Somaliji u sklopu svoje inicijative za istraživanje i pronalazak novih izvora energije na području Afričkog roga, javlja Middle East Monitor.
Prema turskim i somalskim medijima, turske istraživačke misije otkrile su nalazišta za koja se procjenjuje da sadrže do 20 milijardi barela komercijalno iskoristive sirove nafte.
Iako su dva bloka kojima Turska upravlja u toj regiji već donijela značajne rezultate, treći je blok još uvijek u fazi istraživanja i očekuje se da će takođe sadržavati dovoljne količine nafte za komercijalnu eksploataciju.
Otkriće velikih naftnih rezervi dolazi mjesec dana nakon što su Turska i Somalija potpisale sporazum o istraživanju nafte i plina na kopnu u toj istočnoafričkoj zemlji, pod okriljem Turske naftne korporacije (Turkish Petroleum Corporation) i Somalske naftne agencije (Somali Petroleum Authority).
Iako se sporazum predstavlja kao korist za Mogadiš i razvoj energetskog sektora Somalije, mnogi ga kritikuju kao ugovor koji previše pogoduje Ankari, budući da turskim energetskim vlastima daje oko 90% prava na somalsku naftu i plin, kao i izuzeće turskih subjekata od plaćanja početnih troškova poput bonusa i administrativnih dažbina.

Turska u Somaliji otkrila do 20 milijardi barela sirove nafte

Budućnost Crne Gore i Zapadnog Balkana je u Evropskoj uniji (EU) - poručio je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović u objavi na društvenoj mreži Iks (bivši Tviter).
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FJakovMilatovic%2Fstatus%2F1923102186533179744%3Ft%3DYPWOb_5CmzbIEABV5Ni27w&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
On je, uz to, objavio fotografiju sa večere sa predsjednikom Evropskog savjeta Antonijom Koštom, predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen, predsjednicom Evropskog parlamenta Robertom Metsolom, visokom predstavnicom EU za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku Kajom Kalas i liderima Zapadnog Balkana, uoči početka Samita evropske političke zajednice u Tirani.

Milatović: Budućnost Crne Gore i Zapadnog Balkana je u EU

Srpska pravoslavna crkva je politički element u našoj stvarnosti, oni više ne poštuju vjeru - ocijenio je reditelj i predsjednik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti Blagota Eraković.
On je, gostujući u emisiji Na kraju dana na Televiziji E, podvukao da su u SPC zanemarili svoje osnovne dužnosti.
- Neko od pametnih ljudi je rekao da ne vjeruje da Amfilohije vjeruje u boga. Prosto su zanemarili svoje osnovne dužnosti, bore se te da se što više crkava napravi, te da se uvede vjeronauka u škole, u multinacionalnu državu, gdje imaju 4 vrlo značajne religije - rekao je on.
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti je objavila reagovanje povodom revizije istorije, dvije sedmice poslije skandalozne izjave mitropolita SPC Joanikija. Tada prvenstveno jer nijesu politička partija pa da, kako je rekao, da moraju odmah reagovati, ali i jer su čekali da vide kako će se izjasniti subjekti koji su dužni da reaguju.
- Niko se nije čuo, niko nije reagovao! Mi nemamo namjeru ni sa kim da ratujemo, nikoga da prozivamo, nema potrebe nikakve, prozvali su sami sebe. Onda smo napravili to saopštenje koje se poziva na Zakon o krivičnom postupku, u članu 370 doslovno piše govor mržnje, to je i prepravljanje istorije. To koliko se zalijeću na ovo malo jadne Crne Gore, mislim za mene najljepše zemlje na svijetu, ali moram je nazvati jadnom zato što je napadnuta evo već punih 100 godina iz svih mogućih oružja - rekao je Eraković.
Manje zemlje a da ima bogatu istoriju kao Crna Gora, smatra Eraković, nema nigdje. Sa sličnim se primjerom nije susreo, kako kaže, u 80 godina svog života.&nbsp;
Ukazao je da je ustoličenje mitropolita Joanikija na Cetinju 5. septembra 2021. godine bio potpuno antihrišćanski čin - jer je silom htio da se ustoliči u Cetinjski manastir.
- Isus Hristos u Bibliji kaže doslovno ,,moja crkva je tamo gdje sam ja”. Šta dalje od toga treba? Mogao se proglasiti za mitropolita na livadi, a kamoli u Hram Hristovog vaskrsenja ili Hram sv.Vladimira u Baru. Helikopteri, ćebad koja zadržavaju metke i tako dalje, u predvorju Cetinjskog manastira su bilo naoružani do zuba”- istakao je Eraković.
Za svakoga ko zdravo razmišlja bitnija je istorija, smatra Eraković, od bilo kakvih sporazuma, ali dnevna politika je, cijeni on, zavela sve - pa samim tim i crkvu.
- Ovo što oni izjavljuju, mitropolit, sveštenik Femić i drugi, to je politička rabota. Gospodin Joanikije je bio u Lijevče polju, vjerovatno su sve oko njega bili potomci četnika i da bi dobio kao dobar političar malo više ugleda on je počeo da hvali Pavla Đurišića… Ja sam 1944. godište, ja se sjećam mladih ljudi koji su išli do Austrije, iz Austrije su ih Englezi vratili Sloveniji, tako je nastao Zidani most. Nijesu Englezi htjeli da čuju da ih prime, zato što su znali da su bili fašisti, da su uništavali svoj narod. Crkva, pogotovu Srpska pravoslavna crkva je politički element u našoj stvarnosti, oni više ne poštuju vjeru. Neko od pametnih ljudi je rekao da ne vjeruje da Amfilohije vjeruje u boga. Prosto su zanemarili svoje osnovne dužnosti, bore se te da se što više crkava napravi, te da se uvede vjeronauka u škole, u multinacionalnu državu, gdje imaju četiri vrlo značajne religije - zaključio je Eraković.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DV2kkRUZrTfQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Eraković: Crna Gora je napadnuta evo već punih 100 godina iz svih mogućih oružja

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: krivicno-djelo