Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović sastaće se sljedeće sedmice sa predstavnicima Uprave policije u cilju rješavanja situacije učestalog podmetanja požara na prostoru Konika.
- Kabinetu gradonačelnika danima pristižu zahtjevi stanovnika Vrela ribničkih i Konika da im, od svakodnevnih podmetnutih požara, zaštitimo imovinu, zdravlje i, konkretno, anagažujemo, policijsku patrolu 24 sati. S tim u vezi, Glavni grad se, kroz dopis preduzeća „Deponija“, obratio Upravi policije i Ministarstvu odbrane nekoliko mjeseci unazad - navedeno je u saopštenju Galvnog grada.
Ističu da je prije svega potrebna fizička zaštita od nesavjesnih građana Vrela ribničkih koji više decenija pale gume i instalacione kablove kako bi ostatke od bakra i žice prodavali kao sekundarnu sirovinu na crnom tržištu. 
- Napominjemo da Glavni grad, sve vrijeme, kroz nadležne službe, preduzima potrebne mjere, ali izražavamo bojazan da samo saniramo posljedice ozbiljnog sistemskog problema, višedecenijskih ustaljenih šema i prećutnih dogovora. Ukratko, govorimo o nasilju, ekocidu i krivičnim djelima koje moramo zajedničkim snagama odlučno sankcionisati. Zato, ovu priliku koristimo da vas obavijestimo da je za narednu nedjelju planiran sastanak gradonačelnika Saše Mujovića sa predstavnicima Uprave policije, kako bi zajedničkim institucionalnim djelovanjem konačno stali na put ovom velikom višedecenijskom problemu - poručeno je iz Glavnog grada.
Podsjećamo, služba zaštite i spašavanja danas je ugasila požar u blizini preduzeća "Deponija" koji je prijetio da se proširi na samu deponiju gdje se skladišti više od 2.000 tona otpadnih guma.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.9606%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fpozar-kod-deponije-pod-kontrolom-vatra-tinja-zbog-naslaga-smeca-i-guma-ali-nema-bojazni-od-sirenja&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Stanovnici Vrela ribničkih i Konika traže angažman policijske patrole, Mujović sljedeće sedmice sa predstavnicima UP

Inicijativu da se govor mržnje uvede u Krivični zakonik tumačim kao i brojne ranije - kao pokušaj ubiranja nekih političkih poena i prije svega smirivanja javnosti - rekao je za jutarnji program Budilnik, na Televiziji E, advokat Veselin Radulović.
Ministarstvo pravde planira da u Krivični zakonik uvede novo krivično djelo - teški govor mržnje, za koji će biti propisana kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.
Radulović kaže da će laička javnost, sasvim logično, blagonaklono gledati na ove najavljene izmjene, ali da one same po sebi neće riješiti ništa, ako institucije i dalje budu nefunkcionalne.
- Kao što i nažalost jesu - ocijenio je Radulović.
Izmjene Krivičnog zakonika, smatra Radulović, same po sebi neće donijeti nikakvo poboljšanje kada je u pitanju govor mržnje, koji je, kako podsjeća, široko rasprotanjen u Crnoj Gori.
- Znamo i da institucije nijesu adekvatno reagovale na govor mržnje, taj govor je veoma često, gotovo u svim slučajevima, prolazio nesankcionisano, a i kada je bio sankcionisan to su bile veoma blage sankcije. Taj problem ne možemo riješiti, niti bilo koji drugi sličan problem, ne može se riješiti izmjenama zakonodavstva i ja ovu inicijativu tumačim kao i brojne ranije, kao pokušaj ubiranja nekih političkih poena i prije svega smirivanja javnosti. Laička javnost će, sasvim logično, blagonaklono gledati na ove najavljene izmjene, ali opet kažem, one same po sebi neće riješiti ništa, ako institucije i dalje budu nefunkcionalne, kao što i nažalost jesu - rekao je Radulović.
Uvijek treba poći od uzroka, vjeruje on, šta dovodi do tako rasprostranjenog govora mržnje, jer je crnogorsko društvo prilično zapušteno u kulturnom, obrazovnom smislu i u tome treba tražiti razloge.
- Krivično pravo i Krivični zakonik uvijek treba da budu zadnje sredstvo, ili ultima racio, kada sve druge mjere ne daju efekta onda treba djelovati tim krivičnim zakonodavstvom - istakao je Radulović.
Ozbiljna država i Vlada bi trebale, smatra on, da razmišljaju o poboljšanju ukupnog ambijenta, a prije svega sistema obrazovanja i vaspitanja mladih ljudi.
- Ja vidim da su političari glavni protagonisti govora mržnje i oni taj govor mržnje često koriste u međusobnoj komunikaciji, a koriste ga i u komunikaciji sa svojim kritičarima. Kada oni šalju te takve poruke javnosti, gotovo svakodnevno, onda nije za čuđenje što, posebno, kod mladih ljudi vidimo da se ponašaju na takav ili sličan način - zaključio je Radulović.

500x500

1250x600

1084x550

Radulović: Uvođenje govora mržnje u Krivični zakonik samo po sebi neće riješiti ništa, ako institucije i dalje budu nefunkcionalne

Seksualno uznemiravanje kao krivično djelo je propisano u toku 2023. godine, a Čečovićeve radnje su se desile 2021. godine, što znači da onda kada su se desile nijesu bile propisane kao krivično djelo, a ukoliko djelo nije predviđeno u Krivičnom zakonu onda to djelo i nije krivično djelo - kazala je u jutarnjem programu "Budilnik", na Televiziji E, advokatica Nina Radulović.
Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je odbacilo krivičnu prijavu Ministarstva prosvjete nauke i inovacija koja je podnijeta protiv profesora Gimnazije Slobodan Škerović, Radomana Čečovića, zbog krivičnog djela seksualno uznemiravanje, ali je i Više državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo krivičnu prijavu protiv profesora iz Tuzi, koji se tereti za krivično djelo nedozvoljene polne radnje nad maloljetnicom. 
Kako kaže Radulović, u slučaju profesora Radomana Čečovića očekivan je rasplet zato što je u pitanju slučaj koji po opisu, kako kaže, liči na djelo seksualno uznemiravanje.
- Seksualno uznemiravanje kao krivično djelo je propisano u toku 2023.godine, a Čečovićeve radnje su se desile 2021.godine, što znači da onda kada su se desile nijesu bile propisane kao krivično djelo, a ukoliko djelo nije predviđeno u Krivičnom zakonu onda to djelo i nije krivično djelo. U tom smislu smo mi iz pravne struke to očekivali da će biti takva reakcija tužilaštva, između ostalog oni su pokušali i kvalifikaciju proganjanja, jer imamo i to krivično djelo proganjanje, međutim krivično djelo proganjanja predviđa za tu vrstu radnje koju je on radio je propisana je kazna do tri godine, to je osnovni oblik tog krivičnog djela, a od 2021.godine do danas je prošlo skoro pet godina, što znači da nastupa zastarjelost krivičnog gonjenja u skladu sa članom 124 Krivičnog zakonika, i to je nešto što je očekivano - rekla je Radulović.
Javnost pogrešno percipira, smatra Radulović, jer nije utvrđeno da nije postojalo krivično djelo, već, naglašava ona, profesor Čečović nije mogao biti procesuiran zato što nijesu bile ispunjene procesne pretpostavke.
- Kada je neko krivično gonjenje zastarjelo to ne znači da se krivično djelo nije ni desilo, to samo znači da tu osobu ne možete više procesuirati, pa čak i kada je u pitanju neko najteže krivično djelo, a najteža krivična djela su ona za koje propisana najteža kazna, a to je kazna dugotrajnog zatvora, što znači da je to kazna između 30 i 40 godina. U tome slučaju imamo nastupanje krivičnog gonjenja, koje je propisano od 2 godine za najlakše propisane kazne, a to su novčane kazne i kazne zatvora do godinu dana, a za najteže kazne to je 25 godina, to je relativni rok zastarjelosti krivičnog gonjenja u smislu ako su nadležni organi preduzeli neku radnju krivičnog gonjenja onda se taj rok prekida. Međutim, ukoliko je nastupio dupli rok, bez obzira da li je radnja preduzimana ili nije preduzimana, nastaće ta apsolutna zastarjelost - istakla je Radulović.
Kada je u pitanju slučaj profesora u Tuzima, tu su u pitanju, objašnjava Radulović, nedozvoljene polne radnje i to je, kako ističe, drugo krivično djelo i to protiv djevojčice od 12 godina. 
- Tu je utvrđeno od strane tužilaštva da nema osnova za krivično gonjenje. Moraju postojati određeni dokazi, određeni minimum dokaza, jer sprovodi se istraga, po nalogu tužilaštva se prikupljaju ti dokazi, oni su sproveli neke istražne radnje i nijesu našli dovoljno materijala da krenu dalje u postupak. Postupak ima smisla tek kad imate ispunjenu tu osnovnu pretpostavku postojanja osnova sumnje, a da biste tu osnovnu pretpostavku imali islunjenu znači da morate imati na raspolaganju neki dokazni materijal. To je materijalni dokaz, neki pisani dokaz, ili u krajnjoj liniji svjedoke - naglasila je Radulović.
Djeca nijesu dovoljno korišćena, mišljenja je Radulović, pod plaštom opravdanja da ih treba zaštititi kao dokazno sredstvo.
- Njihove svjedočke izjave, koje zakon prepoznaje, nijesu dovoljno uvažene. To je veliki problem, i ta svjedočka izjava ove djevojčice nije tretirana kao dovoljno relevantna - zaključila je Radulović.

Radulović: Ako neko nije procesuiran ne znači da nije počinio krivično djelo, u slučaju Čečovića nijesu ispunjene procesne pretpostavke

Koliko sam upoznata, najnovije izmjene krivičnog zakonika će upravo sadržati i ovu novinu, novinu krivičnog djela femicida, i iskoristila bih priliku da naglasim da je jako važno da razumijemo sta znači krivično djelo femicid, to nije bilo koje ubistvo, i svako ubistvo žene, ne treba banalizovati pravne norme. To je upravo ono ubistvo koje je proizašlo iz same uloge koju je određena zena imala u jednoj porodici, ili partnerskom odnosu, odnosno da je ona bila viktimizovana upravo zbog te same njene uloge u porodici - kazala je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, advokatica Mirjana Pajković.
Zbog nasilja u porodici u prvih 11 mjeseci 2024.godine izrečeno je ukupno dvije godine i mjesec zatvora.&nbsp;
Postavlja se pitanje da li su to djela sa blagim posljedicama, kaže Pajković, jer kada se govori o djelima nasilja u porodici postoji specifičnost u vidu olakšavajućih i otežavajućih okolnosti.&nbsp;
- Olakšavajuće okolnosti su kada je neko porodičan, kada neko ima djecu, kada brine o toj djeci, kada brine o porodici, kada obezbjeđuje egzistenciju. Kada vi učinite djelo upravo protiv te porodice postavlja se pitanje da li se to može gledati kao olakšavajuća okolnost. A sa druge strane je opet negdje obaveza i suda da donese odluku koja je pravilna, i koja je svrsishodna, odnosno koja neće preći u neko prekoračenje, odnosno koja neće izazvati neželjene i nepotrebne posljedice, jer mislim da se ovdje vodi najviše računa o tom egzistencijalnom momentu i o daljoj brizi o porodici, koju sam počinilac ima - rekla je Pajković.
Uslovne se osude, kako objašnjava, ne mogu izreći za teska krivicna djela, kao ni licima koji su povratnici.
- Ja ne bih zanemarivala snagu uslovnih osuda, posebno iz razloga dugog perioda provjere, koji obično ide godinu ili dvije. Period od dvije godine može da bude relevantan pokazatelj da li se neko lice zaista pokajalo, da li je sklono ponavljanju vršenja krivičnih djela, ili je to bio jedan izolavani incident, jedan izolovani slučaj, i da je ta uslovna osuda postigla svoju svrhu, a to je da je pomogla da taj pojedinac bude koristan dio zajednice, a ne da ponovo vrši ista, ili slična krivična djela - istakla je Pajković.
Inkriminisanje krivičnog djela femicida, kako ističe, jeste neophodno zbog loše statistike, ali je to i preporuka međunarodnih relevantnih adresa.
- Koliko sam upoznata, najnovije izmjene krivičnog zakonika će upravo sadržati i ovu novinu, novinu krivičnog djela femicida, i iskoristila bih priliku da naglasim da je jako važno da razumijemo sta znači krivično djelo femicid, to nije bilo koje ubistvo, i svako ubistvo žene, ne treba banalizovati pravne norme. To je upravo ono ubistvo koje je proizašlo iz same uloge koju je određena zena imala u jednoj porodici, ili partnerskom odnosu, odnosno da je ona bila viktimizovana upravo zbog te same njene uloge u porodici - zaključila je Pajković.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DwqeC2OtCq1g&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Pajković: Neophodno je inkriminisanje krivičnog djela femicid

Kazna za počinioce za teško ubistvo femicid po izmjenama Krivičnog zakonika biće od minumum 10 do maksimalnih 40 godina - saopštio je ministar pravde Bojan Božović.
On je, gostujući na Gradskoj RTV, rekao da je minimalna kazna tako propisana jer su to standardi sa ostalim oblicima unutar teškog ubistva.&nbsp;
- Da ne dolazimo u situaciju situaciju da imamo kaznu zatvora od tri, četiri ili pet godina za ovakva teška ubistva. Nadamo se da se to više neće nikad dogoditi i najsrećniji bi bili da je nikad ne primijenimo - poručio je on.
Ocijenio je da je statistika porazna, ali šalju, kaže on, poruku da djeluju proaktivno.
- Prema izmjenama Krivičnog zakona femicid se odnosi na ubistvo koje je zasnovano na rodu. Rodno senzitivni element je ključan, kad je neko stradao ili ubijen isključivo zato što je žena. Nijesmo željeli da još jedna godina prođe da odćutimo da se ubistvo na taj način dogodilo, Potpuno sam nažalost saglasan, da institucije nerijetko nijesu reagovale kako bi trebalo. Da smo ili olako prelazili preko nekih situaciji, ali smo u posljednjih godino i po uveli smo sa tog krivično-pravnog aspekta napravili značajne novine. Uveli smo set krivičnih djela, kao što su seksualno uznemiravanje, sa druge strane menoga krivična djela su uvedena i postrožene su sankcije koje su upravo tretirane sa načinom da zaštitimo žene i djevojčice u našem društvu - naveo je ministar pravde.
Poručio je da su izmjene Kivičnog zakonika su logičan nastavak svega toga, ali se na tome neće zaustaviti.
Kako je kazao, nacrtom izmjena Krivičnog zakonika Crne Gore uvodi se posebno krivično djelo femicid.
- Veliki broj građana podržava ovakvu inicijativu. Vjerovatno niko nije bio zadovoljan kaznenom politikom unutar našeg sistema koji tretira ovu materiju. Ovaj probem je razgranat, dubok i pogađa svaku poru našeg sistema. Bio bih jako srećan kada bi rekao idemo sa ovom normom i iskorijenićemo sve probleme, Nažalost to nije tako. Siguran sam da može da bude jedan pomak i podsticaj. Može da pomogne tužilaštvima i sudovima po stupanju ovog zakona, da ne bude dileme ako se desi teško ubistvo. To je dovoljno za početak, ali nije da bi pobijedili ovu pošast - kazao je Božović.

Božović: Za femicid zatvorska kazna od 10 do 40 godina, da nam se ne dešava presuda od tri, četiri godine za teško ubistvo

Za Crnu Goru ovo je važan trenutak i prilika da pokažemo da naše društvo ne toleriše nasilje nad ženama i da smo spremni preduzeti odlučne korake kako bismo zaštitili živote i dostojanstvo svih građanki podjednako i osigurali bezbjednost žena i djece. To je za Portal RTCG saopštila Neda Radović iz NVO Sistem, a povodom izmjena Krivičnog zakonika, koje su od petka na javnoj raspravi, a kojim je predviđeno i uvođenje femicida kao posebnog krivičnog djela.
- NVO Sistem podržava i pozdravlja odluku Vlade Crne Gore da otvori javnu raspravu o uvođenju femicida kao zasebnog krivičnog djela u Krivični zakonik. Zaustavljanje femicida odgovornost je svih nas - poručuje Radović.
Smatra da je ovo jedan od ključanih koraka u borbi protiv nasilja nad ženama i ozbiljnom pristupanju sankcionisanja rodno zasnovanih nasilja.
- Ako uzmemo u obzir da je samo u Crnoj Gori u proteklih pet godina ubijeno 17 žena, a svaka treća žena doživi neki oblik nasilja, podaci pokazuju potrebu da se što prije femicid uvrsti u zasebno krivično djelo - kazala je Radović.
Kako ističe, trenutni pravni okvir nedovoljan da pruži zaštitu žrtvama i jasno kazni počinioce.
Femicid kao zločin koji nastoji iz mržnje prema ženama je, kako kaže Radović, posljednji čin kontinuiranog nasilja, prožetog diskriminacijom, rodnim neravnopravnostima, sistemskom nebrigom kao i ukorijenjenim stereotipima da je u Crnoj Gori i dalje nejednaki jaz između muškaraca i žena.
Izdvajanje femicida u zasebnu krivičnu kategoriju omogućilo bi, kako kaže Radović, prepoznavanje femicida kao društvenog problema, a ne samo kao individualnog zločina, ili kako je do sada tumačeno kao porodičnog nasilja sa smrtnim ishodom.
- To bi omogućilo i ozbiljnije i strože kaznene mjere koje bi poslale jasnu poruku da je nasilje neprihvatljivo. Uvođenje femicida značilo bi i bolju prevenciju i zaštitu žena kroz adekvatne zakonske mjere - navodi Radović.
Ovaj korak Vlade Crne Gore, kako poručuje Radović, predstavlja djelimičan odgovor na godine napora civilnog društva, nevladinih organizacija i pojedinaca koji su, maltene svakodnevno ukazivali na ozbiljnost problema i tražili promjene.
- Protesti koji su iza nas, inicijative i javni apeli i molbe odigrali su ključnu ulogu u podizanju svijesti javnosti i donosilaca odluka o nužnosti prepoznavanja femicida u zakonu - navodi Radović.
Ona poručuje i da civilni sektor od Vlade očekuje jednoglasno usvajanje izmjena Krivičnog zakonika, kao i brzu i efikasnu finalizaciju zakonskih izmjena.
- Očekujemo i konkretne mjere koje će obezbijediti pravnu, psihološku i socijalnu podršku žrtvama nasilja. I ozbiljnije pristupanje praćenja primjene zakona kako bi se osigurala njegova efikasnost i doslednost - zaključila je Radović.

Za pet godina ubijeno 17 žena: Femicid što prije da bude krivično djelo

Neophodno je unapređenje pojedinih normi Krivičnog zakonika, poboljšanje efikasnosti pravosudnog sistema, osiguranje bolje zaštite žrtava, jačanje prevencije i rehabilitacije maloljetnika, reforma odgovornosti pravnih lica za krivična djela, kao i da se obezbijedi veća efikasnost u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, poručio je &nbsp;potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupcij Momo Koprivica na okruglom stolu u organizaciji Crnogorske akademije nauka i umjetnosti pod nazivom „Dvije decenije primjene Krivičnog zakonika Crne Gore – Da li je Crnoj Gori potrebna reforma krivičnog zakonodavstva“.
Kako je saopšteno iz Vlade, &nbsp;Koprivica je ukazao na kontinuirana unapređenja krivičnog zakonodavstva koje su Vlada i ministarstvo pravde preduzimali, prije svega kroz usaglašavanje zakonika sa međunarodnim standardima i uvođenje novih krivičnih djela od značaja za borbu protiv korupcije, kao što su zloupotreba u vezi sa javnom nabavkom, primanje i davanje mita u postupku stečaja, zloupotreba u postupku privatizacije, kao i prevara u obavljanju privredne djelatnosti.&nbsp;
Reformi krivičnog zakonodavstva, kako je istakao Koprivica, treba pristupati na temelju suštinskog sagledavanja i sistemskog i stručno usmjerenog promišljanja, kako instituta iz opšteg dijela, tako i u pogledu propisivanja krivičnih djela i definisanja zaprijećenih kazni.&nbsp;
U našem pravnom poretku danas, kako smatra Koprivica, više značaja treba pridati podizanju vjerovatnoće primjene sankcija, nego li samoj visini sankcija, posebno stoga što su u dužem periodu evidentni problemi sa nezavisnošću sudskih organa, nedostatkom resursa, kadra, dovoljno efikasne obuke i slično. U očima potencijalnih prestupnika veći efekat prevencije, odnosno veću vrijednost očekivane kazne, ostvaruje što izglednija primjena kazne, nego što to čini njena propisana visina.&nbsp;
- Ni u kom slučaju krivično zakonodavstvo se ne može posmatrati kao jedino sredstvo za sprečavanje društveno opasnog ponašanja niti kao jedini način da se sačuvaju društvene vrijednosti. Takođe, krivično zakonodavstvo ne može biti zamjena za brojne mehanizme socijalne kontrole koje jedno demokratsko i zrelo društvo ima, prije svega u oblasti obrazovanja, socijalne politike, antikorupcije i drugih grana prava - rekao je Koprivica.
Iako Krivični zakonik ima dobre osnove i standarde za sprovođenje funkcije krivičnog prava, njegovu primjenu, kako je kazao, prate značajni problemi.&nbsp;
- Stoga je neophodno unapređenje pojedinih normi, poboljšanje efikasnosti pravosudnog sistema, osiguranje bolje zaštite žrtava, jačanje prevencije i rehabilitacije maloljetnika, reforma odgovornosti pravnih lica za krivična djela, kao i da se obezbijedi veća efikasnost u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije - naglasio je on.
U tom smislu je naročito važno, kako je naglasio Koprivica, da se preispitaju određeni instituti krivično-procesnog zakonodavstva i da se definišu efikasne mjere za sprečavanje zloupotreba u krivičnom postupku, a koje i poznaje uporedno pravo, za slučaj ometanja dokazivanja, kontinuiranog narušavanja reda i vršenja zlupotrebe prava u cilju odugovlačenja postupka.
- Svakako da sve reformske mjere trebaju biti pažljivo analizirane i stručno i uporedno-pravno zasnovane - poručio je Koprivica.
Koprivica je u svoje i u ime Vlade Crne Gore pozdravio ovaj vid aktivnosti CANU, kao izuzetno važan prilog stručnom i kritičkom sagledavanju osnovnih rešenja i pravaca reforme pravnog sistema.

Koprivica: Potrebno unapređenje normi KZ, poboljšanje efikasnosti pravosudnog sistema, osiguranje bolje zaštite žrtava...

Iz Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) saopšteno je da vrhovni državni tužilac Milorad Marković tokom okruglog stola „Dvije decenije primjene Krivičnog zakonika Crna Gore“ nije, kao što je navedeno u tekstu koji je objavila Pobjeda, poručio da je Crnoj Gori neophodna reforma Krivičnog zakonika - već Zakonika o krivičnom postupku.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fmarkovicu-prihvatljivo-da-pritvor-traje-pet-godina&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- U objavljenom tekstu došlo je do pojednostavljivanja stručne i naučne rasprave, pri čemu pojedini segmenti iz izlaganja i diskusije u potpunosti ne odgovaraju kontekstu diskusije i iznijetim stavovima vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića - naveli su oni u reagovanju.
Ističu da je Marković, zajedno sa ostalim učesnicima okruglog stola, ocijenio da je Krivični zakonik Crne Gore dobar i savremen krivični zakonik i da nema potrebe za njegovom reformom.
- Svakako, kako je konstatovano tokom okruglog stola, pojaviće se potreba da se Krivični zakonik dalje usavršava i povremeno mijenja i dopunjuje da bi se uskladio sa novim oblicima kriminaliteta i pravnim aktima Evropske unije - dodali su u VDT.
Vrhovni državni tužilac je, kažu, takođe tokom okruglog stola naveo da treba napraviti analizu koja bi pokazala zašto imamo visok procenat potvrđenih optužnica.
- U tom smislu VDT je naveo da se mogu imati dvije pretpostavke - jedna da tužilastvo odlično radi svoj posao i druga - da sudovi olako potvrđuju optuznice. VDT je, obrazlažući zašto je i očekivano da sudovi u tolikom procentu potvrđuju optužnice, istakao da se kontrolom utvrđuje zakonitost optužnog akta i opravdanost da se ide na glavni pretres, pri čemu kontrola optužnice ne smije značiti i zadiranje u zadatak glavnog pretresa utvrđivanja stepena izvjesnosti potrebnog za presudu - istakli su oni dodajući da je Marković istakao i da visok broj osuđujućih presuda potvrđuje opravdanost potvrđivanja optužnice.

VDT: Marković poručio da je neophodna reforma ZKP-a, a ne Krivičnog zakonika

Sumnjive, ili kupljene diplome moguće je, u skladu sa važećim propisima, odbiti, ili tražiti izmjenu Krivičnog zakonika i uvesti ih kao krivično djelo, gdje bi lica, za koja se dokaže da imaju takvu diplomu, krivično odgovarala - kazala je u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata, na Televiziji E, &nbsp;advokatica i nekadašnja pomoćnica ministra prosvjete Mubera Kurpejović.
Sumnjivih diploma ima u kontinuitetu, već godinama, dok se, dodaje ona, postupak priznavanja diploma stečenih van teritorije Crne Gore, sprovodi od 2008.godine.
- Tu je vrlo bitna legislativa matične zemlje, odnosno zemlje u kojoj je ta isprava izdata i u kojoj ta ustanova visokog obrazovanja fuknkcioniše. Najčešće se sumnjive diplome vezuju upravo za ustanove koje nemaju renome i tradiciju - rekla je Kurpejović.
U prvoj godini rada nostrifikovanja diploma, kako je objasnila, bilo je preko hiljadu zahtjeva, a od 2021.godine je na godišnjem nivou stizalo preko pet hiljada zahtjeva za priznavanje diplome.
- Kada govorimo o samoj proceduri, procedura je ista za sve ustanove visokog obrazovanja i tu je vrlo bitno pomenuti da se uvijek provjerava, odnosno, cijeni status ustanove u zemlji u kojoj je izdata, i da se provjerava vjerodostojnost. Provjeravaju se, naravno, i prava koja ta isprava daje u zemlji izdavanja. Kada govorimo o regionu, tu provjera ide direktno od ustanove prema ustanovi. Ministarstvo se obrati ili ministarstvu, ili direktno ustanovi koja je izdala tu ispravu, i ukoliko ustanova dostavi odgovor u kojem kaže da ta isprava nije vjerodostojna, tada govorimo o falsifikatu. Tu se sad vraćamo na ono što je ključno, i ono što je potrebno objasniti javnosti, i onima koji su na strani poslodavaca, da nije isto falsifikat i nije isto ono što je sada pojava, takozvana sumnjiva diploma - ističe Kurpejović.
Krivični zakon poznaje jedno krivično djelo, podsjeća ona, lažne i neistinite isprave, i to je član 412 Krivičnog zakonika, i on se odnosi, kako navodi, na falsifikovanje isprava.&nbsp;
- Ko izda lažnu ispravu, ko napravi neistinitu ispravu, ko pribavi takvu ispravu i pokuša da je koristi, on je počinio, ili pokušao da počini krivično djelo, koje se zove falsifikovanje isprave. Sve krivične prijave, koje su u prethodnom periodu podnijete, one se odnose upravo na falsifikat. Naš Krivični zakonik prepoznaje samo jedno djelo koje se tiče lažnih ili loših diploma. Ono što u jednom broju zemalja postoji, jeste diploma mill. Diplomu mil prepoznaje Zakon o priznavanju obrazovnih isprava, ali Krivični zakonik ih ne prepoznaje - naglasila je Kurpejović.
Diplome mil je obično diploma koja se uz određeni novac dobija za kraći period studiranja, i kako kaže, čim je prvi kriterij novac, u 99 posto slučajeva, radi se o diplomi mil.&nbsp;
- To su ustanove koje prvenstveno posvećuju pažnju tom finansijskom momentu, i sticanju diplome bez prethodno izučavanja i polaganja ispita, koji će vam obezbjediti tu, da kažem kvalifikaciju i ta znanja, vještine i kompetencije. To su ustanove koje će vrlo često vama, na osnovu vašeg radnog iskustva, možda, u prethodnom periodu omogućiti da vi steknete diplomu becalora ili magistra. Imate jedan broj jasno prepoznatih ustanova, u Americi, i u Evropi, jednostavno u čitavom svijetu, &nbsp;koje koriste imena renomiranih ustanova i na taj način pružaju obrazovne usluge, odnosno izdaju diplome - rekla je Kurpejović.
U balkanskim zemljama je, podsjeća ona, mnogo ustanova u kojima se po pojednostavljenim kriterijima i uslovima za upis može upisati ili prepisati, te nakon par godina, kako navodi, dobiti kvalifikaciju za ostvarivanje prava na rad.&nbsp;
Dodaje da diplome mil služe da bi se na papiru imalo zvanje, ali bez znanja i kompetencija. One, kako objašnjava, služeda bi se dobio određeni posao, a ne da bi se taj posao radio zato što je taj neko školovan za određeni posao.
- Vrlo je teško utvrditi je li neka diploma, takozvana, kupljena diploma. I vrlo često ćete naći kada previdite mil diplome, da su to takozvane kupljene diplome. Da bi ste utvrdili da li je diploma kupljena, to je skoro nemoguće, ne postoje zakonom prepoznati mehanizmi. Vi jedino možete reći za diplomu, u ovom trenutku, da je ona sumnjiva, ili, da sad ne kažem kupljena, jer vi nemate najčešće taj dokaz - navela je Kurpejović.
Da bi se takvo nešto dokazalo, kako je objasnila, potrebno je od matične zemlje dobiti da se radi o ustanovi, koja se nalazi na njihovoj crnoj listi.
- Postoje takozvane crne liste, ustanova koje su lošijeg kvaliteta, najčešće nemaju akreditaciju, ili licencu te zemlje. Najčešće će nadležne institucije ili tijela odgovoriti, da oni imaju vrlo niske kriterije za upis, i da to nijesu obrazovne isprave, ili diplome, koje se dobro kotiraju na tržištu rada u tim zemljama - kaže Kurpejović.
Prema njenim riječima, kada se dobije takav odgovr postoje dva mehanizma zaštite ili odbrane od takvih diploma. To je da se u skladu sa važećim propisima odbiju, ili da se predloži izmjena Krivičnog zakona kojom bi se uvelo još jedno krivično djelo, koje bi se odnosilo na diplome mil, odnosno na takozvane kupljene diplome.&nbsp;
- Gdje bi lica za koja se dokaže da imaju diplomu mil i krivično odgovarala. Ne treba podsjećati da samo za falsifikovane isprave predviđena je Krivičnim zakonikom kazna do pet godina, odnosno, od tri mjeseca do tri godine, u zavisnosti da li su oni ostvarili neku korist ili ne - poručila je Kurpejović.&nbsp;
Nedavno je Ministarstvo prosvjete donijelo zaključak, podsjeća ona, da se neće priznavati diplome iz Bosne i Hercegovine, iz razloga što su nadležne institucije tih zemalja &nbsp;pokrenule provjeru rada tih ustanova.
- Vi ne možete iz Crne Gore uticati na rad ustanova ni u BiH, ni u Srbiji, ali kada njihove ustanove pokrenu te procedure, ili vama dostave informaciju da te ustanove ne rade u skladu sa zakonom, vi imate mehanizam da i vi stopirate priznavanje takvih diploma. Ono što je možda najbitnije, poslodavci treba da čuju tu informaciju, poslodavci treba da prepoznaju tu pojavu sumnjivih ili loše kvalitetnih diploma, i da oni prvi učine taj korak i takve diplome ne uzimaju u ozbiljno razmatranje kada nekog zapošljavaju, nego da prvo cijene status ustanove, i kvalitet diplome onoga ko konkuriše kod njih za rad, jer dok god poslodavac zapošljava lica sa takvim diplomama, povećava im zaradu, vi ćete i dalje imati porast broja takvih zahtjeva, porast broja diploma iz regiona, sa zahtjevom za priznavanje u Crnoj Gori - istakla je Kurpejović.
Komentarišući odluku Upravnog suda kojom je poništena odluka Vlade o imenovanju Gorana Danilovica, za direktora Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja, kaže da ukoliko neko ne dostavi dokaz o ispunjenosti uslova propisanih konkursom takva odluka o imenovanju mora biti poništena.
- Svaka odluka koja se donese a da jedan od kandidata nije ispunjavao uslove, a da je izabran, ta odluka pred Upravnim sudom, ili sjutra pred Osnovnim sudom, u zavisnosti od prava koja se štite, ona mora biti poništena - zaključila je Kurpejović.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D-RFXpYSG4M8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Kurpejović: Krivični zakonik prepoznaje falsifikovane, ali ne i sumnjive - takozvane kupljene diplome

Mnistar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić izjavio je danas da nema komentar povodom odredbe iz nacrta o izmjenama i dopuna Krivičlnog zakonika, koja je po nekim tumačenjima usmjerena protiv organizatora protesta, jer nije učestvovao u radu na njemu pa i ne zna suštinu.
- Samo znam da postoje neke stvari koje treba komparativno gledati kako je definisano u nekim drugim zemljama. Znam, na primjer, u Crnoj Gori, za koju neki kažu da je otišla dalje od nas, da su suđeni Milan Knežević i Andrija Mandić jer su pozivali građane da se okupe ispred Narodne skupštine, pa nisam nikad čuo da je neko nekada nešto rekao tim povodom - izjavio je Dačić.
Dačić, koji kao predsjednik Socijalitičke partije Srbije prisustvuje izbornoj konferenciji Socijalističke omladine Srbije, izjavio je novinarima i da sa MUP o izmeni zakonika nije održan ni jedan sastanak.
Kako je naveo, prerano je govoriti kako će izgledati Krivični zakonik jer je tek počela javna rasprava i uvjeren je da će opravdane priimedbe biti uvažene.
U nacrtu o izmjenama i dopuna Krivičnog zakonika navedeno je kao novo krivično djelo to da će se kazniti onaj ko putem sredstava informisanja ili na drugi način učini dostupnim materijal koji sadrži informacije kojima se daju savjeti u cilju izvršenja krivičnog djela.
U dijelu stručne javnosti strahuje se da će se odredba, ako se usvoji, odnositi na organizatore protesta ako budu putem duštvenih mreža davali savjete na koji način da se, na primjer, blokira neka saobraćajnica ili pruga.

Dačić: Ne znam za novo krivično djelo, ali se Kneževiću i Mandiću sudilo za poziv na protest

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Verzija mirovnog prijedloga, koji su ukrajinski i evropski zvaničnici podnijeli Vašingtonu, sadrži klauzulu u kojoj se navodi da Ukrajina mora postati članica Evropske unije do 1. januara 2027. godine, objavio je Fajnenšel tajms.
Plan je revidirana verzija prijedloga Donalda Trampa o okončanju rata, a novi nacrt se pojavio u trenutku kada američki predsjednik pojačava pritisak na predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog da pristane na mirovni sporazum, prenosi Ukrajinska pravda.
- Pristupanje Ukrajine Evropskoj uniji do 1. januara 2027. godine je navedeno u najnovijem nacrtu mirovnog prijedloga, koji su ukrajinski i evropski zvaničnici predstavili Vašingtonu - piše Fajnenšel tajms, pozivajući se na diplomate upoznate sa dokumentom, bez preciziranja koji evropski akteri podržavaju tako radikalno ubrzano pristupanje.
Zvaničnici koji podržavaju ambicije Ukrajine da što pre uđe u EU rekli su da Evropska komisija sada razumije da ne bi trebalo da ometa mirovni proces zalaganjem protiv brzog članstva Kijeva. Ukrajina, međutim, nije završila nijedno od 36 poglavlja u pregovorima o pristupanju EU, pa bi takav raspored narušio princip prijema novih članica koji se zasniva "na zaslugama“.
Upoznati sa mirovnim planom rekli su da bi to primoralo Brisel da preispita cio proces proširenja, uključujući i donošenje odluke kada bi nove članice dobile pristup fondovima EU i pravo glasa.

Klauzula verzije mirovnog prijedloga: Ukrajina mora postati članica EU do 1. januara 2027.

Pripadnici italijanske Guardia di Finanza otkrili su u tovaru kamiona vozača iz Bosne i Hercegovine čak 138 kilograma ultra čistog kokaina, čija je vrijednost oko 15 miliona eura.
Riječ je o jednoj od najvećih pošiljki zaplijenjenih u italijanskoj luci Čivitavekija koja se nalazila unutar kamiona koji se istovren sa broda koji je doplovio iz Barselone.
Kako prenose italijanski mediji, izuzetna nervoza i uznemirenost vozača iz BiH, koji je bio za volanom kamiona slovenačke kompanije izazvali su sumnju istražioca carinskog terminala, pa su dodatno kamion pretražili rendgenskim pregledom, koji je otkrio neke anomalije u teretu.
Teret je potom podvrgnut jedinici za otkrivanje droga s psima “Civitavecchia Guardia di Finanza”. Zahvaljujući psu Džekpotu, Italijani su uspjeli da pronađu 120 blokova kokaina unutar šest glomaznih industrijskih vreća koje su sadržavale recikliranu plastiku.
Droga, izuzetne čistoće, ima uličnu vrijednost od 15 miliona eura. Kako prenose mediji, 42-godišnji državljanin BiH je vjerovatno bio samo “kurir”, a odmah je pritvoren po nalogu Kancelarije tužioca Čivitavekije, na čelu s glavnim tužiocem Albertom Liguorijem. Operaciju su sproveli Pomorska granična policija Čivitavekije, grupa Finansijske policije i Agencija za carine i monopole Lazio 3.
Državljanin BiH je odmah prebačen u gradski zatvor. Italijanski mediji prenose da je današnji ishod akcije predstavlja još jedan primjer operativne sinergije između Državne policije, Finansijske policije i Agencije za carine i monopole.

Italija: Vozač iz BiH uhvaćen sa 138 kg kokaina vrijednog 15 miliona eura

Poslednjih godina – konkretno, od početka ruske genocidne agresije na Ukrajinu - Srbija ne samo da stagnira u eurointegracijama, Srbija se brzinom svetlosti udaljava od Evrope i od civilizacije. Stiče se utisak da je rapidan pad dostignutih standarda u svim oblastima ključnim za pridruživanje, a da u nekim oblastima još nije ni maklo sa početnih, iovako niskih, pozicija.
Neki analitičari to objašnjavaju jednostavnom činjenicom: evropski standardi su dijametralno suprotni od trenutno važećih srbijanskih standarda vladanja i “privređivanja”, u kojima dominiraju nasilje, arbitrarnost, netransparentnost i korupcija. Zvanična Srbija, pride, inadžijski uporno odbija da se usaglasi sa spoljnom politikom zajednice čiji član – bar zvanično – želi da postane, posebno kada je odnos prema agresorskoj Rusiji u pitanju.&nbsp;
Štaviše, odnos prema Moskvi je ponizan, snishodljiv, u nekim segmentima – poput ovog sa aktuelnom krizom oko sankcija NIS-u – i robovski. Dok se političari lukavo, ali ni za kog ubedljivo, zaklanjaju iza “bratstva” ili “principijelnosti”, Crkva Srbije se javno i otvoreno ponaša kao da nije autokefalna, već tek podružnica “majke crkve” u Rusiji. A to, s obzirom na uticaj koji Crkva ima na politički i opštedruštveni segment u Srbiji, nije nimalo bezazleno.
Iako nikad zvanično nije osporena proklamovana politika eurointegracija, javna je tajna da su neki istaknuti članovi srbijanskog režima ako ne na platnom, ono bar na “ljubavnom” spisku Kremlja. Formalno radi balansa sa proevropskim snagama, zbog čuvena “četiri stuba spoljne politike”, u svakoj srbijanskoj vladi nalazi se bar po nekoliko ortodoksnih rusofila, koji se otvoreno i bez stida prikazuju lojalnijim Moskvi nego svojoj državi.&nbsp;
Rezultat svega toga je da je Srbija, koja je po evropskim agendama trebalo da bude motor ukupnog pridruživanja Zapadnog Balkana, sada na začelju “liste čekanja” koja podrazumeva i još nekoliko istočnoevropskih država. Da ostavimo po strani razmatranje da li je iz evropske vizure uopšte bilo realno očekivanje da Srbija bude “lokomotiva” – sada je ta zabluda u Briselu shvaćena, prihvaćena i agenda izmenjena.&nbsp;
Srbija se danas u Briselu dominantno vidi kao slepi poslušnik Moskve, a srpske evropske ambicije tek kao ambicije prema evropskim pretpristupnim fondovima. Izlišno je i pomenuti da je to dobro za druge aspirante – posebno za Crnu Goru i Albaniju, čiji se proevropski trud najzad prihvata, a još više se prihvata njihov geopolitički položaj i značaj za sprečavanje širenja ruskog uticaja. Izlišno je reći i koliko je to loše za samu Srbiju, koju sada Zapad percepira ne samo kao ključnu figuru raspada jugoslovenske federacije, već i kao slepog izvršioca patoloških potreba i osvajačkih ambicija Kremlja, za izazivanje nestabilnosti u Evropi.
U takvom odnosu snaga, predsednik Srbije lansirao je ideju o “grupnom” ulasku svih zemalja Zapadnog Balkana u EU.
Već neko vreme, Srbija prema Briselu vodi kampanju udvaranja i ubeđivanja. Udvaranje je nedavno “ispalo” iz igre zbog nekontrolisanih otrovnih izjava Aleksandra Vučića o evropskim predstavnicima, dok ubeđivanje traje po istom sistemu po kome se ubeđuje narod u Srbiji: nije istina ono šta vi vidite, već ono šta mi kažemo.
A uprkos izostanku usklađivanja sa spoljnom politikom Unije – pre svega, u domenu sankcija Rusiji – i davanju srpskih ”papira” građanima RF koji drugačije ne bi mogli da uđu u zemlje Unije, srpski predstavnici danonoćno ponavljaju da je Srbija uradila sve, da želi u EU, da nije fer što Evropa ne želi Srbiju ili je stavlja pred svršen čin… Nasuprot tome su još neke činjenice: REM, ideja o gašenju Tužilaštva za organizovani criminal, lokalni izbori – a to su stvari preko kojih Evropa više ne prelazi, ma kakvi da su bili razlozi zbog kojih je to činila ranije.&nbsp;
Teško je i zamisliti da bi bilo ko u Uniji, makar i pod utiskom skromne nadoknade koja bi mu iz Beograda legla na račun, mogao sada da se “upeca” na takav predlog. Jer, to bi ispravnu ideju Evrope – da one po kriterijumima najbliže članstvu “isforsira”, kako bi “povukli” ostale kandidate, a Rusiju izbacili iz igre – svelo na nagrađivanje najgorih i zastoj u eurointegracijama za sve, dok oni s najmanje pomaka ne ispune uslove.&nbsp;
S obzirom da kod nekih i ne postoji posebna želja da ispune uslove, a kod drugih je mnogo otvorenih pitanja same državne organizacije odnosno nerešenih odnosa sa susedima koji su u EU – jasno je da bi teorijsko usvajanje Vučićeve ideje zakovalo celi Zapadni Balkan kao sivu zonu van EU i dalo dodatni motiv i energiju Rusiji da tu učvršćuje svoje pozicije. A to je direktno suprotno interesima EU.
Očigledno je i najnaivnijima, stoga, da ovaj Vučićev “kremljo mortale” nije plod istinske želje da ceo ovaj prostor uđe u organizaciju kojoj geografski svakako pripada, a morao bi da pripada i vrednosno i civilizacijski. Ne. "Predlog" je u stvari namera da se i oni koji su uprkos velikom trudu današnje Rusije i svim velikosrpskim podmetanjima blizu EU - ukoče. Jer, hegemonija "Srpskog sveta" je bolest identična hegemoniji "Ruskog mira": ne donosi nikome ništa dobro, napredno i kvalitetno, samo zarazi i uništi i one koji požele ili pokušaju da se izvuku.

Vučićev “kremljo mortale”

Poslanik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je, tokom današnje skupštinske rasprave o Prijedlogu zakona o saradnji Crne Gore sa dijasporom, otvorio pitanje statusa građana Crne Gore koji žive u Srbiji, navodeći primjer sopstvenog sina.
On je pitao ministra dijaspore Mirsada Azemovića da li je njegov sin dijaspora u Crnoj Gori jer je rođen u Beogradu.
- Moje dijete je rođeno u Beogradu. Oba roditelja su mu crnogorski državljani, ali samo zato što je rođeno u Beogradu, ne može da dobije crnogorsku ličnu kartu i crnogorska dokumenta. I kad pitam za svoga sina, pitam za desetine i desetine hiljada građana Crne Gore, koji trenutno žive u Srbiji i koji imaju isti status kao moj sin. Potrebno mi je da znam je li moj sin dijaspora u Crnoj Gori, iz ugla Ministarstva dijaspore, odnosno iz ugla naših zakona. I jesu li ovi ljudi koji žive u Srbiji dijaspora?Jesu li oni Kurdi, jesu li oni neko pleme koje luta Evropom i Azijom, tražeći mjesto za život, ili su građani Crne Gore kojih se Crna Gora odrekla iz prostog razloga što se dominantno i nacionalno izjašnjavaju kao Srbi - pitao je Knežević.
Ne samo što nemaju pravo glasa, nego, isitče Knežević, nemaju pravo na dvojno državljanstvo, dodajući da nije bilo sluha ni za model plave karte.
- Šta su oni nama u Srbiji? Toliko ih ima da ja mogu iz punih usta da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore. I gledam ovih dana utrkivanje, ko će prije da odgovori ili ko će prije da pljune po Aleksandru Vučiću. Nema potrebe da branim Aleksandra Vučića ovdje, ali bih volio da se tako reagovalo kada je ovdje hrvatski ministar Gordan Grlić Radman tražio brod Jadran, kada je tražio 17 miliona odštete za logor Morinj, gdje niko nije stradao, kada je tražio da priznamo da smo bili agresori u građanskom ratu ili kada su ovdje skandirali "Ubij, zakolji da Srbin ne postoji". Tada je trebalo pokazati petlju i reći Grlić Radmanu ovo što se sada govori Srbiji i što se govori Vučiću - naglasio je Knežević.
Reagovao je poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Oskar Huter koji je podsjetio Kneževića da je Ustavom Crne Gore propisano da je glavni grad Crne Gore Podgorica, a da je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, a ne Aleksandar Vučić.
- A Botun je u Crnoj Gori - poručio je Huter.

Knežević: Iz punih usta mogu da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore; Huter: Podgorica je glavni grad, a predsjednik nije Vučić već Milatović

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Nakon što je Portal ETV 8. decembra objavio informaciju da je predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš na poziv Udruženja Pljevljaka u Sarajevu bio gost na svečanoj večeri ove organizacije, a što je odbio da komentariše predsjednik te asocijacije Alen Sulejmanović, odnosno nije odgovorio na naše pitanje koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu, juče se oglasio na društvenoj mreži Fejsbuk, s objašnjenjem da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“, a ne lično Vranešu. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 67.5144%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fvideo-dario-u-sarajevu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Portal ETV objavio je informaciju nakon što nam se obratilo više Pljevljaka, ogorčeni Vranešovim prisustvom na svečanoj večeri, zbog njegove nacionalističke, šovinističke politike koju propagira, a dostavljen nam je i snimak sa tog druženja. - Udruženje Pljevljaka u Sarajevu postoji više od trideset godina i okuplja ljude rođene u Pljevljima koji danas žive u Sarajevu, kao i naše sugrađane koji su porijeklom iz Pljevalja. Naš cilj je isključivo njegovanje tradicije i međusobnih veza. Kao i svih ovih godina, Udruženje je uputilo službeni, protokolarni poziv Opštini Pljevlja kao instituciji, iz čijeg se budžeta rad Udruženja djelimično finansira, a što je ustaljena praksa duga tri decenije. Taj poziv nije ličan i ne zavisi od toga ko obavlja funkciju predsjednika opštine niti predsjednika Udruženja. Predsjednik Opštine Pljevlja je prisustvovao isključivo na osnovu institucionalnog poziva, a ne mog ličnog – objasnio je Sulejmanović na stranici Udruženja na društvenoj mreži Fejsbuk.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9" data-rendition-name="original" width="728" height="1599" loading="lazy" alt="Objava Alena Sulejmanovića"> <figcaption>Objava Alena Sulejmanovića(Photo: Fejsbuk - stop kadar)</figcaption> </figure>  Poručio je da Udruženje i on lično ne podržavaju „bilo čije uvrijedljive izjave ili postupke“.&nbsp; - U potpunosti se ograđujem od svih ranijih izjava i stavova predsjednika Opštine Pljevlja, posebno onih koji vrijeđaju bilo koju zajednicu, narod kojem pripadam i koji su u suprotnosti sa svim mojim ubjeđenjima. Takvi stavovi nikada nisu predstavljali mene, Udruženje niti vrijednosti koje njegujemo – saopštio je Sulejmanović. Dolazak predsjednika Opštine Pljevlja u Sarajevo i njegovo prisustvo na „Večeri Pljevljaka“, kako je napisao, smatra „mogućom najavom promjene njegovih političkih stavova i željom da konačno bude predsjednik i predstavnik svih građana Pljevalja, bez obzira na naciju i vjeru“. Da je prisusutvovao svečanoj večeri u Sarajevu na društvenoj mređi Instagram pohvalio se sam Vraneš objavom 6. decembra. Objavio je fotografiju i napisao da je u Sarajevu na poziv Sulejmanovića. A na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša, kako smo objavili, potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“. Vraneš je, podsjetili smo u tekstu 8. decembra, prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. kada je bio zapošljen kao ljekar u Službi hitne pomoći u Pljevljima, automobilom sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, koji su snimali mobilnim telefonom, a na snimku se čuje uzrujani glas: „Dolaze Turci“. - Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki, kao i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“... Aktuelni predsjednik Opštine Pljevlja nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa. Podsjetili smo da Vraneš predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.&nbsp; Opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja nedavno je finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...&nbsp; Od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića. Na Instagramu je imao i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“, a u jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...

Tag: krivicni-zakonik