Krivična odgovornost sleduje bilo kog učenika koji pokušava da šalje dojave o bombama i moraju da shvate da je to nešto čemu ne bi trebalo da se dive jer je u pitanju kriminalna radnja koju apsolutno treba suzbiti, kazao je u jutarnjem programu "Budilnik", na Televiziji E, stručnjak za sajber bezbjednost Branko Džakula.
Proces identifikacije osoba koje šalju dojave školama je kompleksan i ne &nbsp;podrazumijeva korištenje specifičnog softvera , kaze Džakula, već se vise oslanja na saradnju policijskih sluzbi sa internacionalnim provajderima koji se koriste za usluge distribucije prijetećih mailova.
- Na primjer Google kao kompanija ima popularan servis za gmail servis, on se najcesce koristi i vidjel smo najviše primjera ti lažnih mailova koji su &nbsp;došli sa gmail adresa, što je podrazumijevalo tokom istrage ko stoji i za te gmail adrese da je neophodna saradnja sa kompanijom Google i njihovim timovma za odgovore na ovakve bezbjednosne incidente , koji bi dali dodatne informacije koje su potrebne jedinicama koje rade na toj istrazi ko stoji iza tog maila - rekao je Džakula.
Postoje VPN alati koji se koriste za maskiranje IP adrese, objašnjava Džakula,koji omogućavaju da se promjeni lokacija, kako kaze, na računaru, što se pretpostavlja da je korišteno u većini slučajeva, međutim, dodaje on, potrebna je &nbsp;&nbsp;saradnja sa provajderima VPN usluga, dodaje on, &nbsp;jer i oni znaju da se njihovi alati koriste za maliciozne svrhe, sto je, kako kaže, protiv njihovih uslova korištenja softvera, pa oni ucestvuju u davanju podataka.
- U određenim situacijama bude zadovoljavajuća &nbsp;saradnja sa provajderima VPN, pričam o situacijama gdje smo uspjeli da vidimo pozitivne rezultate istrage, međutim, potrebno je uspostaviti veliki broj saradnji sa kompanijama i internacionalnih &nbsp;policijskih jedinica , pricamo na lokalnom nivo ne samo na nacionalnom nivou, ili internacionalnom nivou kroz Interpol. Potrebno je veliko ljudstvo u timovima u borbi protiv cyber kriminala kada se dese ovakve situacije, kako bi ta istraga bila brža efikasnija i sa pozitivnim ishodom, jer često je vrijeme &nbsp;veliki faktor kako bi uspjeli da dođete do počinioca, dok je trag još svjež - naglasio je Džakula.
Školske ustanove u Crnoj Gori &nbsp;su bile najčešće pogođene cyber prijetnjama, smatra Džakula, definitivno je &nbsp;komunikacija između osoblja, učenika i roditelja jako bitna, poručuje on, da se razgovara i podijeli saznanje o opasnosti ovakvih prijetnji.
- Učenici često znaju da ovakve prijetnje, koje dolaze od njihovih vršnjaka &nbsp;bi namjerno izazvale distrukciju u nastavi, da li je to tokom perioda pismenih zadataka, kontrolnih ili nešto slično, ili jednostavno da jure neki adrenalin &nbsp;da bi izazvali samo pometnju na nacionalnom nivou ili samoj skoli, ti vršnjaci znaju koliko je ovo ozbiljna stvar. Ovo je krivična odgovornost koja sljeduje bilo kog učenika koji pokušava da se bavi ovim &nbsp;i da shvate da je to nesto cemu ne bi trebali da se dive, i da nije ništa drugo osim kriminalna radnja koju apsolutno treba suzbiti. A sto se tice policijskih jedinica koje rade na otkrivanju, definitivno povećanjem broja ljudstva &nbsp;i njihove edukacije kako da efikasnije jure ove tragove i kako da bolje uspostavljaju komunikaciju sa internacionalnim tijelima koji su im neophodni da bi mogli da nastave istragu, jer to je taj momenat, ukoliko oni dugo čekaju odgovor ili ukoliko nemaju dobro uspostavljen kanal sa drugim institucijama tu dolazi do usporavanja istrage i potencijalno do blokade da ne možete da nastavite dalje - poručio je Dzakula.
Trebalo bi pooštriti kaznenu politiku, smatra Džakula, jer je to najbitniji dio i &nbsp;dokazano je da se kriminalne radnje na taj način, kako kaze, brze suzbijaju.
Ukoliko dolazi do učestalih dojava da je doslo do postavljanja eksplozivnih naprava u nekoj školi, smatra Džakula, velika vjerovatnoca je da se radi o lažnoj dojavi, i te provjere se vrse na efikasniji nacin.
- Više se fokusiraju da istraga o pociniocu bude brza i uspješnija, kako bi eventualno prekinuli dalje dojave. U Herceg Novom je bio skoriji slučaj gdje je jedna učenica poslal preko 40 dojava u određenom vremenskom periodu, znaci dok se počinilac nije otkrio dojave su konstantno pristizale i konstantno je dolazilo do remećenja nastave u opštini Herceg Novi, tako da je fokus da se brže dođe do počinioca i da se taj proces što bolje unaprijedi, a na terenu ce svakako, izadji službe da odrade provjeru i taj momenat se ne moze zaobici i to je upravo taj aspekt ovog procesa odgovora na takve dojave, koji se maliciozno koristi kako bi se izazvala pometnja u bilo kojoj ustanovi u koju stigne takva dojava - zaključio je Džakula.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Djenp2z_EYIo&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Džakula: Krivična odgovornost sleduje svakog ko šalje dojave o bombama

Premijer Milojko Spajić je, povodom višednevne potrage za osumnjičenim za dvostruko ubistvo u Bijelom Polju Alijom Balijagićem, kazao da će se odgovornost u lancu komande utvrđivati nakon što se riješi ovaj slučaj.
- Kada pretičete automobil ne treba da kočite, nego date gas do kraja. Prvo treba završiti priču, pa razmišljati o odgovornosti pojedinih u lancu komandovanja - rekao je Spajić na konferenciji za medije.
Prema njegovim riječima, svaki put kada se dese slične situacije, Vlada prolazi lanac komandovanja i utvrđuju greške. Podsjeća na obećanje dato u ekspozeu da će se rad ministara ocjenjivati svakih pola godine.
- Javnost će biti obaviještena o daljim akcijama poslije završetka ove nemile situacije - poručio je Spajić.
Bijelo Polje, prilazi tom gradu i izlazi iz njega, osam dana su pod policijskom opsadom, a u potragu za Balijagićem su uključene sve raspoložive snage, kao i helikopterske jedinice i psi tragači.
Opsežna policijska potraga nije dala rezultat, iako se juče naslućivalo da bi dvostruki ubica mogao završiti u lisicama. Veliki broj policijskih službenika i pripadnika Vojske Crne Gore “češljaju” teren više sela u i kraj Bijelog Polja.
Portalu ETV su nezvanično iz Uprave policije kazali da se provjerava svaka dojava, a danas su uputili apel medijima da se uzdrže od objava konkretnih lokaliteta koji su u fokusu policije na pronalasku Balijagića.

Tamara Klikovac

1250x600

Spajić poručio da će o odgovornosti nakon hapšenja Balijagića: Kada pretičete automobil ne kočite, nego dajete gas do kraja

Nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije Nikola Janjušević ne vjeruje da će neko odgovarati zbog propusta koji su se desili prije i nakon dvostrukog ubistva u bjelopoljskom selu Sokolac. Ako, kako je rakao gostujući u centralnoj informativnoj emisiji "24 Sata" na Televizije E, poslije cetinjskog slučaja niko nije odgovarao, makar da podnese ličnu, moralnu odgovornost, sumnja da će se to desiti i nakon zločina u Bijelom Polju.
- Imamo izjavu ministra Šaranovića koji je najavio tu odgovornost, ali treba razmisliti i o njegovoj odgovornosti, jer on ima takozvanu pretpostavljenu odgovornost. Nije ministar unutrašnjih poslova samo da se slika i da daje izjave. On je pretpostavljeno odgovoran za sistem bezbjednosti u Crnoj Gori. On i direktor policije. Njih dvojica su primarno odgovorni - kazao je on.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fsaranovic-vazno-individualizovati-odgovornost-odgovarace-svako-ko-je-mogao-da-sprijeci-tragediju-u-bijelom-polju&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Vjeruje da se dvostruko ubistvo u zaseoku Sokolac moglo i moralo spriječiti, te da će se na nivou Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije morati napraviti kvalitetna analiza, kako se ne bi ponavljalo ono što se dogodilo na Cetinju prije dvije godine i ovo što se desilo prije tri dana u Bijelom Polju.
- Poučeni onim iskustvom sa Cetinja kada niko nije snosio odgovornost i ovo nam se desilo, da nam se opet ne bi dešavali ovakvi slučajevi. Ovo potvrđuje jednu tezu koju čujemo danaima i mjesecima da je bezbjednosni sektor ruiniran - dodao je on.
Predsjednik Mjesne zajednice Tomaševo i mještani imaju ozbiljne optužbe na postupanje policije iz Bijelog Polja, podsjeća Janjušević i dodaje da sa druge strane postoji saopštenje Uprave policije u kojem se kaže da su prvi put dobili prijavu 25. oktobra, nekoliko sati prije nego što je Alija Balijagić počinio zločin.
- Da li je bilo poziva prije, to se može lako utvrditi. Ako je neko prijavio izvršioca na 122, poziv se snima, to je takozvani tetra sistem, gdje se svaka prijava građana snima. Lako je utvrditi da li je saopštenje Uprave policije tačno ili nije. Mislim da, ipak, Uprava policije ne bi smjela da manipuliše s tim podatkom - naglasio je Janjušević.
Dešava se, kaže on, da se prvi put nakon 50 godina angažuje vojska Crne Gore.
- Da je neko došao u Crnu Goru i vidio dnevnik i brigadnog generala i vojsku na terenu sa dugim naoružanjem, rekao bi ovo je neka vojna hunta ili je ratno stanje u Crnoj Gori. To je po meni odraz nemoći bezbjednosnog sistema. Ako jedna protivteroristička jedinica Uprave policije Crne Gore, posebna jedinica policije, interventna jedinica ne mogu da riješe ovu situaciju onda smo mi u ozbiljnom problemu - kaže on i pita šta bi se desilo da je neka ozbiljna teroristička grupa upala u Crnu Goru, a ne da se traga za čovjekom od 65 godina.
Nikada vojska, navodi Janjušević, nije bila angažovana na hvatanju izvršilaca ovakvih krivičnih djela. Angažovanje Vojske Crne Gore, dodaje on, je ponižavajuće za policijsku organizaciju, jer nije uvedeno nikakvo ratno stanje, niti neposredna ratna opasnost.
- Onaj ko je tražio angažovanje vojske treba da obrazloži zašto je to tražio. Mislim da je to resorni ministar Šaranović, koji je tražio od svog partijskog kolege, od ovog ministra odbrane angažovanje vojnih jedinica - istakao je Janjušević.
Čudno je, kaže i to što se načelnik Generalštaba brigadni general Lazarević obraća sa lica mjesta, a da se niko od menadžmenta Uprave policije taj dan nije obratio prisutnim novinarima.
- General Lazarević je rekao na toj press konferenciji da je to takav teren, da ima i dvadeset brigada vojske ne bi mogao da ga pročešlja. Mislim da se ovaj zločinac ne može dugo skrivati, jer on ipak nema logistiku, tu je blizu granica i Srbije i Bosne i Hercegovine - kazao je Janjušević.
Alija Balijagić je, kako je dodao, dobro poznat crnogorskoj policiji kao izvršilac desetina teških krivičnih djela. &nbsp;
- Želim da upoznam crnogorsku javnost da ovaj Alija Balijagić nije nikakav Bin Laden, tako da kažem, da može držati u strahu i Bijelo Polje i državu Crnu Goru. 2003. godine, ga je tada specijalna antiteroristička jedinica, iz koje je nastala sadašnja protivteroristička jedinica policije, hapsila u Lješnici, kod Bijelog Polja. I on je tada bio naoružan, i on je tada pružao aktivan otpor. Taj je čovjek tada imao dvadeset godina manje. Pa zar treba Crna Gora i sistem bezbjednosti da strepi od čovjeka od čovjeka od 65 godina? Vjerujte to je nedopustivo. To za sistem bezbjednosti treba da bude rutinska operacija da to lice liše slobode i ako pruži otpor da se upotrijebi i vatreno oružje - poručio je Janjušević.
Ističe da je bezbjednosna sitaucija izuzetno složena, kako kaže maltene, na ivici vanrednog stanja.
- Čim djeca ne idu u školu u Tomaševu, to vam dovoljno govori koliko je došlo do uznemirenja javnosti. Pažljivo slušajući porodicu ubijenih i mještane sela u kojem se desio ovaj zločin dolazimo do zaključka da su mještani tog sela izuzetno nezadovoljni radom, primarno, policije - &nbsp;rekao je on.
Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je obilazio taj teren, kaže Janjušević, ali je izuzetno čudno da nema direktora Uprave policije Zorana Brđanina, ili nekog od njegovih pomoćnika, jer je riječ o zločinu koji je uznemirio i cijelu Crnu Goru.
- Ovo lice je jedan zločinac, koji je u krivičnoj evidenciji poznat po izvršenju najtežih krivičnih djela. On preko 30 godina, ako se ne varam, ima robije za najteža krivična djela, od razbojništva, krađa i silovanja. Samo želim da podsjetim silovao je staricu od 76 godina 2015.godine. Te godine je bila slična situacija, kada je on otuđio vatreno oružje, pušku, iz jednog domaćinstva u Bijelom Polju, tada ga je bjelopoljska policija uhapsila, on je pružao aktivan otpor i čak pucao na pripadnike interventne policije Centra bezbjednosti, tadašnje jedinice Bijelog Polja. Kada je uhapšen odbacio je tu pušku i na suđenju rekao da puška sama opalila - naglasio je Janjušević.
Pojačane su kontrole na graničnim prelazima, kaže Janjušević, iako je sigurno da Alija Balijagić neće sa pasošem preći granicu, dodaje on, jer je riječ o licu koje očigledno dobro poznaje taj teren.
- Nevjerovatno je da u jednoj uređenoj zemlji &nbsp;čovjek ide naoružan desetak dana, po kućama, traži čak da mu daju hranu i vodu. Imamo podatak da je bio kod tih mještana i oni su mu dali hranu. Mi ne znamo kako će se ovo završiti. Nadam se da će se dobro završiti, lišenjem slobode Balijagića. Ali, taj čovjek je spreman na sve - zaključio je Janjušević.
Cijelo gostovanje može se pogledati na Jutjub kanalu TV E:
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DSRt9AggjX8I&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
&nbsp;

Janjušević: Treba razmisliti i o odgovornosti ministra Šaranovića

Predsjednik Rusije Vladimir Putin potpisao je zakon kojim se optuženi koji služe vojnu službu oslobađaju od krivične odgovornosti.
Zakon dopunjava odredbe Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku Ruske Federacije, a posebno propisuje da se okrivljeni koji su na služenju vojnog roka za vrijeme mobilizacije ili koji su sklopili ugovor o služenju vojnog roka, oslobađaju krivične odgovornosti i faza krivičnog postupka, objavila je ruska novinska agencija RIA novosti.
Očekuje se da će sličan pravni mehanizam biti proširen i na osuđenike za koje je presuda izrečena, a nije stupila na snagu, uključujući i u fazi žalbenog postupka u krivičnom predmetu.

Putin potpisao zakon kojim se vojnici oslobađaju krivične odgovornosti

Nečinjenjem, neprofesionalnošću, netransparentnošću i brojnim drugim propustima resor kojim rukovodi ministar Vladimir Joković doveo je do alarmantnog širenja „kju groznice“ na farmama krava u Danilovgradu i Nikšiću, koje su desetkovane, ali i do dramatične situacije koja u ovim gradovima prijeti javnom zdravlju, jer lokalne vlasti imaju ozbiljan problem sa određivanjem lokacija gdje zakopati uginula i eutanazirana grla.&nbsp; Sinoć oko 22 sata mještani Župe, kod Nikšića, blokirali su sve puteve koji vode prema Zabranu kralja Nikole, a nakon što su dobili informaciju da danilovgradske vlasti planiraju da lešine životinja danas budu zakopane na lokaciji Rakočica, koja pripada toj opštini. Predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Župa nikšićka Dragoljub Radulović kazao je Portalu RTNK da kamioni sa eutanaziranim kravama „kroz Župu ne smiju proći“. - Volio bih da vidim toga ko će proći sa zaraženim kravama kroz Župu. Obavijestio sam i predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića, saglasan je da se tu ne može dozvoliti zakopavanje grla. Rekao mi je da je obavijestio ministra Jokovića – kazao je Radulović. Đe će na kraju završiti eutanazirane krave sa danilovgradskih farmi znaće se danas. <h2>Kontrolno saslušanje</h2> A zbog propusta u suzbijanju širenja „kju groznice“ poslanici tri opozicione stranke - Demokratske partije socijalista, Građanskog pokreta URA i Socijaldemokrata, juče su zatražili skupštinsko kontrolno saslušanje ministra poljoprivrede Vladimira Jokovića, direktora Uprave za bezbjednost hrane Vladimira Đakovića, predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića, predsjednik Opštine Danilovgrad Aleksandra Grgurevića i direktora Instituta za javno zdravlje Dragana Lauševića. Iz DPS-a juče su pozvali ministra Jokovića i da podnese ostavku, a premijera Milojka Spajića da se obrati javnosti. Očekuju i da svi koji su prikrivali širenje zaraze odgovaraju krivično. I Udruženje stočara Danilovgrada pozvalo je na hitnu reakciju i utvrđivanje svakog nestručnog, nezakonitog i neodgovornog postupanja u konkretnim slučajevima, sa kojima su, kako su istakli, upoznali menadžment Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Do danas nije saopšteno kada je konkretno ljetos registrovan prvi slučaj „kju groznice“ na crnogorskim farmama.&nbsp; Institut za javno zdravlje saopštio je u četvrtak da su ovoj ustanovi „prijavljena dva slučaja Q groznice kod ljudi, oba registrovana u junu, jedan u Bijelom Polju i jedan u Podgorici“.&nbsp; Iz Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fotosanitarne poslove na konferenciji za novinare u poneđeljak, 9. septembra, rekli su da su „kju groznicu“ registrovali u julu. Ministar Joković je kazao kako su 17. avgusta donijeli uputstvo i mjere kako treba postupati. Nijesu saopštili zašto je od javnosti sakrivena pojava ove zarazne bolesti životinja, ali ni zašto sve ovo vrijeme nijesu naručene vakcine čiju upotrebu je odobrila Evropska unija.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240914070944_b262a6b8e3d5c0331090fdd465f463d30ad118f8e9f754400f2f976bedc179b7.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20240914070944_b262a6b8e3d5c0331090fdd465f463d30ad118f8e9f754400f2f976bedc179b7" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Vladimir Joković"> </figure>  Štoviše, Joković je na toj konferenciji za novinare ustvrdio kako vakcina ne postoji?! Za razliku od njega direktor Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove Vladimir Đaković, sudeći prema izjavi koju je dao Javnom servisu 20. avgusta, čuo je za vakcinu, ali još od tada čeka „stručni tim“ da odluči da li ih treba kupiti?!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240914070948_1208cc56e4f434cb8bc9e264d1dc6b58e42f9065e36690600b4cc00ca5430467.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20240914070948_1208cc56e4f434cb8bc9e264d1dc6b58e42f9065e36690600b4cc00ca5430467" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Vladimir Đaković"> </figure>  Đaković je tada tvrdio i kako situacija nije alarmantna.&nbsp; Veterinarska inspektorka Slavica Sudžum 20. avgusta bila je jasna - država treba da donese odluku o vakcinaciji grla. - Radi se o vakcini koja košta svega nekoliko eura – rekla je ona Javnom servisu. Očigledno uzalud, jer ministar do 9. septembra nije ni znao da vakcina postoji, a direktor Uprave, dok zaraza bukti, i dalje čeka izjašnjenje „stručnog tima“. <h2>Krivična odgovornost</h2> Inženjer stočarstva, bivši ministar poljoprivrede Budimir Mugoša, koji je ovim resorom rukovodio 2016. godine, kada se u Crnoj Gori pojavila bolest kvrgavih krava koja je uspješno zaustavljena, ukazao je sinoć u centralnoj informativnoj emisiji TV E – „24 sata“, na brojne propuste institucija koje su neadekvatno reagovale i doprinijele širenju zaraze. Posebno je ukazao na skandal otkopavanja lešina u Nikšiću i njihovog transporta na drugu lokaciju u Danilovgradu, za što, bio je kategoričan, neko mora krivično da odgovara.&nbsp; - Ako u Crnoj Gori nakon skandala oko „kju groznice“, nepropisnog zakopavanja, pa iskopavanja, eutaniziranih krava ne bude neko odgovarao, teško je vidjeti zašto bi neko odgovarao za bilo što - kazao je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240914070944_ffcc3f10e65930d6e52c8207349cb757d6d9acafa232ecd11c5c1c66b066899b.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20240914070944_ffcc3f10e65930d6e52c8207349cb757d6d9acafa232ecd11c5c1c66b066899b" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Budimir Mugoša"> </figure>  Kategoričan je da je odluka o ekshumaciji životinja nezakonita, jer „to može da naredi sud, ili tužilaštvo“. - I za ovo neko mora da odgovara - rekao je Mugoša. Ubijeđen je da nadležni nijesu poštovali nijednu preporučenu proceduru.&nbsp; Zabrinut je i za zdravlje ljudi koji su otkopavali životinje, transportovali ih na drugu lokaciju i tamo ih ponovo zakopali, jer su velike šanse da su zaraženi, a ova zaraza, kako je rekao, može da ostavi za posljedicu kod čovjeka hroničnu upalu pluća ili srčanog mišića.&nbsp; Zakopavanje 50 eutanaziranih krava u Župi Nikšićkoj prvo je početkom septembra odobrio predsjednik opštine Marko Kovačević, a nakon burne reakcije mještana, sjutradan izdao naredbu da se otkopaju i prebace na drugu lokaciju. <h2>Odgovornost na ministru&nbsp;</h2> Da su uslovi za jame, grobnice i za način sahranjivanja uginulih i eutanaziranih životinja precizno propisani objašnjava i sagovornica Portala ETV, bivša direktorica Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove Vesna Daković, koja je rukovodila krizom epidemije kvrgavih krava i bolesti plavog jezika 2016. godine u Crnoj Gori. - Ako se poštuju ti propisi, sahranjivanje životinja je bezbjedno. Proceduru prati veterinarski inspektor, za kojeg sam sigurna da je uradio svoj dio posla – kaže Daković.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240914070944_f31166eed588fb3edddbf0fb8fdaaf2cfbf288e93205c5b535a82149774eb815.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20240914070944_f31166eed588fb3edddbf0fb8fdaaf2cfbf288e93205c5b535a82149774eb815" data-rendition-name="original" width="743" height="498" loading="lazy" alt="Vesna Daković"> </figure>  Objašnjava da je problem s kojim se Crna Gora suočava „zbrinjavanje uginulih ili usmrćenih životinja“, jer ne postoji sistem i postrojenje za zbrinjavanje nusproizvoda životinjskog porijekla.&nbsp; - Sredstva su obezbjeđena kroz MIDAS 2 projekat Svjetske banke, još kada je ministar poljoprivrede bio Milutin Simović, ali do realizacije tog projekta do danas nije došlo – podsjeća ona. Razumije da su građani uvijek zabrinuti kada se na nekoj lokaciji zakopavaju oboljele životinje, s čim se i sama suočavala tokom epidemija kvrgave kože i plavog jezika, ali i kada se sporadično pojavljivala „kju groznica“. Zbog toga je, kako kaže, od presudne važnosti kvalitetna i pravovremena komunikacija sa javnošću.&nbsp; - Sakrivanje ili neobjavljivanje informacija o pojavi bolesti životinja nikada nije dobar izbor. Takve informacije uvijek isplivaju i onda izazivaju dodatnu zabrinutost, baš zbog toga što su se skrivale. Međutim, moram da stanem u odbranu veterinara, jer za njih Q groznica nije bolest koja izaziva pretjeranu zabrinutost, nema veliki potencijal za širenje i ne smatra se naročito opasnom zaraznom bolešću životinja. Ljudi zaduženi za odnose s javnošću morali su da reaguju, pogotovo zbog broja oboljelih životinja i činjenice da će uginule ili eutanazirane krave morati da se zakopaju. Bilo je izvjesno da će javnost panično reagovati zbog okolnosti da se radi o bolesti koja se prenosi i na ljude. Nažalost, ta komunikacija je izostala i sada imamo situaciju potpunog odsustva povjerenja i stručne i laičke javnosti u svaku odluku nadležnih – objašnjava Daković.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20240914070948_1e52729d691f7c364f0dbd5976158fd63c60c341118a8a78c8fdeeffe05ccc30.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20240914070948_1e52729d691f7c364f0dbd5976158fd63c60c341118a8a78c8fdeeffe05ccc30" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Joković sa Timom"> <figcaption>TVRDE DA SU URADILI SVE ŠTO NALAŽU NAUKA I STRUKA: Ministar Joković i njegov tim na konferenciji za novinare u poneđeljakVlada Crne Gore</figcaption> </figure>  Pretpostavlja da je Jokovićev resor od javnosti sakrio pojavu „kju groznice“, jer nijesu očekivali da će se bolest u ovoj mjeri raširiti. - A bilo je i vrijeme godišnjih odmora. I, vjerujem, postoji još jedan razlog - nekada izgleda lakše odraditi posao suzbijanja bolesti, nego odgovarati na pitanja zainteresovane javnosti - zašto se nešto i kako radi. Ništa od ovoga ne smatram opravdanim, jer smo i mi epidemiju kvrgave kože suzbijali u avgustu, isto u vrijeme godišnjih odmora. Radili smo bukvalno po 20 sati dnevno i izvještavali javnost svaki dan, a često i više puta dnevno – dodaje naša sagovornica, uz konstataciju da su joj u čitavom tom poslu „najteže padali mediji, jer su novinari nekada znali da budu i vrlo neprijatni“. Međutim, naglašava Daković, kada se pojavi epidemija ili bilo kakva krizna situacija u državi, sve mora da radi kao „sat“. - Svi moraju da znaju što je njihov dio posla i da preuzmu odgovrnost, a oni koji operativno rade moraju biti sigurni da imaju podršku vlade. Iako je borba sa kvrgavom kožom bila neuporedivo ozbiljniji i teži izazov, nego ova situacija, nekako mi se čini da Uprava za bezbjednost hrane sada nije imala podršku i da je zapravo tu najveća razlika – ističe Daković. Ono što je bilo važno uraditi, dodaje ona, jeste uvjeriti poljoprivredne proizvođače da će im šteta biti nadoknađena. - Sigurnost u nadoknadu štete smatra se jednom od važnih mjera za suzbijanje bolesti. Ako držaoci životinja nijesu uvjereni da će im šteta biti nadoknađena, neće prijaviti bolest, kasno će se dijagnostikovati, doći će do širenja zaraze i time većih problema – objašnjava Daković. Konstatuje da ako bi u jednoj rečenici morala da kaže kako vidi odgovor na ovu kriznu situaciju, rekla bi da je to izostanak komunikacije sa javnošću čelnih ljudi, prvenstveno ministra, kao najodgovrnijeg u lancu odgovornosti.&nbsp; <h2>Veterinari znaju svoj posao</h2> Sagovornica Portala ETV, je uvjerena da su veterinarske službe preduzele sve neophodne i propisane mjere za suzbijanje „kju groznice“. - Javnost vjerovatno ne zna da je ta ista veterinarska služba, mislim na sve veterinare u Crnoj Gori, bilo da su u pitanju oni iz administracije ili sa terena, 2016. godine, prvi put u istoriji, uspjela da zaustavi širenje bolesti životinja – kvrgave kože, koja je nezaustavljivo harala sve dok nije stigla do naše zemlje. Isto tako, javnosti nije poznato da je EU mijenjala svoje zakonodavstvo koje se odnosi na suzbijanje bolesti kvrgave kože kako bi ubuduće sve zemlje imale pravni osnov da sprovode mjere koje je Crna Gora sprovodila. Zahvaljujući toj činjenici, Crna Gora je dobijala i novac direktno iz budžeta EU, kao da je članica EU, za nadzor nad ovom bolešću narednih pet godina, sve dok je postojala i najmanja opasnost da se bolest opet pojavi – otkriva Daković.&nbsp; Zahvaljujući tim činjenicama, dodaje ona, kao čelnica institucije pod čijom je upravom bila i veterinarska služba predložena je tada za potpredsjednicu Svjetske organizacije za zdravlje životinja. - Predložile su me države EU i birana sam u dva mandata, kao jedina osoba u istoriji ove organizacije koja nije veterinarske struke. Time je sa nivoa EU, pa i cijelog svijeta, odano priznanje i ukazano povjerenje za sposobnost crnogorske veterine da upravlja standardima zdravlja i dobrobiti životinja i van granica naše zemlje – naglašava Daković. Iz svih tih razloga, kako ističe, ima puno povjerenje u rad veterinara Crne Gore i uvjerena je da su i u ovoj situaciji uradili sve kako treba.&nbsp; - Njih istina ima malo brojem, ali njihov rad i požrtvovanost to nikada ne učini vidljivim – zaključuje naša sagovornica.&nbsp; Tri mjeseca od kada je Institut za javno zdravlje registrovao prva dva slučaja obolijevanja ljudi od „kju groznice“ i dva mjeseca od kada je Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove konstatovala pojavu ove bolesti, zbog koje su gazdinstva na teritoriji Nikšića i Danilovgrada desetkovana, a desetine grla eutanazirano i niko ne zna koliko ih je još zaraženo, Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove je tek 11. septembra odlučila da uspostavi redovnu komunikaciju sa javnošću?! Kažu, odlučili su da najmanje jednom sedmično, a u slučaju vanrednih okolnosti i češće, obavještavaju javnost „o situaciji vezanoj za pojavu i suzbijanje Q groznice na farmama u Crnoj Gori“. Zašto su do sada ćutali i od javnosti krili informacije o bolesti koja se prenosi i na ljude, nijesu odgovorili. A bez odgovora su ostavili i Portal ETV, iako smo im pitanja uputili 12. septembra, dan pošto su saopštili da su odlučili da redovno komuniciraju s medijima.

Kaćuša Krsmanović

Opozicija traži ostavke, bivši ministar krivičnu odgovornost

U izraelskom napadu u blizini bolnice Al-Šifa u gradu Gazi, poinulo je pet medijskih radnika Al Džazire, među kojima je i poznati reporter Anas al-Šarif.
U izvještaju Al Džazire navodi se da su u napadu ubijeni i dopisnik Mohamed Kurejke i kamermani Ibrahim Zaher, Mohamed Noufal i Moamen Aliva.
Oni su za vrijeme napada bili u šatorskom prostoru za novinare, ispred glavnog ulaza u bolnicu Al-Šifa, prenosi Radio Slobodna Evropa.
U saopštenju Al Džazire navodi se da je to bila "ciljana likvidacija" i "još jedan otvoreni, unaprijed planirani napad na slobodu medija".
Izraelske odbrambene snage (IDF) potvrdile su da su gađale al-Šarifa, tvrdeći da je bio vođa terorističke ćelije Hamasa i da je učestvovao u raketnim napadima na izraelske civile i vojnike.
Komitet za zaštitu novinara (CPJ) izrazio je šok zbog napada, navodeći da Izrael nije ponudio dokaze koji bi potkrijepili optužbe.
- Ovo je obrazac koji vidimo decenijama — izraelske snage ubiju novinara, a potom iznesu tvrdnje da je bio terorista, bez dovoljno dokaza - kazala je direktorica CPJ-a Džudi Ginsberg.
Glavni urednik Al Džazire Mohamed Moavad istakao je da je al-Šarif bio akreditovani novinar i jedini glas iz Gaze za međunarodnu javnost.
Moavad je podsjetio da Izrael tokom rata ne dozvoljava ulazak međunarodnim novinarima, pa se izvještavanje uglavnom oslanja na lokalne dopisnike.
- Bili su meta dok su boravili u šatoru, nijesu izvještavali s prve linije - rekao je Moavad, dodajući da izraelska vlada želi da utiša svaki kanal izvještavanja iz Gaze.
Prethodno su prije mjesec dana Al Džazira, Ujedinjene nacije i CPJ upozorili su da je život al-Šarifa u opasnosti i tražili njegovu zaštitu.
Al-Šarif (28) je, prema izvještajima, neposredno prije pogibije objavljivao na mreži X, upozoravajući na intenzivno bombardovanje u Gazi.
U napadu je ukupno poginulo sedam osoba, a broj stradalih novinara Al Džazire prvobitno je bio prijavljen kao četiri, da bi kasnije bio korigovan na pet.

U izraelskom napadu poginulo pet medijskih radnika

Australija će priznati palestinsku državu tokom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija koja se održava u septembru, izjavio je premijer te zemlje Entoni Albaneze 11. avgusta.
- Rješenje sa dvije države je najveća nada čovječanstva da se prekine ciklus nasilja na Bliskom istoku i da se okonča sukob, patnja i glad u Gazi - rekao je on novinarima u Kanberi.
Dodaje da dok god izraelska i palestinska državnost ne postanu trajne, mir može biti samo privremen.&nbsp;
- Australija će priznati pravo palestinskog naroda na sopstvenu državu. Radićemo s međunarodnom zajednicom da se to pravo pretvori u stvarnost - istakao je Albaneze.
Ova odluka Australije dolazi nakon što su neke druge zemlje, uključujući Francusku, Veliku Britaniju i Kanadu, ranije najavile da će priznati palestinsku državu, nakon što je Izrael pokrenuo rat u Gazi prije skoro dvije godine kao odgovor na napade koje je izveo Hamas – palestinska grupa koju su Sjedinjene Američke Države i Evropska unija proglasile terorističkom organizacijom – 7. oktobra protiv Izraela.
- Postoji prilika i Australija će raditi s međunarodnom zajednicom da je iskoristi - naglasio je Albaneze.&nbsp;
On je rekao da se odluka Australije zasniva na uvjeravanjima koje je dobila od Palestinske uprave da "teroristi iz Hamasa neće imati nikakvu ulogu u budućoj palestinskoj državi".
Ipak, Palestinska uprava nema kontrolu nad Gazom, kojom Hamas upravlja već skoro dvije decenije.
Nekoliko sati prije Albanezeove najave, izraelski premijer Benjamin Netanjahu kritikovao je međunarodne pozive za priznavanje palestinske državnosti, tvrdeći da takav potez "neće donijeti mir, već rat".
Međunarodna zabrinutost raste zbog stanja više od dva miliona Palestinaca u Pojasu Gaze, gdje su borbe izazvale ozbiljnu humanitarnu krizu i upozorenja na masovnu glad.
Albaneze je kritikovao izraelsku vladu, rekavši da ona i dalje krši međunarodno pravo i uskraćuje dovoljnu pomoć.
Dok globalni pokret za priznavanje palestinske države jača, ministar vanjskih poslova Novog Zelanda Vinston Piters izjavio je da njegova zemlja pažljivo razmatra mogućnost priznavanja palestinske državnosti tokom narednog mjeseca. Prema njegovim riječima, priznavanje palestinske države je "pitanje vremena, a ne da li će se desiti".
Dok zemlje najavljuju priznanje palestinske državnosti, rat u Gazi se nastavlja.
Kao posljedica Hamasovih napada 7. oktobra 2023. godine, u Izraelu je ubijeno oko 1.200 osoba, a 251 je oteto. S druge strane, u izraelskim napadima je, prema podacima Ministarstva zdravstva u Gazi, ubijeno više od 61.000 Palestinaca.

Australija će priznati palestinsku državu u septembru

Službenici Sektora granične policije juče su na graničnom prelazu Božaj, prilikom izlaska iz Crne Gore, lišili slobode turskog državljanina E.S. (37).
Za E.S. je raspisana međunarodna potjernica od strane NCB Interpola Ankara, na osnovu naredbe Glavnog javnog tužioca grada Aksaraya od 7. februara 2024. godine, radi izdržavanja preostale kazne zatvora u trajanju od sedam godina i šest mjeseci, od ukupno 11 godina. Kazna je izrečena zbog krivičnog djela nanošenje teških tjelesnih povreda sa smrtnim ishodom, počinjenog 2016. godine.
Nakon privođenja, lice će biti dovedeno nadležnom sudiji za istragu Višeg suda u Podgorici.

Uhapšen turski državljanin sa potjernice Interpola osuđen na 11 godina zatvora

Službenici Regionalnog centra bezbjednosti „Zapad“ sproveli su planske preventivno-represivne aktivnosti tokom kojih su u Plužinama kod operativno interesantnog lica M.K. (43) pronađeni oružje i municija.
Postupajući po prethodno pribavljenoj naredbi suda, službenici Stanice policije Plužine, u saradnji sa službenicima Odjeljenja bezbjednosti Nikšić i Sektora granične policije, izvršili su pretres stana, drugih prostorija i vozila u vlasništvu M.K. Tom prilikom oduzeti su pištolj marke „Crvena zastava“ i dva metka pripadajuće municije, kao i vazdušna puška marke „Baikal“ bez odgovarajuće dokumentacije, te pribor za čišćenje.
O događaju je obaviješten državni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Nikšiću. U vezi sa pronađenim vatrenim oružjem i municijom biće pokrenut odgovarajući upravni postupak, dok će se nakon sprovedenog vještačenja procijeniti postojanje elemenata prekršaja u vezi sa vazdušnom puškom, u skladu sa Zakonom o oružju.

UP: U Plužinama oduzeti pištolj i municija od operativno interesantnog lica

Otkrivanju spomenika ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću prekjuče je prisustvovao i Vladimir Janković iz Beograda, član Zemunskog klana, saradnik Vojnobezbjednosne agencije Srbije i Bezbjednosno-informativne agencije, pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora.
Da je Janković prisustvovao događaju, vidi se i na fotografijama fotoreportera tog lista Borisa Pejovića, koji je u subotu u popodnevnim satima, nakon uklanjanja spomenika, maltretiran, dok je njegov kolega Stevo Vasiljević iz Pobjede fizički napadnut.
Janković je, kako pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora, porijeklom iz beranskog sela Dapsiće.
Ranjavan je u Budvi 2007. godine, u bašti restorana „Jadranska straža“. Tada su ubijeni ukrajinski državljanin Adalbert Šut i Vladimir Rakočević.
Navodno je Vladimir Janković bio i vođa (Team Leader) za obuku ozloglašene ruske plaćeničke grupe Vagner u Angoli.
Na svojoj Fejsbuk stranici objavio je veliki broj fotografija pravoslavnih crkava i manastira koje je obilazio po svijetu i Crnoj Gori, među kojima su i fotografije s pokojnim mitropolitom Amfilohijem, kao i njegovim nasljednikom Joanikijem, zatim sa tivatskim parohom Mijajlom Backovićem, sveštenikom Jovanom Plamencem kod crkve na Rumiji...
Jankovića, koji se prethodno prezivao Ćorac, je u objavi na Fejsbuku pomenuo i Slavko Perošević, jedan od vođa blokada puta koje je u Šavniku organizovala lokalna opozicija. Perošević se juče pohvalio da je poslije 84 godine postao „prvi četnički vojvoda koji je položio zakletvu“ u Crnoj Gori.
- Zakletvu sam položio pred mitropolitom Metodijem i sveštenstvom, kao i pred četničkim vojvodama Miletom Pavićevićem Čičom, Stankom Magudom, Gigom Božovićem, Slavkom Labovićem i Ćorcem... - napisao je Perošević koji je bio jedan od učesnika prosrpskog protesta u Nikšiću 13. jula 2022. godine, na kojem je došlo do nasilnih incidenata.

Saradnik BIA prisustvovao otkrivanju spomenika Đurišiću

Pamflet istorijskog revizionizma, poluistina, prećutkivanja, propagandnog falsifikovanja, u formatu dokumentarnog filma o 13. julu, kojim se normalizuje velikosrpska mitologija, osvanuo je sredinom jula na Jutjub kanalu prosrpske Demokratske narodne partije (DNP), a premijerno je prikazan na Adria Televiziji.
Neskriveni i ključni cilj lažnih istorijskih konstrukcija u ovom uratku jesu otvorena delegitimizacija crnogorske borbe za obnovu državnosti, osporavanje autentičnosti antifašističkog ustanka iz 1941. godine, ali i da se zatomi istina o okupaciji Crne Gore 1918. godine Podgoričkom skupštinom i nametne narativ da su Crnogorci zapravo Srbi koji treba da se vrate sebi.
<h2>TAJNI PODACI O AUTORSTVU</h2>
Transparentnih podataka o režiji, produkciji i autorstvu nema, ali je mnogo toga jasno - a prije svega da je film u javnost plasiran u jeku sve intenzivnije revizije istorije u Crnoj Gori i dok politička vladajuća struja koristi svaki mogući alat - od institucionalne moći do medijske propagande - kako bi poništila crnogorski istorijski i identitetski kontinuitet.
Film od samog početka ne krije da ima političko-revizionističku agendu pošto naratorka u prvim minutima govori o tome da „Crna Gora ima dvije zastave, himne, dva imena, dva pravca ali i dvije istorije“ - tako otvoreno afirmišući „istoriju“ napisanu iz velikosrpskog ugla.
To nije samo ulazna tačka u pokušaj da se gledaoci ubijede da su „dvije istorije“ ravnopravne - da se ne radi o sukobu činjenica i političkoj propagandi, nego i priznanje da autori filma, ko god oni bili, ne prihvataju zvaničnu, međunarodno priznatu i utemeljenu istoriju Crne Gore.
<h2>KLJUČNA ZAMJENA TEZA</h2>
Tako se, pored ostalog, italijanska okupacija iz 1941. godine koristi kao zgodan izgovor da se prikriju mnogo dublji i trajniji ožiljci - poput onih iz 1918. kada je Crna Gora anektirana, a Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada su srpski agenti poslati u Podgoricu, proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ i, uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
U tom trenutku je postojala redovna crnogorska narodna skupština, i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom ove države, ali desilo se što se desilo.
Uslijedio je Božićni ustanak, spaljivanje hiljada crnogorskih domova, progon komita, ubijanje onih koji su bili vjerni crnogorstvu i državnoj slobodi. Dvadesetak godina kasnije, a pošto je narod bio za to da zajednica bude organizovana tako da sve zemlje budu slobodne i ravnopravne - a što su srpski politčari odbijali, desio se Petrovdanski sabor na kojem su federalisti, na čelu sa Sekulom Drljevićem, uz Italijane proglasili nezavisnost.
No, ovako posloženih fakata u DNP-ovom i Adrijinom uratku nema. Oni, bez bilo kakvog detaljisanja, konstatuju da je u tom periodu Crna Gora bila dio Zetske banovine, što prati i dalje navođenje da je parola crnogorskih komunista bila „srpstvo, slovenstvo, sloboda“ ili, kako naratorka kaže: „tadašnje rukovodstvo crnogorskih komunista je sebe i te kako smatralo Srbima. Čak i oni koji su se nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci nijesu na srpstvo gledali kao na nešto što je strano, nametnuto ili neprijateljsko“.
Sve to vodi do njihove suštine - tvrdnje da je „ustanak 13. jula 1941. bio borba za zajedničku jugoslovensku državu“, odnosno, po njihovom poimanju, za crnogorsko zajedništvo sa Srbijom, a da je deklaracija donijeta 12. jula bila težnja ka separatizmu koja je idućeg dana dobila odgovor.
Ovo je ključna zamjena teza jer je ustanak 13. jula, prije svega, bio antifašistička odbrana dostojanastva naroda koji nije zaboravio ni Podgoričku skupštinu, niti prihvatio ideju da mu se ponovo o sudbini odlučuje „odozgo“. Crna Gora se borila za slobodu - od fašizma i hegemonije, zato je jasno da se plasiranjem narativa o trinaestojulskom ustanku kroz prizmu „jugoslovenskog patriotizma“, a ne i crnogorskog otpora dugotrajnoj fašisitčkoj manipulaciji identitetom, pokušava zbrisati srpska prljava uloga okupatora, a samim tim i crnogorski subjektivitet u Trinaestojulskom ustanku.
<h2>POKUŠAJ DEMONIZACIJE SUPROTSTAVLJANJA SRPSKOJ HEGEMONIJI</h2>
Dodatno, karakterisanjem deklaracije koja je donijeta 12. jula „težnjom ka separatizmu“ između redova se opasno implicira da je svaki zahtjev za crnogorskom nezavisnošću sam po sebi fašistički, a ta teza im služi i za diskreditaciju savremenih crnogorskih državotvornih ideja.
Pored toga, Sekula Drljević, politički lider crnogorskih federalista i separatista koji je isprva svoje djelovanje bazirao na protivljenju srpskoj aneksiji Crne Gore 1918. godine, u filmu se poredi sa Antom Pavelićem - vođom ustaškog pokreta koji je predvodio genocidni režim NDH koji je odgovoran za smrt stotine hiljada ljudi - i to uz tvrdnju da je bio zamišljen kao crnogorski pandan ustaškom poglavniku, tj. da je Crna Gora 1941. trebalo da bude fašistički protektorat sličan NDH.
Kolaboracija Drljevića sa fašistima ostaje fakat - ali se on u ovom filmu demonizuje kao ustaški pandan - iako nikad nije imao oružane snage, niti sprovodio represiju nad bilo kakvim civilima - dok su, sa druge strane, mnogi četnički komandati, poput Pavla Đurišića i Draže Mihailovića, sarađivali sa Italijanima i nacistima - i to ništa manje - nego mnogo više.
Samim tim je jasno da je Drljević, koliko god bio sporan, tvorcima ovog filma poslužio isključivo da bi zalaganje za crnogorsku državnost prikazali kao oličenje fašizma - što im onda i omogućava pravdanje narativa u kojem je jedino čista opcija prosrpska - a sve drugo izdajničko. Zato njegovo poređenje sa Pavelićem služi samo kao alat za brisanje legitimiteta crnogorskih političkih pokreta koji su se suprotstavili srpskoj hegemoniji.
Svime time se pokušava zatvoriti prostor za bilo kakvu diskusiju o crnogorskoj državnosti - jer ako je svaka priča o nezavisnosti fašizam - onda je, valjda, jedina antifašistička opcija ostanak u velikosrpskoj dimenziji.
<h2>,,PRANJE“ ČETNIČKOG POKRETA&nbsp;</h2>
Iako su saradnja četničkog vođe Draže Mihailovića sa okupatorskim silama i masovni zločini nad civilima koji su se suprotstavljali kolaboraciji neupitni, nepobitni i jasni, u filmu se pokušalo ,,pranje” četničke biografije, predstavljajući kolaboraciju četnika Pavla Đurišića sa Italijanima kao - „reakciju na komunističke zločine“.
Tako naratorka kaže da su komunistički zločini „prouzrokovali odluku četnika da sklope ratni sporazum sa Italijanima - sa ciljem uništenja komunista“. Koji su to zločini komunista 1941. godine natjerali četnike na kolaboraciju sa fašistima Pircija Birolija - nije objašnjeno. Očito jer nije se mogla isfabrikovati ,,nova istorija”.&nbsp;
A kako to u propagandnim uratcima obično i biva, jedan narativ temelj je za drugi - pravdanje četnika brzo vodi i do rusofilije koja se silu na sramotu predstavlja kao oličenje crnogorskog mentaliteta.
- Važan faktor motivacije među borcima NOB-a, naročito Crnogorcima, bila je privrženost Moskvi koja je, sem iz ideoloških razloga, proisticala iz tradicionalnih i ratničkih spona prethodnih stoljeća. Još od 18. vijeka osnovni elementi crnogorske državnosti obrazovanja i duhovnosti uživali su jedinu podršku u Rusiji. Poznata krilatica „sa Lovćena kliče vila, oj Rusijo majko mila“ bila je dio mentaliteta mladih partizana. Ne treba da nas čudi što je samo u Crnoj Gori ustaljeni partizanski pozdrav „smrt fašizmu sloboda narodu“ dijelom zamijenjen sa „crvena armija je s nama pobjeda je naša“ - navodi naratorka, dramatično falsifikujući istoriju, sve radi predstavljanja Crnogoraca kao „pravoslavnog“ kulturnog i ideološkog svijeta koji prirodno gravitira ka Srbiji i Rusiji.&nbsp;
Time su u ovom filmu zanemareni i zbrisani svi temelji crnogorskog građanskog i sekularnog identiteta, a trenutno stanje u državi i neophodni otpor srpsko-ruskom uticaju između redova upakovani u izdaju sopstvenog karaktera.&nbsp;
<h2>„DRUGOSRBIJANCI“ I „MONTENEGRINI“</h2>
Ne čudi što je jedan od sagovornika u ovom uratku, pored predstavnika Istorijskog instituta i Milana Kneževića i srpski istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i jedan od ideologa velikosrpskog projekta, Čedomir Antić, koji docira o tome kako u Crnoj Gori „nema drugosrbijanaca“.
- Svi drugosrbijanci su postali montenegrini. To je vrlo zanimljivo i govori da je to jedinstvena zemlja. Bila je srpska, danas više nije. Toliko su netolerantni ti ljudi da ne priznaju srpstvo - govori Antić.
Nijesu anonimni autori ovog filma ni prvi ni jedini koji su pokušali lansirati tezu o tome da je crnogorski identitet tvorevina nekadašnjeg komunističkog vođe Milovana Đilasa.&nbsp;
- U jugoslovenskoj javnosti toga vremena nerijetko je bilo zastupljeno stanovište o Đilasu kao tvorcu crnogorske nacije - neki će reći jedne izrazito anti-srpske pojave i dezintegrativnog faktora u odnosu na srpski nacionalni korpus. Sa današnjeg aspekta, postavlja se pitanje da li je to baš tako. Đilasovo nacionalno opredjeljenje bilo je u većem dijelu života nesumnjivo srpsko. O tome govore njegova centralna literalna djela - navodi naratorka.
Na to se nadovezuje Antić koji ističe da „vidimo da je on drugosrbijanac“, te da je „to srpstvo kod njega jako relativno“.
- Zvaničan stav Komunističke partije Jugoslavije prema crnogorskoj naciji nije bio još uvijek jasno i u potpunosti definisan. Crnogorsku naciju je trebalo, po stavu Komunističke partije Jugoslavije, u perodu pred izbijanje rata tek definisati i naučno objasniti. Iz tog razloga je to pitanje ostavljeno za poslije rata. A onda je ponuđeno najviđenijem Crnogorcu među komunistima da ga definiše i na neki način postavi kao model za novu naciju u novoj državi. Ta ličnost bio je Milovan Đilas...Iskustvo ovog rata govori da crnogorski narod, ne samo što je ustao protiv okupatora, nego je pošao i protiv onih struja koje su htjele da ga odvoje od Srba - govori naratorka.
Suština svih ovih navoda je ista: ubijediti Crnogorce da su zapravo Srbi - a kako to uvjerljivije učiniti nego reći da je upravo „tvorac nacije“ u biti Srbin - koji se samo radi partijskih interesa zalagao za crnogorstvo.
<h2>REHABILITACIJA DEVEDESETIH</h2>
Tokom cijelog filma konstanta je nametanje narativa da su crnogorska nacija i državnost produkt manipulacija i zavjere protiv srpstva - uz osporavanje svakog procesa koji je vodio do emancipacije naše države.&nbsp;
Tako Antić riječima da je „dugoročno pobijedila „nidologija“ koja je imala veliku sreću i u jugoslovenskoj državi učinila sve da odvoji Srbiju od Crne Gore“ samo učvršćuje korijene ratnih devedesetih - čiji krici, kroz pritiske i pokušaje podrivanja suverenosti - što iznutra - to i spolja, i danas odjekuju Crnom Gorom.
Dokaz za to je i tvrdnja da je uplivom hrvatskog nacionalizma u vrh crnogorskog dijela KP u potpunosti je narušen „revolucionarni moral čiji su nosioci bili upravo srpski komunisti“.&nbsp;
I više je nego jasno da se radi o grubom pokušaju kriminalizacije crnogorske državnosti i to kroz rehabilitaciju velikosrpske hegemonije čija je suština uvijek bila, i danas jeste, teza da su svi drugi identiteti na ovim prostorima devijantni, nepostojeći – odnosno izdajnički.
<h2>VELIČANJE AB REVOLUCIJE</h2>
U nastavku filma autori su se dotakli Antibirokratske revolucije nazivajući je „savršenim primjerom sadejstva između crnogorstva i srpstva“ - kao da nije riječ o politički dirigovanom puču tadašnjeg režima Slobodana Miloševića kojim je u Crnoj Gori instalirano njemu odano rukovodstvo radi namjere da kontroliše Predsjedništvo SFRJ - a što se nije moglo bez podrške zvanične Crne Gore.
No, ni ovo nije ništa novo, niti čudi, kada se uzme u obzir da je upravo DNP bio jedan od nosioca nastavka kontrarevolucije - odnosno litija 2020. godine. Obje kontrarevolucije su osmišljene i koordinisane iz Beograda, a nacionalizam i navodna ugroženost crkve iskorišteni za vraćanje Crne Gore u velikosrpski kolosjek i ostvarenje njihovih interesa.&nbsp;
Obje su, u konačnom, imale razarajući efekat po crnogorsko društvo i demokratski razvoj.
<h2>VOZ I ŠINE</h2>
Završni dio filma kulminira otvorenim poricanjem i omalovažavanjem savremene državnosti Crne Gore i referendumske volje.
- Riječi i nedjela Štedimlije i Drljevića referendumski su nadglasale borbu naših predaka koji su živote dali boreći se protiv tekovina 12. jula. Iako je 13. jul i danas Dan državnosti Crne Gore - on je nažalost samo broj na zidnom kalendaru, odmah pored slavske ikone kod onih koji je još uvijek imaju. Nerijetko u narodnoj skupštini i u javnosti možemo da čujemo kako se mnogi pozivaju na narodno-oslobodilačku borbu, istrajavanje na himni koja predstavlja ništa drugo do plagijat ratnog zločinca Sekule Drljevića. Priča o precima koji su se borili za slobodu trebalo bi da nam daju danas zajednički put i pravac kojim treba da idemo - navodi naratorka u završnom dijelu.
Nastavlja dociranjem o odnosu crnogorstva i srpstva.&nbsp;
- U našoj državi se najbolje oslikava kroz metaforu kolosjeka: jedno bez drugog ne može da funkcioniše, odnosno voz ne može da nastavi dalje. Potreban je balans jer zabluda je da vlak može zamijeniti voz i da je povijest važnija od istorije. Moramo biti svjesni riječi naših predaka, ne smijemo doživjeti sudbinu Kajina i Avelja, jer braća su braća čak i kada se posvađaju jer ako se odreknemo prošlosti nećemo imati ni budućnost - govori naratorka.
Ova metafora ne znači nikakvo „pomirenje“ niti simboliše bratstvo - već podređenost. Voz predstavlja Crrnu Goru - koja, prema njihovom poimanju, ne može ići bez šina - odnosno Srbije.
Tako je napravljen puni krug: u samoj završnici je potvrđeno da je glavna vodilja ovog uratka upravo nastavak diskursa i velikodržavnih pretenzija koje su 1918, ali i devedesetih započele oružjem, a u 21. vijeku nastavljene sofisticiranijim sredstvima - prije svega institucionalnom revizijom istorije.

DNP i Adria TV revizionistički dokumentarni film o 13. julu iskoristili da još jednom nametnu narativ da su Crnogorci Srbi koji treba da se vrate sebi

Incident koji se odigrao juče u selu Gornje Zaostro kod Berana, tokom uklanjanja spomenika zločincu Pavlu Đurišiću, kada su fizički i verbalno zlostavljani novinari imao je elemente linča, a država je pokazala da nema stvarnu kontrolu nad tim prostorom, opisao je Pobjedin novinski fotograf Stevo Vasiljević za Televiziju E dramatične trenutke koje je doživio, zajedno sa kolegama Borisom Pejovićem i Balšom Rudovićem iz Vijesti.
Kako je naveo, jutro na lokaciji proteklo je mirno, uz korektan odnos domaćina. No, po povratku iz Berana, kada je počelo uklanjanje biste situacija je eskalirala.
- Na platou gdje smo ranije normalno radili, masa je krenula ka nama. U jednom trenutku to je bilo na ivici linča. Ljudi su nas vrijeđali, gurali, prijetili. Meni je jedan čovjek razbio kameru pivskom bocom, pa pokušao da me udari po glavi. Drugi, stariji muškarac, zaletio se na mene s nožem. Svi su bili naoružani, masa bez kontrole. U takvim uslovima prestajete da izvještavate i pokušavate da se zaštitite - kazao je Vasiljević.
On tvrdi da je incident mogao da bude spriječen u nekoliko sekundi, jer su, prema njegovim riječima, kontrolu nad događajem imali sveštenici, a ne državne institucije.&nbsp;
- Oni su faktički određivali šta se može, a šta ne. Da je sveštenik, s kojim smo ujutro ljubazno razgovarali, prišao i rekao ‘stanite da vidimo što se dešava’, masa bi stala. Ali on se povukao. Saruman kad kaže ‘kreni’, Orci krenu. Kad kaže ‘stani’, Orci stanu. Tako je to izgledalo - opisao je.
Vasiljević smatra da incident pokazuje ozbiljan problem – da izvršna vlast ne kontroliše dio teritorije Crne Gore, te da se više apsolutno ne osjeća bezbjedno jer predstavnici izvršne vlasti ne mogu garantovati bezbjednost na teritoriji države.
- Ako ja, kao novinar sa decenijama iskustva i akreditacijom u svim državnim organima, treba da tražim od sveštenog lica ‘blagoslov’ da bih radio, onda to znači da oni kontrolišu taj prostor. Država tu ne važi. Pravila ponašanja određuju sveštena lica - rekao je Vasiljević.
On je povukao paralelu sa situacijama u kojima države izgube suverenitet nad dijelom teritorije.&nbsp;
- Kao što Ukrajina nema kontrolu nad Krimom, tako i ovdje, kad prođete tunel kod Kolašina, čini mi se da država više nema kontrolu. To je poraz institucija. Odluke tamo donose druge organizacije, ne izvršna vlast – kazao je Vasiljević.
On je kritikovao i odsustvo policije tokom događaja.&nbsp;
- Na događaju koji je zabranjen, nije bilo nijednog policajca. Kada nema policije kada prijeti ozbiljna eskalacija, To je još jedan dokaz da tamo država nema kontrolu – kazao je on.&nbsp;
Vasiljević je upozorio da situacija u kojoj građani i novinari počinju sami da organizuju svoju zaštitu vodi u anarhiju.&nbsp;
- Ako ja moram da razmišljam kako da se sam zaštitim na događaju u Crnoj Gori, to znači da država ne funkcioniše. Ipak, nastaviću da izvještavam, jer je to jedini način da ti prostori jednog dana postanu sigurni – poručio je Vasiljević.

Vasiljević: Na sjeveru Crne Gore država nema kontrolu, odluke tamo donose druge strukture

Postupci čelnika bezbjednosnog sektora Crne Gore pokazuju - iz dana u dan, od slučaja do slučaja - da su Demokrate uspjele u naumu da potpuno razruše temelje sistema!&nbsp; Nakon još jednog pokušaja likvidacije u Budvi, na bazenu luksuznog rizorta u Miločeru u sred dana, dva dana docnije novi mučan događaj: u Gornjem Zaostru kod Berana, kada umalo nijesu – pred licem crnogorskih policajaca - ličnovani fotoreporteri Pobjede i Vijesti Stevo Vasiljević i Boria Pejović i novinar Vijesti Balša Rudović...&nbsp; Iz policije, nakon svega, uobičajene floskule da se ,,preduzimaju intenzivne mjere i radnje“, ali ni riječi o – odgovornosti.&nbsp; A teško je povjerovati da se nije mogao predvidjeti scenario koji se desio pri pokušaju ponovnog podizanja spomenika četničkom koljaču i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću: sve je danima najavljivano bez zazora, a četničko saborovanje i izbor novih četničkih vojvoda najavljen i sponzorisan u srpskim medijima u Crnoj Gori i promovisan na drštvenim mrežama.&nbsp; Tako da ispada da jedino vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović, šef Centra bezbjednosti sjever Haris Đurđević i šef beranske policije Željko Babović nijesu znali što se sprema u selu Gorne Zaostro. I valjda zato nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol?!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Đurđević i Šččepanović"> <figcaption>Nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol: Haris Đurđević ii Lazar Šćepanović</figcaption> </figure>  <h2>ANB i UPRAVA POLICIJE: SARADNJA KOJE NEMA?&nbsp;</h2> Ukoliko šefovima bezbjednosnog sektora nije bila namjera da ignorišu protokole i procedure i na taj način omoguće organizatorima da izvrše svoj plan, onda se dokumentovano može zaključiti da su pokazali - neznanje i nesposobnost. To pokazuju i osnovni postulati policijskog operativnog rada. Dakle: pripreme za četnički skup koji je bio najavljen, baš kao što je bilo najavljeno kršenje zakona, morale su da budu operativno praćene. Izvori Portala ETV iz bezbjednosnog sektora tvrde da upravo u Gornjem Zaostru često borave neki od pripadnika Agencije za nacionalu bezbjednost i Uprave policije, pa djeluje nevjerovatno da cijela akcija pripreme i logistike prođe ispod radara bezbjednosnih službi. Resursa je, dakle, bilo. Izostala je politička volja, ali i saradnja sektora bezbjednosti.&nbsp; Očito da vrh ANB nije informisan – ili nije želio da zna - o kretanju i postupcima osoba koje su učestvale u planiranju, izradi i krijumčarenju spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurušiću u Crnu Goru.&nbsp; Međutim, crnogorska javnost ima pravo da zna: što je Agencija za nacionalnu bezbjednost uradila kako bi spriječila događaj koji ima direktne implikacije po nacionalu sigurnost i koji je, što je bilo i očekivano, postakao vjersku i nacionalnu netrpeljivost i političke tenzije u državi?&nbsp; Ukoliko je ANB imala ove informacije i proslijedila ih policiji, onda je ona svoj posao završila.&nbsp; Zato se roje brojna druga pitanja, važna za bezbjednost države, ali i budućnost Crne Gore, kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.&nbsp; Dakle, u svjetlu zaoštravanja saradnje između ANB i Upave policije, naročito nakon aktivnosti vrha Demokrata Alekse Bečića koji kontolišu bezbjednosni sektor – pitanje je kako se posljednjih mjeseci obavlja razmjena informacija između dvije službe?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8" data-rendition-name="original" width="1424" height="800" loading="lazy" alt="Šćepanović Šaranović"> <figcaption>Demokrata Alekse Bečića kontolišu bezbjednosni sektor(Photo: Portal ETV/D.M.)</figcaption> </figure>  <h2>JE LI BILO DILA POLICIJE SA CRKVOM SRBIJE?</h2> Ali, to je samo djelić priče o tome kako je zakazao bezbjednosti sektor: Uprava policije je adresa sa koje javnost Crne Gore očekuje mnogo odgovora. Prije svega: da li je okupljanje bilo prijavljeno shodno Zakonu o javnim skupovima i što je tim povodom preduzeto? S obzirom na to da je jedna osoba uhapšena zbog sumnje da je počinila krivično djelo, postavlja se novo pitanje - zašto policija nije sprovela službene radnje uviđaja i dokumentovanja spomenka kao predmeta kojim je izvršeno to krivično djelo čime bi bili obezbijeđeni dokazi za potrebe krivičnog postupka?&nbsp; Osim toga: zbog čega policija nije procesuirala osobe koje su, u noći između 7. i 8. avgusta, navodno spriječili policijske službenike da obave uviđaj čime su počinili krivično djelo - sprečavaje službenog lica u vršenju službene dužnosti?&nbsp; To otvara još jedno, vrlo osjetljivo, pitanje: da li je povlačenje policije u noći između 7. i 8. avgusta bio dio tajnog dogovora nekoga iz vrha Uprave policije sa organizatorima četničkog okupljanja – da se spomenik ukloni tek nakon što ga mitropolit Crkve Srbije Ostojić „osvješta“ i potom ostavi na sigurnom, u obližnjoj crkvi. Jer, teško je objasniti da čelnici Uprave policije, prvenstveno načelnik regionalnog centra Đurđević i načelnik Odjeljenja bezbjednosti Babović nijesu bili u stanju obaviti prostu bezbjednosnu procjenu rizika po narušavanje javnog reda i mira. I shodno tome, bilo je osnovano očekivanje da se donese precizan plan postupanja, angažovanje dovoljnog broja službenika sposobnih da obave, kako se to kaže, službene radnje.&nbsp; <h2>NESHVATLJIVI PROPUSTI&nbsp;</h2> Izvor Portala ETV iz bezbjednosnog sektora naglašava da je, u skladu sa situacijom, morala biti angažovana Interventna jedinica Odjeljenja bezbjednosti Berana, a ukoliko bi bilo potrebno i Posebna ili Specijalna jedinica polcije s obzirom da lokalna ili nije htjela, ili nije imala kapacitete da sprovede zakon i obavi službene radnje. Naš sagovornik dalje tvrdi da je za ovakve skupove koji su bezbjednosno rizični i koji mogu izazvati nacionalnu, građansku i vjersku netrpeljivosti i za koje se, na osnovu strukture učesnika može pretpostaviti da može doći do nasilja, izvršenja prekršaja i krivičnih djela, obavezna takozvana planska postavka službe. Ne treba biti eskpert: izostalo je profesionalno postupanje dvojice rukovodilaca, kao što nije bilo adekvatne reakcije čelnika Uprave policije Lazara Šćepanovića.&nbsp; -Policija mora biti postavljena na licu mjesta prije učesnika skupa kako bi preventivo kontrolisala situaciju. Obavezno je operativno pokrivanje užeg i šireg područja mjesta događaja, što je zadatak inspektora kriminalističke policije i operativaca ANB. Obavezo je prisustvo saobraćajne policije na svim pravcima koje vodi prema mjestu dešavanja kako bi kontrolisali vozila - kazao je sagovornik Portala ETV sa višedecenijskim iskustvom u bezbjednosnom sektoru. Prema njegovim riječima, na licu mjesta trebalo je da bude najmanje 20 pripadnika Intereventne jedinice i drugih službenika redovnog, uniformisanog sastava Odjeljenja bezbjednosti Berane i Regionalnog centra Sjever. Obavezno je bilo i snimanje ovog skupa u cilju dokumentovanja prekršaja i krivičnih djela. Takođe, shodno bezbjednosnoj procjeni u rezervi je trebalo da budu pripadnici PJP i SJP u slučaju da redovni sastav nije u mogućnosti da obavi zadatke. I na kraju, dodaje naš sagovornik, obavezno je bilo prisustvo Komunalne polcije, Vatrogasne jedinice i službe Hitne pomoći koje se angažuju na zahtjev lokalne policije. -Neshvatljivo je zašto nijedna od predviđenih stavki, bar se takav utisak mogao steći na osnovu informacija u javnosti, nije ispunjena. Radi se ili o elementarnom neznanju ili o namjeri da se ignorisanjem da podrška održavanju skupa i određenim osobama omogući vršenje krivičnih djela. Posebno je pitanje zašto dvojica prisutnih policajaca nijesu reagovali i zaštitili novinare, zašto nije spriječeno nasilje i zašto napadači nijesu odmah lišeni slobode zbog više krivičnih djela i prekršaja – kazao je sagovornik. <h2>,,KONTROLA ŠTETE“&nbsp;</h2> Naknadna hapšenja počinilaca, ljudi koji su praktično oteli fotoreportera Pobjede i Rojtersa, iskusnog profesionalca Steva Vasiljevića, potom ga maltretirali gotovo pun sat u šatoru – samo je Šćepanovićevo bježanje od istine, pokušaj prikrivanje nastale štete.&nbsp; Jer, ne treba zaboraviti: Stevo Vasiljević, Boris Pejović i Balša Rudović danas su živi, zahvaljujući reakciji par prisebnih ljudi iz četničke ekipe koja je slavila Pavla Đurišića, a uprkos crnogorskoj policiji, koja nije reagovala! To je zastrašujuća istina koja bi morala da proizvede posljedice: ne ostavke ili naknadnu pamet, već smjene odgovornih za to što je zakazao crnogorski bezbjednosni sektor.&nbsp; Da Crna Gora ima odgovornu Vladu, premijer Milojko Spajić, osim bljutavih saopštenja o ,,nedopustivom napadu na novinare“, morao bi da posegne za smjenama odgovornih za državnu sramotu u selu Gornje Zaostro. A valjalo bi, konačno, da predsjednik Vlade i lider Pokreta Evropa sad javno objasni – da li je, kada je govorio o ,,neodgovornim sveštenim licima“ mislio na svog rođaka Metodija Ostojića?&nbsp; Očigledno je previše pitanja na koje nema odgovora o događaju u selu Gornje Zaostro. Tačnije: nema zvaničnog odgovora, kao što nema ljudskog osjećaja za preuzimanje odgovornosti.&nbsp; &nbsp; &nbsp;

Tag: krivicna-odgovornost