Advokat i književnik Nikola Belada gostovao je u emisiji "Na kraju dana" na Televiziji E, gdje je govorio o stanju crnogorskog društva i predstavio svoju novu knjigu "Okupacija oltarom", čija će promocija biti održana 20. novembra u 18 sati na Cetinju. Kako kaže, sam naslov knjige najbolje odražava trenutak u kojem se Crna Gora nalazi.
Belada ističe da se u knjizi bavi ključnim pitanjima koja opterećuju državu, među kojima posebno izdvaja Temeljni ugovor, za koji smatra da je „sramni akt koji će mnogo koštati Crnu Goru u budućnosti“.
- Bavim se pitanjima nastavka bespravnog zauzimanja državne imovine Crne Gore, na konkretnom primjeru koji u ovom trenutku vrijedi preko 50 miliona eura. Bavim se pitanjem nerada i stavljanja u funkciju ključnih državnih organa u funkciju Srpske pravoslavne crkve i posebno se bavim pitanjem statusa Crnogoraca. Podnaslov ove knjige jeste "Đe ste Crnogorci", njih nema, nema ni mene s njima, šta se dešava sa Crnogorcima nije mi jasno, bojim se i pitam se koji je to trenutak, koji je to događaj koji treba da se desi da bi Crnogorci ispoljili one vjekovne gene koje su imali, prvo da bi iskoristili ono pravo univerzalno i ljudsko – to je pravo na pobunu. Đe su te univerzalne vrijednosti koje su decenijama bile u srži crnogorskog postojanja i reakcije na sve nepravde na ugrožavanje slobode i tako dalje - rekao je Belada.
On podsjeća da, kako tvrdi, Crnogorci danas ne učestvuju u donošenju odluka na državnom nivou, jer „nema ih na visokim funkcijama, nema ih u vlasti, niti na vodećim pozicijama u institucijama“.
- Nađite mi organizaciono, institucionalno, da su Crnogorci ti koji odlučuju, nema ih. Ova knjiga je u rekordnom roku plasirana u cijelom regionu i na relevantne evropske adrese, došla je do SAD-a i Australije i to zahvaljujući prvenstveno dijaspori, na čemu sam im ja posebno zahvalan - poručio je Belada.
Belada smatra da se na teritoriji Crne Gore teži pravoslavnom fundamentalizmu, navodeći da u njegovom stvaranju postoje tri faze.
- Treći stadijum je taj stadijum fundamentalizma, a trenutno se mi nalazimo u drugoj fazi, a to je faza ‘božje države’, dakle ovo je ‘božja država’, jer ko vrši ovu vlast, kako je izabrana ova vlast ‘20. godine, jesmo li je vi ili ja birali, ili je u Ostrogu formirana?! Djelovanje Srpske pravoslavne crkve od njenog osnivanja, od njenog djelovanja na teritoriji Crne Gore od ‘29. godine do današnjih dana je pogubno, to nijedan narod ne bi dozvolio - zaključio je Belada.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Belada: Đe su te univerzalne vrijednosti koje su decenijama bile u srži crnogorskog postojanja?

Nacionalni savjet Muslimana Crne Gore sinoć je u Podgorici upriličio promociju knjige “Ja sam Alen”, potresne ispovijesti autora Alena Muhića. Predsjednik Savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore, Sabrija Vulić pojasnio je da je ideja o relaziciji ove promocije potekla od profesorice Jasmine Rabrenović, članice NVO Žene Bara. - Ovako nastaju važne stvari – inicijativom pojedinaca koji iskreno žele da doprinesu kulturi dijaloga, što moramo poštovati i podržavati da ovakvih primjera bude više. Savjet Muslimanskog naroda Crne Gore već godinama djeluje sa jasnom misijom: da njeguje identitet našeg naroda, ali da istovremeno gradi mostove saradnje sa svim institucijama, organizacijama i pojedincima, bez obzira kojem nacionalnom ili vjerskom korpusu pripadaju. U našim projektima i aktivnostima, partnerski pristup, otvorenost i međusobno razumijevanje zauzimaju centralno mjesto - istakao je Vulić. “Ja sam Alen” je potresna autobiografija Alena Muhića, djeteta rođenog iz ratnog silovanja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ova knjiga razotkriva brutalnu stvarnost rata, ali i snagu ljudske dobrote i ljubavi.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102911100_ed5f8b6dba34fb0846ae858ffa37417629618109c33ce0b4d4c2ee2b23125a59.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025102911100_ed5f8b6dba34fb0846ae858ffa37417629618109c33ce0b4d4c2ee2b23125a59" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije"></figure>  - Knjiga "Ja sam Alen" nije samo autorska ispovijest. Ona je svjedočanstvo o identitetu, pripadanju i teretu istorije koju pojedinac nije birao. Ona govori o hrabrosti da se traži istina, da se ostane dostojanstven uprkos težini okolnosti, i da se uvijek gleda prema budućnosti. Jedna od najvažnijih poruka ove knjige jeste pomirenje. Pomirenje ne znači zaborav, niti potiskivanje. Ono znači razumjeti da je bol postojao, priznati ga ali dalje graditi mostove – da se slična stvar nikada ne ponovi. Zahvaljujem se autoru, Alenu Muhiću, što je svoju priču podijelio sa drugima, jer time je dao doprinos kulturi pamćenja, dijaloga i – što je najvažnije – ljudskosti - poručio je Vulić. Kvalitetan osvrt na knjigu tokom sinoćnje promocije je napravio publicista i novinar Salko Luboder. - Sam sadržaj knjige plijeni čitalačku pažnju i dovodi do emotivne i psihološke eksponencije. Međutim, ono što je esencijalno važno, u predstavljanju i tumačenju ove knjige i događaja koji su je inspirisali jesu zapravo etičke i društvene poruke kao odjeci ove priče koji postaju vidljiviji tek kada se uđe makar u ovlašno razlaganje i analizu dubljih slojeva ovog kazivanja - naveo je Luboder. Nakon što je odmah po rođenju napušten, Alena usvaja domar bolnice i odgaja ga kao svog sina, uprkos svim predrasudama društva. Alen kao sedmogodišnjak saznaje da Muhići nisu njegovi biološki roditelji i već od tada, naročito u daljem odrastanju, odvažno i hrabro se nosi sa istinom svojeg porijekla.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102911100_49a3b8d1eaf1a60c856934c53e4a2aa9ee1ea172ed87489a6c3c6f9da2312dd9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025102911100_49a3b8d1eaf1a60c856934c53e4a2aa9ee1ea172ed87489a6c3c6f9da2312dd9" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije"></figure>  - Alen u prvi plan svog bivstvovanja stavlja potrebu da bude čovjek i uspijeva u tome. Pomažu mu ljubav i pažnja porodice Muhić koji su njegovo sve – otac, majka i dvije sestre. Ova priča pokazuje da krvna vezna nekada nije odlučujuća u oblikovanju porodice i ličnosti. U ovom slučaju preteže ljubav i čovjekoljublje. Alen je duboko svjestan, da on i po sudbini njemu istovjetni zaslužuju da žive kao ljudi, a ne kao neko ko će se sramiti sebe, svog porijekla ili sopstvene sudbine. Alen nije imao, ni danas nema razloga da se stidi, nije birao kako će nastati i nije birao svog biološkog oca. Zato, neka se stide drugi, svi oni koji su doveli do rata u BiH, svi oni koji su taj period obilježili nečovještvom - ispričao je Luboder. U svojoj ispovijesti, Alen govori o traženju identiteta, suočavanju s istinom o svom porijeklu, susretu s biološkom majkom, te odlučnosti da javno progovori u ime hiljada djece rođene iz ratnog silovanja. - Iako je ovo priča sa teškim i dramatičnim početkom, ovo je istinita pripovijest sa srećnim završetkom. Alen Muhić danas živi u srećnom braku sa suprugom Dženanom, postali su roditelji. Umjesto mržnje i osvete Alen je izabrao ljubav i čovjekoljublje, stoga sa toliko topline i nostalgičnih uzleta piše o djetinjstvu, porodici, komšijama i čarima nekadašnjeg života. Alen je pobijedio sebe, oslobodio mnoge, postao je simbol, otvorio je kapije života – života kakvog zaslužuje čovjek - dodao je Luboder. Sinoćnjoj promociji prisustvovao je i sam autor, Alen Muhić koji je danas medicinski radnik, suprug, otac i aktivista koji širom svijeta podiže glas za prava žrtava seksualnog nasilja u ratu. Muhić je istakao da mu je posebno emotivno što se prva promocija van granica BiH realizuje upravo u Podgorici. - Knjiga Ja sam Alen nije napisana da bi ikoga osudila, nije napisana ni iz jednog čina mržnje niti prema biološkom ocu, niti prema biološkoj majci. Napisana je kao amanet mojoj djeci, kao podsjetnik da nikada ne smiju zaboraviti na rat u Bosni i Hercegovini. Napisana je da bi to čuli od mene, a ne ni od koga drugoga. Ova knjiga treba da bude podsjetnik svima nama da zbog jednog zločinca ne možemo čitav narod okriviti i staviti etiketu za ratne zločince. Ne slažem se da je narod koji živi u Republici Srpskoj genocidan, zločinci su tome doprinijeli i zbog toga trebaju da odgovaraju - istakao je Muhić. Knjiga „Ja sam Alen“ posvećena je onima koji se osjećaju nevidljivo. Ženama koje su preživjele nasilje. Djeci rođenoj iz rata. Usvojenoj deci. Roditeljima koji vole iznad krvi i prezimena.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102911100_7b888b3240271aa08923872c8fcca5609466bfe4e55d3f7a21030e23cf7667e8.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025102911100_7b888b3240271aa08923872c8fcca5609466bfe4e55d3f7a21030e23cf7667e8" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije"></figure>  - Nama djeci koja smo rođena iz ratnog čina silovanja najmanje treba sažaljenja. Ja sam se izborio za sebe da me niko ne sažalijeva. Ja sam hvala Bogu uspješan i bez ove knjige, zdravstveni sam radnik, školovan sam, imam školovanu suprugu, imamo zlatnu djecu. Nisam odgajan da budem Musliman koji će mrziti ne samo pravoslavce, nego ni Srbe. Mi se moramo sa samim sobom pomiriti. Nama rat nije ništa dobro donio, a neće vjerovatno nikada ni donijeti. Ja pričam o miru, ljubavi, dostojanstvu. Pričam o poštovanju koje ta djeca zaslužuju - istakao je Muhić. Autor je istakao da mu je jako važno da knjiga dođe do onoga kome je potrebna. Saopštio je podatak da je u Bosni i Hercegovini iz ratnog čina silovanja rođeno između 5.000 i 15.000 djece, od čega u BiH trenutno živi njih oko 3.000, dok ostali žive van teritorije BiH. - Ja sam imao sreću da sam istinu saznao sa devet godina od jednog dječaka na školskom igralištu, ali da sam saznao sa 19 ili 20 godina, vjerovatno večeras ne bih bio ovdje, ne bih napisao knjigu i ne bih snimio nijedan film. Vjerovatno bih se stidio toga, bio u oklopu žrtve, sam sebe sažalijevao, a ne stojao ovako na bini sa jednom molbom da nas prihvatite, da smatrate da smo normalni ljudi, da nismo samo djeca koju treba sažalijevati. Mi ne tražimo sažaljenje, mi tražimo poštovanje, razumijevanje i nadu da će se budućim generacijama usaditi empatija za ovu temu - kazao je autor. Posjetioci sinoćnje promocije imali su priliku da kupe svoj primjerak knjige, da razgovaraju sa autorom i od njega dobiju posvetu. Nakon izuzetno emotivne i uspješne promocije u Podgorici, knjiga “Ja sam Alen” večeras, 29. oktobra, sa početkom u 19 sati biće predstavljena u Starom Baru u Kući maslina.

1250x600

1084x550

Brutalna stvarnost rata, ali i snagu ljudske dobrote i ljubavi

Kako bi se utvrdile sve činjenice oko dodjele Trinaestojulske nagrade Tužilaštvo bi trebalo da sasluša predlagača, sve članove žirija, dva izdavača i direktoricu Nacionalne biblioteke sa Cetinja, kao i ovlašćeno lice Narodne biblioteke Srbije i samog autora Bećira Vukovića. To je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata na Televiziji E rekao advokat Nikola Belada.
Profesionalno se, kaže, zainteresovao za to što je Trinaestojulska nagrada dodijeljena Bećiru Vukoviću kada je profesorica Jelena Šušanj objavila tekst pod nazivom ,,Bećir dobio CIP za nepostojeću knjigu”. Nakon analize, kako je ispričao stupio je u kontakt sa profesoricom Šušanj.
- Obavili smo nekoliko razgovora i rezultat toga je krivična prijava koju smo podnijeli specijalnom državnom tužiocu. Kao advokat sa dugogodišnjim stažom ne želim da dovodim pri kraju karijere svoj integritet u pitanje, ali u ovom slučaju sam apsolutno siguran da se radi o &nbsp;jednom nedozvoljenom dijelu koje je urađeno s umišljajem, koje je urađeno organizovano i od strane više lica. U ovom predmetu je samo bilo potrebno konsultovati dva zakona, Zakon o izdavačkoj djelatnosti i Zakon o državnim nagradama - rekao je on.
Belada i doc. dr Jelena Šušanj podnijeli su krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu zbog sumnje da je u postupku dodjele najvećeg državnog priznanja u Crnoj Gori - Trinaestojulske nagrade, u slučaju godišnje nagrade koja je ove godine pripala književniku Bećiru Vukoviću za knjigu „Kuće beskućnika“, počinjeno više krivičnih djela.
Belada podsjeća da članove žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade predlaže Ministarstvo kulture, koje i vrši nadzor nad odredbama Zakona o izdavačkoj djelatnosti. Osim što su, pojašnjava on, prekršene odredbe iz oba zakona knjiga (Kuća beskućnika) nije objavljena u 2024.godini, a dokaz su ISBN i COBISS broj.
- ISBN broj i COBISS broj stoje u impresumu knjige koja data članovima žirija, to je zapravo ISBN i COBISS iz knjige Bećira Vukovića izdate 2024.godine, a naslov te knjige je “Poneti na pusto ostrvo”. To nema veze sa knjigom “Kuća beskućnika”. Dalje, u tom impresumu stoji CIP, to je kataloški broj Nacionalne biblioteke Crne Gore sa Cetinja, direktorica Dragica Lompar je ubjedljivo demantovala da taj broj nije izdat, da je to falsifikat. Izdaje se nova knjiga u 2025.godini, daje se novi CIP, taj CIP daje Narodna biblioteka Srbije i to je CIP za knjigu Bećira Vukovića “Njegoševi dani poezije”, a ne za knjigu “Kuća beskućnika”, dakle apsurd nad apsurdima. Ne znam je li slučajno, uglavnom sam u saznanju da je direktor Narodne biblioteke Srbije podnio ostavku na tu funkciju, nevolja mu je ako je zbog ovoga - ocjenjuje Belada.&nbsp;
Iako je ministarka kulture, podsjeća on, rekla da je uloga Ministarstva kulture čisto administrativna, ipak, članove žirija za dodjelu nagrade predlaže Ministarstvo kulture, kao i što vrši nadzor nad odredbama, Zakona o izdavačkoj djelatnosti.&nbsp;
- U članu 35, od stava 1 do 11 taksativno su nabrojani svi poslovi koje mora da radi po pravu upravnog nadzora Ministarstvo kulture i medija. Nema toga ko može njih abolirati od aktivnog učešća i odgovornosti koje imaju u vezi ove knjige. Ima i druga stvar, u situaciji kad vidi cijela Crna Gora šta se dešava u vezi dodjele Trinaestojulske nagrade predsjednik Skupštine Crne Gore pola Crne Gore skupi da dodijeli nagradu Bećiru Vukoviću, i to državnu nagradu, a Trinaestojulska nagrada se dodjeljuje za Dan državnosti Crne Gore - naglasio je Belada.
Crna Gora više nije država, dodaje, već samo teritorijalni pojam sa obrisima teokratske države kojom vladaju Srpska pravoslavna crkva i srpski popovi.
- Izvršioci su ovi službenici i namještenici, čast stručnjacima kojih ima, a ja bih te izvršioce nazvao ,,popićima” za djelovanje po terenu. Ova država je sada samo jedan teritorijalni pojam, nažalost, a bojim se da će to i ostati za jedan duži vremenski period, apsolutno za duži vremenski period, jer treba da se stvore snage koje će uspjeti da se odupru ovome zlu koje nas je našlo. Sistemska rješenja, reforme, evolutivne promjene ne znače ništa, ovo se može mijenjati samo kroz revolucionarnu misao. Uostalom, ovo što se dešava od 2020.godine je kontrarevolucija, imali smo još jednu 1989.godine, a ova je još drastičnija - zaključio je Belada.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DabVr4vRbM_g&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Marija Arnautović

Belada: Nema toga ko može Ministarstvo kulture i medija abolirati od aktivnog učešća i odgovornosti koje imaju u vezi knjige Bećira Vukovića

U posljednje vrijeme ima ne malo takvih štetnih pojava kao što su lokalizam, kao što je pomalo i šovinizam, koji nastaju zbog materijalnih razloga i nebudnosti komunista. Neki komunisti su zaboravili na šire interese čitave zajednice. Neki komunisti gledaju samo svoj najuži krug. Dakle, došlo je i do političkog nezadovoljstva i nepravilnosti u pojedinim republikama. Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda i nećemo nikom dozvoliti da nam dira ili da nam iznutra ruši to bratstvo i jedinstvo... Ljudi se vraćaju u neku svoju istoriju natrag, počinju po njoj da čeprkaju, a zaboravljaju na budući razvoj naše socijalističke zajednice kao cjeline. Nijedna naša republika ne bi bila niko i ništa, da nismo svi zajedno! Mi moramo stvarati svoju istoriju, svoju jugoslovensku socijalističku istoriju, jedinstveni ubuduće, to je naš put. Upravo ovim riječima doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Josipa Broza Tita, iz 1962. godine, juče je u punoj multimedijalnoj sali Kulturno-informativnog centra "Budo Tomović" otvorena promocija knjige "Posljednji Jugoslaveni - sjećanja savjetnika Ante Markovića" autora - diplomate Jovana Vejnovića. - Sve možete da uništite, ali ne možete sjećanje da izbrišete. Zato sjećanje na Jugoslaviju živi na jugoslovenskim prostorima, a iskustva se šire po svijetu – kazao je pozdravljajući prisutne Dragan Mitov Đurović, generalni sekretar Savez udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, koji je i organizator događaja u okviru Programa obilježavanja 13. jula. <h2>Prošlost kao temelj vizije budućnosti</h2> Memoari, objavljeni u izdanju Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu, donosi lična sjećanja Vejnovića, karijernog diplomate i izuzetnog intelektualca, koji je u godinama nestajanja SFRJ bio vanjskopolitički savjetnik posljednjeg saveznog premijera Anta Markovića, što mu je omogućilo uvid u unutrašnje mehanizme savezne vlade i međunarodne pregovore, (poput Mirovne konferencije u Hagu – 1991. godine) u ključnim trenucima raspada Jugoslavije. U najvećem dijelu svoje knjige, Vejnović potanko rekonstruiše period od maja 1989. godine, kada je postao savjetnik jugoslavenskog premijera, do 17. decembra 1991. kada je održana posljednja sjednica vlade SFRJ, opisujući događaje u kojima je učestvovao i iznoseći lična zapažanja o tom razdoblju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_185a5a9af410e8376bf7145e864cfe4d87f1bfd07be24c2078a47ecd597d94db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250713010712_185a5a9af410e8376bf7145e864cfe4d87f1bfd07be24c2078a47ecd597d94db" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  Dragan Mitović Đurović istakao je da knjiga predstavlja sintezu bogatog iskustva autora, koji je, osim što je bio bliski savjetnik saveznog premijera, obavljao i dužnosti jugoslovenskog diplomate u Alžiru, Maroku i Egiptu. Kako navodi Đurović, autor u svojim memoarima progovara o ključnim političkim momentima s kraja jugoslovenske epohe – od posljednjeg Kongresa Saveza komunista Jugoslavije, preko slabosti tadašnje i kasnije savezne vlade, uloge Jugoslovenske narodne armije, uspona Slobodana Miloševića i djelovanja Franje Tuđmana, do brojnih unutrašnjih pobuna, početku rata u Sloveniji, pa u Hrvatskoj i tužnom raspletu u BiH. - A ovih dana sa tugom se sjećamo Srebrenice.... Da se ne zaboravi i ono što se dešavalo na Kosovu. Sve to dio je onog bolnog poglavlja koje zovemo raspadom Jugoslavije, zemlje naše mladosti. Bez pogleda unazad, nema ni pogleda unaprijed i novih pobjeda. Zato je važno podsjećanje na vrijeme posljednjih Jugoslovena, ili vrijeme premijera Antu Markovića koji je pokušavao sa saradnicima da spasi ono što se vjerovatno nije moglo spasiti. Ali i pokušati je za poštovanje. Zato Ante Marković ostaje u sjećanju kao čovjek, borac, stvaralac koji je predvidio ono što nam se minulih decenija dešavalo – kazao je Đurović. <h2>Pogled iza zatvorenih vrata</h2> Profesor Branislav Radulović ocijenio je da je knjiga "Posljednji Jugoslaveni – sjećanja savjetnika Ante Markovića" dragocjeno svjedočenje o posljednjim godinama postojanja države koje više nema. Prema njegovim riječima, riječ je o svojevrsnom “omažu vremenu koje je moglo završiti drugačije, priči o državi koju su razorili “nitkovi””. - Ova knjiga, kako je u njenoj recenziji zapisano, više je od memoara, istorijskog osvrta, više od još jednog pogleda na raspad Jugoslavije. "Posljednji Jugoslaveni" je knjiga koja govori iz prve ruke – tiho, iskreno i duboko lično – o kraju jedne epohe, o posljednjim danima ideje jugoslovenstva, o ljudima koji su do zadnjeg vjerovali da se država, transformisana na konceptu ekonomskih reformi Ante Markovića, može sačuvati – kazao je Radulović. Knjiga je struktuirana u tri hronološke cjeline – djetinjstvo i mladost autora, njegovu diplomatsku karijeru, te završni dio posvećen saradnji sa Antom Markovićem – a prožeta je snažnim emocijama, uz, kako ističe Radulović, neophodnu analitičku distancu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_4e0c37628f255437c99904643f06b2a9f39c6c2d6b2740e323a89e3b54894e8d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250713010712_4e0c37628f255437c99904643f06b2a9f39c6c2d6b2740e323a89e3b54894e8d" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  - Kroz zapise Vejnovića upoznajemo jednog drugog, javnosti manje poznatog Antu Markovića, centralnu figuru knjige, ne samo kao ekonomistu, reformatora i posljednjeg političkog optimistu, već i čovjeka koji je “svjesno krenuo u borbu protiv rastućih nacionalizama, često sam i bez prave podrške”. Marković se prikazuje kao “posljednji državnik koji je vjerovao da Jugoslavija ima budućnost”, kao idealista u vremenu kada su pragmatizam i nacionalizam dominirali, čije ekonomske reforme i pokušaji demokratizacije su bili “posljednji tračak nade” – naveo je Radulović. Kroz ovu memoarsko-političku ispovijest, dodaje Radulović, autor čitaoce uvodi “iza zatvorenih vrata” tadašnje savezne vlade, opisujući susrete sa svjetskim liderima, diplomatske pregovore, ali i gorka saznanja o “nemoći razuma u vremenu koje je pripadalo strastima”, pružajući uvid u kompleksne političke i društvene procese koji su doveli do raspada (Titove) Jugoslavije. Prema njegivim riječima, knjiga "Posljednji Jugoslaveni" je hronika raspada Jugoslavije, ali i raspada međunarodnog poretka koji je do tada postojao. - Pisano pristupačno, sa mnogo ličnih anegdota, uz vidno prisutan ton razočaranja i nostalgije, autor se ne ustručava da kritikuje sve strane – nacionalne lidere koji su, kako kaže, “izdali ideju Jugoslavije zarad lične moći i interesa”. Nacionalizam se prikazuje kao glavni motor raspada, a mediji kao njegovi saučesnici – istakao je Radulović. Ova knjiga, kako kaže Radulović, nije napisana da bi se dokazala politička istina, već da bi se sačuvala ljudska. - "Posljednji Jugoslaveni" nas podsjeća na to da istorija nije crno-bijela, da heroji često ostaju nepoznati, a da porazi ne dolaze uvijek sa bojišta, već i iz kaancelarija, iz tišine međunarodne nezainteresovanosti, iz nedostatka volje da se nešto sačuva. Stoga, vrijedi pročitati ovu knjigu, imati je u svojoj biblioteci, ne samo kao istorijski podsjetnik, već kao lični dnevnik jedne izgubljene nade, kao omaž jednom vremenu koje se moglo drugačije završiti i državi koju su "nitkovi" razorili – zaključio je Radulović. <h2>Nasljeđe jugoslovenstva</h2> Potpredsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Milojica Dakić rekao je da ovom knjigom Vejnović analitički precizno i objektivno zapaža i prikazuje genezu i uzroke raspada Jugoslavije, "zemlje do koje mu je bilo neobično stalo i kojoj je pripadao svim bićem".  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_259ba38745e2c3829d4a1a58cc14e6555f25afe8a2b3d25ffddbba4f02713d13.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250713010712_259ba38745e2c3829d4a1a58cc14e6555f25afe8a2b3d25ffddbba4f02713d13" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  Kako je istakao, rasvijetlio je brojne nepoznanice, uvriježena vjerovanja i ključne događaje u samom vrhu jugoslovenske vlasti tokom posljednjih dana države koja, za mnoge, ostaje trajna uspomena. - Slom ideje u koju je vjerovao i bio joj nesebično posvećen teško je doživio i prihvatio. Glavni razlog raspada Jugoslavije, kako ga Vejnović saopštava u knjizi je “prevlast ideologije nad privredom i društvom zakonomjerno je proizvodila ekonomsku neefikasnost i političke sukobe”, a “najveći grijeh Saveza komunista Jugoslavije je opuštanje nacionalizma”. Ne ustručava se da saopšti postupke, ponašanja i greške, čak i najtežih pretpostavljenih – rekao je Dakić na promociji u KIC-u. Konstatovao je da raspad Jugoslavije i pobjeda nacionalizma nijesu ugasili građanske, antifašističke i civilizacijske ideje kojima je Jovo Vejnović odan cijelog života. - Ideja jugoslovenstva ostala je utkana u njegovu biografiju. Pitam se da li je bilo moguće očekivati nešto drugo od čovjeka koji je radio i izgrađivao se na temeljima jugoslovenstva, koji je obavljao odgovorne dužnosti, razvijao poslovne i diplomatske veze po cijelom svijetu, uspostavljajući čvrste i trajne odnose, koji se školovao u sedam gradova iz tri nekadašnje jugoslovenske republike (a danas samostalne države), koji je radio u četiri grada (od kojih su danas dva prijestona), i vršio odgovornu diplomatsku aktivnosti u četiri države sjeverne Afrike – zaključio je Dakić. <h2>Ideje Markovića i danas na “dnevnom redu”</h2> Autor Jovan Vejnović je kazao da je ovu knjigu nosio u glavi 30 godina, a onda su se sjećanja, događaji i lica počeli slagati kao mozaik koji je tražio da bude prenesen na papir. Međutim, više nego o samoj knjizi, Vejnović je juče u Podgorici radije birao da iznese današnja stajališta o ličnostima i događajima iz perioda nestajanja SFRJ, istovremeno nudeći i sažetu refleksiju o političkoj stvarnosti današnjeg regiona i svijeta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_9b22dca8b2e7463a27e60dd496b068e34b717d4b210889da472710057daeb981.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250713010712_9b22dca8b2e7463a27e60dd496b068e34b717d4b210889da472710057daeb981" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  - Živimo zajedno osamdeset godina i prolazimo kroz velike teškoće. Naš najveći problem su fanatizam i fatalizam koji se prije izrodio na ideji stvaranja Velike Srbije i Velike Hrvatske. U ovoj knjizi sam pokušao reći da je Jugoslavija postala država u kojoj više nije najvažniji rad i čovjek, već nacija. Tu nema racionalne, građanske koncepcije, već jedna mitomanska, mitološka, fanatizovana politika koja nikud ne može povesti nego tamo gdje je, nažalost, sve nas skupa dovela. Svaka nacionalna homogenizacija zakonomjerno vodi prema ratu. Niko pametan neće osporavati da su nacionalna pripadnost i identitet važni, ali ne završava sve na tome. Osnova države nije Srbin ili Hrvat, nego građanin. Uspješna država se samo na takvom konceptu može napraviti – kazao je, pored ostalog, Vejnović. Kako je naglasio, knjigu nije pisao zarad prošlosti, već iz uvjerenja da su ključni elementi ideja koje je Ante Marković zastupao i danas aktuelne i "na dnevnom redu". - Bez prihvatanja takve koncepcije nećemo imati sreće na našem prostoru i nećemo izaći iz ovih teškoća u kojima se nalazimo. I danas zastupam stav – najbolji okvir za razvoj ovih prostora apsolutno je bila Jugoslavija. Ideja jugoslovenstva je postojala i prije Jugoslavije, siguran sam da postoji i poslije raspada Jugoslavije – poručio je Vejnović. Promociji u KIC-u "Budo Tomović" prisustvovali su i predstavnici antifašističkih organizacija iz republika/država bivše Jugoslavije i Albanije.

Tamara Klikovac

Omaž vremenu koje se moglo drugačije završiti i državi koju su "nitkovi" razorili

U Udruženju pravnika Crne Gore ocijenili su da je Ministarstvo kulture i medija dužno da izvrši upravni nadzor u slučaju "falsifikovanja obaveznih podataka" za knjigu za koju je Bećir Vuković dobio Trinaestojulsku nagradu, te da bi izbjegavanje nadležnosti, posebno nakon dostavljene prijave iz Nacionalne biblioteke "Đurđe Crnojević" značilo "nesavjestan rad u službi", što za posljedicu ima ozbiljnu pravnu odgovornost.
Podsjećamo, Nacionalna biblioteka Crne Gore (NBCG) „Đurđe Crnojević“ uputila je zvaničnu prijavu Ministarstvu kulture i medija zbog, kako navode, zloupotrebe svog naziva i CIP zapisa, što predstavlja kršenje više članova Zakona o izdavačkoj djelatnosti.&nbsp;
U dopisu, upućenom ministarki Tamari Vujović, NBCG ukazuje na slučaj knjige „Kuće beskućnika“ autora Bećira Vukovića, za koju je nelegalno upotrijebljen CIP zapis dodijeljen drugom naslovu – knjizi „Ponesi na putu ostrvo“ iz Narodne biblioteke Srbije, a koju je žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade ocjenjivao kao regularno prijavljeno izdanje
Udruženje pravnika Crne Gore upućuje javnost na Zakon o izdavačkoj djelatnosti, koji eksplicitno u članu 24 zabranjuje "stavljanje u promet publikacija koje ne sadrže podatke" propisane ovim Zakonom i u članu 35 propisuje kazne za takve nedozvoljene radnje.&nbsp;
Kako postoji jasna potvrda nadležnog organa - Nacionalne biblioteke Crne Gore da je "falsifikovana" knjiga stavljena u promet suprotno odredbama Zakona o izdavačkoj djelatnosti, to je, smatraju u Udruženju pravnika, Ministarstvo kulture i medija, saglasno članu 34 Zakona dužno da kao neposredno nadležni organ izvrši - upravni nadzor.
- Svako odlaganje Ministarstva da "izbjegne" svoju nadležnost, posebno nakon dostavljene prijave iz Nacionalne biblioteke "Đurđe Crnojević" značilo bi "nesavjestan rad u službi", što za posljedicu ima ozbiljnu pravnu odgovornost - istakli su u Udruženju pravnika.
Udruženje pravnika ne ulazeći u "estetske, moralne ili političke" aspekte cijelog slučaja, kao što je upozorilo da je Žiri prekršio član 17 Zakona o državnim nagradama, sada upozorava nadležno Ministarstvo da su "svi jednaki pred zakonom" i da je temeljni princip uređene države - vladavina prava.
- Stoga, ovaj i svi državni organi i njihove starešine dužni su "neselektivno" primenjivati Zakon, pa stoga Ministarstvo kulture i medija treba da izvršiti hitan upravni nadzor i o "utvrđenim nezakonitostima" obavestiti nadležne državne organe i preuzme radnje u cilju sankcionisanja lica koja su izvršila prekršaj iz člana 35 Zakona o izdavačkoj djelatnosti - poručuju iz Udruženja pravnika.

Udruženje pravnika: MKM da izvrši hitan upravni nadzor, svako izbjegavanje nadležnosti nosi ozbiljnu pravnu odgovornost

Knjiga „Kuće beskućnika“, za koju je Bećir Vuković dobio Trinaestojulsku nagradu, nije evidentirana u nacionalnim i regionalnim bibliotečkim bazama, niti postoji ijedan njen primjerak u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore, potvrđeno je Portalu ETV iz te ustanove. Pored pitanja kako je negatoru svega crnogorskog i poborniku četničkog pokreta moglo pripasti najveće državno priznanje i kako je Žiri odlučio da sva tri laureata budu iz iste oblasti (kultura i umjetnost), iako je nagrada predviđena za još dvije oblasti, postavlja se dodatno - da li je Vukoviću dodijeljena nagrada za knjigu koja ne postoji?! <h2>Neidentifikovano djelo</h2> - Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade donio je odluku da se nagrada za 2025. godinu dodijeli: gitaristi Milošu Karadagliću, za svjetsku turneju povodom promocije albuma „Barok“; Bećiru Vukoviću, za knjigu „Kuće beskućnika“; grafičaru Velju Stanišiću, za autorsku izložbu „Evolucija“ - saopšteno je iz Ministarstva kulture i medija 2. jula.&nbsp; To je zasad jedini trag koji ukazuje na postojanje Vukovićevog djela pod tim naslovom. Interesantno je da postoji zbirka poezije gotovo identičnog naziva „Kuća beskućnika“, objavljena 1998. godine, ali kao autorsko djelo Benjamina Isovića. Nema pisanog traga ni da je Vuković promovisao nagrađeni uradak ove ili prošle godine. Promocije je održao jedino za knjigu „Poneti na pusto ostrvo“ 2024. godine, čiji su suizdavači Obodsko slovo u Podgorici i Štampar Makarije iz Beograda.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250704160736_799f09a2b6491b1fa81c498e1354c7588d7d25cc39c23f89eefc93dc41716121.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250704160736_799f09a2b6491b1fa81c498e1354c7588d7d25cc39c23f89eefc93dc41716121" data-rendition-name="original" width="1625" height="867" loading="lazy" alt="Evidencija COBBIS-a"> <figcaption>Evidencija COBBIS-a(Photo: Stop kadar)</figcaption> </figure>  Da „Kuća beskućnika“ ne postoji u COBISS pretraživaču, u kome su registrovane objavljene knjige, potvrdila je Portalu ETV direktorica Nacionalne biblioteke Dragica Lompar. - Knjiga „Kuće beskućnika“ autora Bećira Vukovića nije evidentirana u bibliotečko-informacionoj bazi COBISS.cg, niti postoji informacija o njenom publikovanju u regionalnim bazama sistema COBISS.Net. Naše evidencije o objavljenim publikacijama u Crnoj Gori zasnivaju se na zahtjevima izdavača ili autora za dodjelu CIP-a i ISBN-a putem kojih se prati izdavačka produkcija svake zemlje. Na osnovu izuzetno preciznih podataka, nemamo saznanja da je ova publikacija u bilo kojem formatu objavljena. Obzirom da nije evidentirana u našim bazama, a nijesmo je dobili ni u fizičkom obliku, nije ni mogla biti kataloški obrađena - objasnila je Lompar. Iz toga proizilazi da ni u Biblioteci ne raspolažu podacima koji bi pomogli da se identifikuje nagrađena publikacija.&nbsp; - Dakle, bilo kakva informacija o ovom izdanju nije u posjedu Nacionalne biblioteke Crne Gore - jasna je Lompar.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250704160740_e009e47b2e9f88c32161ab49dbd3d4d7889afa7bf45549b37692d563c115e281.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250704160740_e009e47b2e9f88c32161ab49dbd3d4d7889afa7bf45549b37692d563c115e281" data-rendition-name="original" width="1007" height="570" loading="lazy" alt="Dragica Lompar"> <figcaption>Dragica Lompar(Photo: ZUNS)</figcaption> </figure>  <h2>Niz pitanja</h2> Na pitanje da li to znači da knjiga nije ugledala „svjetlo dana“ ukoliko je nema u ovim bazama, Lompar nije mogla sa sigurnošću da potvrdi, ističući da se autori često ne pridržavaju Zakona o izdavačkoj djelatnosti i zaobilaze proces registracije. - Svaki regularno podnijeti zahtjev za evidenciju knjiga se automatski prosljeđuje bazi u Londonu i sve publikacije koje imaju ISBN budu elektronski evidentirane i prije same štampe. Za ono za šta nam se ne obrate autori, ili izdavačka kuća nemamo evidenciju - kazala nam je Lompar. Zato se nameće još jedno logično pitanje - ukoliko ovo djelo postoji u nekom obliku, a pravila za dodjelu Trianestojulske nagrade nalažu da nagrađeni pojedinci i njihovo djelo doprinose razvoju i afirmaciji Crne Gore, zbog čega knjiga nije zvanično prijavljena, evidentirana i dostupna javnosti kroz institucionalne i bibliotečke kanale. Nejasno je i da li je Žiri imao uvid u djelo i njegove vrijednosti ili je odluku da dodijeli najveće državno priznanje čovjeku koji vrijeđa i negira crnogorsku naciju i identitet donio na osnovu političkih i ideoloških afiniteta, a ne na temelju stvarnog književnog doprinosa. Predsjednik žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade Nikola Rakočević kazao je Pobjedi da će se uskoro oglasiti i pojasniti odluke tog tijela. <h2>Muk Mandića</h2> U međuvremenu, crnogorska stučna javnost i opozicione partije traže da se odluka povuče, tvrdeći da je, pored ostalog, prekršen član 17 Zakona o državnim nagradama kojim je predviđeno da godišnja Trinaestojuslka nagrada može biti samo jedna u određenoj oblasti. Udruženje pravnika Crne Gore konstatovalo je da je u ovom slučaju došlo do „grubog i bezobzirnog kršenja Zakona“, napominjići da, ukoliko Žiri ne ispravi propuste, dužna je da reaguje Skupština, koja imenuje predsjednika i članove žirija u skladu sa članom 19 Zakona o državnim nagradama. I poslanica Demokratske partije socijalista (DPS) Aleksandra Vuković Kuč pozvala je juče predsjednika Skupštine Andriju Mandića da ne ulazi u protivzakonitu zonu i da odmah pozove članove Žirija da ponište odluku. Reakcije prvog čovjeka parlamenta još nema, osim što je za 8. jul najavio svečani prijem povodom Dana državnosti i ceremoniju dodjele Trinaestojulske nagrade. Crnogorski naučnik Dragan Hajduković, jedan od kandidata za nagradu, poručio je da će pokrenuti postupak kod Upravnog suda Crne Gore ukoliko Žiri ne prizna da je prekršio Zakon o državanim nagradama i ne bude ponovo odlučivao o laureatima. U Ministarstvu kulture i medija muk. Ne oglašavaju se. Čekaju da „oluja“ prođe. Ipak, biće da je nešto drugo. Bećir Vuković je promoter ideologije koja je iznjedrila i aktuelnu ministarku Tamaru Vujović. I tako je najveće crnogorsko državno priznanje još jednom brutalno oskrnavljeno, ne samo imenom i djelom onoga kome je dodijeljeno, nego i bahatim gaženjem preciznih zakonskih procedura, a zarad trulog kompromisa. Neprihvatljiv je princip da se na ovakav način „mire“ podjele u našem društvu i podlo izjednačavaju antifašizam i zagovornici ideologije koja je čvrsto stajala uz fašizam. Članovi Žirija koji su glasali protiv ili bili uzdržani, ako se nijesu povukli kada je trebalo, morali bi to da urade sada. Žalosno je što je jedan vrhunski umjetnik i svjetski ambasador Crne Gore Miloš Karadaglić doveden u poziciju da se neprihvatljivim ponašanjem Žirija na neki način kalja i njegovo veliko ime.&nbsp;

Bećiru Vukoviću Trinaestojulska nagrada za knjigu koje nema?!

Knjiga „Bjelopavlići između istorije i legende“ autora Momčila Šaletića novo je izdanje Matice crnogorske. Radi se o drugom, dopunjenom izdanju 30 godina nakon što je prvi put objavljena. U knjizi je Šaletić ukrstio istorijske izvore i dokumenta s plemenskom legendom s namjerom, kako sam navodi, da dođe do potpunije istorijske istine, čime je otvorio jedan novi ugao u obradi ovakvih tema.
U svom predgovoru ovom izdanju Šaletić objašnjava da je u savremenom dobu tehnološki razvoj učinio da se stvara sasvim nova kultura, a „ono što je do juče bila naša svakodnevica danas je već napušteno i zaboravljeno.“
– Nestaju običaji, blijedi tradicija, drugačiji su odnosi u porodici, labave bratstveničke veze. Jednom riječju – naš lični i društveni život se mijenja. Te promjene su više ideološke nego društvene. Čuvanje i znanje o tragovima naše prošlosti je još uvijek čvrsta veza koja nas drži za ovo tlo na kome živimo, na kome smo ponikli i mi, i naši preci, i naši potomci. Bili toga svjesni ili ne, naša prošlost ipak živi u nama i dobrim dijelom nas čini takvima kakvi jesmo. Njoj ne treba robovati, ali je baš zato treba poznavati i čuvati je od zaborava, makar u knjigama – zapisao je Šaletić.
Uz prvo izdanje Šaletić je istakao da istorija Bjelopavlića, s obzirom na bogatstvo događaja i izuzetnih ličnosti, predstavlja pravu riznicu.
– Ovaj moj skromni pokušaj da potpunije osvijetlim legende o nastanku Bjelopavlića, i u kraćim tekstovima, nekoj vrsti „Istorijskih medaljona“, predstavim pojedine događaje, samo je jedan fragment, jedan pogled na to ogromno istorijsko bogatstvo – zapisao je Šaletić.
Knjiga sadrži 20 poglavlja u kojima se nalaze, između ostalih, zapis o prvom ljekaru u Bjelopavlićima, o starosti manastira Ostrog, bitkama i sporovima, kao i o znamenitim ličnostima iz bjelopavlićkog kraja. 
Urednik izdanja je Marko Špadijer, a knjigu u ime izdavača potpisuje Ivan Ivanović. Knjiga „Bjelopavlići između istorije i legende“ Momčila Šaletića objavljena je u okviru biblioteke Matice crnogorske „Kultura i istorija“.

Momčilo Šaletić o Bjelopavlićima između istorije i legende

U državama Zapadnog Balkana, gdje nasljeđe sukoba i podjela još uvijek duboko utiče na društvo, lekcije iz italijanskog iskustva s institucijom Predsjednika Republike mogu otvoriti put ka većoj političkoj stabilnosti i koheziji.
To je poručeno na promociji knjige "Predsjednici Republike Italije" autora Đanluke Pasarelija, profesora na Univerzitetu La Sapienza u Rimu, koja je održana u svečanoj sali Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore.
Predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring i istraživanje (CeMI) i profesor na FPN, doc. dr Zlatko Vujović, kazao je da su rijetke prilike da se u Crnoj Gori objavi strano izdanje, navodeći da će u ime Crnogorskog udruženja za političke nauke učiniti sve da se to promijeni i da više ovakvih knjiga bude prevedeno i objavljeno u Crnoj Gori.
- Profesor Pasareli je veliki poznavalac Balkana, posebno Crne Gore, i veliki prijatelj naše zemlje. Kao rezultat uređivačke aktivnosti profesora Pasarelija, ranije je izašla knjiga „Prezidencijalizacija političkih partija na Zapadnom Balkanu“, koja je obuhvatila širi geografski prostor Balkana, uključujući analize Hrvatske i Slovenije. Odlučili smo da crnogorskoj publici približimo italijanski politički sistem kroz ovu knjigu, fokusirajući se na ulogu predsjednika Italije, koja je značajno drugačija od predsjedničke funkcije u državama bivše Jugoslavije i Albanije - naveo je Vujović.
Pojasnio je da u Crnoj Gori i državama regiona predsjednici često imaju institucionalno slabe pozicije, ali ako su istovremeno predsjednici vladajuće partije, njihova moć postaje izuzetno velika, što često polarizuje društvo.
- S druge strane, u Italiji imamo složeniji sistem, gdje je predsjednik rezultat visokog stepena kompromisa i konsenzusa, što daje stabilnost političkom sistemu - naveo je Vujović.
Prema njegovim riječima, profesor Pasareli je u ovoj knjizi, kroz naučni, ali i pripovjedački stil, uspio da približi političku kulturu Italije široj publici, uključujući stručnjake, ali i one koji žele znati više o političkom sistemu Italije.
- Imamo zadovoljstvo da predstavimo crnogorsko izdanje ove knjige, od koje ćemo jedan broj primjeraka donirati Fakultetu političkih nauka, jer je knjiga izuzetno korisna i za naše studente. Naši profesori, Srđan Darmanović i Ivan Vuković, predaju predmete na kojima se ova knjiga može koristiti kao literatura za seminarske i naučne radove - rekao je Vujović.
Profesor na FPN, prof. dr Srđan Darmanović kazao je da nas Pasarelijeva knjiga vodi kroz istoriju poslijeratne republike, prikazujući likove 12 šefova države koji su imali ogromnu ulogu u oblikovanju moderne Italije.
- Kao što Đanluka ističe u "u zemlji koja je za skoro 80 godina od Drugog svjetskog rata do danas promijenila 69 vlada, krizni menadžment mudrih, staloženih, ali i odlučnih šefova države, bio je nerijetko presudne važnosti - naveo je Darmanović.
On je istakao da, prema političkoj teoriji o kojoj Pasareli piše, šef države predstavlja najvišeg zvaničnika u suverenoj zemlji i simbolizuje jedinstvo i integritet nacije.
- Međutim, on naglašava da u parlamentarnoj republici, kao što je Italija, šef države ima mnogo više ceremonijalnu, simboličnu i ograničenu ulogu, što ga stavlja u izazovnu poziciju pored snažnog premijera. U ovom kontekstu, Đanluka se osvrće na ulogu šefa države kao "stabilizirajuće i neutralne snage," koja treba da stoji iznad svakodnevnih partijskih i političkih borbi, a njegovo djelovanje treba da "održi dostojanstvo funkcije i promoviše nacionalnu koheziju čak i tokom političkih previranja“ - rekao je Darmanović.
Kao čuvari ustava, italijanski predsjednici su, prema Đanlukinom viđenju, intervenisali "kada su smatrali da je demokratski proces ugrožen."
On takođe ističe da su "javnost ih je vidjela kao posljednju instancu kada se pojavljaju sukobi unutar vlade ili parlamenta," čime se osigurava da se ustavni poredak održi čak i u turbulentnim vremenima.
- Đanluka nam šalje "dobro poznatu poruku koja u američkom političkom žargonu glasi: „Personality Matters, Leadership Matters“. Njegova knjiga, kako se čini, ne samo da istražuje ličnosti koje su oblikovale Italiju, već takođe postavlja pitanje: "Da li iz Đanlukine knjige možemo izvući neke lekcije za naš region Zapadnog Balkana?" - naveo je Darmanović.
Profesor na FPN, doc. dr Ivan Vuković, istakao je da za razliku od većine autora koji proces konsolidacije italijanske demokratije u decenijama nakon fašističke diktature i nacističke okupacije analiziraju u odnosu na djelovanje brojnih vlada, fokus profesora Pasarelija je na instituciji predsjednika i onima koji su u Italiji služili u tom kapacitetu, predstavljajući neko manje, neko više uspješno, kao garant nacionalnog jedinstva i poštovanja državnog ustava.
- Na način koji je veoma koristan za studente političkih nauka i sve one koji žele da saznaju nešto više o proceduri izbora predsjednika, koja uzgred u nekoliko tačaka podsjeća na izbor poglavara Rimokatoličke crkve. Njegovim ustavnim nadležnostima, kažem njegovim jer Italija još uvijek čeka na prvu predsjednicu, te njegovoj veoma značajnoj ulozi u političkom sistemu Italije, autor je predstavio jednako uzbudljivu savremenu političku istoriju svoje zemlje - naveo je Vuković.
Prema njegovim riječima, svako od poglavlja posvećenih italijanskim predsjednicima predstavlja poseban prilog priči o duhu vremena koje je oblikovalo Italiju danas.
- Drugim riječima, okvir za njihove političke biografije čine decenije društvenih previranja i dubokih podjela među Italijanima različitih ideoloških svjetonazora, uz nezaobilazne političke spletke i intrige, priče o mafiji, masoneriji i italijanskoj dubokoj državi. Kratka istorija hladnog rata u Evropi i jedno svjedočanstvo o nacionalnom pomirenju predstavljaju vrijednu lekciju onima koji se bave partijskom politikom. I, nadasve, podsjećanje na to koliko su, pogotovo u izazovnim vremenima, značajni primjeri državničkog odnosa predsjednika Republike - rekao je Vuković.
Autor knjige "Predsjednici Republike Italije" i profesor na Univerzitetu La Sapienza u Rimu Đanluka Pasareli uporedio je izbor predsjednika Republike Italije sa izborom pape, ističući da iako nisu direktni izbori, postoji određena sličnost u njihovoj tajnosti i ozbiljnosti.
On se osvrnuo na uticaj ličnosti i kredibiliteta predsjednika, navodeći bivšeg predsjednika Karla Azelja Čampija kao primjera vođe koji je mogao ostvariti značajan uticaj bez potrebe za vojnim resursima.
Pasareli je naglasio da je predsjednička funkcija u Italiji više simbolična i ceremonijalna, ali i da može igrati ključnu ulogu u posredovanju između vlade i naroda.
- Predsjednik treba da bude lik koji donosi stabilnost u sistemu često pogođenim promjenama vlasti. Italijani imaju posebno povjerenje prema predsjedniku, uprkos opštem nepovjerenju prema političarima. Predsjednik Republike se smatra "ocem nacije" koji može umiriti i voditi narod kroz političke turbulencije - pojasnio je Pasareli.
Ukazao je kako se predsjednik bira indirektno, kroz kombinaciju članova dva doma parlamenta i regionalnih delegata, što omogućava postizanje šireg konsenzusa.
- Ovaj sistem pomaže u odabiru umjerenijih kandidata i smanjuje mogućnost polarizacije u društvu - dodao je Pasareli.
Izrazio je nadu da bi se u Crnoj Gori mogla otvoriti diskusija o indirektnom izboru predsjednika kao mogućem načinu smanjenja podjela unutar društva.
Ambasadorka Italije u Crnoj Gori, Andreina Marsela, istakla je da se promocija ove knjige dešava tokom proslave Dana italijanskog jezika, izrazivši posebnu zahvalnost profesoru Pasareliju, koji je sa velikim entuzijazmom prihvatio njihov poziv da dođe i promoviše knjigu napisanu na italijanskom, a prevedenu na crnogorski jezik.
 - Ovom promocijom slavimo italijanski jezik i izvan naših nacionalnih granica, dok ujedno dokazujemo čvrstu saradnju između Italije i Crne Gore, kako na polju lingvistike, tako i na političkom planu, što se reflektuje kroz ovu knjigu - istakla je Marsela.
Prodekanka za međunarodnu saradnju na Fakultetu političkih nauka doc. dr Ena Grbović izrazila je zadovoljstvo što se promocija knjiga održava upravo na tom fakultetu, navodeći da je knjiga vrijedan vodič za razumijevanje modernih političkih sistema, demokratskih procesa i liderstva.
- Italija, u tom smislu, predstavlja reprezentativan primjer. Istorijske i kulturne veze između Italije i Crne Gore su duge i bogate. Dovoljno je podsjetiti na krunu crnogorsko-italijanskih veza, na koju smo svi ponosni – kraljicu Jelenu Petrović-Njegoš, odnosno Jelenu Savojsku. Danas, kao dvije suverene zemlje na Jadranu, naši odnosi su čvrsti i utemeljeni na međusobnom poštovanju, kao i na zajedničkim vrijednostima evropskih integracija. U tom smislu, Crna Gora i Italija su danas euroatlantske saveznice, a Italija pruža snažnu podršku Crnoj Gori na njenom putu ka članstvu u Evropskoj uniji - istakla je Grbović.
Ukazala je da saradnja s italijanskim univerzitetima i istraživačkim centrima svake godine dobija na značaju, stvarajući nove generacije visokoškolaca koji grade mostove između dvije države.
- Broj studenata našeg fakulteta koji posjećuju Italiju u okviru programa studentske razmjene raste iz godine u godinu, na obostrano zadovoljstvo naših obrazovnih sistema - navela je Grbović.
Izdavači knjige „Predsjednici Republike Italije“ za Crnu Goru su Crnogorsko udruženje za političke nauke (MoPSA) i Centar za monitoring iz istraživanje (CeMI).

Italijansko iskustvo s institucijom Predsjednika Republike put ka političkoj stabilnosti i koheziji na Zapadnom Balkanu

Promocija knjige “Servantes, najpoznatiji ulcinjski rob”, čiji je autor srpski književnik, pjesnik i aforističar Slavomir Vasić, održana je sinoć na Servantesovom trgu u hotelu “Palata Venecija” u Starom gradu u Ulcinju.&nbsp; U Vasićeovom djelu je riječ o mitskoj priči o robovanju najpoznatijeg španskog pisca Migela De Servantesa unutar Starogradskih bedema u Ulcinju krajem 16. vijeka, suptilno isprepletenoj sa realnošću tog vremena.&nbsp; - Ovo je premijerno predstavljanje te knjige i drago mi je da smo upravo na Servantesovom trgu uradili tu promociju. Ja sam u Ulcinj prije par godina došao kao turista i u šetnji gradom primijetio sam ovaj spomenik Servantesu i mislio sam da je to jedna skulptura koja je rađena kao što se rade svuda po svijetu, jer je Servantes planetarno poznat pisac. Ušao sam u neka mala istraživanja i vidio sam da je u stvari spomenik ciljano na tom mjestu jer postoji legenda i mit da je Servantes svojevremeno nakon bitke kod Lepanta završio kao rob ovdje u Ulcinju. To je bio povod da krenem u ova istraživanja i na kraju je došlo do realizacije ove knjige - objasnio je Vasić.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024092108098_b521ef51a93aac749a08f229260c03953c2a6db48fa5b1c5f6ef4e3e2516e352.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024092108098_b521ef51a93aac749a08f229260c03953c2a6db48fa5b1c5f6ef4e3e2516e352" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije u Ulcinju"> <figcaption>Sa promocije u Ulcinju(Photo: Media biro)</figcaption> </figure>  Vasić je istakao da je riječ o književnoj fikciji, ali da se držao i određenih činjenica.&nbsp; - Te činjenice su mit i legenda, ali mislim da su sasvim dovoljni da se krene sa tom temom. Mit je neka suština, nešto što se kroz istoriju prenosilo sa koljena na koljeno kao nešto vrijedno i bitno, tako da tu nema više dileme – Servantes je bio ulcinjski rob i treba da se radi na toj ideji - dodao je pisac.&nbsp; Moderatorka promocije knjige u Ulcinju bila je mr Mirjana Radulović, profesorica CSBH i književnosti.&nbsp; - Kao profesorica književnosti našla sam u ovom pitkom štivu mnogo toga interesantnog što će vas kao buduće čitaoce interesovati i privući da ga uzmete u ruke i ne ostavite sve dok ne dođete do njegovih posljednjih stranica. Prilikom ispisivanja ovog djela autor se poslužio biografskim metodom – sve one podatke koje je znao iz Servantesove biografije upotrijebio je u ovom djelu. Uprkos njegovom aristokratskom porijeklu vodio je jedan skroman život, nezadovoljan dotadašnjim životnim postignućem 1571. godine odlazi na Jonsko more i u tim vodama u bici kod Lepanta biva ranjen. Tu ga zarobljavaju gusari na čelu sa junakom Riđobradim Pacovom i tako ga spašavaju. Roman koji je pred nama ima sve karakteristike savremenog modernog romana. U centru zbivanja stavljen je čovjek i njegovo bitisanje na zemlji, njegov način života, smisao života i njegova potraga za istim - navela je Radulović.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024092108098_54e4c4f2b2ed233b0c6acb84007e50a5eb2e5700fc450fb1898271a8f88136f8.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024092108098_54e4c4f2b2ed233b0c6acb84007e50a5eb2e5700fc450fb1898271a8f88136f8" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Sa promocije u Ulcinju"> <figcaption>Sa promocije u Ulcinju(Photo: Media biro)</figcaption> </figure>  Među značajnim brojem posjetilaca koji su uživali u ovoj promociji knjige na Servantesovom trgu našao se i novinar, Radomir Petrić.&nbsp; - Bilo je zaista prelijepo prisustvovati ovom događaju u zaista inspirativnom ambijentu. Ovo je prije svega bio kulturni događaj – promocija jednog romana koji će sigurno dobiti pažnju i svoje čitaoce, a na drugoj ravni ovo je bila priča koja mora dobiti što je moguće više prostora u valorizaciji turističke ponude Ulcinja. Ime Servantesa je veliki magnet u čitavom svijetu. Ovo je neko poklapanje vektora kulture i turizma na dobrobit čitave zajednice, a prije svega zahvaljujući pregalaštvu i entuzijazmu porodice Resulbegović i našeg domaćina Ganija koji stvarno radi stvari za Stari grad, a potom i za grad Ulcinj koje služe na ponos ovoj zajednici - naveo je Petrić.&nbsp; Da postoji prostor za bolju valorizaciju priče o Servantesu, ali i cijele kulturne baštine Ulcinja ističe i menadžer Opštine Ulcinj, Damir Raščić.&nbsp; - Zaslužujemo da budemo na većem kulturnom nivou iz razloga što vučemo veoma dugu tradiciju od oko 2.500 godina kulturno-istorijskog nasljeđa i kulturne baštine. Mislim da ove priče zaslužuju bolji nivo zastupljenosti kod građana i kod nas u kulturi - naveo je Raščić.

Mitska priča o robovanju najpoznatijeg španskog pisca unutar Starogradskih bedema

Promocija knjige „Stub Soli” dramaturga i profesora Aleksandra Radunovića Popaja, održana je sinoć u Narodnoj biblioteci i čitaonici „Njegoš“, na Cetinju.
Drama je prije objavljivanja publici predstavljena u vidu pozorišne predstave koja se izvodi u Kraljevskom pozorištu „Zetski dom”.
Tekst je rađen, kako je rečeno na promociji, po motivima biblijske priče o uništenju Sodome i Gomore, ali je smješten u savremeno doba i propituje prirodu zla u čovjeku.
Autor drame „Stub soli” govorio je o motivima i onome što ga je inspirisalo pri stvaranju. Ističe, da je Biblija njemu posebno bitna knjiga i da često čita neke njene djelove.
- Mislim da su tu skriveni neki kodovi i neke važne stvari za ljudski rod uopšte, a posebno su mi bile važne te priče o uništenju, jer je Bog nekoliko puta uništavao ljudski rod … Ako uzmemo u obzir da je Bibliju napisao čovjek, a ja tako mislim. možemo se zapitati zašto bi Bog napisao ljudima koji su preživjeli da ih je nekoliko puta unštavao, ako ne zbog toga da bi nas dodatno vaspitao. I da bi taj skup grjehova i stvari koje ne bismno smjeli da radimo, zapravo iskorijenio - kazao je Radunović.
Prema riječima urednice knjige Sanje Vojinović, drama je podijeljena u četiri slike: „Večera”, „Iskupljenje”, „Zmija” i „Egzorcis”.
Svaka od ovih slika, objasnila je, bavi se društvenim pitanjima i targetira određene teme koje, kako kaže, prepoznajemo u cijelom svijetu, pa i crnogorskom društvu.
- Ono što nam govori da je riječ o crnogorskom autoru jeste položaj žene i taj patrijahalni odnos koji je pretočen ovđe kroz neke porodične odnose... - kazala je Vojinović.
Radunović je ocijenio da drama kao književni rod nije atraktivna za čitanje i iskazao je zadovoljstvo što je potražnja za knjigom „Stubom soli“, velika.
- Ova knjiga ili ove drame, imaju sreću što se ja bavim i nečim drugim i što me ljudi znaju kroz neke vrste djelatnosti koje nijesu vezano za ovo pa im je onda zanimljivo, vjerovatno… Tako da sam sam ja dodatna reklama tome. Drame autora koje nijesu javne ličnosti, da tako kažem, se nažalost teže probijaju do publike - kazao je Radunović.
Crnogorski autor smatra da umjetnost ne može da utiče na stvarnost ali može je učiniti ljepšom, odnosno, može pomoći čovjeku “da lakše podnese svijet, makar na kratko”.
Knjiga će se uskoro naći u crnogorskim knjižarama.

Radunović: Umjetnost ne može da utiče na stvarnost ali može je učiniti ljepšom

Naša fudbalska liga trenutno jednostavno nije dovoljno “taktička”. Njome vlada jednoličnost (bezličnost?) koja se ogleda u skoro uniformnom igranju u sistemima 4-2-3-1, 4-3-3 ili 4-1-4-1 (uz izuzetak Arsenala). Iako ovo djeluje kao puno taktičkih opcija, u osnovi se radi o jednoj te istoj formaciji. Mogu dodati i da je ovakva jednoobraznost u pogledima na igru čudna i zabrinjavajuća, i teško da se može naći u fudbalskim takmičenjima od Australije do Amerike. Zato je moj cilj bio istaći i pozdraviti sve one koji su u prvom dijelu sezone tumačili igru na drugačiji i prepoznatljiv način, dajući joj lični pečat. U tom smislu, bilo sistemom, stilom ili selekcijom, prvenstveno su se istakli Dečić, Budućnost i Mladost Donja Gorica. <h3>Dečić: “Četvorougao” u sredini</h3> Nebojša Jandrić, šef stručnog štaba Tuzana, strastven je trener, posvećen detaljima, koji je za kratko vrijeme učinio Dečić taktički najnaprednijom i najzanimljivijom ekipom prvenstva. Dečić se izdvojio a) strpljivom, smirenom i smislenom igrom ali i b) formacijom 3-4-3. Preciznije rečeno, početnu 4-2-3-1 formaciju, po osvajanju lopte usklađenim pomjeranjima pretvarali bi u raspored 3-4-3. Zanimljivo da je Jandrićeva ekipa do četvorougla u sredini dolazila na više načina. Možda najupečatljivija varijanta je ona u kojoj se trojici veznih igrača priključivao sa desnog beka Džonatan Drešaj, zauzimajući mjesto centralnog ili čak ofanzivnog veznog.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208091248_1297cbd60f70a69efcdafa8bab73d2359210350c559ceb17122a5d53ccd4d25f.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251208091248_1297cbd60f70a69efcdafa8bab73d2359210350c559ceb17122a5d53ccd4d25f" data-rendition-name="original" width="578" height="762" loading="lazy" alt="Napad Dečića"> <figcaption>Napad Dečića u 3-4-3 i centralni četvorougao Bajović-Kajević-Pavlićević-Drešaj (Photo: Lazar Šoć (Kreirano u: Sharemytactics) )</figcaption> </figure>  Koliko je Dečić u nekim utakmicama igrao savremeno i dominantno, toliko su se u pojedinim mečevima nažalost degradirali na nivo prosječne crnogorske ekipe, bez taktičke prepoznatljivosti. Moguće da je razlog bivao slabiji teren, pa Jandrić nije želio da se njegovi igrači previše bave elaboriranim taktičkim idejama, koje bi u tim uslovima bilo teško i rizično sprovesti. Ipak, ostaje žal što Dečić čak i tada nije prikazivao svoju kvalitetnu igru. Sve u svemu, igrači Dečića postigli su zavidan nivo taktičke usklađenosti koji, iako nije uvijek davao rezultate, jeste ih od svih domaćih timova najviše približio modelu igre savremene evropske ekipe. <h3>Budućnost: Eksperimentisanje sa bekovima</h3> Dejan Vukićević je trener koji prati i poznaje savremene trendove, pa ne čude inovativni taktički elementi koje je postepeno uvodio u igru “plavih”. Koncept igre Budućnosti sličan je onom koji primjenjuje Dečić, uz nekoliko razlika. Osnovna je da, dok Dečić teži ofanzivnom prelasku u 3-4-3, Budućnost je napadala najčešće u formaciji 3-3-4. Ovaj prelazak na 3-3-4 iz osnovne formacije 4-3-3 temeljio se prvenstveno na postavljanju Serikova, inače centralnog beka, na lijevu stranu odbrane. Poenta igre sa štoperom tipa Serikova na lijevom beku, jeste pružanje mogućnosti beku na desnoj strani (Vušurović ili Raspopović) za ofanzivnije djelovanje. Time je sopstveni gol, pred kojim ostaju tri centralna beka (u ovom slučaju Serikov, Dakić i Đuričković) koliko-toliko zaštićen od kontranapada.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208091252_cc4b31694a11f5d77575569b965e67412d0890268ae2187feff5577e63b847db.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251208091252_cc4b31694a11f5d77575569b965e67412d0890268ae2187feff5577e63b847db" data-rendition-name="original" width="567" height="758" loading="lazy" alt="Budućnost"> <figcaption>Prelazak Budućnosti iz 4-3-3 u odbrani u 3-3-4 u napadu(Photo: Lazar Šoć (Kreirano u: Sharemytactics))</figcaption> </figure>  Zahvaljujući tome, Raspopović ili Vušurović su bili slobodni da se po desnoj strani pomjeraju visoko naprijed i priključuju napadačima. Tako je Budućnost obično napadala u 3-3-4, ali i 3-4-3, ukoliko bi Raspopović ušao u sredinu. Glavna prepreka boljoj igri Budućnosti bili su manjak kreativnosti u zadnjoj liniji, precijenjeni individualci i opšti psihološki pritisak pod kojim ekipa igra. Ovi faktori ograničavali su kreativnost i izražajnost u napadu, pod uslovom da nešto više i ima da se izrazi. <h3>Mladost DG: Ofanziva sa južnjačkim šmekom</h3> Marko Šćepanović, trener Mladosti, već je na početku sezone samim odabirom igrača i transferima pokazao drugačiji pogled na sastavljanje tima. S obzirom na to da u Mladosti igraju Portugalac, Brazilac i dva Argentinca, ekipa iz Donje Gorice odisala je južnjačkim mentalitetom. Mladost je svoje mjesto na listi zaslužila prije svega ofanzivnom i poletnom igrom. Osim što je njihov 4-1-4-1 sistem već načelno napadački, na pozicijama koje su obično rezervisane za defanzivnije igrače, djelovali su tehnički jaki igrači i kreativci. Npr. u odbrambenoj četvorci su igrala praktično dva vezna, Vujisić i Kordoba, što je značilo osmišljenu organizaciju napada. Istovremeno, sredina sa Kontićem i Jovanovićem često je bila bez klasičnog defanzivnog pivota, što je podrazumijevalo brojne promjene mjesta na tom dijelu terena.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208091252_ae996676b222285d09e0cc82d18a062a8d2c4ae96804bc307c421f5d830d3939.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251208091252_ae996676b222285d09e0cc82d18a062a8d2c4ae96804bc307c421f5d830d3939" data-rendition-name="original" width="576" height="761" loading="lazy" alt="Sport"> <figcaption>Ofanzivna 4-1-4-1 formacija Mladosti DG, sa puno promjena mjesta u sredini(Photo: Lazar Šoć (Kreirano u: Sharemytactics))</figcaption> </figure>  Problem Mladosti bila je povremeno nepromišljena igra u odbrani. Bespotrebnim istrčavanjima na protivničke igrače, iz čista mira bi ostavljali za sobom prazan prostor koji je protivnik lako koristio. Ukoliko u drugom dijelu sezone žele čvršću odbranu, u Mladosti se moraju dodatno posvetiti ovom dijelu igre. Do Evrope igrom, pa tek onda rezultatima Fudbal je polje stvaralaštva i kreativnosti (kako za igrače tako i za trenere), a ne puke borbe za prvo mjesto u domaćem šampionatu. Da je samo do toga ko će prvenstvo osvojiti, odavno bismo prosperirali. Svako ko postiže rezultate na domaćoj sceni zaslužuje poštovanje, ali stvarni i krajnji cilj nije osvajanje crnogorskog prvenstva, već kvalifikovanje za evropska takmičenja. A da bi se našao u društvu evropskih ekipa, moraš tako i igrati. Ili što bi rekli u jednoj pozorišnoj predstavi: „Ovo je jevropska zemlja, ponašaćemo se kao jevropski ljudi.“

Fudbalski šampionat na polovini: Koga je najviše vrijedilo gledati

Pred Višim sudom u Bijelom Polju okončano je suđenje Aliji Balijagiću za krivična djela koja je počinio u Srbiji – nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija i krađa.
Prema optužnici, on je ta krivična djela izvršio u periodu dok se skrivao nakon što je, kako se navodi u drugoj optužnici protiv njega, ubio Jovana i Milenku Madžgalj u bjelopoljskom selu Sokolac. Vijeće sudije Radomira Kljajevića presudu će izreći 12. decembra.&nbsp;
Zastupnik optužnice Danilo Mrdak kazao je da je djelo dokazano i zatražio da sud Balijagića oglasi krivim i izrekne mu maksimalnu kaznu za predmetna krivična djela. 

– Sam je priznao, tako da je sve jasno – kazao je Mrdak.
Tokom sudskog postupka, Balijagić je kazao da mu nije jasno zbog čega mu se za pomenuta djela nije sudilo u Srbiji, s obzirom na to da ih je počinio na teritoriji te države.
– Trebalo je prvo da mi sude u Srbiji, gdje sam inače bio dva i po mjeseca u istražnom zatvoru, a prethodno sam osuđen na dva mjeseca zbog nelegalnog prelaska granice. Bio sam pristupačan organima u Srbiji. Oni su jedva čekali da me se oslobode i izruče me Crnoj Gori – rekao je Balijagić.
On je saopštio da mu je sasvim svejedno kad je u pitanju suđenje za krađu i nošenje oružja.
Predmet je crnogorskim pravosudnim organima ustupljen na osnovu sporazuma o međunarodnoj krivičnoj pomoći, nakon što je Balijagić izručen Crnoj Gori za drugo krivično djelo.
Balijagiću je optužnicom na teret stavljeno da je neutvrđenog dana, nakon 25. oktobra 2024. pa do 20. novembra iste godine, na teritoriji Srbije, opštine Prijepolje i Priboj, neovlašćeno, bez odgovarajuće isprave o oružju, nosio pušku marke "crvena zastava", tzv. petometku, koju je nelegalno pribavio.
Optužen je i da je 20. novembra prošle godine, u jednom selu na području Srbije, uz kuće u vlasništvu B.B. i D.B. otuđio oružje.

Okončan postupak protiv Balijagića za djela počinjena u Srbiji: Presuda 12. decembra

Lider Demokratske narodne partije Milan Knežević uputio je otvoreno pismo ambasadoru Turske u Crnoj Gori Barišu Kalkavanu u kojem od njega traži da "svojim autoritetom i diplomatskom mudrošću" apeluje na turske kompanije Kuzu i Alkatraš da odustanu od izgradnje postrojenja za prečišćavanje voda u Botunu i da svoja prava traže na arbitražnom sudu ili kroz aneks postojećeg ugovora.
Pismo, koje je Knežević objavio na Facebook-u, prenosimo integralno:
"Vaša ekselencijo, gospodine Kalkavan,
prinuđen sam ovim putem da Vam se javno obratim u ime 16 hiljada građana Zete koji imaju samo jednu želju: zdravu životnu sredinu za sebe i svoje potomke. Uvjeren sam da ovih mjeseci pomno pratite institucionalnu borbu građana Botuna i Zete protiv namjere Glavnog grada da na teritoriji zetske opštine instalira postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda sa spalionicom.
Ova borba traje dvije i po decenije, u tom periodu mnogi od građana Botuna i Zete ostali su bez svojih najbližih zbog pogubnog uticaja KAP-a koji je trajno devastirao životni prostor na ovom lokalitetu. Takođe vjerujem da ste upoznati i sa činjenicom da je Skupština Zete raspisala referendum za 14. decembar na kome bi trebalo svi punoljetni građani ove opštine da se izjasne jesu li za ili protiv instaliranja ovog postrojenja u Botunu.
Imajući u vidu sve gore navedene činjenice i odlučnost Zećana da svojim životima brane svoje pravo na zdravu životnu sredinu, slobodan sam da Vas zamolim sljedeće. Da svojim autoritetom i diplomatskom mudrošću doprinesete smirivanju tenzija na način što ćete apelovati na turske kompanije Kuzu i Alkatraš da odustanu od ovog aranžmana i da svoja prava traže na arbitražnom sudu ili kroz aneks postojećeg ugovora. Složićete se da nijedan projekat bez obzira ko je investitor, a ko izvođač, nije važniji od jednog ljudskog života. Mi želimo najbolje odnose sa Republikom Turskom, zato Vam se i obraćam molbom da zajednički doprinesemo tom cilju. A možemo doprinijeti ako kompanije Kuzu i Alkatraš odustanu od izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu. Vjerujem da je taj cilj dostižan, i da je u obostranom interesu Crne Gore i Turske.
Nakon jučerašnjeg veličanstvenog skupa u Botunu koji je bio i svojevrsni plebiscit, jasno Vam je da građani Zete ni po koju cijenu neće odustati od pružanja pasivnog otpora ovom zlokobnom naumu protiv njihovog zdravlja. Zbog toga Vas i molim da doprinesete zaustavljanju ovog naopakog mehanizma koji nas sve može uvesti u nesagledive posljedice.
Spreman da dam doprinos u traženju realnog kompromisa, srdačno Vas pozdravljam, uvjeren da ćete ovo moje obraćanje shvatiti kao dobronamjerno i prijateljski intonirano.''

Knežević pisao Kalkavanu: Turske kompanije da odustanu od izgradnje kolektora u Botunu

Udruženje podstanara Crne Gore predalo je inicijativu za donošenje zakona o zaštiti prava podstanara, kao prvi korak ka uspostavljanju reda u oblasti zakupa i obezbjeđivanju osnovnog evropskog standarda – sigurnosti stanovanja.
Iz Udtuženja su rekli da su inicijativu predali Skupštini, Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine i Ombudsmanu.
- Projekti poput Veljeg brda i Gradskog stana nijesu dio socijalnog stanovanja niti sprovode obaveze iz Strategije socijalnog stanovanja. Naprotiv, riječ je o projektima komercijalnog karaktera koji ne doprinose rješavanju položaja podstanara niti stvaranju sistema priuštivog zakupa- navodi se u saopštenu.
Crna Gora se, kako se dodaje, opredijelila za evropski put.
&nbsp;- Ali evropski standardi počinju od doma – od toga kako država štiti one koji žive kao podstanari. Pozivamo institucije da hitno pokrenu izradu zakona o zaštiti prava podstanara, kako bi Crna Gora konačno počela da primjenjuje ono što Evropa već decenijama smatra osnovnim standardom modernog društva- navodi se u saopštenju.
Udruženje podstanara je upozorilo da je položaj podstanara u našoj državi u potpunoj suprotnosti sa evropskim standardima.&nbsp;
&nbsp;- Dok gotovo sve evropske zemlje imaju jasan i strogo definisan zakon o zakupu stanova koji štiti podstanare i uređuje tržište zakupa, Crna Gora je jedna od rijetkih država u Evropi koja nema niti jedan zakon koji reguliše ovu oblast- navodi se u saopštenju te nevladine organizacije.
U evropskim državama, od Austrije i Njemačke do Holandije, Francuske i Švedske, podstanar ne može biti izbačen bez sudske odluke, cijene zakupa su regulisane ili ograničene, ugovori su obavezni, tržište je nadzirano, a socijalni i priuštivi zakup čine osnov stambene politike. U mnogim državama čak 40 do 60 odsto stanova nalazi se u sistemu neprofitnog ili priuštivog zakupa.
- U Crnoj Gori ništa od toga ne postoji. Tržište zakupa je neregulisano, cijene rastu bez kontrole, ugovori ne postoje, podstanari su bez pravne zaštite, a država nema registar, nadzor ni institucionalnu podršku. Podstanari se i dalje nalaze u položaju koji je Zaštitnik ljudskih prava opisao kao „institucionalno nevidljiv i sistemski nepravedan- navodi se u saopštenju.

Udruženje podstanara Crne Gore predalo inicijativu za donošenje Zakona o zaštiti prava podstanara

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Predsjednik Opštine Berane Đole Lutovac u razgovoru za portal ETV govori o važnim temama: &nbsp;životu građana i odlazak mladih, dugu opštine i finansijskoj disciplini, značaju auto-puta, situaciji oko spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, sudbini Autobuske stanice, ali govori i o kapitalnim projektima koji mijenjaju urbanu sliku grada. <h2>Stabilizacija tržišta rada i povratak mladih</h2> Portal ETV: Kako danas žive građani Berana? Da li napuštaju grad ili ostaju na svojim ognjištima? Koliko je trenutno nezaposlenih? LUTOVAC: Građani Berana žive u sredini koja se ubrzano mijenja. Posljednjih godinu dana bilježimo stabilizaciju tržišta rada i smanjenje broja nezaposlenih, prije svega zahvaljujući novim projektima, investicijama i rastu privatnog sektora. Istina je da dio mladih odlazi radi školovanja i profesionalnog napretka, ali jednako tako vidimo i povratak ljudi koji žele da rade i žive u Beranama. Naš posao je da stvorimo uslove da se ovdje ostaje — kroz bolju infrastrukturu, stabilne servise i otvaranje novih radnih mjesta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950" data-rendition-name="original" width="768" height="512" loading="lazy" alt="Berane"> <figcaption>Berane(Photo: Montenegro Tourist Service)</figcaption> </figure>  <h2>Auto-put otvara novu razvojnu fazu</h2> Portal ETV: Šta će Beranama donijeti izgradnja dionice auto-puta? Da li to otvara vrata daljem razvoju i na koji način? LUTOVAC: Auto-put je strateška šansa. Saobraćajno povezivanje znači bržu komunikaciju sa Podgoricom, aerodromima i tržištima, što je preduslov za razvoj privrede, turizma i logistike. Veća dostupnost čini Berane atraktivnijim investitorima, a građanima pruža bolje uslove za život. To je početak jedne nove razvojne faze našeg grada. <h2>Finansijska disciplina i stabilno poslovanje</h2> Portal ETV: Koliki je dug Opštine Berane? Prema kome postoji dug i kako se on servisira? LUTOVAC: Opština Berane redovno izvršava sve obaveze i servisira postojeće dugove u skladu sa zakonom i usvojenom dinamikom. Prioritet nam je finansijska stabilnost i uredno poslovanje, zbog čega smo strogo disciplinovani kada je u pitanju javna potrošnja. Dugovanja iz ranijih godina uglavnom se odnose na poreze i doprinose, a tekuće obaveze se izmiruju redovno. Dug je ostao na nivou sa početka godine — malo iznad 18 miliona eura — a očekujemo zakonsko rješenje koje će omogućiti njegovo osjetno smanjenje. Takođe, uvećali smo imovinu Opštine za više od milion eura. <h2>Opština nema veze sa spomenikom Đurišiću</h2> Portal ETV: Berane su nedavno postale epicentar dešavanja zbog spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Kako se tumači takva epizoda i da li ste Vi odgovorni za nemile događaje koji su uslijedili? LUTOVAC: Opština Berane je institucija koja poštuje zakon i Ustav Crne Gore. Svi događaji koji su se desili bili su van institucionalnog okvira, a lokalna uprava nije bila involvirana u aktivnosti te vrste. Naša pozicija je jasna: grad mora ostati prostor stabilnosti, suživota i razvoja. Fokusirani smo na projekte i na kvalitetan život građana, a ne na teme koje dijele društvo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić"> <figcaption>Spomenik Pavlu Đurišiću(Photo: Pobjeda)</figcaption> </figure>  <h2>Autobuska stanica ostaje na istoj lokaciji — slijedi rekonstrukcija</h2> Portal ETV: Najavili ste rješavanje problema Autobuske stanice. Šta je do sada urađeno? LUTOVAC: Opština Berane je već preduzela niz konkretnih aktivnosti. U toku je izrada dokumentacije za osnivanje opštinskog preduzeća koje će upravljati stanicom. Izvršeno je statičko ispitivanje prenosačkog dijela objekta, koje je pokazalo da konstrukcija nije stabilna, pa je taj dio uklonjen. Trenutno se izrađuje projektna dokumentacija za njegovu rekonstrukciju. Sprovode se sve neophodne administrativne procedure, a donijeta je odluka da Autobuska stanica ostaje na postojećoj lokaciji, uz faznu sanaciju i unapređenje prostora. <h2>Kapitalni projekti</h2> Portal ETV: Na kojim razvojnim projektima radite? Šta novo planirate za građane? LUTOVAC: Opština Berane realizuje i priprema čitav niz kapitalnih projekata koji će unaprijediti saobraćaj, komunalnu infrastrukturu i kvalitet života građana. <h3>Veliki projekti za 2026. godinu:</h3> <ul> <li>Rekonstrukcija Luške ulice – 5,5 miliona eura</li> <li>Izgradnja gradske pijace – 5 miliona eura</li> <li>Rekonstrukcija magistralnog puta kroz Budimlju – preko 1 milion eura</li> <li>Izgradnja ulice koja povezuje zaobilaznicu i IDEA market – iz kapitalnog budžeta Opštine</li> </ul> Radovi planirani i započeti u 2025. godini: <ul> <li>Nastavak izgradnje obilaznice i regulacija rijeke Makve – 3,5 miliona eura</li> <li>Dapsićko–Polički vodovod i vodovod Zagrad – oko 1 milion eura</li> </ul> U pripremi: <ul> <li>javna garaža,</li> <li>rekonstrukcija ulica u Novom naselju,</li> <li>nove investicije za koje se priprema projektno-tehnička dokumentacija.</li> </ul> Sve ove aktivnosti dio su šire strategije modernizacije grada, a cilj je da građane Berana u narednom periodu obradujemo novim, vidljivim i kvalitetnim rezultatima.

Tag: knjiga