Broj žrtava u poplavama u jednoj od najsiromašnijih provincija Južne Afrike Istočni Kejp porastao je danas na najmanje 78, a zvaničnici su saopštili da su pokušaji spasavanja u prvim satima nakon katastrofe bili "paralizovani" zbog nedostatka resursa.
Zvaničnici pokrajinske vlade nisu dali tačan broj nestalih, ali su rekli da će se akcije spasavanja nastaviti u petak.
Spasilački timovi su danas proveli treći dan radeći kroz ruševine i poplavnu vodu kako bi pronašli nestale osobe i izvukli tijela nakon što su obilne kiše izazvale izlivanje rijeke iz korita. Najgore poplave pogodile su grad Mtatu i okolna područja, odnoseći žrtve zajedno sa djelovima njihovih kuća i automobila.
Premijer provincije Istočni Kejp rekao je da su poplave pogodile ljude dok su spavali. Voda je bila visoka od tri do četiri metra, dodao je.&nbsp;
Rekao je da su se lokalne vlasti mučile da pokrenu efikasnu akciju spasavanja jer se katastrofa dogodila u, kako je rekao, regionu kome hronično nedostaju resursi.
Dodao je da uglavnom ruralna provincija Istočni Kejp na jugoistoku Južne Afrike, u kojoj živi oko 7,2 miliona ljudi, ima samo jedan spasilački helikopter.&nbsp;
- Region nema specijalizovane ronioce ili jedinice sa psima što znači da su morali biti pozvani sa drugih mjesta da pomognu - istakao je on.
Poplave su pogodile provinciju nakon što je ekstremno hladni front donio obilne kiše, jake vjetrove i snijeg djelovima istočne i južne Južne Afrike. Meteorolozi su prošle nedjelje upozoravali na štetne vremenske uslove.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Najmanje 78 mrtvih u poplavama u Južnoj Africi

Američki državni sekretar Marko Rubio rekao je 5. februara da neće prisustvovati sastanku ministara vanjskih poslova Grupe 20 (G20) kasnije ovog mjeseca u Južnoj Africi zbog njenih politika o zemlji i klimatskim promjenama, te promocije različitosti, jednakosti i inkluzije, piše redakcija Radija Slobodne Evrope na engleskom jeziku.
- Južna Afrika radi vrlo loše stvari. Eksproprijacija privatne imovine. Korištenje G20 za promociju "solidarnosti, jednakosti i održivosti". Drugim riječima: DEI i klimatske promjene - rekao je Rubio na mreži Iks (X).
Dodaje da je njegov posao "unapređenje nacionalnih interesa Amerike, a ne trošenje novca poreznih obveznika ili podržavanje antiamerikanizma".
DEI, što znači različitost, jednakost i inkluzija, kritikovao j predsjednik SAD Donald Tramp otkako se prošlog mjeseca vratio u Bijelu kuću. Tramp je takođe skeptičan prema klimatskim promjenama, te je prošlog mjeseca drugi put povukao Sjedinjene Države iz Pariškog sporazuma.
Tramp je kritikovao pristup Južne Afrike pitanju vlasništva nad zemljom, rekavši da "Južna Afrika konfiskuje zemlju" i da se "određene klase ljudi" tretiraju "vrlo loše". Osim toga, južnoafrički milijarder Ilon Mask, kojeg je Tramp imenovao za svog "cara efikasnosti", optužio je Južnu Afriku da ima "otvoreno rasističke zakone o vlasništvu" i sugerisao da su žrtve bijelci.
Pitanje vlasništva nad zemljom je politički osjetljivo u Južnoj Africi zbog oduzimanja zemlje crncima tokom kolonijalizma i aparthejda.
Predsjednik Kiril Ramafosa prošle je sedmice stao u odbranu politike Južne Afrike vezano za zemljište, rekavši da vlada nije konfiskovala zemljište i da je politika usmjerena na osiguranje pravednog javnog pristupa zemlji.
- Nedavno usvojeni Zakon o eksproprijaciji nije instrument za konfiskaciju, već ustavno mandatiran pravni proces koji osigurava javni pristup zemlji na pravedan i pravičan način, kako je vođeno ustavom - rekao je Ramafosa na Iksu.
Ramafosa je razgovarao s Maskom 4. februara kako bi izrazio zabrinutost zbog "dezinformacija" koje širi američki predsjednik.
Bijeli vlasnici zemljišta još posjeduju tri četvrtine slobodnog poljoprivrednog zemljišta u Južnoj Africi. To je u kontrastu sa četiri odsto koje posjeduju crnci, koji čine 80 odsto stanovništva, prema zemljišnoj reviziji iz 2017. godine.
Izostanak Sjedinjenih Država na sastanku G20 biće udarac za sastanak. Rubio će takođe propustiti priliku da se sastane sa svojim ruskim kolegom, ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom, dok Tramp zagovara diplomatiju u vezi s ratom u Ukrajini.
Zemlje članice G20 su Argentina, Australija, Velika Britanija, Brazil, Kanada, Kina, Francuska, Njemačka, Indija, Indonezija, Italija, Japan, Južna Koreja, Meksiko, Rusija, Saudijska Arabija, Južna Afrika, Turska i Sjedinjene Države. Dva regionalna tijela – Evropska unija i Afrička unija – takođe su članovi.

Rubio neće prisustvovati G20 u Južnoj Africi zbog njene politike o zemlji i klimatskim promjenama

&nbsp;Južnoafričke vlasti su izvukle &nbsp;najmanje 60 tijela iz okna zatvorenog rudnika zlata više od dva kilometra ispod zemlje, gdje se strahuje da ima još zarobljenih, nakon opsade u sklopu borbe protiv nezakonitog rudarenja, prenijeli su svjetski mediji.
Opsadom rudnika, koja je počela u avgustu u gradu Stilfontein oko 150 &nbsp;kilometara od Johanesburga, prekinuto je snabdijevanje hranom i vodom u &nbsp;pokušaju da se prisile rudari da izađu na površinu kako bi mogli da budu uhapšeni. Vlasti su u ponedjeljak donijele metalni kavez kako bi počele da &nbsp;izvlače ljude i tijela iz okna, a očekuje se da će to trajati danima.
- Ne znam koliko je tačno ljudi i dalje tamo. Usredsređujemo se na to da dođemo do njih, da im pomognemo da izađu. Teško je reći kada će svi rudari biti izvučeni- &nbsp;rekao je kasno u utorak &nbsp;južnoafrički ministar policije Senzo Mćunu za televiziju eNCA, a prenio N1.
.U utorak je izvučeno 106 preživjelih, pa su uhapšeni zbog nezakonitog rudarenja. Dan ranije ta je brojka iznosila 26. Južnoafrička industrija plemenitih metala se desetinama godina bori &nbsp;protiv nezakonitog rudarenja, koje vladu i industriju koštaju stotine &nbsp;miliona dolara godišnje zbog izgubljene prodaje, poreza i tantijema, &nbsp;procjenjuje tijelo rudarske industrije.&nbsp;
Nezakonito rudarenje se uglavnom usredsređuje na rudnike koje su kompanije napustile jer komercijalno više nisu održivi. Nelicencirani rudari potom ulaze u njih kako bi izvadili šta god je možda ostalo.&nbsp;
Južnoafrička vlada je rekla da je opsada rudnika u Stilfonteinu bila &nbsp;nužna kako bi se suprotstavilo nezakonitom rudarenju, koje je ministar &nbsp;rudarenja Gvede Mantaše nazvao „ratom protiv privrede“. Ali, stanovnici i grupe za ljudska prava kritikuju vladine napore.

Najmanje 60 tijela izvučeno iz južnoafričkog rudnika zlata

Južna Afrika je u ponedjeljak iznijela nove dokaze najvišem sudu Ujedinjenih nacija (UN) kako bi potvrdila optužbe da Izrael čini genocid u opkoljenoj palestinskoj enklavi Gazi, javlja Anadolija.
Siril Ramafosa, predsjednik Južne Afrike, izjavio je da dokazi pokazuju da je Izrael "prekršio konvenciju o genocidu promovišući uništavanje Palestinaca koji žive u Gazi, fizički ih ubijajući raznim razornim oružjem i uskraćujući im pristup humanitarnoj pomoći".
Dodao je da dokazi pokazuju da su akcije Izraela usmjerene na fizičko uništenje Palestinaca, kao i na "ignorisanje i prkošenje" nekoliko privremenih mjera koje je ranije naredio Međunarodni sud pravde (ICJ).
Pozivajući se na dokaze izložene na preko 750 stranica teksta, Ramafosa je kazao da Izrael "koristi izgladnjivanje kao oružje rata i želi da ostvari ciljeve Izraela poput depopulacije Gaze masovnim ubijanjem i prisilnog raseljavanja Palestinaca".
Ramafosa je rekao da se iznošenje dokaza odvija upravo u trenutku kada Izrael intenzivira ubijanje civila u Gazi, dodajući da se "čini da Izrael sada namjerava da slijedi sličan put razaranja u Libanu".
Izrael bi trebalo da dostavi odgovor na nove dokaze do 28. jula naredne godine.
- Dokazi će pokazati da u osnovi genocidnih djela Izraela leži posebna namjera da se počini genocid - rekao je Ramafosa, pozivajući globalnoj zajednici da zaustavi katastrofu u Gazi.
Južnoafrička Republika je podnijela tužbu za genocid protiv Izraela pred tribunalom sa sjedištem u Hagu krajem 2023. godine, navodeći da Izrael, koji bombarduje Pojas Gaze od prošlog oktobra, nije ispunio svoje obaveze prema Konvenciji o genocidu iz 1948. godine.
Nekoliko zemalja, uključujući Tursku, Nikaragvu, Palestinu, Španiju, Meksiko, Libiju i Kolumbiju, pridružilo se slučaju, koji je počeo javnim saslušanjima u januaru.
Tribunal je u maju naredio Izraelu da zaustavi svoju ofanzivu na grad Rafah na jugu Pojasa Gaze. To je bio treći put da je 15-člano sudsko vijeće izdalo preliminarne naloge u cilju obuzdavanja broja poginulih i ublažavanja humanitarnih patnji u blokiranom Pojasu Gaze, gdje je ubijeno skoro 43.000 Palestinaca.

Južna Afrika predala sudu UN-a nove dokaze da Izrael čini genocid u Gazi

Tel Aviv će zatražiti od Kongresa Sjedinjenih Američkih Država (SAD) da izvrši pritisak na Južnu Afriku da povuče tužbu za genocid protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde (MSP), javljaju lokalni mediji u ponedjeljak, prenosi Anadolija.
Kako prenosi izraelski portal „Walla“, u povjerljivom dokumentu Ministarstva spoljnih poslova Izraela navodi se da izraelski zvaničnici žele da članovi Kongresa SAD-a upozore Južnu Afriku da će biti ozbiljnih posljedica u slučaju nastavka postupka protiv Tel Aviva.
Portal je citirao izraelske zvaničnike koji su rekli da se nadaju da će nova vlada u Južnoj Africi nakon izbora u maju imati drugačiji pristup Izraelu i ratu u Pojasu Gaze.
Južna Afrika ima rok do 28. oktobra da iznese pred Međunarodni sud pravde svoje razloge za nastavak postupka protiv Izraela zbog njegovih navodnih kršenja Konvencije o genocidu tokom rata u Gazi.
Južna Afrika je u decembru prošle godine pokrenula tužbu za genocid protiv Izraela pred MSP, optužujući Tel Aviv da je prekršio konvenciju iz 1948. godine tokom rata u Pojasu Gaze.
U izraelskom ratu u Pojasu Gaze, koji traje više od 11 mjeseci, ubijeno je skoro 41.000 Palestinaca, uglavnom žena i djece.

Izraelski mediji: Izrael će tražiti od Kongresa SAD-a da izvrši pritisak na Južnu Afriku da povuče tužbu

Ruske snage su napale autobusku stanicu u gradu Zaporožju, povrijedivši 19 osoba.
Načelnik Vojne uprave Zaporoške oblasti Ivan Fedorov kazao je da su u toku spasilačke operacije.
Fedorov je precizirao da su Rusi koristili navođene avionske bombe za izvođenje dva napada na Zaporožje.
- Spasioci raščišćavaju ruševine. Prvi izvještaji ukazuju na to da bi ljudi još uvijek mogli biti zarobljeni ispod ruševina - rekao je.
Drugi udar pogodio je univerzitetsku kliniku Medicinskog univerziteta. Za sada nema izvještaja o žrtvama, ali su oštećene i zgrade zdravstvene ustanove.
Osobe povrijeđene u napadu zadobile su višestruke povrede od eksplozije mine na udovima, glavi i trbuhu.
Fedorov je također izvijestio da je u bombardovanju oštećeno sedam stambenih zgrada i nestambenih objekata, razbijeni prozori i uništeni krovovi na zgradama.

Rusi bombardovali željezničku stanicu u Zaporožju, povrijeđeno 19 osoba

Još jedna tropska noć spustila se na Crnu Goru.
Prema podacima Zavoda za meteorologiju Crne Gore, najtopliji grad u 22 sata bila je Podgorica sa izmjerenih 32,6 stepeni.
U Herceg Novom je trenutno 28,3 stepena, a u Ulcinju 27,1.
U Baru je u 22 sata izmjereno 25,4 stepena, a na Cetinju i u Pljevljima 22,3.
Nešto svježije je u Kolašinu gdje je temperature u 22 sata iznosila 17,7 stepeni i na Žabljaku gdje je trenutno 17,1 stepen.

Još jedna tropska noć u Crnoj Gori

U derbiju 2.kola Meridianbet prve crnogorske fudbalske lige fudbaleri Sutjeske su u Podgorici savladali domaću Budućnost autogolom Piščevića. Nikšićani su upisali drugu pobjedu, dok je ovo prvi poraz Podgoričana.
Gosti su imali napad preko desne strane, lopta je zatim ubačena u peterac gdje nije bilo nikoga osim Piščevića, a on iz nekog razloga nije uspio da iskontroliše tu loptu koja završava u mreži.
Pobjednika nije bilo u Baru, Kotoru i Petrovcu.
Rezultati:
Budućnost – Sutjeska 0:1
(Piščević ag. 62)
Mornar – Arsenal 2:2
(Sekulić 59, Zorić 61 – Bošnjak 26, Ražnatović 38)
Bokelj – Mladost 2:2
(Balić 59, Nišimura 75 – Knežević 38)
Petrovac – Jezero 1:1
(Živojinović 53 – Maksimović 64)
Jedinstvo – Dečić 0:0 (poluvrijeme)

Sutjeska srušila Budućnost u Podgorici, bez pobjednika u tri meča

Prema policijskim podacima, polovina osoba uhapšenih tokom jučerašnjih protesta u Londonu u vezi sa palestinskom organizacijom koja je proglašena terorističkom, bila je starija od 60 godina.
Ukupno 532 osobe su uhapšene na najvećim demonstracijama povezanim s tom grupom otkako je prošlog mjeseca zabranjena.
Svi, osim 10 osoba, uhapšeni su prema članu 13 Zakona o terorizmu zbog isticanja transparenata ili znakova podrške.
Prema podacima policije, skoro 100 pritvorenih bilo je u sedamdesetim, a 15 u osamdesetim godinama.
Od 519 uhapšenih osoba sa potvrđenim datumima rođenja, 49,9 odsto imalo je 60 ili više godina.
Stotine ljudi prisustvovalo je događaju na Trgu parlamenta koji je organizovala organizacija „Defend our juries“, a na kojem je od učesnika zatraženo da drže transparente na kojima je pisalo:
- Protivim se genocidu. Podržavam Akciju za Palestinu - navodi se.&nbsp;
Među uhapšenima je bio i Džonaton Porit (75), bivši vladin savjetnik, koji je rekao da je dugo bio zabrinut zbog erozije građanskih sloboda pod uzastopnim vladama.
- Ovo je bio apsolutno jasan slučaj Vlade koja koristi svoje ovlašćenja da uguši glasove neistomišljenika, dok je sama Vlada najodgovornija za ono što i dalje predstavlja apsolutnu horor priču u svijetu - rekao je.
Porit je kazao da nema pritužbi na to kako su se prema njemu postupali, opisujući policajce kao ljubazne.
Neki su, međutim, rekli da je starijim osobama koje su uhapšene uskraćen pristup vodi i da su dugo čekale na suncu kako bi bile procesuirane.

London: Skoro polovina uhapšenih na jučerašnjim protestima starija od 60 godina

Otkrivanju spomenika ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću prekjuče je prisustvovao i Vladimir Janković iz Beograda, član Zemunskog klana, saradnik Vojnobezbjednosne agencije Srbije i Bezbjednosno-informativne agencije, pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora.
Da je Janković prisustvovao događaju, vidi se i na fotografijama fotoreportera tog lista Borisa Pejovića, koji je u subotu u popodnevnim satima, nakon uklanjanja spomenika, maltretiran, dok je njegov kolega Stevo Vasiljević iz Pobjede fizički napadnut.
Janković je, kako pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora, porijeklom iz beranskog sela Dapsiće.
Ranjavan je u Budvi 2007. godine, u bašti restorana „Jadranska straža“. Tada su ubijeni ukrajinski državljanin Adalbert Šut i Vladimir Rakočević.
Navodno je Vladimir Janković bio i vođa (Team Leader) za obuku ozloglašene ruske plaćeničke grupe Vagner u Angoli.
Na svojoj Fejsbuk stranici objavio je veliki broj fotografija pravoslavnih crkava i manastira koje je obilazio po svijetu i Crnoj Gori, među kojima su i fotografije s pokojnim mitropolitom Amfilohijem, kao i njegovim nasljednikom Joanikijem, zatim sa tivatskim parohom Mijajlom Backovićem, sveštenikom Jovanom Plamencem kod crkve na Rumiji...
Jankovića, koji se prethodno prezivao Ćorac, je u objavi na Fejsbuku pomenuo i Slavko Perošević, jedan od vođa blokada puta koje je u Šavniku organizovala lokalna opozicija. Perošević se juče pohvalio da je poslije 84 godine postao „prvi četnički vojvoda koji je položio zakletvu“ u Crnoj Gori.
- Zakletvu sam položio pred mitropolitom Metodijem i sveštenstvom, kao i pred četničkim vojvodama Miletom Pavićevićem Čičom, Stankom Magudom, Gigom Božovićem, Slavkom Labovićem i Ćorcem... - napisao je Perošević koji je bio jedan od učesnika prosrpskog protesta u Nikšiću 13. jula 2022. godine, na kojem je došlo do nasilnih incidenata.

Saradnik BIA prisustvovao otkrivanju spomenika Đurišiću

Pamflet istorijskog revizionizma, poluistina, prećutkivanja, propagandnog falsifikovanja, u formatu dokumentarnog filma o 13. julu, kojim se normalizuje velikosrpska mitologija, osvanuo je sredinom jula na Jutjub kanalu prosrpske Demokratske narodne partije (DNP), a premijerno je prikazan na Adria Televiziji.
Neskriveni i ključni cilj lažnih istorijskih konstrukcija u ovom uratku jesu otvorena delegitimizacija crnogorske borbe za obnovu državnosti, osporavanje autentičnosti antifašističkog ustanka iz 1941. godine, ali i da se zatomi istina o okupaciji Crne Gore 1918. godine Podgoričkom skupštinom i nametne narativ da su Crnogorci zapravo Srbi koji treba da se vrate sebi.
<h2>TAJNI PODACI O AUTORSTVU</h2>
Transparentnih podataka o režiji, produkciji i autorstvu nema, ali je mnogo toga jasno - a prije svega da je film u javnost plasiran u jeku sve intenzivnije revizije istorije u Crnoj Gori i dok politička vladajuća struja koristi svaki mogući alat - od institucionalne moći do medijske propagande - kako bi poništila crnogorski istorijski i identitetski kontinuitet.
Film od samog početka ne krije da ima političko-revizionističku agendu pošto naratorka u prvim minutima govori o tome da „Crna Gora ima dvije zastave, himne, dva imena, dva pravca ali i dvije istorije“ - tako otvoreno afirmišući „istoriju“ napisanu iz velikosrpskog ugla.
To nije samo ulazna tačka u pokušaj da se gledaoci ubijede da su „dvije istorije“ ravnopravne - da se ne radi o sukobu činjenica i političkoj propagandi, nego i priznanje da autori filma, ko god oni bili, ne prihvataju zvaničnu, međunarodno priznatu i utemeljenu istoriju Crne Gore.
<h2>KLJUČNA ZAMJENA TEZA</h2>
Tako se, pored ostalog, italijanska okupacija iz 1941. godine koristi kao zgodan izgovor da se prikriju mnogo dublji i trajniji ožiljci - poput onih iz 1918. kada je Crna Gora anektirana, a Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada su srpski agenti poslati u Podgoricu, proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ i, uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
U tom trenutku je postojala redovna crnogorska narodna skupština, i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom ove države, ali desilo se što se desilo.
Uslijedio je Božićni ustanak, spaljivanje hiljada crnogorskih domova, progon komita, ubijanje onih koji su bili vjerni crnogorstvu i državnoj slobodi. Dvadesetak godina kasnije, a pošto je narod bio za to da zajednica bude organizovana tako da sve zemlje budu slobodne i ravnopravne - a što su srpski politčari odbijali, desio se Petrovdanski sabor na kojem su federalisti, na čelu sa Sekulom Drljevićem, uz Italijane proglasili nezavisnost.
No, ovako posloženih fakata u DNP-ovom i Adrijinom uratku nema. Oni, bez bilo kakvog detaljisanja, konstatuju da je u tom periodu Crna Gora bila dio Zetske banovine, što prati i dalje navođenje da je parola crnogorskih komunista bila „srpstvo, slovenstvo, sloboda“ ili, kako naratorka kaže: „tadašnje rukovodstvo crnogorskih komunista je sebe i te kako smatralo Srbima. Čak i oni koji su se nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci nijesu na srpstvo gledali kao na nešto što je strano, nametnuto ili neprijateljsko“.
Sve to vodi do njihove suštine - tvrdnje da je „ustanak 13. jula 1941. bio borba za zajedničku jugoslovensku državu“, odnosno, po njihovom poimanju, za crnogorsko zajedništvo sa Srbijom, a da je deklaracija donijeta 12. jula bila težnja ka separatizmu koja je idućeg dana dobila odgovor.
Ovo je ključna zamjena teza jer je ustanak 13. jula, prije svega, bio antifašistička odbrana dostojanastva naroda koji nije zaboravio ni Podgoričku skupštinu, niti prihvatio ideju da mu se ponovo o sudbini odlučuje „odozgo“. Crna Gora se borila za slobodu - od fašizma i hegemonije, zato je jasno da se plasiranjem narativa o trinaestojulskom ustanku kroz prizmu „jugoslovenskog patriotizma“, a ne i crnogorskog otpora dugotrajnoj fašisitčkoj manipulaciji identitetom, pokušava zbrisati srpska prljava uloga okupatora, a samim tim i crnogorski subjektivitet u Trinaestojulskom ustanku.
<h2>POKUŠAJ DEMONIZACIJE SUPROTSTAVLJANJA SRPSKOJ HEGEMONIJI</h2>
Dodatno, karakterisanjem deklaracije koja je donijeta 12. jula „težnjom ka separatizmu“ između redova se opasno implicira da je svaki zahtjev za crnogorskom nezavisnošću sam po sebi fašistički, a ta teza im služi i za diskreditaciju savremenih crnogorskih državotvornih ideja.
Pored toga, Sekula Drljević, politički lider crnogorskih federalista i separatista koji je isprva svoje djelovanje bazirao na protivljenju srpskoj aneksiji Crne Gore 1918. godine, u filmu se poredi sa Antom Pavelićem - vođom ustaškog pokreta koji je predvodio genocidni režim NDH koji je odgovoran za smrt stotine hiljada ljudi - i to uz tvrdnju da je bio zamišljen kao crnogorski pandan ustaškom poglavniku, tj. da je Crna Gora 1941. trebalo da bude fašistički protektorat sličan NDH.
Kolaboracija Drljevića sa fašistima ostaje fakat - ali se on u ovom filmu demonizuje kao ustaški pandan - iako nikad nije imao oružane snage, niti sprovodio represiju nad bilo kakvim civilima - dok su, sa druge strane, mnogi četnički komandati, poput Pavla Đurišića i Draže Mihailovića, sarađivali sa Italijanima i nacistima - i to ništa manje - nego mnogo više.
Samim tim je jasno da je Drljević, koliko god bio sporan, tvorcima ovog filma poslužio isključivo da bi zalaganje za crnogorsku državnost prikazali kao oličenje fašizma - što im onda i omogućava pravdanje narativa u kojem je jedino čista opcija prosrpska - a sve drugo izdajničko. Zato njegovo poređenje sa Pavelićem služi samo kao alat za brisanje legitimiteta crnogorskih političkih pokreta koji su se suprotstavili srpskoj hegemoniji.
Svime time se pokušava zatvoriti prostor za bilo kakvu diskusiju o crnogorskoj državnosti - jer ako je svaka priča o nezavisnosti fašizam - onda je, valjda, jedina antifašistička opcija ostanak u velikosrpskoj dimenziji.
<h2>,,PRANJE“ ČETNIČKOG POKRETA&nbsp;</h2>
Iako su saradnja četničkog vođe Draže Mihailovića sa okupatorskim silama i masovni zločini nad civilima koji su se suprotstavljali kolaboraciji neupitni, nepobitni i jasni, u filmu se pokušalo ,,pranje” četničke biografije, predstavljajući kolaboraciju četnika Pavla Đurišića sa Italijanima kao - „reakciju na komunističke zločine“.
Tako naratorka kaže da su komunistički zločini „prouzrokovali odluku četnika da sklope ratni sporazum sa Italijanima - sa ciljem uništenja komunista“. Koji su to zločini komunista 1941. godine natjerali četnike na kolaboraciju sa fašistima Pircija Birolija - nije objašnjeno. Očito jer nije se mogla isfabrikovati ,,nova istorija”.&nbsp;
A kako to u propagandnim uratcima obično i biva, jedan narativ temelj je za drugi - pravdanje četnika brzo vodi i do rusofilije koja se silu na sramotu predstavlja kao oličenje crnogorskog mentaliteta.
- Važan faktor motivacije među borcima NOB-a, naročito Crnogorcima, bila je privrženost Moskvi koja je, sem iz ideoloških razloga, proisticala iz tradicionalnih i ratničkih spona prethodnih stoljeća. Još od 18. vijeka osnovni elementi crnogorske državnosti obrazovanja i duhovnosti uživali su jedinu podršku u Rusiji. Poznata krilatica „sa Lovćena kliče vila, oj Rusijo majko mila“ bila je dio mentaliteta mladih partizana. Ne treba da nas čudi što je samo u Crnoj Gori ustaljeni partizanski pozdrav „smrt fašizmu sloboda narodu“ dijelom zamijenjen sa „crvena armija je s nama pobjeda je naša“ - navodi naratorka, dramatično falsifikujući istoriju, sve radi predstavljanja Crnogoraca kao „pravoslavnog“ kulturnog i ideološkog svijeta koji prirodno gravitira ka Srbiji i Rusiji.&nbsp;
Time su u ovom filmu zanemareni i zbrisani svi temelji crnogorskog građanskog i sekularnog identiteta, a trenutno stanje u državi i neophodni otpor srpsko-ruskom uticaju između redova upakovani u izdaju sopstvenog karaktera.&nbsp;
<h2>„DRUGOSRBIJANCI“ I „MONTENEGRINI“</h2>
Ne čudi što je jedan od sagovornika u ovom uratku, pored predstavnika Istorijskog instituta i Milana Kneževića i srpski istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i jedan od ideologa velikosrpskog projekta, Čedomir Antić, koji docira o tome kako u Crnoj Gori „nema drugosrbijanaca“.
- Svi drugosrbijanci su postali montenegrini. To je vrlo zanimljivo i govori da je to jedinstvena zemlja. Bila je srpska, danas više nije. Toliko su netolerantni ti ljudi da ne priznaju srpstvo - govori Antić.
Nijesu anonimni autori ovog filma ni prvi ni jedini koji su pokušali lansirati tezu o tome da je crnogorski identitet tvorevina nekadašnjeg komunističkog vođe Milovana Đilasa.&nbsp;
- U jugoslovenskoj javnosti toga vremena nerijetko je bilo zastupljeno stanovište o Đilasu kao tvorcu crnogorske nacije - neki će reći jedne izrazito anti-srpske pojave i dezintegrativnog faktora u odnosu na srpski nacionalni korpus. Sa današnjeg aspekta, postavlja se pitanje da li je to baš tako. Đilasovo nacionalno opredjeljenje bilo je u većem dijelu života nesumnjivo srpsko. O tome govore njegova centralna literalna djela - navodi naratorka.
Na to se nadovezuje Antić koji ističe da „vidimo da je on drugosrbijanac“, te da je „to srpstvo kod njega jako relativno“.
- Zvaničan stav Komunističke partije Jugoslavije prema crnogorskoj naciji nije bio još uvijek jasno i u potpunosti definisan. Crnogorsku naciju je trebalo, po stavu Komunističke partije Jugoslavije, u perodu pred izbijanje rata tek definisati i naučno objasniti. Iz tog razloga je to pitanje ostavljeno za poslije rata. A onda je ponuđeno najviđenijem Crnogorcu među komunistima da ga definiše i na neki način postavi kao model za novu naciju u novoj državi. Ta ličnost bio je Milovan Đilas...Iskustvo ovog rata govori da crnogorski narod, ne samo što je ustao protiv okupatora, nego je pošao i protiv onih struja koje su htjele da ga odvoje od Srba - govori naratorka.
Suština svih ovih navoda je ista: ubijediti Crnogorce da su zapravo Srbi - a kako to uvjerljivije učiniti nego reći da je upravo „tvorac nacije“ u biti Srbin - koji se samo radi partijskih interesa zalagao za crnogorstvo.
<h2>REHABILITACIJA DEVEDESETIH</h2>
Tokom cijelog filma konstanta je nametanje narativa da su crnogorska nacija i državnost produkt manipulacija i zavjere protiv srpstva - uz osporavanje svakog procesa koji je vodio do emancipacije naše države.&nbsp;
Tako Antić riječima da je „dugoročno pobijedila „nidologija“ koja je imala veliku sreću i u jugoslovenskoj državi učinila sve da odvoji Srbiju od Crne Gore“ samo učvršćuje korijene ratnih devedesetih - čiji krici, kroz pritiske i pokušaje podrivanja suverenosti - što iznutra - to i spolja, i danas odjekuju Crnom Gorom.
Dokaz za to je i tvrdnja da je uplivom hrvatskog nacionalizma u vrh crnogorskog dijela KP u potpunosti je narušen „revolucionarni moral čiji su nosioci bili upravo srpski komunisti“.&nbsp;
I više je nego jasno da se radi o grubom pokušaju kriminalizacije crnogorske državnosti i to kroz rehabilitaciju velikosrpske hegemonije čija je suština uvijek bila, i danas jeste, teza da su svi drugi identiteti na ovim prostorima devijantni, nepostojeći – odnosno izdajnički.
<h2>VELIČANJE AB REVOLUCIJE</h2>
U nastavku filma autori su se dotakli Antibirokratske revolucije nazivajući je „savršenim primjerom sadejstva između crnogorstva i srpstva“ - kao da nije riječ o politički dirigovanom puču tadašnjeg režima Slobodana Miloševića kojim je u Crnoj Gori instalirano njemu odano rukovodstvo radi namjere da kontroliše Predsjedništvo SFRJ - a što se nije moglo bez podrške zvanične Crne Gore.
No, ni ovo nije ništa novo, niti čudi, kada se uzme u obzir da je upravo DNP bio jedan od nosioca nastavka kontrarevolucije - odnosno litija 2020. godine. Obje kontrarevolucije su osmišljene i koordinisane iz Beograda, a nacionalizam i navodna ugroženost crkve iskorišteni za vraćanje Crne Gore u velikosrpski kolosjek i ostvarenje njihovih interesa.&nbsp;
Obje su, u konačnom, imale razarajući efekat po crnogorsko društvo i demokratski razvoj.
<h2>VOZ I ŠINE</h2>
Završni dio filma kulminira otvorenim poricanjem i omalovažavanjem savremene državnosti Crne Gore i referendumske volje.
- Riječi i nedjela Štedimlije i Drljevića referendumski su nadglasale borbu naših predaka koji su živote dali boreći se protiv tekovina 12. jula. Iako je 13. jul i danas Dan državnosti Crne Gore - on je nažalost samo broj na zidnom kalendaru, odmah pored slavske ikone kod onih koji je još uvijek imaju. Nerijetko u narodnoj skupštini i u javnosti možemo da čujemo kako se mnogi pozivaju na narodno-oslobodilačku borbu, istrajavanje na himni koja predstavlja ništa drugo do plagijat ratnog zločinca Sekule Drljevića. Priča o precima koji su se borili za slobodu trebalo bi da nam daju danas zajednički put i pravac kojim treba da idemo - navodi naratorka u završnom dijelu.
Nastavlja dociranjem o odnosu crnogorstva i srpstva.&nbsp;
- U našoj državi se najbolje oslikava kroz metaforu kolosjeka: jedno bez drugog ne može da funkcioniše, odnosno voz ne može da nastavi dalje. Potreban je balans jer zabluda je da vlak može zamijeniti voz i da je povijest važnija od istorije. Moramo biti svjesni riječi naših predaka, ne smijemo doživjeti sudbinu Kajina i Avelja, jer braća su braća čak i kada se posvađaju jer ako se odreknemo prošlosti nećemo imati ni budućnost - govori naratorka.
Ova metafora ne znači nikakvo „pomirenje“ niti simboliše bratstvo - već podređenost. Voz predstavlja Crrnu Goru - koja, prema njihovom poimanju, ne može ići bez šina - odnosno Srbije.
Tako je napravljen puni krug: u samoj završnici je potvrđeno da je glavna vodilja ovog uratka upravo nastavak diskursa i velikodržavnih pretenzija koje su 1918, ali i devedesetih započele oružjem, a u 21. vijeku nastavljene sofisticiranijim sredstvima - prije svega institucionalnom revizijom istorije.

DNP i Adria TV revizionistički dokumentarni film o 13. julu iskoristili da još jednom nametnu narativ da su Crnogorci Srbi koji treba da se vrate sebi

Incident koji se odigrao juče u selu Gornje Zaostro kod Berana, tokom uklanjanja spomenika zločincu Pavlu Đurišiću, kada su fizički i verbalno zlostavljani novinari imao je elemente linča, a država je pokazala da nema stvarnu kontrolu nad tim prostorom, opisao je Pobjedin novinski fotograf Stevo Vasiljević za Televiziju E dramatične trenutke koje je doživio, zajedno sa kolegama Borisom Pejovićem i Balšom Rudovićem iz Vijesti.
Kako je naveo, jutro na lokaciji proteklo je mirno, uz korektan odnos domaćina. No, po povratku iz Berana, kada je počelo uklanjanje biste situacija je eskalirala.
- Na platou gdje smo ranije normalno radili, masa je krenula ka nama. U jednom trenutku to je bilo na ivici linča. Ljudi su nas vrijeđali, gurali, prijetili. Meni je jedan čovjek razbio kameru pivskom bocom, pa pokušao da me udari po glavi. Drugi, stariji muškarac, zaletio se na mene s nožem. Svi su bili naoružani, masa bez kontrole. U takvim uslovima prestajete da izvještavate i pokušavate da se zaštitite - kazao je Vasiljević.
On tvrdi da je incident mogao da bude spriječen u nekoliko sekundi, jer su, prema njegovim riječima, kontrolu nad događajem imali sveštenici, a ne državne institucije.&nbsp;
- Oni su faktički određivali šta se može, a šta ne. Da je sveštenik, s kojim smo ujutro ljubazno razgovarali, prišao i rekao ‘stanite da vidimo što se dešava’, masa bi stala. Ali on se povukao. Saruman kad kaže ‘kreni’, Orci krenu. Kad kaže ‘stani’, Orci stanu. Tako je to izgledalo - opisao je.
Vasiljević smatra da incident pokazuje ozbiljan problem – da izvršna vlast ne kontroliše dio teritorije Crne Gore, te da se više apsolutno ne osjeća bezbjedno jer predstavnici izvršne vlasti ne mogu garantovati bezbjednost na teritoriji države.
- Ako ja, kao novinar sa decenijama iskustva i akreditacijom u svim državnim organima, treba da tražim od sveštenog lica ‘blagoslov’ da bih radio, onda to znači da oni kontrolišu taj prostor. Država tu ne važi. Pravila ponašanja određuju sveštena lica - rekao je Vasiljević.
On je povukao paralelu sa situacijama u kojima države izgube suverenitet nad dijelom teritorije.&nbsp;
- Kao što Ukrajina nema kontrolu nad Krimom, tako i ovdje, kad prođete tunel kod Kolašina, čini mi se da država više nema kontrolu. To je poraz institucija. Odluke tamo donose druge organizacije, ne izvršna vlast – kazao je Vasiljević.
On je kritikovao i odsustvo policije tokom događaja.&nbsp;
- Na događaju koji je zabranjen, nije bilo nijednog policajca. Kada nema policije kada prijeti ozbiljna eskalacija, To je još jedan dokaz da tamo država nema kontrolu – kazao je on.&nbsp;
Vasiljević je upozorio da situacija u kojoj građani i novinari počinju sami da organizuju svoju zaštitu vodi u anarhiju.&nbsp;
- Ako ja moram da razmišljam kako da se sam zaštitim na događaju u Crnoj Gori, to znači da država ne funkcioniše. Ipak, nastaviću da izvještavam, jer je to jedini način da ti prostori jednog dana postanu sigurni – poručio je Vasiljević.

Vasiljević: Na sjeveru Crne Gore država nema kontrolu, odluke tamo donose druge strukture

Postupci čelnika bezbjednosnog sektora Crne Gore pokazuju - iz dana u dan, od slučaja do slučaja - da su Demokrate uspjele u naumu da potpuno razruše temelje sistema!&nbsp; Nakon još jednog pokušaja likvidacije u Budvi, na bazenu luksuznog rizorta u Miločeru u sred dana, dva dana docnije novi mučan događaj: u Gornjem Zaostru kod Berana, kada umalo nijesu – pred licem crnogorskih policajaca - ličnovani fotoreporteri Pobjede i Vijesti Stevo Vasiljević i Boria Pejović i novinar Vijesti Balša Rudović...&nbsp; Iz policije, nakon svega, uobičajene floskule da se ,,preduzimaju intenzivne mjere i radnje“, ali ni riječi o – odgovornosti.&nbsp; A teško je povjerovati da se nije mogao predvidjeti scenario koji se desio pri pokušaju ponovnog podizanja spomenika četničkom koljaču i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću: sve je danima najavljivano bez zazora, a četničko saborovanje i izbor novih četničkih vojvoda najavljen i sponzorisan u srpskim medijima u Crnoj Gori i promovisan na drštvenim mrežama.&nbsp; Tako da ispada da jedino vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović, šef Centra bezbjednosti sjever Haris Đurđević i šef beranske policije Željko Babović nijesu znali što se sprema u selu Gorne Zaostro. I valjda zato nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol?!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Đurđević i Šččepanović"> <figcaption>Nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol: Haris Đurđević ii Lazar Šćepanović</figcaption> </figure>  <h2>ANB i UPRAVA POLICIJE: SARADNJA KOJE NEMA?&nbsp;</h2> Ukoliko šefovima bezbjednosnog sektora nije bila namjera da ignorišu protokole i procedure i na taj način omoguće organizatorima da izvrše svoj plan, onda se dokumentovano može zaključiti da su pokazali - neznanje i nesposobnost. To pokazuju i osnovni postulati policijskog operativnog rada. Dakle: pripreme za četnički skup koji je bio najavljen, baš kao što je bilo najavljeno kršenje zakona, morale su da budu operativno praćene. Izvori Portala ETV iz bezbjednosnog sektora tvrde da upravo u Gornjem Zaostru često borave neki od pripadnika Agencije za nacionalu bezbjednost i Uprave policije, pa djeluje nevjerovatno da cijela akcija pripreme i logistike prođe ispod radara bezbjednosnih službi. Resursa je, dakle, bilo. Izostala je politička volja, ali i saradnja sektora bezbjednosti.&nbsp; Očito da vrh ANB nije informisan – ili nije želio da zna - o kretanju i postupcima osoba koje su učestvale u planiranju, izradi i krijumčarenju spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurušiću u Crnu Goru.&nbsp; Međutim, crnogorska javnost ima pravo da zna: što je Agencija za nacionalnu bezbjednost uradila kako bi spriječila događaj koji ima direktne implikacije po nacionalu sigurnost i koji je, što je bilo i očekivano, postakao vjersku i nacionalnu netrpeljivost i političke tenzije u državi?&nbsp; Ukoliko je ANB imala ove informacije i proslijedila ih policiji, onda je ona svoj posao završila.&nbsp; Zato se roje brojna druga pitanja, važna za bezbjednost države, ali i budućnost Crne Gore, kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.&nbsp; Dakle, u svjetlu zaoštravanja saradnje između ANB i Upave policije, naročito nakon aktivnosti vrha Demokrata Alekse Bečića koji kontolišu bezbjednosni sektor – pitanje je kako se posljednjih mjeseci obavlja razmjena informacija između dvije službe?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8" data-rendition-name="original" width="1424" height="800" loading="lazy" alt="Šćepanović Šaranović"> <figcaption>Demokrata Alekse Bečića kontolišu bezbjednosni sektor(Photo: Portal ETV/D.M.)</figcaption> </figure>  <h2>JE LI BILO DILA POLICIJE SA CRKVOM SRBIJE?</h2> Ali, to je samo djelić priče o tome kako je zakazao bezbjednosti sektor: Uprava policije je adresa sa koje javnost Crne Gore očekuje mnogo odgovora. Prije svega: da li je okupljanje bilo prijavljeno shodno Zakonu o javnim skupovima i što je tim povodom preduzeto? S obzirom na to da je jedna osoba uhapšena zbog sumnje da je počinila krivično djelo, postavlja se novo pitanje - zašto policija nije sprovela službene radnje uviđaja i dokumentovanja spomenka kao predmeta kojim je izvršeno to krivično djelo čime bi bili obezbijeđeni dokazi za potrebe krivičnog postupka?&nbsp; Osim toga: zbog čega policija nije procesuirala osobe koje su, u noći između 7. i 8. avgusta, navodno spriječili policijske službenike da obave uviđaj čime su počinili krivično djelo - sprečavaje službenog lica u vršenju službene dužnosti?&nbsp; To otvara još jedno, vrlo osjetljivo, pitanje: da li je povlačenje policije u noći između 7. i 8. avgusta bio dio tajnog dogovora nekoga iz vrha Uprave policije sa organizatorima četničkog okupljanja – da se spomenik ukloni tek nakon što ga mitropolit Crkve Srbije Ostojić „osvješta“ i potom ostavi na sigurnom, u obližnjoj crkvi. Jer, teško je objasniti da čelnici Uprave policije, prvenstveno načelnik regionalnog centra Đurđević i načelnik Odjeljenja bezbjednosti Babović nijesu bili u stanju obaviti prostu bezbjednosnu procjenu rizika po narušavanje javnog reda i mira. I shodno tome, bilo je osnovano očekivanje da se donese precizan plan postupanja, angažovanje dovoljnog broja službenika sposobnih da obave, kako se to kaže, službene radnje.&nbsp; <h2>NESHVATLJIVI PROPUSTI&nbsp;</h2> Izvor Portala ETV iz bezbjednosnog sektora naglašava da je, u skladu sa situacijom, morala biti angažovana Interventna jedinica Odjeljenja bezbjednosti Berana, a ukoliko bi bilo potrebno i Posebna ili Specijalna jedinica polcije s obzirom da lokalna ili nije htjela, ili nije imala kapacitete da sprovede zakon i obavi službene radnje. Naš sagovornik dalje tvrdi da je za ovakve skupove koji su bezbjednosno rizični i koji mogu izazvati nacionalnu, građansku i vjersku netrpeljivosti i za koje se, na osnovu strukture učesnika može pretpostaviti da može doći do nasilja, izvršenja prekršaja i krivičnih djela, obavezna takozvana planska postavka službe. Ne treba biti eskpert: izostalo je profesionalno postupanje dvojice rukovodilaca, kao što nije bilo adekvatne reakcije čelnika Uprave policije Lazara Šćepanovića.&nbsp; -Policija mora biti postavljena na licu mjesta prije učesnika skupa kako bi preventivo kontrolisala situaciju. Obavezno je operativno pokrivanje užeg i šireg područja mjesta događaja, što je zadatak inspektora kriminalističke policije i operativaca ANB. Obavezo je prisustvo saobraćajne policije na svim pravcima koje vodi prema mjestu dešavanja kako bi kontrolisali vozila - kazao je sagovornik Portala ETV sa višedecenijskim iskustvom u bezbjednosnom sektoru. Prema njegovim riječima, na licu mjesta trebalo je da bude najmanje 20 pripadnika Intereventne jedinice i drugih službenika redovnog, uniformisanog sastava Odjeljenja bezbjednosti Berane i Regionalnog centra Sjever. Obavezno je bilo i snimanje ovog skupa u cilju dokumentovanja prekršaja i krivičnih djela. Takođe, shodno bezbjednosnoj procjeni u rezervi je trebalo da budu pripadnici PJP i SJP u slučaju da redovni sastav nije u mogućnosti da obavi zadatke. I na kraju, dodaje naš sagovornik, obavezno je bilo prisustvo Komunalne polcije, Vatrogasne jedinice i službe Hitne pomoći koje se angažuju na zahtjev lokalne policije. -Neshvatljivo je zašto nijedna od predviđenih stavki, bar se takav utisak mogao steći na osnovu informacija u javnosti, nije ispunjena. Radi se ili o elementarnom neznanju ili o namjeri da se ignorisanjem da podrška održavanju skupa i određenim osobama omogući vršenje krivičnih djela. Posebno je pitanje zašto dvojica prisutnih policajaca nijesu reagovali i zaštitili novinare, zašto nije spriječeno nasilje i zašto napadači nijesu odmah lišeni slobode zbog više krivičnih djela i prekršaja – kazao je sagovornik. <h2>,,KONTROLA ŠTETE“&nbsp;</h2> Naknadna hapšenja počinilaca, ljudi koji su praktično oteli fotoreportera Pobjede i Rojtersa, iskusnog profesionalca Steva Vasiljevića, potom ga maltretirali gotovo pun sat u šatoru – samo je Šćepanovićevo bježanje od istine, pokušaj prikrivanje nastale štete.&nbsp; Jer, ne treba zaboraviti: Stevo Vasiljević, Boris Pejović i Balša Rudović danas su živi, zahvaljujući reakciji par prisebnih ljudi iz četničke ekipe koja je slavila Pavla Đurišića, a uprkos crnogorskoj policiji, koja nije reagovala! To je zastrašujuća istina koja bi morala da proizvede posljedice: ne ostavke ili naknadnu pamet, već smjene odgovornih za to što je zakazao crnogorski bezbjednosni sektor.&nbsp; Da Crna Gora ima odgovornu Vladu, premijer Milojko Spajić, osim bljutavih saopštenja o ,,nedopustivom napadu na novinare“, morao bi da posegne za smjenama odgovornih za državnu sramotu u selu Gornje Zaostro. A valjalo bi, konačno, da predsjednik Vlade i lider Pokreta Evropa sad javno objasni – da li je, kada je govorio o ,,neodgovornim sveštenim licima“ mislio na svog rođaka Metodija Ostojića?&nbsp; Očigledno je previše pitanja na koje nema odgovora o događaju u selu Gornje Zaostro. Tačnije: nema zvaničnog odgovora, kao što nema ljudskog osjećaja za preuzimanje odgovornosti.&nbsp; &nbsp; &nbsp;

Tag: juzna-afrika