Uz neslaganja unutar vladajuće većine, bilo da je riječ o ostanku Kotora na Uneskovoj liste baštine ili imenovanju ulica po kontroverznim političarima iz devedesetih, sve su znakovitiji i pokušaji političkog prepakivanja zemlje po etničkim linijama. Najnoviji „istorijski sastanak“ lidera srpskih i albanskih stranaka dodatno raspiruju sumnje u iskrenost proevropske retorike vlasti.
O protivrječnostima između proklamovanih ciljeva vlasti u Crnoj Gori i njenog djelovanja koje postaju sve očiglednije kako vrijeme odmiče, ali i o političkoj klimi u Srbiji u kojoj još od kraja prošle godine traju studentski protesti, razgovarali smo s profesorom Nikolom Samardžićem sa Univerziteta u Beogradu.
<h2>Crna Gora suočava se s brutalnim iredentizmom&nbsp;</h2>
„Za vlast u Crnoj Gori ulazak u EU samo je povlačenje na rezervni položaj u ulozi koja je definisana memorandumskim politikama Beograda u toku protekle četiri decenije. To su već učinile dominantne prosovjetske komunističke strukture u Mađarskoj ili Slovačkoj. Ulaze u EU ali ne kao buduće članice EU, nego kao buduće članice neke buduće sovjetske imperije. Vama je Srbija izabrala predsjednika, premijera i predsjednika Skupštine, ali zahvaljujući crnogorskim glasovima, koji su presudili“, istakao je Samardžić.
Komentarišući nedavni sastanak lidera srpskih i albanskih stranaka, sagovornik Analitike ukazuje da Srbi, Bošnjaci i Albanci bolje žive u Crnoj Gori nego u matičnim državama, ali su, kaže, njihovi lideri odlučni da Crnu Goru rastave po etničkim šavovima.
„Realno, nema sporova između Tirane i Beograda čije bi rješavanje iziskivalo kompromis o podjeli Crne Gore. Naprotiv, Crna Gora se suočava s jednim brutalnim iredentizmom. Litije, sa Abazovićem, samo su pokrenule domine, da padaju jedna za drugom. Jugoslaviju su rasparčale slične „neprincipijelne koalicije“, upozorava Samardžić.&nbsp;
<h2>Strane agenture dio crnogorskih birača okrenule protiv interesa države</h2>
Prema njegovim riječima, za EU je racionalno da primi Crnu Goru koja je već ilegalna članica euro zone i nije potencijalno budžetsko opterećenje.&nbsp;
„Za EU je važna i bezbjednosna struktura istočne jadranske obale“, naglašava Samardžić.
Na pitanje vidi li na evropskim adresama želju za proširenjem Unije, kaže kako EU nije konstituisana u smislu liderstva vođenog vizijom i optimizmom.
„EU je konstuisana kao birokratska struktura u kojoj su procedure važnije od suštine za budućnost“, smatra Samardžić.
Osvrnuvši se na položaj proevropske opozicije u Crnoj Gori, kaže kako Demokratska partija socijalista stoji odlično.
„Ali su kanselovani u odsustvu nacionalnog konsenzusa o prioritetima, a to je posao koji su obavile strane agenture koje su dio crnogorskih birača okrenule protiv interesa Crne Gore koji su zapisani u strateškim državnim dokumentima. I to više nije samo partijsko pitanje“, naglašava Samardžić.
Politika u Srbiji ne postoji mimo „borbe za srpski integralizam“
I dok Crna Gora balansira između proklamovane evropske orijentacije i realnosti koja je sve udaljenija od Brisela, u Srbiji se politička scena, uprkos masovnim protestima, i dalje kreće unutar zatvorenog kruga ideološkog konzervativizma.
Na to ukazuje i nedavni intervju politikologa i novinaar Cvijetina Milivojević u kojem je iznio stavove o Crnoj Gori kojih se ne bi postidjeli ni lideri srpskih radikala iz devedesetih. Time je dodatno aktuelizovano pitanje da li u Srbiji uopšte postoji politika van matriksa „srpskog integralizma“, kako je to formulisao profesor Filološkog fakulteta Milo Lompar tokom studentskog protesta 28. juna u Beogradu.
„Ne postoji. Sva politika stala je u dva matriksa koji oblikuju Vučićeva i Šolakova propaganda“, poručuje Samardžić.ć
Dodaje i kako predsjednik Srbije nije marker opredjeljenja za budućnost.&nbsp;
„Tačke preloma bile bi u promjeni politike prema susjedima, prihvatanje evropske integracije, zaustavljanje kontinuiteta državne i komandne ekonomije, i komandne kulture kolektivizma i samoviktimizacije. Da cijela bivša Jugoslavija uđe u EU, NATO i Šengen, podrška Ukrajini i sankcije Rusiji, za Srbiju nova ekonomska politika liberalizacije finansijskog tržišta i institucionalnih garancija za nov investicioni ciklus koji bi uključio domaći kapital, zarobljen u strahu i nekretninama“, poručio je Samardžić.
<h2>Blokade samo kulise prepakivanja, ne vode promjeni nego zamjeni</h2>
Blokade saobraćajnica u Srbiji okupljaju sve manji broj građana. S druge strane, Vučić u javnim nastupima zvuči samouvjereno. Zanimalo nas je da li je predsjednik Srbije uspio politički da preživi još jednu od brojnih krizi u posljednjih 13 godina.
„Očigledan je zaokret ka Rusiji, i vlasti i protesta. Blokade su samo kulise prepakivanja, koje ne vode promjeni nego zamjeni. Time ne relativizujem potrebu da se vlast mijenja, ukazujem da se suštinski neće promijeniti njen politički karakter. Samo česte promjene vlasti mogu unaprijed spriječiti uspostavljanje novoga, narednog, monopola na nasilje“, ocjenjuje Samardžić.
Prema njegovim riječima, protest poziva na „poštovanje Ustava koji je u osnovi Vučićevog poretka, i na apstraktne pojmove odgovornosti pred zakonom, i pravdu, dok je nezamislivo sprovođenje zakona bez uspostavljanja kontrolnih mehanizama u procesu pristupanja EU“.&nbsp;
„Pojam pravde je arbitraran. U srži Ustava iz 2006. je potencijal za samovolju i nasilje. Ustav je donijela dominantna političko-crkvena-vojna struktura koja se opirala priznavanju nezavisnosti Kosova i Crne Gore, i saradnji s Haškim tribunalom. Iz te strukture nastala je cjelovita politička kasta koja je preuzela i vladajuću i opozicionu politiku. Protest je otkrio jednu jasnu namjeru, da postane segment političke kaste“, izričit je Samardžić.
<h2>Otpor studenata i građana ipak doveo do promjena u društvu</h2>
Sagovornik Analitike smatra da je podrška EU protestima u Srbiji izostala i zbog nemogućnosti da bez konsenzusa država članica donosi odluke koje ne prihvata ruska agentura u samoj EU, i zbog karaktera protesta.&nbsp;
„Univerzitet u Beogradu nije dobio podršku nijednog evropskog univerziteta za blokadu i samoblokadu. Blokada je postala izgovor Vučiću da se obračuna sa univerzitetima na onaj način na koji to nije uspio 1998. Jeste, u EU nema Vučića, u EU nije pala nadstrešnica, ali blokade nijesu pokrenule opredjeljenje za EU, naprotiv. Da li je otpor studenata i građana ipak doveo do promjena u društvu - vidim jednu važnu promjenu, u osporavanju monopola na nasilje“, ukazuje Samardžić.
<h2>Koncert Thompsona u Zagrebu poziv na formiranje trećeg entiteta u BiH</h2>
Kada je riječ o drugom dijelu „susjedstva“, nedavni veliki koncert Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu, koji je bio ne meti oštrih kritika javnosti u regionu ali i više svjetskih medija, naš sagovornik je opisao kao poziv na formiranje trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini.
„Srpske vlasti i neformalne strukture u BiH podržavaju ideju trećeg entiteta. Ulaskom Bugarske i Rumunije u Šengen Zapadni Balkan postao je unutrašnje bezbjednosno pitanje za EU. EU se već proširila na Zapadni Balkan, ali bez promjene ustavnog uređenja EU neće imati snage da utiče na političke promjene koje podrazumijevaju demokratizaciju i reforme koje su same države kandidati unijele u svoju unutrašnju i spoljnu politiku“, ističe on.
Samardžić kaže kako proces podrazumijeva novo ustavno uređenje u BiH koje bi se uskladilo s procesom ulaska u EU i Šengen.&nbsp;
„U ovom trenutku, bez Zapadnog Balkana, EU je nedovršena država, kakva je bila Jugoslavija, kakve su u ovom trenutku BiH i Srbija, a alternative za budućnost nikad nijesu bile očiglednije. Ako se pitamo kako ćemo dalje, naše države raspolažu adekvatnim i dovoljnim odgovorom: poštovanje preuzetih obaveza u procesu integracije u EU, dok prioriteti ostaju vladavina prava i bezbjednost. EU politika je 34/35 unutrašnja politika“, zaključio je Samardžić.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Samardžić: Crnu Goru žele da rastave po etničkim šavovima, „neprincipijelne koalicije“ tako su rasparčale Jugoslaviju

Mogu se navesti bezbrojne činjenice o monstruoznom režimu kojem su podvrgnuti crnogorski radnici, seljaci i narodna inteligencija. Može se sa sigurnošću reći da se crnogorski seljaci, da se cijeli crnogorski narod, ne tretiraju kao slobodni ljudi, već kao srednjovjekovni kmetovi i robovi. Nemoguće je nabrojati sve monstruozne činjenice koje su do sada otkrivene. Predstavljamo samo tri najkarakterističnija slučaja koja su se dogodila u prvom kvartalu 1928. godine.
U januaru je uhapšeno cijelo selo stanovnika i, budući da u zatvoru nije bilo dovoljno mjesta, svi su pretučeni pod šatorom na otvorenom. Tukli su sve, posebno 10-godišnju djecu i 70-godišnje starce i bake, kako bi iznudili priznanja. i svjedočanstva ko je ubio trojicu finansijskih agenata, čija su tijela pronađena na zemljištu njihovog sela.
Još jedan slučaj sistematskog i pravovremenog mučenja i torture crnogorskog stanovništva imamo u selu Zota. (vjerovatno greška - treba Zeta, moja nap.)
Advokat Jakša Radović iz Podgorice posjetio je ovo selo i prikupio pisana svjedočanstva od cijelog stanovništva. Potonji jednoglasno tvrde da su spremni da se pojave pred bilo kojim sudom i pod zakletvom potvrde svoje optužbe protiv vlasti. U selu Zota, svi seljani, od najmanjih do najvećih, bili su okupljeni i masovno pretučeni i mučeni od strane žandarmerijski oficira jer su se usudili da protestuju protiv samovolje i maltretiranja koje su činile žandarmerijske patrole, koje su, pod izgovorom potrage za kriminalcima, šuljale u polja i činile razne nestašluke i nedjela. Treći tipičan slučaj, crnogorski seljak PetarMaraš, ratni veteran s invaliditetom, uhapšen je i brutalno mučen jer se žalio da su mu dva člana porodice umrla od gladi. Međutim, njegove tvrdnje su potpuno tačne. Nekoliko dana nakon puštanja iz hapšenja, kao posljedica mučenja i gladi, poludio je i hodao ulicama sela sa upaljenom bakljom, susrećući svakog prolaznika i pitajući ga: «Jesi li ti čovjek? R. Kremenovič".
IZVOR: BALKANSKA FEDERACIJA, broj 93, Wien,( Beč,) 1. Jun 1928. Str. 1979-1980. ORIGINALNI TEKST JE NA BUGARSKOM JEZIKU.&nbsp;
Zahvaljujem se prof.dr emeritusu Iliji M. Vujoševiću koji je na moju prijateljsku molbu preveo ovaj tekst sa bugarskog jezika.&nbsp;
Da li je tačno ili ne da je od užasne torture koju je prezivio Petar Maraš iz Zete, nevini i ugledni čovjek, nako. svih grozota koje su mu nanesene,imao mentalne probleme &nbsp;ili nije, mi to znamo, jer nemamo izvora o tomr, ali je bitno da je on kao cvrst i moraln čovjek doživio pravu golgotu od mučitelja ondašnjeg svirepog režima koji nije poštovao elementarna prirodna, ljudska i građanska, zakonska prava ljudi.

Deset godina bijelog terora i nacionalnog ugnjetavanja u Jugoslaviji

Oko stotinu dječaka koji su bili oteti iz katoličke škole u ​​centralnoj Nigeriji prošlog mjeseca, oslobođeno je, saopštile su danas nigerijske vlasti.
Načelnik policije države Niger Adamu Abdulahi Eleman i biskup Bulus Dauva Johana, koji je zadužen za školu kao lokalni vođa katoličke zajednice, rekli su za BBC da su dobili potvrdu o oslobađanju učenika.
Oni su potvrdili da ih je vladina Kancelarija savjetnika za nacionalnu bezbjednost obavijestila da će djeca od danas biti ponovo sa roditeljima.
Više od 250 učenika i 12 zaposlenih kidnapovano je iz katoličke škole "Sveta Marija" u Papiriju, što je posljednja u nizu masovnih otmica u Nigeriji.
Detalji o oslobađanju 100 školske djece ostaju nejasni, uključujući pitanje da li je to obezbijeđeno pregovorima ili silom, a nije poznato ni da li je otmičarima plaćen otkup.
Guverner susjedne države Nasarava, Abdulahi Sule, rekao je lokalnim medijima da je savezna vlada odigrala ključnu ulogu u oslobađanju đaka.
Škole i vjerski objekti u u sjevernoj i centralnoj Nigeriji su sve češće na meti otmičara.
Prošle nedjelje, naoružani otmičari su odveli najmanje 20 ljudi u dva odvojena napada - u novoosnovanoj crkvi u centralnoj državi Kogi i u pretežno muslimanskoj sjevernoj državi Sokoto, gdje su među otetima bile nevjesta i njene djeveruše.

Otmičari oslobodili 100 otetih đaka u Nigeriji

Tunel Sozina je od početka godine opslužio 3,95 miliona vozila.
Prema podacima sa sajta Monteputa, koji gazduje Sozinom, u prošloj godini kroz tunel je prošlo 3,78 miliona vozila.
U 2023. godini kroz tunel je prošlo 3,52 miliona vozila, a 2022. godini 3,07 miliona.
Tunel Sozina otvoren je u julu 2005. godine. Njegova izgradnja koštala je oko 74 miliona eura, od čega je 50 miliona obezbijedila Crna Gora, dok je 24 miliona obezbijeđeno kreditom Evropske investicione banke (EIB).
Tunel Sozina dugačak je 4,19 hiljada metara i povezuje primorsku regiju sa centralnim dijelom Crne Gore.&nbsp;

Tunel Sozina opslužio 3,95 miliona vozila

Šešeljev politički učenik Aleksandar Vučić, u maniru političkog utopljenika koji svuda oko sebe traži alibi, izjavljuje kako su „radili ono što su im Rusi govorili i sada je zemlja dovedena u tešku situaciju“. Kralj drame žali se da nije omiljen ni u Sjedinjenim Američkim Državama, ni u Evropskoj uniji, ni u Rusiji, te da se, očekivano, ne sviđa nikome ni u regionu. Iza njegovih svakodnevnih paničnih javnih istupa stoji činjenica da je sopstvenom politikom Srbiju doveo na rub energetske krize i da više ne uživa povjerenje međunarodnih partnera. Dugoročno, politika balansiranja obila mu se o glavu.
U Beogradu sada vlada strah da bi zemlja mogla ostati bez naftnih derivata. Naftna industrija Srbije nalazi se pod američkim sankcijama zbog većinskog ruskog vlasništva, a kompanija je 2. decembra saopštila da je počela obustavljati rad proizvodnih postrojenja Rafinerije nafte zbog nedostatka sirove nafte. Takođe, Vlada Srbije je 25. novembra donijela odluku da Rusiji odredi rok od 50 dana kako bi pronašla kupca za svoj udio, nakon čega će država uvesti svoju upravu u NIS i ruskoj strani ponuditi „najveću moguću cijenu za kompaniju“. Ultimatum Beograda ruska bi strana, sasvim izvjesno, mogla doživjeti kao svojevrsnu prijetnju, a „zbogom Putinu“ moglo bi skupo koštati Vučićevu vlast.
Problem mu može predstavljati proruska javnost, koju je sve ove godine upravo on, zajedno sa svojom medijskom mašinerijom, svakodnevno hranio bajkama o velikom ruskom bratu kao najvećem i najpouzdanijem prijatelju Srbije. Osim toga, pozdrav Putinu mogao bi značiti i dodatno poskupljenje ionako skupog goriva. Srbija je naivno očekivala da će Vašington produžiti odobrenje za rad Naftne industrije Srbije tokom pregovora o prodaji ruskog udjela u toj kompaniji. Ruska je strana hladno odbila prijedlog Beograda o prodaji svog udjela, pa su odnosi Beograda i Moskve zahladili.
Ovaj slučaj jasno pokazuje slom srpske politike „četiri stuba“ ili „četiri stolice“, koja podrazumijeva EU, SAD, Rusiju i Kinu. Politiku koju su utemeljili Boris Tadić i tadašnji ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić, Aleksandar Vučić doveo je do krajnjih granica. Nebojša Vujović, diplomata i bivši šef misije SRJ u SAD-u, u razgovoru za Večernji list ističe: „Ta se politika ‘četiri stolice’ urušila. Sada je to politika bez stolica, odnosno politika u kojoj Vučić sjedi na trulim daskama, a pri tom je izgubio kredibilitet na sve četiri strane svijeta. Kako on može govoriti o čvrstini i stabilnosti kada je i simbolički dokaz njegovog političkog haosa činjenica da je u srcu Beograda postavio ‘Ćacilend’? Pa to nije nikakav Camelot; to je utvrda najgoreg ološa u Srbiji.“
Na pitanje ima li Vučić izlaz iz te situacije i kakva sudbina čeka Srbiju na spoljnopolitičkom planu, Vujović dodaje da se Vučić, poput utopljenika, počinje hvatati za svaku slamku.
- Ali politika nije slamka. Politika se vodi na ozbiljan i stabilan način, a on je sve te atribute izgubio. Ipak, postoji jedna stvar koja ga još donekle održava: Evropska unija je mnogo investirala u njega kao ključnu figuru u projekciji mira i stabilnosti na Balkanu. No u istoj toj Evropi, koja mu je dala novac i zvala ga ‘dragim Aleksandrom’, sada je uveliko narušio svoj imidž. Drugo, Kina ne voli kada on koristi bilateralne odnose za svoje lične potrebe. A u Americi znate kako je prošao: dobio je ‘35% sankcija’ gotovo preko noći, izbačen je sa Floride, a sada se Amerikanci s njim igraju kao mačka s mišem – naročito oko pitanja NIS-a. Putin, s druge strane, jednostavno neće popustiti; on do sada nikada nije nešto prodao samo zato što je bio pod sankcijama- ističe Vujović.
Bivši šef hrvatske diplomatije Miomir Žužul za Večernji list navodi da je Srbija do sada vrlo vješto vodila politiku balansiranja, u čemu je Vučić imao važnu ulogu. Ipak, upozorava:
- Međutim, sve ima svoje granice. Te granice počinju pucati, ne na Vučiću, nego zbog ruske agresije koja je dovela do jasnog dihotomiziranja. Ova američka administracija sada se postavlja vrlo jasno: neće se igrati igara. Ne možeš u isto vrijeme biti za jedne i za druge, a pomalo i za treće ili četvrte. Kinezi to mudro posmatraju. Kako će se Srbija opredijeliti – ne znam, to je na njima. Maksimalni napori Srbije za zbližavanje s Amerikom biće prihvaćeni iz niza pragmatičnih razloga. Amerika neće ići u direktan sukob s Rusijom, ali dugoročno ne vjerujem da će Srbija uspjeti balansirati između svih strana. U svijetu u kojem više nema nesvrstanih, niko ne može biti neutralan. Može se slaviti ili žaliti, ili misliti da je sve to bila velika svjetska zabluda. No, bez obzira na sve – nesvrstanih više nema- tvrdi Žužul.
Spoljna politika Srbije zapravo je krahirala, rezolutan je Žarko Korać, nekadašnji potpredsjednik srpske vlade, u razgovoru za Večernji list.
- Nemam bolju riječ za to od kraha. Propala je politika balansiranja, potpuno i definitivno“, smatra Korać i dodaje: „Po meni je od početka trebalo da postoji samo jedna jasna politika – proevropska, prozapadna, jer ne vidim realnu alternativu. Šta je druga mogućnost? Biti poput Envera Hodže, u nekoj vrsti izolacionog ‘bunkerskog’ režima? Albanija i danas plaća cijenu te politike.- Korać upozorava da je nemoguće da se predsjednik Srbije ovako autodestruktivno ponaša samo iz političkih razloga.
Sve što znamo o politici i moja intuicija govore suprotno. Ovo ne može biti samo politika; ne može to biti: ‘Ja volim Ruse, oni nam brane Kosovo u Savjetu bezbjednosti.’ Nema to veze s Kosovom. Oni sigurno nešto imaju o njemu, tvrdi Korać.
Što se tiče Hrvatske, kojom je Vučić opsjednut, Miomir Žužul poručuje da je u hrvatskom interesu stabilnost u susjednoj zemlji i u cijelom regionu.
&nbsp;- U našem je interesu da svi uđu u EU, ali postoje principijelna pitanja koja ne proizilaze iz naše tvrdoglavosti. Dok se ne riješi pitanje nestalih, a zna se gdje je ključ rješenja – Srbija može samo maštati o Evropskoj uniji, ako uopšte o njoj i mašta- rezolutan je Žužul.
Kako god, politika zvaničnog Beograda, odnosno Aleksandra Vučića, ušla je u slijepu ulicu. Svi oni koji su do juče bili najžešći protivnici uvođenja sankcija Rusiji i slavili „velikog slovenskog brata“, sada naglašavaju važnost Zapada – istog onog Zapada koji je do juče bio sinonim zla i „obojenih revolucija“. U strahu od hladnih zimskih noći, režimski mediji sada ističu da je Evropska unija najvažniji partner Srbije, dok ljubavna priča s Rusima i Kinezima polako nestaje iz fokusa. Za sada. Kada je riječ o Srbiji, teško je išta prognozirati sa sigurnošću, osim što se može konstatovati da je dosadašnja spoljna politika neslavno propala.

Krah četiri stuba srpske spoljne politike: ''Propala politika balansiranja, potpuno i definitivno''

Centar za građansko obrazovanje (CGO), uoči Međunarodnog dana borbe protiv korupcije, podsjeća da korupcija podriva povjerenje građana u institucije, produbljuje nejednakosti i usporava evropeizaciju Crne Gore.&nbsp;
Prem njihovim riječima, ovaj datum, koji se od usvajanja UN Konvencije protiv korupcije obilježava širom svijeta, prilika je da se preispita koliko su institucije i društvo zaista posvećeni nultoj toleranciji na korupciju.
- Korupcija je trajući problem koji prožima sve pore sistema i urušava ga iznutra. Nije specifična samo za Crnu Goru ili region - prisutna je globalno, ali se u društvima sa manjim demokratskim kapacitetom širi lakše. Ključna razlika leži u sposobnosti razvijenih društava da je preveniraju, sankcionišu i transparentno se suočavaju s njom - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Građani su, kako se dodaje u saopštenju CGO-a, često u direktnom dodiru s korupcijom kroz osnovne servise, dok donosioci odluka oblikuju institucije po mjeri partija, a ne građana.&nbsp;
- Stoga, nije iznenađenje ali je zabrinjavjauće da u Crnoj Gori i dalje prevladava nepovjerenje u institucije, dok percepcija nekažnjivosti obeshrabruje građane da prijave korupciju. Evropska komisija, u nedavno objavljenom, godišnjem izvještaju za Crnu Goru konstatuje da nedostatak efikasnih i odvraćajućih kazni doprinosi ovoj percepciji. Posebno brine i što se Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) kontinuirano percipira kao selektivna i instrumentalizovana - ističe se u saopštenju.&nbsp;
<a href="https://cgo-cce.org/2024/12/07/korupcija-u-crnoj-gori-sistem-ukorijenjen-u-nepovjerenju-i-selektivnoj-pravdi/" target="_blank">Nalazi istraživanja CGO-a</a> pokazuju da građani prepoznaju sistemske probleme u pravosuđu, zdravstvu, bezbjednosti, obrazovanju i lokalnoj upravi, a CGO cijeni da je jedan od važnih uzroka tome i zanemarivanje principa meritornosti prilikom zapošljavanja u javnoj upravi.&nbsp;
Kako se dodaje, nalazi opominju da 75,3 odsto ispitanih smatra crnogorsko društvo koruptivnim, a kao glavne krivce navode sistem (23,9 odsto), političare (23,6 odsto), pravosuđe i policiju (po 15,3 odsto), dok je mnogo manje onih koji krivicu vidi u građanima (13 odsto) i medijima (7,1 odsto).
- Ovo je važno i u kontekstu EU integracija i pregovaračkih poglavlja 23 i 24, koja se ne mogu zatvoriti bez ozbiljnog pristupa problemu visoke korupcije, pravovremenog reagovanja i nezavisnosti institucija. Crna Gora mora posvećeno primjenjivati strateški i pravni okvir, prateći preporuke Venecijanske komisije, GRECO-a i Evropske komisije, uključujući efikasno funkcionisanje institucija i finansijsku nezavisnost ASK-a, opominje i Evropska komisija u svom izvještaju. Korupcija društvo skupo košta – usporava razvoj, smanjuje standarde i ostavlja dugoročne posljedice. Primjeri iz Crne Gore i regiona pokazuju da politička korupcija može imati fatalne posljedice, a važno je prevenirati ih, umjesto čekati da se dogode - zaključuju iz CGO.&nbsp;

CGO: Korupcija podriva povjerenje u institucije i usporava evropeizaciju Crne Gore

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Predsjednik Opštine Berane Đole Lutovac u razgovoru za portal ETV govori o važnim temama: &nbsp;životu građana i odlazak mladih, dugu opštine i finansijskoj disciplini, značaju auto-puta, situaciji oko spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, sudbini Autobuske stanice, ali govori i o kapitalnim projektima koji mijenjaju urbanu sliku grada. <h2>Stabilizacija tržišta rada i povratak mladih</h2> Portal ETV: Kako danas žive građani Berana? Da li napuštaju grad ili ostaju na svojim ognjištima? Koliko je trenutno nezaposlenih? LUTOVAC: Građani Berana žive u sredini koja se ubrzano mijenja. Posljednjih godinu dana bilježimo stabilizaciju tržišta rada i smanjenje broja nezaposlenih, prije svega zahvaljujući novim projektima, investicijama i rastu privatnog sektora. Istina je da dio mladih odlazi radi školovanja i profesionalnog napretka, ali jednako tako vidimo i povratak ljudi koji žele da rade i žive u Beranama. Naš posao je da stvorimo uslove da se ovdje ostaje — kroz bolju infrastrukturu, stabilne servise i otvaranje novih radnih mjesta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950" data-rendition-name="original" width="768" height="512" loading="lazy" alt="Berane"> <figcaption>Berane(Photo: Montenegro Tourist Service)</figcaption> </figure>  <h2>Auto-put otvara novu razvojnu fazu</h2> Portal ETV: Šta će Beranama donijeti izgradnja dionice auto-puta? Da li to otvara vrata daljem razvoju i na koji način? LUTOVAC: Auto-put je strateška šansa. Saobraćajno povezivanje znači bržu komunikaciju sa Podgoricom, aerodromima i tržištima, što je preduslov za razvoj privrede, turizma i logistike. Veća dostupnost čini Berane atraktivnijim investitorima, a građanima pruža bolje uslove za život. To je početak jedne nove razvojne faze našeg grada. <h2>Finansijska disciplina i stabilno poslovanje</h2> Portal ETV: Koliki je dug Opštine Berane? Prema kome postoji dug i kako se on servisira? LUTOVAC: Opština Berane redovno izvršava sve obaveze i servisira postojeće dugove u skladu sa zakonom i usvojenom dinamikom. Prioritet nam je finansijska stabilnost i uredno poslovanje, zbog čega smo strogo disciplinovani kada je u pitanju javna potrošnja. Dugovanja iz ranijih godina uglavnom se odnose na poreze i doprinose, a tekuće obaveze se izmiruju redovno. Dug je ostao na nivou sa početka godine — malo iznad 18 miliona eura — a očekujemo zakonsko rješenje koje će omogućiti njegovo osjetno smanjenje. Takođe, uvećali smo imovinu Opštine za više od milion eura. <h2>Opština nema veze sa spomenikom Đurišiću</h2> Portal ETV: Berane su nedavno postale epicentar dešavanja zbog spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Kako se tumači takva epizoda i da li ste Vi odgovorni za nemile događaje koji su uslijedili? LUTOVAC: Opština Berane je institucija koja poštuje zakon i Ustav Crne Gore. Svi događaji koji su se desili bili su van institucionalnog okvira, a lokalna uprava nije bila involvirana u aktivnosti te vrste. Naša pozicija je jasna: grad mora ostati prostor stabilnosti, suživota i razvoja. Fokusirani smo na projekte i na kvalitetan život građana, a ne na teme koje dijele društvo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić"> <figcaption>Spomenik Pavlu Đurišiću(Photo: Pobjeda)</figcaption> </figure>  <h2>Autobuska stanica ostaje na istoj lokaciji — slijedi rekonstrukcija</h2> Portal ETV: Najavili ste rješavanje problema Autobuske stanice. Šta je do sada urađeno? LUTOVAC: Opština Berane je već preduzela niz konkretnih aktivnosti. U toku je izrada dokumentacije za osnivanje opštinskog preduzeća koje će upravljati stanicom. Izvršeno je statičko ispitivanje prenosačkog dijela objekta, koje je pokazalo da konstrukcija nije stabilna, pa je taj dio uklonjen. Trenutno se izrađuje projektna dokumentacija za njegovu rekonstrukciju. Sprovode se sve neophodne administrativne procedure, a donijeta je odluka da Autobuska stanica ostaje na postojećoj lokaciji, uz faznu sanaciju i unapređenje prostora. <h2>Kapitalni projekti</h2> Portal ETV: Na kojim razvojnim projektima radite? Šta novo planirate za građane? LUTOVAC: Opština Berane realizuje i priprema čitav niz kapitalnih projekata koji će unaprijediti saobraćaj, komunalnu infrastrukturu i kvalitet života građana. <h3>Veliki projekti za 2026. godinu:</h3> <ul> <li>Rekonstrukcija Luške ulice – 5,5 miliona eura</li> <li>Izgradnja gradske pijace – 5 miliona eura</li> <li>Rekonstrukcija magistralnog puta kroz Budimlju – preko 1 milion eura</li> <li>Izgradnja ulice koja povezuje zaobilaznicu i IDEA market – iz kapitalnog budžeta Opštine</li> </ul> Radovi planirani i započeti u 2025. godini: <ul> <li>Nastavak izgradnje obilaznice i regulacija rijeke Makve – 3,5 miliona eura</li> <li>Dapsićko–Polički vodovod i vodovod Zagrad – oko 1 milion eura</li> </ul> U pripremi: <ul> <li>javna garaža,</li> <li>rekonstrukcija ulica u Novom naselju,</li> <li>nove investicije za koje se priprema projektno-tehnička dokumentacija.</li> </ul> Sve ove aktivnosti dio su šire strategije modernizacije grada, a cilj je da građane Berana u narednom periodu obradujemo novim, vidljivim i kvalitetnim rezultatima.