Za 11 mjeseci 2025. godine, 73 maloljetnika u Crnoj Gori osumnjičena su za 48 krivičnih djela, na štetu 59 maloljetnih žrtava, dok su 102 maloljetnika počinila 83 prekršaja protiv 85 maloljetnika, saopštila je Uprava policije na upit Portala RTCG.&nbsp;
Sagovornice Portala RTCG saglasne su da zvanična statistika ne prikazuje stvarni obim vršnjačkog nasilja među djecom u Crnoj Gori, te da bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško da možemo da očekujemo promjene. Ako želimo da vršnjačko nasilje zaista bude rjeđe, neophodno je graditi društvo koje nasilje ne prihvata kao normalno, opravdano ili poželjno, što je odgovornost cijelog sistema.
Magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin-Radičević ocjenjuje da su podaci Uprave policije značajni jer pokazuju da sistem evidentira i reaguje na prijavljene slučajeve, ali upozorava da oni ne obuhvataju veliki broj nasilnih ponašanja koja ostaju neprijavljena.
- Statistika Uprave policije je važna jer pokazuje da sistem bilježi i reaguje na prijavljene slučajeve vršnjačkog nasilja. Međutim, ona ne daje potpunu sliku, jer obuhvata samo slučajeve koji su formalno prijavljeni i procesuirani - kazala je Raščanin-Radičević.
Kako navodi, iskustva iz prakse i istraživanja ukazuju da je stvarni obim nasilja znatno veći, naročito kada je riječ o emocionalnom, digitalnom i seksualnom nasilju, koje djeca rijetko prijavljuju zbog straha, srama, nepovjerenja ili zato što ga često ne prepoznaju kao nasilje.
Posebno, kaže Raščanin-Radičević zabrinjavaju istraživanja prema kojima gotovo polovina mladih, njih oko 46 odsto smatra da se konflikti trebaju rješavati nasiljem, dok se nenasilni stavovi doživljavaju kao slabost.
- To nam govori da problem nije samo u broju slučajeva, već i u kulturi i sistemu vrijednosti koji u određenoj mjeri normalizuju nasilje - kazala je Raščanin-Radičević.
Sličan stav ima i Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji.me, koja ukazuje da institucije i dalje ne prave jasnu razliku između nasilnog ponašanja i vršnjačkog nasilja, koje podrazumijeva namjerno, ponavljano i dugotrajno ugrožavanje djeteta ili grupe djece. Zbog toga, kako ističe, ne postoji ni kvalitetna evidencija, niti adekvatne mjere koje bi odgovorile na ozbiljnost problema.
Mihailović smatra da se društvo već dugo bavi pitanjem statistike i prebacivanjem odgovornosti, umjesto da prihvati činjenicu da je nasilje među djecom ozbiljan i rasprostranjen problem. Svakodnevni primjeri nasilja, kako među djecom tako i nad njima, pokazuju da je situacija alarmantna, ali da reakcije institucija nijesu dovoljne.
Svakodnevni slučajevi nasilja među djecom u Crnoj Gori pokazuju da je situacija alarmantna, ali da su reakcije institucija i dalje nedovoljne, smatra Mihailović.
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja, kaže Mihailović su socijalno, psihičko i nasilje na internetu, dok je fizičko nasilje rjeđe, iako se o njemu najviše govori kada dođe do težih posljedica.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što se uzrocima nasilja gotovo uopšte ne bavimo, već isključivo njegovim posljedicama.
- Volimo da kada se nešto desi, onda komentarišemo šta je trebalo, nije trebalo, šta bi trebalo da uradimo nakon toga, ali sve ono što jeste uzrok vršnjačkog nasilja i dalje nije u predmetu pažnje, što bi rekli, onih koji donose odluke. Zašto? Zato što vjerovatno ne želimo da preuzmemo našu odgovornost kao odraslih - kazala je Mihailović.
Odgovornost se najčešće prebacuje isključivo na porodicu. Iako postoje problemi u porodičnim odnosima, u postavljanju granica i dosljednosti u vaspitanju, Mihailović smatra da država gotovo da nema razvijene servise podrške porodicama.
- Vi imate apsolutno nedostatak servisa podrške porodicama, rada sa porodicama, to manje više nigde ne postoji, izuzev u nekim situacijama kad neko ima mogućnost to da finansijski plaća, kad neko može da obezbijedi taj vid podrške, ali kada pričamo o servisima koji su dio sistema, apsolutno ne postoje i onda naravno da nema ko da radi sa porodicama - ukazuje Mihailović.
Bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško je očekivati promjene.
Dodatni problem je nesklad između onoga što djeci govorimo i onoga što vide u ponašanju odraslih, javnom diskursu, medijima i kroz javne ličnosti, što dodatno utiče na njihovo ponašanje.
Kao hitne korake, Mihailović ističe potrebu da se počne sa dosljednom primjenom već postojećih zakona i mjera, uspostave sistemi podrške porodicama i jasno definišu mehanizmi odgovornosti za sve aktere – roditelje, škole i institucije.
Raščani-Radičević navodi da je kroz profesionalni rad bila u kontaktu i sa djecom koja su žrtve nasilja i sa djecom koja ga vrše, te da se u gotovo svakom slučaju radi o složenim situacijama koje uključuju porodične odnose, školsko okruženje, vršnjačke pritiske i društvene poruke.
- Žrtve često nose iskustvo straha, srama, izolacije i osjećaja da su ostavljene same. Sa druge strane, djeca koja čine nasilje vrlo često dolaze iz nestabilnih porodičnih i socijalnih okruženja, bez adekvatne emocionalne podrške, sa nedostatkom socijalnih i samoregulacijskih vještina. Često se dešava da su djeca koja vrše nasilje istovremeno i djeca koja su i sama bila izložena nasilju, bilo u porodici ili u vršnjačkom okruženju. Zato je u svakom slučaju ključna stručna, individualna procjena situacije i dobro osmišljena podrška, jer i žrtve i počinioci jesu djeca kojoj je potrebna pomoć Sistema - istakla je Raščanin-Radičević.
Govoreći o svom iskustvu ona ističe da djeca koja vrše nasilje nijesu djeca „bez emocija“.
- Kod mnogih se, nakon incidenta, javljaju strah, nesigurnost ili zbunjenost, ali često nemaju razvijene emocionalne, socijalne i kognitivne kapacitete da u potpunosti razumiju težinu svojih postupaka i posljedice po drugu djecu - kazala je ona.
Ta djeca, vrlo često dolaze iz rizičnih porodičnih i socijalnih okruženja, gdje su i sama izložena rigidnim, nasilnim ili zanemarujućim obrascima odnosa.
Ona ističe da su uzroci vršnjačkog nasilja su višeslojni. Napominje da postoje porodični faktori, nedovoljno osnažen školski sistem, snažan pritisak vršnjačkih grupa, ali i širi društveni kontekst u kojem se nasilje često vidi kao sredstvo moći, statusa ili „rješavanja problema“.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava istraživački podatak da skoro 60 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da kriminal ima određenu vrijednost, odnosno da donosi korist i društveni status.
Raščanin-Radičević podsjeća da je važno istaći da nije svaki sukob vršnjačko nasilje, te da bi nešto bilo vršnjačko nasilje, mora postojati kontinuitet, ponavljanje, neravnoteža moći (stariji prema mlađem, grupa prema pojedincu ili druga vrsta nadmoći), kao i svjesna namjera nanošenja povrede ili štete.
Prema njenim riječima, nasilje nekad predstavlja način da obezbijede moć, kontrolu ili status, a nekad je samo model ponašanja koji su naučili,jer djeca uče po modelu,ono što vide najčešće i reprodukuju.
Zato, kako ističe, pristup počiniocima ne može biti isključivo represivan.
- Potrebna je kombinacija odgovornosti i sankcije sa edukacijom, razvojem empatije, radom sa porodicom i uključivanjem stručnih službi onda kada je to potrebno, jer samo tako možemo spriječiti ponavljanje nasilja i dugoročno promijeniti obrazac ponašanja - ukazuje Raščanin-Radičević.
Raščanin-Radičević mišljenja je da je neophodna jasna, stalna saradnja porodice, škole, Sistema socijalne I dječje zaštite.
Danas se najčešće reaguje tek kada dođe do fizičkog nasilja ili vidljivih incidenata poput uvreda i zadirkivanja, dok se emocionalno i posebno seksualno nasilje prepoznaje kasnije ili ostaje neprijavljeno, iako nosi izuzetno teške posljedice.
Ona podsjeća da u situacijama vršnjačkog nasilja postoje tri grupe djece: dijete koje vrši nasilje, dijete koje je žrtva i djeca posmatrači.
Posmatrači nijesu neutralni jer oni uče da se na nasilje ćuti i da je prihvatljivo.
- Ako sa njima ne radimo, oni postaju rizična grupa, sjutra mogu postati i žrtve ili počinioci. Još opasnije je ako ih naučimo da nasilje posmatraju kao nešto „normalno“, jer dijete koje danas ćuti na vršnjačko nasilje, sjutra neće reagovati ni na nasilje u porodici, već će ga tretirati kao privatnu stvar. Zato je ključno da sistemi sarađuju kroz jasne protokole postupanja, pravovremenu razmjenu informacija, zajedničku procjenu rizika i koordinisanu intervenciju - kaže Račšanin Radičević.
Kao najveći izazov danas ističe nedostatak sistemskih, kontinuiranih i kvalitetnih preventivnih program te da je od velikog značaja prevencija.
- Potrebno je da škole dugoročno rade na razvoju socijalnih i emocionalnih vještina djece, empatije, nenasilne komunikacije i sposobnosti rješavanja sukoba bez nasilja, uz istovremeno jačanje kapaciteta za prepoznavanje i sprječavanje nasilja - kazala je ona.
Takođe, ključno je da servisi pomoći i podrške budu dostupni, profesionalno osnaženi i finansijski održivi, kao i da škole, stručne službe i centri za socijalni rad imaju jasne mehanizme saradnje i dovoljno resursa da reaguju pravovremeno i odgovorno.
- Paralelno s tim, moramo raditi na promjeni vrijednosnih obrazaca mladih, jer dio njih danas nasilje i kriminal vidi kao nešto društveno prihvatljivo i korisno. Ako želimo stvarno smanjenje vršnjačkog nasilja, moramo graditi društvo u kojem nasilje nije normalizovano, nije poželjno i nije opravdano , a to je odgovornost cijelog Sistema - poručuje Raščanin-Radičević.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Alarmantni podaci o vršnjačkom nasilju: Reakcije institucija i dalje nedovoljne

„Husband threatened to kill his wife and children“, „Son attacked his mother and sister“, „Woman abused her husband with a disability“, „Hit his wife with a glass“ - these are just some of the headlines about domestic violence that we have read in recent days. The frequency of violence is confirmed by data from the Basic Court in Podgorica and the Misdemeanor Court in Podgorica with departments in Nikšić, Danilovgrad and Cetinje. Speaking to ETV Portal, independent public relations adviser at the Basic Court in Podgorica Nađa Pešić stated that from January 1st to November 30th that court issued 173 verdicts for domestic violence or violence within a family community under Article 220 of the Criminal Code of Montenegro. <h2>SENTENCES</h2> In some cases, defendants were sentenced to prison terms ranging from 92 days to three and a half years, while in other cases house arrest was imposed for periods of four to six months. Sentences of community service were also imposed (120 hours over four months). Alarming data on domestic violence are also recorded by the Misdemeanor Court in Podgorica with departments in Nikšić, Danilovgrad, and Cetinje. From January 1st to September 30th of 2025, there were 916 domestic violence cases under consideration before this court. These data were provided to our news outlet by Judge and spokesperson of the Misdemeanor Court in Podgorica Ana Bokan. - Three hundred and fifty-four cases were concluded. Fines were imposed in 93 cases, prison sentences in 11, suspended sentences in 71, warnings in ten cases, two requests to initiate misdemeanor proceedings were dismissed, and proceedings were terminated due to the statute of limitations in 49 cases. Proceedings were discontinued for other reasons in 63 cases, acquittals were issued in 53 cases, while protective measures were imposed independently in two cases - Bokan explained. She added that sanctions or warning measures were imposed in 112 cases - restraining orders were issued in 44 cases, eviction from the home in 11 cases, mandatory treatment in a healthcare institution in six cases, bans on harassment and stalking in 37 cases, and mandatory outpatient treatment for addiction (alcohol or drugs) in 14 cases. Bokan also noted that in the previous year, 2024, there were 1.141 domestic violence cases under consideration. The perpetrators, as she explained, were current and former marital and non-marital partners, as well as parents and children. Data from the Basic Court on 176 verdicts and nearly one thousand misdemeanor cases in less than a year, according to social worker and gender equality expert, MSc Ivana Raščanin Radičević, show that domestic violence is a serious, widespread, and deeply rooted social problem. <h2>ABOUT THE LAWS</h2> She points out that among reported cases, the most frequent victims are women, confirming that violence is largely gender-based and disproportionately affects women compared to men. - These data indicate not only a large number of domestic violence cases, but also that victims today are somewhat more willing to report violence than before, despite research still showing that women typically report violence only after years of suffering - on average after seven years - said Raščanin Radičević. The problem, she explained, is not the laws themselves, as Montenegro has a relatively well-regulated system of protection, encompassing laws and by-laws, international standards, and formal procedures. The essential problem lies in inconsistent implementation, slow and often inadequate responses, uneven court practice, and insufficiently thorough risk assessment, especially in situations where there is a likelihood of repeated violence or escalation to femicide. - We must not ignore the gender dimension, because a large number of cases of violence against women stem from deeply rooted gender stereotypes and socially accepted gender roles that „grant“ men the right to control women, their lives, and their bodies. This leads us to the conclusion that this is not only a legal issue, but above all a social and cultural one. Therefore, law alone is not sufficient, a change in behavior patterns and power relations in society is necessary - Raščanin Radičević stated.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260104230132_cae0870db2b1005f32213c3621781dcabff7d21c0480bb2383046ec35069c423.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260104230132_cae0870db2b1005f32213c3621781dcabff7d21c0480bb2383046ec35069c423" data-rendition-name="original" width="516" height="736" loading="lazy" alt="roščanin sarić"><figcaption>SUSPENDED SENTENCES ARE TOO OFTEN GIVEN FOR DOMESTIC VIOLENCE: Ivana Raščanin Radičevićetv</figcaption></figure>  <h2>CHANGING PATTERNS</h2> She also believes that suspended sentences and financial penalties are imposed too often, and that a large number of cases continue to be treated as misdemeanors, even though their intensity and consequences meet the criteria of criminal offenses. Protective measures, she explained, are insufficiently used or not monitored in a way that guarantees victim safety, while repeat offenders often do not receive stricter penalties that would prevent them from reoffending. - Sanctions, therefore, should not be merely repressive, but must have a clear function of protecting the victim and preventing repeat violence. This implies mandatory and high-quality individual risk assessments for each victim, mandatory and professionally guided psychosocial treatment for perpetrators, as well as consistent monitoring of the implementation of protective measures, especially restraining orders and eviction of perpetrators from the home. Without this, punishment remains only a formal act, while essential protection and victim safety are absent - Raščanin Radičević emphasized. When asked what institutions should do to reduce violence, she stressed that they must act faster, in a more coordinated and responsible manner, especially when there are indicators of high risk, and that the protection system must be based on real, not merely formal, assessments of threats to the life and safety of victims. She emphasized that psychosocial treatment of perpetrators must cease to be merely a line in a verdict and become a real obligation that is implemented, monitored, measured, and evaluated based on its effects. - Parallel to this, society must work on dismantling gender stereotypes that normalize male dominance, justify violence as a „private matter“, and impose on women the obligation to remain silent and endure „for the sake of the children“, „for the sake of the family“ or „to avoid shame“. Until these patterns begin to change, violence will continue regardless of the laws - Raščanin Radičević believes. She added that functional systems respond in time, before any form of violence occurs, while inefficient ones react only after violence has already happened. - The moment justice arrives only after a woman’s death, it ceases to be justice and becomes proof of institutional failure - our interlocutor is clear. Cases of violence and femicide remain in the public spotlight only briefly because, as she explained, part of society still views them as a „family tragedy“, an individual misfortune, rather than the final act of systemic failure and prolonged institutional silence. - The media often act sensationalistically, institutions respond temporarily, and then silence follows, while violence continues in the same patterns. We must be aware that today, according to research, nearly 10.500 women in Montenegro suffer violence, and that since 2017 there have been 22 femicides. What we need is not necessarily a completely new law, but the consistent application of existing mechanisms in line with European standards and practice - Raščanin Radičević concluded.

Marija Žižić

Victims are more willing to report violence, institutions must become more effective

Nasilje nad djecom, naročito ono koje se dešava u porodici, ostavlja duboke i dugotrajne posljedice, a djeca često ne dobiju potrebnu zaštitu jer sistem zakazuje, upozorava mr socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin Radičević. Gostujući u jutarnjem programu „Budilnik“ na Televiziji E, istakla je važnost brze i sistemske reakcije, ali i kontinuirane podrške djeci žrtvama nasilja.
- Jako je bitno da pružimo podršku tom djetetu i da mu pomognemo, ali istovremeno moramo brzo reagovati kako bi dijete bilo sigurno i bezbjedno. Kasnije se mora uključiti cjelokupan sistem da bi se pružila šira podrška i zaštita - poručila je Radičević.
Povodom Međunarodnog dana djece žrtava nasilja, koji se obilježava 4. juna, podsjeća da su brojke u Crnoj Gori alarmantne – prema podacima Centra za socijalni rad, tokom prošle godine bilo je 633 prijave nasilja nad djecom, od kojih se 14 odnosilo na seksualno nasilje nad djevojčicama. Ipak, kako navode iz udruženja Roditelji, riječ je samo o prijavljenim slučajevima – stvarne brojke mogle bi biti znatno veće.
- Slažem se da postoji veliki broj takozvanih ‘tamnih brojki’, odnosno slučajeva koji nikada nisu prijavljeni. Zato je važno da se o nasilju govori stalno – da svi budemo uključeni kako bi djeca dobila adekvatnu zaštitu - &nbsp;kazala je Radičević.
Kako objašnjava, djeca rijetko govore o onome što im se dešava, naročito ako je nasilnik neko iz porodice – najčešće roditelj.
- Zašto djeca ne govore? Zato što vjeruju svom roditelju, koji im je sigurna baza. Zamislite situaciju u kojoj dijete biva povrijeđeno od osobe koja mu treba pružiti ljubav, podršku i sigurnost. Ono ne prestaje da voli tu osobu – ono prestaje da voli sebe. Krivi sebe, osjeća se nesigurno, i teško mu je da priča o tome - objasnila je Radičević.
Kod djece koja su žrtve nasilja, simptomi su često prisutni i kroz promjene u ponašanju, ishrani, spavanju, povlačenje u sebe, pa čak i noćno mokrenje.
Radičević naglašava da roditelj koji vrši nasilje ne može biti zaštita za dijete, već da tu mora reagovati sistem.
- U Crnoj Gori najčešće je riječ o fizičkom nasilju ili ‘kažnjavanju’, što se često doživljava kao vaspitna mjera. Međutim, prisutno je i emocionalno nasilje. Prema istraživanju UNICEF-a, čak 69% djece u Crnoj Gori izloženo je ili fizičkom, ili emocionalnom nasilju - navela je.
Zato, poručuje, podrška mora biti sistemska, sveobuhvatna i brza.
- Jako je važno da dijete bude sigurno, da zna da ga neko vidi, čuje i razumije. Nakon toga, cijeli sistem treba da se uključi kako bi se toj djeci pružila neophodna podrška - zaključila je Ivana Raščanin Radičević.

Radičević: Dijete koje je žrtva nasilja ne mrzi nasilnika – ono počinje da mrzi sebe

Podaci nas upozoravaju, prvenstveno, da kažemo.da na današnji dan imamo osamnaest femicida u Crnoj Gori i da je krajnje vrijeme da preduzmemo određene mjere - kazala je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, ekspertkinja UNDP-ja za rodnu ravnopravnost Ivana Raščanin Radičević. Po statistici je svaka peta žena u Crnoj Gori je tokom života bila izložena partnerskom nasilju, kaže Radičević, a na današnji dan u Crnoj Gori 10.500 žena trpi nasilje, dodaje ona, a samo u avgustu ove godine, ističe ona, evidentirano je 86 djela iz domena, kako navodi, rodno zasnovanog nasilja. - Imali smo četiri silovanja u Crnoj Gori. Od početka godine smo imali 512 prijavljenih slučajeva iz domena krivičnih, ili prekršajnih djela koja se tiču nasilja. Te cifre nas zaista upozoravaju, a takođe nas upozoravaju podaci da žene zbog osude okoline i sramote ne prijavljuju to nasilje i potrebno je, u prosjeku, sedam godina da prođe da bi se žena osnažila da govori o nasilju, da svaka četvrta ne priča zbog sramote i osude društva, zato što društvo smatra da je ona kriva, da je možda kriva zato što nije znala da ćuti, kad je trebalo, zato što muškarac vodi glavnu riječ u Crnoj Gori, da je kriva zato što je silovana jer je nosila kratku suknju, da negdje muškarac tuče svoju ženu zato što je to njegova žena i pripada njemu i on ima pravo na njen život. Podaci nas upozoravaju, prvenstveno, da kažemo.da na današnji dan imamo osamnaest femicida u Crnoj Gori i da je krajnje vrijeme da preduzmemo određene mjere - rekla je Radičević. Neophodna je edukacija o rodno zasnovanom nasilju, poručuje Radičević, jer se ono često ne prepoznaje, a korijen takvog nasilja potiče, dodaje ona, na stereotipima i, kako kaže, rodnim ulogama. <h2>Poslodavci imaju ključnu ulogu u stvaranju sigurnog okruženja&nbsp;</h2> Poražavajući su podaci koji se tiču rodno zasnovanog nasilja u Crnoj Gori, gdje je svaka peta žena doživjela partnersko nasilje, a 17 posto žena se suočilo sa seksualnim uznemiravanjem na radnom mjestu - kazala je šefica kabineta ministarke rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga Anđela Ivanović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241127071148_66a40ee5168638c0a1ce576db2608c8aa426f7ffb85cf1a7b1bf330b4f4337db.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241127071148_66a40ee5168638c0a1ce576db2608c8aa426f7ffb85cf1a7b1bf330b4f4337db" data-rendition-name="original" width="1003" height="575" loading="lazy" alt="Anđela Ivanović"> </figure>  Rodno zasnovano nasilje nije samo privatna stvar, poručuje Ivanović, već da ono utiče na radnu produktivnost i efikasnost žene na radnom mjestu, a u konačnici i produktivnost, kako kaže, samih poslodavaca, institucija, ili organizacija. - Poslodavci igraju ključnu ulogu u definisanju određenih mjera u cilju suzbijanja rodno zasnovanog nasilja na radnom mjestu, u cilju same identifikacije prije svega rodno zasnovanog nasilja, ali i samim načinom podrške žrtvama, ukoliko su već u saznanju da postoji rodno zasnovano nasilje kod neke, recimo, zaposlene žene, gdje oni igraju ključnu ulogu kreiranjem mjera podrške i zaštite žena na radnom mjestu. U većini slučajeva, podaci pokazuju, da žene koje trpe seksualno nasilje na radnom mjestu, uglavnom, ne prijavljuju to seksualno uznemiravanje, iz razloga osude društva, straha od gubitka posla, i u suštini smatraju da će im to biti prepreka ka napretku u karijeri, što ne bi smjelo i ne bi trebalo.da bude slučaj kad je u pitanju jedno radno okruženje. Zato poslodavci imaju ključnu ulogu u stvaranju sigurnog okruženja, koje će pružiti žrtvi adekvatnu podršku, pružiti joj adekvatne radne uslove, ili eventualno, prevenciju od rodno zasnovanog nasilja, pogotovu na radnom mjestu - zaključila je Ivanović. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DOgYEaSOGI3o&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Radičević: Neophodna je edukacija o rodno zasnovanom nasilju

U koritu rijeke Miljacke u sarajevskom naselju Otoka pronađeno je &nbsp;tijelo, javljaju regionalni mediji.
Kako je rečeno iz MUP-a Kantona Sarajevo, građani su o tome oko 14 sati obavijestili policijsku stanicu Novi Grad..
Na terenu su policijski službenici te timovi vatrogasaca i hitne pomoći, piše Klix.ba.&nbsp;
Identitet osobije nije utvrđen.&nbsp;

Pronađeno tijelo u koritu rijeke u BiH: Identitet osobe nije poznat

Portparol NSD-a Mirko Miličić reagovao je povodom informacije da policija traga za Milošem Medenicom, kojem je danas, poslije izricanja presude, sutkinja Vesna Kovačević odredila pritvor.
“Sve nadležne institucije moraju reagovati hitro, odvažno i precizno kako bi se dokazalo da je Crna Gora jača od kriminala i organizovanih narkokartela, te da borba protiv ove pošasti koja uništava mladost naše zemlje ima neprikosnoveno prvenstvo u odnosu na sve druge dnevnopolitičke teme”, poručio je Miličić.
On je istakao da, sve nadležne institucije moraju reagovati hitro, odvažno i precizno kako bi se dokazalo da je Crna Gora jača od kriminala i organizovanih narkokartela, te da borba protiv ove pošasti koja uništava mladost naše zemlje ima neprikosnoveno prvenstvo u odnosu na sve druge dnevnopolitičke teme”, smatra on.
- Više nego ikada, sada nam je potrebno jedinstvo parlamentarne većine, jer reforme i ovu odvažnu borbu, koju smo zajedno započeli, moramo voditi do kraja, a naravno, to podrazumijeva da će se za sve propuste u toj borbi, poput ovog današnjeg, snositi velika odgovornost - naglašava Miličić.
Prema njegovim riječima, iako su brojni građani smatrali da je presuda Višeg suda preblaga za počinjena krivična djela koja su počinili Vesna i Miloš Medenica, jutros su, makar na kratko, osjetili zračak pravde, koji je, nažalost, ubrzo ponovo prekrio mračni oblak sumnje u još uvijek žive sprege organizovanih kriminalnih grupa i pojedinih dijelova bezbjednosnog sektora.

Miličić: Za današnji propust nadležni će snositi veliku odgovornost

U nesrećama izazvanim olujom Kristin u Portugalu poginulo je najmanje pet osoba, saopštile su lokalne vlasti.
Kako prenosi Anadolija, jaki vjetrovi rušili su drveće i oštetili kuće, puteve i ključnu infrastrukturu.
Gradonačelnik Leirije Gonsalo Lopes rekao je da su četiri osobe poginule u tom okrugu.
Još jedan smrtni slučaj zabilježen je u Vila Franca de Hira nakon što je na automobil palo drvo.
Portugalska Nacionalna uprava za vanredne situacije i civilnu zaštitu saopštila je da je oluja do ranog poslijepodneva izazvala više od 3,3 hiljade incidenata.
Većina incidenata povezana je s padom drveća i krhotinama koje blokiraju puteve, dok je nekoliko glavnih ruta poremećeno ili zatvoreno.
Operater elektroenergetske mreže E-Redes saopštio je da je oko 570 hiljada ljudi još bez struje.
Slike pokazuju da su jaki vjetrovi uništili gradski aerodrom u Coimbri, oštetivši avione uskladištene u hangaru.
Fudbalski stadion u Leiriji takođe je pretrpio ozbiljnu štetu.
Lokalni zvaničnici u Pombalu, u okrugu Leiria, upozorili su da bi nestanci struje mogli poremetiti javno vodosnabdijevanje i pozvali stanovnike da štede vodu dok se usluga u potpunosti ne obnovi.

U Portugalu usljed oluje Krsitin poginulo najmanje pet osoba

Nakon ulaska u NATO prije gotovo dvije godine, Švedskom, osim snijega, ove zime provijavaju i razmišljanja o uvođenju eura.
Iako je put do promjene valute dug, vladajuća koalicija u Švedskoj najavila je da će, kao prvi korak, sprovesti detaljnu analizu prednosti i mana eventualnog uvođenja eura.
Nakon što je Bugarska 1. januara ove godine postala nova članica eurozone, činilo se da se proces njenog daljeg širenja, makar privremeno, nalazi u zastoju. Međutim, švedska ministarka finansija Elizabet Svanteson najavila je u parlamentu otvaranje debate o mogućem prelasku Švedske na euro.
„Potrebna je obimna analiza prednosti i mana, uključujući i razmatranje bezbjednosne situacije“, kazala je Svanteson tokom parlamentarne rasprave, dodajući da se pitanje uvođenja eura neće otvarati prije parlamentarnih izbora zakazanih za septembar.
Osim stranke Moderati, koja predvodi vladajuću koaliciju desničarskih partija, pokretanje debate o uvođenju eura podržavaju i Stranka centra i Liberali. S druge strane, sve četiri stranke ljevičarske opozicije, predvođene Socijaldemokratskom partijom, protive se promjeni valute.
Švedski građani su se već izjasnili protiv uvođenja eura na referendumu održanom 2003. godine. Uz visoku izlaznost od 82 odsto, 55 procenata birača glasalo je protiv prelaska na zajedničku evropsku valutu. I tada je među političkim partijama vladalo slično raspoloženje kao danas, s tim što Socijaldemokratska partija zbog unutrašnjih nesuglasica nije zauzela zvaničan stav.
Iako je Švedska, prema Ugovoru o pristupanju Evropskoj uniji, u obavezi da uvede euro, za to ne postoji precizno određen rok. Zemlja je do sada odbijala da uđe u mehanizam deviznih kurseva ERM II, koji predstavlja preduslov za uvođenje zajedničke valute, čime je praktično odložila taj proces.
Osim Švedske, euro trenutno ne koriste ni Danska, Mađarska, Poljska, Rumunija i Češka. Jedino Danska ima formalno izuzeće od uvođenja eura, koje je dobila Mastrihtskim sporazumom iz 1992. godine, a građani su tu mogućnost odbili i na referendumu 2000. godine.
Preostale četiri države članice Evropske unije zasad ne planiraju da započnu primjenu kriterijuma konvergencije, zbog čega se ne očekuje da u skorije vrijeme uvedu euro.

Tag: ivana-rascanin-radicevic