Kolektivna monografija Istorija crnogorske kulture biće predstavljena u Nikšiću 6. oktobra u 19 sati u Hotelu „Onogošt“. O knjizi govore: František Šistek, Radovan Damjanović, Ivan Radojičić, Sead Šabotić i Sanja Orlandić, saopšteno je iz Fakulteta za crnogorski jezik.
- Istorija crnogorske kulture kao sinteza znanja o mnogim aspektima crnogorske kulture sadrži poglavlja: „Likovna umjetnost i arhitektura“, „Jezik“, „Književnost“, „Tradicijska vjerovanja“, „Štamparstvo“, „Prosvjeta i školstvo“, „Bibliotečka djelatnost“, „Arhivska djelatnost“, „Muzejska djelatnost“, „Muzička djelatnost“, „Pop i rok muzika“ i „Pozorište i film“- navodi se u saopštenju.
František Šistek, univerzitetski profesor iz Praga i jedan od urednika knjige, u predgovoru istakao je značaj monografije.
- Crnogorska kultura do sada nije bila prezentovana na sličan, cjelovit način u jednoj knjizi i zato će ova kolektivna monografija nesumnjivo biti korisna naučnicima i široj crnogorskoj javnosti, kao i znatiželjnim čitateljima iz drugih zemalja u regionu i šire- kazao je Šistek.
Ova knjiga, dodaje, između ostalog, dovoljno svjedoči o tome da se radi o vrlo zanimljivoj i originalnoj kulturi s dubokim istorijskim korijenima, tokom vjekova obogaćivanoj šarolikim civilizacijskim uticajima, koja nipošto ne zaslužuje epitet 'provincijska' ili 'periferna'.
- Ova knjiga pokazuje Crnu Goru kao jednu kulturnu zemlju, koja je uprkos malom broju stanovnika i teškim istorijskim izazovima uspjela da stvori vlastitu, prepoznatljivu kulturu, kao integralni dio šire evropske kulture i koja je dala svijetu prilično veliki broj izuzetnih kulturnih stvaralaca i kulturnih dostignuća- poručio je Šistek.
Organizatori promocije u Nikšiću su Crnogorski PEN centar i Fakultet za crnogorski jezik i književnost.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Nikšić: Promocija monografije ''Istorija crnogorske kulture''

Monografija „Istorija crnogorske kulture”, prvo izdanje koje obuhvata cjelokupan razvoj crnogorske kulture od najstarijih vremena do savremenog doba, predstavljena je danas u Kraljevskom pozorištu Zetski dom. 
Djelo, koje je rezultat predanog rada grupe uglednih autora, prema riječima gradonačelnika Prijestonice Cetinje Nikole Đuraškovića, svjedoči o kontinuitetu duha koji se nije dao izbrisati i koji se, uprkos svim pokušajima negacije i potiranja, razvijao, opstajao i koji se danas iznova potvrđuje kroz ovo kapitalno izdanje.
- U svijetlu savremenih geopolitičkih previranja i izazova pred kojima se nalazi Evropa, u vremenu kada se magle revizionizma i relativizacije ponovo nadvijaju nad našim regionom, i u trenutku kada se ideje negacije crnogorskog identiteta ponovno pojavljuju možda i snažnije nego ikada, naša obaveza da branimo i čuvamo sopstvenu kulturu postaje moralna dužnost i pitanje našeg dostojanstva i opstanka – poručio je Đurašković.
Voluminozno i temeljito izdanje, prema riječima direktorice Centra za kulturu Jelene Milošević, vodi nas kroz sve ključne etape kulturnog razvoja Crne Gore – od praistorijske Crvene Stijene pa sve do obnove nezavisnosti 2006. godine.
- U ovom djelu objedinjene su najvažnije teme, artefakti, procesi, epohe, pojave i ličnosti koje su oblikovale kulturni identitet naše države, predstavĪjajući tako ne samo zbir znanja, već i trajni spomenik crnogorskoj kulturnoj samosvojnosti - kazala je Milošević.
Prva knjiga ovoga tipa u kulturnoj montenegristici prema riječima doc. dr Jelene Šušanj, iako ne obuhvata sve sto se pod crnogorskom kulturom podrazumijeva, ne samo da nadomješćuje praznine u našoj nauci nego pruža lakši uvid i stranim kulturolozima koji dosad opisane pojave nijesu mogli naći na jednome mjestu.
- Ona je od posebna značaja u aktuelnome trenutku kad se crnogorska kultura nastoji po starome receptu prikazati kao regionalni dio navodnoga šireg korpusa, srvi znamo kojega, te asimilovati utopiti u taj korpus. Ova je knjiga tu kao bedem koji će sprečavati dalju kulturnu aproprijaciju i reviziju i crnogorske kulture i crogorske istorije – naglasila je Šušanj.
Istorija kulture je mnogo više od naslova, istakao je istoričar Boban Batrićević, bio je to jedan, kako ga je nazvao, ambiciozan projekat.
- Pošli smo iz perspektive da država Crna Gora i njena teritorija, u današnjim granicama, kroz istoriju tvore nešto što se zove crnogorska kultura. Mi smo zaista napravili jedan ambiciozan plan da pokušamo sve segmente ljudskoga duha, koji su na ovoj teritoriji bitisali od Crvene stijene pa neđe do obnove državnosti 2006. pomenemo – objasnio je Batrićević. 
Predstavivši strukturu knjige, urednik Monografije Petar Glendža posebno se zahvalio izdavačima Prijestonici Cetinje, Fakultetu za crnogorski jezik i književnost i Centru za kulturu.
- Oni ovako udruženi šalju jednu snažnu i važnu poruku: Ima ko i na dostojan način da obilježi Dan državnosti Crne Gore – poručio je Glendža.
Monografija, predstavljena povodom Dana državnosti Crne Gore, namijenjena je ne samo naučnoj zajednici, već i široj javnosti, kao trajno svjedočanstvo o bogatstvu i kontinuitetu crnogorskog kulturnog identiteta.

Monografija „Istorija crnogorske kulture”: Bedem koji će sprečavati dalju kulturnu aproprijaciju i reviziju i crnogorske kulture i crnogorske istorije

Promocija monografije grupe autora “Istorija crnogorske &nbsp;kulture” biće održana u petak, 11. jula, u 12 sati, u Zetskom domu, kao &nbsp;dio programa obilježavanja ovogodišnjega Dana državnosti, u &nbsp;organizaciji Prijestonice Cetinje.
Monografija obuhvata tekstove “Istorija Crne Gore od najstarijih &nbsp;vremena do 1918. godine” autora Vukote Vukotića, “Crna Gora od gubitka &nbsp;do obnove državne nezavisnosti 1918–2006. godine” Bobana Batrićevića, &nbsp;“Likovna umjetnost i arhitektura” Aleksandra Čilikova i Jakova &nbsp;Markovića, “Jezik” Adnana Čirgića, “Književnost” Aleksandra Radomana, &nbsp;“Tradicijska vjerovanja” Adnana Čirgića, “Štamparstvo” Petra Glendže, &nbsp;“Prosvjeta i školstvo” Radovana Damjanovića, “Bibliotečka djelatnost” &nbsp;Milenije Vračar, “Arhivska djelatnost” Srđana Pejovića, “Muzejska &nbsp;djelatnost” Petra Lekića, “Muzička umjetnost” Ivana Vukčevića, “Pop i &nbsp;rok muzika” Željka Milovića i “Pozorište i film” Vaska Raičevića.
Zadatak koji je okupio autorski tim je bio napraviti pregled &nbsp;crnogorske kulture koji bi pokušao obuhvatiti cjelokupan razvoj kulture &nbsp;na teritoriji sadašnje Crne Gore od najstarijih vremena do danas, &nbsp;zapisao je u Predgovoru monografije František Šistek.
- Crnogorska kultura do sada nije bila prezentovana na sličan, &nbsp;cjelovit način u jednoj knjizi i zato će ova kolektivna monografija &nbsp;nesumnjivo biti korisna naučnicima i široj crnogorskoj javnosti, kao i &nbsp;znatiželjnim čitateljima iz drugih zemalja u regionu i šire. Valja &nbsp;napomenuti da knjiga nije nastala kao rezultat novog kolektivnog &nbsp;istraživačkog projekta, koji bi nužno trajao nekoliko godina, nego prije &nbsp;svega kao svojevrsna katalogizacija i sumarizacija postojećegznanja, na &nbsp;osnovu dostupne naučne literature i drugih izvora, uz djelimično &nbsp;oslanjanje na prethodni istraživački rad individualnih autora pojedinih &nbsp;poglavlja- navodi Šistek.
Monografija, ističe Šistek, nema namjeru da prikaže isključivo kulturu &nbsp;crnogorskog naroda (iako je crnogorska kultura u užem etničkom odnosno &nbsp;nacionalnom smislu, kao kultura crnogorskog naroda, u njoj takođe &nbsp;temeljno obrađena) nego tretira cjelokupan razvoj kulture u Crnoj Gori, &nbsp;od najstarijih vremena kada moderni narodi u kasnijem smislu još nijesu &nbsp;ni postojali, sve do sadašnjeg doba kada Crna Gora postoji i funkcioniše &nbsp;kao multikulturna i multietnička država, i pojedini stvaraoci se &nbsp;izjašnjavaju kao pripadnici raznih modernih naroda –&nbsp;
Crnogorska kultura je kultura jedne male zemlje s vrlo malim brojem &nbsp;stanovnika, koja nije ni danas, kako ističe u Predgovoru, dovoljno &nbsp;poznata u globalnom ili užem evropskom kontekstu.
- Ipak, ova knjiga, između ostalog, dovoljno svjedoči o tome da se &nbsp;radi o vrlo zanimljivoj i originalnoj kulturi s dubokim istorijskim &nbsp;korijenima, tokom vjekova obogaćivanoj šarolikim civilizacijskim &nbsp;uticajima, koja nipošto ne zaslužuje epitet „provincijska“ ili &nbsp;„periferna“. U stvari, kulture nekih velikih, mnogoljudnih i moćnih &nbsp;država nerijetko pate od svojevrsne i naizgled paradoksalne forme &nbsp;provincijalizma, zato što su previše samozadovoljne i okrenute sebi, što &nbsp;nije niti može biti slučaj kad su u pitanju kulture malih zemalja poput &nbsp;Crne Gore. Crna Gora je država koja je, doduše, nastala na periferiji &nbsp;raznih kulturnih, konfesionalnih, imperijalnih, političkih i &nbsp;civilizacijskih uticaja, ali upravo zato je njena kultura u dugom &nbsp;istorijskom trajanju od antike sve do modernog doba prilično bogata i &nbsp;šarolika – zapisao je, između ostalog, Šistek.
Izdavači monografije “Istorija crnogorske kulture” su Prijestonica &nbsp;Cetinje, Fakultet za crnogorski jezik i književnost i Centar za kulturu &nbsp;Prijestonice Cetinje.

Monografija ''Istorija crnogorske kulture'' donosi priče o likovnoj umjetnosti, bibliotekarstvu i štamparstvu, do pop muzike i filma

Najmanje pet osoba je poginulo, a tri su povrijeđene u eksploziji auto bombe u blizini policijske stanice u meksičkoj državi Mičoakan. Napad se dogodio u subotu, a među žrtvama su i tri lokalna policajca, prenosi CBS News.
Eksplozija je odjeknula nešto prije podneva po lokalnom vremenu, a istragu vodi Kancelarija glavnog državnog tužioca. Prema riječima Hektora Zepede, zapovjednika lokalne policije, eksplozija je bila toliko snažna da su ostaci žrtava razbacani po cijelom području.
Talas nasilja u Mičoakanu 

Ova meksička država je godinama poprište sukoba moćnih narko kartela, uključujući Halisko novu generaciju, Ujedinjene kartele i Novu porodicu Mičoakana, kao i brojne lokalne naoružane grupe. Kriminalci sve češće koriste eksplozive, ponekad iz dronova ili kao mine uz ceste, iako auto bombe nisu uobičajena taktika.
Napetosti su dodatno porasle nakon ubistva gradonačelnika Uruapana, Karlosa Manza, koji se isticao u borbi protiv kriminala. Njegova smrt izazvala je dvodnevne proteste s paljenjem javnih zgrada i više od 100 povrijeđenih u sukobima s policijom.
Borba za kontrolu i iznuda
 
 Organizovane kriminalne grupe bore se za kontrolu nad Mičoakanom, ključnom ulaznom tačkom za hemikalije potrebne za proizvodnju sintetičkih droga. Iznuda je takođe unosan biznis, a u oktobru je ubijen Bernardo Bravo, lokalni uzgajivač limete, zbog prijava iznuda.
Policijske snage u pogođenom gradu nastale su kao civilni pokret samoobrane protiv kartela, a kasnije formalizovane od strane države. Zabilježeni su slučajevi infiltracije kriminalaca u njihove redove.
Napad se desio dok je guverner države, Alfredo Ramírez Bedola, bio u Meksiko Sitiju na javnom događaju s predsjednicom Klaudijom Šajnbaum, obilježavajući sedmu godišnjicu vladavine stranke Morena.

Meksiko: U eksploziji autobombe poginulo pet osoba, među njima i policajci

Sarajevo je 23. novembra ove godine još jednom potvrdilo da je grad koji razumije jezik umjetnosti, ljepote i međuljudskog zajedništva. U sali hotela Hills, pod sjajem reflektora i pred publikom sastavljenom od gostiju iz cijelog regiona, održan je međunarodni festival umjetnosti i mode „Golub mira“ , manifestacija čija je misija da kroz kreativnost spaja ljude, kulture i tradicije, brišući granice i gradeći mostove tamo gdje ih društvene pukotine često prave.
Festival, zamišljen kao događaj koji putuje od grada do grada i otvara vrata saradnji, namijenjen je povezivanju različitih nacija i vjera kroz umjetnost i modu. Organizatori njeguju ambiciju da „Golub mira“ postane stalna međunarodna platforma razumijevanja i &nbsp;promocije ljudi, gradova, zemalja i svih onih koji svojim talentom, znanjem i vizijom doprinose zajedničkoj budućnosti.
U takvom ambijentu, gdje se talenat i priča svakog učesnika prepoznaju i vrednuju, zasijala je i naša mlada Crnogorka, osamnaestogodišnja Andrea Lakićević, učenica 4-6 razreda SSŠ „Ivan Uskoković“ iz Podgorice. Na modnoj sceni od svoje desete godine, Andrea je već formirana manekenka, ali i primjer mlade žene koja gradi karijeru istrajnošću, pristojnošću i ozbiljnim radnim navikama.
I ove večeri, Andrea je ostavila snažan utisak: sigurna, elegentna, prirodna. Publika ju je zapamtila po osmijehu, žiriju je bila upečatljiva po stavu, a učesnicama bliska po toplini. Sve to rezultiralo je značajnim uspjehom: plasirala se među Top 5 i ponijela titulu Miss Šarma 2025, priznanje koje se ne dodjeljuje samo za ljepotu, već za karakter, prisutnost, energiju i autentičnost koju jedna mlada žena nosi sa sobom.
<h2>"Isplati se biti svoj"</h2>
Nakon proglašenja, Andrea je odvojila vrijeme da podijeli sa nama utiske. Njene riječi nisu bile tek puka zahvalnost &nbsp;bile su izraz zrelosti i unutrašnje snage:
„Odlazak na izbor za Miss bio je put koji je od mene tražio hrabrost, samopouzdanje i vjeru u sebe. Svaki trenutak, od priprema do finalne večeri, bio je pun emocija i novih iskustava. Osvajanje titule Miss Šarma potvrdilo mi je da se isplati biti svoj, &nbsp;nasmijan, ljubazan i otvoren prema ljudima.“
U dahu je dodala da je ova titula za nju više od priznanja, već potvrda dugogodišnjeg rada, odrastanja i sazrijevanja:
„Ta titula mi je donijela radost, ali i motivaciju da nastavim da radim na sebi. Danas se osjećam ponosno, ispunjeno i zahvalno. Ovo iskustvo me je dodatno ojačalo i pokazalo mi koliko mogu kada vjerujem u sebe i kada imam prave ljude uz sebe.“
A među tim ljudima, naglašava, stoje oni najvažniji: „Ključnu ulogu imala je podrška mojih roditelja, koji su bili moja najveća snaga tokom cijelog procesa. Veliku zahvalnost dugujem i mojoj psihologici Gordani Nikač, profesorici Jeleni Miljanić i profesoru Dušku Popoviću, koji su svojim riječima, savjetima i vjerom u mene doprinijeli da zablistam u najljepšem svjetlu.“
<h2>Poruka koja prevazilazi modu</h2>
Na pitanje da li ima poruku za mlade djevojke koje razmišljaju da zakorače u svijet mode, Andrea nije govorila o dijetama, pravilnom hodu ili trendovima. Umjesto toga, govorila je o onome što je suštinsko:
„Svi da vjeruju u sebe i svoje snove, bez obzira na prepreke. Ljepota je važna, ali najvažnije je ono što nosimo u sebi: dobrota, samopouzdanje i hrabrost da budemo ono što jesmo.“
Njene riječi su poruka generaciji koja često živi pod pritiskom poređenja, ideala i spoljašnjih očekivanja:
„Nikada ne zaboravite svoju vrijednost. Najveća snaga je biti autentičan, biti svoj, jedinstven. Ne upoređujte se s drugima, već gradite sebe kroz znanje, rad i ljubav prema onome što radite. Kada vjerujete u sebe i ostanete vjerni onome što jeste, tada zaista zablistate.“
U vremenu kada je mladim ljudima potrebno više primjera nego ikad, Andrea se pokazala kao neko ko ljepotu nosi u stavu, u karakteru, i u načinu na koji govori o sebi i drugima.
<h2>Simbol mira, nade i spajanja</h2>
Ovogodišnji „Golub mira“ ostaje upamćen kao festival koji je ponudio mnogo više od mode. Bio je to događaj u kojem su se susrele različite kulture, gdje su se prepletala stvaralačka energija i mladalački žar, i gdje su pojedinačne priče zasjenile glamur, jer su bile istinite.
A među tim pričama istakla se i ova, ove mlade Crnogorke. Priča o djevojci koja je u Sarajevo ponijela ne samo svoju ljepotu, već i toplinu, zahvalnost, ambiciju i poruku: da mir počinje u nama, da ljepota stanuje u autentičnosti, i da svaka mlada žena zaslužuje da vjeruje u svoj sjaj.
Autorski tekst Milana Brdara.

Crnogorka Andrea Lakićević u Top 5 i nova Miss Šarma 2025

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović primio je na Cetinju akreditivna pisma novoimenovanih ambasadora Republike Slovačke Eve Ponomarenkove, Ujedinjenih Arapskih Emirata Hamisa Rašeda Ahmeda Lebsailija Alšemeilija, Republike Koreje Kim Hjong Tea i Republike Kazahstan Dauleta Batraševa, saošteno je iz Milatovićevog Kabineta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208141212_8133264f1ece65d7dedcec295858c1f5b18674c2fcc5f44b7cae021416da6b57.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251208141212_8133264f1ece65d7dedcec295858c1f5b18674c2fcc5f44b7cae021416da6b57" data-rendition-name="original" width="1600" height="1067" loading="lazy" alt="Milatović i ambasador Koreje"> </figure>  - Predsjednik je ambasadorima poželio srdačnu dobrodošlicu i uspješan mandat, izrazivši očekivanje da će njihov angažman doprinijeti daljem intenziviranju političkog dijaloga i jačanju bilateralne saradnje u oblastima od zajedničkog interesa- navodi se u saopštenju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208141212_9332f5b6729b7374914380a8594dbd23a3c17e7936b0d997c3ae90332b2c1305.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251208141212_9332f5b6729b7374914380a8594dbd23a3c17e7936b0d997c3ae90332b2c1305" data-rendition-name="original" width="1600" height="1067" loading="lazy" alt="Milatović i ambasador Kazahstana"> </figure>  Ambasadori su zahvalili na prijemu i poručili da će predano raditi na unapređenju političkih, ekonomskih i kulturnih veza svojih država sa Crnom Gorom. - Predsjednik Milatović upoznao je ambasadore sa ključnim vanjskopolitičkim prioritetima Crne Gore, među kojima su članstvo u Evropskoj uniji do 2028. godine, jačanje kredibiliteta u okviru NATO saveza, dobrosusjedski odnosi i aktivno učešće Crne Gore u multilateralnim inicijativama- zaključuje se u saopštenju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251208141216_d7d55231631bc3704b2558d5d30f44e69c70a9ad61526b98ef121753838cc97c.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251208141216_d7d55231631bc3704b2558d5d30f44e69c70a9ad61526b98ef121753838cc97c" data-rendition-name="original" width="1600" height="1067" loading="lazy" alt="Milatović i ambasador UAE"> </figure>

Milatović primio akreditivna pisma ambasadora Slovačke, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Republike Koreje i Kazahstana

Tvrdnje da postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu predstavlja prijetnju po javno zdravlje ili da se zasniva na zastarjeloj tehnologiji potpuno su neosnovane, saopšteno je iz Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori.
Oni su kazali da projekat predviđa moderno i bezbjedno postrojenje, u potpunosti usklađeno sa standardima EU.
- Hiljade takvih postrojenja uspješno funkcionišu širom Evropske unije i van nje, unapređujući zaštitu životne sredine i čuvajući zdravlje zajednice. Poreski obveznici EU obezbijedili su 33 miliona eura bespovratnih sredstava za ovaj projekat, pomažući Crnoj Gori da ispuni svoje obaveze u okviru Pregovaračkog poglavlja 27, istovremeno štiteći zdravlje građana i životnu sredinu. Daleko od toga da predstavlja zagađivača, postrojenje pruža ključno rješenje za dugogodišnji problem neprečišćenih otpadnih voda oko 150.000 građana, koje zagađuju rijeku Moraču, Zetsku dolinu, područje Skadarskog jezera i Jadransko more - navodi se u saopštenju.
Iz Delegacije su apelovali na sve aktere, uključujući lokalne vlasti i javne funkcionere, da se uzdrže od širenja netačnih tvrdnji u vezi sa projektom postrojenja za preradu otpadnih voda u Podgorici, finansiranim od EU.
- Tvrdnje da ovo postrojenje predstavlja prijetnju po javno zdravlje ili da se zasniva na zastarjeloj tehnologiji potpuno su neosnovane. Projekat predviđa moderno i bezbjedno postrojenje, u potpunosti usklađeno sa standardima EU. Hiljade takvih postrojenja uspješno funkcionišu širom Evropske unije i van nje, unapređujući zaštitu životne sredine i čuvajući zdravlje zajednice - navodi se u saopštenju.
Poručili su da stvarnu ekološku prijetnju u opštini Zeta i dalje predstavlja bazen crvenog mulja, te da u potpunosti podržavaju zahtjeve građana za hitno rješavanje ovog pitanja. Pozvali su nadležbe da daju prioritet brzom i održivom rješenju ovog velikog ekološkog problema.

Delegacija EU u Crnoj Gori: Neosnovane tvrdnje da kolektor u Botunu predstavlja opasnost po zdravlje

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

05.12.
19:15h
Lakše je dovesti mozak u stanje u kojem je upleten u zabludu, nego da dovedeš isti mozak, da ga napadnu poluistine, a tek neistine.
Najteže je, iako možda danas u CG najisplativije - svjesno ga filovati namjernom zluradošću i zlom namjernom, zarad profita.
Koji nije izražen u novcu.
A može drugome zlo da nanese.
Tada je mozak opasniji od bombe.
Šta hoću da kažem.
Moj komšija i dobar poznanik (hm, ne znam ima li lošeg poznanika) Milan Knežević, napada SDT, VDT, sudiju Mugošu, zbog ukidanja pritvora Ranku Uboviću.
Dakle, zna da je tamo trebao da ostane.
Iako ne zna. I zna - da ne zna.
Ali mu žao što tamo ne trune.
A to nije po zetski.
Kada je tako, ja predlažem jedno. Da se donese zakon. Ili neki podzakonski akt. Recimo, uredba.
Koja će da normira kako se osloboditi Ranka Ubovića.
I još nekih.
Da ih nema.
Kako naredi Boris B. koji nije iz Zete, već iz Grbavaca, koji su vazda bili Zeta.
Tu bi pisalo:
Da se Ranko Ubović može uloviti "bez štete" i krivolova.
U vršu.
Parangalom.
Dinamitom. Iz čamca ili obale.
Strujom - dok si u čunu.
Ošćima - ako je plitka voda.
Lovačkom puškom ( krupna sačma) ako se zatekne u šumi.
Šleperom u njega, ako je na cesti.
Ribolovci, lovci i vozači neće odgovarati krivično.
Naprotiv.
Biće gosti raznih medija, portala, primiće ih u članstvo bilo koje partija (ne znam hoće li Bošnjaci) koja vrši vlast.
I nema nervoze. Ničije duševne patnje, ni političara, novinara, analitičara.
Inih vrana.
I tićadi od vrana.
P.S: Nije po zetski pljuvati Suzanu kad hoće da te zatvori, pa pljuvati SDT koji hoće isto, a onda istu ženu i isti SDT pljuvati što nekoga drugoga, iz tebi nepoznatog razloga - pusti na slobodu.
Uostalom, kada se moj komšija obrati iz Skupštine "poštovani građani i vi u ZIKS-u", morao bi da doda "i vi u ZIKS-u, osim Ranka i ostalih".
Što bi bio dugačak uvod i oduzimao bi poslaničko vrijeme.
Milan zna da nikada nijesam reagovao kada se godinama poštapao sa S.Č.
Sad moram.
Vrši pritisak na SDT da neke hapsi. Na isti onaj SDT koji psuje zato što hoće njega da uhapsi. Nije po zetski.

Tag: istorija-crnogorske-kulture