Falsifikovanje istorijskih podataka o Crnoj Gori na Vikipediji, prema tvrdnjama stručnjaka, rezultat je dugogodišnjeg djelovanja srpskih bezbjednosnih struktura. Dok organizovani timovi u Srbiji intenzivno oblikuju sadržaje, Crna Gora, kako se navodi, još nije prepoznala ozbiljnost problema i ne uspijeva da odgovori istom mjerom.
<h2>DRŽAVNI PROJEKAT BIA-e</h2>
Ako biste na Vikipediji na srpskom jeziku potražili podatke o tome koje je nacionalnosti bio Njegoš, kojoj je dinastiji pripadao rod Vojislavljevića ili kada je nastala Duklja, dobili biste odgovore da je Njegoš bio srpski vladar i pjesnik, da su Vojislavljevići srpska dinastija, a Duklja srpska srednjovjekovna država. Prema tvrdnjama koje je nedavno na Cetinjskom forumu iznio predsjednik Evropskog pokreta u Crnoj Gori, Momčilo Radulović, takvi sadržaji rezultat su dugogodišnjeg djelovanja bezbjednosnih struktura Srbije. 
- To je zapravo jedinica BIA-e, ali ne zove se tako, nego recimo Centar za nešto. Ali, u svakom slučaju, to je vrlo organizovana i profesionalna jedinica, Vi protiv toga ne možete da se borite osim Vaše profesionalne jedinice koju ste organizovali. Jer oni to rade 8, 10 sati dnevno, 70 - 80 ljudi - kazao je Radulović.
Grupa građana sa Cetinja pokušala je da ispravi, kako tvrde, falsifikovane podatke, ali bezuspješno.
- U početku je uspijevala. Nakon desetak dana to se vraćalo na staro. Pa je ona ponovo ispravljala, ta grupa, pa se nakon 5,6 dana vraćalo. Pa je ponovo ispravljala, pa se vraćalo sjutradan. Dok, na kraju, otvorena Vikipedija više nije bila moguća za ispravku. Što se tiče podataka vezanik za crnogorsku, odnosno pseudo srpsku istoriju - kazala je spisateljica Ivana Đukić.
<h2>POTREBAN OZBILJAN DRŽAVNI TIM</h2>
Da je neophodno formirati ozbiljan državni tim koji bi se sistematski bavio kreiranjem sadržaja na crnogorskom jeziku i kontrolom izmjena postojećih činjenica, smatra i Slobodan Jovanović, glavni administrator probne faze crnogorske Vikipedije. Ovaj projekat, koji je u test fazu ušao prije skoro deceniju, nikada nije dobio potrebnu institucionalnu podršku, pa samim tim danas praktično i ne funkcioniše.
- Ja se plašim da teško može doći do rješenja. Ako nijesmo mogli sa Vladom koja je navodno bila procrnogorska, teško da ćemo moći sa postojećim strukturama vlasti da dobijemo podršku za Vikipediju. Jer tu treba znate jedna dobra ekipa, jer Vi kada administrirate, a ja sam bio glavni administrator te test Vikipedije, moj zamjenik je bio Aleksandar Radoman. Vi možete da isključite na pet do sedam dana ili na mjesec dana nekoga ko vam kontaminira Vikipediju. Za to je potrebna ozbiljna ekipa, recimo ajtijevaca, jer nije lako primijetiti da Vam neko mijenja sadržaj na Vikipediji - rekao je Jovanović za TV E.
Jovanović je, kako kaže, pokušavao da obezbijedi podršku za crnogorsku Vikipediju i preko Ambasade Crne Gore u Njujorku. Dobio je obećanja da će se raditi na razvoju domaće verzije sa provjerenim činjenicama, ali je sve, tvrdi, ostalo samo na papiru.
- Za razliku od nas, opet ponavljam, druge zemlje, i Hrvatska i Srbija i BiH su to shvatili kao ozbiljnu stvar i formirali ekipe koje su bile plaćene od strane države. Imali su podršku, recimo, to znam, u Srbiji od svih fakulteta. Znači svi fakulteti su davali doprinos da ta Vikipedija bude što obuhvatnija, tako da, srpska Vikipedija, ja mislim da se bliži cifri od 200 hiljada jedinica, tako da je ona, što se tiče Vikipedija u regionu, dominantna - zaključio je Jovanović.
Test verzija Vikipedije na crnogorskom jeziku postavljena je 2017. godine. I dalje se, prema zvaničnim podacima, vodi kao projekat u okviru Vikipedija inkubatora i ima nešto više od dvije hiljade članaka, što je i dalje nedovoljno da dobije status zvanične Vikipedije na crnogorskom jeziku.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Falsifikovanje crnogorske istorije pod okriljem srpskih bezbjednosnih struktura

* * * PISMO UPUĆENO 1. DECEMBRA 1919. GODINE OD STRANE NJEGOVA VELIČANSTVA KRALJA CRNE GORE NJEGOVOJ EKSELENCIJI GOSPODINU POENKAREU, PREDŚEDNIKU REPUBLIKE FRANCUSKE. Dragi i veliki prijatelju, Teška i nezaslužena situacija sa kojom se suočava crnogorski narod primorava me da još jednom apelujem na Vašu Ekselenciju, čija je dobra volja prema Crnoj Gori pokazana u toliko prilika. U skladu sa zahtijevima Vlade Republike i savjetima koje ste Vaša Ekselencija izrazili u svome pismu od 24. novembra 1918. godine, nakon primirja, nastavio sam, zajedno sa svojom Vladom, da budem gost Francuske, čekajući povratak u svoju zemlju dok se vojne operacije tamo ne završe i normalan život ne uspostavi. Nažalost, događaji koji su se od tada odvijali u Crnoj Gori, kao posljedica postupaka koje je primjenjivala zvanična Srbija, postupaka koji su do sada ostali nepoznati u međunarodnim odnosima, posebno između Saveznika, bili su u suprotnosti sa plemenitim namjerama Vaše Ekselencije i sa nadama koje sam imao pravo da zasnivam na njima. Pošto je srpska vlada predstavila ove događaje kao da su se dogodili voljom crnogorskoga naroda, odgodio sam do sada zahtjev Vašoj Ekselenciji da postupi po namjerama izraženim u Vašem pismu od 24. novembra 1918. godine. Prije nekolika mjeseca, vlade Velike Britanije i SAD poslale su u Crnu Goru istražnu komisiju, kojom je predśedavao poštovani grof De Salis, izvanredni izaslanik i opunomoćeni ministar Njezina Britanskog Veličanstva u Vatikanu, sa zadatkom da procijeni događaje sa ośećajem za pravičnost i željama naroda i njegovom istinskom voljom. Crnogorska vlada je tada protestovala kod Mirovne konferencije i vladâ Velikih Sila, smatrajući da je slanje ove komisije potkopava dostojanstvo Crne Gore, nezavisne i suverene države, čiji Ustav, kao i ustavi drugih zemalja, eksplicitno propisuje način konsultovanja volje crnogorskoga naroda.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251012181016_cb7449ee9860a2f16ffe636f2a027e56757186a390534ca19354ed31e0cc2ac4.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251012181016_cb7449ee9860a2f16ffe636f2a027e56757186a390534ca19354ed31e0cc2ac4" data-rendition-name="original" width="533" height="756" loading="lazy" alt="pismo aneksija"><figcaption>I u naslovu zvanične knjige sa diplomatskim dokumentima crnogorske kraljevske vlade, uključujući i pismo kralja Nikole I Petrovića-Njegoša koje citiramo, precizna odrednica o „NASILNOJ ANEKSIJI Crne Gore” („L'ANNEXION FORCÉE du Monténégro”)</figcaption></figure>  Međutim, pomenuta Komisija je, poslije mjeseci provedenih u zemlji, utvrdila: - da je volja crnogorskoga naroda bila iskrivljena; - da su srpske trupe prekršile suverenitet zemlje; - da je ANEKSIJA CRNE GORE OD STRANE SRBIJE IZVRŠENA NASILJEM; - i da crnogorski narod želi obnovu svoje zemlje. Želim da podśetim Vašu Ekselenciju da su srpske trupe u Crnoj Gori pod komandom generala Franšea d'Epereja, koji snosi visoku odgovornost za okupaciju i njezine posljedice. Sasvim je očigledno da je zvanična Srbija, čije su trupe OKUPIRALE TERITORIJU CRNE GORE, u ovim okolnostima djelovala suprotno lojalnim namjerama Vaše Ekselencije i u apsolutnoj suprotnosti sa obećanjima i garancijama koje je meni i mojoj Vladi u nezaboravnim prilikama dala Vlada Republike u ime vladâ Velikih Sila. Uvjeren sam da će se Vaša Ekselencija složiti sa mnom da, nakon onoga što se dogodilo, više ne može biti straha da bi ispunjenje svečanih obećanja vladâ Velikih Sila u vezi sa POTPUNOM OBNOVOM CRNE GORE i zadovoljavanjem njezinih legitimnih zahtjeva moglo biti u protivnosti sa željama i voljom crnogorskoga naroda. Uzimam slobodu da se obratim Vašoj Ekselenciji, moleći Vas da budete tako ljubazni da osigurate da se, preko Vašeg visokog autoriteta, plemenite namjere u vezi sa Crnom Gorom izražene u Vašem pismu od 24. novembra 1918. godine, kao i obećanja Vlade Republike - koja garantuju prava Crne Gore i čine jednu od najvažnijih stranica u njezinoj istoriji - ispune što je prije moguće. Velikodušna i snažna intervencija Vaše Ekselencije biće olakšana samom činjenicom da je Kraljevska Vlada Crne Gore već predložila Mirovnoj konferenciji, u opštim crtama, plan za obnavljanje Crne Gore, koji će omogućiti Velikim Silama da izbjegnu svaki napad na suverenitet i Ustav Crne Gore i koji je jedini sposoban da obezbijedi apsolutnu garanciju slobodnoga izražavanja volje crnogorskoga naroda pod kontrolom Velikih Sile.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251012181016_dbe8b900a39726b28860ea02cbf073f5b46b13946210311f95aaef8b3803785a.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251012181016_dbe8b900a39726b28860ea02cbf073f5b46b13946210311f95aaef8b3803785a" data-rendition-name="original" width="462" height="781" loading="lazy" alt="aneksija"></figure>  Pomažući mi da postignem ovaj sveti cilj, Vaša Ekselencijo, ne samo da ćete izvršiti čin pravde, dostojan Francuske, već i čin humanosti jer će okončati PATNJU KOJU JE CRNOGORSKI NAROD PODNIO I UŽASAN TEROR koji danas vrše isti oni ljudi za koje su se velikodušno žrtvovali. Srećan sam što mogu da kažem: dragi i veliki prijatelju, Vaš iskreni prijatelj, [Signé]: N I K O L A Pariz, 1. decembar 1919. [Contresigné]: J. S. PLAMENAC, predśednik Ministarskoga savjeta i ministar vanjskih poslova Crne Gore  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251012181016_c5d01f2714608ab18a7305ece2d8dc74bc666ce3a2e3df36d21f127c70d8edb4.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251012181016_c5d01f2714608ab18a7305ece2d8dc74bc666ce3a2e3df36d21f127c70d8edb4" data-rendition-name="original" width="476" height="742" loading="lazy" alt="aneksija"></figure>  * * * LETTRE ADRESSÉE LE 1er DÉCEMBRE 1919 PAR SA MAJESTÉLE ROI DE MONTÉNÉGRO À S. EXE. M. POINCARÉ, PRÉSIDENT DE LA RÉPUBLIQUE FRANÇAISE. Très cher et grand ami, La situation difficile et imméritée qui pèse sur le peuple monténégrin m'oblige à faire appel de nouveau à Votre Excel-lence dont la bienveillance, à l'égard du Monténégro, s'est manifestée en tant d'occasions. Me conformant aux demandes du Grouvernement de la République et aux conseils que Votre Excellence a bien voulu exprimer dans sa lettre du 24 novembre 1918, après l'armistice, j'ai continué, ainsi que mon Gouvernement, à être l'hôte-de la France, en attendant, pour regagner mon pays, que lesopérations militairesyaient pris fin, et que la vie normale y soit rétablie. Malheureusement, les événements qui se sont déroulés depuis au Monténégro, comme conséquence des procédés donta usés la Serbie officielle, procédés qui étaient restés inconnus jusqu'ici dans les relations internationales, notamment entreles Alliés, ont été en opposition avec les nobles intentions de Votre Excellence et avec les espoirs que j'étais en droit de fonder sur celles-ci. Par la raison que le Gouvernement serbe présentait ces évènemeins comme étant survenus par la volonté du peuple monténégrin, j'ai ajourné jusqu'ici à solliciter de Votre Excellence de vouloir bien donner une suite aux intentions exprimées dans Sa lettre du 24 novembre 1918. Il y a quelques mois, les Gouvernements de la Grande Bretagne et des Etats-Unis d'Amérique ont envoyé au Monténégro une Commission d'enquête, présidée par l'honorable Comte de Salis, Envoyé Extraordinaire et Ministre Plénipotentiaire de Sa Majesté Britannique près le Vatican, avec la tâche de se rendre compte des événements, avec un sentiment de haute équité des désirs du peuple et de sa véritable volonté. Le Gouvernement monténégrin a protesté à cette époque auprès de la Conférence de la Paix et des Gouvernements des Grandes Puissances, considérant que l'envoi de cette Commission portait atteinte à la dignité du Monténégro, Etat indépendantet souverain, dont la Constitution à l'instar de celles des autres pays, prescrit explicitement le mode de consultation de la volonté du peuple monténégrin. Or, la dite Commission, après quelques mois de séjour dans le pays, a constaté que la volonté du peuple monténégrin aété faussée; que les troupes serbes ont violé la souveraineté du pays; que l'annexion du Monténégro par la Serbie a étéexécutée par la force; que le peuple monténégrin désire larestauration de son pays. Je tiens à rappeler à Votre Excellence que les troupes serbes au Monténégro sont sous le commandement de M. le Général Franchet d'Espérey, à qui incombe la responsabilité en hauts lieux, de l'occupation et de ses conséquences. Il est de toute évidence que la Serbie officielle, dont les troupes ont occupé le territoire du Monténégro, a agi en ces circonstances à l'opposé des loyales intentions de Votre Excellence et en opposition absolue avec les promesses et les guaranties que le Gouvernement de la République me donnait ainsi qu'à mon Gouvernement, en de mémorables occasions, au nom des Gouvernements des Grandes Puissances. Je suis persuadé que Votre Excellence sera d'accord avec moi qu' après ce qui est survenu aucune crainte ne peut plus exister que l'accomplissement des promesses solennelles des Gouvernements des Grandes Puissances au sujet de la restauration intégrale du Monténégro et de la satisfaction accordée à ses revendications légitimes, puisse soulever un conflit avecles désirs et la volonté du peuple monténégrin. Je me permets d'avoir recours à Votre Excellence en La priant d'avoir l'extrême obligeance de faire en sorte que, par sa Haute Autorité, les nobles intentions au sujet du Monténégro exprimées dans Sa lettre du 24 novembre 1918, ainsi que les promesses du Gouvernement de la République - lesquelles garantissent au Monténégro ses droits et constituent une des pages les plus importantes de son histoire - soient dans le plus bref délai réalisées. La généreuse et puissante intervention de Votre Excellence sera facilitée par le fait même que le Gouvernement Royal de Monténégro a proposé déjà à la Conférence de la Paix, dans ses lignes générales, le plan de restauration du Monténégro, qui permettra aux Grandes Puissances d'éviter toute atteinte à la souveraineté et à la Constitution du Monténégro et qui seul est de nature à assurer la garantie absolue de la libre expression de la volonté du people monténégrin sous le contrôle des Grandes Puissances. En m'aidant à réaliser ce but sacré, Votre Excellence accomplira non seulement un acte de justice, digne de la France, mais encore un acte d'humanité parce qu'elle mettra fin aux souffrances qu'endure le peuple monténégrin et à la terreur effroyable qu'exercent aujourd'hui contre lui ceux mêmes pour lesquels il s'était généreusement sacrifié. Je suis heureux de me dire, très cher et grand ami, Votre sincère ami, [Signé]: N I C O L A S . Paris, le 1er décembre 1919. [Contresigné] J. S. PLAMENATZ, Président du Conseil Ministre des Affaires étrangères du Monténégro.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251012181016_6a20e603b638f6fb0136f525a50c276a67e129d6a384f2368111622d7d8c9262.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251012181016_6a20e603b638f6fb0136f525a50c276a67e129d6a384f2368111622d7d8c9262" data-rendition-name="original" width="472" height="417" loading="lazy" alt="aneksija"></figure>  * * * IZVOR: „Uloga Francuske u nasilnoj aneksiji Crne Gore: zvanična dokumenta koja objavljuje Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Crne Gore", Rim, 1921, 42-44. * * * NAPOMENE: - ova zvanična knjiga crnogorske kraljevske vlade, sa prijevodima diplomatskih dokumenata na crnogorski jezik, reizdana je 2000. godine, izdavač „Conteco” iz Bar - i čitalac primjećuje da je u naslovu knjige precizna odrednica o „NASILNOJ ANEKSIJI Crne Gore” („L'ANNEXION FORCÉE du Monténégro”).

500x500

1250x600

1084x550

NASILNA – kralj Nikola o srpskoj aneksiji Crne Gore

Iako zemlje Zapadnog Balkana formalno koračaju ka evropskim integracijama, nasljeđe devedesetih i dalje oblikuje javni prostor. Bez multiperspektivne nastave koja razvija kritički način razmišljanja, nema ni istinskog suočavanja s prošlošću niti pomirenja - &nbsp;neki su od zaključaka emisije Građanski ugao Centra za građansko obrazovanje na TV E, koja se fokusira na način na koji se predaje istorija u zemljama regiona.
Gosti ove emisije ocijenili su da su projekti poput zajedničkih čitanki pokazali da je dogovor moguć, ali da je politika ta koja odlučuje koliko će daleko obrazovanje ići na putu ka pomirenju
Direktorica za strategiju i komunikacije u Centru za građansko obrazovanje Zvezdana Kovač na ovu temu je razgovarala sa profesorom istorije iz Podgorice Igorom Radulovićem, profesorom istorije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Branimirom Jankovićem, istraživačicom na Institutu za savremenu istoriju u Beogradu Anom Radaković i profesorom istorije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Amirom Duranovićem.
Kovač je rekla da se u Crnoj Gori podižu spomenici ratnim zločincima, u Srbiji murali veličaju presuđene ratne zločince, u Hrvatskoj stotine hiljada ljudi odlazi na koncerte sa ustaškom ikonografijom, dok je u Bosni i Hercegovini negiranje genocida postalo sastavni dio političkog života.&nbsp;
- U takvom ambijentu, nastava istorije dobija ključnu ulogu. Ono što će mlade generacije misliti o prošlosti, i kakve vrijednosti će nositi u budućnost, zavisi prije svega od toga kako ih učimo istoriju. Hoće li to biti kritičko promišljanje ili reprodukovanje mitova – pitanje je od kojeg zavisi i stabilnost društava u regionu - navela je Kovač.
Radulović je kazao da i pored četvrt vijeka napora da se unaprijedi nastava istorije, rezultati nijesu zadovoljavajući.&nbsp;
- Istorija se i dalje koristi kao alat za manipulaciju mladima. Ali, čitanke i slični projekti makar su stvorili jezgro nastavnika koji razmišljaju o multiperspektivnom pristupu - istakao je Radulović, aludirajući na projekat Zajedničkih istorijskih čitanki za 13 zemalja Jugoistočne Evrope.
U okviru emisije, prikazan je petanestominutni dokumentarni film koji govori o tome kako su ove knjige nastale, ko su autori i kako je bilo moguće da se istoričai i urednici iz svih 13 zemalja usaglase u vezi sa istim sadržajem.&nbsp;
Knjige promovišu interdisciplinarni pristup i razvijanje kritičkog mišljenja đaka i studenata, pa je jedno od glavnih pitanja bilo koliko je region spreman da prihvati i promoviše ovakav jedan pristup.
Radaković je govorila o iskustvu nastavnika koji se, pokušavajući da primijene ovakav pristup, suočavaju sa velikim pritiscima okoline.&nbsp;
- Oni trpe pritiske od roditelja, kolega, pa i lokalnih medija. Pokušaj da se izvan etnocentričnog narativa izađe, često nosi rizik. Zajedničke čitanke bi trebalo da budu od velike pomoći – jer nude istorijske izvore prilagođene đacima i didaktičke smjernice - ističe Radaković.
Duranović je podsjetio da obrazovni sistem u BiH nosi posljedice mirovnih sporazuma 90-ih. Deset kantona, dva entiteta i Distrikt Brčko imaju svoje nadležnosti u obrazovanju, što je stvorilo sistem u kojem podjele postaju „normalizovane“ za mlade generacije.&nbsp;
- Za one koji su rođeni sredinom 90-ih, podijeljen obrazovni sistem nije tranzicija, nego prirodno stanje. Nažalost, političke stranke koriste istoriju u školama kako bi očuvale pozicije stečene 90-ih - rekao je Duranović, dodajući da, ipak, vidi optimizam u „energiji mladih nastavnika koji žele drugačiji pristup“.
Janković je naglasio da je hrvatski obrazovni sistem obilježen etničkom homogenizacijom nakon rata.&nbsp;
- Hrvatski narativ temelji se na pobjedi u Domovinskom ratu, ali često na trijumfalistički način koji ne uključuje druge perspektive. Iako je bilo pokušaja pluralizma, i dalje dominira nacionalni okvir, a reformski procesi zavise od političke volje - ocjenjuje on.&nbsp;
Podsjetio je i da je Hrvatska 2023. godine povukla jedan udžbenik zbog osporavanja interpretacija, što govori o oscilacijama u pristupu istoriji.
&nbsp;Učesnici su odbacili česte kritike da multiperspektivni pristup znači relativizaciju odgovornosti.&nbsp;
- Multiperspektivnost ne znači da izjednačavamo krivicu. Ona samo omogućava učenicima da sagledaju događaje iz više uglova i da prvi put čuju glasove ‘druge strane - objasnio je Janković.&nbsp;
Radulović je dodao da ovakav metod, razvijen i u zapadnoevropskim školama, „razvija kritičko mišljenje i demokratiju u učionici“.&nbsp;
U Srbiji je 2018. godine sprovedena reforma nastavnih planova, ali, prema Radaković, adekvatna primjena izostaje.&nbsp;
- Nastavnici nijesu dobili podršku. Umjesto slobode u kreiranju časova, reforma je postala dodatna obaveza. Otpor je bio toliki da je 2021. godine pokrenuta i peticija za njeno ukidanje - navodi ona.
&nbsp;Za promjenu je ključna politička volja, saglasni su bili svi učesnici emisije.
&nbsp;- Ako Japan, razvijena zemlja, želi da uči kroz naše čitanke, zašto mi ne bismo mogli? Potrebno je više hrabrosti da se suočimo sa sopstvenom prošlošću - poručio je Duranović.
&nbsp;Radulović je izrazio zabrinutost i zbog revizionizma u Crnoj Gori.&nbsp;
- Sva ova politička dešavanja vode ka tome da se polako priprema teren da se neke određene stvari rehabilituju, da kroz taj revizionizam čak i neki pokreti koji definitivno nemaju mjesto u udžbenicima, budu zastupljeni na način na koji ne bi trebalo - pojašnjava Radulović.&nbsp;
&nbsp;Radaković vjeruje da je neophodno naći zajednički interes.&nbsp;
- Predugo smo tražili razlike među svim našim narodima i kulturama, a zapravo one nijesu uopšte tolike. Nema većeg interesa od obrazovanih mladih, pametnih i kritički nastrojenih ljudi koji će željeti da rade i žive u svojoj zemlji - zaključila je ona.
&nbsp;Janković je naveo da je, za razliku od devedesetih kada su mnogi bili zatečeni svim što se događalo, sada smo za neke stvari senzibiliraniji, sada gradimo mreže i svjesni smo da moramo biti aktivni i reagovati na brojne stvari, koje ne smijemo propustiti.
Duranović je skrenuo pažnju da teškoće na političkom nivou na širem prostoru Jugoistočne Evrope, posebno &nbsp;vanjsko-političke, pokazuju, danas i na primjeru Ukrajine, kako se i na najkrupnijim pitanjima na kraju dođe do dogoovora i nekih, kako je rekao, „sinhroniziranih“ akcija.
Cijelu emisiju možete pogledati ovdje:
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DNBvGroq4JcA&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Nasljeđe devedesetih i dalje oblikuje javni prostor na ZB, bez kritičkog razmišljanja nema suočavanja s prošlošću i pomirenja

"Kao da je poslije raspada Jugoslavije istorija stala. Kao da se više niko nije bavio istorijom".
Ova rečenica 22-godišnjeg Miloša mogla bi da sumira način na koji se ratne devedesete na prostoru bivše Jugoslavije obrađuju u crnogorskim školama.
Istraživanje Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) o izučavanju perioda ratnih 90-ti u školama pokazalo je nedostatak prostora za tu temu u nastavnim planovima, da su udžbenici zastarjeli i površni, odsustvo podrške nastavnicima i da je prisutan strah i autocenzura.
Fokus istraživanja - u kome su učestvovali nastavnici istorije, učenici i studenti - bio je na razumijevanju načina na koji su ratovi predstavljani učenicima, da li se nastavnici istorije u svom radu suočavaju sa pritiscima i kakvo je iskustvo učenika.
Ratovi 90-ih na prostoru bivše Jugoslavije su odnijeli oko 130.000 života a više od dva miliona je raseljeno.
<h2>Na šta se žale učenici</h2>
Iskustvo učesnika i studenata je da se o tim dešavanjima veoma malo uči u školi, a "često i ništa".
- Čim je došlo vrijeme da učimo o 90-ima, profesor je zaobišao tu temu. Rekao je da ne bi da otvori tu temu i jednostavno smo je preskočili. Nismo naučili ništa - kazao je u Istraživanju student Stefan.
To što su učili, ističu, bile su uglavnom opšte informacije o ratovima, ali ne i šta su bili njihovi stvarni uzroci i posljedice.
Učesnici istraživanja su kritikovali to što udžbenici istorije ne nude više od osnovnih informacija o tom periodu, posebno u dijelu koji se tiče ljudske dimenzije rata.
Pojedini problematizuju i pristup nastavnika istorije, koji nije bio zasnovan na činjenicama nego na ličnim doživljajima.
- Spominjali smo napad na Dubrovnik. Sjećam se da je profesorka bila mnogo subjektivna jer je rekla da je Dubrovnik nama pripadao, da je to naša pobjeda... mislim da je to bio naš ljudski poraz - kazao je sada 20-godišnji student Andrija o iskustvu iz srednje škole.
Nakon što je Hrvatska u junu 1991. proglasila nezavisnost od bivše Jugoslavije, jugoslovenska vojska i crnogorski rezervisti su četiri mjeseca kasnije izvršili agresiju na Dubrovnik, grad pod zaštitom UNESCO-a.
Agresija na Dubrovnik - u kojoj su učestvovali pretežno građani Crne Gore - najveća je sramota u njenoj novijoj istoriji, ocjena je nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima i ratnim zločinima.
Iz YIHR-a ističu da je tema ratova 90-ih pozicionirana među završnim lekcijama i da se često obrađuje pred raspuste ili zaključivanje ocjena, što ukazuje na institucionalni otpor prema dubljoj razradi.
Zato su mnogi učesnici istraživanja, o tom periodu prvi put dobili informacije na radionicama nevladinih organizacija, iz dokumentaraca i filmova, ali i putem interneta ili vještačke inteligencije.
Tako je "film "Quo vadis, Aida" mnogima približio šta se desilo – malo su znali, ali su iz tog filma dobili mnogo informacija", ističe nastavnik Marko.
"Aida" govori o agoniji majke koja pokušava da izbavi porodicu od snaga Vojske Republike Srpske predvođenih Ratkom Mladićem, koje su nakon ulaska u tada zaštićenu zonu Ujedinjenih nacija u Srebrenici 1995. pobile više od 8.000 Bošnjaka.
Međunarodni sud pravde u Hagu ovaj zločin je označio kao genocid, ali se to ne pominje u crnogorskim udžbenicima.
Dio partija na vlasti u Crnoj Gori ne priznaje da se u Srebrenici desio genocid.
Vlast u Crnoj Gori čini Pokret Evropa sad premijera Milojka Spajića, nekadašnji prosrpski Demokratski front šefa parlamenta Andrije Mandića, Demokrate vicepremijera Alekse Bečića i predstavnici albanskog i bošnjačkog naroda.
<h2>Šta kažu nastavnici</h2>
Većina nastavnika koji su učestvovali u istraživanju YIHR snažno vjeruje da je uključivanje tema vezanih za ratove 90-ih izuzetno važno za učenike, prije svega kako bi razumjeli svijet oko sebe, razvili kritičko mišljenje i empatiju te naučili da cijene mir.
Ističu, međutim, da se istorija u posljednjem razredu osnovne škole izučava samo jedan čas nedjeljno.
Nastavniku posao otežava i to što učenici najčešće nisu zainteresovani da dodatno istraže i razumiju kompleksnost teme, već se drže u porodici usvojenog narativa, uvjereni da već znaju "pravu istinu".
- Najveći izazov je babina i đedova istorija - konstatuje nastavnik Marko.
Učenici mogu doživjeti nastavni sadržaj koji odstupa od 'prave istine' kao provokaciju ili čak prijetnju vlastitom identitetu i porijeklu, što kod nekih izaziva zatvaranje, otpor ili emocionalne reakcije, navodi se u Istraživanju YIHR-a.
U tim situacijama učionica postaje prostor potencijalnih tenzija, gdje nastavnik mora pažljivo balansirati između očuvanja neutralnosti i podsticanja otvorenog dijaloga.
- Razbijanje zida predrasuda jedan je od najtežih zadataka nastavnika istorije, ali i onaj na koji svi moramo biti strpljivo spremni - ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa nastavnik Igor Radulović.
Radulović poručuje da je sa učenicima najprije potrebno razgovarati, provjeriti kako i zašto su njihovi stavovi unaprijed izgrađeni, a tek potom ih suočiti sa mišljenjima i stavovima koji se razlikuju ili suprotstavljaju njihovim.
Da učenici nisu u dovoljnoj mjeri upoznati ni sa događajima iz Drugog svjetskog rata, iako nastavni programi predviđaju izučavanje tog perioda, pokazala je anketa RSE u podkastu o četnički komandantu Pavlu Đuriđiću.
U istraživanju YIHR se navodi da se pojedini nastavnici samoinicijativno odlučuju na suzdržanost prilikom obrađivanja teme ratnih devedesetih, naročito oni koji taj period nisu izučavali na studijama.
Uz to prisutan je i problem pritiska od strane nadređenih u školi da se ne bave detaljnije tom tematikom.
Sagovornik RSE potvrđuje da su svi ti problemi prisutni, ali da se "integritet i dignitet struke čuvaju jedino odgovornim pristupom nastavi".
- Traženje izgovora je neprihvatljivo. Taj začarani krug se jednom mora prekinuti, jer prebacivanje odgovornosti na naredne generacije nastavnika ne smije biti opcija - insistira Radulović.
Iz Ministarstva prosvjete nisu odgovorili na upit RSE da li su upoznati sa mogućim pritiscima na nastavnike istorije.
Nastavnici se takođe žale na druge prepreke - od malog broja časova, do zastarjelih udžbenika, što se ove teme obrađuju na kraju školske godine do toga da državne institucije ne organizuju specijalizovane seminare ili materijale iz ove oblasti.
Gotovo svi ističu da su se sami angažovali i pohađali različite seminare i radionice koje su organizovala stručna udruženja ili nevladine organizacije.
<h2>"Najopasnije bi bilo da ne pričamo, da preskačemo"</h2>
Istraživanje je pokazalo da su nastavnici često ućutkivani na temu ratova 90-ih, jer sama uprave škole ima takvu politiku, a institucija nastavnika u Crnoj Gori nije dovoljno uvažena, navodi predstavnica YIHR-a Kristina Žugić.
- Autonomija nastavnika je vrlo ograničena i zbog trenda političkog zapošljavanja u školama, koji je i dalje jak u Crnoj Gori. To utiče na strah kod nastavnika da će izgubiti posao ako ne prate politiku onih koji sjede u upravi - kazala je ona za RSE.
Sugeriše niz promjena kada je u pitanju predmet Istorija.
Prvi je da se u udžbenicima temeljnije obrade teme 90-ih, ali i obavezno obrazovanje nastavnika na ovu temu ukoliko nisu imali prilike da je izučavaju na studijama.
- To će omogućiti nastavnicima da slobodnije predaju - kaže Žugić.
U YIHR-u su svjesni da je politička klima veoma značajan faktor u oblikovanju društvenog i obrazovnog narativa.
I dok ne sazri politička svijest, ne možemo očekivati veće promene na ovom polju, smatra Žugić.
- Najopasnije bi bilo da ostane ovako. Da ne pričamo, da preskačemo, da pustimo da mladi na osnovu porodičnih narativa tumače i stvaraju nove narative, podjednako ostrašćene i nepomirljive - poručiča je ona.
Crnogorsko društvo, zaključuje, mora shvatiti da ne postoji opcija da se ove priče samo zaborave.

"Kao da je poslije raspada Jugoslavije istorija stala": Zaobilaženje ratnih 90-ih u nastavi

Božena Miljić

''Opterećeni'' prošlošću, ali iz nje ne učimo: Istorija Crne Gore se brutalno prekraja i zloupotrebljava za tuđe interese

Nastava istorije u regionu je etnocentrična, o 90-im se uči malo i selektivno, jer političke elite i dalje istoriju koriste kao sredstvo manilupalcije, a o tome svjedoče brojni primjeri nenaučnog istorijskog revizionizma.
To je saopšteno na otvaranju međunarodne konferencije „Granice u Jugoistočnoj Evropi: geografija ili imaginacija?“, koja se završava večeras.
Na otvaranju konferencije je saopšteno i da je rat u Ukrajini pokrenuo rasprave o međunarodnim principima teritorijalnog integriteta, čije su refleksije na region Jugoistočne Evrope očigledne.
Glavni pregovarač Crne Gore sa Evropskom unijom (EU) Predrag Zenović, govoreći o projektu Zajedničkih istorijskih knjiga koji promoviše multiperspektivni pristup u nastavi istorije kroz primjer šest knjiga koje pokrivaju period od Osmanskog carstva do 2008. godine, kazao je da konferencija polazi od tema koje nijesu samo predmet akademskog istraživanja, već i temeljne komponente izgradnje održivog mira i demokratske kulture država regiona.
U tome, prema njegovim riječima, ključnu ulogu ima obrazovanje, a naročito nastava istorije.
- Inicijative poput regionalnog projekta zajedničke istorije, u okviru kojeg je do sada objavljeno šest tomova, predstavljaju dragocjen doprinos razvoju kritičkog mišljenja i osnažavanju kapaciteta za suočavanje s prošlošću - rekao je Zenović.
Kako je kazao, ti priručnici podstiču multiperspektivni pristup, koji nikako ne smije biti revizionizam, već prilika za dublji uvid i bolje razumijevanje.
- Ovi udbženici upravo o tome svjedoče, jer istorija mora počivati na činjenicama, samo na toj osnovi moguće je graditi legitimne i moralno održive zaključke - naveo je Zenović.
On je istakao da je najdublji evropski primjer za proces pomirenja iskustvo francusko-njemačkog odnosa i pomirenje dva tada zavađena naroda.
- Taj proces je bio svjesna odluka za izgradnju zajedničke evropske ideje - naveo je Zenović i dodao da evropske prakse pružaju okvir u kojem se pokušava i uspijeva pomiriti.
Govoreći o granicama, Zenović je rekao da se valja zapitati da li su granice koje dijele samo stvar politike i ideologije, ili stvar narativa.
- Granice koje razdvajaju sjećanja često su postojanije od fizičkih. Upravo zato zadatak pred nama nije samo prekoračavanje geografskih linija, već prevazilaženje mentalnih i simboličkih podjela - kazao je Zenović.
Ambasador Njemačke u Crnoj Gori Peter Felten rekao je da je u prethodne tri godine u više navrata mogao da se uvjeri koliko je nedovoljno dogovora u regionu i koliko je na putu saradnji i razumijevanju stajao nedostatak slaganja oko toga što se desilo u prošlosti.
- Zbog toga rad i rezultati koje ste ostvarili kroz ovih šest tomova imaju izuzetnu važnost - kazao je Felten.
On je rekao da je iskusio i pokušaj da se politizuje istorija - netačno tumačenje istorijskih činjenica i pogrešno tumačenje onoga što se desilo u prošlosti, kao i negiranje odgovornosti.
Prema riječima Feltena, nekada se u školama na Zapadnom Balkanu izbjegavaju teme vezane za skoriju prošlost, a određena pitanja vezana za identitet, religiju ili pripadnost postaju sve otrovnija.
- To je bolest protiv koje bi najuspješnija vakcinacija bila da se prošlost ne ostavlja u nejasnim situacijama, već da se zajednički prepoznaju važne činjenice i da se ne ulazi u rasprave o tome šta su činjenice, već da se diskusija usmjeri ka tumačenju utvrđenih činjenica - rekao je Felten.
On je poručio da, bez prethodne usaglašenosti o utvrđenim istorijskim činjenicama, izmirenje nije moguće.
Felten je kazao da je izmirenje jedna od ruta i Berlinskog procesa koji je inicirala nekadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel, nastavio Olaf Šolc, a sada će nastaviti i Fridrih Merc.
- Berlinski proces je uvijek imao regionalnu integraciju kao benefit, kao i način za region da se pripremi za članstvo u EU - naveo je Felten.
Govoreći o granicama, on je kazao da je u regionu nemoguće da se granice povuku na logičan način, već je jedini način da se one učine takvim da građani regiona preko njih mogu da prolaze nesmetano.
Felten je dodao da je zadovoljan što u momentu smanjenja državnih fondova imaju mogućnost da podrže projekat JHP.
Bivši šef albanske diplomatije Ditmir Bušati rekao je da projekat Zajedničkih istorijskih čitanki nema veze sa granicama, već sa ljudima, koji međusobno sarađuju kako bi jasno i kritički razmišljali o budućnosti.
On je istakao da postoji mreža različitih sporova koji otežavaju sposobnost država regiona da se kreću naprijed brže.
- Svjedoci smo te mreže sporova koji potiču ili iz Drugog svjetskog rata, raspada Jugoslavije, ili graničnih sporova nastalih zbog nastanka novih država nakon pada gvozgene zavjese - naveo je Bušati.
Kako je rekao, u slučaju država Višegradske grupe, ali i drugih, moglo se vidjeti da je pristupanje EU takvo da transformiše bivše neprijatelje u susjede.
- U našem slučaju to se još nije pokazalo kao takvo. Nadam se da ćemo kroz kolektivno djelovanje dati doprinos tome - kazao je Bušati.
Izvršna direktorica Evropskog fonda za Balkan Aleksandra Tomanić rekla je da su, kada su počeli da rade na projektu, shvatili da knjige moraju biti dostupne na internetu.
Ona je rekla da su razgovarali o tome kako da se napravi jedna bezbjedna stranica koja neće biti hakovana, pa se IP adresa mijenja na svakih 15 minuta.
Prema riječima Tomanić, tako se tehnički priprema ako neko istoriju želi da razmatra iz različitih uglova.
- Uz jedan konstruktivan pristup i istinsku političku volju problem sa istorijom u regionu bi mogao da bude riješen - rekla je Tomanić.
Ona je zahvalila Ministarstvu spoljnih poslova Njemačke na podršci projektu.
Urednica JHP projekta i rektorka Panteon Univerziteta društvenih i političkih nauka Kristina Koulouri rekla je da je taj projekat, koji je počeo kasnih 90-ih na inicijativu biznismena koji su htjeli da vide miran razvoj u svom regionu bez ratova, uspio da preživi do 2020. godine i da uskrsne 2022.
- Nakon toliko godina, smatram da ovaj projekat jeste uspješna priča, da vrijedi druge šanse i da inspiriše mlade kolege koji bi da nastave i obnove naš rad - rekla je Koulouri.
Ona je istakla da je JHP pokrenuo tim od više od 100 istoričara iz 13 država Jugoistočne Evrope.
- Izrađeno je šest udžbenika kojima se pomoviše pomirenje u regionu i, uprkos regionalnoj dimenziji, ovo jeste jedinstven projekat - kazala je Koulouri i dodala da JHP može da ponudi model kako podučavati u post-konfliktnim društvima.
Ona je saopštila da su knjige prevedene na japanski jezik, gdje se koriste kao model.
Prema njenim riječima, JHP je stvorio važno nasljeđe, na kojem treba da zasnivamo budući rad.
Koulouri je rekla da su temu granica za drugu verziju JHP izabrali, jer je taj koncept bitan u kreiranju identitea.
- Granice ne možemo da razumijemo bez koncepta kretanja stanovništva i tranzicija koje se dešavaju na različitim mjestima. Važno je razumjeti istoriju granica u kombinaciji sa istorijom same države - naglasila je Koulouri.
Ona je navela da prije 18. vijeka nijesu bile linearne granice, nego zone, koje su zavisile od rijeka ili planina, nakon čega je došlo do stvaranja neteritorijalnog integriteta, pa se zato mora biti na oprezu kada se govori o granicama i identitetima.
Govoreći o obrazovanju, Koulouri je kazala da ono ne daje rezultate u kratkom roku, već da se mora biti strpljiv da bi se došlo do promjene kroz obrazovanje.
- Mi smo tu da nastavimo poduhvat koji će biti nužan koliko god traje nacionalizam - rekla je Koulouri.
Rukovoditeljka JHP Zvezdana Kovač objasnila je da je projekat rezultirao izradom šest knjiga koje obrađuju period od Osmanskog carstva do 2008. godine, a na kojima su radili istoričari iz svih država Jugoistočne Evrope.
Ona smatra da je to jedan od najvećih projekata civilnog društva, jer su desetine istoričara iz 13 zemalja uspjeli da se dogovore u vezi sa sadržajem knjiga koji je preveden na 11 jezika.
Među tim izdanjima je i ono na crnogorskom jeziku koje možete naći na: <a href="https://jointhistory.net/">www.jointhistory.net.</a>
Kovač je zahvalila Ministarstvu spoljnih poslova Njemačke i Evropskom fondu za Balkan, koji su omogućili ovaj projekat (JHP 2.0) i Centru za građansko obrazovanje na podršci u organizaciji ove konferencije.

Neophodna politička volja kako bi nastava istorije bila oslobođena etnocentrizma

Politički analitičar Ranko Đonović ocijenio je da Crna Gora trpi posljedice prepuštanja sopstvene sudbine drugima, navodeći da je upravo to razlog zašto zemlja, kako kaže, „dobija Abazovića, Spajića, Milatovića i Krivokapića“.
Gostujući u emisiji "Na kraju dana" na Televiziji E, Đonović je upozorio da je krivotvorenje i krađa crnogorske istorije opasno za crnogorsko društvo, komentarišući nedavnu liturgiju Crkve Srbije na lokalitetu stare crnogorske države Duklje.
– Ovako je bilo i prije 35 godina i to traje. Ovo što se desilo na području Duklje je sramota i za vlast i za Crnu Goru. Ovo dobro neka čuju građani, ako ko hoće da čuje, jer tu vlast su doveli oni. E sad je samo pitanje dokle će Crna Gora da tone. Ako biste mene pitali, ja sam mislio da će još prije deset godina da se stvari mijenjaju, da će Crna Gora uzeti svoju sudbinu u svoje ruke, ni Crkva Srbije, ni Beograd, niti bilo ko drugi. Jer Crna Gora je znala da se brani i da se odbrani. Crna Gora je svoju slobodu plaćala krvavo i mi smo bili primjer čitavom svijetu. Međutim, mi kad tu slobodu osvojimo, lako je predajemo, pa se opet za nju borimo. Nadam se da će ovo biti posljednji put i onda neka traje. Dako Crnogorci više shvate da je ovo sramota koju će naša generacija, malo prije i malo poslije mene, pamtiti naredne generacije dovijeka – poručio je Đonović.
Nigdje popovi nijesu bili tako nedobrodošli kao u Crnoj Gori, podsjeća Đonović i dodaje da nije poznavao nikoga ko je &nbsp;uvažavao popove u komunističkom vremenu. Ne zato što je naređeno, nego, kako je rekao, zato što Crnogorci nikad nijesu bili veliki vjernici.
On podsjeća da su crnogorske vladike bile ratnici, što smatra nespojivim sa duhom hrišćanstva, ali ističe da su tada postojali viši ciljevi.
– Nama je vladika išao u boj sa sabljom, što je nespojivo sa vjerom, sa hrišćanstvom, ali se branila sloboda i živa glava. Tako da je za to bilo razumijevanje, i pohvale smo za to dobijali i od Rusije i od čitave Evrope. Međutim, došlo je neko drugo vrijeme – kazao je on.
Đonović pita koliko je potrebno Crnogorcima da shvati da svoju sudbinu moraju da drže u svojim rukama.
– Nedavno sam u jednoj izjavi rekao: "Opet smo živi, opet preživljavamo". Vidite šta nam se sve dešava! Sada je samo pitanje, pošto smo davno, po mom mišljenju, pali na dno i tu poskakujemo i pomalo tonemo, koliko još treba Crnogorcima i građanima Crne Gore – ovdje ne mislim samo na Crnogorce – da shvate i da se opamete, da svoju sudbinu moraju da drže u svojim rukama. Moraju da upravljaju sami sobom, ne mogu da vjeruju drugima više nego svojim očima. Ko god prepusti svoju sudbinu drugome, u bilo kojim relacijama, taj neće proći dobro. Zato Crna Gora ne prolazi dobro, zato dobija Abazovića, Spajića, Milatovića, Krivokapića - zaključio je Đonović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DTkqfwlLVzsk&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Đonović: Krivotvorenje i krađa istorije opasni za naše društvo, Crnogorci sudbinu moraju držati u svojim rukama

Odnos prema Duklji najprije proističe iz neznanja. Radi se o značajnoj civilizacijskoj tekovini, koja se ne može pripojiti Srbiji, zbog čega su najprije počeli da je negiraju, a kada ni to nije bilo moguće, onda su pribjegli prisvajanju - poručio je istoričar Dragutin Papović.
On je, gostujući na Drugačijoj radio vezi na Anteni M, podvukao da je jasno da srpska propaganda ima plan da nakon posrbljavanja Petrovića, pređe i na posrbljavanje Vojislavljevića.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprijava-odt-u-i-vdt-u-protiv-spc-svestenika-derkovica-i-srpskog-ambasadora-zbog-neovlascenog-skupa-na-duklji&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Ovakve akcije otkrivaju da je to meta djelovanja, međutim u istoriografiji postoji dovoljno dokaza, činjenica za svakoga ko želi da o tome objektivno i nepristrasno promišlja, i ko želi da zna više o istoriji Duklje, vidjeće da to ne može da se održi. Bez obzira na količinu propagande, sve je uzalud kada se jasno saopšte istorijske činjenice - rekao je Papović.
Komentarišući prisustvo ambasadora Srbije u Crnoj Gori Nebojše Rodića na tzv. „tradicionalnom saboru“ na Duklji, Papović je rekao da je to dokaz potpune usklađenosti političkog djelovanja države Srbije i njene crkve.
- I to ne čudi, makar ne posljednjih četiri, pet godina, ali ono što čudi je, ili što ostavlja gorak utisak, što crnogorske institucije nijesu reagovale na to. Kada se ambasador jedne države, bez obzira na to koje, pojavi na manifestaciji koja prisvaja crnogorsko kulturno nasljeđe i niko ne reaguje, to je dokaz da oni koji rade u institucijama ne rade svoj posao - rekao je Papović. &nbsp;
Papović dalje navodi da je reakcija Ministarstva kulture na tzv. tradicionalni sabor - gora od ćutanja.
- Nedopustivo je da Ministarstvo kulture ne reaguje na način da jasno kažu da je to prvorazredno kulturno dobro Crne Gore, da je to arheološki lokalitet koji još nije dobro proučen, prije neki dan su otkriveni predmeti koji pripadaju antičkoj Duklji. Reagovati na onaj način je skandalozno i izgleda kao da se Ministarstvo kulture odriče kulturnog dobra - kazao je Papović.
Na pitanje kako objasniti novi talas revizionizma i prema periodima bliske prošlosti, Papović je istakao da je to nešto što smo gledali i u Srbiji, nakon što je tamo i zvanično izvršena revizija ili rehabilitacija četničkog pokreta.
- Da je to stvarno tako, a što se malo pominje u medijima, pokazuje i to što je potpredsjednik Vlade Budimir Aleksić prisustvovao ovom događaju, čiji je resor upravo obrazovanje i odnos sa vjerskim zajednicama - smatra Papović.&nbsp;
Papović dalje dodaje da se radi o pripremi terena kako bi se promijenili istorijski udžbenici, naglašavajući da "tamo đe je četnička ideologija na vlasti neminovno je etničko čišćenje".&nbsp;
- Ovo što je izjavio Joanikije slušamo godinama. Vjerujem da je to priprema terena kako bi se u udžbenicima našlo upravo ovo što priča Joanikije, onda bi to dovodilo do drugačijeg odnosa u društvu. Tamo gdje se promoviše četnička ideologija, neminovno je etničko čišćenje, a ako to postane zvanična politika Vlade onda je to priprema katastrofe Crnoj Gori - zaključio je Papović.

Papović o saboru na Duklji: Priprema se teren za promjenu istorijskih udžbenika, reakcija MKM gora od ćutanja

Američki predsjednik Donald Tramp nazvao je predstavnicu iz Minesote u Kongresu porijeklom iz Somalije Ilhan Omar "đubretom" i pozvao na izbacivanje svih imigranata iz Somalije van Sjedinjenih Američkih Država.
Tramp je tokom sastanka svog kabineta rekao da Somalija "smrdi" i da (Somalijci) nisu poželjni", prenosi SiEnEn (CNN).
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Ftexan_maga%2Fstatus%2F1995969261555404906%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1995969261555404906%7Ctwgr%5Eff95d00ceff7230b97f91d4700ec2615f6d0e808%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Mogli smo da odemo ovim ili onim putem, a krenućemo pogrešnim putem ako nastavimo da primamo đubre u našu zemlju. Ona (Omar) je đubre. Njeni prijatelji su đubre. To nisu ljudi koji rade. To nisu ljudi koji kažu - hajde da učinimo ovo mjesto lijepim - rekao je Tramp.
Kako prenosi Gardijan, članovi Trampovog kabineta su odobravali dok je on govorio.
- Ne želim ih u našoj zemlji. Neko bi rekao da ovo nije politički korektno, ali nije me briga. Ima razloga zašto je njihova zemlja loša. Njihova zemlja smrdi i mi ih ne želimo ovdje. To su ljudi koji samo umiju da se žale. Dođu iz pakla i ne rade ništa drugo. Nek se vrate odakle su došli i nek poprave to mjesto - kazao je Tramp.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FBricsPlusWorld%2Fstatus%2F1995974579425345630%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1995974579425345630%7Ctwgr%5Eff95d00ceff7230b97f91d4700ec2615f6d0e808%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Tramp je prošle nedjelje ukinuo zaštitu od deportacije (TPS) Somalijaca u Minesoti.

Tramp nazvao kongresmenku iz Minesote đubretom, za Somaliju rekao da smrdi

Iznos od 30.000 eura, koji je u nacrtu budžeta opštine Šavnik za iduću godinu predviđen za organizaciju izbora, predstavlja nužnost, jer se lokalni izbori iz prethodnog ciklusa formalno-pravno i dalje vode kao nezavršeni, iako su redovni zakazani tek za jun 2027.
To je Pobjedi kazao predsjednik te opštine Jugoslav Jakić, koji naglašava da nacrt budžeta nije konačan i da će biti podložan izmjenama.
<h2>PLANIRANA IZDVAJANJA</h2>
Sekretarijat za finansije, opštu upravu i društvene djelatnosti Opštine Šavnik izradio je nacrt budžeta za 2026. godinu u ukupnom iznosu od 7,37 miliona eura.
Od tog novca 1,83 miliona predviđeno je za tekuće izdatke 1,19 za transfere i 3,9 miliona za kapitalni budžet. Još 357.000 planirano je za otplatu dugova, a 90.000 za rezerve.
U okviru sredstava potrebnih za Službu Skupštine, predviđeno je i 30.000 eura za sprovođenje izbora.
- Formalno-pravno, lokalni izbori u Šavniku i dalje traju pa se samim tim za njih moraju obezbijediti finansijska sredstva. Da li će se ona utrošiti i u kom obimu, to je pitanje koje ne očekujem da će se riješiti prije 2027. godine. Svakako moramo zadovoljiti formalno-pravne procedure – objašnjava prvi čovjek te opštine i dodaje kako do konačnog usvajanja budžeta ima još vremena.
Izborni proces u Šavniku počeo je 23. oktobra 2022. godine, a kraj mu se još ne nazire.
<h2>SAGA BEZ KRAJA</h2>
U međuvremenu je bilo čak devet bezuspješnih pokušaja održavanja izbora, ali su okončanje tog procesa svih devet puta, uz brojne incidente i fizičke obračune, spriječili funkcioneri i simpatizeri koalicije „Za budućnost Šavnika“, koji novoupisanim biračima, uz tvrdnje da ne žive u Šavniku, nijesu dozvoljavali da ostvare pravo glasa.
U šavničkom parlamentu tako sjede i odlučuju odbornici koji mandat crpe još iz saziva lokalne skupštine konstituisane 2018. godine i koji su, na elektronskoj sjednici 19. februara ove godine, Jugoslava Jakića reizabrali na funkciju predsjednika opštine.
Njegov reizbor tada je, glasanjem putem „Zoom“ aplikacije, podržalo 19 odbornika vladajuće koalicije iz Demokratske partije socijalista i Socijaldemokrata, dok opozicija nije ni učestvovala u glasanju.
<h2>IZAZOVI I RJEŠENJA</h2>
Da je šavničku sagu moguće riješiti novim zakonskim rješenjima i na taj način obezbijediti da se slična situcija nikada više i nigdje u Crnoj Gori ne ponovi, nada se i sam Jakić.
- Ne vidim drugi način na koji se ovo pitanje može i treba riješiti – naveo je Jakić u razgovoru za Pobjedu.
Objašnjavajući kako funkcioniše parlament u Šavniku, Jakić navodi da „bez prisustva predstavnika opozicije on radi normalno i donosi odluke koje su značajne za cjelokupno lokalno stanovništvo“.
- To je situacija koja se ponavlja godinama unazad. Oni samo povremeno prisustvuju sjednicama. Što se nas tiče, radimo transparentno i njihovi predstavnici slobodno mogu da učestvuju u radu Skupštine - rekao je on.
Kao najveći izazov za Šavnik, ali i cijeli sjever Crne Gore, Jakić je naveo demografsku krizu.
- Odlazak stanovništva i nizak natalitet predstavljaju alarmantan problem. Lokalne samouprave same ne mogu odgovoriti na taj izazov, a bojim se da se na državnom nivou još ne prepoznaje njegova puna težina. Nadam se većem razumijevanju tokom naredne godine – dodao je Jakić.
<h2>EFEKTI RAZVOJA TURIZMA&nbsp;</h2>
Kada je riječ o ostalim izazovima, Jakić izdvaja infrastrukturu i brojne projekte koji su u toku.
- Kao najznačajniji posao u prošloj godini izdvojio bih formiranje tima koji se bavi evropskim fondovima, odnosno pripremama za povlačenje sredstava kako ne bismo propustili šanse koje će nam se ukazati nakon pristupanja Evropskoj uniji. Tokom radne posjete Sloveniji prikupili smo važne informacije o pripremi projekata iz oblasti turizma i zaštite životne sredine. Šavnik je jedna od rijetkih opština bez zagađivača, što je velika prednost - ocijenio je Jakić.
Najavio je i pokretanje prostornog plana koji bi trebalo da definiše ključne razvojne pravce, uključujući planirani vjetropark vrijednosti oko 200 miliona eura, kao i niz projekata u oblasti turizma i poljoprivrede.
- Turizam u opštini bilježi rast od oko 30 odsto. Već se vide pozitivni efekti lokalnih mjera podrške poljoprivrednicima kroz agrobudžet – zaključio je Jakić.
Izborna reforma je uzaludna bez prečišćenog biračkog spiska
Bez regulisanja biračkih spiskova, a samim tim i postizanja regularnih izbornih rezultata, cijeli prosec oko izborne reforme u Crnoj Gori je uzaludan, smatra Jugoslav Jakić.
- Ukoliko ne damo odgovor na ključna pitanja vezana za birački spisak teško da možemo očekivati ubrzanu demokratizaciju koju priželjkujemo i o kojoj pričamo. To nije lak posao i ne može se završiti preko noći, ali važno je otvoriti tu priču i mislim da imamo još dovoljno vremena do izbora 2027. godine - poručio je Jakić.

Jakić: Izbori još traju, pa za njih treba obezbijediti sredstva

U Crnoj Gori danas će biti umjereno do potpuno oblačno, povremeno sa kišom, a na jugu ponegdje i sa pljuskovima i grmljavinom.
&nbsp;Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, na krajnjem sjeveru i sjeveroistoku biće znatno manje padavina.&nbsp;
&nbsp;U drugom dijelu dana očekuju se duži periodi suvog vremena.&nbsp;
&nbsp;Vjetar će biti slab do umjeren, promjenljivog smjera, na primorju ponegdje pojačan, istočnih smjerova.
&nbsp;Jutarnja temperatura vazduha od jedan do 11, najviša dnevna od četiri do 16 stepeni.

Danas oblačno, povremeno kiša

Zašto Crkvi Srbije ne treba dozvoliti da sa sveštenicima i inim vjeroučiteljima uđe u državne (javne) škole Crne Gore da djeci predaju dogmu. Prvo, zbog toga što je Crna Gora ustavno sekularna država i što Opšti zakon o obrazovanju to zabranjuje: "Obrazovanje i vaspitanje je djelatnost od javnog interesa." i "U javnoj ustanovi i u ustanovi kojoj je dodijeljena koncesija za izvođenje javno važećeg obrazovnog programa obrazovanje i vaspitanje je svjetovnog karaktera. U ustanovi iz stava 1 ovog člana nije dozvoljeno religijsko djelovanje osim u ustanovama koje su licencirane kao srednje vjerske škole."
Međunarodne organizacije poput OSCE, Evropskog vijeća i IRLA (Međunarodno udruženje za vjersku slobodu) "preporučuju pluralistički, objektivan i na pravima utemeljen pristup vjerskom obrazovanju u javnim školama, različit od konfesionalne nastave." Cilj vjerskog obrazovanje treba da bude pružanje znanja i razumijevanja o različitim religijama, a ne indoktrinacija učenika u bilo kojoj religiji. Zbog toga u Crnoj Gori obrazovni &nbsp;programi osnovne škole (8. ili 9. razred) i opšte gimnazije (od 1. do 4. razreda) imaju kao izborni predmet Istorija religije.
Crna Gora je i građanska država. Građani koji ispovijedaju vjeru su pravoslavci (Crkva Srbije, Crnogorska pravoslavna crkva), muslimani, katolici i judaisti. Osim njih imamo građane ateiste i agnostike. Ovo ne može biti preporuka za konfesionalnu vjersku nastavu u javnim školama, naprotiv.
Pored ustavne, zakonskih zabrana i međunarodnih preporuka da konfesionalna vjerske nastave ne može da bude u javnim-državnim školama, navešću i druge razloge.
Od svih vjerskih zajednica u Crnoj Gori jedino Crkva Srbije uporno i agresivno traži da se u javne škole uvede konfesionalni vjeronauk-učenje djece da vjeruju i kako da vjeruju, učenje dogme koju bi predavali njihovi vjeroučitelji, među njima i sveštenici. Znači Crkva Srbije bi htjela da bira vjeroučitelje i sveštenike-nastavnike da u javnim školama rade ono što bi trebalo da rade u njenim vjerskim objektima, a da ih država plaća za to. Država bi trebalo da plaća propagiranje njihove vjere i ne samo vjere?
Na stranu što bi konfesionalni vjeronauk u javnim školama Crne Gore pojačao postojeće podjele i nacionalizam kako među djecom u školama, tako i u čitavom društvu, što bi rušio građanski karakter države, konfesionalni vjeronauk-učenje dogmi je tipičan oblik indoktrinacije zbog koje im nije mjesto u javnom obrazovanju.
Dogma je nešto što se smatra apsolutnom istinom koja je neupitna i koja se ne može preispitati. Ako se djeca uče dogmama u koje moraju vjerovati, da je pogrešno pitati i da se druga mišljenja ne smiju razmatrati, onda je to indoktrinacija. Nije isto učiti djecu o dogmama i učiti djecu da vjeruju u dogme.
Učiti djecu da vjeruju u dogme, kao recimo u Pravoslavnom katihizisu, u kojem je sve neupitna istina, je tipičan primjer indoktrinacije, a to bi radili pravoslavni crkveni vjeroučitelji Crkve Srbije u crnogorskim javnim školama.
Savremena pedagogija kaže: “škola može učiti o religiji, ali ne smije učiti religiju” zato što je učiti religiju indoktrinacija koja je nelegitimna jer: eliminiše kritičko mišljenje i ne dopušta da učenici sami procjenjuju istinitost tvrđenja, zato što se ne odgaja slobodna, razumna osoba nego poslušnik, zato što se ne razvija samostalno mišljenje učenika a podstiče jednoumlje, autoritarnost i pasivnu poslušnost. Pod religijom se ovdje podrazumijevaju dogme.
Problem koji ne dozvoljava da vjeroučitelji i sveštenici u javnim školama predaju vjeronauk-dogme je što se javne škole temelje na naučnom pogledu na svijet i treba da su oslobođenje od vjerskog uticaja jer su dogme i naučna mišljenja dva različita epistemološka sistema. Dogme negiraju provjerene i dokazane naučne teorije i modele: evoluciju, nastanak svijeta itd. negiraju osnov i suštinu laičke škole.
Poseban problem bi bio što bi vjeroučitelji i sveštenici Crkve Srbije u javnim školama Crne Gore pričali njihovu redefinisanu istoriju Crne Gore koju javno promovišu a koja: negira Crnogorce kao narod, crnogorski jezik i književnost, Crnogorsku pravoslavnu crkvu. U toj njihovoj istoriji Crna Gora i Srbija su se ujedinile 1918, nije bilo prisilne aneksije.
Crkva Srbije je vjerska zajednica druge države sa svojom verzijom pravoslavlja - svetosavljem, to je Crkva koja je postala nezakonito vlasnik crnogorske imovine i koja je nezakoniti graditelj i devastator istorijskih spomenika u Crnoj Gori. Etički je nedopustivo da su u njenom spisku svetaca, kao edukatora mladih, počev od &nbsp;Nemanjića pa do popa Mace ubice, dok im je Pavle Đurišić "veliki junak nepobedivog karaktera". Poruke iz učenja i neka djelovanja Crkve Srbije etički nijesu preporuka za crnogorske škole!
Povodom ideje Crkve Srbije da njihovi vjeroučitelji budu u javnim školama Crne Gore treba primijetiti da oni u Crnoj Gori, po njima srpskoj zemlji, žele da urade ono što su uradili u Srbiji i Republici Srpskoj - da indoktriniraju mlade svetosavljem. Pored toga, moguće je da žele da pojačaju i svoje aktivnosti za koje ih je 2015. godine preporučio rektor Božović.
U skoro svim evropskim zemljama sa konfesionalnom vjerskom nastavom u javnim školama, nastavnici vjeronauka su pretežno laici sa teološkim obrazovanjem, ne sveštenici. U Austriji, Njemačkoj, Italiji, Španiji, Švajcarskoj, Francuskoj u Alzas Loreni vjeronauk pretežno predaju laici, rijetko ili vrlo rijetko sveštenici. U Poljskoj vjeronauk u javnim školama uglavnom predaju laici, ali i značajan broj sveštenika. U ovm državama Crkva ili vjerska zajednica daju saglasnost-odobrenje za nastavnike, dok ih država zapošljava.
Crna Gora zbog mira i budućnosti treba istrajati na tome da se vjera može učiti i promovisati samo u vjerskim objektima i vjerskim školama, a da javne-državne škole nijesu mjesta za konfesionalno vjersko učenje, tj. vjersku indoktrinaciju i da moraju biti van svakog uticaja bilo koje vjerske zajednice.&nbsp;

Indoktrinacija, pa ni vjerska, nedopustiva u javnoj školi

Bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić danas je u Višem sudu predložio da kao svjedok bude saslušan Zoran Brđanin - nekadašnji direktor Uprave policije.
On je to obrazložio da Brđanin treba da saopšti sudskom vijeću da li su mu rekli i postavili uslov da će njega i njegov pomoćnika Dejana Kneževića smijeniti "ukoliko se ne ograde od njega" zbog predmeta koji je otvorio protiv budvanske grupe, jer su pojedinci iz vlasti smatrali da je taj postupak politički motivisan.
Osim Katnića na optužnici su bivši visoki policijski funkcioner Zoran Lazović i suspendovani tužilac Saša Čađenović.
Odgovarajući na pitanja Katnića bivši šef Specijalnog policijskog odjeljenja Dragan Radonjić kazao je da je Brđanin tražio od nekadašnjeg glavnog specijalnog tužioca da ne procesuiraju osobe iz budvanske grupe koji su bliski škaljarskom klanu.
Katnić je pitao Radonjića da li se sjeća što je zatraženo na sastanku koji je sazvao tadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović a kojem je prisustvovao Luka Rakčević i pomoćnik direktora policije &nbsp;Dejan Knežević i čime je Abazović zaprijetio?
Svjedok je rekao da je nakon tog sastanka traženo je da se ne procesuira budvanska grupa.
- Sjećam se da je kod vas dolazio Brđanin da traži da ne procesuirate jedan predmet, a odnosi se na budvanaku grupu. Tužilac Čađenović je vodio taj predmet. Brđanin je došao kod vas a prethodno je mene pozvao Kneževića, da ne procesuiramo taj predmet i da će se policija ograditi od nas ako procesuiramo i reći da nema dokaza - ispričao je Radonjić.
On je dodao da nije prisustvovao tim sastancima.
Katnić je objasnio da je u pitanju budvanska grupa ogranka škaljarskog klana, čiji su članovi su bili, kako je rekao, braća Kažanegra, Marko Ljubiša Kan i drugi.
- Sudija za istragu je uveo mjere tajnog nadzora. Na njima je bio Blažo Rađenović, član URA-e - ukazao je Katnić.
I to, bio glavni motiv, zbog čega je taj "predmet" bio "sporan".
Međutim, on je nastavio rad na tom predmetu ali je penzionisan.

Katnić tvrdi da je nakon sastanka sa Abazovićem traženo da se ne "dira" budvanski predmet, jer je na mjerama evidentirana i komunikacija Rađenovića

Za Pljevlja važan infrastrukturni projekat, put Mijakovići – Vrulja, koji će znatno uticati na povezanost ovoga grada sa ostalim crnogorskim gradovima, kako na sjeveru, tako i na jugu države, juče je svečano otvoren, ali ceremoniji, u organizaciji Vlade Crne Gore, nije prisustvovao predsjednik pljevaljske opštine Dario Vraneš. Nije bio pozvan. Ni on, niti predsjednica Skupštine Opštine Jovana Tošić. Ali, jeste potpredsjednik lokalnog parlamenta – Darko Gazdić iz Pokreta Evropa sad, kao i čelnici Rudnika uglja Pljevlja – Nemanja Laković, Jadranko Lončar i Miroslav Đurišić, takođe kadrovi PES-a. Put su juče otvorili premijer Milojko Spajić, ministarka saobraćaja Maja Vukićević i direktor Uprave za saobraćaj Radomir Vuksanović. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fekonomija%2Fspajic-put-vrulja-mijakovici-smanjuje-vrijeme-putovanja-od-pljevalja-do-podgorice-za-oko-pola-sata&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Vraneš, kadar Nove srpske demokratije Andrije Mandića (predsjednika Skupštine Crne Gore) i Tošić, kadrovkinja Demokrata Alekse Bečića (potpredsjednika Vlade), iako „prvi domaćini“ grada pod Golubinjom, za Spajića, očito, nijesu bili poželjni. - Nijesmo dobili zvaničan poziv, ni ja ni predsjednica Skupštine – kratko je za Portal ETV kazao Vraneš. Na našu opasku da je svečanoj ceremoniji prisustvovao potpredsjednik Skupštine Opštine, kadar PES-a, Darko Gazdić, komentar Vraneša je bio: „Da. Cio PES je bio“. - Svi iz Rudnika uglja – dodao je.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251202011216_84aff105a3dfb545ff16ff26aaad8c288b19c5f1c26fa082948d01797757b6ea.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251202011216_84aff105a3dfb545ff16ff26aaad8c288b19c5f1c26fa082948d01797757b6ea" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Spajić nije želio Vraneša na svečanoj ceremoniji otvaranja puta Mijakovići - Vrulja"><figcaption>Spajić nije želio Vraneša na svečanoj ceremoniji otvaranja puta Mijakovići - Vrulja(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption></figure>  Vraneš je negirao tvrdnje da obezbjeđenje nije dozvolilo njemu i Tošić da prođu, sve dok ceremonija nije okončana. Ono što je upadljivo je da njega i nje nema na Vladinim fotografijama i snimcima sa otvaranja puta. Vraneš je za Portal ETV još kazao da ekipi Televizije Pljevlja nije dozvoljeno da izvještavaju sa ovog događaja. - Prvi put od osnivanja TV Pljevlja da im se nije dalo da prisustvuju – rekao je on. Zašto Spajiću, rođenom Pljevljaku, Vraneš nije bio poželjan, ali ni Tošić, može se samo nagađati. Politika vlasti u Pljevljima je, od kada je na čelu grada Vraneš, bukvalno „saoizacija“ ove Opštine, međutim premijer nijednim gestom do sada nije pokazao da mu to smeta. Vraneš prilježno radi na velikodržavnom projektu susjedne Srbije – nazvanom „srpski svijet“, a koji podrazumijeva prisajedinjenje ovoj zemlji, ne samo Crne Gore koju oni tretiraju kao srpsku teritoriju, već i dijelova drugih država u okruženju, poput entiteta Bosne i Hercegovine – Republika Srpska. Vraneš slavi nacistički četnički pokret, blizak je Crkvi Srbije, a maticom smatra susjednu Srbiju. Obilježava državne praznike Srbije, ali ne i Crne Gore. Ove godine čak je odbio da prisustvuje svečanoj sjednici Skupštine Opštine povodom Dana Pljevlja – 20. novembra. Pljevlja su 20. novembra 1945. godine oslobođena od fašističkog okupatora, međutim, Vraneš smatra da je to najtragičniji dan XX vijeka za ovaj grad. Građanski aktivista iz Pljevalja Pavle Čolović juče je na svom Fejsbuk profilu ocijenio da je „sramotno da na ceremoniji otvaranja nije prisustvovao predsjednik opštine Pljevlja, dr Dario Vraneš“. - Otvorena je dionica puta Pljevlja – Mijakovići - Vrulja, dio puta ka Bijelom Polju. To je projekat koji nije ni PES-ov, ni DPS-ov, ni DF-ov – to je put građana Pljevalja i Bijelog Polja, plaćen novcem svih nas. I upravo zato je sramotno da na ceremoniji otvaranja nije prisustvovao predsjednik opštine Pljevlja dr Dario Vraneš. Sviđalo se to nekome ili ne, predsjednik Opštine je simbol grada i morao je biti tu. Isto tako, morao je biti prisutan i predsjednik opštine Bijelo Polje. To je normalna, civilizovana i državnički odgovorna praksa – napisao je on. Konstatovao je i da „to nije bio državni događaj“, već „stranački skup članova i simpatizera PES-a, na kojem nije bilo mjesta za nikoga ko ne odgovara propagandi, pa čak ni za građane Pljevalja“. - Put koji treba da spaja ljude, oni su pretvorili u političku tribinu koja dijeli građane. Država se ne gradi mitinzima i podjelama, već zajedništvom, odgovornošću i poštovanjem funkcije koju obavljaš, a ne stranke za koju navijaš. Pljevljima treba razvoj, ne partijska priredba za fotografisanje. Pljevljima trebaju putevi do Čajniča, Foče, Priboja, Mojkovca i Bobova – poručio je Čolović. Izvođač radova na putu Mijakovići - Vrulja je kompanija „Bemax“.

Vraneš nepoželjan za Spajića

Bivši šef Specijalnog policijskog odjeljenja Dragan Radonjić kazao je danas da nijedan podatak u taj odsjek nije došao a da se odnosio da bivši visoki policijski funkcioner Zoran Lazović i bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić eventualno rade za jednog od vođa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera. Te informacije nijesu imali ni od Agencije za nacionalnu bezbjednost, niti od partnerskih službi.
Radonjić je to saopštio odgovarajući na pitanje advokata Zorana Piperovića a u postupku koji je SDT pokrenulo protiv Lazovića, Katnića i suspendovanog tužioca Saše Čađenovića optužujući ih da rade za kavačku kriminalnu grupu. Na današnjem ročištu osim Radonjića saslušana su tri svjedoka - policajaci Nikola Janičić i Goran Krstonijević ali i Ivica Ulićević koji je mjesec radio na objektima u Barjamovici.
- Mene je lično iznenadilo kada sam čuo da se Lazoviću i Katniću stavlja na teret da su sarađivali sa Zvicerom. Ponavljam te podatke nijesmo imali ni od jedne službe - decidan je bio Radonjić.
On je na pitanje Katnića kazao &nbsp;da su prema Zviceru i članovima kavačkog klana u "kontinuitetu preduzimane mjere pogotovo nakon saznanja da vođa kavčana prijeti da će ga ubiti".
Na pitanje Čađenovića, svjedok Radonjić je objasnio da je Zvicer u Crnu Goru stigao nakon što je ranjen u Ukrajini.
- Ja se ne mogu sjetiti da li je tada "pao" skaj - naveo je Radonjić.
Nakon toga Čađenović je objasnio da je Zvicer u Crnu Goru došao prije nego što je skaj stigao.
Nekadašnji šef Specijalnog policijskog odjeljenja kazao je i da mu je Vladan Lazović saopštio više informacija koje je dobio od, sada suspendovanog policajca Petra Lazovića, a odnosile su se na šverc cigareta.
Te informacije koje su dobili od Petra Lazovića, ispostavile su se tačne i potvrdile su se i njihovim provjerama, mjerama tajnog nadzora... Zapljijenjene su velike količine cigareta.
- Sjećam se da smo Katnić, Čađenović i ja išli u London da primimo nagradu zbog velike zapljene cigareta. Na sastanku gdje smo dobili nagradu bilo je 100 obavještajaca iz Velike Britanije - kazao je Radonjić.
Svjedok Ivica Ulićević ispričao je da je radio manje popravke na Katnićevom imanju - postavljao lajsne, popravljao šamot, stavljao stiropor.
To je, kako je objasnio, bilo u martu 2020. godine i potvrdio Katnićevu konstatciju da su objekti u Barjamovici bili tada izgrađeni.&nbsp;
Ulićević je u ovom postupku svjedok zbog toga što je SDT uporedo sa krivičnim postupkom pokrenulo i finansijsku istragu protiv Katnića.
Policajac Nikola Janičić koji je radio u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala ispričao je da je sa kolegom Petrom Lazovićem imao profesionalnu komunikaciju kao i sa drugim kolegama.
- Lazović je bio vrijedan i donosio je dosta informacija - kazao je Janičić.
On je objasnio i da su inicirali mjere tajnog nadzora za grupu koja je okupljena bila oko Duška Roganovića, a nakon što su uzeli izjavu u svojstvu građanina od Milana Kankaraša.
Taj prijedlog nije prihvatio sud jer je grupa oko Roganovića već bili na mjerama koje nijesu dale rezultat.
Pred vijećem sudije Veljka Radovanovića saslušan je i policajac Goran Krstonijević o pronalasku pištolja kod Ljuba Milovića. &nbsp;
Ispričao je da su zaustavili BMW kod Delte za čijim upravljača je bio Milović i pronašli su pištolj "valter". Tada im je rekao da je policajac ali kod sebe nije imao službenu legitimaciju.
&nbsp;-Milović se tada pozvao na neke od kolega i bio sam u manjini. Ubrzo je za njega došao Ivan Stamatović i otišli su - ispričao je Krstonijević.
Suđenje se nastavlja 9.decembra kada će Janičić odgovarati na pitanja odbrane i optuženih. Za tada je planirano i saslušanje tužiteljki Sanje Jovićević i Mire Samardžić.

Radonjić na pitanje Piperovića: Ni od stranih službi, niti od ANB nije bio podatak da Lazović i Katnić eventualno rade za Zvicera

Specijalno državno tužilaštvo nastavlja sa obmanama koje pokušava da realizuje podnošenjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu, jer navodi da je Viši sud povrijedio zakon u moju korist kada je donio odluku da ne postoji nijedan dokaz da je moja imovina u Novom Selu stečena, niti uvećana od kriminala – poručio je u saopštenju dostavljenom Portalu ETV bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.
Viši sud bio je jasan da je neutemeljen zahtjev specijalnog tužioca Miloša Šoškića za određivanje privremene mjere raspolaganja nepokretnostima u Novom Selu koje su upisane na Katnića i njegovu surpugu Natašu Katnić.
Katnić ističe i da Specijalnom državnom tužilaštvu u „obmanama pomaže Vrhovno državno tužilaštvo, jer je formalni podnosilac zahtjeva“.
- Tužilaštvo u zahtjevu traži da Vrhovni sud presudom utvrdi da je rješenjem Višeg suda u Podgorici povrijeđen zakon u moju korist. Tužilaštvo navodi da nijesam mogao raspolagati sa 321.442 eura za izgradnju objekata u Novom Selu i iznosom od 24.589 eura za poljoprivredno uređenje nepokretnosti – navodi Katnić u saopštenju.
Šoškić, prema Katnićevim navodima, nije u zakonskom roku podnio žalbu na rješenje Višeg suda, pa je ono postalo pravosnažno i ne može se pobijati redovnim pravnim ljekovima. Katnić je istakao da se u Novom Selu na njega vodi samo jedna nepokretnost.
Kategoričan je i da Tužilaštvo obmanjuje javnost i sudove da je objekte gradio nakon 1. januara 2019. godine, iako su građeni od 2009. zaključno sa 2016. godinom.
- Tužilaštvo obmanjuje javnost i sudove da sam objekte gradio novcem koji sam stekao izvršenjem krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije koje sam, kako mi je stavljeno na teret u optužnici, izvršio u periodu od marta 2020. godine, te paralelno vodi postupak za oduzimanje objekata, iako su oni građeni deset godina ranije – naglašava Katnić.
Da su objekti građeni do 2016. godine, prema tvrdnjama bivšeg glavnog specijalnog tužioca, postoje i dokazi među kojima su foto snimci sa pretraživača Gugl i geoportala.
U spisima predmeta, među dokazima je, kako objašnjava, i izvod sa bankovnog računa sa kojeg je podigao 265.000 eura kao zarade koje je dobio kao sudija. Sve ove dokaze, ističe, dostavio je i Tužilaštvu, ali ih je ono prikrilo i nije ih dostavilo sudu na razmatranje.&nbsp;
Katnić objašnjava da je u izgradnju objekata u Novom Selu uložio i zakonito stečen novac svoje porodice u iznosu od 20.000 eura, te i da je sam uređivao poljoprivredno zemljište.
- Vrhovnom državnom tužilaštvu se očigledno zbog nepažnje omaklo da u zahtjevu za zaštitu zakonitosti navede na strani 3 obrazloženja da je vještak građevinske struke našao da su objekti dijelom urađeni 2010. godine, dijelom 2016. godine, te da je ukupna vrijednost izgrađenih objekata 321.442 - napisao je on u saopštenju.
Katnić ističe da očekuje da vidi hoće li tužilaštvo uspjeti da obmane i Vrhovni sud Crne Gore, kada je to već uspjelo u slučaju njegovog pritvora. Tako se, kako kaže, „ide u bolju budućnost“.
Bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić uhapšen je 14. aprila prošle godine zbog sumnje da je u martu 2020. postao član kriminalne grupe koju je navodno formirao bivši visoki policijski funkcioner policije Zoran Lazović. Na optužnici je i susepndovani specijalni tužilac Saša Čađenović.&nbsp;
Uprkos iskazima svjedoka i brojnim Skaj komunikacijama koje ruše optužbe tužioca da su njih trojica službeni položaj podredili kavačkoj kriminalnoj grupi Katnić i Lazović su godinu i devet mjeseci u pritvoru. Uporedo sa istragom o navodnom učešću u organizovanom kriminalu Šoškić je pokrenuo i finansijsku istragu i zatražio od Suda da Katnić ne raspolaže imovinom u Novom Selu i Barjamovici gdje su četiri objekta „blokirana“ zbog sumnje da se radi o imovini stečenoj iz kriminala.

Tag: istorija