Nova ministarka u 44. Vladi Crne Gore Majda Adžović u prošloj godini je kao državna sekretarka u Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine zaradila 18.000 eura, sa suprugom na računima ima 50.000 eura, a u njenom vlasništvu je stan koji je kupila 2020. godine.
To pokazuju podaci iz imovinskog kartona Adžović koji je krajem marta objavila Agencija za sprečavanje korupcije.
Adžović je na čelo novoformiranog Ministarstva javnih radova postavljena 14. aprila, u okviru posljednje rekonstrukcije Vlade. Njeno ime postaje sve prisutnije u javnom diskursu sa intenziviranjem priče o potencijalnim investicijama iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, a naročito nakon zvaničnog potpisivanja međudržavnih sporazuma o ekonomskoj i saradnji u oblasti turizma i razvoju nekretnina.
Kao državnoj sekretarki u resoru Slavena Radunovića njena mjesečna plata prošle godine je iznosila 1.500 eura. Osim osnovne zarade, u 2024. prijavila je i dodatni prihod od 10.200 eura, ostvaren kroz angažmane u Komisiji za ujednačavanje postupka, Centralnoj komisiji za procjenu državne imovine i Komisiji za ujednačavanje postupka.
Ministarka je vlasnica stana površine 38 kvadrata, kupljenog prije četiri godine. Nema prijavljenih dugovanja, kredita, zajmova, niti akcija ili hartija od vrijednosti. Na računima ima 10.000 eura, a dala je saglasnost za uvid u sve račune kod bankarskih i finansijskih institucija.
S druge strane, njen suprug, advokat Selman Adžović, prijavio je godišnji prihod od 60.000 eura iz advokature, 12.000 eura iz preduzetničkih aktivnosti i 9.600 eura od izdavanja nekretnina.
Nasljedstvom mu je pripala kuća od 180 kvadrata, njiva od 6.240 kvadrata, garaža od 29 kvadrata i pomoćni objekat od 40 kvadrata.
Adžović je 2011. godine kupio stan od 69 kvadrata i garažu od 13 kvadrata. Prije dvije godine kupio je dva apartmana u izgradnji od 40 i 43 kvadrata.
Posjeduje tri automobila: Volkswagen Touareg (2024. godište), Audi A6 (2011) i Seat Leon (2005). Na računima i u gotovini ima ukupno 50.000 eura.
T.K.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Imovina nove ministarke: Adžović ima stan od 38 kvadrata, sa suprugom ušteđela više desetina hiljada eura

Vršilac dužnosti direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Ivica Janović je, u novom izvještaju Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK), prijavio da sa suprugom na računima ima blizu 100.000 eura i 14.000 eura gotovine. Kao čelnik ANB-a prima platu od 1.700 eura.
Janovićev imovinski karton ne razlikuje se mnogo od onog iz decembra prošle godine. I u posljednjem izvještaju Janović je prijavio da je stopostotni vlasnik firme "LA Bottega Company" doo iz Bara koja se bavi nespecijalizovanom trgovinom na veliko.&nbsp;
U novom dokumentu ASK-a stoji i da Janović nema nijedan odsto udjela u firmi "Gvardija" d.o.o. iz Tivta koja se bavi uslužnim djelatnostima u kopnenom saobraćaju. Janović je bio izvršni direktor, suosnivač i ovlašćeni predstavnik firme.&nbsp;
Vlasnik je kuće sa dvorištem u Budvi od 352 kvadrata koju je dobio na poklon, a nasljedstvom mu je pripao nestambeni prostor površine 22 kvadrata, čija namjena nije precizirana u izvještaju. Takođe, posjeduje njive od 89 i 267 kvadrata i pašnjak od 311 kvadrata koje je kupio.&nbsp;
Janović je prijavio da ima i pištolj marke HS produkt h11 iz 2023. godine, kao i audi A4 35 TDI koji je kupio prošle godine.
Gotovine ima 14.000 eura, na tekućim računima 46.800 eura, a vraća kredit od 10.000 eura od decembra 2020. godine.
Njegova supruga Zvezdana, koja je kao predsjednica Upravnog odbora Morskog dobra pijavila platu iz decembra prošle godine od 3.176 eura, na računima ima 50.000 eura, a oročila je štedni ulog od 1.178 eura.
Janović je prijavio i mjesečni prihod od rente koji je u decembru prošle godine iznosio 150 eura, kao i 290 eura od redovnog posla u privrednom društvu.
Janović je postavljen na čelo ANB-a 12. decembra prošle godine nakon što je njegov prethodnik Boris Milić podnio ostavku. On u tom momentu nije bio poznat široj javnosti, nije imao iskustva u bezbjednosnom sektoru zbog čega je njegovo imenovanje izavalo burnu reakciju javnosti. Mediji su pisali da su ga za tu poziciju preporučile rodbinsko-kumovske veze.
Rođak je Tonćija Janovića poslanika Pokreta Evropa sad čiji je lider premijer Milojko Spajić, kao i kum Spajićevog šefa kabineta Branka Krvavca, koji je najviše insistirao na tome da se baš on nađe na čelnoj poziciji ANB-a.
Završio je Pomorski fakultet, a prethodno je radio u italijanskoj kompaniji MSC. U njegovoj biografiji, koju je objavila Vlada, navodi se da je privatni preduzetnik 20 godina i zastupnik više italijanskih kompanija.

Tamara Klikovac

Janović sa suprugom ima više od 100.000 eura, posjeduje kuću, audi, pištolj...

Članovi školskih odbora, prema važećem Zakonu o sprečavanju korupcije, nemaju status javnih funkcionera - kazali su iz Agencije za sprečavanje korupcije (ASK).
U saopštenju ističu da je, nakon posljednjih izmjena Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, jasno definisano da članovi školskih odbora nijesu izabrana, imenovana niti postavljena lica, što znači da ne potpadaju pod regulative iz člana 3 Zakona o sprečavanju korupcije.
- ASK je već povukla ranije odluke i tumačenja prema kojima su predsjednici i članovi radnih tijela - poput komisija, savjeta i drugih organa formiranih od strane državnih institucija i Vlade - imali status javnih funkcionera - podsjećaju iz ove institucije.
Najavljuju da nastavljamo sa detaljnim preispitivanjem svih prethodnih odluka koje su dovele do neosnovanog uvrštavanja velikog broja osoba u evidenciju javnih funkcionera.&nbsp;
- Takva "kreativna" tumačenja zakona dovela su do nepotrebnog povećanja broja javnih funkcionera, iako za to nije postojao zakonski osnov. Cilj Agencije je da broj javnih funkcionera svedemo na realan i opravdan nivo, uz fokus na kvalitet rada i antikorupcijske mjere koje sprovodimo. Na taj način ćemo osigurati efikasnije rezultate i bolje efekte antikorupcijskih mjera koje Agencija primjenjuje - kazali su u saopštenju.

ASK: Članovi školskih odbora nijesu javni funkcioneri

Članovi rekonstruisane Vlade Milojka Spajića iz redova koalicije “Za budućnost Crne Gore” tek treba da dostave imovinske kartone kao funkcioneri izvršne vlasti. Sudeći prema posljednjim izvještajima sa početka godine, kada su sjedjeli u poslaničkim klupama, najzavidnijim imovnim stanjem mogu se pohvaliti ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović i potpredsjednik Vlade za obrazovanje, nauku i odnose sa vjerskim zajednicama Budimir Aleksić.
Doskorašnji šef Poslaničkog kluba Nove srpske demokratije (NSD) vlasnik je dva stana od 200 i 67 kvadrata, a posjeduje i dvije garaže od po 13 kvadrata koje je stekao prodajom imovine.&nbsp;
<h2>Šume, pašnjaci, kriptovalute</h2>
Radunović je apsolutni vlasnik ove četiri nepokretnosti, a njegova supruga Tanja stana od 60 kvadrata koji je takođe stekla prodajom imovine.
Radunović je naslijedio polovinu vlasništva nad dva vinograda od 24 i 17 kvadrata i voćnjakom od šest kvadrata.
Takođe, nasljedstvom mu je pripalo 17,71 odsto vlasništva nad devet šuma ukupne površine 36.669 kvadrata.
Isti udio u vlasništvu Radunović ima i nad 11 pašnjaka od ukupno 15.620 kvadrata i dvije njive od 466 i 259 kvadrata.
Naslijedio je i 33 odsto pašnjaka od 14.412 kvadratnih metara i 3,54 odsto još jednog od 1.903 kvadrata.
Pripalo mu je i 3,54 odsto šume od 38.654 kvadrata, 3,33 odsto druge od 3.683 kvadrata i 5,9 odsto treće od 3.809 kvadrata.
Funkcioner Nove ima 3,83 odsto vlasničkog udijela u Srpskoj kući, privrednog društva nad kojim, kako piše u njegovom imovinskom kartonu, nije izvršio prenos upravljačkih prava.
Radunović vozi "lend rover diskaveri IV HSE" iz 2012. godine, dok je njegova supruga Tanja na poklon dobila Pežo 207 iz 2011. godine.
Povremeno izdaje dva poslovna prostora, posjeduje gotovinu od 29.000 eura, kao i kriptovale čija tržišna vrijednost nije definisana.&nbsp;
<h2>Vrijedno štivo i akcije</h2>
Dugogodišnji funkcioner Nove i aktuelni potpredsjednik Vlade za obrazovanje, nauku i odnose sa vjerskim zajednicama Budimir Aleksić kao poslanik primao je platu od oko 1.800 eura, a kao naučni saradnik na Istorijskom insitutu Univerziteta Crne Gore godišnje je prihodovao 8.625 eura.
Aleksić je prijavio i godišnji honorar od Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog od 7.600 eura, a po osnovu ugovora o djelu u Narodnoj biblioteci "Stevan Samadzić" u Pljevljima, NVO Matica Boke - podružnica Tivat i JU Muzej savremene umjetnosti zaradio je ukupno 320 eura. Njegova supruga Zorica u EPCG zarađuje mjesečno od 1.100 do 2.245 eura.&nbsp;
Aleksiću je poklonjeno 56.926 metara kvadratnih pašnjaka, 32.711 kvadrata šuma i 39.661 kvadrad livada. Na poklon je dobio i automobil Mercedes Benz 190D iz 1993. godine, dok njegova supruga kupila Fiat Tipa iz 2016. godine.
Posjeduje knjige vrijedne 30.000 eura, ima 5.389 akcija u Hlt Fondu A.d. i vraća gotovinski predit od 10.000 eura.&nbsp;
Kao i Radunović, i Aleksić je sa 3,44 odsto suvlasnik Srpske kuće.
Ministarka turizma Simonida Kordić iz NSD-a prijavila je ASK-u stan od 53 kvadrata koji je kupila. Za razliku od njenog partijskog kolege, Kordić posjeduje samo jednu šumu od 1.000 kvadrata koju je dobila na poklon. Takođe, Kordić vozi automobil Golf 3 iz 1998. godine, a otplaćuje dva kredita od 28,5 hiljada eura.
<h2>"Tanki" kartoni</h2>
U imovinskom kartonu ministarke saobraćaja Maje Vukićević iz Demokratske narodne partije popunjene su stavke za prihode koje je ostvarivala kao poslanica DNP-a i odbornica u Skupštini opštine Bar. Prijavila je da je apsolutna vlasnica firme Mm Pro Consulting čija je djelatnost konsultantske aktivnosti u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem. Otplaćuje dva kredita od 6.442 i 3.700 eura.
Sudeći prema posljednjem izvještaju dostavljenom ASK-u, Vukićević nema gotovinu, depozit, akcije i hartije od vrijednosti, pokretnu i nepokretnu imovinu.
Slična situacija je i kod njenog partijskog kolege Miluna Zogovića, koji od jula “pokriva” poziciju potpredsjednika Vlade za infrastrukturni i regionalni razvoj.&nbsp;
Zogović je imao poslaničku platu koja je varirala između 1.600 i 1.900 eura. Njegova supruga Marija ostvarila je godišnji prihod u M:telu od 16.000 eura, kao i varijablu od 250 eura.
Zogović posjeduje dva automobila Sitroen C4 iz 2013. godine i Reno klio iz 2018, a otplaćuje i dva kredita od ukupno 28.000 eura.
Niko od članova Vlade iz redova koalicije “Za budućnost Crne Gore” nije dao saglasnost za pristup podacima na bankarskim računima i drugih finansijskih institucija.

Impresivan spisak nepokretnosti Radunovića i Aleksića, DNP-ovci u kreditima

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Ako Ranku Krivokapiću nije problem da bude u Vladi u kojoj su Srbi, zašto bi njima bio problem da jednom ministru bude on savjetnik, kazao je lider Socijalističke narodne partije (SNP) Vladimir Joković, komentarišući postavljanje počasnog predsjednika Socijaldemokratske partije (SDP) i ministra vanjskih poslova u 43. Vladi za savjetnika potpredsjednika Vlade Ervina Ibrahimovića.
Joković je rekao da imenovanje Krivokapića predstavlja demokratiju na koju, kako ocjenjuje, mnogi nisu navikli.
- Premijer je rekao da ga on ne bi uzeo, ali uzeo ga je Ibrahimović i to je tako, a to je demokratija - kazao je Joković za Gradsku TV.
On je mišljenja da u Crnoj Gori do sada nije bilo "ovako heterogenih vlada u kojoj su Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Srbi". 
- Nije bilo demokratskih vlada i sada kada se pojavi neki ton iz Vlade, ljudima je čudno, jer nisu navikli na demokratiju. Normalno je da nismo svi saglasni u svim odlukama. Važno je da ekonomija i državni strateški pravac, odnosno ulazak u EU, ide putem koji treba da ide. Manje je važno da li neko ima pojedine nesuglasice sa Vladom ili neki problem. Možda ni ja nekad nisam zadovoljan sa nekom odlukom, nekad nisu drugi, ali to je minimum kompromisa koji je potreban da bi Crnu Goru vodili naprijed. Mislim da je ova Vlada stabilna i da će sigurno trajati do 2027. godine i da će ovo biti Vlada koja će pripremiti i zatvoriti pregovarački proces sa EU. Sigurno da bi oko toga trebalo da se ujedinimo - kazao je Joković.

Joković: Ako Ranku Krivokapiću ne smetaju Srbi u Vladi, zašto bi to njima bio problem

Studenti-ultramaratonci stigli su oko 19 sati u Brisel, krajnju destinaciju svog 16-dnevnog ultramaratona, koji je počeo u Novom Sadu, javlja evropski dopisnik N1.
Brisel je krajnja destinacija njihovog 16-dnevnog štafetnog ultramaratona, dugog 97 kilometara, na koji su krenuli iz Novog Sada.
Sat vremena prije njih, u Brisel su stigli studenti iz dijaspore koji su pješačili iz njemačkog Ahena.
Studentima je priređen doček ispred sjedišta Evropske službe za spoljne poslove (EEAS), na čijem je čelu Kaja Kalas. Dočekao ih je veliki broj srpskih državljana koji su nosili transparente, zastave i pištaljke.
Studenti, koji su ultramaraton nazvali „Od mog sela do Brisela“, namjeravaju da obavijeste institucije Evropske unije o situaciji u Srbiji, i o studentskim zahtjevima zbog kojih su organizovali višemjesečne blokade i proteste poslije pada nadstrešnice na novosadskoj željezničkoj stanici 1. novembra.
U međuvremenu, studenti u Srbiji organizovali su protestne akcije u Beogradu, Kragujevcu i Novom Sadu. Studenti u blokadi iz cijele Srbije poručili su da je sada trenutak za zajedničku akciju i pozvali su sve aktere društva da im se pridruže u borbi za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.
<h2>Studenti trkači će se u Briselu sastati sa Kos i Mekalisterom</h2>
Studente bi u prijestonici Evrope trebalo da dočekaju i poslanica Evropskog parlamenta Katlin van Brent iz Belgije i potpredsjednik Evropskog parlamenta Martin Hojsik. Najavljeno je da će se studenti sastati u četvratk i sa evropskom komesarkom za proširenje Martom Kos.
Dragana Radanović iz organizacje „Palac gore“, rekla je za N1, da se pored van Brent i Hojsika, očekuju i zvaničnici iz kabineta gradonačelnika Brisela.
Govoreći o sastancima koje će studenti imati narednih dana u Briselu, Radanović je istakla da je „spisak dugačak“.
Među brojnim sastancima studenti će tako razgovarati sa više od 50 poslanika, ali će se susresti i sa Dejvidom Mekalisterom, šefom Odbora za spoljne poslove Evropskog parlamenta, ali i sa evropskim komesarkom Martom Kos.
- Planiran je i sastanak sa Martom Kos u četvrtak - dodala je Radanović.
<h2>Učenicu iznenadili drugari iz škole</h2>
Grupa učenika Prve beogradske gimnazije priredila je u Briselu iznenađenje svojoj drugarici Maji, koja je sa grupom studenata trčala ultramaraton od Novog Sada do evropske prijestonice.
Učenik Prve gimnazije Mihajlo Boćanin rekao je da Maja i njihov školski drug Nikola Matić, koji je bio u logistici, moraju da budu nagrađeni za trud koji su uložili trčeći do Brisela.
- Doveli smo i Majinog bratu i sestru da je obradujemo našim prisustvom poslije burnog puta i mislimo da smo uspeli. Ponosni smo na nju i našeg drug Nikolu Matića, koji je bio u logistici &nbsp;rekao je Mihajlo za N1.
Učenici Prve beogradske gimnazije odlučili su da ne izađu iz blokade dok se Maja i Nikola ne vrate u Srbiju.
- Poslije toga ćemo imati plenume da se dogovorimo dalje. Prva beogradska će ostati jaka i ne prestajemo da pumpamo - poručio je Mihajlo.

Studenti maratonci stigli u Brisel, kolege u Srbiji pozvale na zajedničku borbu za izbore

Da li će predstavnik većinskog akcijskog kapitala preduzeća Vektra Boka i aktuelno rukovodstvo izmiriti poreski dug prema Opštini do 16. juna, čime bi bilo otpisano 550 hiljada eura kamate, jedno je od pitanja koje je na konferenciji za medije postavio vlasnik trećine akcija Danilo Matijašević. Povod za konferenciju bila je i odluka izvršnog direktora Milana Popovića da radnicima zabrani iznošenje podatka i informacija u javnost.
Vlasnik 33 odsto akcija u kompaniji Vektra Boka Danilo Matijašević prozvao je na konferenciji za medije u Hotelu Plaža članove odbora direktora, koji za osam mjeseci, kako navodi, nisu donjeli ni jednu bitnu odluku, i stečajnog upravnika Vektre Montenegro Radojicu Grbu da se izjasne jesu li sposobni da izvedu firmu na pravi put.
– Bili smo se dogovorili da se ulože sredstva u hotel Plažu i mi smo imali da sredstva, da otvorimo objekat „A“. Taj objekat ima oko 318 ležajeva i sa restoranom je mogao da funkcioniše ovog ljeta – navodi on.
Matijašević se osvrnuo na, kako je rekao, fiktivna ulaganja u Vekta Boku, zahvaljujići kojima su izvlačena sredstva za Vektru Montenegro u stečaju, o čemu je informisano tužilaštvo, a biće upoznat i Privredni sud.
– Vidjećemo kako je leglo na firmu 2,3 miliona eura od CKB banke. Na ove račune Vektra Boke nisu legle pare, ali znamo gdje su legle. Dostavićemo dokumentaciju, pošto izvršni direktor nije i ne želi da je dostavi. Ujedno je dao opoziv punomoći za CKB banku, u visini od 27 miliona eura – informisao je Matijašević.
Dodaje da je 1,3 miliona eura za izmirenje dugovanja prema Poreskoj upravi i dalje blokirano na računu notarke, te da je većinski vlasnik akcija iznevjerio dogovore koje su postigli.
– Da li će da završi otpis kamata za porez kod Opštine Herceg Novi u iznosu od 550 hiljada i kako to namjerava da uradi, pošto mu je rok do 16. juna – pitao je Matijašević.
Povod za konferenciju, kako je kazao jedan od zaposlenih, Vojin Miljanić, bila je i odluka izvršnog direktora Milana Popovića da radnicima zabrani iznošenje podatka i informacija u javnost.
– Pod zabranom iznošenja podataka, dokumenata i informacija podrazumijeva se odavanje podataka koji se odnose na rad i poslovanje Društava, posebno podaci koji se odnose na ukupan prihod i troškove poslovanja, vrijednost imovine, visina dobiti ili gubitka, način raspodjele dobitaka, pokriće gubitaka, visina zarade zaposlenih članova Odbora direktora, kao i odavanje ličnih podataka zaposlenih i svih drugih podataka, čije bi saopštenje neovlašćenim licima, zbog njihovog značaja i prirode, bilo protivno interesima Društva i interesima zaposlenih i onda nam se prijeti otkazom – istakao je on.
Kako navodi Miljanić, upravo stečajni upravnik Grba i menadžment blokiraju prodaju placeva u Njivicama i Igalu.
– Od prodaje tih placeva trebalo je da budu namireni radnici iznosom u visini &nbsp;od oko 300 hiljada eura i Opština u visini od 200 hiljada. Ukoliko se to odradi do 16. juna, kamata prema Opštini bila bi umanjena. Oni to nisu u mogućnosti da urade do 16. juna. Opet će se kamata računati Opštini, pa prilikom druge prodaje, mi radnici ćemo opet biti iza države. Šta god da se poslije proda, radnici se neće naplatiti u potpunosti – kazao je Miljanić.
Matijašević je informisao da je menadžmentu ponudio otkup 10 odsto akcija, kako bi od tih sredstava namirio dugovanja prema radnicima Vektre Montenegro, aon bi isplatio radnike Boke kao većinski vlasnik.
Novinari koji su prisustvovali konferenciji pozvali su izvršnog direktora Milana Popovića i sekretara društva Ranka Grbavca za komentar, međutim Popović nije odgovarao da telefonske pozive, a Grbavac je kazao da nema ovlašćenje da daje izjave, prenosi RTHN.

Matijašević: Odbor direktora Vektra Boke bez bitnih odluka više od osam mjeseci

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Crnogorska javnost, ali ni mještani mojkovačkog sela Štitarica ni pola godine od kada su vandali ošegali i ukrali jarbol sa crnogorskom zastavom ispred crkve na mjesnom groblju do danas nemaju odgovor ko je to i zašto učinio, kao ni ko je i zašto ponovo pokušao da uradi isto nedjelo kada su Štitaričani sjutradan, 3. novembra, postavili novi jarbol sa državnom zastavom Crne Gore, iako su tada osumnjičeni izgrednici privođeni.&nbsp; Skoro tri mjeseca policija je svake noći čuvala jarbol od huligana, a neko vrijeme su im pomagali i mještani.&nbsp; Jarbol sa crnogorskom zastavom grupa Štitaričana postavila je kao odgovor na postupak Crkve Srbije čije svještenstvo i vjernici su početkom oktobra prošle godine na grobljanskoj crkvi postavili jarbol sa srpskom trobojkom, sa četiri S. Na molbu dijela mještana da uklone zastavu, ova vjerska zajednica je ostala gluva, pa su se oni organizovali, skupili novac i kupili metalni jarbol, dugačak 10 metara, koji su 2. novembra postavili u dvorištu crkve i na njemu je zaviorila crnogorska državna zastava. Iste noći do danas neidentifikovani vandali posjekli su i odnijeli jarbol. Već sjutradan postavljen je novi i organizovane su straže da čuvaju zastavu. Samo dvije noći kasnije, između 5. i 6. novembra, jarbol sa crnogorskom zastavom opet se našao na meti huligana, ali je odbranjen, a dvojica od četvorice izgrednika su uhvaćena, dok su dvojica uspjela da umaknu.&nbsp; Crnogorske vlasti i policija od tada ćute o dešavanjima u Štitarici. Portalu ETV nijesu odgovorili iz Uprave policije da li su privedeni i procesuirani vandali i u kojoj je fazi istraga u slučaju posječenog i ukradenog jarbola sa crnogorskom državnom zastavom. Pitali smo ih i kakva je procjena bezbjednosne situacije u ovom selu. Policiji su se obratili i mještani koji su delegirali Dušana Bakovića da od institucija zatraži odgovore o toku istrage, ali su i oni ostali bez odgovora.&nbsp; U dopisu dostavljenom institucijama Baković je tada ukazao na činjenicu da je u grupi koja je pokušala da ošega i ukrade drugi jarbol sa crnogorskom zastavom bio i pripadnik Vojske Crne Gore.&nbsp; Portalu ETV mještani Štitarice kažu da svi u selu znaju ko su četvorica muškaraca koji su pokušali da posijeku drugi jarbol i ističu da je samo jedan iz Štitarice, dok su trojica iz Mojkovca. Mještani su Crkvi Srbije ponudili da, „radi mira u selu“, uklone obije zastave, ali uzalud. U ovoj vjerskoj zajednici tvrde da je trobojka postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom i da je to crkvena zastava. Crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole. Da je nekada složno selo danas opasno podijeljeno upozoreno je i sa Prvomajskog uranka koji je dio mještana organizovao u Štitarici, na kojem se okupilo blizu 300 ljudi, Štitaričana i njihovih gostiju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39" data-rendition-name="original" width="1600" height="1064" loading="lazy" alt="Prvomajski uranak u Štitarici"> <figcaption>Prvomajski uranak u Štitarici</figcaption> </figure>  - Praznik rada je u ovim krajevima uvijek imao poseban značaj, bijaše to vrijeme kada se svom zavičaju vraćahu radnici i školarci koji su veći dio godine provodili van rodnog mjesta. Zadnjeg aprilskog dana bi pošli na obližnje brdo iznad sela i zapalili vatru čiji bi odsjaj najavio prvomajske praznike, dane za druženje, obilaske i za pomalo rada na imanju. Ovo mjesto nazivamo „zborno mjesto“, tu se godinama u predvečerje igrao lijep fudbal, a u ovom Mjesnom domu se organizovale najbolje igranke. Bijaše to vrijeme bez podjela, bez vjera i bez nacija, ni prezimena jedni drugima skoro da ne spominjasmo, bijasmo samo Dragan Lekov, Raka Bajov, Rajko Tofilov, Brano Gilev. Bijaše to vrijeme kada više vjerovasmo Darvinu nego sijačima mržnje i falsifikatorima istorije. Bijaše vrijeme kada se prezirahu srebrnjaci. Bijaše vrijeme sloge, druženja i akcija. Možda bi se ponekad i posvađali, ali sama pomisao na svog, i oca onog drugog, bi svaku svađu prekidala – podsjetio je na neka druga vremena Svetozar Baković, u pozdravnom govoru 1. maja. Štitarica, kako je kazao, poslije oslobođenja od Turaka ubrzano se naseljavala iz Čeva, Morače, Uskoka, Kuča, kolašinskog kraja i drugih mjesta. - Pošto je svo stanovništvo bilo pravoslavno pojavila se želja za izgradnjom pravoslavne bogomolje, a tadašnji crnogorski knjaz Nikola Petrović im to i odobri uz obezbjeđenje novčanih sredstava i zidara Vasa Porobića iz Herceg Novog, a narod je donosio kamen i šegrtovao. Po starom crnogorskom običaju u donošenju kamena iz par kilometara udaljenog Brežđa učestvovalo je svo selo i staro i mlado i muško i žensko, kako bi crkva bila zajednička, crkva narodna. Sve to je u kamen uklesano iznad vrata kao istorijski podsjetnik za sva vremena. Crkva je sagrađena 1896. godine, a osvještana tri godine kasnije od strane mitropolita autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofana Bana. Sve do 2015. godine se štitarička crkva svetog Arhangela Mihaila, koju je knjaz posvetio krsnom imenu najbrojnijeg bratstva Rakočević, doseljenog iz Morače, vodila na državu Crnu Goru i opštinu Mojkovac, a poslije, gle čuda, na osnovu aero foto snimka crkvu prepisaše nekom drugom u vlasništvo, a od prošle godine i neku tuđu zastavu staviše ispred nje – podsjetio je Baković na dešavanja u Štitarici nekada i danas. Poručio je negatorima crnogorske države i nacije „da njihov srednjevjekovni mrak nikada neće biti dovoljno jak da zacrni nam Goru Crnu“. - ...sve dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora – poručio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Štitarica 1. maja"> <figcaption>Štitarica 1. maja</figcaption> </figure>

Baković: Dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora

Crnogorska grupa "Perper" sinoć je na Trgu nezavisnosti u Podgorici priredila veče za pamćenje.
Nastup cetinjske čuvene grupe na Proljećnom pazaru ispunio je trg emocijama, ritmom i snažnom energijom, a publika je uglas pjevala njihove najpoznatije hitove poput "Montenegro jazz", "Perperi i zlato", "Zastave", "Kome dolaziš u san", "Dobrovoljac", "Sa dušom od kamena"...
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2F_rAocTcegpU&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poseban trenutak večeri bio je izvođenje pjesme "Goro moja", koja je, kako to inače biva, dirnula sve prisutne i izazvala pravu euforiju.&nbsp;
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2FHoRX87zgKws&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Čitava atmosfera bila je prožeta zajedništvom i ljubavlju prema muzici, a Perper je još jednom pokazao zašto je navoljeniji bendo domaće scene.

Tag: imovinski-karton