Protesti i traženje odgovornosti zbog pada nadstrešnice u kojoj je poginulo 14 ljudi, preselili su se iz Novog Sada u Beograd pred Vladu Srbije.
Uz odavanje počasti poginulima, stranke parlamentarne opozicije su na ulici zatražile ostavku premijera Miloša Vučevića koji je u vrijeme potpisivanja tajnih ugovora o rekonstrukciji željezničke stanice bio gradonačelnik glavnog grada pokrajine Vojvodine, te sadašnjeg gradonačelnika Novog Sada Milana Đurića.
To nikako ne osporava oporu metaforu Alekseja Kišjuhasa kako je zapravo cijela Srbija pod jednom velikom nadstrešnicom koja stalno prokišnjava pa i bukvalno ubija ljude, kao u Novom Sadu, prijeteći da će se polako ali sigurno obrušiti na sve njene građane.
<h2>Umjesto krivaca, hapse demonstrante</h2>
Upravo to poručuju i opozicionari koji ni 11 dana nakon tragedije nisu stali u prvi red protesta. Bili su u masi od nekoliko hiljada ljudi po jakoj kiši ispod kišobrana pred praznom zgradom Vlade Srbije u Nemanjinoj ulici. Neko će reći premalo, neko sasvim dovoljno.
Ali, ne treba se zavaravati. Svijest o jednoj nadstrešnici i njenoj sigurnosti u praksi je daleko i od Novog Sada i od tamošnje željezničke stanice, gdje su nastradali neki potpuno nevini ljudi zbog ljudskog nemara, pohlepe, korupcije, bahatosti ili, kako mnogi misle, ubistva iz nehata.
Oni koji prvi trebaju ispisati zvaničnu optužnicu sa jasnom kvalifikacijom krivičnog djela i dalje šute, dakle ljudi iz tužilaštva, dok policija uredno hapsi one koji traže i odgovornost i krivicu svih (u)graditelja srpske nadstrešnice i čuva, neki kažu kriju, dokaze “na bezbjednom mjestu”.
Pretužna novosadska priča pretvorila se u odbranu prostorija Srpske napredne stranke koju su demonstranti prekrečili crvenom bojom, ostavljajući jasnu poruku da im je jasno i ko je kriv i ko je odgovoran bez obzira što se ne razumiju ni u kotve, ni ankere, ni sajle, ni potege ni druge građevinske termine kojima su preplavljeni mediji u “objašnjavanju” šta se dogodilo na Željezničkoj stanici.
<h2>Opozicija pokisla u Beogradu</h2>
Priču o kobnoj nadstrešnici, dakako, podjednako koriste i vlast i opozicija koje se međusobno optužuju za zloupotrebu ne samo tragedije u Novom Sadu nego čitave serije tragedija koje sve učestalije potresaju Srbiju. Osim što se slažu u jednom. Svi odgovorni treba da odgovaraju. Što politički, što krivično.
Ulični protest u Beogradu jesu omeli jaka kiša, višednevno odlaganje i izbor prazničnog dana za njegovo održavanje, ali i još jedno povlačenje opozicionih prvaka iz prvih redova, uglavnom daleko od mikrofona i glavne poruke “Korupcija ubija”.
Bila je to i demonstracija nesposobnosti da se prihvati činjenica kako je u politici biranje pravog tajminga za bilo kakvu akciju od presudnog značaja.
Zbog toga je i izjava Dragana Đilasa, predsjednika Stranke slobode i pravde, čija je odluka da ni ovaj put opozicioni prvaci ne stanu na čelo pobune djelovala krajnje benigno. Kao i pokušaj da se zahtjevi predaju u zakatančenu zgradu Predsjedništva, iako su svi učesnici protesta znali kako tamo nema nikoga – osim policije.
Za razliku od protesta u Novom Sadu koji zaista jest uplašio i Aleksandra Vučića i cijelu njegovu svitu od velike i iskrene pobune građana, predsjednik Srbije je mirno otputovao u &nbsp;na razgovor o klimatskim promjenama u Bakuu sa znanjem, kako je rekao, da se u Beogradu na protestu neće dogoditi ništa značajno što on unaprijed nije predvidio. I bio je, kao rijetko kad, u pravu.
Lider Stranke slobode i pravde (SSP) Dragan Đilas rekao je kako će ako vlast ne odgovori na zahtjeve opozicije zahtjevati da se glasa o povjerenju Vladi Srbije.
I jedan i drugi odlično znaju kakav je odnos snaga u parlamentu, kao i mogući ishod rasprave, ukoliko do nje zaista i dođe.
<h2>Kupovina vremena za nova (u)gradilišta</h2>
Ne zna se kada će i ko morati podnijeti ostavke zbog pada nadstrešnice u Novom Sadu, za sada je to više zbog pritiska javnosti nego zbog osjećaja vlastite odgovornosti uradio samo ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Goran Vesić, jer onaj koji o svemu odlučuje upravo kupuje vrijeme kako bi se situacija barem donekle utišala i kako bi krenuo na nova (u)gradilišta, njemu svakako značajnija, prije svega ona pored Surčina gdje se trebaju dovršiti objekti za izložbu “Expo 27”.
Ta je izložba zapravo Vučićev predizborni program ne za predsjednika Srbije, pošto mu tada ističe drugi mandat, po Ustavu posljednji, ali i otvara vrata za fotelju prvog ministra naprimjer, sa koje bi i nadalje mogao biti i glavni investitor i izvođač radova i, što je najvažnije, kao glavni nadzorni organ.
Neće to pisati ni u kakvim papirima kao što ni sada ne piše ništa slično u djelokrugu predsjedničkog rada, ali je sasvim nejasno zašto se u zahtjevima opozicije i njihovom spisku odgovornih ne nalazi ime najodgovornijeg za sve u Srbiji, pa i za rušenje nadstrešnice i rušenja svake normalnosti koju već predugo iščekuju građani.
Ko će sad potpisivati građevinske situacije i nove ugovore kad je zavladalo potpuno nepovjerenje i među građevinskim inžinjerima, a kamoli običnim građanima, kada su svi oni koji su pokušali reći “dosta je bilo” bili obični politički prolaznici i šarlatani za jednokratnu upotrebu. Kaobajagi, parlamentarna opozicija, druge stranke, pokreti i udruženja ne znaju ko i kako donosi sve važnije odluke u Srbiji.
Kakav Vesić, kakav Đurić, ko je glavni bos znaju i vrapci na grani, ali zašto se njegovo ime ne spominje zna samo opozicija koja “samo želi da preotme vlast” od njega.
Vrijeme curi, pa će se vrlo brzo oglasiti još poneko i saopštiti kako podnosi ostavku iz moralno-političke odgovornosti. Čuj moralne.
<h2>Tarabići i nadstrešnica</h2>
Šta to ima ili može biti moralno u masovnom ubistvu, kako mnogi vide zločin u Novom Sadu?
Ili, kako se i pomenuti Kijuhas pita: Kako je moguće da je ova nadstrešnica čvrsto stajala i komotno štitila ljude od vjetra, kiše i snijega čitavih 60 godina? I da se, odjednom i u komadu, srušila samo četiri mjeseca nakon “naprednog” otvaranja po rekonstrukciji pod velom tajne?
Mnogo je pitanja koja nikad neće biti odgovorena kao što su ona s početka zataškavanja tragedije pričom o krivici glavnog projektanta željezničke stanice Imre Farkaša iz 1964. godine ili onom još žalosnijom i tragičnijom kako navodno prilikom rekonstrukcije nadstrešnica uopšte nije dirana.
I na kraju, jesu li svi građani zaista osuđeni da žive pod jednom nadstrešnicom u bilo kojem gradu Srbije. I da nesvjesno čekaju da im kakav komad betona i čelika padne na glavu, pitajući se šta je sljedeće.
Tvrdnje koje su se mogle čuti na beogradskom protestu kako je očigledno kako u SNS-u traže žrtvenog jarca za pogibiju 14 ljudi ili podsjećanja kako “živimo u zemlji koju je pojela korupcija, nema demokratije i prava”, čule su se bezbroj puta do sada, kao i jedno od proročanstava Tarabića iz Kremana, ono koje &nbsp;tvrdi kako će jednog dana svi Srbi moći stati pod jednu šljivu.
Tvrdnja kako su svi Srbi danas pod jednom metaforičnom nadstrešnicom, međutim, nije nikakva slutnja ili proročanstvo. Samo je pitanje kada će se i gdje neki njen dio obrušiti i poubijati nevine ljude.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Srbija pod jednom nadstrešnicom

29.04.
13:57h
Umjesto da nastavim da čitam memoare (po drugi put) nobelovca Pabla Nerude, koji nose naziv "Priznajem da sam živio", onaj blesaviji dio u meni, inače dominantan, natjera me da uključim TV i gledam prenos sjednice Skupštine Crne Gore.
A tamo - tama uobičajenih narativa.
Kaže poslanica većine, da su sve sudije ili većina njih iz DPS, poštapajući se oslobađajućom presudom Miga Stijepovića, dodajući "...a svi smo sve vidjeli svojim očima...".
Badava ću ja reći da bi i šumarski inženjer, recimo, da je sudio, donio oslobađajuću odluku, jer Migo onim činjenjem iz dispozitiva nije prao novac, kako je stajala kvalifikacija u optužnici.
Optužen je da bi bio oslobođen.
I sudija je lagano odradio svoj dio posla.
Isto bi i svaki drugi.
Zašto se nije odustalo od optužnice, nije pitanje za sudiju.
Inače, sve sudije su DPS.
Posebno dvije predsjednice dva značajna suda. To pokazuju javno i ne kriju i čudi me da ih parlamentarna većina trpi.
Sudije koje su potvrdile optužnicu Zoranu Lazoviću, klasični su DPS kadar.
Ili, sudija koja je odbila tužbeni zahtjev Duške Jeknić, protiv Zdravka Krivokapića, zbog povrede prava ličnosti, pa sjutradan dobila namještenje u Brisel, i to pravo iz Osnovnog suda u Podgorici, vedeta je DPS-a.
Da ne pominjem DPS sudije iz Osnovnog suda u Ulcinju. U redu je što u presudama odbijaju tužbene zahtjeve protiv Abazovića, navodeći u njima da je on borac protiv DPS-a.
Ne mogu baš otvoreno da navijaju za Mila.
I Tigra.
I Zorana. I sina mu.
I Bemax.
P.S: Neke današnje sudije znaju da nezavisnost mogu sačuvati jedino uz pomoć mnogobrojnih zavisnosti. I oni nijesu u fokusu ove poslanice, jer kad je sve nužno, greške nijesu slučajne.
Pa, ko izdrži.
P.S. 2: Da se vratim na Nerudu. On u memoarima opisuje kako je kao konzul Čilea redovno posjećivao po Evropi i Americi javne kuće, zaljubljivao se u prostitutke.
Zebem.
Može neki novinar da pozove nekog gosta i da ga pita kako je moguće da se Pablu ne oduzme Nobelova nagrada, jer je priznao da je zalazio tamo đe ne treba.
Ja ovo onako usput, ne znam što mi bi.

Ko izdrži

Albanska policija razriješila je slučaj ubistva koji je tokom sedam godina bio obavijen velom misterije.
Sve je objelodanjeno danas, pri čemu priča ima niz tragičnih momenata.
Priča počinje 2018. godine, kada je u šumu Voskopoja kod Korče pronađeno tijelo 17-godišnjeg Antonija Karafiljija, koje je visilo sa drveta. Policija je dugo pretpostavljala da je u pitanju samoubistvo, no njegova je porodica sve vrijeme sumnjala u to.
Istraga je, međutim, nastavljena i na kraju se ispostavilo da su Karafiljija ubili njegova bivša djevojka i njen novi partner, koji je u međuvremenu i sam počinio samoubistvo.
Djevojka Kejsi Spahilari je ranije kazala kako je svemu prethodio sukob njenog bivšeg momka sa novim, te sa njenim stricem i rođakom. Oni su se 14. juna 2018. našli kako bi razjasnili okolnosti incidenta. Međutim, Spahilari je negirala da ima bilo kakve veze sa ubistvom.
No, kako je utvrđeno kasnijom istragom, sve se završilo tako što su njen novi momak Redžep Vati i ona uzeli čaršaf i potom objesili nesrećnog tinejdžera za bor. 
Albanski mediji u prvoj reakciji navode kako je sve bilo iscenirano posve ubjedljivo.
Prošle godine, Vati je izvršio samoubistvo.
Sa druge strane, Spahilari je godinama unazad preselila u Kanadu, gdje je zasnovala porodicu. 
Albansko tužilaštvo danas je izdalo međunarodni nalog za njeno hapšenje.

Albanija: Rasvijetljeno jedno od najmisterioznijih ubistava, djevojka i njen momak osumnjičeni da su ubili tinejdžera

Mađarski parlament izglasao je povlačenje te zemlje iz Međunarodnog krivičnog suda (MKS) - potvrdio je ministar vanjskih poslova ove zemlje Peter Sijarto.
- Mađarski parlament je upravo glasao za povlačenje iz MKS-a. Donošenjem ove odluke odbijamo da budemo dio politizirane institucije koja je izgubila svoju nepristrasnost i kredibilitet - objavio je Sijarto na društvenoj mreži Iks (X).
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FFM_Szijjarto%2Fstatus%2F1917162243449385059%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1917162243449385059%7Ctwgr%5E4d45c851760b653f18e951177cd0c866e5a3768d%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Odluka je donesena nakon što je prijedlog zakona dobio podršku više od dvije trećine zastupnika u parlamentu.
Premijer Viktor Orban ranije ovog mjeseca najavio je izlazak Mađarske iz MKS-a, optuživši ovaj sud da je postao “politička institucija”.
Najava povlačenja poklopila se s posjetom izraelskog premijera Benjamina Netanjahua Budimpešti u aprilu. Mađarska je tada odbila postupiti po nalogu za hapšenje koji je MKS izdao protiv Netanjahua zbog navodne umiješanosti u ratne zločine u Gazi.

Mađarska se zvanično povukla iz Međunarodnog krivičnog suda

Vrhovni sud Evropske unije proglasio je danas kontroverzni program zlatnih pasoša na Malti, nezakonitim. Ovim programom strancima se omogućava da kupe državljanstvo EU u zamjenu za ulaganje preko 690.000 eura. Evropska komisija je prije nekoliko godina pokrenula pravni postupak, tvrdeći da je program zlatnih pasoša prekršio dužnost Malte da iskreno sarađuje za Blokom. Nudio je ljudima mogućnost da steknu državljanstvo Malte, a samim tim i pravo na rad širom EU, čak i ako tamo nemaju porodične veze ili dom. Sud EU složio se sa Komisijom, utvrdivši da takav program "predstavlja komercijalizaciju dodjeljivanja statusa državljanina države članice i, samim tim, državljanstva Unije, što je nespojivo sa koncepcijom tog osnovnog statusa koji proizilazi iz Ugovora EU". Plaćanja ili investicije su bili osnova malteškog programa, utvrdio je sud, dodajući da se "ne može smatrati da je Republika Malta stvarni boravak na toj teritoriji smatrala suštinskim kriterijumom za dodjelu državljanstva te države članice u okviru tog programa". Vlada Malte je u saopštenju navela da će poštovati odluku suda dok ispituje "pravne implikacije" presude. Branila je šemu, rekavši da je ona donijela 1,4 milijarde eura ostrvskoj naciji od 2015. godine. Presudu najvišeg suda EU pozdravili su zagovornici transparentnosti, ali su je kritikovali malteški političari. Džozef Muskat, bivši premijer koji je pokrenuo program, objavio je na Facebooku da je presuda "politički motivisana" i da maltešku šemu treba reformisati, a ne ukinuti. Prije presude, premijer Robert Abela je rekao lokalnim novinama Times of Malta da je šema bezbjedna i korisna. Ali šema nije koristila Malti, rekao je malteški novinar Metju Karuana Galizia, koji je pozdravio presudu kao "pobjedu za narod Malte i za sve stanovnike EU koji su nepravedno bili izloženi hirovima perača novca i korumpiranih kriminalaca koji kupuju svoj put u EU". Galizia, sin Dafne Karuana Galizie, malteške novinarke fokusirane na korupciju, koja je poginula u bombaškom napadu 2017. godine, pozvao je vladu Malte da ukine program zlatnih pasoša na koji se odnosi presuda i da ograniči svoj poseban program zlatnih viza koji dodjeljuje boravak bogatim strancima na Malti. Takvi programi su široko prihvaćeni širom Evrope i Velike Britanije, posebno nakon finansijske krize 2009. godine. Ali u narednoj deceniji, većina država EU je ukinula svoje programe zbog njihovih veza sa stambenim krizama Evropi; strahova od potencijala programa za poslovni kriminal, korupciju i pranje novca. Evropska komisija je 2020. godine pokrenula postupke za prekršaj protiv Malte i Kipra u vezi sa njihovim programima zlatnih pasoša. Nakon što su Kipar 2021. i Bugarska 2022. godine okončali svoje programe, Malta je bila jedna od posljednjih koje su se suprotstavile. Ruska invazija na Ukrajinu vratila je fokus na politiku zlatnih pasoša, za koju neki kažu da omogućava Rusima povezanim sa sukobom da zaobiđu sankcije. Evropska komisija je upozorila da su neki ruski ili bjeloruski državljani, koji su među 877 osoba na koje se odnosi zamrzavanje imovine i zabrane putovanja uvedene od 2014. godine, ili koji podržavaju rusku invaziju na Ukrajinu, možda stekli državljanstvo EU ili imali pristup Šengenskoj zoni putem ovih šema. Izvještaj organizacije za borbu protiv korupcije Transparensy International iz 2023. godine otkrio je da su Rusi koji su pod sankcijama Ukrajine ili su na drugi način povezani sa ratnim naporima otvorili kompanije u Francuskoj koristeći nedavno stečene pasoše Malte.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250429140428_744999cb0fb9b43c71bef92774e1a498334880dcab885b66127ae4b470a082d2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250429140428_744999cb0fb9b43c71bef92774e1a498334880dcab885b66127ae4b470a082d2" data-rendition-name="original" width="1080" height="1082" loading="lazy" alt="Mapa zlatni pasoši"> <figcaption>"Zlatni" pasoši(Photo: RFE)</figcaption> </figure>

EU sud osporio Malti zakonitost 'zlatnih pasoša'

Postoje mišljenja da religijom treba da se bave samo vjerujući ljudi i da ljudi koji ne vjeruju u postojanje nikakvog nadnaravnog kreativnog uma, koji ne vjeruju u dušu koja nadživljuje tijelo i ostala metafizička čuda, ne mogu spoznati smisao vjere, te samim time su nekompetentni u bavljenju njome. Ili, uprošćeno rečeno, samo ako vjeruješ u postojanje Boga tek tada bićeš svjestan njegovog prisustva. Ako bi pošli od toga da evharistijskim ritualima sa naforom i gutljajem vina vjernik zaista vjeruje da uzima Hristovo tijelo i njegovu krv, onda smo blizu da je ta teza i tačna. Inače, kako bi racionalno biće u kolutiću hljeba i gutljaju vina vidio bilo što drugo, taman da se pojavi sam Isus Hrist da ih dijeli? Potonji Uskrs je definitivno postao vaskrs, iako sam prelistavao staru beogradsku štampu u kojoj se taj dan stalno pisao kao Uskrs. Što će reći da se, uz „plivanje za časni krst“, klečanje i bauljanje po zemlji, ljubljene popovskih ruku, nazivanje popova očevima, ... stvara nova hiljadugodišnja tradicija u mantijaškom svijetu - vaskrsnuće vaskrsa. Naša tri ljubljena predsjednika - države, vlade i parlamenta su i oni založili malo Hristovog tijela i napili mu se krvi. Njihova je vjera utemeljena, ne u Hristovoj crkvi, o tome nemaju pojma, već u vjeru u svetosavske apostole. Original srpske. Toliki su Hristovi sljedbenici da je prvi premijer „oslobođene Crne Gore“ čak brda pomjerao, pobrkao vjeru i sujevjerje, Radoja sa nekadašnjim ministrom Aleksandrom Damjanovićem, kor sa horom, ... na kraju je pobrkao i državu. Čudo svetosavska vjera čini. <h2>Jeres</h2> Mada, dok god ne idu da ih mrtvačke kosti, ili mošti što bi se pravoslavno reklo, liječe, no se liječe u Kliničkom centru, tanka mi je ta vjera. Sve se nešto bojim da su pionirske marame, sletove i štafete zamjenili suvim granjem, farbanim jajima i crkvnim ritualima. Da ne rečem evharistijom. Mada je funkcija ista, rituali tu služe da se đeca prime na sladoled i šarenu lažu. Ili se to zove ulaganje u budućnost, u stanove, džipove, poneki i izgori, đavo ga izgorio, zlatne slavine, italijanski namještaj, skupocjenu, firmiranu vladičansku ili episkopsku odoru i svašta nešto, što bi rekle zaslužne umjetnice sa TV Pinka. A i vjeronenauka dobro dođe u državnim školama. Biće to dobri izvori prihoda jednog dana, a i „uzorni“ Srbi.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250427070452_2d438d31e63aabd7cc32298015b3de32550d36260d446a24f35ec114c97d088d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250427070452_2d438d31e63aabd7cc32298015b3de32550d36260d446a24f35ec114c97d088d" data-rendition-name="original" width="890" height="676" loading="lazy" alt="Vozni parh Porfirijev "><figcaption>UŽIVAJU U LUKSUZU: Vozni park patrijarha srpskog, episkopa i vladika enormne vrijednosti</figcaption></figure>  Iako se trude, svetosavski apostoli, čak i sa podnošenjem krivičnih prijava, u XXI stoljeću i nominalno sekularnoj državi ne mogu nikome stavljati flaster na usta, niti uskratiti pravo bilo kome da se bavi ulogom religije u oduzimanju budućnosti društvu. Tim prije, što smo nesumnjivo kompetentniji i teološki obrazovaniji od, slobodno se može reći, kompletnog klira u Crnoj Gori. Recimo, mi znamo da je bavljenje sekularnim u crkvi jeres. I to velika jeres! Oni ne znaju! Kažu, nama je dozvoljeno sve što je dozvoljeno svakom čovjeku? E pa nije. Nije ni pucanje iz kalašnjikova, ni bavljenje politikom, ni širenje velikosrpskog nacionalizma, ni širenje podjela, mržnje, uživanje u luksuzu, bavljenje biznisom, građevinskim, turističkim i ostalim, .... nije! Nije ni stalno pominjanje kapele Karađorđevića, koja bi, tobože, smirila duhove kao simbol okupacije i nestanka Crne Gore kao države, jer je to bomba koja bi zapalila Crnu Goru. Osim toga, nezakonito je bilo što graditi pored mauzoleja na Jezerskom vrhu i krivično se, u tom slučaju, odgovara zbog narušavanja zaštićenog spomenika kulture. Nego, kad smo kod smirivanja duhova, nikako da nam slavno ime Joanikije saopšti ko su bili terapeuti iz njegove crkve koji su „liječili“ masovne ubice na Cetinju? Da vidimo čiji su se to duhovi zaigrali oko kapele Karađorđevića? Što se duhova i duhovnosti tiče, nema krimosa koji ne nosi oko vrata i na retrovizoru skupocjenih kola krstaču. Naivno vjeruju da će im sačuvati živote. Takođe, nikada više kriminala nije bilo u Crnoj Gori otkad zamijenismo petokraku krstačom. Ne pomaže ni gradnja deset crkava po glavi stanovnika? Naprotiv! <h2>Jevanđelje</h2> Dok vam gore džipovi od sto hiljada eura i dok svojim kupovinama održavate rentabilnim salone automobila, malo ću vam čitati djelove iz jevanđelja, jer dok ih vi blagogagoljite tobožnjim vjernicima, ni njima ni vama ne uđe ništa u glavu što pročitate: „Zato vam kažem: Ne brinite se dušom svojom što ćete jesti, ili što ćete piti; niti tijelom svojim, u što ćete se odjenuti. Nije li duša pretežnija od hrane, i tijelo od odijela? Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žanju, ni sabiraju u žitnice, pa Otac vaš nebeski hrani ih. Nijeste li vi mnogo pretežniji od njih? ... Pa kada travu u polju, koja danas jeste, a sjutra se u peć baca, Bog tako odijeva, a kamoli vas, malovjerni? Ne brinite se, dakle, govoreći: Šta ćemo jesti, ili šta ćemo piti, ili čime ćemo se odjenuti? Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaše nebeski da vama treba sve ovo. Nego ištite najprije Carstvo Božije i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati. Ne brinite se, dakle, za sjutra, jer sjutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svoga.“ (Besjeda na Gori, Isus Hristos, Matej, 6:25-34).  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250113080136_944473c25d30d12d6e20ab29aa6b317ae5b33faa83f154e8e68923e44a24c96c.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250113080136_944473c25d30d12d6e20ab29aa6b317ae5b33faa83f154e8e68923e44a24c96c" data-rendition-name="original" width="500" height="403" loading="lazy" alt="Automobil Miajlo Backović"><figcaption>POSLUŠAJTE MALO JEŠU IZ NAZARETA, MANITE SE DŽIPOVA: Skupo, zapaljeno vozilo popa Mijajla Backovića(Photo: Privatna arhiva/RTNK)</figcaption></figure>  Poslušajte malo Ješuu iz Nazareta, manite se džipova pa vam neće gorjeti, manite se skupih firmiranih drangulija na sebi, luksuza, biznisa, ... Budite kao 'tice na grani pa će sjutra brinuti za vas. No što ćete mučenici, takvi kakvi ste, ako se Ješua ponovo pojavi među vama? Pa počne da vas preslišava? Biće to najveće biološko gorivo na nebesima. <h2>Kanoni</h2> Prvi čovjek Beogradske patrijaršije, tzv. Vučićev Dugin i Vučićeva Zaharova, prije nekoliko dana posjetio je botoksiranog cara Rusije da mu prenese podršku za što više mrtvih Ukrajinaca i poruku srpskog cara da će obojena revolucija uskoro pasti kao one kule u Njujorku. Još i da će geostrateški Srbija biti dio „ruskog sveta“ kad botoksirani car potamani sve liberalne ideologije svijeta. Uz nemalu pomoć Donalda Daka. Svekoliko pobunjeno srpstvo je sa razočarenjem primilo navode o „cvjetnoj“ revoluciji, poneko i o „ruskom svetu“, ali nikoga ne takoše riječi o sudbini Crne Gore, BiH i Kosova u toj novom geostrateškom vodvilju po notama botoksiranog cara? Što će reći, obrni - okreni, ko god sjedne za volan Srbije ima namjeru da usput ukrca Crnu Goru. Ovi ostali neka se sami brane. To su vam one kokarde i ostala znamenja koja šetaju Srbijom i do Strazbura i koja oživljavaju vremena kad su se kvinsliške fašističke sluge preporodile u antifašiste. Izbor prvog čovjeka Beogradske patrijaršije početkom 2021. godine najbolji je dokaz da Bog nema ništa sa tim izborom. Osim ako Vučića ne smatramo bogom. Zna se da su Srpska crkva i srpska država nokat i meso, te da je Srpska crkva produžena ruka velikosrpske, imperijalne politike. Izabrani prvi čovjek Beogradske patrijaršije, nakon toga, izabrao je prvog čovjeka Cetinjske mitropolije. Što će reći da mu je on gazda. A pošto je njegov gazda prvi čovjek Srbije, to znači da je prvi čovjek Cetinjske mitropolije podređen prvom čovjeku Srbije, tzv. prvorođenom, ka svojem gazdi. Pa se postavlja piatnje ko je taj bog koji postavlja božje apostole po Crnoj Gori i po kojim kriterijuma. Pamet, obrazovanje, ljepota, ... ta manite me. Đe se đedoše oni kanoni koji uređuju pitanja pomjesnih crkava? Pokojni Mirko Đorđević, poznati sociolog religije, reče: „Logika pravoslavnih crkava je – na čitavom istoku – i nepisano pravilo: svoja nezavisna država i svoja nezavisna autokefalna crkva“. Baš me zanima đe je pokojni Mirko viđeo logiku u SPC? Oni imaju vrhovni zakon sa samo dva člana: prvi, SPC je uvijek u pravu, drugi, ako ima nekih nedoumica primjenjuje se prvi član. Kad je Srbima trebalo da prisvoje sve pravoslavne crkve u novostvorenoj KSHS 1920. godine sinulo im je da je dobro pozvati se na kanone. A kad im kanoni ne idu u prilog onda su oni prevaziđeni ili važe samo uz saglasnost nadređene crkve. U „Glasniku“’, Službenom listu Srpske pravoslavne crkve br. 1., g. I, od 1/14. oktobra 1920. g. na strani 102 stoji napisano: „Slično tome postupalo se i kod osnivanja nacionalnih autokefalnih oblasti u svima pravoslavnim državama. Tako su uzdignute katedre na stupanj autokefalne arhiepiskopije u prestonim u Srbiji, na Cetinju za crkvu u Crnoj Gori, u Bukureštu za Rumuniju, u Sofiji za Bugarsku, a u Rusiji dignut je arhijerejski presto druge prestonice u Moskvi na stupanj patrijaršije“. U zapisniku zakonodavnog odbora Sv Arhijerejskog Sabora Beogradske mitropolije, održane u Beogradu 3. (16) septembra 1920. pod predśedavanjem Dimitrija, Arhiepiskopa Beogradskog i Mitropolita Srbije, budućeg prvog srpskog patrijarha, na kojoj se raspravljalo o ujedinjenju svih pravoslavnih crkava u jednu, napisano je: „Po odredbama svetih kanona osnivanja najviših crkvenih oblasti u jednoj državi i odnosno u njenoj najvećoj oblasti biva tako, da se katedra prestonice odnosno metropole najveće oblasti podiže na najveći jerarhijski stupanj. Tako pravilo 17, Halkidonskog Sabora određuje da razređenje crkvenih oblasti sledi razređenju državnom i građevinskom“ (misli se na građansko). Da ne zaboravimo i 48 pravilo Tulskog sabora! Pretpostavka svih društvenih transformacija trebalo je da bude sposobnost društva da zasnuje konsenzus o temeljima države i demokratije koji bi, posredstvom legitimnih i efikasnih institucija vladavine prava, civilnog društva i demokratske kulture, omogućio održivu izgradnju demokratske nacije. Onog trenutka kada se svetosavska dogma infiltrirala u Crnoj Gori mi smo izgubili normalnost i kontinuitet u razvoju sopstvenog identiteta, sa akterima, uvjerenjima, interesnom i ideološkom dinamikom, koja je izgubila autentičnost prostora i proizvela brojne kontroverze i društvene raskole. Epilog - sada o našem ontološkom biću odlučuju genijalci iz Krnje Jele.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025012508010_eb9d50fa7560a63207e3efc271e512fc4b7045b42a6dbec3092c53b1daa6426f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025012508010_eb9d50fa7560a63207e3efc271e512fc4b7045b42a6dbec3092c53b1daa6426f" data-rendition-name="original" width="758" height="506" loading="lazy" alt="DA LI JE ČITAO BOŽIDARA VUKOVIĆA: Joanikije Mićović"><figcaption>POD VUČIĆEVIM PATRONATOM: Joanikije Mićović(Photo: MCP)</figcaption></figure>

Ko nam bira apostole?

Policija je identifikovala i trećeg učesnika organizovanog ubistva Ilije Bogdanovića na Cetinju 24. aprila, a riječ je o još jednom državljaninu Srbije – P.E.B. (36) iz Beograda za kojeg, kako je saopšteno iz Uprave policije, postoji osnovana sumnja da je pružao logističku podršku i pomoć izvršiocima, te da im je stvarao uslove za ostvarivanje i realizaciju kriminalnog plana.
Prema informacijama Portala ETV riječ je o Ediju Balši Piraliću.
- Po nalogu postupajućeg tužioca u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici od strane službenika Odjeljenja bezbjednosti Cetinje danas je podnijeta krivična prijava protiv P.E.B. zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo teško ubistvo putem pomaganja na štetu lica I.B. – navodi se u saopštenju.&nbsp;
Dodaje se da su policijski službenici obezbijedili dokaze koji nedvosmisleno upućuju na preduzetu radnju izvršenja od strane P.E.B. za kojeg je utvrđeno da je, lažno se predstavljajući pod drugim imenom i prezimenom, sprovodio kriminalne aktivnosti na teritoriji Podgorice i Cetinja.
- Za osumnjičenim će biti raspisana, pored nacionalne, i međunarodna potjernica – navode iz policije.
Dodaju da je na osnovu razmjene podataka sa partnerskim službama utvrđeno da je osumnjičeni P.E.B. u matičnoj državi registrovan kao izvršilac krivičnih djela iz oblasti zloupotrebe droga, imovinskog kriminaliteta sa najvećim stepenom društvene opasnosti i krivičnih djela sa elementima nasilja i falsifikovanja isprava.
Iz Uprave policije ponovili su da na osnovu operativnih, obavještajnih i policijsko-tužilačkih aktivnosti, kao i načina izvršenja i okolnosti, zaključuju da je ubistvo izvršeno ciljano prema Bogdanoviću, te da je žrtva ostvarivala i imala bliske kontakte sa operativno interesantnim licima i članovima organizovanih kriminalnih grupa&nbsp;
- Uprava policije demantuje tvrdnje i plasiranje dezinformacija od strane određenih medija da je I.B. slučajna žrtva, kojim se od strane pojedinaca sračunato i smišljeno, a ničim potkrijepljeno i potvrđeno, pokušava hibridno djelovati i čime se pokušavaju umanjiti uspješne aktivnosti koje sprovodi Uprava policije u odnosu na složene bezbjednosne izazove – zaključuju iz policije.
Državljani Srbije Mihailo Čolović (45) iz Topole i Dragan Ilić (48) iz Aranđelovca uhapšeni su u okviru istrage o ubistvu Ilije Bogdanovića.

Beograđanin pružao logističku podršku i pomoć izvršiocima

Bivši direktor Rudnika uglja Pljevlja i bivši predsjednik Odbora direktora ove državne kompanije Milan Lekić, sada zapošljen na poziciji inženjera u ovom preduzeću, neće odgovarati pred pravosudnim organima zbog uništavanja službenog vozila „reno laguna“ u požaru 1. februara, odlučilo je pljevaljsko tužilaštvo. Kako su juče objavile Vijesti, utvrđeno je da je automobil izgorio zbog tehničke neispravnosti, tako da, saopšteno im je iz Osnovnog tužilaštva u Pljevljima, neće biti pokrenut bilo kakav postupak. „Reno laguna“, vlasništvo Rudnika, izgorio je na Lekićevoj livadi u pljevaljskom selu Rađevići, a on je tada pokušao da prikrije štetu koju je nanio kompaniji, tako što o požaru nije obavijestio ni policiju, ni Vatrogasnu službu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250428050456_161b6e29071bb30bc0177ec0917a3c4e2cad415fff6d83ac39c6b21cd0c77ea3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250428050456_161b6e29071bb30bc0177ec0917a3c4e2cad415fff6d83ac39c6b21cd0c77ea3" data-rendition-name="original" width="738" height="531" loading="lazy" alt="Rađevići livada spaljeni automobil Reno Laguna"><figcaption>SPALJENI I AUTOMOBIL LIVADA: Selo Rađevići gdje je Lekić uništio još jedno službeno vozilo</figcaption></figure>  Prema nezvaničnim saznanjima Portala ETV, Lekić je ispričao policiji da se dovezao u Rađeviće, izašao iz automobila i zaputio se ka prijatelju koji je radio na livadi, kada je ovaj počeo da mu dovikuje da vozilo gori. On se, kako je ispričao, okrenuo i ugledao plamen. Istragom je utvrđeno, kazali su nam izvori koji su bili angažovani u istražnom postupku, da je toga dana duvao jak vjetar što je dodatno razbuktalo vatru na vozilu i nije mu bilo spasa. Objašnjavaju da je vjetar plamen prenio i na livadu koja je, kako se vidi i na fotografiji koju smo ranije objavili, skoro čitava spaljena. Izvori Portala ETV, dodaju i kako je put do Lekićeve livade veoma loš, makadamski, tako da se pretpostavlja da je on tokom vožnje i oštetio neke dijelove automobila, zbog čega je došlo do spoja koji je izazvao vatru. S obzirom na to da je vozilo u požaru potpuno uništeno nije bilo moguće, kako kažu naši sagovornici, ustanoviti konkretan uzrok pojave plamena. - U skladu sa dostavljenim nalazom kao uzrok nastalog požara na vozilu navodi se tehnički kvar, tj. pregrijavanje električnih sklopova ili pak nekog drugog dijela u predjelu motora vozila - odgovorili su, između ostalog, Vijestima iz Rudnika uglja. Saopštili su i da su kaznili zapošljenog raspoređenog „na radnom mjestu vozač putničkog vozila pri kabinetu Odbora direktora“, zbog povrede radne obaveze, te da je i „zaposlenom koji je koristio vozilo u privatne svrhe izrečena novčana kazna“. Portal ETV objavio je 4. februara da je skoro 24 sata od policije skrivano da je vozilo Rudnika izgorjelo u požaru, te da je policija o događaju obaviještena tek kada su informaciju da je Lekić uništio još jedno službeno vozilo objavili naš i Portal Antena M, a to je bilo 2. februara. - Službenicima Odjeljenja bezbjednosti Pljevlja prijavljeno je 2. februara u 18.25 časova da je u selu Rađevići došlo do požara u kojem je uništeno vozilo marke „renault“, vlasništvo Rudnika uglja Pljevlja – saopšteno je tada Portalu ETV iz Uprave policije. Zašto je informacija skrivana od policije skoro 24 sata niko nije objasnio. A da Lekić nije pozvao ni vatrogasce, potvrdio je našem portalu komandir Služba zaštite i spašavanja Bogdan Bojović koji je rekao da nijesu imali poziv sa te lokacije, odnosno da „ekipe nijesu tamo upućivane ili intervenisale“, niti su imali bilo kakvu informaciju o događaju. Službeni automobil RUP-a, „laguna“, koristio je, prema našim informacijama, novoizabrani predsjednik Odbora direktora Rudnika Dragoljub Krezović i on ga je, prema tvrdnjama naših izvora, posudio Lekiću koji ga je, međutim, uništio. Lekić je i 11. oktobra prošle godine uništio skupi automobil RUP-a. Tada je još bio na čelu Odbora direktora Rudnika i pijan je vozio „infiniti“, premium brend „nisana“, kada je izazvao saobraćajni udes i skoro potpuno havarisao vozilo. Imao je više od jednog promila alkohola u krvi.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025042806040_13d54986d36927e7b59ef83b02d1f31d9614cf03b291e2dbf50258805a23a1c9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025042806040_13d54986d36927e7b59ef83b02d1f31d9614cf03b291e2dbf50258805a23a1c9" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Slupani infiniti"><figcaption>TOTALNA ŠTETA: Skupi automobil Rudnika Lekić slupao pijan</figcaption></figure>  Nakon tog incidenta bio je prinuđen da podnese ostavku, ali je ostao u Odboru direktora, iz kojeg je smijenjen tek krajem decembra. Poručio je da će on platiti popravku automobila. Vijestima je juče iz Rudnika saopšteno da je i ovo vozilo potpuno havarisano, odnosno da je nastupila totalna šteta. - S obzirom da je vozilo bilo kasko osigurano 90 odsto štete je nadoknadila osiguravajuća kuća, dok je za preostalu štetu sprovedena procedura naknade štete od strane zaposlenog Milana Lekića koja je još u toku – rečeno je Vijestima iz Rudnika. Portalu ETV iz Osnovnog državnog tužilaštva u Pljevljima saopšteno je polovinom marta da još nije okončana istraga o okolnostima ovog udesa. - Obavještavamo Vas da se od strane ovog tužilaštva i dalje sprovodi izviđajni postupak u cilju prikupljanja dokaza i utvrđivanja svih činjenica i okolnosti događaja, o čijem ishodu će javnost biti blagovremeno obavještena – saopštili su tada iz ODT Pljevlja. Lekiću je 11. oktobra prošle godine, nakon što je noć proveo na triježnjenju u policiji i poslije saslušanja u bjelopoljskom Sudu za prekršaje, izrečena kazna od 750 eura i zabrana upravljanja vozilom u trajanju od tri mjeseca. Lekić je privođen i u maju prošle godine zbog upravljanja službenim vozilom pod dejstvom alkohola. Tada je protiv njega podnešena prekršajna prijava. U Specijalnom državnom tužilaštvu formirano je više predmeta u kojima se provjerava zakonitost poslovanja Rudnika uglja Pljevlja za vrijeme dok je na čelu ove kompanije bio Lekić. Status ovih predmeta nije poznat javnosti. Lekić je lider pljevaljskog odbora Nove srpske demokratije i do skoro je bio, maltene, nedodirljiva ličnost u Pljevljima. Međutim, nakon što je ušao u žestok sukob sa predsjednikom Opštine koji, takođe dolazi iz NSD-a, Dariom Vranešom, kojeg je u septembru prošle godine pučem u Skupštini planirao da smijeni, njegov uticaj u ovom gradu slabi.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025042806040_3681ffd94bc86b260e12003687bffda3a697e5a09a7b0489178e3919f0fcce18.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025042806040_3681ffd94bc86b260e12003687bffda3a697e5a09a7b0489178e3919f0fcce18" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="PLJEVALJSKI HARAMBAŠA: Milan Lekić"><figcaption>PLJEVALJSKI HARAMBAŠA: Milan Lekić</figcaption></figure>

Milan Lekić – ni kriv, ni dužan

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta, Uvaženi Okrivljeni, Oče Veseline, Vidim da se javnost uzbunila pa hoću da se osvrnem na vašu odluku da ne prenosite sahranu pape Franja.&nbsp; Evo, šta ja mislim, šta je razlog. Smrt nije najavljena, pa shodno tome ni sahrana, tako da toga nije bilo u Programsko-produkcionom planu! Molim lijepo! A, kao dokazani profesionalci, poštovaoci zakona, standarda, normi i etičkog kodeksa, sve i kad bi htjeli da napravite ustupak, vi jednostavno ne možete protiv obavezujućeg dokumenta (PP plan ima takav status).&nbsp; Prosto ste tako sazdani, često vas to košta, ali ne možete protiv sebe!&nbsp; Evo, kao da gledam, kako je donešena odluka. Okupio se sami vrh RTCG da vidi šta će i kako će. Vi i Boris, možda fizički nijeste bili prisutni, ali vaš duh jeste i te kako, makar putem savremenih tehnoloških naprava.&nbsp; Elem, najmudriji među vama, pa vi vidite ko je to, kad je došlo na red pitanje – šta sa prenosom sahrane, prozborio je: Ima li toga u PP planu? Neko od okupljenih reče – Nema. Najmudriji, shodno tome, zaključi – A, pušti, časti ti, nećemo onda o tom jadu radit i to prenosit! Sahrana ko sahrana, još i to je dodao.&nbsp; Neki prisutni, koji se zalažu za balansirano novinarstvo, kao dodatni argument isukaše i ovo – Nemamo drugu stranu. Bilo bi jednostrano!&nbsp; Jedan od nazočnih, malo avizaniji za krupna pitanja, na razmatranje baci i još jednu sumnju – Kakav nam je stav prema ekumenizmu? Treba li Ii to da nam prilijepe? E, to je bio final touch. Nema preko. Eto, to je tako bilo. Ko ne vjeruje neka provjerava. Samo, jedna napomena, pazite koga pitate. Znam sigurno najmanje jednu osobu koja će vam reći da &nbsp;niti zna ko je Papa i prvi put čuje da je umro. Ima čovjek neke druge sfere interesovanja, ne postizava baš sve da isprati.&nbsp; A, ono, ruku na srce, tog dana kad je bila sahrana Pape, nekako se utrefi, bilo puno nekih drugih važnih događaja. Recimo, baš se pogodilo, da se ovdje u Hramu organizuju neke silne radionice i dešavanja, pa je to trebalo propratit. Provjerite u PP planu! Ima to sigurno, u rubrici – Vjerske organizacije u Crnoj Gori, čitaj Crkva Srbije. To u Hramu &nbsp;bila je čista ekskluziva, pod naznakom VAŽNO, a onaj svjetski događaj ionako svi prenose. Pa je li tako!? Konačno, vazda je bila bliža potkošulja od košulje. A i što da se lažemo, i nad uređivačkim kolegijumom Javnog servisa, ima kolegijum. On stoluje doduše na nekom drugom mjestu, ali veze funkcionišu besprijekorno. I vazda može neka anatema da se otrgne kontroli, pa rezonujemo, ne valja se isturat, jer „zna Centrala nekad da pogreši“. U svakom slučaju, blagodarimo onom ko je smislio PP plan!&nbsp; Pošto smo ovo razjasnili, da pređemo na vedrije teme. Čitam prije nekoliko dana jedan nadahnuti osvrt dr Dragana Koprivice na epohalnu ulogu Borisa Raonića u razvoju Javnog servisa. Doduše, sličan tekst posvetio je onomad i rektoru Božoviću i Univerzitetu Crne Gore, ali nema veze. Od viška hvalospjeva glava ne boli, pa je li tako!? Samo se promijene glavni junaci &nbsp;teksta i to je to.&nbsp; Doktor Koprivica zna da cijeni to što RTCG revnosno prati njegove nastupe u UIKS-u, pa u pomenutom tekstu malo euforično naglašava da je „tokom rada g. Raonića došlo do prave ekspanzije mladosti u ovoj kući“. Nastavlja doktor Koprivica dalje, pa kaže: „Osjeća se trijumf mladosti, novi medijski iskorak i veća kultura obraćanja“. Ovo su sve citati. Ništa ja tu nijesam promijenila.&nbsp; Priznaćete da ovaj &nbsp;korporativni majndset, što bi rekao Vasilije, ogoljen u onom „ti meni, ja tebi“, stvarno fercera, ali mene je više zaintrigiralo zapažanje o „većoj kulturi obraćanja“. Malo čudna konstrukcija, ali ajde. I, kad se namjesti, kad oće đavo – nalećeh ne na to, niti na „novi medijski iskorak“, već na „trijumf mladosti“. Uz dužno poštovanje prema kolegama, moram da primijetim, od ujutro, pa neđe do podneva, ko na traku, sve moji ispisnici! Neki čak I stariji.&nbsp; Možda je „trijumf mladosti“ aktivan radnim danima, a vikendom angažovan ovaj moj uzrast? Otkud znam. I, za kraj, jedna mala galerija sličica. Imam ja svoju arhivu. Apropo ovog obraćanja doktora Koprivice. Na jednom mjestu rekao je da je „na inicijativu Raonića kompletna zgrada Javnog servisa, od podruma do najvišeg sprata, renovirana i dobila mnogo savremeniji izgled“.&nbsp; Aha, kako ne.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250428060412_8b195f969f5b6cf72d6ac182745e760e72319c0bef11e05a4da0b08c375c12f3.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250428060412_8b195f969f5b6cf72d6ac182745e760e72319c0bef11e05a4da0b08c375c12f3" data-rendition-name="original" width="1037" height="867" loading="lazy" alt="RTCG unutrašnjost ispoljašnjost"> </figure>  Neka Vam bog podari mudrost I strpljenje, blagodarim. Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa

Tag: goran-misic

Srbija pod jednom nadstrešnicom

Ko izdrži

Albanija: Rasvijetljeno jedno od najmisterioznijih ubistava, djevojka i njen momak osumnjičeni da su ubili tinejdžera

Mađarska se zvanično povukla iz Međunarodnog krivičnog suda

EU sud osporio Malti zakonitost 'zlatnih pasoša'

PRATITE TVe UŽIVO