Nevladina organizacija Antifašisti Cetinja reagovala je na kolumnu Gojka Perovića „Neka barem svemir čuje nemir…“, objavljenu u dnevnom listu „Pobjeda“, ocjenjujući da se iza njenog duhovnog tona krije pokušaj rehabilitacije četničkog pokreta i negiranja temeljnih vrijednosti antifašističke borbe – saopšteno je iz ove NVO.
- Četnici nisu bili ‘drugi antifašisti’, već ideološki, politički i praktično – fašisti ž poručuju iz Antifašista, ističući da Perovićeva kolumna predstavlja još jedan pokušaj da se kroz religijski diskurs zamagli istorijska istina.
Kako navode, tekst je oblikovan kao duhovna i filozofska refleksija, ali se u njegovoj suštini nalazi „politički pamflet, duboko ideološki intoniran“, sa jasnom namjerom da se četnički pokret predstavi u pozitivnom svjetlu.
U saopštenju se podsjeća da se Srpska pravoslavna crkva u Perovićevom tekstu pokušava prikazati kao univerzalni moralni autoritet, dok se svi koji drugačije misle karakterišu kao protivnici mira – retorika koju povezuju s diskursima iz devedesetih godina prošlog vijeka.
„U maniru sofisticirane manipulacije, Perović pokušava predstaviti SPC kao nepogrešivi etički stub, a kritičare njene uloge kao ‘nemoralne i izgubljene’. To su obrasci prepoznatljivi iz vremena kada je sveštenstvo te crkve blagosiljalo ratne pohode“, saopštavaju Antifašisti.
Perovićeve kolumne, kako navode, predstavljaju „sofisticiran i maštovit pokušaj krivotvorenja istorije“, naročito kada je riječ o ulozi četničkog pokreta tokom Drugog svjetskog rata.
Posebno izdvajaju dokument Stevana Moljevića „Homogena Srbija“ iz 1941. godine, u kojem vide osnovu četničke ideologije zasnovane na etničkom čišćenju, stvaranju „čiste“ srpske teritorije i eliminaciji nesrpskog stanovništva, što – kako ističu – korespondira s nacističkim i fašističkim idejama.
- Četnički masakri u Foči, Goraždu, Sandžaku, Pljevljima i drugim mjestima nijesu bili incidenti, već planska i sistemska politika nasilja - poručuju.
Odgovarajući na Perovićevo pitanje iz kolumne – „ko se borio za smrt fašizmu, a ko za klasnu slobodu“ – iz ove NVO ističu da su istinski antifašisti bili partizani, dok su četnici, kako navode, sarađivali s okupatorima i borili se protiv Narodnooslobodilačkog pokreta.
- Za smrt fašizmu borili su se oni koji su nosili petokraku, a ne oni sa krstom iznad puške - poručuju.
Oni optužuju SPC i s njom povezane političke strukture da danas pokušavaju rehabilitovati četničke vođe poput Draže Mihailovića i Pavla Đurišića, ignorišući njihovu odgovornost za zločine nad civilnim stanovništvom.
- Ne negirate zločine jer ne znate istinu – već zato što vam ona ne odgovara - &nbsp;navodi se u saopštenju.
Antifašisti Cetinja tvrde da cilj takvog istorijskog revizionizma jeste da se kleronacionalizam predstavi kao oblik otpora, dok se antifašizam pokušava kriminalizovati.
- Perović i njemu slični nastoje zamijeniti teze: da su partizani ‘ubijali zbog ideologije’, a četnici ‘branili narod i vjeru’. To je pokušaj stvaranja opasnog, lažnog narativa - upozoravaju.
Na kraju poručuju da fašizam „nema dvije strane“, te da je antifašistički otpor u Crnoj Gori personifikovan u partizanskom pokretu, dok su četnici – ideološki i u djelovanju – bili njegov suprotni, fašistički izraz.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Antifašisti Cetinja: Četnički pokret bio je fašistički, a ne “drugi antifašizam”

Pobjedina greška kod imenovanja novoga kolumniste kao „protojereja stavofora“ je jasna i razumljiva. Logično je da se listu koji je nastao ispod čekića i srpa potkrade greška kod imenovanja titule crkvenog lica. Zapravo je riječ o stavroforu, onome koji nosi krst (od grčkog stavros – krst i phoros – nosilac) a ne stavoforu iliti stafordu (pasmina psa, staffordshire bull terrier), kako su znale voditeljke s televizija iz regije poput Happy i Pinka da izgovore navedenu crkvenu titulu.
Ono što je teže razumljivo jeste da Pobjeda objavljuje kolumnistu koji relativizuje njeno ime i borbu ljudi koji su je osnovali. Ali u današnjem post-truth vremenu i nakon Ajnštajnove teorije relativiteta ništa nije nemoguće, pa ni relativizacija djelovanja kolaboracionističkog i zločinačkog četničkog pokreta i pranje biografija kolaboracionista i zločinaca Srpske pravoslavne crkve u „komunističkome“ listu.
Tako je u Pobjedino antifašističko nasljeđe uletio padre Gojkov meteor relativiteta. Pobjeda izgleda preuzima štafetu od Vijesti kad je riječ o relativizaciji malignog djelovanja današnjih predstavnika bjelaško-četničke ideologije. A stavofor Gojko i njegova organizacija su istinski nasljednici navedenih ideologija i u skladu s njima, prvaci u razaranju antifašističkog, građanskog, evropskog i državnog bića Crne Gore. To se u Pobjedi donedavno znalo.
A danas nam padre Gojko sa stranica Pobjede poručuje kako su četnici dobri momci (antifašisti) koje su istorijske i društvene okolnosti (poput nadirućeg komunističkog zla) naćerale na zločine i saradnju s nacifašistima. I da ih likvidacija i stradanje bez adekvatnog sudskog procesa čini žrtvama a ne zločincima.
Neka barem „svemir“ čuje ovu istinu kad već „egzaltirana braća i susjedi ne žele i ne mogu“ - poručuje nam stavofor sa stranica „komunističkog“ lista.
Dalje nam poručuje da su svi u jednom istorijskom trenutku (djelimično ili otvoreno) sarađivali s fašistima, a da se to samo spočitava četnicima. Zato treba spočitavati Narodno-oslobodilačkom pokretu pod vođstvom KPJ što nije ušao u rat s Hitlerom 1933. godine, nego tek 1941. kada je njihova zemlja napadnuta, dok s druge strane treba pravdati kolaboraciju četnika, odnosno Kraljevsku vladu i vojsku, time što su do 1941. bili protiv Hitlera.
Lije krokodilske suze padre Gojko što su komunisti predvodili oslobodilački rat, isti ti komunisti čija je ideologija od strane EU izjednačena s nacizmom. I naravno, padre Gojko izvodi zaključak, ako je komunizam jednako nacizam (evo EU tvrdi), onda su komunisti i nacisti isto, onda kolaboracija četnika s nacifašistima protiv komunista nije ništa loše. Samo su se borili protiv jednog zla koristeći resusre drugog zla. I zato četnici nijesu zločinci, nego žrtve koje su u datim istorijskim okolnostima birale manje zlo. A da su bili u pravu, govore nam zločini komunističkog sistema nakon oslobođenja.
I zato Joanikije Lipovac, Milorad Vukojičić alijas pop Maca i Slobodan Šiljak nijesu zločinci nego svetitelji i antifašisti. Borili se protiv zla (komunističkog), kao što su se antifašisti borili protiv drugog zla (nacističkog). A to što su ubijali i prokazivali komuniste i njihove familije, radili su dobro djelo, jer je, jelte, komunizam isto što i nacizam. Kako nam poručuje stavofor sa stranica „komunističkog lista“ – „SPC nije kanonizovala mitropolita Joanikija Lipovca zbog njegove nesumnjive saradnje s okupatorom, nego ga je kanonizovala zbog njegove brige o ugroženom i gladnom narodu tokom rata i zbog njegove mučeničke smrti i zločinačkog postupka nad njim, koji su sproveli isti oni koji su u životu ostavili (hvala Bogu, neka su) jednog kardinala Stepinca!“ I zato Josef Kramer, „Zvijer iz Bergena“, nije zločinac i monstrum, nego brižljivi porodični čovjek. Ne treba ga gledati u svijetlu služenja nacističkom režimu kao zloglasnog logorskog komandanta jer su ga na to naćerale istorijske i društvene okolnosti, nego kao brižnog supruga i oca te bi njemačko društvo trebalo da rehabilituje Kramera i u čitanke uvrsti njegova brižna pisma koja je slao svojoj porodici, da se na njima vaspitava i obrazuje njemačka mladost. Komparativna prednost Joanikija Lipovca u društvenoj rehabilitaciji je što je likvidiran bez suđenja, dok je Josef Kramer ipak likvidiran nakon suđenja. Ali to ne bi trebalo da zaustavi AFD mladež, sve se može kad se imaju društvena moć, pare i uticaj. Evo, primjer za to su stavovi i prijedlozi stavofora sa stranica „komunističkog“ lista.
Kad imate društveni uticaj, može vam se tekst na kojem bi pozavidio čak i IN4S, objaviti u normalnom glasilu i to će se naravno pravdati demokratizacijom društva i slobodom riječi. Radom na takozvanom pomirenju u kojem treba da se pomire oslobodioci države i oni koji su zajedno s okupatorima ubijali oslobodioce države i njihove familije.
I to samo zato što se određenim društvenim moćnicima i krugovima ne sviđa ideologija onih koji su oslobađali državu, iako su u oslobađanju države učestvovali i oni kojima ta ideologija nije bila bliska. I ta relativizacija ide preko notorne činjenice da jugoslovenski komunizam nije bio staljinističkog tipa kojeg je EU izjednačila s nacizmom, što ne oslobađa jugoslovenski socijalizam njegovih zločina. I stoga treba da se povede rasprava o zločinima tokom i nakon oslobođenja rata od strane KPJ, ali to ne mogu raditi organizacije i pojedinci koji slave zločince i saradnike okupatora. Jer zločini KPJ ne čine četnike i kolaboracioniste dobrim momcima i antifašistima. Komunistička borba je pozitivna zato što su se borili protiv okupatora za oslobođenje zemlje za razliku od četnika koji su se borili s okupatorima protiv partizana a ne za oslobođenje zemlje. I to je notorna istina koja je odaslata u svemir i koliko god se padre Gojko i Crkva Srbije trudili da odašilju drugu poruku u svemir, njihove poruke će završiti u crnoj rupi kao što su i oni na čiju rehabilitaciju pozivaju.

1250x600

1084x550

Padre Gojkov svemir relativiteta

Sveštenik Crkve Srbije, Gojko Perović, u intervjuu koji je dao Žurnalu, iznio je niz neistina i manipulacija i pokazao da je i dalje – rekli bismo sa pravom, opsjednut Demokratskom partijom socijalista, smatraju iz ove partije.
- Zna Perović da Demokratska partija socijalista nema nikakvu namjeru da postane nekakva ,,pseudo-Crkva” kako je to rekao u odgovoru na jedno pitanje, ali da i te kako ima namjeru da suzbije pseudo-političko djelovanje organizacije kojoj on pripada, a koja umjesto da se bavi vjerskim i duhovnim pitanjima pokušava da ideološki redefiniše Crnu Goru i da istorijskim revizionizmom potčini državu sebi i svojoj kleronacionalističkoj viziji- navodi se u saopštenju DPS-a.
To je, ističu, ono u čemu će Demokratska partija socijalista, kao i do sada biti brana Crkvi Srbije koju Perović predstavlja.&nbsp;
- Baš kao što ćemo biti brana i neprimjerenom političkom uticaju organizacije kojoj on pripada a koja je svoje sveštenstvo svela na predsjednike mjesnih odbora u izbornim kampanjama, a Mitropolite na koordinatore parlamentarne većine koji ,,strepe od opasnosti da se ne mogu dogovoriti ljudi koji vladaju ovom državom” kako reče nedavno Joanikije Mićović tokom uskršnje liturgije – koje su inače postale platforma za slanje političkih poruka. Ne zaboravljamo naravno ni obučene specijalce Mijajla Backovića i Metodija Ostojića koji duhovni poziv sprovode dok voze auta čija je cijena iznad 100.000 eura i provode noći po primorskim hotelima u društvu starleta ili trče maratone u političkim trkama brutalno zloupotrebljavajući mantiju, ucjenjujući građane i prijetići im na najstravičniji način da bi uticali na to kome će dati svoj glas podrške- poručili su iz DPS-a.
Obratili su se Peroviću iz DPS-a , da razumiju njegovu opsesiju Demokratskom partijom socijalista jer bez obzira na čitav repertoar zloupotreba koji je iskoristio nije uspio da slomi kičmu građanske, dostojanstvene i suverene Crne Gore.&nbsp;
- Razumijemo i da je taj termin za vas nepoznanica. Pokazali ste to na djelu time što poslušno služite beogradskom režimu uprkos činjenici što su to isti oni koji su u samo par godina srušili kompletno životno djelo Amfilohija Radovića ukidanjem Episkopskog savjeta i titule arhiepiskopa za Mitropolita crnogorsko-primorskog, a od skoro uvođenjem i titule Mitropolita za episkopa budimljansko-nikšićkog kako bi se u potpunosti obesmislila uloga crnogorskog mitropolita. Toliko o vašem autoritetu i integritetu u crkvenim redovima-poručili su iz DPS-a.
U saopštenju, iz Demokratske partije socijalista zaključuju da ispade da su &nbsp;ipak ona voćka čudnovata, a Perović onaj kojem strah životu kalja obraz često, koristeći se Njegoševim stihovima, kojima, dodaju, Perović voli da se diči.

DPS: Opsesija Gojka Perovića DPS-om razumljiva, ali to ne opravdava količinu neistina i manipulacija koje iznosi u javnost

Srpska pravoslavna crkva (SPC) već godinama aktivno sprovodi istorijski revizionizam, pokušavajući da kreira poželjnu istorijsku sliku i promoviše ideologiju "krvi i tla", upozorio je istoričar i profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost (FCJK) Boban Batrićević.&nbsp;
Batrićević je, gostujući u emisiji "Na kraju dana" na Televiziji E, govorio o političkim i ideološkim strategijama koje, prema njegovim riječima, dolaze iz Beograda.
- Pošto nije popularno promovisati etničko čišćenje, oni su prepakovali Moljevićevu studiju i na jedan novi način pokušavaju predstaviti četnički pokret kao antifašistički i odatle počinje problem, zato što oni osvjedočene saradnike okupatora žele predstaviti kao pozitvne istorijske ličnosti i to rade vrlo uspješno zahvaljujući ovoj mlađoj generaciji koja je izašla ispod mantije Amfilohija Radovića, koja je opet izašla ispod mantije Justina Popovića i to je ta opasna genealogija crkvenih otaca iz crkve Srbije - rekao je Batrićević.
Prema njegovim riječima, Crkva Srbije djeluje kao dio šire strategije, u funkciji ostvarivanja ideja tzv. „srpskog sveta“.&nbsp;
Batrićević je kazao da se na prostoru regiona sprovodi modifikovana verzija plana „Homogene Srbije“, istorijskog dokumenta koji je kreirao advokat Stevan Moljević.
- To što radi crkva Srbije dio je mnogo šire i mnogo veće strategije, asimilacije koju ona sprovodi na prostoru zacrtanom u mapama "srpskog sveta", i ona je modifikovana verzija zapravo jednog istorijskog dokumenta, poznatog pod imenom "Homogena Srbija", koju je napisao Moljević advokat i koji je zapravo nacrtao etnički čiste granice kakva ta velika Srbija treba da izgleda - rekao je Batrićević.
Dodao je da institucije Crne Gore ne pridaju dovoljno pažnje malignim spoljnim uticajima, ali je pohvalio rad Digitalnog forenzičkog centra, koji se tim pitanjima detaljno bavi.
- Režim u Srbiji je zacrtao novu kartu Balkana u ekonomskoj, vojnoj i teritorijalnoj dimenziji, onako kako je oni vide, reobnova srpske moći koja počiva na ljudima i idejama koje Srbiju prezentuju kao centar okupljanja balkanskih naroda, slovenskih naroda, koji žive na ovom prostoru, koji pričaju sličan jezik i kojima oni ne priznaju nacionalnu posebnost, jer ih smatraju Srbima - istakao je Batrićević.
Govoreći o istorijskoj reinterpretaciji, Batrićević je upozorio da SPC glorifikuje četnički pokret, uprkos njegovoj odgovornosti za masovne zločine.
- Crkva glorifikuje četnički pokret, koji je pravio masovne zločine - podsjetio je Batrićević, navodeći da su ti zločini, uključujući genocid, počinjeni „na prostoru Crne Gore, na prostoru Srbije, Bosne i Hercegovine, na prostoru Kosova, ravni ustaškim zločinima.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 55.86%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fbatricevic-gojko-perovic-je-najveca-opasnost-za-gradanski-karakter-crne-gore&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FY-1PiRrCQ-c%3Fsi%3DmA-fsMC5CM0e_gis&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Batrićević: Režim u Srbiji je zacrtao novu kartu Balkana u ekonomskoj, vojnoj i teritorijalnoj dimenziji

Nakon što je nedavno mitropolit Joanikije proslavio Pavla Đurišića, četničkoga koljača na čijoj duši leži više od deset hiljada zvjerski pobijenih civila, poglavito muslimana ali i drugih koji nijesu htjeli prigrliti četničku ideologiju, i ko zna koliko onih koje je u zimu 1944. naveo na zli put bez povratka iz Crne Gore, pažnju je na sebe skrenuo pop Gojko Perović neuspjelim pokušajem relativizacije Joanikijeva čina.
Kao da ima ikoga kome nije jasno da je Jovan Mićović ime Joanikije odabrao baš u spomen na svoga prethodnika, osuđenoga kolaboranta nacističkoga i fašističkoga okupatora iz Drugoga svjetskog rata. I kao da je slučajno današnji Joanikije svoj pomen Pavlu Đurišiću održao baš onđe đe je prije 30 godina dovršeno ono što je Đurišić započeo prije 80 godina.
Nije ovđe riječ ni o mitropolitu Joanikiju ni o popu Gojku. Nije riječ ni o Pavlu Đurišiću. Djelatnost svakojega od njih odveć je poznata da bi se što novo o tome moglo reći.
Riječ je ovđe o izmišljanju tradicije i lažiranju istorije, i to ne neke daleke, dukljanske recimo, no one koja još uvijek ima žive svjedoke.
Nedavno je u Podgorici održana "dijaloška tribina" u organizaciji SPC, đe su učestvovali Kemal Đečević, predstavljen kao "predstavnik stare podgoričke porodice", predśednica Skupštine Glavnoga grada Jelena Borovinić-Bojović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski pop Predrag Šćepanović, uz moderaciju popa Gojka Perovića.
Sudeći po onome što je saopštio Kemal Đečević, bratstvo Đečevića dogovorno je i jednodušno obnovilo Markovdansku litiju zajedno s ondašnjim mitropolitom Amfilohijem, kojega je Halit Đečević s nestrpljenjem ispred kuće čekao punih pedeset godina!
"Nije bilo lako", veli Kemo Đečević, "1992. godine obnoviti litije, ni nama, ni Mitropoliji. Ono što sam zapamtio je da je nakon toga naboj u gradu nestao. Desilo se jedno druženje, susret, obnova tradicije koja, nema dileme, da tako bude i u buduće." S njim je saglasan i sveštenik Šćepanović koji, podśećajući da je otac Kemala Đečevića Amfilohija dočekao kosovskim božurima, veli: "Podgorica je disala jednim duhom."
I jest istina. Podgorica je disala tada jednim duhom. Duhom velikosrpstva.
Ne ulazeći u to je li bratstvo Đečevića doista jednoglasno odlučilo da zajedno s Amfilohijem obnovi tradiciju koja je, kako Kemo Đečević veli, nepobitno postojala između dva svjetska rata, ovđe bi, možda i bez očekivanja odgovora, trebalo postaviti pitanje i "predstavnicima" drugih starih podgoričkih porodica śećaju li se i oni zbilja kako se tada opučio susret, nastalo druženje, netragom nestao naboj?! Ili možda i dalje pamte kako se tada stvarno obnovila tradicija, ona koja je uspostavljena odmah nakon Prvoga svjetskoga rata i trajala sve do kraja Drugoga svjetskoga rata?
Ne pitam ih za pljačku iz 1918. Možda su propuštili da o tome čuju opljačkane. Možda se nijesu upoznali s rođacima koji su u doba kad je zaživjela tradicija koju Kemo Đečević obnavlja odselili u Skadar, u Sarajevo, ili još dalje, da se više nikad ne vrate. Ne pitam ih, dakle, o tome.
Pitam ih śećaju li se pjesničkoga repertoara koji se opučio nakon obnove tradicije kojoj ovih dana dižemo spomenik. A pjevalo se tada, sve u duhu koji priziva sveštenik Šćepanović "da se volimo, da život kratko traje" ovako nekako: "Ko će drugi, ja ću prvi, da pijemo turske krvi" ili "Muslimani crni vrani, crni su vi došli dani" ili "Leleču turci, kukaju bule" ili "Od Mostara do Jordana neće biti muslimana" i tako redom, sve u duhu zajedništva, bratstva i obnove tradicije.
Današnji Podgoričani stoje pred izborom: vjerovati sopstvenim očima ili Kemu Đečeviću. Mogu se, istina, odlučiti ni za jedno ni za drugo i izguglati ponešto o tradiciji koju nam obnavlja SPC i Kemo Đečević. Guglajući naići će na Arkana, na Amfilohijeve propovijedi o lažnim ljudima lažne vjere koja sije duhovnu smrt. I tako dalje.
Oni pak iz staropodgoričkih muslimanskih porodica koji pristanu na serviranu laž uprkos sopstvenim varljivim očima postupiće sramno i stidno prema svojim prijateljima i komšijama koji su ih, kao ubjedljiva i hrabra manjina, krili i 1918. i 1998, koji su im čuvali kuće, imovinu a nerijetko i život, ne pristajući na tradiciju koju ovih dana za račun aktuelne vlasti i SPC promoviše Kemo Đečević.
To je sramno i stidno i pred sopstvenim precima koji su oslobađali Podgoricu u Drugome svjetskom ratu od izdajnika i četnika koje SPC danas promoviše.

Vjerovati Kemu Đečeviću ili sopstvenim očima?

Sveštenik Srpske pravoslavne crkve (SPC) Gojko Perović, reagovao je na to što su brojni mediji, partije, organizacije, udruženja i pojedinci osudili izjave Mitropolita Joanikija da je četnički vojvoda Pavle Đurišić bio veliki junak nepobjedivog karaktera.
Perović kaže da mediji prenose i naglašavaju problematične i dvosmislene stvari, a one lijepe zaobilaze.
- Mediji će prenijeti govor mitropolita Joanikija o Pavlu Đurišiću, a neće prenijeti bezbrojne primjere saradnje SPC i Islamske zajednice, pa i muslimanskih porodica u Crnoj Gori. Za par dana ćemo imati Markovdansku litiju u kojoj ćemo, između ostalog, obići porodicu pokojnog Halida Đečevića, po višedecenijskoj praksi ustanovljenoj krajem prošlog vijeka. Da li će vaš medij govoriti o tome? Ni aktuelni govor mitropolita Joanikija nije prenijet integralno. Govorio je i o četničkim zločinima, i o potrebi da se svi zločini svih strana ispitaju. Da ni jedan zločin ne ostane sakriven - rekao je Perović.
Zašto, pita on, to niko ne prenosi.
- Povod mitropolitivog govora nijesu bili četnički zločini, koje je između ostalog pomenuo, nego veliko stradanje naroda i kraljevske vojske koje se zbilo u proljeće i ljeto 1945 na području današnje BIH, Hrvatske i Slovenije. U tom stradanju se našao i Pavle Đurišić, a vladika je sa sveštenstvom održao pomen za sve te nastradale ljude, medju kojima je najviše bilo civila - navodi Perović.
Svjesni su, dodaje on, da način na koji je mitropolit hvalio Đurišićeva dobra djela (što se čini na sahrani i pomenu svakom pokojniku) zvuči prenaglašeno i neprimjereno, pogotovu u kontekstu zločina koje je Đurišićeva vojska učinila godinama prije svoga sopstvenog stradanja.
- Ali, niti je mitropolitiva namjera bila da veliča zločine, niti da ih skriva. Na to ukazuje integralni tekst njegovog slova. Namjera je bila da se ukaže na veliko stradanje velikog broja nevinih ljudi koje je vojska Pavla Đurišića bezuspješno pokušala da spase, a svi ti dogadjaji su od javnosti decenijama skrivani - rekao je Perović.

Gojko Perović: Mediji prenose i naglašavaju problematične i dvosmislene stvari, a one lijepe zaobilaze

Čega se pametan stidi to je osnov za busanje u prsa junačka nominalnom ministru finansija i utunjenom Ministarstvu finansija u vezi sa javnim dugom - kazala je ekonomska analitičarka Mila Kasalica za Televiziju E.
Javni dug Crne Gore manji od grčkog, italijanskog, francuskog, španskog. Ovako se Ministarstvo finansija pohvalilo podacima da je ukupan javni dug Crne Gore na kraju septembra iznosio 4,76 milijardi eura, odnosno 58,59 odsto bruto domaćeg proizvoda, odnosno da je bio u granicama mastrihtskih kriterijuma, prema kojima ne smije da bude veći od 60 odsto BDP-a.
Kasalica za našu informativnu emisiju "24 sata" kaže da nije Crna Gora bolja ni u formi ni u suštini oko podataka u vezi sa javnim dugom ni od Grčke, ni od Italije, ni od Francuske, ni od Španije.&nbsp;
- Nedavna inormacija Ministarstva finansija ne dobacuje do manipulacije, već predstavlja neki nedostojni instagramski tviter ili tviteraški post na Instagramu - rekla je Kasalica.
Takva vrsta informacije je, prema njenim riječima, u službi je prikrivanja upozorenja na račun javnog duga koje crnogorske vlasti dobijaju sa domaćih i stranih adresa.
- Treba da se sakrije činjenica da su zadnjih tri do pet mjeseci i Državna revizorska institucija i Međunarodni monetarni fond i sve evaluacije Evropske komisije tražile da se poštuje Zakon o fiskalnom budžetu i fiskalnoj odgovornosti, da se poštuju limiti koji su setovani i da se u vezi sa javnim finansijama ponašamo odgovorno. To, nažalost, 44. Vlada ne umije čak ni na nivou tviteraškog posta - ističe Kasalica.
Poslanik Socijaldemokrata Boris Mugoša smatra da je informacija Ministarstva Vladino PR skretanje pažnje.
- U nedjelji kad se Vlada zadužila 450 miliona eura + 50 miliona eura od državnih obveznica namijenjenih građanima afirmiše se informacija o stanju duga na kraju septembra. U 2025. godini Vlada se zadužila preko 1,3 milijarde eura. U sljedećoj godini planirano potencijalno zaduženje do 3,2 milijarde eura. Podsjećam da će prema projekcijama Vlade javni dug na kraju 2028. biti šest milijardi eura (50 odsto veći nego prije pet i po godina). Da ne pričamo o strukturi BDP-a (njegovoj razvojnoj komponenti) i manipulativnom poredjenju dug/BDP sa zemljama EU - naveo je Mugoša na mreži Iks (X).
Evropska komisija je u posljednjem Izvještaju ocijenila da je budžet Crne Gore pod teretom javnog duga, te da će biti potrebne dodatne mjere kako bi se javni dug stabilizovao ispod 60 odsto BDP-a, imajući u vidu visoke mandatorne troškove te fiskalnu dinamiku koja je dodatno oslabljena smanjenjem doprinosa za PIO.&nbsp;
Za unapređenje tržišne ekonomije potrebno je, kako su ukazali, ograničiti javnu potrošnju i uz poštovanje fiskalnih pravila, povećati prihode.
Prilog novinarke TV E Marine Ilić.

Kasalica: Čega se pametan stidi to je osnov za busanje u prsa junačka nominalnom ministru finansija

U najpoznatijem muzeju na svijetu, Luvru, dogodio se novi incident nakon smjele pljačke dragulja koja je otkrila bezbjednosne propuste.
Otkriveno je da je prošlog mjeseca curenje vode oštetilo stotine knjiga u odjeljenju za egipatske starine u ovom pariškom muzeju, što je ukazalo na nove probleme u održavanju najposjećenijeg muzeja na svijetu.
Prema veb stranici La Tribune de l'Art, pogođeno je oko 400 rijetkih knjiga zbog lošeg stanja cijevi, dok odjel već godinama traži sredstva za zaštitu kolekcije.
Zamjenik administratora Luvra Fransis Stajnbok rekao je za BFM TV da je curenje zahvatilo jednu od tri prostorije biblioteke i da su oštećena djela uglavnom ona koja koriste egiptolozi, dok dragocjene knjige nisu pogođene.
Popravke su planirane za septembar 2026. godine.
Ovaj incident dolazi samo nekoliko sedmica nakon velike pljačke dragulja u muzeju u oktobru, kada su četvorica provalnika ukrala dragulje vrijedne 102 miliona dolara, otkrivajući ozbiljne bezbjednosne propuste.
Iako je nekoliko osoba uhapšeno u toku istrage o čuvenoj pljački, nakit još nije pronađen.
U novembru su strukturne slabosti dovele i do djelimičnog zatvaranja galerije s grčkim vazama.

Novi incident u Luvru: Oštećeno oko 400 rijetkih knjiga, otkriveni i novi propusti u muzeju

Četiri petine budžeta odnosi se na finansiranje rashoda koji su obavezni da se plate - funkcionisanje javne uprave, penzije, plate, zdravstvo, dok je za učešće kapitalnih izdataka predviđeno 10 odsto, što znači da 10 odsto ukupno projektovanog budžeta predstavlja razvojnu komponentu. S obzirom na ovakav odnos između ovih stavki u budžetu ne možemo govoriti o razvojnom budžetu - ocijenio je u informativnoj emisji "24 sata" na Televiziji E istraživač u Institutu za strateške studije i projekcije Milika Mirković.
Komentarišući budžet za iduću godinu, vrijedan 3,78 milijardi eura, navodi da, kada se pogleda struktura, može se vidjeti da se na tekuću potrošnju izdvaja 80 odsto, odnosno za zarade zaposlenih blizu 35 odsto, socijalna davanja oko 30 odsto i slično.
- Uzimajuću projektovane prihode i rashode vidimo da je projektovan i deficit, što znači da država planira da potroši više nego što može da prikupi kroz poreze i druge prihode - kazao je Mirković.
Govoreći o javnom dugu Crne Gore, ukazao je na to da je na kraju trećeg kvartala smanjen u odnosu na drugi kvartal i to zbog otplate dugova, kao i zbog toga što nije bilo zaduživanja u toku trećeg kvartala.&nbsp;
- Od septembra do danas javni dug se izmijenio, odnosno prije nekoliko dana povećan je za 450 miliona eura, a prethodno za 50 miliona, tako da će na kraju četvrtvog kvartala procenat javnog duga biti izmijenjen - rekao je Mirković.
Komentarišući povećanje javnog duga za 500 miliona eura smatra da je jasno da se država više oslanja na dug kao osnovni mehanizam održavanja budžetske stabilnosti.
- Zaduživanje nije sporno samo po sebi, ali je indikativno da se koristi u trenutki kad se obavezni rashodi poput zarada, penzija i zdravstva dostigli nivo koji ne može da se finansira shodno ekonomskim aktivnostima, odnosno iz sopstvenih izvora - istakao je Mirković.
Naredne godine je, kako dodaje, potencijalno zaduživanje više od tri milijarde.
- Ne radi se o jednokratnoj cifri, nego se nastavlja trend da se razlika između prihoda i rashoda finansira kroz kredite i takav budžet, koji funkcioniše na novim zaduživanjima, ne znači da dug više nije razvojna komponenta, već je sistem za održavanje i finansiranje potrošnje, što vuče za sobom određen fiskalne rizike - ocijenio je Mirković.
Govoreći o planiranim projektima, odnosno što je realizovano ranije, kaže da je u prvih devet mjeseci nivo izvršenja 95 odsto plana, prošle godine bilo je veće od plana, a 2023. znatno niže.&nbsp;
- Podaci pokazuju oscilaciju u realizaciji kapitalnih izdataka. Pored same liste kapitalnih projekata i infrastrukturnih projekata , važna je mogućnost realizacije. Godinama imamo da se projekti prebacuju i da se kapitalni budžet ne realizuje u potpunosti - naveo je Mirković.

Mirković: Ne možemo govoriti o razvojnom budžetu

Crnogorska plivačica Iskra Dedivanović sa četiri medalje, tri lična rekorda i nagradom za treću najbolju juniorku po IPC bodovima, završila je nastup na šestom &nbsp;Međunarodnom plaraplivačkog festivalu u Zagrebu, saopšteno je iz Paraolimpijskog komiteta Crne Gore.
Odličan nastup imali su i ostali članovi podgoričkog kluba Mako Đurđa Borović (S14) i Ognjen Rončević (S14), koji su postigli &nbsp;značajan napredak, veliki broj ličnih rekorda i visoke plasmane u svojim klasama.
- Dedivanović je u konkurenciji juniorki, u kategoriji S9, sa ličnim rekordom pobijedila na 100 metara leđno, kao drugoplasirana završila je na 100 delfin i &nbsp;50 delfin sa ličnim rekordom. Bila je trećeplasirana na 100 slobodno, a svoj najbolji rezultat isplivala je i na 50 slobodno, što je bilo dovoljno za peto mjesto - precizirano je u saopštenju.
Trener Danijela Bulatović navela je da je Iskra ostvarila nekoliko vrhunskih rezultata, uključujući pobjedu na 100 metara leđno i tri lična rekorda.&nbsp;
- Osvojila je treće mjesto među najboljim juniorkama takmičenja - nagradu koja se dodjeljuje plivačicama sa najvećim zbirom IPC bodova iz četiri discipline u kategoriji Junior - kazala je Bulatović.
Rončević je u konkurenciji juniora, kategoriji S14, bio četvrti na 50 leđno (lični rekord) i 100 leđno, šesti na 200 slobodno, a 11. na 50 i 100 metara (lični rekord).
- Ognjen je zabilježio dva lična rekorda potvrđujući veliki napredak u kontinuitetu - navela je Bulatović.
U istoj kategoriji, u konkurenciji mladih, Borović je bila treća na &nbsp;100 prsno, kao petoplasirana završila je na 50 leđno (lični rekord), 100 leđno (lični rekord) i 50 prsno, dok je uz lični rekord kao šesta završila trku na 50 metara slobodno.
- Đurđa je nastupila izuzetno sigurno, ostvarivši tri lična rekorda i bronzu u disciplini 100 m prsno - rekla je Bulatović.
Ona je naglasila da je u Zagrebu bilo izvanredno takmičenje za malu ekipu plivačkog kluba Mako.
- Plivači su pokazali veliku zrelost, borbenost i pravi takmičarski duh. Ponosna sam na njih što iz svakog starta izvuku maksimum i što se na svakom međunarodnom takmičenju vidi njihov napredak. Zagreb je bio odlična završnica i veliki motiv za naredna takmičenja - zaključila je Bulatović.
Festival u Zagrebu okupio je plivače iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Austrije, Italije, Luksemburga, Norveške, Estonije i Crne Gore.

Dedivanović sa tri lična rekorda do priznanja za treću najbolju juniorku festivala

Danima je trajala drama mladog ljekara, doktora u Opštoj bolnici u Pljevljima dr Kerima Halilovića hoće li mu direktor ove zdravstvene ustanove dr Saša Grbović dati dozvolu da otputuje na prestižnu edukaciju u Davosu u Švajcarskoj, uključilo se i Udruženje ortopeda i traumatologa, Sindikat doktora medicine i Ministarstvo zdravlja, kao i ministar dr Vojislav Šimun lično i uspjeli su da izdejstvuju da Halilović dobije, ne slobodne dane, već se Grbović umilostivo i juče mu odobrio odmor?! Dr Halilović jutros je otputovao u Davos, ali ovaj slučaj otvorio je ozbiljno pitanje samovolje čelnika institucija u našoj zemlji, potvrdio u kolikoj mjeri su progonu izloženi ljudi koji se usude da se bore za svoja prava, ali i opasnu praksu nekažnjivosti uslovljenu, nažalost, najčešće političkim trgovinama, moćnika koji se iživljavaju nad za njih nepodobnima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6" data-rendition-name="original" width="1440" height="992" loading="lazy" alt="Dr Kerim Halilović "><figcaption>Dr Kerim Halilović(Photo: PV portal)</figcaption></figure>  Portal ETV još prije nekoliko dana uputio je pitanja ministru Šimunu, pored ostalih, hoće li dr Grbović snositi posljedice za svoje neprihvatljive postupke u slučaju dr Halilovića, ali nam nije odgovoreno. Logika aktuelnih vlastodržaca u Crnoj Gori je da kao noj zabiju glavu u pijesak i sačekaju da „oluja“ prođe. Bez osjećaja odgovornosti za javni interes i obaveze da saopšte građankama i građanima, koji ih plaćaju, informacije koje su od opšteg interesa. Odgovornost za slučaj dr Halilovića ove sedmice, pred skupštinskim odborom za zdravstvo, rad i socijalno staranje, zahtijevao je i dr Nermin Abdić koji je bio kategoričan da se radi o mobingu. - ...to je završeno. Imamo vrlo preciznu instrukciju kako postupiti u tom slučaju i to je dostavljeno. Obezbijedio sam ja lično zamjenu, u saradnji sa direktorom Opšte bolnice Bijelo Polje – kazao je Šimun, odgovarajući na pitanje Abdića. To je bio utorak, 2. decembar, međutim dr Halilović dozvolu od dr Grbovića dobio je tek juče, 5. decembra, dan pred put i to nakon druge pisane urgencije Ministartsva zdravlja?! - Odluka da mi ne dozvoli da idem na edukaciju je Grbovićeva odmazda. Skupljao sam pare da se prijavim za ovu edukaciju. To je najveći ortopedski institut na svijetu. Sve smjernice u ortopediji oni diktiraju. Još 20. oktobra sam mu tražio slobodne dane i on je odgovorio - ne može, iako mora da mi da slobodne dane za obuku. Odbio je i da mi dozvoli i da uzmem odmor – kazao je dr Halilović prije nekoliko dana za Portal ETV. A dr Abdić je zahtijevao od ministra Šimuna da „ispita“ slučaj dr Halilovića i poručio da će se, kao član Udruženja ortopeda i traumatologa Crne Gore, potruditi da on dobije epilog. - ... jer ako taj kolega nije u stanju da organizuje posao za četiri dana, a mi smo ga organizovali u mnogo težim vremenima za vrijeme korona krize, onda taj uvaženi kolega ne zavrjeđuje da bude direktor te institucije. Po meni je ovo klasični mobing – bio je kategoričan dr Abdić. Ministar Šimun sam je na Odboru saopštio da „zabrana edukacije zapošljenom predstavlja i izvjesno kršenje Zakona o zdravstvenoj zaštiti“. Nažalost, uskratio nas je za odgovor da li će zbog toga čelnik pljevaljske bolnice i snositi bilo kakvu odgovornost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="Opšta bolnica u Pljevljima"><figcaption>Opšta bolnica u Pljevljima(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dr Abdić je na Odboru podsjetio ministra da je on taj koji je „na vrhu priramide zdravlja“, uz konstataciju da se mora znati „ko kosi, ko vodu nosi“. Šimun je, ovoga puta, istina u posljednjem trenutku, uspio da on bude „kozbaša“, ali ponašanje i poruke dr Grbovića, kao i činjenica da je reagovao tek nakon urgencija Ministarstva, ukazuju da direktor pljevaljske bolnice ne haje za autoritet institucije, a još manje na zakonske propise. Edukacija u Davosu, koju je dr Halilović, inače, sam platio, kotira se, kako je saopštilo i Ministarstvo zdravlja, visoko na ljestvici medicinskih obuka. Iz Ministarstva su saopštili da se „program AO Davos Course ubraja u edukacije od izuzetnog međunarodnog značaja za oblast ortopedije i traumatologije, te da znanja i kompetencije stečene na takvim programima predstavljaju direktnu korist za zdravstveni sistem Crne Gore“. Kurs u Davosu održava se od od 6. do 12. decembra.

Šimun bez komentara hoće li čelnik pljevaljske bolnice biti kažnjen

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Grupa građana koja protestuje na Kruševom ždrijelu saopštila je da će privremeno obustaviti proteste nakon što su u policiji potvrdili da Goran Jokić više nije načelnik RCB Centra. Poručili su da je njihova mala pobjeda tek korak u odnosu na to što će se desiti kroz sudske i druge procese.
Više od deset mjeseci traje neprekidna i uporna borba građana Cetinja koji traže pravdu i istinu za sve stradale i ranjene u dva masovna zločina na Cetinju.
Na žalost, kako je grupa građana navela u saopštenju, institucijama sistema i najodgovornijima je trebalo deset mjeseci, nakon ćutanja i ignorantskog odnosa prema protestu, da sankcioniše samo jednu od karika u sistemu odgovornosti, odgovornoj za seriju propusta kada su ova dva zločina u pitanju.
Na drugoj strani, oni su, kako kažu, pokazali da upornost u duhu crnogorskog trajanja daje rezultate, te poručuju da neće stati na ovome.&nbsp;
- Vjerujemo da će sudske institucije i Ministarstvo pravde imati u vidu našu odlučnost i upornost, kao i težinu slučaja koji je pred njima i da neće dozvoliti naš povratak na Kruševo ždrijelo. Za razliku od onih kojima je bio cilj da ovaj grad izumre, mi smo za život, da život traje i bude najveća vrijednost i zato u prilog predstojećim, za nas bolnih, božićnih i novogodišnjih praznika privremeno obustavljamo protest,sa porukom, naša mala pobjeda je tek korak u odnosu na to što će se desiti kroz sudske i druge procese - poručili su u saopštenju za javnost.
Zahvalili su se svima koji su im dali podršku, kako sa Cetinja tako i iz svakog crnogorskog grada, na bilo koji način, pa i onima koji su, kako kažu, izašli iz kolone zaustavljenih vozila i stali nekoliko minuta i dali riječ podrške.
- Značilo je. Zahvaljujemo se i onima koji su našem protestu dali početni inpuls, kad smo se kupilim u daleko većem broju. Posebnu zavalnost dugujemo pripadnicima MUP-a Crne Gore koji su na profesionalan i prije svega ljudski način vodili blokadu puta u cijelom trajanju - zaključili su u saopštenju.

Tag: gojko-perovic