Šefica Evropske unije za spoljnu politiku i bezbjednost Kaja Kalas izjavila je u subotu da SAD ostaju najveći saveznik Evrope, nakon što je administracija predsjednika Donalda Trampa u važnom strateškom dokumentu navela da se Evropa suočava s "civilizacijskim brisanjem" i da bi jednog dana mogla da izgubi status pouzdanog saveznika.
Nova Nacionalna bezbjednosna strategija SAD, objavljena na sajtu Bijele kuće rano u petak, kritikuje Evropsku uniju kao antidemokratsku, navodeći da Evropi nedostaje samopouzdanja, kao i da cilj SAD treba da bude da "pomognu Evropi da ispravi svoju trenutnu putanju".
- Ima mnogo kritika, ali mislim da su neke od njih i tačne, ako pogledate Evropu, ona je potcjenjivala sopstvenu moć prema Rusiji - rekla je Kalas na panelu na Doha forumu u Kataru.
Navodeći da bi Evropa trebalo da bude samouvjerenije, ona je rekla da su "SAD i dalje naš najveći saveznik".
- Mislim da se nismo uvijek slagali po različitim temama, ali mislim da je opšti princip i dalje tu. Mi smo najveći saveznici i trebalo bi da se držimo zajedno - rekla je Kalas.
Nova Nacionalna bezbjednosna strategija Vašingtona kritikuje Evropu uz ocjenu da je previše regulisana i da se suočava s "civilizacijskim brisanjem" zbog imigracije.
U dokumentu je praktično stavljen na papir zaokret Trampove administracije u odnosu na Evropu, koju su SAD optužile da zloupotrebljava američku velikodušnost, u radikalnom odstupanju od prethodne politike SAD.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Kalas: SAD ostaju najveći saveznik Evrope

Na predsjedničkim izborima u Hondurasu nazire se tijesna trka. U jednom trenutku razlika između dva najizglednija kandidata – centrističkog Salvadora Nasrale i desno-konzervativnog Nasrija Asfure – iznosila je svega oko 500 glasova. Za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država to je bio dovoljan razlog da još jednom snažno stane u odbranu svog favorita Asfure: „Izgleda da Honduras pokušava da manipuliše ishod predsedničkih izbora“, napisao je Donald Tramp na svojoj onlajn platformi Truth Social. U tom slučaju zapretio je ozbiljnim posljedicama: „Ako to učine, gorko će se pokajati!"
Već danima kruže glasine o izbornim manipulacijama – s obije strane. U Hondurasu to nije ništa novo: i izbori 2013. i 2017. bili su obilježeni teškim optužbama za prevaru. Osim toga, Honduras je mala zemlja, u svjetskim razmjerama relativno nevažna. Zašto onda ovako žestoka reakcija američkog predsjednika?
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fx.com%2FTrumpDailyPosts%2Fstatus%2F1995700434086875547%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1995700434086875547%7Ctwgr%5E64059fdd63ad87dc8bf494c9d7efa2a1fc3b7114%7Ctwcon%5Es1_&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
<h2>Razmišljanje u sferama interesa</h2>
Donald Tramp je očigledno zavolio ideju političkih sfera uticaja, konstatuje Katrin Klifer-Ešbruk, ekspertkinja za transatlantske odnose iz Fondacije Bertelsman.
- On sebe vidi u gotovo imperijalnoj ulozi u Bijeloj kući i voli kada svet igra po njegovim pravilima – naročito na zapadnoj hemisferi. I zaista treba da se naglasi: to su njegovi interesi, a ne interesi klasične američke spoljne politike - kazala je ona.
U okusu ove „politike sfera uticaja" je posebno Latinska Amerika. 
- Vojne akcije kod Venecuele, zastrašivanje kolumbijskog predsjednika, preporuka za glasanje u Hondurasu uz pretnje - nabraja Klifer-Ešbruk i ukazuje na valutni aranžman od 20 milijardi dolara s Argentinom, koji je Tramp omogućio da pomogne predsjedniku Havijeru Mileju da prevaziđe krizu likvidnosti. 
- Ovdje nastaje nova politika kakvu Amerika prema susjedima u Latinskoj i Južnoj Americi dugo nije vodila - rekla je ona.
<h2>Miješanje i u Evropi</h2>
I ne samo tamo: u Poljskoj je Tramp otvoreno podržao nacionalno-konzervativnog euroskeptika Karola Navrockog. U Mađarskoj stoji iza Viktora Orbana. U Njemačkoj američka vlada i djelimično ekstremno desna Alternativa za Njemačku(AfD) trenutno intenziviraju kontakte. A prije nekoliko dana SAD su uputile svoje diplomate da u Evropi lobiraju za restriktivniju migracionu politiku.
Organizacije bliske MAGA pokretu poput Heritedž fondacije vode kampanju protiv klimatskih propisa Evropske unije. A riječ je o fondaciji koja je objavila i tzv. „Projekat 2025“, dokument koji se smatra scenarijem za preuređenje američke države. (MAGA označava pokret „Make America Great Again“.)
U prvoj godini svog drugog mandata američki predsjednik radikalno mijenja spoljnu politiku; prekida s nepisanim pravilom neupuštanja u unutrašnje poslove savezničkih država kao malo koji njegov prethodnik.
<h2>Cilj: Izvoz američkog kulturnog rata</h2>
Pri tome su unutrašnja i spoljna politika za američkog predsjednika u suštini jedno, zaključila je još u maju 2025. autorka studije Evropskog savjeta za spoljne odnose (ECFR). Prema toj analizi, predsjednik SAD vidi spoljnu politiku prvenstveno kao međunarodni nastavak kulturnog rata koji bijesni unutar SAD. 
- Ljevica i demokrate su neprijatelj iznutra; Evropljani se smatraju njihovim produžetkom u inostranstvu - piše Silija Belin, autorka studije. 
Tramp EU vidi kao „parazita“ koji iskorišćava Ameriku, slično kao što optužuje američke demokrate da slabe zemlju.
- Ideologizacija američke spoljne politike već se jasno vidi u ključnim dokumentima Projekta 2025 - objašnjava i Katrin Klifer-Ešbruk. 
Prema tim papirima, američka spoljna politika treba da se još snažnije nego dosad zasniva na strogo konzervativnim vrijednostima.
U to se uklapa i nedavna izjava Trampovog bivšeg savjetnika i veterana MAGA pokreta, Stiva Benona, koji je u intervjuu Rusiju nazvao „pobožnom hrišćanskom nacijom“ i „tradicionalnim saveznikom“ SAD.
Time Trampova administracija ruši sve dosadašnje temelje američke spoljne politike i sprovodi „veliki ideološki zaokret“ – vođen „izrazito strateškim ambicijama".
<h2>Neprikriveno omalovažavanje Evrope</h2>
Evropljani pritom nisu redovno omalovažavani samo zbog pregovora o Ukrajini, kaže Klifer-Ešbruk. Prezir prema liberalnoj Evropi iz djelova američke administracije već je više puta bio očigledan.
Kao primjer navodi čet koji je procurio u magazinu The Atlantic o američkom napadu u Jemenu. U njemu je američki potpredsjednik Džej Di Vens navodno rekao da Evropljani nesrazmerno profitiraju od tog napada, na što je ministar odbrane Pit Hegset odgovorio: „Potpuno dijelim vaš prezir prema evropskom parazitiranju. To je jadno."
<h2>Ideološka borba kroz spoljnu politiku</h2>
Iz takvog načina razmišljanja proizlazi da je Evropa usred insceniranog kulturnog rata, konstatuje Pavel Zerka iz ECFR-a. Američka administracija vodi otvorenu ideološku borbu i u Evropi – oko vrijednosti poput migracija, klime, pretjerane političke korektnosti i slobode govora. Istovremeno Tramp gdje god može podržava „novu desnicu“ i normalizuje njene radikalne stavove. Strategije koje proizlaze iz MAGA ideologije uključuju aktivno miješanje u izbore u korist desnih i konzervativnih kandidata, izgradnju svojevrsne „MAGA Internacionale" kroz povezivanje desnih mreža i podršku desnim medijima, partijama ili konferencijama poput Konferencije akcije konzervativne politike (CPAC).
<h2>Može li Evropa da se odbrani?</h2>
Evropa bi, prema Zerki, bila pametna kada ne bi dala da je Trampova administracija vuče za nos. Umjesto da vidi samo svoju zavisnost od SAD, mora zajednički i suvereno zastupati svoje interese – i protiv pritiska iz Vašingtona. Većina država EU trenutno je još uvek proevropski orijentisana. Taj potencijal treba iskoristiti za jedinstven nastup, umjesto da se gubi u nacionalnim ili partijskim podjelama.
Katrin Klifer-Ešbruk vidi još jednu opasnost za Evropu.
- Posebno finansijski moćne organizacije, koje stoje i iza Heritedž fondacije i Projekta 2025, sada se spremaju da, između ostalog, putem partijskih donacija utiču na politiku - kazala je ona.
Ova politikološkinja iz Fondacije Bertelsman, isto kao i Inicijativa Lobbycontrol, upozorava da su zakoni o partijskom finansiranju u Njemačkoj i drugim evropskim zemljama previše slabi i predstavljaju „ulazna vrata za spoljne uticaje, posebno kroz državna ili državno preusmjerena sredstva iz SAD".

Zašto Donald Tramp utiče na unutrašnju politiku širom svijeta

Lider Čečenije Ramzan Kadirov ponovo je zaoštrio retoriku prema Zapadu, poručivši da su njegove snage spremne za rat s Evropom ukoliko to naredi ruski predsjednik Vladimir Putin.
U poruci objavljenoj na Telegramu, Kadirov je bez zadrške podržao Putinove posljednje izjave o mogućem sukobu.
- Nećemo se ni najmanje ustručavati, Vladimire Vladimiroviču. Čekamo naredbu. Sve će se završiti vrlo brzo i sigurno ne u korist onih koji su odlučili da pokrenu rat protiv Rusije. Imam jedno pitanje, Vladimire Vladimiroviču: ako sve ovo počne, nećete se uvrijediti na nas ako se odmah dobrovoljno ispričaju - napisao je Kadirov.
Njegova reakcija uslijedila je nakon što je Putin na investicijskom forumu u Moskvi izjavio da se Rusija "ne sprema ratovati s Europom", ali je i dodao da je zemlja "spremna odmah" ako evropske države pokrenu sukob. Putin je ponovio da Evropa "treba biti svjesna posljedica" te tvrdio da "Zapad prijeti Rusiji".
NATO je brzo odgovorio na Putinove poruke. Generalni sekretar Mark Rute poručio je da je savez spreman i voljan braniti svaku svoju članicu, naglašavajući da NATO neće dozvoliti nikakav napad na svoj teritoriju. Iz nekoliko evropskih prijestolnica takođe su stigle reakcije, u kojima se odbacuju tvrdnje da Evropa planira bilo kakav sukob s Rusijom, ocjenjujući Putinove navode kao potpuno neutemeljene.
Ramzan Kadirov, koji od 2007. godine vodi Čečeniju, važi za jednog od najvjernijih Putinovih saveznika. Na vlast je došao nakon atentata na svog oca Ahmata Kadirova, bivšeg predsjednika Čečenije.
Tokom godina izgradio je moćan sigurnosni aparat i specijalne jedinice poznate kao "kadirovci", koje su direktno pod njegovom kontrolom. Njegovi borci učestvovali su u brojnim operacijama, uključujući slanje hiljada pripadnika u rat u Ukrajini.
Kadirov je poznat po agresivnoj i ratobornoj retorici, kojom redovno ističe potpunu lojalnost Moskvi. Njegova posljednja poruka još jednom podcrtava ulogu koju ima u ruskoj politici – kao glasnik najtvrđe linije Kremlja, posebno u trenucima kada se odnosi Rusije i Zapada dodatno zaoštravaju.

Kadirov zaprijetio Evropi: Spremni smo za rat, čekamo Putinovu naredbu i sve će se završiti brzo

NATO zajedno može imati 3,14 miliona aktivnih vojnika i 2,75 miliona rezervista, što ukupno iznosi 5,89 miliona ljudi. Blok raspolaže sa više od 14.000 tenkova i oko 21.000 aviona.
Izjava ruskog predsjednika Vladimira Putina da, iako Rusija ne planira rat s Evropom, "spremna" je odgovoriti ako ga Evropa započne, odjeknula je širom svijeta. Putin je ranije optužio evropske čelnike da pokušavaju blokirati američki predloženi mirovni sporazum "iznošenjem zahtjeva koji su apsolutno neprihvatljivi za Rusiju" te je sugerisao da su evropski saveznici Ukrajine "na strani rata".
&nbsp;- Ako Evropa odjednom poželi započeti rat s nama i započne ga- rekao je Putin, "onda bi to za Evropu završilo tako brzo da Rusija ne bi imala s kim pregovarati."&nbsp;
Putin je pritom upotrijebio rusku riječ za 'rat'. Takođe je sugerisao da rat u Ukrajini nije bio pravi rat te da Rusija djeluje na "hirurški" način koji se ne bi ponovio u direktnom sukobu s evropskim silama.
Uprkos pompeznim paradama i vježbama na istočnoj granici Evrope, ruska vojska je iscrpljena dugotrajnim ratom u Ukrajini. Ipak, i dalje je najveća u Evropi i izuzetno spremna za izazove modernog ratovanja. The Independent je istražio posjeduje li Evropa trenutno vojnu i ekonomsku snagu za uspjeh na bojnom polju protiv Rusije. Ruska vojska je tokom rata narasla na impresivnih 1,32 miliona aktivnih vojnika, uprkos značajnim gubicima. Ta brojka nadmašuje bilo koju stajaću vojsku na kontinentu.
Rat je Putinu omogućio da od 2022. godine donese zakone za tri proširenja svoje vojske. Cilj mu je izgraditi drugu najveću vojsku na svijetu, nakon Kine, sa regularnom vojskom od 1,5 miliona, odnosno 2,38 miliona uključujući rezervu. Evropa se tek sada budi i shvata svoje odbrambene nedostatke, potaknuta uočenom prijetnjom na svojim granicama i administracijom Bijele kuće koja nerado nastavlja sa pokrivanjem troškova. Potrošnja je generalno u padu od kraja Hladnog rata, stoga njena snaga leži u jedinstvu.
NATO zajedno može imati 3,14 miliona aktivnih vojnika i 2,75 miliona rezervista, što ukupno iznosi 5,89 miliona ljudi. Blok raspolaže sa više od 14.000 tenkova i oko 21.000 aviona. Rusija trenutno može angažovati oko 2 miliona rezervista, što ukupno čini oko 3,32 miliona. Posjeduje oko 12.000 tenkova i gotovo 4.500 aviona. Obje strane posjeduju nuklearno oružje.
Donald Tramp je u pravu da se NATO u velikoj mjeri oslanja na Sjedinjene Države za snagu, iako se ta ravnoteža polako uspostavlja. Očekivalo se da ukupna saveznička potrošnja dostigne 1,59 biliona dolara u 2025., pri čemu je Vašington bio na putu da pokrije 980 milijardi dolara. Bez sudjelovanja Vašingtona u evropskom ratu s Rusijom, NATO bi danas imao procijenjenih 608 milijardi dolara, naspram oko 145 milijardi dolara koje Rusija godišnje troši. Međunarodni institut za strateške studije (IISS) procijenio je da bi ruski iznos mogao vrijediti više od 460 milijardi dolara, ako se prilagodi kupovnoj moći.
Evropske razlike u taktici i tehnologiji takođe bi stvorile neučinkovitost, problem s kojim se ujedinjena Rusija ne bi suočila. Javna podrška uveliko bi zavisila od toga ko je prvi napao. No, dok se Rusija već mobilisala, evropske demokratije bi imale više poteškoća u pronalaženju dobrovoljaca. Francuski general je prošlog mjeseca izazvao buru kada je izjavio da Francuska mora biti "spremna izgubiti svoju djecu" i ekonomski patiti u slučaju rata.
Evropske kompanije se još uvijek oporavljaju od Covida jer rastu najamnine i cijene energije, a potonje su već povezane s ratom u Ukrajini. Mobilizacija bi mogla privremeno podići usporene ekonomije, ali dugotrajni sukob bi poremetio trgovinu i odvratio ulaganja.
Podsjećanje na upozorenje da bi Rusija mogla pokrenuti napad 2029. godine proizilazi iz izvještaja Zajedničke procjene prijetnji NATO-a 2023., koji sugeriše da bi Rusija u roku od tri do pet godina mogla biti u poziciji voditi rat velikih razmjera. Istraživanje njemačke javne televizije WDR pokazuje da su u procjeni korišćeni izviđački sateliti za praćenje trenutnih ruskih aktivnosti, uključujući proizvodnju i regrutovanje, oslanjajući se isključivo na obavještajne podatke.
Izvještaj iz 2023. godine zaključio je da Rusija može okupiti vojsku od 1,5 miliona vojnika, potpuno opremljenih, u roku od pet godina – do 2028. – i izvesti takav napad, objasnio je sigurnosni stručnjak profesor Carlo Masala u nedavnom podkastu. "2024. godine ministar odbrane Boris Pistorius i glavni inspektor Bundeswehra Carsten Breuer objavili su izvještaj", rekao je Masala, dodajući da očito nisu htjeli uznemiriti javnost.

Večernji list: Nakon Putinove zastrašujuće prijetnje,da li je Evropa spremna za rat s Rusijom?

Predsjednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da Evropa ometa napore SAD da riješe sukob u Ukrajini, dodajući da Rusija ne želi rat sa Evropom, ali da je za njega spremna.
U Moskvi je sada prošlo 18.00, a Putin i američki specijalni izaslanik Stiv Vitkof još se nijesu sastali, iako je sastanak bio najavljen za 17.00 po lokalnom vremenu.
Putin je u to vrijeme držao govor na investicionom forumu, na drugom mjestu u Moskvi, gdje se razgovaralo o inflaciji i ruskom bankarskom sektoru.
Kada je završio govor, napustio je prostoriju bez odgovaranja na pitanja, ali je, dok je odlazio, razgovarao sa novinarima koji su se okupili u holu.
Upitan o evropskom učešću u mirovnim pregovorima o Ukrajini, rekao je da se Evropa „sama povukla iz sporazuma“ i optužio Evropljane da „nemaju mirovni plan“, te da umjesto toga ometaju napore SAD da riješe sukob.
Takođe je naveo da zahtjevi Evrope za okončanje rata „nisu prihvatljivi“ za Rusiju.
- Nećemo se boriti s Evropom, to sam već sto puta rekao. Ali ako Evropa želi da se bori s nama, spremni smo da to učinimo odmah - rekao je Putin.
Evropski partneri Kijeva insistiraju na mjestu za pregovaračkim stolom i posebno zahtijevaju bezbjednosne garancije za Ukrajinu koje bi pomogle da se osigura da ponovo ne bude napadnuta, prenosi BBC.
Rusija je pokrenula potpunu invaziju na Ukrajinu u februaru 2022. godine. Od tada je, prema podacima UN objavljenim prošlog mjeseca, ubijeno više od 14.500 civila.

Putin ne želi rat sa Evropom, ali je za njega spreman

Kako god da se ostvari najnoviji pritisak američkog predsjednika Donalda Trampa da se okonča rat u Ukrajini, Evropa se plaši mogućnosti sporazuma, koji neće kazniti ili oslabiti Rusiju kako su se njeni lideri nadali, dovodeći bezbjednost kontinenta u veću opasnost, objavila je danas britanska agencija Rojters na svom sajtu.
Evropa će možda morati da prihvati rastuće ekonomsko partnerstvo između Vašingtona, svog tradicionalnog zaštitnika u NATO savezu, i Moskve, za koju većina evropskih vlada, i sam NATO, navode da je najveća pretnja evropskoj bezbjednosti.
Iako su Ukrajinci i drugi Evropljani uspeli da se suprotstave djelovima američkog plana od 28 tačaka za okončanje borbi koji je viđen kao izrazito proruski, svaki sporazum će vjerovatno i dalje nositi velike rizike za kontinent.
Ipak, sposobnost Evrope da utiče na sporazum je ograničena, ne samo zato što joj nedostaje čvrsta moć da diktira uslove. Evropa nije imala predstavnike na razgovorima između američkih i ukrajinskih zvaničnika u Floridi tokom vikenda i samo će iz daljine posmatrati kada američki specijalni izaslanik Stiv Vitkof bude bio u poseti ruskom predsednik Vladimiru Putinu tokom dana.
- Stičem utisak da se polako stiče svijest da će u nekom trenutku doći do lošeg dogovora. Tramp očigledno želi dogovor. Ono što je veoma neprijatno za Evropljane jeste to što on želi dogovor prema logici velikih sila: "Mi smo SAD, oni su Rusija, mi smo velike sile" - rekao je Luk van Midelar, osnivač i direktor tink-tenka Briselskog instituta za geopolitiku.
Šef američke diplomatije Marko Rubio rekao je da će Evropljani biti uključeni u razgovore o ulozi NATO i Evropske unije u bilo kakvom mirovnom rješenju.
Evropske diplomatije smatraju da bi skoro svaki aspekt dogovora uticao na Evropu - od potencijalnih teritorijalnih ustupaka Ukrajine do američko-ruske ekonomske saradnje.
Evropski zvaničnici rekli su da ne vide znake da Putin želi da okonča invaziju na Ukrajinu. Ali ako to učini, brinu se da bi svaki sporazum koji ne poštuje teritorijalni integritet Ukrajine mogao da ohrabri Rusiju da ponovo napadne van njenih granica.
Ipak, sada se čini vjerovatnim da bi svaki mirovni sporazum omogućio Moskvi da bar zadrži kontrolu nad ukrajinskom zemljom koju je zauzela silom, bez obzira na to da li su granice formalno promijenjene ili ne.
Trampova administracija takođe nije odmah odbacila ruske pretenzije na ostatak regiona Donbasa koji Moskva nije uspela da osvoji poslije gotovo četiri godine rata.
Štaviše, Tramp i drugi američki zvaničnici su jasno stavili do znanja da vide velike mogućnosti za poslovne dogovore sa Moskvom kada se rat završi.
Evropski zvaničnici se plaše da će okončanje izolacije Rusije od zapadne ekonomije dati Moskvi milijarde dolara za rekonstrukciju njene vojske.

Rojters: Trampov pritisak da se okonča rat u Ukrajini budi strah od lošeg sporazuma za Evropu

Intenzivno diplomatsko manevrisanje u cilju oblikovanja završne faze rata u Ukrajini otkrilo je zabrinjavajuću realnost: čak i kada je riječ o sopstvenoj bezbjednosti, EU se teško pozicionira kao centralni akter.
Aktuelni pregovori o budućnosti Ukrajine – sukobu koji evropski lideri rutinski opisuju kao „egzistencijalni" – odvijaju se uz minimalan doprinos same Unije.
Dok drugi postavljaju ton i pravac, Evropa ostaje reaktivna: upravlja posljedicama, ograničava štetu i nada se da će povratiti svoj uticaj, piše u analizi za Politico Stiven Everts, direktor EU instituta za bezbjednosne studije.
Ova marginalizacija, kako navodi, nije rezultat jedne odluke niti zavisi od jedne osobe – ma koliko uticajan bio američki predsjednik Donald Tramp. Ona, prije, odražava dublju ranjivost i uznemirujući obrazac.
Svako ko posmatra evropske odluke u posljednjih nekoliko mjeseci može vidjeti psihologiju slabosti.
Slika prikazuje kontinent koji nema hrabrosti, nesposoban da preduzme odlučne korake čak i kada su u pitanju osnovni interesi i kada su političke alternative dostupne.
Evropa gubi samopouzdanje, tone u fatalizam i opravdava svoju pasivnost utješnim mišljenjem da zapravo nema izbora, jer su njene karte slabe.
Osim toga, dugoročno, stvari će se nekako srediti. Samo sačekajte američke srednjoročne izbore naredne godine.
Ali hoće li i može li Evropa sebi da priušti čekanje? Ukrajina sigurno ne može.
Samo komentarisanje nacrta mirovnih planova drugih u nekoj vrsti „diplomatije praćenja promjena" nije dovoljno. Potrebne su odluke, i to odmah.
Evropa je kontinent bogatih zemalja sa obilnim kapacitetima. Ipak, iako njeni lideri insistiraju da su bezbjednost i uspjeh Ukrajine ključni za sopstvenu sigurnost i opstanak Evrope, stvarna vojna pomoć Kijevu u posljednjim mjesecima je opala.
Na finansijskom planu, Evropa ne polaže ispit koji je sama sebi postavila. Ukrajini je potrebno oko 70 milijardi eura godišnje i da, to je velika suma, ali iznosi samo 0,35 odsto BDP-a EU.
To je unutar kolektivnih kapaciteta Evrope. Ipak, mjesecima zemlje članice nijesu uspijevale da se dogovore o mehanizmima korišćenja zamrznutih ruskih sredstava ili o odgovarajućim alternativama koje bi mogle održati Ukrajinu na površini.
Umjesto toga, vidjeli smo oklijavanje i trijumf sitnog razmišljanja. Takođe je prilično indikativno da je američki pokušaj da jednostavno nametne način korišćenja tih sredstava, sa 50 odsto profita koji ide u Vašington umjesto u Kijev, konačno pokrenuo Evropu na akciju.
Nažalost, psihologija slabosti Evrope jednako je vidljiva i u ekonomskom domenu, jer je trgovinski sporazum EU-SAD postignut ovog jula klasičan primjer kako slabost može da se prerušava u „pragmatizam".
Brisel je imao alate da odgovori na američke tarife i prinudne mjere, uključujući kontra-tarife i instrument protiv prinude.
Ali, pod pritiskom zemalja članica koje su se plašile šireg povlačenja SAD iz evropske bezbjednosti i Ukrajine, odlučeno je da se oni ne koriste.
Rezultat je bio jednostran „sporazum" sa unilateralnom tarifom od 15 odsto, koji krši pravila Svjetske trgovinske organizacije i obavezuje Evropu da kupuje energiju i ulaže u SAD u vrijednosti stotina milijardi dolara.
Štaviše, sporazum nije donio stabilnost koja je najavljivana kao glavna korist. Vašington je od tada označio mjere EU u vezi energetske tranzicije i regulative u tehnologiji kao „trgovinske barijere" i „poreze na američke kompanije", što ukazuje da bi mogli uslijediti dalji koraci odmazde.
Samo prošle nedjelje, SAD su pojačale pritisak kada su se američki predstavnici za trgovinu sastali sa ministrima EU i otvoreno osporili postojeća pravila EU u oblasti tehnologije.
Više nego u oblasti odbrane, EU je zamišljena kao ekonomska i regulatorna supersila. Ali uprkos decenijama korišćenja svoje ekonomske težine u političke svrhe, EU je sada izgubljena, suočena sa sve širim transatlantskim nadmetanjem u pogledu trgovine i tehnologije.
Slični obrasci povlačenja primjećuju se i u drugim oblastima djelovanja EU. Dok Rusija pojačava svoje hibridne ratne operacije protiv kritične infrastrukture Unije, odgovor Evrope ostaje neodlučan.
Dok Kina dramatično koristi kontrole izvoza ključnih minerala kao oružje, Evropa i dalje reaguje sporo i bez jasne koordinacije. A na Bliskom istoku, uprkos tome što je jedan od vodećih donatora za Gazu, Evropa je sporedna u oblikovanju bilo kakvih planova za prekid vatre i obnovu.
Iz krize u krizu, uloga Evrope nije samo mala, već i dalje opada. Pitanje je: kada će Evropljani odlučiti da je dosta bilo slabosti i irelevantnosti?
Ovo je, prije svega, pitanje psihologije – vjere u sopstvene sposobnosti, uključujući i sposobnost da se kaže „ne".
Ali to je moguće samo ako Evropa uloži u svoju sposobnost da donosi velike odluke zajedno – kroz zajedničku političku vlast i finansijske resurse. Nema izlaza iz ove situacije bez ulaganja u snažniju EU.
Ovaj osnovni argument je iznijet stotinu puta ranije. Ali, iako je insistiranje na „većoj političkoj volji" među zemljama članicama, zaista, tačno, to je i previše pojednostavljeno.
Moramo priznati da jačanje EU takođe znači da ćemo morati nešto da žrtvujemo. Ali zauzvrat dobijamo nešto suštinsko: sposobnost da stojimo čvrsto u svijetu Donalda Trampa, Vladimira Putina i Si Đinpinga, zaključuje Everts i dodaje da je to neophodno i neprocjenjivo.

Politico: Evropa gubi samopouzdanje, tone u fatalizam

Penzionisani general-potpukovnik američke vojske Ben Hodžis je, u intervjuu za Euronews, objasnio zašto je Vašingtonu potrebna Evropa i zašto bi poraz Ukrajine imao negativne posljedice i za SAD.
Mirovni plan koji su sastavile Rusija i SAD, a kojim se predlaže kraj ruske invazije na Ukrajinu u punom obimu, izazvao je neizvjesnost, posebno među Evropljanima koji nijesu uključeni u proces. Jedno od glavnih pitanja u ovom trenutku jeste može li se Evropa i dalje oslanjati na poredak zasnovan na pravilima, koji je decenijama oblikovao njenu bezbjednost, sa Sjedinjenim Državama kao zaštitnikom, ili je ovo otvorilo vrata daljem nastojanju Rusije da destabilizuje njeno neposredno susjedstvo i ostatak kontinenta.
- Evropa je najveći američki trgovinski partner. Američki prosperitet zavisi od evropskog prosperiteta. Evropski prosperitet zavisi od evropske stabilnosti i bezbjednosti, kojoj šteti ovaj rat koji je Rusija započela. Zato je pobjeda u ovom ratu protiv ruskog agresora toliko važna. Osim toga, ako se Rusija ne zaustavi u Ukrajini i rat se nastavi na teritoriji NATO-a, mogli bismo se naći u stvarnom kinetičkom sukobu s Rusijom. Odvraćanje Kine takođe igra veliku ulogu. Kinezi prate da li smo ozbiljni u pogledu suvereniteta i međunarodnog prava i da li smo pouzdan partner. Konačno, Rusija održava Iran i Sjevernu Koreju. Ako ste zabrinuti zbog ove dvije zemlje, pobjeda nad Rusijom dodatno ih izoluje, što smanjuje štetu koju mogu nanijeti Izraelu ili Južnoj Koreji - kazao je Ben Hodžis.
Na pitanje jesu li SAD i dalje pouzdan partner NATO-a, odgovara da misli da da. 
- Ali mislim da je nesrećno što ljudi uopšte postavljaju ovo pitanje, jer je Trampova administracija stvorila sumnju u to da li će SAD reagovati. To je problem. Rusi bi mogli napraviti opasnu pogrešnu procjenu ako povjeruju da SAD ne želi učiniti ništa osim izdavanja saopštenja. Ta percepcija povećava rizik od ruskog uplitanja. Sada, dok pratim šta je administracija uradila i rekla u proteklih deset mjeseci, može se vidjeti da je prioritet broj jedan zapadna hemisfera — Sjeverna i Južna Amerika - istakao je Hodžis.
Drugi prioritet je, dodaje on, indo-pacifički region, iako je to uglavnom u ekonomskom smislu. Treći prioritet će, kaže Hodžis, vjerovatno biti Bliski istok.
- Pošto administracija prvenstveno ima transakcioni, a ne vrijednosni ili tradicionalni pristup strategiji i diplomatiji, mnogo toga svodi se na sklapanje poslovnih dogovora. To znači da je Evropa vjerovatno na četvrtom mjestu po prioritetima. Najvjerovatnije ćete vidjeti smanjenje američkog vojnog prisustva ovdje, kao što su nedavno već najavili smanjenje prisustva američke vojske u Rumuniji - objasnio je Hodžis.
Smatra da je skoro neizvježno smanjenje broja vojnika i u Njemačkoj.
- Već su mnogo govorili o tome tokom Trampovog prvog mandata, ali onda se, paradoksalno, broj američkih vojnika trajno raspoređenih u Njemačkoj povećao u tom periodu. Sada mislim da su odlučniji da to zaista i urade. Nema mnogo toga što imamo u Evropi, a posebno što američka vojska ima u Evropi. Ono što američka vojska ima u Evropi nije neophodno na Pacifiku, ali bi se moglo smanjiti kako bi se oslobodio novac i resursi. Mislim da će se američka vojska uopšte smanjiti, a dio tog smanjenja doći će iz Evrope - poručio je američki general za Euronews.

Penzionisani američki general: Ako ih ne zaustavimo rat dolazi na teritoriju NATO-a

Mađarski premijer Viktor Orban poručio je danas da Mađarska bira put mira kada je riječ o rusko-ukrajinskom ratu, objavivši da je poslao pismo predsjedniku Evropske komisije Antoniju Košti u kojem je izložio stav Budimpešte o američkoj mirovnoj inicijativi za Ukrajinu.
Na društvenim mrežama Orban je naveo da je rusko-ukrajinski rat, zajedno s cijelom Evropom, došao do prekretnice, te dodao da predsjednik SAD-a Donald Tramp „ne želi odustati od donošenja mira u Ukrajinu“, prenosi Hirado.
Prema njegovim riječima, Evropa se nalazi pred „dvije mogućnosti“.
– Možemo se izvući iz ćorsokaka i konačno, kao cijela Evropa, stati iza mirovne inicijative predsjednika Trampa, uključujući i birokrate u Briselu. Naravno, da bi se to desilo, lideri koji zagovaraju rat moraju se suočiti s činjenicom da su posljednje tri i po godine trošili novac evropskih građana na izgubljen rat – istakao je Orban.
Upozorio je da bi „drugi put“, ukoliko evropske zemlje nastave pružati finansijsku i vojnu podršku Ukrajini, „mogao postaviti temelje za evropsko-ruski rat“, podsjećajući da „Evropa već ima tragična iskustva s takvim scenarijima“.
– Nema dileme koji put Mađarska bira – put mira. To je mandat koji nam je dao mađarski narod, to je ono što nalažu moral i zdrav razum, poručio je Orban.

Orban prijeti Evropi: Imamo dva puta, a jedan vodi u evropsko-ruski rat

Novo američko-kinesko popuštanje napetosti daje evropskim čelnicima predah za osmišljavanje strategije o trgovini, sirovinama i ratu u Ukrajini, ali otopljavanje odnosa između dvije sile prijeti potiskivanjem evropskih interesa u drugi plan.
Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp i njegov kineski kolega Si Đinping dogovorili su se u četvrtak u Južnoj Koreji o značajnoj deeskalaciji trgovinskog spora, privremeno obustavivši na 12 mjeseci kontrolu izvoza magneta na bazi rijetkih zemalja i drugih ključnih sirovina.
Iako je ovaj potez dobra vijest za evropske kompanije koje su se našle usred trgovinskih tenzija, druga sporna pitanja u odnosima Evrope i Kine biće znatno teže riješiti, piše Politico.
Brisel, pod pritiskom Trampa i u potrazi za sopstvenim strateškim interesima, bezuspješno pokušava odvratiti Peking od podrške Rusiji u ratu protiv Ukrajine. Istovremeno, EU nastoji da smanji napetosti u dugogodišnjem trgovinskom sukobu s Kinom, koji se nedavno zaoštrio uvođenjem ograničenja na izvoz ključnih sirovina i mikročipova. Obje mjere imale su trenutni negativni uticaj na evropsku industriju, posebno na proizvođače automobila koji su se i ranije suočavali s teškoćama.
Strah od trajne štete naveo je EU na pomirljiviji pristup, ističući dijalog umjesto kaznenih mjera. Međutim, kineski zvaničnici nijesu zadovoljni sporim tempom pregovora s EU, zbog čega je Peking Evropu stavio niže na listu prioriteta.&nbsp;
- EU je u najboljem slučaju sekundarna, možda tercijarna, ili uopšte nijesu uzeti u obzir ni u Vašingtonu ni u Pekingu tokom ovih pregovora- rekao je Džeremi Čen, viši analitičar u Eurasia Group.
<h3>Rat u Ukrajini i kineska uloga</h3>
Glavni politički prioritet za EU ostaje okončanje rata u Ukrajini – što je Tramp tokom kampanje obećao da će postići u prvih 24 sata svog mandata. Gotovo godinu dana nakon početka njegovog predsjedništva, borbe se nastavljaju, dok Kina i dalje podržava rusku ekonomiju kroz ulaganja i kupovinu nafte.
Na inicijativu Bijele kuće, EU je u posljednja dva kruga sankcija protiv Rusije uključila i kineske banke i rafinerije, tvrdeći da su pomagale Moskvi u izbjegavanju restriktivnih mjera. To je izazvalo oštru reakciju kineskih zvaničnika, uključujući premijera Li Ćijanga, koji je sankcije nazvao „neprihvatljivim“ tokom sastanka s predsjednikom Evropskog savjeta Antoniom Kostom u Aziji ove sedmice, navodi jedan zvaničnik EU.
Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen i visoka predstavnica za spoljne poslove Kaja Kalas otvoreno su kritikovali Peking zbog podrške Moskvi. Fon der Lajen je još u julu izjavila da takvo ponašanje ima „direktan i opasan uticaj na evropsku bezbjednost“.
Ukrajina se nadala da će Tramp izvršiti pritisak na Peking da obustavi kupovinu ruske nafte, ali američki predsjednik je novinarima u avionu Air Force One rekao da to pitanje nije bilo na stolu. Ipak, istakao je da je rat u Ukrajini „vrlo snažno spomenut“ i da se obje strane nadaju pronalasku rješenja.&nbsp;
- On će nam pomoći i radićemo zajedno na Ukrajini- rekao je Tramp, misleći na kineskog predsjednika.
<h3>Evropska industrija kao talac</h3>
Iako kineske izvozne kontrole nijesu bile direktno usmjerene na EU, kompanije unutar bloka suočile su se s dugim kašnjenjima i naglim rastom cijena zbog nestašice sirovina i magneta. Kina obezbjeđuje čak 98 odsto trajnih magneta rijetkih zemalja potrebnih Evropskoj uniji.
Ova geopolitička previranja natjerala su Evropsku komisiju da ubrza napore na obezbjeđivanju sopstvenih zaliha magneta i pokrene plan za diverzifikaciju evropskog lanca snabdijevanja do kraja godine.
Međutim, EU se već nalazila u sličnoj situaciji. Prije samo dvije godine donijela je Zakon o kritičnim sirovinama kako bi riješila upravo taj problem, ali potpisani sporazumi nijesu donijeli konkretne rezultate. Najnoviji plan obiluje idejama, ali oskudijeva detaljima.
Jednogodišnja pauza u kontroli izvoza, dogovorena između Trampa i Sija, daje EU vrijeme da sprovede taj plan i iskoristi druge saveze – uključujući napore na samitu G7 s Kanadom, Ujedinjenim Kraljevstvom, Italijom, Francuskom i Njemačkom. Ipak, za kompanije koje traže jasnoću, ključni problem ostaje što nijedan od sporazuma između Trampa i Sija nije obavezujući.
- Dok ne vidimo konkretne detalje na papiru, ostavlja se puno prostora objema stranama za povlačenje i dodatne uslove. Zato ne mislim da je ovo pitanje zaista riješeno- rekao je Aleksandar Gabujev, direktor Carnegie Russia Eurasia Centra.
<h3>Podjele i bezbjednosna pitanja</h3>
U Ujedinjenom Kraljevstvu očekuje se porast pritiska na vladu da iskoristi privremeno američko primirje kako bi smanjila rizike koji dolaze iz Kine. Britanski premijer Kir Starmer još nije uspio da riješi podjele između onih u parlamentu koji zagovaraju oštriji stav prema Pekingu i onih koji se zalažu za bliže odnose radi podsticanja ulaganja.
Unutar EU, razlike među državama članicama o tome kako se suprotstaviti kineskom uticaju čine jedinstven stav o trgovini malo vjerovatnim. To je postalo očigledno kada je Brisel uveo carine na električna vozila proizvedena u Kini.
Proizvođači automobila strahuju da bi kineski brendovi mogli preplaviti evropsko tržište, što bi dovelo do oštrog cjenovnog rata. Ipak, glasanje o carinama pokazalo je koliko je svaka članica ekonomski izložena Kini – a Njemačka je u posljednjem trenutku tražila da se uvođenje carina obustavi.
Holandija je najnovija članica EU u sporu s Kinom nakon što su vlasti preuzele kontrolu nad proizvođačem čipova Nexperia. Peking je uzvratio ograničavanjem izvoza Nexperijinih čipova proizvedenih u Kini, a nestašica bi mogla zaustaviti proizvodne linije širom Evrope za manje od sedmicu dana – što pokazuje koliko je kontinent postao zavisan od Kine.
<h3>Evropa traži svoje mjesto</h3>
Tramp je svoj boravak u Aziji od početka prikazivao kao samit „G2“, što je izazvalo strahovanja da bi bilo kakav dogovor mogao marginalizovati druge zemlje.
&nbsp;- Britanski i evropski trgovinski prioriteti mogli bi biti zanemareni ili zamijenjeni bez konsultacija- rekao je Dejvid Tejlor, direktor organizacije Asia House.
Osjećajući slabljenje uticaja u novoj Tramp-Si dinamici, EU pokušava da ojača svoje trgovinske veze s drugim partnerima. Povjerenik za trgovinu Maroš Šefčovič putuje u Australiju krajem novembra kako bi predsjedavao inauguralnim dijalogom između EU i 12 članica Transpacifičkog partnerstva, potvrdila su dva diplomate za Politico. Cilj je produbiti ekonomske i političke veze sa zemljama koje žele očuvati postojeća globalna trgovinska pravila.
Brisel će imati priliku za to i u petak, kada bude domaćin visokoj delegaciji kineskih zvaničnika. Stručnjaci upozoravaju da će Evropa morati da zadrži pritisak na Peking kako bi ostvarila napredak po svojim prioritetima.
- Evropa ne može jednostavno čekati da vidi šta će se dogoditi u razgovorima između Sjedinjenih Država i Kine- rekao je Ignasio Garsija Bersero, bivši direktor u odjeljenju za trgovinu Evropske komisije. „Mora razviti sopstveni kanal dijaloga s Kinom.“

Politiko: Dogovor Trampa i Sija zabrinuo Evropu

Dok se Naftna industrija Srbije (NIS) nalazi pod američkim sankcijama, raste strah građana od mogućih nestašica goriva i njegovih cijena, ali i od nestašica gasa. Ugovor sa Rusima još nije potpisan, iako je prethodni, koji je važio 10 godina, istekao još u maju. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić saopštio je juče da očekuje potpisivanje kratkoročnog ugovora sa Ruskom Federacijom, koji se, kako tvrde sagovornici Nova.rs, potpisuje na period od svega tri i maksimalno šest mjeseci. Pod znakom pitanja je i cijena.
Situacija sa NIS-om mogla bi mnogo toga da promijeni, jer bi prodaja ili preuzimanje ruskog udjela moglo da se odrazi i na gasni aranžman. Zapravo, vjerovatno već i ima veliki uticaj, jer ugovora sa Rusima još nema, a Vučić očekuje kratkoročni. Prethodni je trajao čak 10 godina uz cijenu koja je bila oko 30 odsto niža u odnosu na ostale države koje su imale ugovor sa Gaspromom, a novi bi, ukoliko se ispune očekivanja predsjednika, mogao da važi svega nekoliko mjeseci.
Miodrag Kapor, stručnjak za energetiku iz Udruženja „Monitor odgovornosti“, navodi da se ne bi oslanjao na sve što kaže predsjednik i da Rusija nije planirala da obustavi isporuku gasa.
- Kratkoročni ugovori se zaključuju na period od tri do šest mjeseci. Ne bih se oslanjao na sve što kaže predsjednik da je to stvarno tako. Ja bih prije ovo tumačio kao pokušaj da se i dalje objasni građanima da smo mi pod pritiscima zbog kojih nijesmo krivi. Ovdje se još uvijek stvara narativ, a posebno u posljednjih 10 godina, da mi navodno imamo veoma niske cijene prirodnog gasa od naših prijatelja, braće, kako god, i da zbog toga bilježimo dobre ekonomske rezultate između ostalog. Niti je jedno niti je drugo istina. Ta cijena je netransparentna, to zna samo Dušan Bajatović i njegov uzak krug saradnika. Pretpostavljamo da je nešto niža, ali to ne mora da znači - istakao je Kapor.
Smatra da je potpisivanje kratkoročnog ugovora dio strategije da se Srbija zadrži u ruskoj orbiti uticaja.
- Pokušava se predstaviti javnosti da je ovo neka bitka između Zapada i Istoka, gdje Srbija pokušava da ‘bude pametna, da bude neutralna’, i da Rusija prirodno štiti svoje interese… Pokušava da se prikaže da ona voli Srbiju, ali da mora da štiti svoje interese i da mi pažljivo biramo kako ćemo se odnositi prema toj Rusiji, te da zbog pritisaka Zapada moramo da preduzmemo neke nepopularne korake koji mogu da ugroze naše prijateljstvo sa Rusijom - naveo je Kapor.
Što se tiče cijene gasa u ovom kratkoročnom gasnom sporazumu, Kapor smatra da će ona ostati netransparentna i da neće biti nikakvog ucjenjivanja sa ruske strane oko NIS-a.
- Manje se ovdje radi o ekonomiji. Rusi bi se davno ratosiljali NIS-a i izvukli maksimalni mogući profit, a ne da puštaju da kompanija propada, konzervacijom Rafinerije i rizikovanjem prekida platnog prometa koji bi srušio akcije. U pitanju je politički uticaj. Cijena gasa će vjerovatno ostati netransparentna, tu neće biti ucjenjivanja. Mislim da se to ne dešava iza zatvorenih vrata Kremlja i Beograda, već da se razgovara kako da se u dovoljnoj mjeri zadovolji kolektivni Zapad, a da ostane postojeći politički poredak u Srbiji koji čvrsto stoji uz Rusiju. Ovo je predstava za javnost – ‘dobićemo jeftin gas, ugroženi smo’ – da se pokaže da se naše rukovodstvo bori sa pritiscima -naveo je Kapor.
Nezavisni energetski ekspert Dragan Vlaisavljević ističe da cijena gasa, iako je riječ o kratkoročnom sporazumu, ne bi trebalo da bude skuplja. On navodi da cijene tog energenta na berzama padaju i da su sada oko 28 eura po megavat-satu bez transporta.
- Ne očekujem da će biti skuplje, ali nije isključeno. Kratkoročnost ugovora već govori nešto drugo. To znači da je pozicija prodavca prema kupcu takva da on ne želi da zaključi dugoročan ugovor u ovom trenutku. To može da znači nepovoljniju poziciju po nas dugoročno, ali kratkoročno, za tih tri do šest mjeseci, nikakvih promjena neće biti - smatra Vlaisavljević.
Kada je riječ o uredbi Evropske unije o potpunoj zabrani ruskog gasa do 2027. godine, obojica sagovornika Nova.rs saglasni su da se ona neće odraziti na nas ni na eventualni kratkoročni ugovor koji je predsjednik Srbije spominjao.
- To važi za države Evropske unije, ne mora da znači da će se odnositi na nas. Bugarska ima pravo da zbog svoje nacionalne bezbjednosti obustavi dotok prirodnog gasa Srbiji, po međunarodnom pravu. To je uradila i Poljska, koja je odmah na početku agresije u Ukrajini obustavila dotok gasa prema Njemačkoj kroz Jamal gasovod. Bugarska to neće uraditi na svoju ruku bez dogovora sa EU i SAD. Ne postoje naznake da postoji prijetnja prekidu dotoka prirodnog gasa. Taj kratkoročni ugovor bi trebalo da se odvija nesmetano, osim ako Ukrajina, koliko vidimo, dronovima ne ugrozi snabdijevanje tako što će ugroziti infrastrukturu na ruskoj teritoriji ili na međunarodnim vodama. Postoji određena opasnost od prekida snabdijevanja koja je izvan moći EU i SAD - naveo je Kapor.
On smatra da je kod ove uredbe fokus na tome da EU prestane da uvozi ruske energente, prvo kratkoročno, a onda i dugoročno od 2027. godine. To se, po njegovom mišljenju, odvija po planu, tako da je sada Srbija manji fokus interesa, te da će taj kratkoročni ugovor koji bi Srbija trebalo da zaključi sa Rusijom vjerovatno neometano trajati do kraja.
Vlaisavljević ističe da bi ovaj kratkoročni ugovor vjerovatno važio najkasnije do ljeta sljedeće godine i da za to vrijeme neće biti nikakvog uticaja ove uredbe EU, već da će sve biti kao i do sada.
- Malo je vjerovatno da Bugarska prekine dotok gasa, jer taj neki dil koji je napravila EU za sada se ne odnosi na tranzite, tako da ne bi trebalo da bude problema. Ono što treba da bude od interesa jeste šta će se pregovarati od proljeća sljedeće godine za punjenje Banatskog dvora (jer će se on sada prazniti), odnosno koji će se gas koristiti i po kojoj cijeni. Tada kreće ona priča koja je malo dugoročnija – priprema za zimu 2026/2027 - naveo je Vlaisavljević.
Ono što nijesmo čuli od Aleksandra Vučića jeste da li će Srbija ući u pregovore sa nekim drugim partnerima o gasu, budući da nema dugoročnog sporazuma. Nismo obaviješteni ni šta je srpska strana tražila u tim pregovorima sa Rusima. Prema nekim informacijama, ranije je tražen ugovor na tri godine, ali se to mijenjalo zbog uredbe EU i moguće zabrane dotoka ruskog gasa kroz zemlje EU.

Cijena gasa bi mogla da ostane tajna, aranžman na samo šest mjeseci: Kakav kratkoročni ugovor Vučić očekuje od Rusa?

Inicijativa DPS-a da EU vodi proces provjere biračkih spiskova država Zapadnog Balkana u potpunosti je u duhu onoga što već godinama CeMI predlaže sa srpskim nevladinim organizacijama CRTA i CeSID. Naša inicijativa, jasno ukazuje da se birački spiskovi moraju uparivati regionalno, jer je problem prekograničnog glasanja sistemski, organizovan i ne može ga riješiti nijedna država sama – kazao je za Pobjedu analitičar i predsjednik Upravnog odbora CeMI-ja Zlatko Vujović, pozivajući i druge partije u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini i širom regiona da podrže tu inicijativu i da kroz svoje političke i evropske kontakte insistiraju da ona postane dio obaveznih EU uslova u procesu integracija.
DPS je najavio da će početkom naredne godine pokrenuti inicijativu u Briselu koja se tiče provjere i uparivanja biračkih spiskova u državama Zapadnog Balkana, da će tražiti da eksperti EU rade na uparivanju biračkih spiskova, te da svaka država – Srbija, BiH i Crna Gora – treba da otvori svoje spiskove i omogući njihovu međusobnu razmjenu, kako bi se spriječio nastavak izbornog turizma.
Na pitanje koliko je najavljena inicijativa DPS-a slična onoj koju je ranije podnio CeMI sa organizacijama CRTA i CeSID, Vujović je kazao da je ta inicijativa u potpunosti u duhu onoga što već godinama predlažu te tri organizacije.
<h3>PROBLEM</h3>
- Nakon krađe lokalnih izbora u Srbiji i masovnog nezakonitog upisivanja birača, posebno na tromeđi Srbija – Bosna i Hercegovina – Crna Gora, postalo je jasno da se radi o najvećem problemu integriteta izbora u regionu. I ne samo kada je riječ o ovim zemljama. Taj problem postoji, istina u manjem obimu i na tromeđi Albanija – Kosovo – Sjeverna Makedonija, ali i u Moldviji, Kakvkazu. To je postao dominantan trend kada je riječ o pokušajima prekrajanja izborne volje. Međutim, iako je ovakvih slučajeva bilo i decenijama unazad, niko to nije izveo u tolikom obimu, i uz angažovanje gotovo kompletne državne administracije kao srpske vlasti na lokalnim izborima u Srbiji. Tako da je problem dobio na vidljivosti i upalio alarm – kazao je Vujović.
Istakao je da njihova, zajednička inicijativa nevladinih organizacija, jasno ukazuje da se birački spiskovi moraju uparivati regionalno, jer je problem prekograničnog glasanja sistemski, organizovan i ne može ga riješiti nijedna država sama.
- U tom smislu, stav DPS-a vidim kao podršku inicijativi koju smo mi već pokrenuli, i dobro je što politički akteri prepoznaju njen značaj. Pozivam i druge partije u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini i širom regiona da je podrže i da kroz svoje političke i evropske kontakte insistiraju da ona postane dio obaveznih EU uslova u procesu integracija – istakao je Vujović.
Upitan kakav ishod inicijative DPS-a očekuje, Vujović je rekao da vjeruje da će inicijativa dati podsticaj za ozbiljniji dijalog na nivou EU, posebno ako je velike evropske partijske porodice podrže.
- Međutim, suštinski, ishod zavisi od toga da li će se više političkih aktera u regionu jasno izjasniti da žele transparentne biračke spiskove i da se prekogranične zloupotrebe iskorijene.
Prema njegovim riječima, ono što je važno razumjeti jeste da se inicijativa CeMI-ja, CRTA-e i CeSID-a mora posmatrati kao grudva snijega bačena sa vrha planine.
- Te tri organizacije same po sebi nemaju političku snagu da nametnu rješenje državama u regionu, ali smo svjesno pokrenuli proces – pustili smo grudvu u nadi da će, uz naše stalne podsticaje, analize i javni pritisak, pokrenuti lavinu koja treba da dovede do stvarne političke i institucionalne promjene. U tom kontekstu, dobro je što se sada i politički akteri, poput DPS-a, priključuju toj temi. To samo potvrđuje da je inicijativa prodrla u javni i politički prostor. Pozivam i druge partije da je podrže i da kroz svoje partnere u Evropskom parlamentu pomognu da se pitanje regionalne provjere biračkih spiskova nametne kao obavezan kriterijum u procesu evropskih integracija – istakao je Vujović.
Na pitanje što očekuje u pogledu saradnje Srbije, BiH i Crne Gore po tom pitanju, posebno imajući u vidu da do sada nije bilo volje Srbije da sarađuje, Vujović je rekao da je realno očekivati da se ovaj problem ne može riješiti bez obavezujuće uloge Evropske unije.
- Do sada nije bilo političke volje, posebno ne u Srbiji, da se otvore spiskovi i provjere nezakonito prijavljeni birači. Danas imamo situaciju da se hiljade autobusa birača dovozi na tromeđu Srbija – BiH – Crna Gora, gdje veliki broj njih ima nezakonito prijavljeno prebivalište, često na adresama na kojima nikada nijesu živjeli. To je direktan napad na integritet izbora u sve tri zemlje. Zato i insistiramo da EU preuzme inicijativu da proces regionalne provjere biračkih spiskova postane moguć, jer jedino tako možemo doći do rezultata. Pod pritiskom EU, vjerujem da će i Srbija morati da sarađuje – kazao je Vujović.
On je, na pitanje zašto MUP Crne Gore nije reagovao na podatke koje je CeMI dostavio o biračima koji glasaju u više država, rekao da je to pitanje za institucije, ali je, kako je kazao, jasno da je nedostajala politička volja da se problem riješi.
<h3>KONKRETNO</h3>
- CeMI je MUP-u dostavio konkretne slučajeve, više od 3.000, sa dokazima da isti birači glasaju u Crnoj Gori, Srbiji, a ponekad i u Bosni i Hercegovini, što je zakonski nemoguće i mora rezultirati brisanjem iz biračkog spiska Crne Gore, jer biračko pravo proizilazi iz državljanstva i prebivališta. U slučaju Crne Gore i Srbije ne postoji mogućnost posjedovanja dvojnog državljanstva, tako da svi oni koji su se našli u oba biračka spiska nezakonito posjeduju crnogorsko državljanstvo i nezakonito glasaju. U slučaju provjere biračkog spiska za opštinu Herceg Novi utvrđeno je da je čak 10,5 odsto birača nezakonito upisano u birački spisak, a da postoje 82 slučaja lica koja glasaju u sve tri zemlje. Umjesto da institucije iskoriste priliku da otkriju i procesuiraju masovne zloupotrebe, desilo se suprotno – kazao je Vujović.
Prema njegovim riječima, Agencija za zaštitu ličnih podataka uključila se u proces na način koji je doveo do toga da naloži MUP-u da uništi dokumentaciju i dokaze o zloupotrebama biračkog prava i državljanstva.
- Prema informacijama koje smo dobili, MUP je taj nalog i izvršio. Na taj način su uništeni ključni dokazi o masovnim izbornim zloupotrebama i mogućem kriminalnom djelovanju, čime je nanesena ogromna šteta ne samo izbornom integritetu, već i mogućnosti da se ti slučajevi ikada do kraja istraže – rekao je Vujović.
Kazao je da su, istovremeno, i institucije u Srbiji doprinijele opstrukciji.
- Vlada Srbije je značajno otežala softversku provjeru prebivališta i biračkog prava, čime je praktično onemogućila istraživačima, organizacijama i zainteresovanoj javnosti da dođu do dokaza o postojanju ovih prekograničnih zloupotreba. Prema projekcijama iz studije CeMI-ja ukupan broj lica koja se bez pravnog osnova nalaze u biračkom spisku Crne Gore kreće se između 83.000 i 114.000 birača.
Do ove procjene dolazi se kombinovanjem dvije kategorije: prvo, između 21.000 i 22.000 crnogorskih državljana koji žive van države i čije je prebivalište „upitno“, odnosno faktički ne žive u Crnoj Gori, i drugo – 62.000 do 92.000 građana koji su nakon 3. juna 2006. godine stekli državljanstva Srbije, BiH, SAD ili država EU, a da, suprotno zakonu, nijesu brisani iz crnogorskog registra državljana. Studija jasno pokazuje da ukupni potencijalni uticaj ove kategorije na birački spisak iznosi do 114.000 upisa, što je razmjera koja duboko narušava zakonitost i integritet izbornog procesa u Crnoj Gori – istakao je Vujović.
Kazao je da je riječ o ogromnom problemu, a dosadašnja praksa, kako je istakao, pokazuje da institucije same od sebe neće riješiti problem, već da je potrebna spoljna, nezavisna kontrola – idealno kroz Evropsku uniju – kako bi se spriječile sistemske, organizovane manipulacije biračkog prava u regionu.
<h3>Čista politička kalkulacija</h3>
Na pitanje zašto godinama izostaje politička volja da se srede birački spiskovi, Vujović je rekao da je razlog vrlo jednostavan - radi se o čistoj političkoj kalkulaciji.
- Sve dok značajan broj birača može da glasa na osnovu fiktivnog ili nezakonitog prebivališta, postojala je procjena da takvo stanje ide u korist određenim političkim strukturama. Nekadašnja opozicija je godinama najglasnije zahtijevala da se ovaj problem riješi, ali od trenutka kada je postala vlast, to interesovanje je gotovo potpuno nestalo. Razlog je jasan: sada i nova vlast procjenjuje da joj ovakvo stanje može pomoći da zadrži ili ojača političku poziciju – kazao je Vujović.
Prema njegovim riječima, analize CeMI-ja i operativne procjene sa terena, pokazuju da dominantna većina onih koji nezakonito glasaju u Crnoj Gori jesu lica koja, pored srpskog, imaju i nezakonito crnogorsko državljanstvo, uz veliki broj onih koji imaju ne manje od dva prebivališta.
- Samo u Srbiji živi najmanje 30.000 takvih birača koji redovno dolaze u Crnu Goru i koriste biračko pravo, dok se dodatno ne računaju oni koji žive u Crnoj Gori, ali su nezakonito nosioci crnogorskog državljanstva. Procjena dijela političkih struktura – i bivših i sadašnjih – jeste da ova grupa birača u velikoj mjeri može opredijeliti ishod izbora. Umjesto da se taj problem zaustavi, sve češće se čuju inicijative dijela vlasti o uvođenju dvojnog državljanstva Crne Gore i Srbije, što bi vjerovatno dovelo do dramatične eskalacije postojećeg problema. U tom slučaju govorili bismo o stotinama hiljada birača sa pravom glasa u Crnoj Gori, iako ne žive u državi. To bi u potpunosti obesmislilo birački spisak i izborni proces. Zbog toga je jasno da se ovaj problem ne može riješiti bez snažnog evropskog angažmana. Samo EU, kroz obavezujuće standarde i stroge kontrole, koje podrazumijevaju upoređenje biračkih spiskova, moguće i na EU nivou, može natjerati države regiona da prekinu praksu masovnih zloupotreba. Ulaskom Crne Gore u EU taj proces će se vjerovatno ubrzati – istakao je Vujović.

Vujović: Proces regionalne provjere biračkih spiskova da bude obavezan kriterijum u procesu evropskih integracija

Bukurešt je na jučerašnjim lokalnim izborima izabrao liberalnog gradonačelnika, pokazali su djelimični rezultati, čime je premijer Ilije Boložan ojačao svoju poziciju unutar krhke proevropske vladajuće koalicije, dok je poraz doživio kandidat krajnje desnice koji je važio za favorita.
Uticajna funkcija bila je upražnjena od maja, kada je nezavisni centristički kandidat Nikušor Dan pobijedio na ponovljenim predsjedničkim izborima, godinu dana nakon što je započeo drugi mandat na mjestu gradonačelnika. Istraživanja su ranije pokazivala da Bukurešt prijeti da postane prva prijestonica Evropske unije koju vodi političar krajnje desnice.
Umjesto toga, Dana će zamijeniti Ciprijan Ćuku, blizak saveznik liberalnog premijera Boložana, koji je osvojio 35,4 odsto glasova, prema zvaničnim preliminarnim rezultatima zasnovanim na prebrojanih 90 odsto glasova.
Anka Aleksandresku, koju je podržala opoziciona krajnje desničarska Alijansa za ujedinjenje Rumuna (AUR), zauzela je drugo mjesto sa 22,35 odsto, što je i dalje značajan rezultat za najveći grad u zemlji koji ne važi za uporište krajnje desnice.
Stranka AUR, koja se prema anketama nalazi na prvom mjestu po popularnosti, protivi se vojnoj pomoći susjednoj Ukrajini, kritična je prema rukovodstvu Evropske unije i podržava politike američkog predsjednika Donalda Trampa, uključujući one u vezi sa energentima i imigracijom.
Naredni parlamentarni izbori u Rumuniji zakazani su za 2028. godinu.
Aleksandresku je tijesno nadmašila ljevičara Danijela Balutu, kandidata Socijaldemokratske partije, koja je najveća u vladajućoj koaliciji i koja je kritikovala Boložanove planove za smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru i budžetske potrošnje.
„Doći će do promjene odnosa snaga unutar vladajuće koalicije“, rekao je Sergiju Miškoj, profesor političkih nauka na Univerzitetu Babeš-Boljai. „Ova pobjeda… daje novi zamah Liberalnoj partiji i obezbjeđuje da vladajuća koalicija nastavi dalje svojim putem“.
Očekuje se da će vlada preživjeti glasanje o nepovjerenju kasnije ovog mjeseca povodom reforme sudijskih penzija, a pobjeda Ćukua dala je Boložanu dodatno oružje protiv budućih otpora.
- Osim ove pobjede, vjerujem da je dobro da se ova koalicija nastavi, jer je vlada obećala reforme i vrijeme je da se one sprovedu - rekao je Ćuku sinoć. „Sa svoje pozicije ću na političkom nivou pomoći da se te reforme ostvare“.
Jučerašnje glasanje održano je godinu nakon što je Rumunija poništila predsjedničke izbore zbog sumnje u rusko miješanje koje je išlo u korist krajnje desničarskom kandidatu.
Poništavanje izbora gurnulo je Rumuniju u najtežu političku krizu u posljednjih nekoliko decenija, otkrilo njenu duboku ranjivost na hibridne napade i dezinformacije, podijelilo birače, uzdrmalo tržišta i ugrozilo kreditni rejting zemlje.
- Glasao sam da se stvari ne promijene na gore. Čini se da je talas ekstremizma veoma opasan i da moramo učiniti sve što je moguće da ga zaustavimo - , rekao je 46-godišnji turistički vodič Šerban Riga.

Liberal pobijedio kandidata krajnje desnice i postao gradonačelnik rumunske prijestonice

U južnim i centralnim predjelima Crne Gore danas će biti pretežno sunčano, a na sjeveru mjestimično magla ili povećana niska oblačnost.
Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, tokom dana se i na sjeveru očekuje djelimično razvedravanje.&nbsp;
Vjetar će biti slab do umjeren, ponegdje kratkotrajno i pojačan, najčešće sjevernih smjerova.&nbsp;
Jutarnja temperatura od nula do deset, najviša dnevna od pet do 18 stepeni.

Danas pretežno sunčano, temperatura do 18 stepeni

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Predsjednik Opštine Berane Đole Lutovac u razgovoru za portal ETV govori o važnim temama: &nbsp;životu građana i odlazak mladih, dugu opštine i finansijskoj disciplini, značaju auto-puta, situaciji oko spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, sudbini Autobuske stanice, ali govori i o kapitalnim projektima koji mijenjaju urbanu sliku grada. <h2>Stabilizacija tržišta rada i povratak mladih</h2> Portal ETV: Kako danas žive građani Berana? Da li napuštaju grad ili ostaju na svojim ognjištima? Koliko je trenutno nezaposlenih? LUTOVAC: Građani Berana žive u sredini koja se ubrzano mijenja. Posljednjih godinu dana bilježimo stabilizaciju tržišta rada i smanjenje broja nezaposlenih, prije svega zahvaljujući novim projektima, investicijama i rastu privatnog sektora. Istina je da dio mladih odlazi radi školovanja i profesionalnog napretka, ali jednako tako vidimo i povratak ljudi koji žele da rade i žive u Beranama. Naš posao je da stvorimo uslove da se ovdje ostaje — kroz bolju infrastrukturu, stabilne servise i otvaranje novih radnih mjesta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950" data-rendition-name="original" width="768" height="512" loading="lazy" alt="Berane"> <figcaption>Berane(Photo: Montenegro Tourist Service)</figcaption> </figure>  <h2>Auto-put otvara novu razvojnu fazu</h2> Portal ETV: Šta će Beranama donijeti izgradnja dionice auto-puta? Da li to otvara vrata daljem razvoju i na koji način? LUTOVAC: Auto-put je strateška šansa. Saobraćajno povezivanje znači bržu komunikaciju sa Podgoricom, aerodromima i tržištima, što je preduslov za razvoj privrede, turizma i logistike. Veća dostupnost čini Berane atraktivnijim investitorima, a građanima pruža bolje uslove za život. To je početak jedne nove razvojne faze našeg grada. <h2>Finansijska disciplina i stabilno poslovanje</h2> Portal ETV: Koliki je dug Opštine Berane? Prema kome postoji dug i kako se on servisira? LUTOVAC: Opština Berane redovno izvršava sve obaveze i servisira postojeće dugove u skladu sa zakonom i usvojenom dinamikom. Prioritet nam je finansijska stabilnost i uredno poslovanje, zbog čega smo strogo disciplinovani kada je u pitanju javna potrošnja. Dugovanja iz ranijih godina uglavnom se odnose na poreze i doprinose, a tekuće obaveze se izmiruju redovno. Dug je ostao na nivou sa početka godine — malo iznad 18 miliona eura — a očekujemo zakonsko rješenje koje će omogućiti njegovo osjetno smanjenje. Takođe, uvećali smo imovinu Opštine za više od milion eura. <h2>Opština nema veze sa spomenikom Đurišiću</h2> Portal ETV: Berane su nedavno postale epicentar dešavanja zbog spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Kako se tumači takva epizoda i da li ste Vi odgovorni za nemile događaje koji su uslijedili? LUTOVAC: Opština Berane je institucija koja poštuje zakon i Ustav Crne Gore. Svi događaji koji su se desili bili su van institucionalnog okvira, a lokalna uprava nije bila involvirana u aktivnosti te vrste. Naša pozicija je jasna: grad mora ostati prostor stabilnosti, suživota i razvoja. Fokusirani smo na projekte i na kvalitetan život građana, a ne na teme koje dijele društvo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić"> <figcaption>Spomenik Pavlu Đurišiću(Photo: Pobjeda)</figcaption> </figure>  <h2>Autobuska stanica ostaje na istoj lokaciji — slijedi rekonstrukcija</h2> Portal ETV: Najavili ste rješavanje problema Autobuske stanice. Šta je do sada urađeno? LUTOVAC: Opština Berane je već preduzela niz konkretnih aktivnosti. U toku je izrada dokumentacije za osnivanje opštinskog preduzeća koje će upravljati stanicom. Izvršeno je statičko ispitivanje prenosačkog dijela objekta, koje je pokazalo da konstrukcija nije stabilna, pa je taj dio uklonjen. Trenutno se izrađuje projektna dokumentacija za njegovu rekonstrukciju. Sprovode se sve neophodne administrativne procedure, a donijeta je odluka da Autobuska stanica ostaje na postojećoj lokaciji, uz faznu sanaciju i unapređenje prostora. <h2>Kapitalni projekti</h2> Portal ETV: Na kojim razvojnim projektima radite? Šta novo planirate za građane? LUTOVAC: Opština Berane realizuje i priprema čitav niz kapitalnih projekata koji će unaprijediti saobraćaj, komunalnu infrastrukturu i kvalitet života građana. <h3>Veliki projekti za 2026. godinu:</h3> <ul> <li>Rekonstrukcija Luške ulice – 5,5 miliona eura</li> <li>Izgradnja gradske pijace – 5 miliona eura</li> <li>Rekonstrukcija magistralnog puta kroz Budimlju – preko 1 milion eura</li> <li>Izgradnja ulice koja povezuje zaobilaznicu i IDEA market – iz kapitalnog budžeta Opštine</li> </ul> Radovi planirani i započeti u 2025. godini: <ul> <li>Nastavak izgradnje obilaznice i regulacija rijeke Makve – 3,5 miliona eura</li> <li>Dapsićko–Polički vodovod i vodovod Zagrad – oko 1 milion eura</li> </ul> U pripremi: <ul> <li>javna garaža,</li> <li>rekonstrukcija ulica u Novom naselju,</li> <li>nove investicije za koje se priprema projektno-tehnička dokumentacija.</li> </ul> Sve ove aktivnosti dio su šire strategije modernizacije grada, a cilj je da građane Berana u narednom periodu obradujemo novim, vidljivim i kvalitetnim rezultatima.

Đole Lutovac: Opština Berane nema veze sa spomenikom Pavlu Đurišiću — poštujemo Ustav i zakon

Mještani Botuna su sa današnjeg masovnom protesta pod sloganom “Protiv kolektora – da Zeta živi” poručili da neće odustati od borbe protiv izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u njihovom naselju, ističući da brane svoje domove, zdravlje i životnu sredinu, ali naglašavajući da su i dalje spremni na dijalog ukoliko postoji prostor za kompromis. Poručili su i da će svi reći NE ovom projektu na referendumu zakazanom za 14. decembar. Okupljeni su protest počeli minutom ćutanja preminulom komšiji Zoranu Vukčeviću koji je bio uz njih, kako su poručili organizatori, do zadnjeg trena. Na skupu su bili istaknuti transparenti, poput "Budućnost u kopačkama, a ne sa maskama! FK Cijevna", "Nećemo kolektor"... Okupljenima se obratila mlada Botunjanka Milica Stojanović koja je kazala da Botun nije neuspjeli eksperiment i boli ih što ovo mjesto svi hoće da iskoriste. Kako je kazala, godinama žive sa strahom od bazena crvenog mulja, a izgleda da to nije bilo dovoljno, nego žele da im nametnu još jedan teret i brigu i izvor straha - kolektor, prenosi Portal RTCG. - Pitamo zašto baš ovdje i zašto opet Zeta. Jesu li naši životi manje važni. Danas moramo biti glasni, jer ako budemo ćutali, Botun više neće imati ko da brani - poručila je ona.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207131212_b3802e56a8decc1a3973a835c9d60307b775cff781fb06986d12315aaad1dfea.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251207131212_b3802e56a8decc1a3973a835c9d60307b775cff781fb06986d12315aaad1dfea" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="Sa protesta u Botunu"> <figcaption>Sa protesta u Botunu(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Njena vršnjakinja Anja Kažić je takođe naglasila da su godinama patili zbog industrije u ovom selu koji mladima truje živote i budućnost i poručila da neće dozvoliti kolektor i spalionicu u Botunu. Duško Stijepović je pozdravio i stanovnike drugih djelova Podgorice koji su došli da im daju podršku. - Mi nemamo nazad kud, uložili smo napor i ulažemo naše živote da istrajemo u ovoj borbi protiv krupnog kapitala i zastarjelih tehnologija. Ima prostora još da neko izađe i kaže da može da se nađe kompromis, a do tada se nećemo pomjeriti ni pedalj odavde i davaćemo pasivni otpor - kazao je Stijepović. Slavko Vukčević je pitao da li je postrojenje koje planiraju da grade u Botunu isto kao ono pored kojeg je živio premijer Milojko Spajić u Japanu, prenosi Dan. - Siguran sam da će Botunjani pobijediti i ostaviti mladima primjer kako se čuva životna sredina - kazao je Vukčević. Očekuje da uz pomoć poslanika DNP-a Milana Kneževića i SNP-a Slađane Kaluđerović zaustave ovaj projekat i ostave dobar primjer mlađim generacijama kako se čuva životna sredine. On je pozvao sve da izađu na referendum 14. decembra i glasaju protiv ovog postrojenja na ovoj lokaciji. Mihailo Ćetković je kazao da se oko pitanja kolektora ujedinila cijela Crna Gora i poručio gradonačelniku Saši Mujoviću da su mještani ovog kraja "tvrd orah". - Mi smo podnijeli veliku žrtvu, a vi gradite kolektor gdje nikoga ne ugrožava- kazao je Ćetković. Protestu, pored lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića, prisustvovali su predsjednici Opštine i Skupštine opštine Zeta, potpredsjednik Vlade Mihailo Asanović i Aleksandar Kojičić, bivši lider SNP-a i član DNP-a Predrag Bulatović... <h2>Asanović: Ovaj zagađivač gori od KAP-a</h2> Prvi čovjek Zete Mihailo Asanović poručio je da od borbe neće odustati. - Tvrdim da je ovaj zagađivač gori od KAP-a. Ako vide korist od spalionice, dozvoliće mulj i iz Evrope da se doprema ovdje - tvrdi Asanović, prenosi Dan. On je poručio gradonačelniku Podgorice Saši Mujoviću da mu ne šalje posrednike koji bi trebalo da ga ubijede da je projekat kolektora dobar. - Nude nam radna mjesta, ne želimo da zarađujemo na muci ovog naroda. Nudim Mujoviću da nam prevede zemlju, Ćemovsko polje, jer imamo firme koje bi tamo otvorile ne 50 radnih mjesta, nego mnogo više - kazao je Asanović i dodao da je 14. decembra ne glasaju za političke partije već za Zetu. - Zeta nam je jedina partija, pošaljimo poruku da se sa narodom ne mogu igrati - kazao je Asanović. Branko Novaković iz SNP-a Zeta pozvao je sve koji vjeruju u snagu zajedničke odluke da izađu na referendum. - Botun nije sredstvo za eksperiment, Botun je dom- kazao je on. Mještanin Jagoš Bećirović rekao je razočaran i da ga boli nebriga prema građanima. - Tužan sam što se iznad života stavlja novac.Ne ubijajte projektima, preko naših života se sticao novac, urazumite se. Pustite da liječimo ovu sredinu, država se brani brigom - poručio je Bećirović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251207131248_cccbb397a4ee4ec69bca1ee01dfa093516a383786cbbfec6df0f0c8c6107360d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251207131248_cccbb397a4ee4ec69bca1ee01dfa093516a383786cbbfec6df0f0c8c6107360d" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Sa protesta u Botunu"> <figcaption>Sa protesta u Botunu(Photo: Srđa Boljević/Dan)</figcaption> </figure>  <h2>Krstović: Pod šatorima u Botunu stanuje ideja o borbi za ekologiju</h2> Odbornik Demokrata Luka Krstović kazao je da pod šatorima u Botunu stanuje ideja o borbi za ekologiju. - Napredovaćemo svakog dana sve više. Na referendum svi slobodno da izađemo, a nakon toga, ako treba i skupština ovdje da se održi - rekao je Krstović. Predsjednik SO Zeta Aleksandar Kojičić rekao je da su bili protiv izgradnje kolektora 40 godina i nada se da borbu oko postrojenja neće ostaviti mladim generacijama. - Hrabrosti i ljubavi imamo da se borimo za našu Zetu - poručio je on. Miroslav Brajović iz Nove srpske demokratije poručio je da današnji skup nije zbog ličnih ili partijskih interesa. - Tu smo samo da sačuvamo Botun. Spajiću je pružena šansa da učini nešto za Zetu - rekao je on i poručio premijeru da "prekine sa cirkusom i naredi da se postrojenje gradi u Podgorici". - Kakvu obavezu ima ja, sa mojom Zetom, prema svima vama, ako vi nemate obavezu prema referendumu?- pitao je. Svetozar Ulićević iz Prave Crne Gore pozvao je stanovnike Zete da izađu na referendum. - Izađimo na birališta, ne da biramo, jer nam ništa nije ponuđeno, nego da kažemo ne - rekao je Ulićević. <h2>"Jedan čovjek je glas, ali zajedno smo sila"</h2> Kako su Botunjani naveli u pozivu za današnji skup, ovo je dan kada se pokazuje snaga naroda, jedinstvo komšija i ljubav prema mjestu u kojem žive. - Naš dom, naša voda, naša zemlja, naša budućnost. Niko je neće čuvati ako to ne učinimo mi - poručili su. Trenutak je, kako navode, kada stoje zajedno i kada se njihov glas čuje najjače. - Tada svako od nas znači. Zato pozivamo sve građane Botuna i cijele Zete da se okupe u što većem broju. Da zajedno i glasno poručimo: Ne damo rijeku, ne damo zemlju, ne damo život. Dođi ti. Dođi sa porodicom. Povedi komšije i prijatelje. Jedan čovjek je glas, ali zajedno smo sila - naveli su u pozivu na protest. Mještani Botuna su 14. novembra podigli šator u ovom naselju u znak protesta protiv početka gradnje postrojenja dok se ne održi referendum u Zeti 14. decembra. Komunalna inspekcija je mještanima Botuna dva puta uručila rješenje kojim se nalaže uklanjanje šatora postavljenog uz gradilište. Botunjani su demontirali šatore, ali su nikli novi na lokaciji predviđenoj za gradnju postrojenja, a na teren su izveli i mehanizaciju. Nakon sastanka sa gradonačelnikom Podgorice Sašom Mujovićem, obje strane ostale su pri svojim stavovima – Glavni grad da je postrojenje neophodno, mještani da ga na toj lokaciji neće dozvoliti. Mujović je istakao da je cilj bio pokazati poštovanje prema građanima Botuna te ih upoznati sa planiranim benefitima projekta. – Ovo je prvenstveno zdravstveni projekat od značaja za Podgoricu i Zetu. Spremni smo da obezbijedimo sve garancije i kontrole kako bismo dokazali da nema štetnog uticaja – kazao je on. Mujović je najavio da bi, po završetku izgradnje, oko 30 odsto teritorije Zete bilo priključeno na postrojenje, te da se razmatra model zajedničkog upravljanja kako bi benefite imale obje opštine, uz mjerne standarde kvaliteta vazduha i povlačenje projekta ukoliko se pokaže štetnost. Podršku Glavnom gradu ponovo je izrazio i premijer Milojko Spajić. – Vlada stoji iza Glavnog grada i iza realizacije ovog projekta – kazao je Spajić. Rok za početak radova je 31. decembar. Odlaganje bi, prema riječima nadležnih, uzrokovalo značajne finansijske gubitke, ali i otvorilo pitanje kredibiliteta Crne Gore u procesu evropskih integracija.

Tag: evropa