U Budvi su 31. oktobra i 1. novembra održani Dani državnih tužilaca Crne Gore, koji su okupili predstavnike svih državnih tužilaštava na radnim sastancima, prezentacijama i stručnim diskusijama posvećenim unapređenju efikasnosti, profesionalnih standarda i međuinstitucionalne saradnje.
Tokom Konferencije državnih tužilaca, usvojen je novi Etički kodeks državnih tužilaca Crne Gore, dokument koji dodatno učvršćuje etička načela, pravila ponašanja i preciznije uređuje postupak za utvrđivanje povreda etičkih normi.
Usvajanjem novog Kodeksa, tužilačka organizacija potvrđuje posvećenost zakonitosti, nepristrasnosti i profesionalnom integritetu, što predstavlja važan korak ka jačanju povjerenja javnosti u rad državnih tužilaca i njihov institucionalni kredibilitet.
<h2>Predstavljeno istraživanje Svjetske banke i Bilten Državnog tužilaštva</h2>
Tokom dvodnevnog skupa predstavljeno je istraživanje Svjetske banke o efikasnosti, kvalitetu i nezavisnosti tužilačkog sistema, kao i ovogodišnji Bilten Državnog tužilaštva, koji sumira najvažnije rezultate, statističke podatke i primjere dobre prakse.
U stručnom dijelu programa, Dijana Popović Gavranović, načelnica Stručne službe u Vrhovnom državnom tužilaštvu, održala je predavanje na temu „Uticaj visokokonfliktnog razvoda na svjedočenje djeteta“.
Takođe, koordinatori za praćenje uputstava vrhovnog državnog tužioca – Maja Janković, Danka Ivanović Đerić, Danka Živković i Armin Selmanović – razmijenili su iskustva o njihovoj primjeni i dali preporuke za dalje ujednačavanje prakse u postupanju po navedenim uputstvima.
<h2>Cilj – nezavisno, efikasno i objektivno tužilaštvo</h2>
Ovogodišnji Dani državnih tužilaca potvrdili su posvećenost tužilačke organizacije stalnom usavršavanju, jačanju etičkih vrijednosti i profesionalne odgovornosti, s jasnim ciljem da Državno tužilaštvo Crne Gore nastavi da unapređuje samostalnost i efikasnost kroz nezavisno, objektivno i zakonito postupanje državnih tužilaca.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Usvojen novi Etički kodeks državnih tužilaca Crne Gore

Uvođenje etičkog kodeksa za sadržaje i influensere sa velikim brojem pratilaca i pregleda u Italiji je definitivno korak naprijed. Ostaje da se vidi kako će izgledati ti uređeni sadržaji koji, ako prekrše etički kodeks, mogu očekivati drakonske kazne, rekla je za jutarnji program "Budilnik", na Televiziji E, Snežana Nikčević iz NVO 35 mm.
U Italiji su se uvela jasna pravila za djelovanje influensera na društvenim mrežama, napravljen je veliki iskorak u toj oblasti usvajanjem etičkog kodeksa koji influensere sa velikim brojem pratilaca tretira kao medijske aktere sa uredničkom odgovornošću.
Uvođenje takvog zakona, kaže Nikčević, je dobra uvertira zbog činjenice da influenseri utiču na kreiranje stavova, naročito kod mladih ljudi kroz različite vrsta kanala i platformi. 
- Važno je reći da ne govorimo o bilo kojim influenserima, postoje striktne brojke koje određuju koji su to influenseri koji su regulisani, dakle svi oni koji imaju preko 500.0000 pratilaca i oni koji imaju milion pregleda na jednoj socijalnoj mreži. Oni su mapirali uticaj koji imaju i u odnosu na uticaj procijenili koji će to influenseri podlijegati određenim mjerama - rekla je Nikčević.
Kaže da će to biti doprinos jer će se prvi put doći do prepoznavanja influensera i njihove odgovornosti u regulatornom okviru, ali će doći i do neke vrste, kako kaže, izjednačavanja sa tradicionalnim medijima u smislu da će imati obavezu provjere informacija koje plasiraju. 
- Imaće obavezu da se posebno bave sadržajima koji negdje targetiraju maloljetnike, odnosno sve one neke kriterijume koje smo negdje predviđali za same tradicionalne medije, da možemo očekivati u tom momentu i da neće biti u prilici da se,, kriju” iza toga da su oni kontent kreatori - istakla je Nikčević.
Smatra da će se u narednim mjesecima vidjeti kakve će rezultate donijeti primjena etičkog kodeksa kod plasiranja sadržaja velikog broja pregleda na društvenim platformama.
- Mislim da će biti strašno zanimljivo vidjeti na koji će način prvo agencije koje unajmljuju influensere da ophode prema tome, da ćemo vidjeti na koji način će sami influenceri da se odnose prema ovom dijelu i kako će da izgleda taj sadrža. Uređivanje se potpuno mijenja u tom kontekstu, neće to regulisati samo trendovi, već će to biti i okvirni dio u kome će oni morati da određene stvari da prilagode. Definitivno je korak naprijed, koliko će biti efikasan to tek ostaje da se vidi, jer prosto za sada nemamo ovu vrstu prakse - zaključila je Nikčević.

Nikčević: Italija dobar primjer, prvi put će doći do prepoznavanja odgovornosti influensera u regulatornom okviru

Upravni odbor Univerziteta Crne Gore je na sjednici kojom je predsjedavao prof. dr Milivoje Radović pokrenuo postupak za izbor dekana Muzičke akademije, za mandatni period 2025–2028. godine.
Konkurs za izbor dekana biće objavljen u Biltenu Univerziteta Crne Gore i u dnevnom listu koji izlazi u Crnoj Gori.
- Prijava na konkurs podnosi se u roku od 15 dana od dana objavljivanja konkursa u dnevnom listu - saopšteno je iz Univerziteta.
Aktuelna dekanka Muzičke akademije UCG je vanredna profesorica mr Tatjana Krkeljić, čiji mandat ističe ove godine.
Na sjednici je takođe konstatovan prestanak mandata dekanke Pravnog fakulteta prof. dr Anete Spaić, usljed isteka mandata. Na jednoj od ranijih sjednica UO UCG je, podsjećamo, izabran prof. dr Vladimir Savković za dekana Pravnog fakulteta. 
Pored kadrovskih pitanja, Upravni odbor je razmatrao i normativne akte od značaja za akademsku zajednicu. Usvojen je Pravilnik o sprečavanju diskriminacije po osnovu pola i zaštiti od seksualnog uznemiravanja i ucjenjivanja. 
- Pravilnik predviđa mjere prevencije, zaštite i edukacije, uključujući i savjetodavni postupak pred povjerenikom za ravnopravnost, čime se dodatno osnažuje institucionalna podrška licima koja smatraju da su bila izložena ovim oblicima zlostavljanja. Ovim aktom Univerzitet potvrđuje svoju opredijeljenost ka stvaranju bezbjednog, dostojanstvenog i inkluzivnog akademskog okruženja za sve članove zajednice - navedeno je u saopštenju.

Pokrenut postupak za izbor dekana Muzičke akademije

„Određeni broj zaposlenih ponaša se suprotno Etičkom kodeksu RTCG“ okačeno je u RTCG u susret Danu novinara čime je generalni direktor, reklo bi se, prigodno nagovijestio postupke protiv takvih.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250122120156_5db1396fcba638a29a2499f60e96d9655178185cf43537743810c4f411786a49.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250122120156_5db1396fcba638a29a2499f60e96d9655178185cf43537743810c4f411786a49" data-rendition-name="original" width="2000" height="1126" loading="lazy" alt="Etički kodeks RTCG"> </figure>  Ništa o većoj plati, varijabilnim izazovima, beneficijama, otključanim vratima svuda za poslenike javne riječi... Nema čak ni šifre za nuždu na šestom spratu. Običan radnik je odsad svuda nezaštićen. <h2>Sve nam je gore</h2> Vojnik, policajac, pop i pripadnik RTCG sada su jednako samostalni.&nbsp; Posljednji, fakat, ne nosi uniformu (evo biznis ideje za menadžment) ali ne smije slobodno pričati na mrežama! Sve može biti tabu. Ubuduće da se samocenzurišemo, prećutkujemo loše. Sklopimo oči za eventualna nova nepočinstva višestruko nezakonitog ili nekoga mu bliskog. Do sad smo o greškama rukovodstva alarmirali kod drugih ili na mrežama jer doma nijesmo mogli. Nije bilo gotovo ni slova na Radiju, TV ili Portalu - iako je svaki kritički tekst uredno proslijeđen prvenstveno redakcijama Javnog servisa. Sad već čuveni optuženik pokušava proširiti kontrolu na kompletan pojam javnosti. Proglasiće službenom tajnom ili narušavanjem ugleda sve što „ne legne“. Norma za suze i smijeh: što javno napišemo smatra se djelom RTCG. Ako ispričamo vic moramo etičare nasmijati. Inače aneks! Ne preciziraju može li masno. Dokle su dometi. U ljubavnim izjavama moramo paziti na radnje, izraze i subjekte. Ne daj bože da podržimo Kamo śutra, rizik je. Čini mi se nijesu dragi ni Bobiju ni Mačku.&nbsp; Smijemo li makar lajkovati objave? Pomen male naše plate biće vjerovatno oprošten, ali osudi naredbodavčeve - stop.&nbsp; Sve je odsad njihovo, naše misli, naši sni. Očekujem da se formira Redakcija za društvene mreže koja bi čitala postove radnika i dostavljala sumnjive tvitove. Ima i druga strana medalje. Ako sam već dio RTCG. Priznajem da su nelegalni! I u to ime očekujem da generalni i utuženi dio Savjeta makar ponude ostavku. Kao časni i odgovorni. Jer su na sudu zbog sumnjivih nekih radnji. Dokazaće oni, je li, svoju nevinost - pa dotad neka im ta ponuda obraz osvjetla. Bruka i sramota nije (kažem li da jeste fasovaću). Zasad im sve klizi u firmi. Iako se ročišta nižu, i krivične prijave, uglavnom gube ali - opstaju. Istražio bih. Ali … tajna? <h2>Ne dirati političare i javne službenike</h2> Građanina običnog visotina ne pominje. Nego da treba „političare, vladu, službenike, javne funkcionere“ paziti od uvrede. Stoga ne smijem napisati što mi pade na'm. Nije pežorativno, ali što znaš. Opasno je. Tako tamo piše. Umjesto novinari da kreiraju vijesti, nalaze skriveno, otkrivaju tajne, sada etički strecamo. Što javnim nastupima moguće ne čuvamo programske interese RTCG, čitaj volju establišmenta. Sada je ta volja promovisana kao takav interes. Ne pominjati ih ili hvaliti samo? Poštovanje poslovnih interesa me posebno zainteresovalo, koji su?&nbsp; Učestvovao bih, pospješio, borio se za veću platu, znam mnogo, ne samo ja. Ali došao je specifičan menadžment! Puno planira, tiho troši, ponešto oglašava, konspirativno dijeli, čak i putuju na američke izvore. Dok im sposobno pleme snom mrtvijem spava. Makar da su obavijestili urednike što ćute po kancelarijama kako im bi s Trampom! Saznasmo sa društvenih mreža o putešestviju. I zato nema više. Takvog saznavanja. Suzbijeno! Za prigodan komentar moraš im biti baš friend. Kad bude što važno biće nam rečeno preko novina. Kao o OTT platformi. Nema informisanja u okviru kolektiva, i kakve koristi imamo od toga. Ispade na kraju da je bilo mimo propisa i neke posebne potrebe. Molim da me ne kaznite jer sam pročitao. Da smo „prijatelji“ u reakcijama na slike sa posljednjeg skijanja bih dao pomen. Pomenuo kako se evo peta godina iščuđavamo dokle će radovi na fasadi i mušeme po podu. Bilo bi to ponašanje mimo direktive da se „ne smije ugroziti društveni ugled RTCG“. Što ne važi za aktuelni Drljevićev serijal o Vranešu. S teškim istorijskim falsifikovanjem. Protiv kojeg su listom pripadnici Muslimana i Bošnjaka. Ko će u kući pokrenuti postupak protiv generalnog kad srozava ugled firme nije jasno. Kao evo nedavno o novinarstvu. Toliko se loše na javnom skupu pravio znalcem, da su ga sagovornice pitale što je on došao o tome da priča? Smijemo li se javno nasmiješiti makar kad se priča o nečuvenom i neprimjerenom vođenju Montevizije. Ili o sudanijama i čudnim (ne)ostavkama umjetničkog kora? Možemo li lavirati na temu da predsjednik Savjeta dobar duh? Tako ga je častio privržen režiser u jutarnjem. Posmatram potom. Nit leluja nit je duhovit. Jedino je, dokazano, uredan. Pridjev je OK. Dobro ga prozivaju. <h2>Etička bodljikava žica</h2> „Ni preśednik države se ovako od javne kritike nije ogradio sa tri reda bodljikave žice“ piše mi jedan kolega povodom objave. Da se radi o klasičnom uvođenju cenzure, gašenju prava na javnu kritiku, a pošto etički kodeks on, tvrdi, prvi krši „kad će Raonić da se samodisciplinski samoizbičuje i samoprocesuira“. Druga koleginica je u dilemi „Je li ovo zastrašivanje, misli li na mene, jer sam preaktivna na mrežama?“. Treća se pribojava „Sprema nekome kaznu, a ja mislim da je ….. …….“. Rekoh: ne vjerujem jer je ta novinarka javno bliska sa predsjednikom Savjeta! Četvrti kolega je proširio kritiku i ka Savjetu RTCG podsjećajući da nije ispunio sudski nalog u roku od 15 dana pa umjesto toga najavljuju novi progon zaposlenih. Potom temeljito razložio. „RTCG mora poslovati transparentno i ne smije imati poslovnu tajnu. To je izmislio Raonić“. Ko određuje u ime RTCG što je poslovna tajna? Tačka 8 uskraćuje pravo na kritički stav, to je ugrožavanje ljudskih prava dodaje on, a član 13 je „čista diskriminacija“ jer probrani mogu reklamirati za druge medije i uzimati novac. „Na osnovu čega generalni selektuje zna samo on. Čista korupcija uticajem“. I na kraju „kompletan Etički kodeks je problematičan jer ga je donio nezakoniti direktor i kao takav ne može imati pravnu snagu“.&nbsp; Srećan svim kolegama Dan novinara. Posebno u RTCG.

Strah od društvenih mreža: Kako Raonić za Dan novinara disciplinuje zapošljene u RTCG

Aktuelna vlast je izgubila i politički kompas i povjerenje građana, a cijenu tog političkog haosa Crna Gora danas plaća kroz sektor bezbjednosti, u kojem sukobi, neozbiljnost i borba za kontrolu nad institucijama proizvode osjećaj opšte nesigurnosti“, poručio je potpredsjednik DPS-a i poslanik te partije Abaz Dizdarević u razgovoru za Portal ETV.&nbsp;
On je istakao da nije slučajno što Demokrate, koje upravljaju ključnim polugama bezbjednosnog sektora, bilježe rezultat ispod 10 odsto, jer građani, kako je naveo, „jasno vide da su međusobni sukobi unutar vlasti i konstantna trvenja oko policije i bezbjednosnih struktura doveli do urušavanja sistema“. Prema Dizdarevićevim riječima, dok aktuelna većina tone u konfliktima i gubi legitimitet, Demokratska partija socijalista ostaje najjači pojedinačni politički subjekt i jedina ozbiljna državotvorna i evropska alternativa.
“Rezultati istraživanja koja su nedavno predstavljena potvrđuju da je Demokratska partija socijalista (DPS) i dalje pojedinačno najjači politički subjekt u Crnoj Gori sa podrškom iznad 25%“, kazao je potpredsjednik DPS-a i poslanik te partije Abaz Dizdarević u izjavi za Portal ETV.
Kako je istakao, iako je DPS izgubio vlast 2020. godine, „može se utvrditi da ideološka homogenost pozicionira našu partiju kao jedinu branu onome što se jasno vidi kao ugrožavanje građanskog i proevropskog karaktera države“.
“Bez obzira na političke progone, brutalni revanšizam koji se sprovodi već šest godina, odlazak određenih ljudi iz naše partije, istraživanje nam pokazuje da su uz DPS ostali najlojalniji ljudi koji vjeruju u ideju zajedništva, multikulturalizma i građanski uređenog društva“, naglasio je Dizdarević.
On je dodao da „činjenica da su najači politički subjekt uprkos progonima i pokušajima da nas skrajnu, govori da građani u nama vide jedinu ozbiljnu državotvornu alternativu ovom eksperimentu koji već predugo traje“.
<h2>Razočaranje u vlast i pad podrške PES-u</h2>
“Ovakvom rejtingu sigurno doprinosi i razočaranje u nove vlasti“, ocijenio je Dizdarević, navodeći da se to „jasno čita kroz pad podrške Pokretu Evropa sad (PES), koji je danas na oko 19 odsto podrške“.
“Kako smo ranije saopštavali, narastajući nacionalizam je ‘pojeo’ i nastavlja da nagriza populizam ovog pokreta“, istakao je on.
Prema njegovim riječima, „neispunjena obećanja o brzom podizanju standarda bez inflatornih šokova, kao i konstantni unutrašnji sukobi, dodatno doprinose brzom urušavanju ovih politika“.
<h2>Bezbjednosni sektor i osjećaj nesigurnosti građana</h2>
“Rezultat Demokrata, koji je ispod 10%, posebno je interesantan jer ta partija kontroliše ključne poluge u sektoru bezbjednosti“, kazao je Dizdarević.
On je upozorio da „sukobi unutar ovog sektora i stalna trvenja između PES-a i Demokrata oko kontrole nad policijom, uključujući imenovanja direktora Uprave policije i ministra unutrašnjih poslova, stvaraju percepciju neozbiljnosti sistema“.
“Time se proizvodi osjećaj nesigurnosti i nestabilnosti, odnosno građani se ne osjećaju bezbjedno“, naglasio je sagovornik Portala ETV.
<h2>Istraživanje kao pokazatelj političke zrelosti građana</h2>
“Tako da bi se moglo reći da ovo istraživanje nije pitanje samo brojki, već dokaz političke zrelosti građana“, poručio je Dizdarević.
Kako je dodao, „dok vlast troši energiju na unutrašnje svađe oko fotelja i sektora bezbjednosti, koji nikada nije bio u gorem stanju, DPS pokazuje stabilnost i polako vraća povjerenje građana“.
<h2>Krhka većina i jačanje desnice</h2>
“Rezultati ovog istraživanja predstavljaju snažan indikator da trenutna parlamentarna većina nema uporište u javnom mnjenju kakvo je imala nakon izbora 2023. godine“, ocijenio je Dizdarević.
Prema njegovim riječima, „aktuelna vlast funkcioniše po principu međusobnih ucjenjivanja, pa se postavlja pitanje legitimiteta za donošenje strateških odluka“.
“Koalicija ‘Za budućnost Crne Gore’ bilježi rast, preko 20%, što ih čini relevantnim faktorom, a istovremeno pojačava pritisak na PES za još veću rekonstrukciju i još snažniji zaokret udesno“, upozorio je on.
<h2>EU integracije, stabilnost i povratak DPS-a u centar odlučivanja</h2>
“Crna Gora više nema vremena za mrcvarenje“, poručio je Dizdarević, dodajući da bi „jedini pošten izlaz iz ove hronične blokade bilo organizovanje vanrednih parlamentarnih izbora“.
Ipak, kako je naglasio, „pitanje je koliko bi proces organizovanja izbora u ovom momentu naštetio dinamici EU integracija, jer bi zasigurno oduzeli dragocjeno vrijeme – kojeg na EU putu nemamo, s obzirom na to da smo projektovali zatvaranje svih pregovaračkih poglavlja do kraja 2026. godine“.
“Postavlja se i pitanje uspješnosti projekta prekompozicije vlasti, jer smo se od 2020. godine nagledali puno eksperimenata“, rekao je on.
„Za sada je najvažnije obezbijediti stabilnost koja bi omogućila uspješan završetak pregovora sa Evropskom unijom“, zaključio je Dizdarević, poručivši da su „u DPS-u sigurni da će se, nakon parlamentarnih izbora – kad god da se dogode – DPS vratiti u centar odlučivanja kao stožer nove, stabilne i istinski evropske vlade“.

Dizdarević: Demokrate urušile sektor bezbjednosti, građani se ne osjećaju sigurno, bez DPS-a nema nove, stabilne i evropske vlade

Crkva Srbije u Crnoj Gori sve je samo nije vjerska organizacija. Njen uticaj davno je prerastao okvire duhovnog djelovanja i postao gotovo ključan politički faktor koji aktivno oblikuje društvene procese, utiče na donošenje odluka i nameće identitetske obrasce suprotne sekularnom i građanskom karakteru države.
Iako je Ustavom jasno propisana odvojenost crkve i države, crkva Srbije uživa izuzetne materijalne i institucionalne privilegije – od prepisivanja vrijedne imovine i dodjele atraktivnih parcela do redovnog finansiranja iz javnih budžeta. Takav odnos vlasti prema jednoj vjerskoj organizaciji otvara pitanje političke zavisnosti države i stvarnog dometa njenog suvereniteta. Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da se djelovanje Crkve Srbije sve češće poklapa sa interesima van Crne Gore, dok se unutrašnje političke i društvene tenzije produbljuju kroz teme identiteta, obrazovanja i državnosti.&nbsp;
Pitanje statusa pravoslavne crkve u Crnoj Gori ponovo je dospjelo u fokus javnosti sredinom ovog mjeseca, kada je jedna od ruskih obavještajnih službi optužila Vaseljensku patrijaršiju da će, pod uticajem britanskih službi, priznati autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve.&nbsp;
Kako bi se lakše snašli u moru suprotstavljenih mišljenja i tvrdnji o prošlosti i aktuelnom statusu pravoslavlja u Crnoj Gori, ali i bolje razumijeli moguće posljedice praktično ničim obuzdanog uticaja crkve Srbije te kako se to može odraziti na budućnost zemlje, <a href="https://www.portalanalitika.me/clanak/vukotic-crkva-srbije-djeluje-destruktivno-po-crnogorsko-drustvo-jedino-nesposobna-drzava-ne-moze-se-suprostaviti-ovim-pogubnim-namjerama">Portal Analitika razgovarao je sa istoričarem Vukotom Vukotićem</a>.
<h2>U Duklji dominantan uticaj imalo zapadno hrišćanstvo</h2>
Koliko daleko sežu i u kojoj mjeri su poznati korijeni pravoslavlja na teritoriji današnje Crne Gore?&nbsp;
VUKOTIĆ: Pravoslavlje na prostoru Crne Gore postoji od same Velike šizme, 1054. godine i razdvajanja Istočne i Zapadne crkve. Ipak, još od tog najranijeg perioda, ono je bilo stalno nametnuto i bilo prepoznato kao vjera okupatora, prvo Vizantije, a onda i Nemanjićke Raške.
Veliki broj latinofonog življa u Primorju i uticaj monaških redova iz Italije dali su prevagu zapadnom hrišćanstvu na ovim prostorima. Tek tokom vremena, pravoslavlje se polako utemeljilo u narodu.
Crkva Srbije i njoj bliski akteri iz crnogorske vlasti, temelj svog vjerskog i nacionalnog identiteta baziraju na periodu od nepuna dva vijeka vlasti Nemanjića srednjovjekovnom Zetom. Ovaj period ističu i kao vrijeme formiranja prvih pravoslavnih episkopija na teritoriji današnje Crne Gore. Koliko zaista znamo o ovom periodu i pravoslavnoj crkvi u to vrijeme?
VUKOTIĆ: Znamo dovoljno da možemo sa sigurnošću tvrditi da prve episkopije nijesu nastale u doba Nemanjića. Još u doba Vojislavljevića, u papskim bulama iz 1078. i 1089. godine pominju se odredbe koje upućuju da je tada bilo pravoslavnih eparhija u Crnoj Gori.
Zetska episkopija se formirala u manastiruVranjini, oko 1230. godine, kao dio Arhiepiskopije Žičke unutar Nemanjićke države. Međutim, to samo svjedoči da je bila državna vjera, a ne dominantno raspoloženje u narodu. Zapravo podatak da su Balšići, odmah po osamostaljenju Zete prihvatili katoličanstvo, govori o stvarnom stanju stvari na terenu.
Prve dvije crnogorske dinastije, Vojislavljevići i Balšići, bile su katoličke vjeroispovijesti. Kakav je bio status pravoslavlja u Duklji Vojislavljevića u 11. i 12. vijeku, tj. u Zeti Balšića nakon što su se sredinom 14. vijeka osamostalili od vlasti Nemanjića? Kada pravoslavlje postaje dominantna konfesija među stanovnicima srednjovjekovne Zete?
VUKOTIĆ: Već sam istakao da je u srednjevjekovnoj Duklji dominantan uticaj imalo zappadno hrišćanstvo. Ovo zbog toga što je ovom području bio snažan miks slovenskog i romanskog stanovništva i velikog uticaja iz Italije. Takođe, treba istaći da je prvu obnovu hrišćanstva nakon završetka procesa Velikih seoba, u Duklji izvršili monasi benediktinskog reda početkom IX vijeka.
Dugo vjekova oni su bili dominantni vjerski činilac na ovom prostoru i podigli su oko 12 manastira u Duklji. Zbog toga, i njihovog jakog uticaja u Zeti, i Balšići odmah po osamostaljenju uzimaju katoličanstvo.
Svakako bilo je tu dosta i političkih razloga, jer već u to doba Vizantija je bila dosta oslabljena, a Raška se bukvalno raspala. Tek od početka XV vijeka, uticajem Jelene Balšić, kćerke kneza Lazara Hrebeljanovića, ponovo se nameće pravoslavlje u Zeti.
<h2>Zetska episkopija nema nikakvog kontinuiteta sa episkopijom Nemanjića</h2>
Nakon propasti srednjevjekovne srpske države sredinom 15. vijeka, što se događa sa njenom pravoslavnom crkvom, posebno sa episkopijom u tadašnjoj Zeti? Da li se Mitropolija koju je Ivan Crnojević osnovao na Cetinju 1485. godine, smatrala nasljednicom pravoslavne episkopije iz vremena države Nemanjića ili je u pitanju bio početak novog crkvenog i državnog kontinuiteta?
VUKOTIĆ: Zajedno sa srpskom Despotovinom ukinuta je srpska patrijaršija, ionako nerugularno uspostavljena. Ipak, to ne znači da je bio i kraj pravoslavlja u Zeti. Dinastija Crnojevića imala je potrebu da stvori svoju crkvenu organizaciju. To se i desilo Vranjinskom poveljom 1455. godine, za vrijeme Stefanice Crnojevića.
Stvorena je Zetska episkopija, ponovo u manastiru Vranjini. Bila je to episkopija koja je odgovarala državi Crnojevića i bila je autokefalna u odnosu na bilo koje druge pravoslavne crkve. Ovo se vidi u činjenici da zetski mitropolit ne prihvata niti usvaja preporuke Vaseljenskog patrijarha. Tako da je sasvim jasno da nema nikakvog kontinuiteta sa episkopijom iz doba Nemanjića, jer je ta episkopija prestala da postoji nakon odlaska episkopa iz Manastira Sv. Mihaila na Prevlaci.
Nakon okupacije države Crnojevića, u kakvom je odnosu bila Cetinjska mitropolija sa pravoslavnim crkvama u Osmanskom carstvu?
VUKOTIĆ: Teško je govoriti o odnosu Crnogorske episkopije sa Vaseljenskom patrijaršijom nakon 1499. godine. Ono što je pouzdano jeste da je Crnogorska crkva nastavila da bude autokefalna i da se vladike biraju po volji naroda.
Vladike iz raznih plemena, tokom XVI i XVII vijeka imale su odnos sa osmanskim vlastima i znamo da je vladika Pahomije Komanski išao u Carigrad. Međutim, nema nikakvih dokaza da je Crnogorska crkva bila zavisna od Vaseljenske patrijaršije. Čak ni kad je Mehmed-paša Sokolović obnovio Pećku patrijaršiju, to nije imalo uticaja na Crnogorsku crkvu.
<h2>Pozivanje na srpstvo Petrovića samo pokazivanje nepoznavanja stvari toga doba</h2>
Mnoga crnogorska plemena u kojima je danas veoma jak kult Nemanjića, primila su pravoslavlje tek za vrijeme vlasti Osmanlija, tj. dugo nakon propasti srednjovjekovne Srbije. Možete li nam reći kako se pravoslavlje širilo među crnogorskim plemenima tokom osmanske vlasti i zašto je ova tema danas tabu u Crnoj Gori?&nbsp;
VUKOTIĆ: Što se tiče prostora Stare Crne Gore, na njenoj teritoriji je stalno djelovala Crnogorska crkva i pravoslavlje se nije dovodilo u pitanje tokom vjekova. Međutim, u brdskim plemenima stavr je bila značajno drugačija. Veliki broj njih je bio tokom XVI i XVII vijeka katoličke vjere.
Ma koliko se danas među njima gajila propaganda o nekom „čistom“ srpstvu i kultu sv. Save Nemanjića, to jednostavno nije utemeljeno u činjenicama. Tome najbolje svjedoči izvještaj barskog nadbiskupa Marina Bicija iz 1610. godine, koji izričito navodi da je u katoličku vjeru krstio stanovništvo Kuča, Pipera, Bratonožića, Bjelopavlića i drugih plemena.
U istom izvještaju stoji decidno da je krštavanje obavljeno do rijeke Zete, a da je odatle prema zapadu jurisdikcija „šizmatičkog“ episkopa sa Cetinja. Štaviše, Mlečani u XVII vijeku uspostavljaju funkciju guvernadura u Crnoj Gori, kao pravoslavnoj i u Kučima, kao katoličkom plemenu. Tek na kraju tog vijeka, vladika Ruvim III širi pravoslavlje i na Brda.
Brojni funkcioneri vlasti često zazivaju povratak tradicionalne iliti Crne Gore Petrovića, posebno insistirajući na srpskom identitetu mitropolita izove porodice. Na osnovu čega su crkveni poglavari iz ove porodice, od vladike Danila do vladike Njegoša, smatrali crnogorski narod dijelom srpstva? Da li su to bila narodna predanja ili neki drugi izvori?
VUKOTIĆ: Sasvim je apsurdno izvoditi teze da su vladike i gospodari Crne Gore bili išta drugo sem Crnogorci. To je proizvod propagande koja se širila za vrijeme Jugoslavije i na žalost još uvjek ima njenih poklonika. Pozivanje na srpstvo Petrovića je samo pokazivanje nepoznavanja stvari toga doba.
Srpstvo na koje se Petrovići referiraju odnosi se na crkveni položaj i naglašavanje nezavisnostiod Vaseljenske patrijaršije. Sa druge strane, Petrovići su vodili politiku, pod pritiskom Rusije, ujedinjenja balkanskih Slovena. U tom smislu, priča o srpstvu kao integralnom pojmu bila je uveliko iskorišćena za potrebe te politike.
Zašto se na srpskom porijeklu crnogorskog naroda insistiralo čak i za vrijeme vlasti Komunističke partije, uprkos naučnim dokazima o netačnosti te tvrdnje? Da li su takvi stavovi funkcionera Komunističke partije, uticali da ne pokrenu pitanje obnove autokefalije Crnogorske pravoslavne crkve, za razliku od njihovih kolega u Makedoniji?
VUKOTIĆ: Svakako da su uticali. Rukovodstvo Komunističke partije u Crnoj Gori kao da nije smjelo da se suprostavi uticaju Beograda. Posebno pogubno je bilo usvajanje ideje Milovana Đilasa o Crnogorcima kao „grani srpstva“. To je dosta zaustavilo procese stvaranja crnogorske samosvojnosti kao nacije, iako smo imali istorijsku priliku za to.
Za razliku od rukovodstva Makedonije koje je iskoristilo da stvori autokefalnu crkvu, crnogorsko je propuštilo da to uradi.
<h2>U obnovi autokofelnosti politika uvijek odlučujući faktor</h2>
Saopštenje ruske obavještajne službe o navodnoj namjeri Vaseljenske patrijaršije da dodijeli autokefalnost Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, izazvalo je malu buru u regionu. Uprkos brzom demantu Vaseljenske patrijaršije, brojni crnogorski suverenisti nadaju se da tamo gdje ima dima ima i vatre. Kako danas vidite projekat obnove Crnogorske pravoslavne crkve? Može li se nadoknaditi vrijeme izgubljeno od 2006. do 2020. godine?
VUKOTIĆ: Moramo shvatiti da je obnova crkvene autokefalnosti dugotrajan proces i da zavisi od mnogo faktora. Najvažniji faktor je da postoji država i da je ta Crkva za njenu teritoriju.
Ipak, politika je uvijek odlučujući faktor i Vaseljenska patrijaršija će uvijek vagati političke prilike i uskladiti svoje interese sa situacijom na terenu. Mi smo zaista izgubili dosta vremena, od 2006. godine, ali neke okolnosti nam i nijesu išle na ruku.
<h2>Suzbijanje djelovanja crkve Srbije primarni zadatak države</h2>
Da li se Crna Gora može uspostaviti kao iole stabilna i moderna država dok u Cetinjskom manastiru stoluje Joanikije Mićović koji ne priznaje pravo više od 40 odsto građane ove zemlje na crnogorsko nacionalno opredjeljenje?&nbsp;
VUKOTIĆ: Država je Ustavom odvojena od države i to joj daje snagu da se modernizuje i bira svoj put napretka. Ipak, Crkva ima veliku moć u društvu, u crnogorskom veću nego što bi trebalo, pa je zbog toga važan faktor u državi.
Kod nas u Crnoj Gori, Crkva Srbije postavlja se kao peta kolona u odnosu na državu i radi na njenom rušenju i to joj daje negativnu konotaciju u društvu. Samim tim, suzbijanje djelovanja Crkve Srbije je primarni zadatak države, jer to je način njenog opstanka. Nijedno društvo ne može opstati ukoliko stalno ima opstrukcije na svom putu.
Kratkim pregledom sajtova dvije sprske mitropolije u Crnoj Gori, jasno se na osnovu fotografija sa liturgija i drugih crkvenih okupljanja može zaključiti o velikoj popularnosti koju uživaju. Kako smatrate da će uticaj crkve Srbije uticati na razvoj crnogorskog društva u neposrednoj budućnosti, posebno s obzirom na nedavne najave Joanikija Mićovića o uvođenju vjeronauka u državnim školama?
VUKOTIĆ: Jačanje moći crkve nikada nije bilo blagotvorno za neko društvo. Nažalost, danas u svijetu vidimo retrogradne tendencije, koje ne prepoznaju ove opasnosti. Na tom talasu jašu i čelnici Crkve Srbije u Crnoj Gori.
Međutim, ovdje je posebno opasno, jer Crkva Srbije djeluje destruktivno po crnogorsko društvo i državu. Te inicijative, poput uvođenja vjeronauke u škole, suprotne su sekularnoj osnovi našega društva, a naročito su opasne jer se time ostavlja prostor za nesmetano indoktriniranje omladine. Jedino nesposobna država nije u stanju da se suprostavi ovim pogubnim namjerama.

Vukotić: Jedino se nesposobna država ne može se suprostaviti pogubnim namjerama Crkve Srbije

Svaka zloupotreba tuđeg snimka, fotografije, portreta, audio-zapisa ili seksualno eksplicitnog sadržaja može biti kažnjena i do pet godina zatvora, a ukoliko je to krivično djelo izvršeno prema djetetu počinilac može biti kažnjen od dvije do čak deset godina zatvora. Riječ je o tzv. osvetničkoj pornografiji, kako se u praksi i u javnom prostoru kolokvijalno naziva, odnosno krivičnom djelu koje je relativno skoro uvršteno u Krivični zakonik Crne Gore.
Slučaj Mirjane Pajković, doskorašnje direktorice Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda tipičan je primjer kršenja ovog zakona, ali i vapaj institucijama da se svaki oblik ovakvog nasilja i javnog targetiranja sankcioniše u skladu sa zakonskim odredbama, <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/za-plasiranje-eksplicitnog-sadrzaja-prijeti-zatvorska-kazna-do-pet-godina">piše Pobjeda</a>.
Advokatica Maja Turković za Pobjedu pojašnjava da se granica kojom se ulazi u zonu krivične odgovornosti prelazi onog trenutka kada se intimni ili eksplicitni sadržaj učini javno dostupnim bez jasne i izričite saglasnosti osobe koja je na njemu.
- Od tog momenta pravo na privatnost dobija primat u odnosu na svako drugo pravo - naglašava advokatica Turković za Pobjedu.
Pajković je u petak podnijela ostavku na funkciju, navodeći da je riječ o ličnim razlozima. Prethodno je policiji podnijela tri krivične prijave, zbog neovlašćene distribucije eksplicitnog sadržaja – fotografije na kojoj se nalazi ona. 
Kako proizilazi iz prijave, ona sumnja da je bivši direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Dejan Vukšić, svjestan nezakonitosti, pokušao da iskoristi informacije do kojih je došao po prirodi funkcije koju je obavljao, te da je tim materijalom prijetio, a o postojanju kompromitujućeg materijala indirektno govorio i u jednoj emisiji.
Na jednom od audio-snimaka koje je Pajković objavila javno, može se čuti kako Vukšić, navodno, prijeti kako „cijela Crna Gora ima da vidi“ kompromitujuće fotografije i snimke doskorašnje javne funkcionerke. 
Nije poznato hoće li ovaj slučaj dobiti i sudski epilog jer se Tužilaštvo još nije oglašavalo ovim povodom.
<h2>KAZNE </h2>
Advokatica Turković objašnjava da je ovo djelo propisano članom 175a Krivičnog zakonika Crne Gore te da je njime predviđeno da će se kaznom do dvije godine kazniti onaj ko učini dostupnim trećoj osobi video ili drugi snimak, fotografiju ili portret, audio-zapis ili spis sa seksualno eksplicitnim sadržajem, bez pristanka osobe na koju se kompromitujući sadržaj odnosi.
- Kaznom zatvora do dvije godine kazniće se i ko prijeti da će trećem licu učiniti dopstupnim ovakav materijal kao i onaj ko upotrebom računarskog sistema ili na drugi način izradi novi ili preinači postojeći materijal i kao takav ga upotrijebi ili ga učini dostupnim trećem licu. Kaznom zatvora do tri godine kazniće se ko ovakav materijal učini dostupnim velikom broju ljudi - istakla je Turković za Pobjedu.
Naglašava da ukoliko ovakvo krivično djelo učini službeno lice u vršenju službene dužnosti, onda govorimo o najtežem kvalifikovanom obliku za koji je propisana znatno stroža kaznu i to od tri mjeseca do četiri, odnosno pet godina zatvora.
Sa druge strane, ako je djelo učinjeno prema djetetu, počinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.
- Ako djelo iz stava 1, 2, 3, 4 i 5 ovog člana o kojima sam prethodno govorila učini službeno lice u vršenju službene dužnosti, i to prema djetetu, kazniće se od dvije do čak deset godina zatvora - navela je advokatica.
<h2>ĆUTANJE TUŽILAŠTVA</h2>
Pobjeda je uputila Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru više konkretnih pitanja u vezi sa slučajem Mirjane Pajković, ali odgovori do zaključenja ovog broja nijesu stigli.
List je zanimalo kada su tačno podnijete krivične prijave Mirjane Pajković; da li je, osim Dejana Vukšića, saslušan još neko i koliko osoba; da li tužilaštvo posjeduje audio-materijal na kojem se, prema navodima, prijeti objavljivanjem eksplicitnog sadržaja; da li je djelo pravno kvalifikovano i po kojoj osnovi; kako će se postupati prema licima koja se bave distribucijom eksplicitnog materijala; da li je saslušan još neko od službenika ANB-a na okolnosti navoda o praćenju i nadzoru.
Sa druge strane, iz Agencije za nacionalnu bezbjednost na čijem se čelu Dejan Vukšić nalazio od decembra 2020. do maja 2022. godine, odbacuju svaku vezu sa, kako su kazali, „objavama privatnih prepiski i video-materijala“.
- Agencija odbacuje svaku vezu sa objavama privatnih prepiski, video i foto-materijala kojima se ugrožava privatnost građana. Agencija zakonito vrši poslove iz svoje nadležnosti i u potpunosti poštuje ustavom zagarantovana prava - saopštili su iz ove institucije za portal RTCG.
Iz ANB-a poručuju da privatne prepiske i sadržaji koji su predmet komentara nijesu predmet interesovanja Agencije te se kao takve ne mogu dovesti u vezu sa ANB-om.
<h2>NIŽU SE PORUKE PODRŠKE</h2>
Više nevladinih organizacija (NVO), poslanika i poslanica te javnih funkcionera u prethodnim danima pozvali su nadležne da ne budu nijeme na ovakav vid nasilja i narušavanja prava na privatnost i dostojanstvo, već da ažurno i adekvatno istraže slučaj te kazne počinioce.
Koordinator za razvoj u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Miloš Knežević pozvao je nadležne institucije da, bez odlaganja i po hitnom postupku, reaguju povodom slučaja Pajković i preduzmu sve zakonom propisane mjere radi zaštite prava na privatnost i dostojanstvo, kao i sprečavanja daljeg digitalnog nasilja.
- Kada sistem zakasni, digitalni linč se nastavlja i nakon što bura prođe, a žena ostaje ta koja nosi štetu, strah i stigmu. Dodatno, ovo šalje i zastrašujuću poruku društvu u kojem se preko noći postaje nezaštićena žrtva. CGO ukazuje da javni prostor ne smije postati mjesto na kojem se intima koristi kao sredstvo napada, ucjene ili disciplinovanja. Niko nema pravo da tuđu privatnost pretvara u javni spektakl. Javna radoznalost, senzacionalizam i „moralni“ uzusi ne mogu biti izgovor za ponižavanje i nasilje - kazao je, pored ostalog, Knežević.
Poslanica Nove srpske demokratije (NSD) Bojana Pićan poručila je da nadležne institucije ne smiju da se povuku, da se izoluju niti da dozvole da sistem ostane nijem pred nasiljem koje se sprovodi pred očima javnosti. 
- Kontinuirano nipodaštavanje i targetiranje žena u Crnoj Gori zaslužuje najoštriju osudu. Ništa manje važno nije naglasiti da zloupotrebe dolaze i od strane žena, što dodatno potvrđuje potrebu da kao društvo postavimo jasne granice odgovornosti i poštovanja, bez selektivnosti. Mi koji obavljamo javne funkcije nosimo zeru odgovornosti više, ali to ne znači da gubimo pravo na privatnost. Privatni životi ostaju lična stvar svakog pojedinca, sve dok ne ugrožavaju prava drugih ili dodatno ne opterećuju građane - saopštila je Pićan.
Predsjednica Foruma žena Socijaldemokratske partije (SDP) Podgorica i predstavnica Evropskog saveza (ES) Danijela Brajović saopštila je da iznošenje u javnost intimnih snimaka, fotografija ili bilo kog drugog privatnog sadržaja, kao i prijetnje njihovim objavljivanjem, predstavlja teško kršenje zakona i brutalno nasilje nad dostojanstvom žene, muškarca.
- Takvi postupci su nedopustivi i moraju biti najstrože sankcionisani. Najoštrije osuđujemo sraman čin gospodina Vukšića koji je pribjegao ucjeni i pokušaju javnog linča, te dajemo punu i nedvosmislenu podršku gospođi Pajković - poručila je Brajović.

Za plasiranje eksplicitnog sadržaja prijeti zatvorska kazna do pet godina

Udruženje međunarodnih prevoznika tereta Crne Gore danas će blokirati teretni saobraćaj na granicama, zahtijevajući hitnu reakciju nadležnih na dugogodišnje probleme sa kojima se suočava sektor drumskog transporta.
Udruženje će, prema ranijim najavama, trajno parkirati kamione na proširenjima u blizini više graničnih prelaza i početi blokadu prolaza za sve vrste teretnih vozila.
Predstavnici Udruženja su kazali da će blokadu najviše osjetiti marketi i benzinske stanice, jer se obustave prometa odnose i na namirnice i gorivo. Putnici i oni koji prevoze ljekove, životinje, eksploziv i oružje saobraćaće nesmetano tokom protesta.
Kamiondžije blokade organizuju jer traže izmjene visine akcize čiji povrat dobijaju po litru goriva, brži povrat poreza na dodatu vrijednost (PDV), duži rad graničnih carinskih i fitosanitarnih inspekcija, promjene ETIAS-a i beneficirani radni staž.&nbsp;
Obustava prometa je i dio regionalnog protesta prevoznika tereta iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, zbog ograničavanja trajanja boravka - rada profesionalnih vozača u zemljama Šengena na najviše 90 dana u periodu od šest mjeseci.
Protest će početi u 12 sati i trajaće, prema najavama iz Udruženja, do ispunjenja zahtjeva.
Uprava policije odobrila je proteste prevoznika na 72 sata, odnosno do četvrtka u podne.

Tag: eticki-kodeks