U nastavku koordinisanih i ciljano sprovedenih aktivnosti, službenici Uprave policije i Obavještajno-bezbjednosnog direktorata Ministarstva odbrane lišili su slobode D.S. (51), rođenog u Bosni i Hercegovini, sa prebivalištem u mjestu Ćurilac u opštini Danilovgrad. Kod osumnjičenog je u dvije odvojene policijske aktivnosti pronađena veća količina eksploziva, municije i vojne opreme. Tokom kontrole u Nikšiću, 28. juna, policija je kod D.S. pronašla startni pištolj i 38 vojnih znački. U nastavku aktivnosti, službenici Odjeljenja bezbjednosti Danilovgrad, u saradnji sa kolegama iz OB Podgorica i OBD Ministarstva odbrane, izvršili su pretres stana i pomoćnih prostorija u Ćurilcu, koje koristi osumnjičeni. Tom prilikom je pronađeno i oduzeto: 12,2 kilograma eksploziva, 33 komada municije različitih vrsta i kalibra, optika za noćno osmatranje, dvije radio stanice, signalni pištolj i dio od revolvera, &nbsp;više vojnih amblema i pečata, gas maska, epoleti, dugmad i kopče sa grbovima, legitimacije sa fotografijama i različitim imenima, metalni boks i pribor za čišćenje. O svemu je obaviješten nadležni tužilac iz Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, koji je naložio da se D.S. uhapsi zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija. Uprava policije ističe da se ovakvim međuagencijskim akcijama podiže nivo kolektivne bezbjednosti i efikasno odgovara na bezbjednosne izazove kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom nivou.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250630110620_312c81b6ecd011261a67c66d20220091b532c3adb77cc251fa761ad62625daf2.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250630110620_312c81b6ecd011261a67c66d20220091b532c3adb77cc251fa761ad62625daf2" data-rendition-name="original" width="1080" height="1080" loading="lazy" alt="oruđje"> </figure>  &nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Danilovgrad: Pronađeno više od 12 kilograma eksploziva, municija, optika, amblemi i falsifikovane legitimacije, uhapšena jedna osoba

Dvojici Šveđana od 16 i 19 godina je danas u Danskoj određen pritvor zbog povezanosti s eksplozijama dvije ručne bombe kod Ambasade Izraela u Kopenhagenu u srijedu.
Optuženi su za ilegalno posjedovanje oružja i nošenje pet ručnih bombi od kojih su dvije eksplodirale kada su ih bacili na kuću kod Ambasade.
Tužioci su rekli da istražuju motiv tog napada koji je ocijenjen kao teroristički, a izgleda da su se o napadu dogovarali s nekoliko saradnika što oni negiraju.
Niko nije povrijeđen u eksplozijama koje su oštetile samo obližnju kuću.

Danska: Dva mladića u pritvoru zbog eksplozija kod ambasade Izraela

Asocijacija MNe - USA Cetinje reagovala je povodom prekida suđenja u Osnovnom sudu na Cetinju u slučaju masovnog ubistva u naselju Medovina 2022. godine.
- Zamislite sljedeću scenu: tri i po godine borbe. Suđenje koje se privodi kraju. Sve dokazne radnje završene. Sutkinja spremna. Porodice koje su sahranjivale djecu — konačno pred završnom riječju. I onda , 22. decembra, kao božićni "poklon" , Specijalno državno tužilaštvo traži spise. Tri dana kasnije, predmet nestaje sa Cetinja.Niko ne zna zašto. Ni sutkinja nije obaviještena o razlozima. Pročitajte to ponovo - započinju svoje reagovanje iz ove Asocijacije.
Što SDT krije, kažu, nije pitanje. To je konstatacija.
- Jer kad institucija preuzima predmet u finalnoj fazi postupka , bez obrazloženja, bez transparentnosti, bez elementarne ljudske pristojnosti prema porodicama koje su izgubile sve , tada više ne govorimo o pravnom sistemu. Govorimo o sistemu zaštite. Pitanje je jednostavno: koga štite? Olivera Krivokapić, bivša načelnica MUP-a na Cetinju, tereti se da nije oduzela oružje čovjeku koji je potom pobio deset ljudi, uključujući dvoje djece — Marka i Mašana. Dokazi su izneseni. Činjenice su na stolu. Završna riječ je bila na dohvat ruke. A onda je NEKO povukao ručnu - podsjećaju oni.
<h2>"RADILI SMO NJIHOV POSAO"</h2>
Vesna Pejović, koja je u Medovini izgubila ćerku i unuke, rekla je, dodaju, ono što svi misle, ali malo ko smije da izgovori.
- Mi smo radili njihov posao. Došli smo do istine ne iz priča, već iz vidnih dokaza - podsjećaju iz Asocijacije na njene riječi.
Porodice i novinari su, kažu, vodili istragu. Prikupljali snimke. Tonske zapise. Dokaze koje je, navode, tužilaštvo "zanemarivalo".
- A sada, kada je sve to trebalo da kulminira presudom, SDT interveniše."Simptomatično - kaže advokat Lalić. Ja bih rekao: SKANDALOZNO", stoji u reagovanju.
<h2>NOVOVIĆU, ČEKAMO ODGOVOR</h2>
Vesna Pejović je poručila specijalnom tužiocu Novoviću: "Gledaćemo se u oči. Moraće mi objasniti zašto je ovo urađeno", podsjećaju iz Asocijacije
- Crna Gora takođe čeka objašnjenje. Bar onaj čojski i pošteni dio! Jer ovdje nije u pitanju samo jedan predmet. U pitanju je povjerenje građana u institucije koje bi trebalo da ih štite — a koje, očigledno, štite nekoga drugog. Kad se predmet izuzima pod "velom tajne", javnost ima pravo da pita: čija tajna? I zašto je ta tajna vrijednija od pravde za desetoro mrtvih? - stoji u saopštenju.
<h2>PRAVDA ZAUSTAVLJENA NA KORAKU DO PRESUDE</h2>
Porodice žrtava sada, prema njihovim riječima, lebde u pravnom vakuumu.
"Sutkinja Marija Ćupić , koju su porodice opisale kao "vrhunskog profesionalca" , nije dobila ni osnovno obrazloženje. Sistem koji tako tretira sopstvene sudije, tako tretira i građane. I tako tretira mrtve", ističu u Asocijaciji MNE-USA Cetinje.
Navode i pitanja koja ne smiju ostati bez odgovora.
1. Zašto je SDT zatražio predmet 22. decembra , tri dana prije završnih riječi zakazanih za januar?
2. Ko je donio tu odluku i na čiji zahtjev?
3. Zašto sutkinja koja vodi predmet nije obaviještena o razlozima?
4. Postoji li veza između ovog poteza i osoba koje bi mogle biti kompromitirane presudom?
5. Da li "specijalno" u imenu tužilaštva znači specijalno izuzimanje od odgovornosti?
Ovo, kažu, nije slučajnost.
- U Crnoj Gori smo navikli na "proceduralne manevre" koji se dešavaju tačno kad ne treba. Zastare koje dolaze u posljednji čas. Predmeti koji nestaju. Optužnice koje se gase u tišini. Ali cetinjski masakr nije običan slučaj. Desetoro mrtvih. Dvoje djece. Porodice koje su tri i po godine čekale pravdu. I sada im se kaže: čekajte još. Ne znamo koliko. Ne znamo zašto -podsjećaju oni.
Gospodi iz SDT-a poručuju da Crna Gora gleda.
- Porodice žrtava gledaju. I istorija će zabilježiti , ko je stao na stranu pravde, a ko je stao na stranu "tajne". Desetoro mrtvih. Zar oduzeti životi ne traže pravdu i istinu?! Marko i Mašan zaslužuju zakon koji nosi njihovo ime. A njihove porodice zaslužuju odgovor - zaključuje se u reagovanju.

Slučaj stravičnog zločina u Medovini: Ko se uplašio završne riječi?

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija kontinuirano unapređuje digitalne javne usluge u oblasti obrazovanja. Elektronske usluge, koje su počele da se razvijaju od 2020. godine kao odgovor na pandemiju izazvanu virusom Covid-19, danas predstavljaju ključni segment modernizacije i efikasnijeg funkcionisanja sistema obrazovanja.
Kako je navedeno u saopštenju ovog ministarstva, tokom prošle godine građani su u velikoj mjeri koristili sljedeće elektronske usluge Ministarstva:
• Podnošenje zahtjeva za upis djece u predškolsku ustanovu – 5.992 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za upis djece u prvi razred osnovne škole – 5.400 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za upis djece u prvi razred srednje škole – 6.276 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za upis djece u prvi razred osnovne muzičke škole – 675 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za elektronski upis na prvu godinu studijskih programa Univerziteta Crne Gore – 3.737podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za smještaj i ishranu u učeničkim i studentskim domovima – 3.730 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za studentski kredit – 5.586 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za stipendije za učenike i studente – 1.444 podnijetih zahtjeva elektronskim putem
• Podnošenje zahtjeva za oslobađanje obaveze vraćanja studentskog kredita – 399 podnijetih zahtjeva elektronskim putem (nova elektronska usluga u 2025. godini)
• Podnošenje zahtjeva za akreditaciju programa obuke za stručno usavršavanje zaposlenih u obrazovno-vaspitnim ustanovama – 596 podnijetih zahtjeva elektronskim putem (nova elektronska usluga u 2025. godini).
Elektronske usluge Ministarstva, kako se dodaje, zasnovane su na automatskoj razmjeni podataka sa drugim državnim organima putem Jedinstvenog informacionog sistema za elektronsku razmjenu podataka (GSB). Na ovaj način eliminiše se potreba za pribavljanjem obimne dokumentacije i omogućava brža obrada zahtjeva, uz značajne uštede vremena i troškova za građane. U okviru sistema omogućene su i dodatne funkcionalnosti, poput elektronskog zakazivanja, automatskog bodovanja i drugih procesa koji dodatno unapređuju kvalitet usluge.
Svako podnošenje zahtjeva podrazumijeva elektronsku komunikaciju sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, odnosno Centralnim registrom stanovništva, čime se eliminiše potreba za dostavljanjem izvoda iz matične knjige rođenih. Razmjena podataka ostvaruje se i sa Ministarstvom socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, za potrebe upisa u predškolske ustanove, osnovne i srednje škole, čime se zamjenjuje potvrda o korisnicima materijalnog obezbjeđenja porodice.
Kako pojašnjavaju, u 2025. godini, putem Jedinstvenog informacionog sistema za elektronsku razmjenu podataka (GSB), izvršeno je 33.835 web-servisa ka Ministarstvu unutrašnjih poslova i 18.343 web-servisa ka Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.
Ključni benefiti implementacije ovih elektronskih usluga ogledaju se u sljedećem:
• Značajna ušteda vremena i novca građanima, bez potrebe za pribavljanjem dokumentacije i odlaskom u institucije
• Smanjenje gužvi i obima posla zaposlenima u Ministarstvu unutrašnjih poslova i socijalnim službama
• Eliminisanje gužvi u obrazovnim ustanovama i olakšan rad upisnih komisija kroz bržu obradu zahtjeva i automatsko generisanje rang-lista
• Brža i jednostavnija izmjena zahtjeva za upis iz jedne škole u drugu, odnosno sa jednog fakulteta na drugi
• Mogućnost podnošenja zahtjeva u bilo koje vrijeme (24/7) tokom trajanja konkursa
• Brža analiza podnijetih zahtjeva na svim nivoima obrazovanja
• Efikasnija obrada zahtjeva u Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija
• Doprinos zaštiti životne sredine smanjenjem upotrebe papira kroz digitalizaciju dokumentacije.
Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija nastaviće sa razvojem novih digitalnih rješenja, sa ciljem daljeg unapređenja kvaliteta, dostupnosti i efikasnosti javnih usluga u oblasti obrazovanja.

Elektronske usluge MPNI: Hiljade zahtjeva podnijeto elektronskim putem tokom prethodne godine

Nijesam osoba za koju se može reći da je strašljiva. Navikla sam da se bavim problemima, da ih imenujem, da ih ne guram pod tepih i da tražim načine kako da se s njima nosim.
Pa ipak, kada krenem da razmišljam o svemu onome čemu su moja djeca svakodnevno izložena u online svijetu, ne osjećam se sigurno. Ne osjećam se ni mirno, ni samouvjereno, ni spremno koliko bih željela.
I to nije strah od tehnologije. Nije ni nostalgija za „starim vremenima“. To je nelagoda koja dolazi iz spoznaje da živimo u svijetu koji se mijenja brže nego što mi uspijevamo da ga razumijemo – a kamoli da u tom svijetu budemo pouzdani vodiči svojoj djeci.
Razloga za nelagodu ima mnogo. A pitanje jesmo li spremi za sve to. Postoji čitava industrija zloupotrebe djece koja funkcioniše paralelno sa našim svakodnevnim životima.
Postoje platforme koje koristimo kao da su bezazlene, a dokazano je da nijesu. Postoje algoritmi koji ne služe da informišu, već da zadrže pažnju, po svaku cijenu. I postoji sloj interneta koji ne vidimo, ne razumijemo i često potcjenjujemo – dok istovremeno ni ovaj „vidljivi“ ne znamo da koristimo kako treba.
Iskreno, danas često ne umijem da prepoznam da li je neki video stvaran ili je nastao uz pomoć vještačke inteligencije. Nekad se šokiram onim što vidim, nekad se nasmijem, nekad ostanem zbunjena. A onda me sačeka rečenica: „Ada majko, zar ne vidiš da je to AI?“. U tim trenucima shvatim zašto me zovu Facebook majka, koliko se brzo uloge mijenjaju i zašto smo mi odrasli postali oni koji kasne.
I dok se sve to dešava, mi se kao roditelji najčešće samo vrtimo oko istog rješenja: ZABRANI! Gasi internet. Da im uzmemo telefone, da im zabranimo sadržaje, da ih na silu zaštitimo od svijeta koji nam djeluje opasno i nepoznato. Rjeđe razmišljamo o tome da li smo ga mi uopšte pokušali razumjeti, naučiti da ga čitamo, da se za njega pripremimo i da ga pratimo zajedno s djecom. Kao da nam je zabrana prva i jedina linija odbrane, jer je najbrža i jer od nas traži najmanje učenja.
Ipak, vremenom mi se iskristalisala jedna razlika oko koje nemam dilemu. Kada su u pitanju mala djeca, granice ne mogu biti rezultat improvizacije. One moraju biti jasne, unaprijed postavljene i dosljedne.
Kod tinejdžera je već drugačije. Tu više nema iluzije da ćemo „ugasiti internet“. Koliko god ponekad poželjela da mogu jednim klikom da isključim sve i da se ne borim za svaki slobodan minut bez ekrana, znam da to nije realno. To bi bilo jednako moguće kao i to da me u ovom trenu prestanu oslovljavati sa „druže“.
Neke tokove ne možemo da zaustavimo. I možda je najveća greška koju pravimo upravo to što trošimo energiju pokušavajući da zaustavimo ono što je već dio stvarnosti, umjesto da se zapitamo kako da u toj stvarnosti budemo snalažljiviji, prisebniji i iskreniji.
Prije par godina, pokušavajući da riješim problem sa Metom i Facebookom, sat vremena sam razgovarala sa asistentom, ubijeđena da je u pitanju stvarna osoba. Razgovor je bio smislen, tečan, djelovao je „ljudski“. Tek sjutradan, dok sam pokušavala da na internetu pronađem način da ponovo stupim u kontakt, shvatila sam da sam zapravo razgovarala sa vještačkom inteligencijom.
Taj trenutak mi je bio poraz. Ne zato što sam razgovarala sa AI, nego zato što mi dlaka s glave nije posumnjala da jeste. Zato što sam bila ubijeđena da „bih ja to znala“. Taj mali lični šok bio je mnogo jači od bilo koje statistike. Pokazao mi je koliko je lako povjerovati, koliko se lako oslonimo na pretpostavku da smo „dovoljno pametni“ i koliko brzo potcijenimo kompleksnost svijeta u kojem živimo.
To je za mene medijska pismenost.
Medijska pismenost nije predmet. Nije jedno predavanje. Nije kampanja. Nije ni još jedna lijepa fraza koju ćemo ponavljati u strategijama, dokumentima i javnim nastupima.
Medijska pismenost je svakodnevna praksa. To je navika da zastanemo prije nego što povjerujemo. Prije nego što podijelimo. Prije nego što se uplašimo ili zgrozimo.
To je spremnost da se zapitamo: ko stoji iza ove informacije? Zašto mi je baš sada servirana? Šta se od mene očekuje – da kliknem, da se naljutim, da se uplašim, da kupim, da dijelim?
Problem je što mi, roditelji današnje djece, nikada nijesmo učeni kako da to radimo. Odrasli smo u svijetu u kojem su informacije dolazile sporije, kroz ograničen broj kanala. U svijetu jednog televizora u kući, jednog crtanog u 19:15 i relativno jasne razlike između stvarnog i izmišljenog. Danas živimo u svijetu u kojem se sadržaji proizvode brže nego što mi uspijevamo da ih obradimo, a granica između stvarnog i konstruisanog postaje sve tanja.
Zato me plaši što se kod nas medijska pismenost često svodi na pojam, a ne na vještinu.
Kao da je dovoljno reći djeci „ne vjeruj svemu što vidiš“ i time završiti posao. A vještina se ne uči jednom rečenicom. Ona se gradi vremenom, ponavljanjem, greškama i priznanjem da nešto ne znamo. Plaši me i to što naš strah često postaje glasniji od naše radoznalosti. A strah, kada se nekritički dijeli, ne štiti – on se širi. On stvara paniku, teorije zavjere, nepovjerenje prema svemu i svima. I tada postaje problem ne samo za našu djecu, nego i za cijelo društvo.Ako želimo da djeca odrastaju u svijetu u kojem razlikuju činjenice od manipulacije, moramo prvo priznati da tu razliku često ne pravimo mi. Da i mi klikćemo, dijelimo, vjerujemo i reagujemo impulsivno. Da i mi nekad prihvatamo problematične, lažne ili plasirane sadržaje zdravo za gotovo.
I možda je upravo to prvi i najvažniji korak medijske pismenosti: da se odrasli usude da kažu – ne znam. Ali želim da naučim. I spremna sam da učim zajedno sa svojom djecom. Ne kao autoritet koji sve zna, nego kao roditelj koji je svjestan da je odrastanje danas proces u kojem se i odrasli stalno iznova obrazuju. Jer djeca ne uče najviše iz onoga što im govorimo, nego iz onoga što vide da mi radimo.
Medijska pismenost, na kraju, nije pitanje tehnologije. To je pitanje odnosa prema svijetu. I odgovornosti da priznamo da više nijesmo sigurni vodiči po defaultu – ali možemo to postati, ako prestanemo da se pravimo da znamo sve.

Priznanje koje dugujemo sebi i djeci

Košarkaši Majamija pobijedili su u noći između četvrtka i petka Čikago 116:113 i nanijeli mu treći uzastopni poraz u Američkoj profesionalnoj košarkaškoj ligi (NBA).
Majami su predvodili Norman Pauel sa 21 poenom, Bem Adebajo sa 20 poena i 12 skokova i Hajme Hakes sa 19 poena, 10 skokova, šest asistencija i tri ukradene lopte.
U ekipi Čikaga Ajo Dosunmu bio je najefikasniji sa 23 poena uz sedam skokova i pet asistencija, Matas Buzelis postigao je 16 poena uz devet skokova, a naš Nikola Vučević 15 poena uz 10 skokova.

Tag: eksplozivi

Danilovgrad: Pronađeno više od 12 kilograma eksploziva, municija, optika, amblemi i falsifikovane legitimacije, uhapšena jedna osoba

Danska: Dva mladića u pritvoru zbog eksplozija kod ambasade Izraela

Slučaj stravičnog zločina u Medovini: Ko se uplašio završne riječi?

Elektronske usluge MPNI: Hiljade zahtjeva podnijeto elektronskim putem tokom prethodne godine

Priznanje koje dugujemo sebi i djeci

Vučevićev dabl-dabl nedovoljan za pobjedu

Programska šema

PRATITE TVe UŽIVO