Nezakonito puštanje u probni rad postrojenja Termoelektrane „Pljevlja“ nakon tzv. ekološke rekonstrukcije, bez završenog sistema za odsumporavanje i denitrifikaciju dimnih gasova, nije incident, to je nastavak dugogodišnje prakse sistemskog trovanja jednog grada i svjesnog uništavanja zdravlja njegovih stanovnika, uz punu zaštitu institucija države Crne Gore - poručili su iz Ekološkog društva „Breznica“.
Osnovno državno tužilaštvo u Pljevljima, prema njihovim riječima, po ustaljenom scenariju saopštava da je „formiralo predmet“, da „preduzima izviđajne radnje“ i „prikuplja dokumentaciju“.
- Građani Pljevalja su te fraze već bezbroj puta čuli, uvijek kao uvod u isti epilog, niko nije kriv, niko ne odgovara, a zločin se brzo zaboravlja. Javnost i dalje ne zna, jer joj se namjerno ne govori, ko je i zašto pustio Termoelektranu u rad bez završenog sistema za odsumporavanje i denitrifikaciju dimnih gasova, ko je dao saglasnost da se zakon grubo pogazi i ko će odgovarati za novo, svjesno, biblijsko, ugrožavanje zdravlja građana - navode u Ekološkom društvu „Breznica“.
Termoelektrana je, ističu oni, puštena u rad bez saglasnosti ekološkog inspektora.
- To nije „proceduralni propust“, već teško kršenje zakona. Sve ostalo je pokušaj da se kriminal prikaže kao administrativna greška. Podsjećamo da ovo nije prvi put da ODT u Pljevljima „istražuje“ ekološki zločin. Nakon trovanja rijeka Ćehotine i Vezišnice 2019. godine, javnosti je servirana ista predstava: izviđaji, vještačenja, provjere. Rezultat, nula odgovornih. Elektroprivreda Crne Gore je tada, prije i pokretanja postupka, isplatila SRK „Lipljen”skoro 350.000,00 eura za navodnu sanaciju štete i poribljavanje - istakli su u saopštenju.
Taj novac je, kažu oni, nestao.
- Poribljavanja od tih para, nije bilo. Javnost nikada nije dobila objašnjenje ni za šta. Ako ovaj primjer nije institucionalizovana korupcija, onda je to otvorena pljačka pod zaštitom države, koja je i ovoga puta, kao i mnogo puta ranije, prošla nekažnjeno, zahvaljujući ODT-u i Sudu. Sudski postupak pred Osnovnim sudom u Pljevljima je dodatno ogolio svu bijedu pravosudnog sistema. Umjesto da se govori o ekološkoj katastrofi, pomoru živog svijeta i ugrožavanju zdravlja ljudi širih razmjera, sud je raspravljao o tome da li je uzorak otrovane vode uzet u flaši „Coca-Cole“ ili „Fante“ - kažu u Ekološkom društvu „Breznica“.
Dodaju da je državni tužilac Veljko Đurović na kraju povukao krivičnu prijavu.
- I to na zadnjem ročištu, bez ijedne riječi objašnjenja. Državni tužilac je povukao prijavu kao da se radilo o beznačajnoj svađi komšija, a ne o trovanju rijeka i ljudi. Time je poslata jasna poruka, da je u Pljevljima je trovanje dozvoljeno. I da će svako ko truje, proći nekažnjeno - naveli su oni.
Danas se, kažu, isti scenario ponavlja.
- Dok se odgovornost prebacuje, dok se donosioci odluka međusobno optužuju, građani Pljevalja se i dalje guše, truju, obolijevaju i umiru. Za samo 11 mjeseci 2025. godine umrlo je 339 ljudi. Negativni prirodni priraštaj iznosi -202. To nisu „demografski trendovi“, već posljedica decenijskog institucionalnog nasilja nad jednim gradom, koji je odavno postao kolonija Podgorice, a njegovi građani zatočeni siromasi. Pljevlja se sistematski žrtvuju zarad profita, dok tužilaštvo, inspekcije i sudovi igraju ulogu saučesnika ćutanjem, odugovlačenjem i povlačenjem predmeta - poručili su u Ekološkom društvu „Breznica“.
Ako i ovaj slučaj nezakonitog puštanja Termoelektrane u rad završi bez imena i prezimena odgovornih onda, cijene oni, više nema dileme da u Crnoj Gori ekološki zločini nijesu izuzetak, već pravilo, a institucije nijesu mehanizam zaštite građana, već štit za zagađivače i mehanizam za bogaćenje.
- Pljevalja su za svaki dosadašnji režim, pa i ovaj aktuelni, uvijek bila samo statistika, a njegovi građani, kolateralna šteta. Svako novo ćutanje institucija znači saučesništvo u zločinu trovanja i smrti građana - zaključili su u saopštenju.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Ekološko društvo „Breznica“: Termoelektrana puštena u rad bez saglasnosti ekološkog inspektora, u Pljevljima je trovanje dozvoljeno

Odgovoru Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u Podgorici nedostaju bitne činjenice - kada je predmet vraćen i zašto je toliko dugo držan, kazao je advokat Zdravko Đukanović, zastupnik porodica stradalih u Medovini, 12. avgusta 2022. godine.
Đukanović je ovo rekao nakon što je iz SDT-a saopšteno da su neistiniti navodi da su „preuzeli predmet u slučaju Medovina“.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6667%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fsdt-nijesmo-preuzeli-gonjenje-u-predmetima-cetinjskog-odt-a&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Nesporno je da Specijalno državno tužilaštvu Podgorici ima zakonska ovlašćenja da radi provjere navoda krivične prijave zatraži spise predmeta, nego ono što možemo da kažemo na osnovu sadržaja ovakvog nihovog odgovora – da tom odgovoru nedostaju jako bitne činjenice - kada je predmet vraćen i zašto je toliko dugo držan. Ta prijava je očigledno bila neosnovana i po našem viđenju ono što smo i do sada komentarisali jeste da zaista nije bilo razloga da se predmet drži tako dugo - istakao je Đukanović za Televiziju E.&nbsp;
Podsjećamo, SDT zatražilo je i preuzelo cjelokupne spise predmeta koji se vodi pred Osnovnim sudom na Cetinju protiv okrivljene Olivere Krivokapić, a u slučaju masakra na Cetinju 12. avgusta 2022. godine kada je Vuk Borilović ubio deset osoba, među kojima i dvoje djece.
Oliveri Krivokapić sudi se za nepokretanje upravnog postupka protiv Borilovića radi oduzimanja oružja, za koje se kasnije uspostavilo da ga je koristio prilikom masakra u Medovini.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fsdt-oduzelo-predmet-cetinjskom-sudu-uoci-zavrsnih-rijeci-dukanovic-tuzilastvo-mora-imati-visok-nivo-postovanja-prema-porodicama-zrtava&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Đukanović: Odgovoru SDT-a o slučaju Medovina nedostaju ključne činjenice - kada je predmet vraćen i zašto je toliko držan

Crnogorski kantautor Vanja Radovanović u svoj Mentalni dnevnik upisuje teme o kojima se često ćuti – depresiju, anksioznost i traumu. Nakon singlova „Čudovište“ i „Anksioznost“, u kojima je sam potpisao muziku i tekst, trilogijski koncept zaokružiće pjesmom koja se bavi traumom.&nbsp; Bez glume, bez fraza i bez autocenzure, Radovanović kroz ličnu ispovijest otvara prostor za razgovor o mentalnom zdravlju, ranjivosti i odgovornosti umjetnika da govori iskreno. „Čudovište“ govori o depresiji - kada ste shvatili da želite da tu temu pretočite u pjesmu? Radovanović: Razmišljao sam o malo drugačijoj tematici, nečemu malo angažovanijem, a kako mi je supruga psihoterapeut i te teme su svakodnevno prisutne u našoj kući, samo se nacrtalo. Pjesma je došla kao potreba da obradim tu temu na ličnom nivou, pa se potom prirodno nastavilo i na druge dvije. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dx1KG06-EwHE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Kako je Vaša lična borba s emocijama uticala na proces pisanja muzike? Radovanović: Direktno. Nema distance između mene i teksta. Sve što pišem dolazi iz ličnog iskustva, bez glume i bez skrivanja iza fraza. Ako je lična ispovijest, onda mora biti bez ikakve autocenzure da bi imalo smisla. Da li koristite drugačiji pristup kada pišete pjesme o teškim temama u odnosu na ostale teme u Vašoj muzici? Radovanović: Ne baš. Možda sam malo oprezniji, ali pristup je uvijek isti. Bitno mi je na kraju da znam zašto su riječi baš na tom mjestu, da su najbolji izbor u tom momentu, da su slike čitljive, da forma bude smislena i ukoliko je moguće, bude malo drugačija od prethodne.&nbsp; Uvijek težim da svaka ima neku svoju originalnost i da ne bude samo još jedna šablonska kopija neke prošle. Ne uspijem uvijek, ali uvijek pokušavam.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260130230152_d2a1aa6c3581aeda2e1a895a18459d157f8bab0161fa4c40f75956029de642ff.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260130230152_d2a1aa6c3581aeda2e1a895a18459d157f8bab0161fa4c40f75956029de642ff" data-rendition-name="original" width="3840" height="2160" loading="lazy" alt="Vanja Radovanović"> <figcaption>Vanja Radovanović(Photo: Petar Kasalica)</figcaption> </figure>  Kada ste snimali „Čudovište“, da li ste imali trenutak sumnje ili stege hoće li publika razumjeti poruku? Radovanović: Jesam. Uvijek postoji bojazan da će neko shvatiti pogrešno ili površno, pogotovo kad je o ozbiljnim temama riječ, ali taj rizik vrijedi, jer politička i sve druge vrste korektnosti ne bi smjele da budu osnovne vodilje umjetnicima.&nbsp; Umjetnost nije nešto bez čega se ne može živjeti, pa uvijek postoji opcija da preskočiš, da ne slušaš i ne gledaš ukoliko ti se ne sviđa. Potpuno ok. Zašto ste izabrali baš oblik čudovišta za depresiju - da li je to bilo intuitivno ili promišljeno kroz metaforu? Radovanović: Intuitivno. Depresija se ponaša kao nešto što živi u tebi, hrani se tobom i vuče te na dolje i u većini slučajeva je nevidljiva. Metafora je došla prirodno. Da li vjerujete da muzika ima moć da mijenja? Radovanović: Nekada je imala izuzetnu moć, danas nisam baš siguran u kojoj mjeri, sigurno ne mijenja svijet preko noći, ali može da promijeni pojedinca. A to je dovoljno.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260130230152_554f776376446eb77692478afb9431382a81c4991c356bcc3240f80a2289168d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260130230152_554f776376446eb77692478afb9431382a81c4991c356bcc3240f80a2289168d" data-rendition-name="original" width="3840" height="2160" loading="lazy" alt="Radovanović"> <figcaption>Vanja Radovanović(Photo: Petar Kasalica)</figcaption> </figure>  O trilogijskom konceptu Mentalni dnevnik odabrali ste redoslijed tema: depresija - anksioznost - trauma. Zašto? Radovanović: Zato što se često nadovezuju jedna na drugu, mada je hronologija došla spontano, tim redom sam ih pisao, ne mora nužno ići tako. Depresija je stanje, anksioznost je stalna napetost, a trauma je često korijen svega. Da li vjerujete da je muška populacija posebno opterećena pričom o emocijama i ranjivosti? Kako vidite ulogu muškaraca u razbijanju tih tabua? Radovanović: Da. Muškarci su naučeni da ćute i trpe. O tome govorim u pjesmi „Pod tepih“. Razbijanje tabua počinje onda kad muškarac javno kaže da mu nije dobro, bez izvinjavanja. Izjavili ste da ne postoji loš i dobar tajming za priču o mentalnom zdravlju. Zašto je važno da se o tome govori uvijek, a ne samo povremeno?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260130230152_32aeaecac87c14ba672eadcb4da4b01bfcc65c3e5670cad374d800e86d65c433.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20260130230152_32aeaecac87c14ba672eadcb4da4b01bfcc65c3e5670cad374d800e86d65c433" data-rendition-name="original" width="3840" height="2160" loading="lazy" alt="Radovanović"> <figcaption>Vanja Radovanović(Photo: Petar Kasalica)</figcaption> </figure>  Radovanović: Zato što mentalni problemi ne dolaze po rasporedu. Ako o njima govorimo samo povremeno, šaljemo poruku da nisu stalno važni. Šta ste saznali o sebi kroz proces stvaranja Mentalnog dnevnika? Radovanović: Da sam ranjiviji nego što sam mislio, ali i jači nego što sam vjerovao i da definitivno nisam usamljen u toj borbi, naprotiv. Život i karijeru ste trenutno vezali za Beograd, koliko je to uticalo na Vaš profesionalni razvoj? Radovanović: Ja cijelog života živim u Beogradu, s manjim prekidima. Tu sam rođen, tu sam se školovao i to je moj grad. Svaki slobodan trenutak sam provodio u Nikšiću, pogotovo u djetinjstvu, a i kasnije i smatram ga isto svojim koliko i Beograd. Profesionalni razvoj ne vezujem za gradove, po meni je on vezan za konstantno razmišljanje o unaprijeđivanju sebe i djelovanje po tom pitanju, pogotovo danas kad i nije presudno gdje se fizički nalaziš.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260130230152_4cc1f9b1b58eebe6593902cb2c670c5ab9aa84073ab614dabb26d1bd5a5ca066.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20260130230152_4cc1f9b1b58eebe6593902cb2c670c5ab9aa84073ab614dabb26d1bd5a5ca066" data-rendition-name="original" width="3840" height="2160" loading="lazy" alt="Radovanović"> <figcaption>Vanja Radovanović(Photo: Petar Kasalica)</figcaption> </figure>  Koliko često dolazite u Crnu Goru? Šta je Nikšić ugradio u Vas kao čovjeka i umjetnika? Radovanović: Dolazim koliko mogu, ljeti pogotovo, a u Boki provodim najviše vremena. Nikšić mi je dao senzibilitet, direktnost i osjećaj pripadnosti. To se ne gubi, bez obzira gdje živiš. Marina Strugar

Radovanović: Politička i svaka druga korektnost ne bi smjele da budu osnovne vodilje umjetnicima

Prije tačno trideset i četiri godine, 1. februara 1992. godine, činilo se da je svijet zakoračio u novu eru vječnog mira. U ljetnjikovcu Kemp Dejvid, američki predsjednik Džordž H. V. Buš i ruski predsjednik Boris Jeljcin potpisali su dokument koji je trebalo da promijeni tok istorije.
Taj susret je trebalo da simbolizuje kraj straha koji je decenijama paralisao planetu. Potpisivanjem Deklaracije o novim odnosima, dvije supersile su zvanično proglasile kraj Hladnog rata, obećavajući da se više neće gledati preko nišana nuklearnih projektila, već kao partneri i prijatelji.
Danas, 2026. godine, svijet izgleda potpuno drugačije, a optimizam iz 1992. djeluje kao daleka, gotovo naivna prošlost.
<h3>Kako se svijet podijelio: retrospektiva „Gvozdene zavjese“</h3>
Da bismo razumjeli težinu tog februarskog dana 1992. godine, potrebno je vratiti se korak unazad. Hladni rat nije počeo jednim pucnjem, već postepenim zahlađenjem odnosa između saveznika iz Drugog svjetskog rata.
Nakon pobjede nad nacizmom 1945. godine, ideološki jaz između kapitalističkog Zapada, predvođenog Sjedinjenim Američkim Državama, i komunističkog Istoka, predvođenog Sovjetskim Savezom, postao je nepremostiv.
Godina 1947. smatra se formalnim početkom sukoba, uvođenjem Trumanove doktrine i Maršalovog plana. Britanski premijer Vinston Čerčil slikovito je opisao da se „Gvozdena zavjesa“ spustila preko Evrope.
Decenijama su obje strane gomilale nuklearno oružje, stvarajući doktrinu „uzajamno osiguranog uništenja“ (MAD). Svijet je drhtao tokom Kubanske raketne krize, kao i tokom ratova u Koreji, Vijetnamu i Avganistanu.
Promjene su započele dolaskom Mihaila Gorbačova i padom Berlinskog zida 1989. godine. Raspad Sovjetskog Saveza u decembru 1991. bio je konačni ekser u kovčeg sovjetskog sistema, što je dovelo do susreta u Kemp Dejvidu samo nekoliko mjeseci kasnije.
Tog 1. februara 1992. godine, Buš i Jeljcin potpisali su zajedničku izjavu u kojoj se navodi da „Rusija i Sjedinjene Američke Države više ne smatraju jedna drugu potencijalnim neprijateljima“.
Jeljcin je govorio o demokratiji i slobodnom tržištu, a Zapad je vjerovao da je Rusija konačno postala dio „slobodnog svijeta“. Nuklearne bojeve glave su demontirane, vojske su se povlačile, a kulturna razmjena je cvjetala.
<h3>Gdje smo danas: Hladni rat 2.0?</h3>
Trideset četiri godine kasnije, Deklaracija iz Kemp Dejvida djeluje kao mrtvo slovo na papiru. Geopolitički sat kao da je vraćen unazad, a mnogi analitičari tvrde da ne samo da živimo u novom Hladnom ratu, već da je situacija možda i opasnija nego ranije.
Širenje NATO saveza na istok, koje Moskva vidi kao egzistencijalnu prijetnju, i ruske vojne intervencije u Gruziji, na Krimu, kao i invazija na Ukrajinu, potpuno su uništile povjerenje izgrađeno tokom devedesetih godina.
Prijetnje upotrebom nuklearnog oružja ponovo su postale dio svakodnevnog političkog diskursa — nešto što je nakon 1992. godine djelovalo nezamislivo.
Svijet se ponovo polarizuje. S jedne strane nalazi se prilično razjedinjeni Zapad, a s druge Rusija i Kina. Danas, dok se prisjećamo dana kada su Buš i Jeljcin proglasili mir, jasno je da je taj mir bio tek „intermeco“ u dugoj istoriji sukoba velikih sila.
Hladni rat se vratio — ali ovaj put bez jasnih ideoloških granica i sa mnogo više nepredvidivih aktera. Umjesto „kraja istorije“, o kojem se govorilo tih godina, dobili smo njen brutalan nastavak. Lekcije iz Kemp Dejvida su zaboravljene, a svijet je ponovo u stanju permanentnog straha.

Zabluda o vječnom miru: Prije tri decenije okončan je Hladni rat, a danas on bijesni jače i opasnije nego ikada

Svaki odnosi između ljudi je svaki dan na testu, saopštio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić upitan da li misli da je na testu odnos Andrije Mandića i Milana Kneževića nakon što je Demokratska narodna partija izašla iz vlasti a Nova srpska demokratija ostala njen dio.
Vučić ne misli da je to pitanje ličnog odnosa bila koga.
- Cijenim gospodina Mandića, cijenim svakoga, ljudi si ti koji na kraju biraju svoju budućnost i ko je i na kakav način zastupao njihove interese, kaže Vučić za TV PInk, prenosi <a href="https://www.antenam.net/clanak/vucic-o-odnosu-mandica-i-knezevica-to-je-njihova-stvar-ne-zeli-u-to-da-se-mijesam">Antena M</a>.
Knežević i Mandić su, ocjenjuje Vučić, zajedno imali uspjeha.
- Možda će pojedinačno da imaju manje ili više uspjeha a možda će da ostanu zajedno. to treba njih dvojica da procjene, da se bave time, da razgovaraju. To je njihova stvar, ne želim u to da se miješam - zaključuje Vučić.
Knežević je, podsjetimo, na pres konferenciji u petak rekao da ga je Predsjedništvo DNP-a zadužilo da u što skorijem roku inicira razgovor sa Mandićem o daljoj budućnosti koalicionog saveza Za budućnost Crne Gore (ZBCG).
- Saglasićete se da je malo neobično da dio koalicije bude u opoziciji, a dio u vlasti - dodao je tada Knežević.
On je, odgovarajući na pitanja novinara, kazao da će odnosi sa Mandićem ostati i dalje prijateljski, bez obzira na konačnu odluku koju će donijeti i organi NSD-a i DNP-a.

Vučić o odnosu Mandića i Kneževića: To je njihova stvar, ne želim u to da se miješam

Politika

Petorica iz Crne Gore na listi nepoželjnih u Hrvatskoj!

Hronika

Krivična prijava protiv Pajković: Osumnjičena da je sa Vukšićevog telefona slala uvredljive fotografije

Društvo

DNP otkazuje podršku državnoj i lokalnoj vlasti, Knežević će sa Mandićem razgovarati o daljem djelovanju koalicije ZBCG

Đukanović: Nijesam poznavao Epstina niti sam s njim imao bilo kakvu komunikaciju

Tag: ekolosko-drustvo-breznica

Ekološko društvo „Breznica“: Termoelektrana puštena u rad bez saglasnosti ekološkog inspektora, u Pljevljima je trovanje dozvoljeno

Đukanović: Odgovoru SDT-a o slučaju Medovina nedostaju ključne činjenice - kada je predmet vraćen i zašto je toliko držan

Radovanović: Politička i svaka druga korektnost ne bi smjele da budu osnovne vodilje umjetnicima

Zabluda o vječnom miru: Prije tri decenije okončan je Hladni rat, a danas on bijesni jače i opasnije nego ikada

Vučić o odnosu Mandića i Kneževića: To je njihova stvar, ne želim u to da se miješam

Programska šema

PRATITE TVe UŽIVO