Građanski aktivista Draško Martinović Didi ocijenio je da su Jelena Jovanović i Dušica Tomović u potpunosti zloupotrijebile novinarsku profesiju te da slučaj "BIRN mapa ekstremista" otvara mnogo šire pitanje (ne)odgovornosti u medijima.
On je ovo rekao neposredno nakon što je dobio presudu sarajevskog Općinskog suda koji je proglasio Balkansku istraživačku regionalnu mrežu (BIRN) i direktora Denisa Džidića krivim zbog klevete.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fbirn-i-dzidic-osudeni-i-zbog-klevetanja-draska-martinovica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Pred istim sudom se vodi još 6 sudskih procesa po istom pravnom osnovu, a jedan je nedavno okončan, sa presudom da su BIRN i Denis Džidić oklevetali građanskog aktivistu Nebojšu Mrvaljevića.
I pred Osnovnim sudom u Podgorici vodi se pet postupaka i to upravo po tužbi targetiranih ljudi a protiv autorke skandalozne BIRN mape ekstremista za Crnu Goru – Jelene Jovanović i urednice koja je odobrila „izvještaj“ i kasnije ga javno branila – Dušice Tomović.
Pod udarom senzacionalizma stradaju istina i nevini ljudi
Martinović je za Antenu M kazao kako bi novinarstvo trebalo da bude sinonim za istinu, odgovornost i etiku, a ne za površnost, senzacionalizam i politički obračun s neistomišljenicima.
- Ono što su ove dvije novinarke uradile predstavlja potpunu zloupotrebu novinarske profesije. Namjernim targetiranjem ozbiljno su ugrozile moj ugled, ali presuda je jasno pokazala ko je bio u pravu. Ovaj ‘BIRN’ slučaj otvara mnogo šire pitanje odgovornosti u medijima. U trci za senzacionalističkim naslovima, pojedini novinari zaboravljaju koliku štetu njihove riječi mogu nanijeti ljudima. Ova presuda treba da bude podsjećanje svim novinarima da moraju biti odgovorni za ono što objavljuju - kazao je Martinović.
Ćutanje autorke i urednice koje su odgovorne za skandalozni izvještaj, za Martinovića je jasan dokaz njihove nemoći i svjesnosti sopstvene krivice.
- Kad je neko u pravu, ne skriva se iza tišine, već hrabro izlazi pred javnost i brani svoje postupke. Njihova tišina govori glasnije od bilo kakvih riječi – to je tišina kukavičluka, neprofesionalizma i moralnog sunovrata. Ovim postupkom pokazale su ne samo nepoštovanje prema meni, nego i prema svojoj profesiji, srozavajući novinarstvo na alat za nanošenje štete, umjesto da služi istini. Njihova tišina je pečat sramote i potvrda da su izgubile svaki kredibilitet. U svakom slučaju, ovakve situacije moraju biti povod za ozbiljno preispitivanje standarda i odgovornosti u medijima - kazao je Martinović.
Nakon presude u Sarajevu, Martinović kaže da se osjeća odlično.
- Sve ovo vrijeme nosio sam teret laži, svjesno plasiranih s namjerom da mi naude, i sada je sud potvrdio ono što sam govorio od samog početka – da je sve bila neistina i zla namjera. Ovo nije samo moja lična pobjeda, već i jasna poruka da niko nema pravo da uništava nečiji ugled radi senzacije ili tuđih (političkih) interesa. Zbog ovih laži trpio sam ogromne posljedice i pretrpio veliku štetu, i privatno i profesionalno. Pravda je spora, ali dostižna i nadam se da će ova odluka biti opomena svima koji olako pišu neistine misleći da neće snositi posljedice - zaključio je Martinović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Martinović: "BIRN mapa ekstremista" mora biti povod za ozbiljno preispitivanje standarda i odgovornosti u medijima

Nakon što je nedavno sarajevski Općinski sud proglasio Balkansku istraživačku regionalnu mrežu (BIRN) i direktora Denisa Džidića krivim zbog klevete Nebojše Mrvaljevića, stigla je identična presuda i u predmetu vođenom po tužbi Draška Martinovića.
Martinovića je BIRN, uz još osam crnogorskih novinara i aktivista, proglasio ekstremnim desničarem. Pred sarajevskim sudom u toku je još šest sudskih procesa po istom pravnom osnovu.
U prvostepenoj presudi Općinskog suda u Sarajevu je naređeno tuženima da Martinoviću isplate solidarni iznos od 1.500 KM (766 eura) sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14. februara 2023. godine kao dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate.
Tuženi su dužni i da o svom trošku na internetskoj stranici BIRN-a objave izreku ove presude, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude.
Nakon iskaza Martinovića pred sudom, dostavljanja dokaza, te iskaza Džidića, sud je donio odluku da je počinjena kleveta.
Džidić je kazao pred sudom i da je autor podataka za Crnu Goru bila Jelena Jovanović.
Ona je u tom projektu kao krajnje desničare i vjerske fanatike označila dvije novinarke – Kaćušu Krsmanović i Tanju Pavićević - i građanske aktiviste i borce za ljudska prava Aleksandra Sašu Zekovića, Predraga Vušurovića, Nebojšu Mrvaljevića, Draška Martinovića, Tanju Knežević-Perišić, Maju Miličković i Tijanu Lopičić.
Sud je istakao da su prve informacije o projektu „Mapiranje ekstremističkih grupa u regionu“ objavljene na konferenciji u Sarajevu, a kasnije i na internet stranici BIRN-a, te da je ime Draška Martinovića dovedeno u kontekst pripadnika ekstremističke grupe, te da je to činjenica koja se morala provjeriti. Sud je takođe konstatovao da je ime Martinovića, kao i još osam osoba iz javnog života Crne Gore postavljeno na mapi na način da su oni označeni „kao stalna prijetnja za mir i stabilnost u Crnoj Gori“.
<h2>Istina ispliva uvijek</h2>
Sarajevski sud utvrdio je da tuženi tokom postupka nijesu dokazali istinitost navoda da je tužitelj ekstremista koji predstavlja prijetnju za mir i stabilnost u Crnoj Gori, kako se to navelo u podacima iz interaktivne mape podataka.
- Polazeći od činjenice da je tužitelj, između ostalih navedenih osoba i udruženja, predstavljen i označen kao krajnji desničarski ekstremista, da označavanje krajnji predstavlja najopasniji, da je u revidiranoj mapi koja se upravo zasnivala na krijeteriju najopasniji ekstremizam brisani podaci za Crnu Goru, upravo pokazuju da su tuženi iznijeli neistinite činjenice. Pored toga, tuženi nijesu dokazali da nijesu znali da je istraživanje neistinito odnosno da su sa nepažnjom zanemarili neistinitost izražavanja - navodi se u presudi suda.
Decidno se navodi i da, „s obzirom na kontekst i formu iznošenja informacija, sud je stava da tuženi nijesu ostupali dobronamjerno, niti da je prenošenje ovih informacija bilo razumno“.
- Javnost ima interes da bude obaviještena o temama od javnog značaja, kao što je predmetna, ali taj interes može zadovoljiti samo pod pretpostavkom da su informacije koje se iznose tačne ili bar zasnovane na određenim činjenicama, te da se iznose sa dobrom namjerom informisanja javnosti, što je po mišljenju suda u konkretnom slučaju izostalo. Stoga, cijeneći sve okolnosti slučaja, utvrđeno je da navodi koji se tiču tužitelja i njegovog označavanja kao ekstremiste predstavljaju klevetu - piše u presudi.
<h2>Targetiranje nevinih</h2>
Slučaj u kome je BIRN targetirao devet crnogorskih državljana kao desničarske ekstremiste je počeo 16. novembra 2022. godine u Sarajevu na konferenciji „Krajnje desničarski ekstremizam na Balkanu: grupe, trendovi i politička podrška“. Tada je na internet stranici BIRN-a objavljena interaktivna baza podataka „Mapiranja ekstremističkih grupa u regionu“.
- Prvi put imamo mapu koja prikuplja relevantne informacije o krajnje desničarskim i ekstremističkim grupama u cijelom regionu. Njihovo djelovanje narušava procese izgradnje stabilnog i zdravog društva za koje se borimo svakodnevno, stoga nam je važno da ova mapa bude izvor informacija koje će prepoznati sve prijetnje koje ovakve organizacije i grupe mogu proizvesti - rekao je tada Džidić.
Dodao je i da je precizno mapiranje ovakvih organizacija izuzetno bitno i u kontekstu borbe protiv terorizma.
<h2>Od stroge metodologije do labavih smjernica</h2>
Među ekstremiste i religiozne fundamentaliste koji su stalna prijetnja za mir i stabilnost u Crnoj Gori imenom i prezimenom navedeno je devet ljudi, među kojima su i dvije novinarke.
Dva mjeseca nakon objavljivanje mape, nakon velikog pritiska javnosti, crnogorske i međunarodne, mapa je uklonjena. Nakon deset mjeseci, revizije eksternih eksperata, objavljen je novi tekst u kome o Crnoj Gori nema ništa, niti se pominju ranije targetirane osobe. I u odnosu na ostale ekstremne desničare, lista je radikalno smanjena, pa se broj sveo na svega 17, od prvobitnih 71.
U ispravljenom novom projektu, koji nije interaktivna mapa, BIRN se, umjesto ranijih navoda o strogoj metodologiji, sada pravdao da „istraživačima nijesu bile date stroge smjernice o tome kako identifikovati ono što je prvobitno nazivano krajnje desnim i ekstremističkim grupama“.
U „Naučenim lekcijama“, segmentu koji je objavljen uz novo istraživanje, naveli su da su se oslonili na ekspertizu lokalnih novinara.

1250x600

1084x550

BIRN i Džidić osuđeni i zbog klevetanja Draška Martinovića

Demokratska partija socijalista (DPS) saopštila je da će naredni partijски skup biti održan u četvrtak, 11. decembra, u Herceg Novom.
- Vidimo se u četvrtak u Herceg Novom - navedeno je u objavi na mreži X.
Okupljanje će biti održano na Trgu Nikole Đurkovića, sa početkom u 18 sati.
Podsjetimo, prethodni skup pod sloganom „Bori se za Berane, bori se za Crnu Goru“ održan je 30. oktobra &nbsp;u Beranama.

DPS najavio novi skup za 11. decembar u Herceg Novom

M.M. (1995) iz Ulcinja oglašen je krivim i osuđen na 15 dana zatvora i novčanu kaznu od 720 eura, nakon što je u hitnom postupku izveden pred sud zbog niza teških saobraćajnih prekršaja.
On je 8. decembra 2025. godine, oko 17 časova, u Ulcinju zatečen da upravlja neregistrovanim vozilom, iako nema položen vozački ispit, a pritom je odbio da se podvrgne testiranju na prisustvo psihoaktivnih supstanci.
Dežurna sutkinja Anka Rašović donijela je odluku da se kazna zatvora izvrši prije pravosnažnosti rješenja, imajući u vidu da je riječ o povratniku u vršenju težih saobraćajnih prekršaja, te da postoji opasnost da bi ponovo mogao počiniti slične prekršaje.
Okrivljeni je po završetku postupka odmah sproveden u UIKS Spuž na izdržavanje kazne.

Ulcinjanin osuđen na 15 dana zatvora i novčanu kaznu zbog više teških saobraćajnih prekršaja

U jutarnjoj emisiji „Budilnik“ bavimo se važnim društvenim temama i pitanjima od javnog interesa.
Razgovaraćemo o tome koliko su mladi zainteresovani za novinarstvo, šta ih privlači ovoj profesiji i na koji način ih možemo motivisati da se bave poslom koji predstavlja stub informisanja i demokratskog društva.
U fokusu emisije biće i najavljene reforme u oblasti sudskog vještačenja, uoči donošenja novog Zakona, kao i izazovi sa kojima se sistem suočava.
Otvaramo i pitanje: da li je naše društvo spremno da prihvati osobe sa autizmom – kakva je podrška, kakve su prepreke i šta je potrebno da inkluzija zaživi u punom kapacitetu.
Provjerićemo i koliko su crnogorske bolnice pripremljene za reagovanje u vanrednim situacijama, te da li zdravstveni sistem ima kapacitete da odgovori na nepredviđene izazove.
Gledajte „Budilnik“ od 7 do 9 sati na Televiziji E.

U "Budilniku" o novinarstvu, najavljenim reformama u oblasti sudskog vještačenja, vanrednim situacijama...

U jutarnjoj emisiji „Srećan dan“ otvaramo jedno od najvažnijih pitanja današnjice – odlazak iz Crne Gore. Analiziramo psihologiju odlaska i povratka: zašto ljudi odlaze, šta ih motiviše, kakva ih realnost dočeka u inostranstvu i da li se vraćaju.
Donosimo i priču o Novogodišnjoj bajci na ledu. Gošća emisije biće Valentina Mitrović, PR menadžerka ovog spektakla, koja će otkriti kako se stvara scenska magija na ledu i šta publika može očekivati od ovogodišnjeg izdanja.
U rubrici „Srećni AI“ bavimo se savremenim roditeljstvom – kako mame i tate danas vaspitavaju djecu uz podršku vještačke inteligencije, koja pitanja najčešće postavljaju i koje ih nedoumice prate u digitalnom vremenu.
Gledajte emisiju „Srećan dan“ od 9 do 11 sati na Televiziji E.

„Srećan dan“: Odlazak iz Crne Gore, novogodišnja čarolija na ledu i roditeljstvo u digitalnoj eri

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Šef delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johan Satler poručio je da neće biti zatvoreno poglavlje 23 sve dok ne bude usvojen Markov i Mašanov zakon, kazala je majka i baba žrtava sa Medovine, Vesna Pejović, nakon prijema građana koji su protestovali na Kruševom Ždrijelu u prostorijama delegacije EU u Crnoj Gori.
Pejović je saopštila nakon sastanka da kada se sretnete sa pravim ljudima, sa ljudima koji znaju što je pravna država i zakon, onda osjetite vjetar u leđa.
- Ovo je upravo znak da ne stajemo i da nastavljamo borbu i da smo od njih dobili podršku i da će biti uz nas. Satler nam je kazao da nema zatvaranja poglavlja 23. sve dok se ne usvoji Markov i Mašanov zakon- kazala je ona.
Pejović je istakla da se ambasador EU u Crnoj Gori iznenadio na činjenicu da je slučaj Medovine prošao bez istrage.
- Čovjek je bio zatečen da se nije oduzelo ružje prije Medovine, imamo jedan ljudski saosjećaj. Čak je podržavao sve ono što smo radili i bilo mu je žao što smo se izmučili deset mjeseci- poručila je Pejović.
Dodaje da će sa blokadama napraviti pauzu i da će pratiti kako se situacija razvija.
- Gospodin Satler je rekao da sve treba da se ubrza, jer kasne, što se Medovine tiče. Prezadovoljna sam da je čovjek ovog ranga i ugleda kazao da su mi vrata uvijek otvorena. Imamo velikog optimizma- istakla je Pejović.

Pejović: Satler poručio da nema zatvaranja poglavlja 23 dok se ne usvoji Markov i Mašanov zakon

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.