To što je Crna Gora u Ujedinjenim nacijama glasala protiv rezolucije kojom se osuđuju nacizam, neonacizam, rasizam i istorijski revizionizam nije iznenađenje za generalnog sekretara SUBNOR-a Dragana Mitova Đurovića. Gostujući u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, Đurović pojašnjava da, ako Crna Gora podiže spomenike onima koji su bili protiv Crne Gore, crnogorske nacije i crnogorskog jezika, onda je to – najblaže rečeno – put prema fašizmu i vjetar u leđa onima koji bi svim silama da izvrše reviziju istorije.
– Opet se pokušava prodati da 1918. godina nije bila ono što je bila – teror nad Crnom Gorom, pa je i ponašanje crnogorske delegacije u UN-u očekivano – kaže on.
Antifašizam je sloboda za svakog čovjeka, narod i naciju, a Crna Gora, baštineći antifašizam, baštini slobodu već, kako kaže, deset vjekova. Od 13. jula 1941. godine, podsjeća Đurović, kada je Crna Gora u porobljenoj Evropi prva podigla svenarodni ustanak u borbi protiv fašizma, prepoznata je po antifašizmu.
– Antifašizmu je kolijevka Crna Gora, stoga je većinska Crna Gora antifašistička i crnogorska trenutna vlast, odnosno naša delegacija, po mišljenju SUBNOR-a Crne Gore, bila je obavezna da glasa Rezoluciju, bez obzira što znamo i ko je Rezoluciju podnio i koliko je zemalja glasalo i koje su bile protiv i koje su bile suzdržane. Antifašistička većinska Crna Gora i SUBNOR su protiv agresije na Ukrajinu i protiv rata u Gazi, kao i protiv svih ratova koji se vode na planeti. Naš slogan je na nedavnom kongresu bio „Mir za sve, sve za mir”, zato smatramo da je obaveza crnogorske delegacije, bez obzira na interese, bez obzira na velike sile, bila da glasa za pomenutu Rezoluciju – rekao je Đurović.
Ukazuje da je takav stav crnogorske delegacije politička kalkulacija vođena interesima, što za Crnu Goru, smatra on, ne može biti i nije opravdanje.
– Ugled crnogorskog antifašizma se ne može uništiti, on trenutno može biti nekim političkim odlukama doveden u pitanje, odnosno da blago izgubi sjaj, ali uništen biti ne može – poručio je Đurović.
Predloženi Zakon o zabrani fašističkih i nacionalističkih organizacija i njihovih simbola dobio je samo jedan glas u Odboru prije tri godine, podsjeća Đurović i dodaje da to govori o aktuelnoj vlasti i njenom odnosu prema antifašizmu.
– Antifašizam nije samo prošlost i ne treba stanovati u prošlosti, ali jeste poruka za sadašnjost i za budućnost. Crna Gora je antifašistička bila, jeste i ostaće – zaključio je Đurović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Đurović: Ponašanje crnogorske delegacije u UN-u očekivano

U posljednje vrijeme ima ne malo takvih štetnih pojava kao što su lokalizam, kao što je pomalo i šovinizam, koji nastaju zbog materijalnih razloga i nebudnosti komunista. Neki komunisti su zaboravili na šire interese čitave zajednice. Neki komunisti gledaju samo svoj najuži krug. Dakle, došlo je i do političkog nezadovoljstva i nepravilnosti u pojedinim republikama. Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda i nećemo nikom dozvoliti da nam dira ili da nam iznutra ruši to bratstvo i jedinstvo... Ljudi se vraćaju u neku svoju istoriju natrag, počinju po njoj da čeprkaju, a zaboravljaju na budući razvoj naše socijalističke zajednice kao cjeline. Nijedna naša republika ne bi bila niko i ništa, da nismo svi zajedno! Mi moramo stvarati svoju istoriju, svoju jugoslovensku socijalističku istoriju, jedinstveni ubuduće, to je naš put. Upravo ovim riječima doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Josipa Broza Tita, iz 1962. godine, juče je u punoj multimedijalnoj sali Kulturno-informativnog centra "Budo Tomović" otvorena promocija knjige "Posljednji Jugoslaveni - sjećanja savjetnika Ante Markovića" autora - diplomate Jovana Vejnovića. - Sve možete da uništite, ali ne možete sjećanje da izbrišete. Zato sjećanje na Jugoslaviju živi na jugoslovenskim prostorima, a iskustva se šire po svijetu – kazao je pozdravljajući prisutne Dragan Mitov Đurović, generalni sekretar Savez udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, koji je i organizator događaja u okviru Programa obilježavanja 13. jula. <h2>Prošlost kao temelj vizije budućnosti</h2> Memoari, objavljeni u izdanju Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu, donosi lična sjećanja Vejnovića, karijernog diplomate i izuzetnog intelektualca, koji je u godinama nestajanja SFRJ bio vanjskopolitički savjetnik posljednjeg saveznog premijera Anta Markovića, što mu je omogućilo uvid u unutrašnje mehanizme savezne vlade i međunarodne pregovore, (poput Mirovne konferencije u Hagu – 1991. godine) u ključnim trenucima raspada Jugoslavije. U najvećem dijelu svoje knjige, Vejnović potanko rekonstruiše period od maja 1989. godine, kada je postao savjetnik jugoslavenskog premijera, do 17. decembra 1991. kada je održana posljednja sjednica vlade SFRJ, opisujući događaje u kojima je učestvovao i iznoseći lična zapažanja o tom razdoblju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_185a5a9af410e8376bf7145e864cfe4d87f1bfd07be24c2078a47ecd597d94db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250713010712_185a5a9af410e8376bf7145e864cfe4d87f1bfd07be24c2078a47ecd597d94db" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  Dragan Mitović Đurović istakao je da knjiga predstavlja sintezu bogatog iskustva autora, koji je, osim što je bio bliski savjetnik saveznog premijera, obavljao i dužnosti jugoslovenskog diplomate u Alžiru, Maroku i Egiptu. Kako navodi Đurović, autor u svojim memoarima progovara o ključnim političkim momentima s kraja jugoslovenske epohe – od posljednjeg Kongresa Saveza komunista Jugoslavije, preko slabosti tadašnje i kasnije savezne vlade, uloge Jugoslovenske narodne armije, uspona Slobodana Miloševića i djelovanja Franje Tuđmana, do brojnih unutrašnjih pobuna, početku rata u Sloveniji, pa u Hrvatskoj i tužnom raspletu u BiH. - A ovih dana sa tugom se sjećamo Srebrenice.... Da se ne zaboravi i ono što se dešavalo na Kosovu. Sve to dio je onog bolnog poglavlja koje zovemo raspadom Jugoslavije, zemlje naše mladosti. Bez pogleda unazad, nema ni pogleda unaprijed i novih pobjeda. Zato je važno podsjećanje na vrijeme posljednjih Jugoslovena, ili vrijeme premijera Antu Markovića koji je pokušavao sa saradnicima da spasi ono što se vjerovatno nije moglo spasiti. Ali i pokušati je za poštovanje. Zato Ante Marković ostaje u sjećanju kao čovjek, borac, stvaralac koji je predvidio ono što nam se minulih decenija dešavalo – kazao je Đurović. <h2>Pogled iza zatvorenih vrata</h2> Profesor Branislav Radulović ocijenio je da je knjiga "Posljednji Jugoslaveni – sjećanja savjetnika Ante Markovića" dragocjeno svjedočenje o posljednjim godinama postojanja države koje više nema. Prema njegovim riječima, riječ je o svojevrsnom “omažu vremenu koje je moglo završiti drugačije, priči o državi koju su razorili “nitkovi””. - Ova knjiga, kako je u njenoj recenziji zapisano, više je od memoara, istorijskog osvrta, više od još jednog pogleda na raspad Jugoslavije. "Posljednji Jugoslaveni" je knjiga koja govori iz prve ruke – tiho, iskreno i duboko lično – o kraju jedne epohe, o posljednjim danima ideje jugoslovenstva, o ljudima koji su do zadnjeg vjerovali da se država, transformisana na konceptu ekonomskih reformi Ante Markovića, može sačuvati – kazao je Radulović. Knjiga je struktuirana u tri hronološke cjeline – djetinjstvo i mladost autora, njegovu diplomatsku karijeru, te završni dio posvećen saradnji sa Antom Markovićem – a prožeta je snažnim emocijama, uz, kako ističe Radulović, neophodnu analitičku distancu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_4e0c37628f255437c99904643f06b2a9f39c6c2d6b2740e323a89e3b54894e8d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250713010712_4e0c37628f255437c99904643f06b2a9f39c6c2d6b2740e323a89e3b54894e8d" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  - Kroz zapise Vejnovića upoznajemo jednog drugog, javnosti manje poznatog Antu Markovića, centralnu figuru knjige, ne samo kao ekonomistu, reformatora i posljednjeg političkog optimistu, već i čovjeka koji je “svjesno krenuo u borbu protiv rastućih nacionalizama, često sam i bez prave podrške”. Marković se prikazuje kao “posljednji državnik koji je vjerovao da Jugoslavija ima budućnost”, kao idealista u vremenu kada su pragmatizam i nacionalizam dominirali, čije ekonomske reforme i pokušaji demokratizacije su bili “posljednji tračak nade” – naveo je Radulović. Kroz ovu memoarsko-političku ispovijest, dodaje Radulović, autor čitaoce uvodi “iza zatvorenih vrata” tadašnje savezne vlade, opisujući susrete sa svjetskim liderima, diplomatske pregovore, ali i gorka saznanja o “nemoći razuma u vremenu koje je pripadalo strastima”, pružajući uvid u kompleksne političke i društvene procese koji su doveli do raspada (Titove) Jugoslavije. Prema njegivim riječima, knjiga "Posljednji Jugoslaveni" je hronika raspada Jugoslavije, ali i raspada međunarodnog poretka koji je do tada postojao. - Pisano pristupačno, sa mnogo ličnih anegdota, uz vidno prisutan ton razočaranja i nostalgije, autor se ne ustručava da kritikuje sve strane – nacionalne lidere koji su, kako kaže, “izdali ideju Jugoslavije zarad lične moći i interesa”. Nacionalizam se prikazuje kao glavni motor raspada, a mediji kao njegovi saučesnici – istakao je Radulović. Ova knjiga, kako kaže Radulović, nije napisana da bi se dokazala politička istina, već da bi se sačuvala ljudska. - "Posljednji Jugoslaveni" nas podsjeća na to da istorija nije crno-bijela, da heroji često ostaju nepoznati, a da porazi ne dolaze uvijek sa bojišta, već i iz kaancelarija, iz tišine međunarodne nezainteresovanosti, iz nedostatka volje da se nešto sačuva. Stoga, vrijedi pročitati ovu knjigu, imati je u svojoj biblioteci, ne samo kao istorijski podsjetnik, već kao lični dnevnik jedne izgubljene nade, kao omaž jednom vremenu koje se moglo drugačije završiti i državi koju su "nitkovi" razorili – zaključio je Radulović. <h2>Nasljeđe jugoslovenstva</h2> Potpredsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Milojica Dakić rekao je da ovom knjigom Vejnović analitički precizno i objektivno zapaža i prikazuje genezu i uzroke raspada Jugoslavije, "zemlje do koje mu je bilo neobično stalo i kojoj je pripadao svim bićem".  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_259ba38745e2c3829d4a1a58cc14e6555f25afe8a2b3d25ffddbba4f02713d13.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250713010712_259ba38745e2c3829d4a1a58cc14e6555f25afe8a2b3d25ffddbba4f02713d13" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  Kako je istakao, rasvijetlio je brojne nepoznanice, uvriježena vjerovanja i ključne događaje u samom vrhu jugoslovenske vlasti tokom posljednjih dana države koja, za mnoge, ostaje trajna uspomena. - Slom ideje u koju je vjerovao i bio joj nesebično posvećen teško je doživio i prihvatio. Glavni razlog raspada Jugoslavije, kako ga Vejnović saopštava u knjizi je “prevlast ideologije nad privredom i društvom zakonomjerno je proizvodila ekonomsku neefikasnost i političke sukobe”, a “najveći grijeh Saveza komunista Jugoslavije je opuštanje nacionalizma”. Ne ustručava se da saopšti postupke, ponašanja i greške, čak i najtežih pretpostavljenih – rekao je Dakić na promociji u KIC-u. Konstatovao je da raspad Jugoslavije i pobjeda nacionalizma nijesu ugasili građanske, antifašističke i civilizacijske ideje kojima je Jovo Vejnović odan cijelog života. - Ideja jugoslovenstva ostala je utkana u njegovu biografiju. Pitam se da li je bilo moguće očekivati nešto drugo od čovjeka koji je radio i izgrađivao se na temeljima jugoslovenstva, koji je obavljao odgovorne dužnosti, razvijao poslovne i diplomatske veze po cijelom svijetu, uspostavljajući čvrste i trajne odnose, koji se školovao u sedam gradova iz tri nekadašnje jugoslovenske republike (a danas samostalne države), koji je radio u četiri grada (od kojih su danas dva prijestona), i vršio odgovornu diplomatsku aktivnosti u četiri države sjeverne Afrike – zaključio je Dakić. <h2>Ideje Markovića i danas na “dnevnom redu”</h2> Autor Jovan Vejnović je kazao da je ovu knjigu nosio u glavi 30 godina, a onda su se sjećanja, događaji i lica počeli slagati kao mozaik koji je tražio da bude prenesen na papir. Međutim, više nego o samoj knjizi, Vejnović je juče u Podgorici radije birao da iznese današnja stajališta o ličnostima i događajima iz perioda nestajanja SFRJ, istovremeno nudeći i sažetu refleksiju o političkoj stvarnosti današnjeg regiona i svijeta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250713010712_9b22dca8b2e7463a27e60dd496b068e34b717d4b210889da472710057daeb981.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250713010712_9b22dca8b2e7463a27e60dd496b068e34b717d4b210889da472710057daeb981" data-rendition-name="original" width="4032" height="3024" loading="lazy" alt='Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"'> <figcaption>Sa promocije u KIC-u "Budo Tomović"(Photo: Portal ETV/Tamara Klikovac)</figcaption> </figure>  - Živimo zajedno osamdeset godina i prolazimo kroz velike teškoće. Naš najveći problem su fanatizam i fatalizam koji se prije izrodio na ideji stvaranja Velike Srbije i Velike Hrvatske. U ovoj knjizi sam pokušao reći da je Jugoslavija postala država u kojoj više nije najvažniji rad i čovjek, već nacija. Tu nema racionalne, građanske koncepcije, već jedna mitomanska, mitološka, fanatizovana politika koja nikud ne može povesti nego tamo gdje je, nažalost, sve nas skupa dovela. Svaka nacionalna homogenizacija zakonomjerno vodi prema ratu. Niko pametan neće osporavati da su nacionalna pripadnost i identitet važni, ali ne završava sve na tome. Osnova države nije Srbin ili Hrvat, nego građanin. Uspješna država se samo na takvom konceptu može napraviti – kazao je, pored ostalog, Vejnović. Kako je naglasio, knjigu nije pisao zarad prošlosti, već iz uvjerenja da su ključni elementi ideja koje je Ante Marković zastupao i danas aktuelne i "na dnevnom redu". - Bez prihvatanja takve koncepcije nećemo imati sreće na našem prostoru i nećemo izaći iz ovih teškoća u kojima se nalazimo. I danas zastupam stav – najbolji okvir za razvoj ovih prostora apsolutno je bila Jugoslavija. Ideja jugoslovenstva je postojala i prije Jugoslavije, siguran sam da postoji i poslije raspada Jugoslavije – poručio je Vejnović. Promociji u KIC-u "Budo Tomović" prisustvovali su i predstavnici antifašističkih organizacija iz republika/država bivše Jugoslavije i Albanije.

Tamara Klikovac

1250x600

1084x550

Omaž vremenu koje se moglo drugačije završiti i državi koju su "nitkovi" razorili

Kad uredimo svoju zemlju, kad budemo brinuli isključivo o granicama svoga imanja koje se zove Crna Gora, kada o Crnoj Gori ne budu odlučivali oni van Crne Gore i kad sa njom ne budu trgovali oni koji na određenim pozicijama vladaju, tada će &nbsp;i Crna Gora imati svoj ugled, pasoš je ugled zemlje u kojoj živimo - kazao za jutarnji program Budilnik, na Televiziji E, novinar i publicista Dragan Mitov Đurović.
Istraživanje Visa Guide Passport index 2025.godine Crna Gora je sedma na listi najmoćnijih pasoša balkanskih zemalja, ispred nje su Grčka, Hrvatska, Slovenija, Bugarska, Rumunija, a na globalnom nivou zauzima 73.mjesto.&nbsp;
Mjesto koje zauzima crnogorski pasoš, kaže Đurović, je prava slika stanja u samoj Crnoj Gori, i krajnje je vrijeme, poručuje on, da se institucije i građani, kako kaže, probude.
- Šaljemo lošu poruku zato što ne gledamo, govorim i o političarima i govorim o narodu, kako treba da gledamo svi zajedno u istom pravcu, u budućnost Crne Gore, u budućnost novih generacija. Naprotiv, oni gledaju jedni u druge, traže mane jedni drugima, mnogi rade za tuđe interese, a svi rade navodno u ime naroda, a narodu je od toga vrlo malo koristi. Dobro je da imamo svoju Crnu Goru, dobro je da je nezavisna i slobodna, a što se pasoša tiče teško je porediti sa Jugoslavijom, teško je porediti sa pasošem čak iz vremena stare Crne Gore, jer 1751.godine u vrijeme Petrovića, u vrijeme crnogorskog vladike Save izdat je prvi pasoš, to je 274 godine, dugo je to vrijeme da bi sada govorili o tome iznova. Kad uredimo svoju zemlju, kad budemo brinuli isključivo o granicama svoga imanja koje se zove Crna Gora, kada o Crnoj Gori ne budu odlučivali oni van Crne Gore i kad sa njom ne budu trgovali oni koji na određenim pozicijama vladaju, tada će &nbsp;i Crna Gora imati svoj ugled, pasoš je ugled zemlje u kojoj živimo - rekao je Đurović.
Jugoslovenski pasoš je bio ugledan, prisjeća se Đurović, visoko cijenjen i skupo plaćan na crnim tržištima u čitavom svijetu, i na istoku i, kako kaže, zapadu.
- Jugoslavija je tad bila zemlja koja je bila neviđeno dobar most između istoka i zapada, most na kome su mnogi željeli da stoje, no.kada su se uvukli mangupi u naše redove tada je propala Jugoslavija, kada su se uvukli mangupi u redove crnogorske u ime nekih koji su ugroženi tada i nama prijeti opasnost. Crna Gora je uvijek pobjeđivala, pobijediće i sada i ponovo će imati svoj crveni, pravi, ugledni pasoš, jer Crna Gora je i prije Evrope sadašnje bila u krugu prosvijećenih naroda. Davno je bio Oktoih, ali nije zaboravljen. Kad se vratimo starim vrijednostima, kad se vratimo moralu redu i radu tada će i Crna Gora imati svoje pravo mjesto. Kada ne budemo svakih 5 dana pisali u Veneciju šta da radimo i išli u Evropu da pitamo kako ćemo dalje. Kad su Rusi podavno poslali svog čovjeka da sudi Petru I Crnogorci su tad rekli: "Ajte vi polako doma, ako je kriv mi ćemo mu suditi" i presudili su, nije bio kriv. Zato Crna Gora mora svojim putem, ona je svoj put davno trasirala, to je evropski put, a na tom evropskom putu ona ima ima put u svijet, sa crnogorskim pasošem - zaključio je Đurović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dp-98NgN74z4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Đurović: Pasoš je ugled zemlje u kojoj živimo

Slobodan Raspopović je tako daleko od Crne Gore kada je riječ o kilometrima, ali je stalno u Crnoj Gori, u njemu stalno živi zavičaj, njegova Čagorovina, obližnja Zeta, toponimi u njegovim pjesmama, i to je njegova duga priča, dugo bolovanje, dugo putovanje, čekanje dolaska u zavičaj - kazao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, novinar, urednik i pisac Dragan Mitov Đurović. Slobodan Raspopović pjesnik snažne izraženosti, čovjek koji kamen pretvara u emociju, a svakodnevicu u poeziju. Njegova knjiga ,,Duša u kamenu”svjedoči o dubokoj povezanosti sa prostorom, ljudima i nasljeđem Bjelopavlića, govoreći glasom tišine, snage i postojanosti. Uz njega i Dragan Mitov Đurović, pisac, novinar, urednik, kulturni poslenik i sekretar SUBNOR-a, čovjek koji decenijama prati, tumači, oblikuje savremenu književnu scenu Crne Gore. Njegov oštar uvid i posvećenost pisanju čine ga nezaobilaznim sagovornikom kada govorimo o književnosti sa dušom.&nbsp; Dugo živi u Novom Sadu, kaže Raspopović, ali duboka veza sa Crnom Gorom je izražena i u knjizi ,,Duša u kamenu” koja je pokazatelj veze između njega i Crne Gore.&nbsp; - Bez obzira što je ovo prva knjiga, a ja sam čovjek koji ima višak rođendana, pa to malo izgleda kao neusklađeno, ali nije, zato što nije važno kada se kaže, važno je da se kaže u nekom momentu u toku sopstvenog bivstvovanja, pa i književnog - rekao je Raspopović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025040807048_008088ca587d79fe50c063a50605c3a8972c449849653cf4ab5a8f1cbeafd551.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025040807048_008088ca587d79fe50c063a50605c3a8972c449849653cf4ab5a8f1cbeafd551" data-rendition-name="original" width="1060" height="588" loading="lazy" alt="Slobodan Raspopović"> <figcaption>Slobodan Raspopović(Photo: TV E/Youtube)</figcaption> </figure>  I duša mora da se čuva negdje, poručuje on, pa i u kamenu, jer je to neki drugi kamen koji umije da plače, da drhti i koji čuva nečiju dušu. Jeste kamen izvorno i stabilno bjelopavlićki kamen, crnogorski kamen i apsolutno ne bježim od te činjenice da je on takav. Kamen je nešto što je vječito i tako treba da ostane i nešto što može da se razbije, ako smo ga stavili kao simboliku države, na način kako to neko pokušava - poručio je Raspopović.&nbsp; Kada se govori o pjesniku Slobodanu Raspopoviću, kaže Đurović, riječ je o Crnoj Gori, a kada se govori o Crnoj Gori može se reći da je to kamena gora a ne ravna gora. - Na koricama knjige je skulptura koja je u Danilovgradu, vajara iz Kolašina Miodraga Šćepanovića, koji je na uglednom Pariškom salonu već dobio dvije nagrade, a u Crnoj Gori još nije mogao dobiti svoj atelje ili neku medijsku ili drugu pažnju. Knjiga Slobodana Raspopovića pokazuje da svaki čovjek i svaka duša ima dosta toga, kao i svaki kamen što čeka da bude otkriveno. Slobodan Raspopović je tako daleko od Crne Gore kada je riječ o kilometrima, ali je stalno u Crnoj Gori, u njemu stalno živi zavičaj, njegova Čagorovina, obližnja Zeta, toponimi u njegovim pjesmama, i to je njegova duga priča, dugo bolovanje, dugo putovanje, čekanje dolaska u zavičaj. Ono što je meni bilo drago je da sam čitajući njegove rukopise uvijek imao osjećaj da sam ja to napisao. Ova knjiga zaslužuje posebnu pažnju, a dužan sam da kažem da je nastala zahvaljujući duhovnoj podršci Veselina Raspopovića i Zorana Letića Belog njegovog prijatelja, tom ljepotom se bavio Bojan Popović izdavačka kuća studio Medeon, i smatram značajnim što svaka knjiga ima svoju posvetu, a ova je posvećena Slobovim unucima Aleksi i Alesiju - zaključio je Đurović. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DKSzGJkQCu2c&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Đurović: Kada se govori o pjesniku Slobodanu Raspopoviću govori se o Crnoj Gori

Poruka crnogorskih studenata mora se shvatiti ozbiljno. Onaj ko ne podrži studente je protiv sebe, svoje djece i budućnosti i napokon protiv Crne Gore, ocijenio je predsjednik Društva crnogorskih novinara Dragan Mitov Đurović.
- Ono što sam čitao i što smo čitali podsjeća nas da su studenti na Beogradskom univerzitetu 1936. godine najavili nešto što se završilo mrakom. Pamtim i 1968. kao srednjoškolac. I to je bila poruka, nakon čega su uslijedile promjene. Sadašnja poruka crnogorskih studenata mora se shvatiti ozbiljno. Zato lično, kao građanin, novinar, društveni radnik smatram da svako ko ne podrži studente je osudio sebe, protiv sebe je, svoje djece i budućnosti i napokon protiv Crne Gore - rekao je Đurović u emisiji "24 Sata" na Televiziji E.
On je podsjetio da je 1941. godine porodica Branka Pavićevića krenula u partizane, a sa njima i njihov otac Đoko Šajov, a tada je imao 71 godinu.
- Znači, moramo, trebamo, obavezni smo podržati mlade, našu djecu jer oni znaju naš put. Oni ne čuvaju fotelje, već Crnu Goru. Oni ne žele da idu iz Crne Gore, ali istovremeno ne žele da Crna Gora bude neka druga gora. Crna Gora je gora kamena, a ne bi željela i ne bi smjela i neće biti ona druga što se zove gora sa više ravnina - naglasio je Đurović.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 660px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 63%; padding-top: 284px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.instagram.com%2Freel%2FDFKXkSDoKUY%2F%3Figsh%3DZHRpeDNzdzJ6Z241&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
<h2>Novinarstvo treba da bude direktan prenos iz života</h2>
Društvo crnogorskih novinara juče je, povodom 23. januara Dana crnogorskog novinarstva dodijelila je priznanja medijskim stvaraocima u različitim kategorijama, a među nagrađenima su novinarke TV E Amra Tahirović i Arnela Hajdarpašić.
Dragan Mitov Đurović je kazao da to nije priznanje samo novinarkama, već i Televiziji E.
- Napunio sam 53 godine rada u novinarstvu, a prije 35 godina sam dobio prvu nagradu "Boško Pušonjić" za reportažu. Znam koliko mi je značila. To vam potvrđuje talenat, posvećenost, otvara vam nove puteve, ali i daje veliku obavezu. Novinari, bar oni koji se bave reportažom, trebalo bi da idu tamo đe nema puta. Jer putem se lako korača, treba da idu taqmo đe nema puta i ostavljaju trag - poručio je Đurović.
Smatra da novinarstvo treba da bude direktan prenos iz života, a ne ono što je u ovom trenutku.
- A to je da bude direktan prenos prljavog političkog, crnogorskog pozorišta. Nekada su naša Skupština, političke partije i institucije bile primjer za naše prostore, Evropu. Naša Skupština je bila akademija, a sada vidimo što se dešava - kazao je Đurović.
Nasilje nad novinarima, smatra Đurović, moramo gledati u svijetlu nasilja nad građanima.
- To što se desilo na Cetinju, što se dešava u školama, na sportskim terenima i među mladima to je sve slika društva. Novinari su ugroženi jer nemali broj njih, kojima je istina jedina svetinja, bore se i tragaju. To je naše istraživačko novinarstvo, ali oni koji drže vlast, koji su na svjetlosti, a posebno oni koji su u mraku i zajedno sa onima koji "nose crne kape", koji žele da budu po strani, ali ipak da vladaju Crnom Gorom, oni čuvaju svoje tajne i do njih se teško dostiže - istakao je Đurović.
<h2>Korijen Crne Gore je atifašizam</h2>
Crna Gora je, navodi on, odavno podijeljena i novinarstvo, akademije i crkve.
- Novinarstvo se nalazi u nečemu što zovemo kružni tok - stalno vrstimo iste priče i programe - od političkih partija i sastanaka do rijaliti šoua koje gledamo jedan za drugim. Društvene mreže, ako ih neko analizira, vidi koliko smo društvo koje je kulturu odavno napustilo, kojem prijeti opasnost - ocijenio je Đurović.
Đurović je rekao i da su Crnoj Gori u posljednje vrijeme puna usta antifašizma i evropskog puta, ali je toga mnogo manje u praksi.
- Jer zemlja bezakonja, u kojoj ništa nije sveto, u kojoj ni Ustav više ne važi nego ga prekraja kako ko hoće i kada ko hoće - to je velika opomena i opasnost. Korijen Crne Gore je atifašizam - pokazao je to 13. jul 1941, pobjeda nad fašizmom, ali i ova godina kada obilježavamo 80 godina oslobođenja Crne Gore i jugoslvoenskih i evropskih prostora od fašizma - zaključio je Đurović.

Đurović: Poruka studenata mora se shvatiti ozbiljno, ko ih ne podrži protiv sebe je, svoje djece i Crne Gore

Ja sam neko ko smatra da bez pogleda unazad nemamo puta u budućnost, sve naše pobjede, i oslobodilačke i one druge, su znakovi pored puta naše budućnosti…Mi nijesmo tu da gasimo vatru, ili da palimo nove vatre, nego smo tu da održavamo vatre, a ta naša vatra, danas je poseban dan, naša vatra se zove antifašizam. Antifašizam na crnogorskim prostorima je uvijek bila sloboda, način življenja, poštovanje drugoga, čak i poštovanje ratnog neprijatelja - kazao je u jutarnjem programu "Budilnik", na Televiziji E, generalni sekretar SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Dragan Mitov Đurović.
Na današnji dan, 19.decembra 1944.godine Podgorica je oslobođena od okupacije. Ovaj dan simbolizije hrabrost i odlučnost stanovništva i boraca u borbi za slobodu i oslobođenje od fašističke okupacije, a oslobođenjem Podgorice cijela Crna Gora postala je značajna baza za dalje antifašističke akcije tokom završnice Drugog svjetskog rata na Balkanu.
Svim građanima Podgorice Đurović upućuje čestitke za, kako je rekao, sveti dan jer to nije nikako običan, već veliki dan.
- Prije 80 godina jedinice Prve bokeške, Devete crnogorske, zatim dijelovi Lovćenskog odreda oslobodili su Podgoricu, kasnije Titograd. Bilo je to, po pričanju i po svemu onome što mi u Savezu boraca NOR-a i antifašista Crne Gore u našim arhivima imamo, jedno mučno vrijeme, Podgorica je grad koji je najviše bombardovan, prisjetimo se, bilo je čak više od 70 bombardovanja. Kako je izgledala Podgorica u to doba dobra je prilika da se mlađi upute. Sjutra naveče, u 20 sati, ja vjerujem da ćemo na vašem ekranu to i vidjeti, je u Kuslevovoj kući otvaranje odlične izložbe, podsjećanja na te dane, Sloboda pod Goricom, Branko Vuković kustos je i autor te izložbe. To je bilo jedno posebno vrijeme, vrijeme u kome su građani, ne samo Podgorice, nego svekolike Crne Gore, a kada je riječ o borbama na prostoru Crne Gore, nijesu ratovali samo stanovnici Crne Gore, bila je to vojska jugoslovenskih naroda, tako je diljem Crne Gore mnogo spomenika na kojima piše nepoznati junak. Zar može biti nepoznati borac, zar može biti nepoznatih boraca u zemlji tamo gdje su ostavili svoje živote?! To je priča za drugu priliku - rekao je Đurović.
Odavno je na ovim prostorima, cijeni Đurović, prestala da se čita kako treba istorijska, kako kaže, čitanka, zato valja podsjetiti da je u toku Drugog svjetskog rata sa područja Podgorice , navodi on, bilo oko 6.000 boraca, od kojih je, ističe on, 1.600 poginulo.
- Nikad na našim prostorima da saznamo koliko nas ima, i koliko nas nema, od popisa do zapisa. Ono što smatram važnim da kažem jeste da je čak 476 boraca ponijelo epitet prvoborca. Imali smo 55 narodnih heroja na području opštine Podgorica, od kojih je 34 ostavilo svoje živote u ratu, a koliko su svi krajevi između dva svjetska rata, prisjetimo se Belvedera, Ravnog laza i ostalog, dali svoj doprinos, možda, najbolje svjedoči primjer Pipera gdje je bilo 18 narodnih heroja i istovremeno 18 generala. To su krajevi, kao i svekolika Crna Gora uostalom, koja je dala izuzetan pečat, ne samo na našim, nego na jugoslovenskim prostorima, ne samo tokom Drugog svjetskog rata, nego i između dva svjetska rata, kada su Crnogorci sa ovih prostora išli u Španiju. Možda mnogi sa ovih prostora nijesu ni znali gdje Španija, ali su znali da treba pružiti nekome ruku kada je riječ o slobodi. A sloboda, rekao je davno taj veličanstveni &nbsp;Ataturk, da narodi koji se uspavaju, &nbsp;ili nestaju, ili se bude kao robovi. Imam utisak da smo se mi u Crnoj Gori debelo uspavali - istakao je Đurović.
Mladima treba okrenuti pogled prema pravoj budućnosti, poručuje Đurović, bez zaborava za prošlost, jer se svjetla deset vjekovna crnogorska prošlost, kako kaže, očito zaboravila.
- Ja sam neko ko smatra da bez pogleda unazad nemamo puta u budućnost, sve naše pobjede, i oslobodilačke i one druge, su znakovi pored puta naše budućnosti…Mi nijesmo tu da gasimo vatru, ili da palimo nove vatre, nego smo tu da održavamo vatre, a ta naša vatra, danas je poseban dan, naša vatra se zove antifašizam. Antifašizam na crnogorskim prostorima je uvijek bila sloboda, način življenja, poštovanje drugoga, čak i poštovanje ratnog neprijatelja - zaključio je Đurović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DRRpP3RA0Q0s&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Đurović: Sve naše pobjede su znakovi pored puta naše budućnosti

U sali hotela Onogošt u Nikšiću sinoć je održano veče posvećeno narodnom heroju i i general-pukovniku Jugoslovenske narodne armije Milinku Đuroviću.&nbsp; Ovaj događaj organizovali su SUBNOR antifašista Crne Gore, UBNOR antifašista Nikšića, i porodica Đurović (Zagrad-Župa). Istoričar Vukota Vukotić &nbsp;je istako da je Đurović kao predan i aktivan komunista radio na formiranju ustaničkih jedinica tokom opšenarodnog &nbsp;Trinaestojulskog ustanka, da &nbsp;bi kasnije postao prvi komesar tek ustanovljenog Nikšičkog partizanskog odreda. - Može li biti veća čast nego biti na čelu takvog jednog odreda, koji je uz, durmitorski, &nbsp;u Drugom svjetskom ratu iznjedrio 39 narodnih heroja, &nbsp;među kojima i Milinka Đurovića - istakao &nbsp;je Vukotić. Prof.dr Radovan Radonjić je, između ostalog, rekao da bez ljudi kao što je Milinko Đurović ne bi bilo ni nas. - Bez države čiju su nezavisnost oni obnovili, nikad ni tada, niti u budućnosti ne bi bilo Crne Gore - dodao je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241204171240_d64709b972a36fd3d55f953da7d48715c2651a872ad3824d801ffa090026cc74.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241204171240_d64709b972a36fd3d55f953da7d48715c2651a872ad3824d801ffa090026cc74" data-rendition-name="original" width="4080" height="1884" loading="lazy" alt="Veče posvećeno Milinku Đuroviću, hotel Onogošt
 "> </figure>  Na njegovo djelo poruke a i lično druženje sa revolucionarom podsjetio je Slobodan Mirjačić, predsjednik UBNOR-A i Antifašista Nikšića. - Župa je bila na bastionu slobode svih zavojevača, između ostalih i u &nbsp;borbi protiv &nbsp;fašizma u kojoj su prednjači Narodni heroji &nbsp;Milinko i njegov rođak Milisam Đurović, ka i druga tri narodna &nbsp;heroja koje je Župa iznjedrila, Petar Jovanović, Danilo i Dušan Bojović - rekao je on. Ispred porodice Đurović prisutnima se obratio Radonja Đurović koji je podsjetio da je porodica Đurović, odnosno bratstvo Đurovića sa Zagrada (Župa), koja je u uoči Drugog svetskog rata imala 12 kuća, dala dva narodna heroja Milinka i Milisava Đurovića, kao i Daru Mrvaljević rođena Đurović nosioc Partizanske spomenice, rođena Đurović. - Milinko je ostavi neizbrisiv trag u svom rodnom mjestu Zagradu, Župi. Zavičaju se nakon penzionisanja često vraćao, a meni je ostala jako upečatljiva njegova jedna misao iz razgovora sa njim &nbsp;U tmurnim vremenima nije problem izabrati stranu, uvijek treba biti na strani naroda - naveo je on. Na izuzetnu životnu &nbsp;biografiju revolucinara &nbsp;Milinka Đurovića antifašiste, ovjedočenog borca za slobodu &nbsp;podsjetio je i generalni sekretar SUBNOR-a i Anfišista Crne Gore Dragan Mitov Đurović.&nbsp; Prikazan je i film Sjećana Milinka Đurovića, iz 1976 g. TV Titograd.&nbsp; <h2>Biografija</h2> Milinko Đurović (1910-1988) bio je narodni heroj i general-pukovnik, nosilac Partizanske spomenice i politički komesar Nikšićkog i Durmitorskog partizanskog odreda, zatim politički komesar udarnog bataljona prve partizanske udarne jedinice u Crnoj Gori. Rođen je 15. aprila 1910. godine, u selu Zagrad – Župa, u porodici Đura Đurovića. Gimnaziju je završio u Nikšiću, a Pravni fakultet u Beogradu, na kojem je diplomirao 1938. godine. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljen je 1936. godine. Učestvovao je kao delegat na Kongresu antifašističke omladine Evrope u Parizu. Početak Aprilskog rata, 1941. godine ga je zatekao u Beogradu, a nakon dolaska u Nikšić kapitulacija Jugoslovenske vojske. Nakon okupacije Jugoslavije, ostao je u Crnoj Gori i stavio se na raspolaganje Pokrajinskom komitetu KPJ za Crnu Goru i Boku. U toku Trinaestojulskog ustanka radio je na stvaranju ustaničkih jedinica. Učesnik je Narodnooslobodilačke borebe na mnogim frontovima u Jugosalviji. Nakon rata, prvo je bio pomoćnik načelnika Političke uprave JA, a od aprila 1947. do 1949. godine politički komesar armije i Sarajevske vojne oblasti. Od 1949. do 1953. godine zamjenik je načelnika Glavne političke uprave JA. Od 1955. do 1965. godine bio je načelnik je Vojno-izdavačkog zavoda. Završio je Višu vojnu akademiju JNA. U čin general-pukovnika unaprijeđen je 1963, a penzionisan je 1965. godine. Bio je član Opunomoćstva CK KPJ za JNA od njegovog osnivanja do 1953. godine. Na Šestom i Sedmom kongresu SKJ biran je za člana Revizione komisije SKJ. Napisao je više tekstova i rasprava s tematikom NOR-a i o radu partijskih organizacija. Bio je urednik &nbsp;zbornika – Sutjeska, Četrdeset godina KPJ i Peta proleterska. Dva njegova teksta nagrađena su od Sekretarijata za narodnu odbranu, a kao urednik Zbornika sjećanja Sutjeska nagrađen je od Saveznog odbora SUBNOR-a Jugoslavije. Od 1962. godine bio je predsjednik Redakcije Istorije Crne Gore. U dva saziva Skupštine SR Crne Gore bio je narodni poslanik. Bio je značajan akter na brojnim društveno-političkim skupovma u Crnoj Gori, odnosno Nikšiću, kao i u svom zavičaju Zagradu, Župi. Umro je 3. decembra 1988. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji narodnih heroja na Novom groblju. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja među kojima su Orden ratne zastave, Orden partizanske zvezde sa zlatnom zvezdom i dr. Ordenom narodnog heroja je odlikovan 13. jula 1952. godine.&nbsp;

U Nikšiću održano veče posvećeno narodnom heroju Milinku Đuroviću

Postavljanje transparent ploče sa natpisom Srpsko pravoslavno groblje na ulazu u groblje u Pavinom Polju predstavlja nemoralan i necivilizovan čin i raspirivanje nacionalne mržnje - poručio je za Antenu M generalni sekretar SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Dragan Mitov Đurović.
Istakao je da posljednjih godina u Crnoj Gori ništa ne čudi jer je, kako je ocijenio, Crna Gora postala zemlja čuda.
- Vezano za postavljanje natpisa na groblju u Pavinom Polju, valja se prisjetiti da je prije 43 godine na popisu u tom mjestu bilo 455 stanovnika od kojih se 55 izjasnilo kao Srbi, a 370 kao Crnogorci. Pa se postavlja pitanje odakle za samo tako kratko vrijeme, za četiri decenije, da sve odjednom postane srpsko. Poznata je istorija da su tamo i Crnogorci i Srbi i muslimani i to je jedan nemoralan i necivilizovan način rada - kazao je Đurović.
<h2>Vjerski fanatizam</h2>
To je, kako smatra Đurović, rezultat vjerskog fanatizma koji je zahvatio region i Balkan, a sada u velikom valu i talasu naročito zadnje dvije-tri decenije hara i Crnom Gorom.
Odgovorni u ovoj zemlji, kaže Đurović, ukoliko ih ima, moraju se ponašati odgovorno i zaštititi autoritet i osjećanja građana.
- Još jedan važan podatak. U dalekoj Pensilvaniji postoje groblja kao i u drugim američkim zemljama i na njima piše crnogorsko-srpsko ako je sahranjeno više Crnogoraca ili srpsko-crnogorsko ako je sahranjeno više Srba. To je bilo vrijeme 1910. godine kada su naši tamo radili. Znači, u civilizovanoj i demokratskoj Americi zna se da su jedni Srbi, drugi su Crnogorci i obrnuto - rekao je Đurović.
Svakome ko iole poznaje i pravo i državu i Ustav - to je, kako je ocijenio, prevashodno necivilizovan i nemoralan postupak i raspirivanje nacionalne mrznje.
- Jer proglašavati groblje za jedno nacionalno groblje to mogu samo ljudi koji ne misle dobro ni svojoj porodici, ni svom kraju, ni Crnoj Gori - zaključio je Đurović.

Proglašavati groblje za nacionalno mogu samo ljudi koji ne misle dobro svom kraju i Crnoj Gori

Predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan razgovarao je telefonom u subotu s predsjednikom Venecuele Nikolasom Madurom, naglašavajući važnost održavanja otvorenih kanala dijaloga između SAD-a i Venecuele te izražavajući nadu u smanjenje napetosti između ove dvije zemlje.
Prema izvorima iz turskog predsjedništva, razgovor je obuhvatio bilateralne odnose između Turske i Venecuele, kao i regionalna pitanja. Erdoganov poziv dolazi u trenutku dok su odnosi između Karakasa i Vašingtona i dalje napeti, a SAD su uvele ekonomske sankcije Venecueli.
Turska i Venecuela razvijaju sve bliže odnose od 2016. godine, uprkos minimalnoj interakciji tokom decenija nakon uspostavljanja diplomatskih veza 1950. godine.
Odnos je karakterizovan, kako analitičari navode, zajedničkim frustracijama dva lidera zbog zapadnih politika i američkih sankcija.
"Turkish Airlines" je u decembru 2016. godine pokrenuo direktne letove koji povezuju Istanbul i Karakas preko Havane, dok su ekonomska partnerstva između zemalja rasla.
Izvoz zlata iz Venecuele u Tursku porastao je sa nule na 900 miliona dolara u prvih devet mjeseci 2018. godine, a Rojters je izvijestio da je te godine iz Venecuele u Istanbul transportovano 23 tone rudnog zlata.
Ankara se pojavila kao ključni podržavalac Madura tokom predsjedničke krize u Venecueli, podržavajući ga u odnosu na lidera opozicije Huana Guaidoa. Kada je Guaido pokušao preuzeti predsjednička ovlašćenja 2019. godine, Erdogan je osudio taj potez putem društvenih mreža, navodeći da samo demokratski izbori mogu odrediti kako se zemlja upravlja.
Turski predsjednik posjetio je Karakas u decembru 2018. godine, čineći ga jednim od rijetkih značajnih svjetskih lidera koji su putovali u Venecuelu tokom političkih previranja.

Erdogan razgovarao s Madurom, pružio mu podršku tokom sukoba sa SAD-om

Američki predsjednik Donald Tramp uvrijedio je novinarku mreže SiEnEn (CNN) Kejtlan Kolins nazivajući je "gadnom i glupom" nakon što ga je pitala zašto će balska dvorana, koja se gradi u Bijeloj kući, biti skuplja nego što je prethodno najavljeno, javljaju američki mediji.
Tramp je snažno branio balsku dvoranu koju gradi u Bijeloj kući, vrijednu 300 miliona dolara, nazivajući je "većom i ljepšom" nego što je planirano, dok je u subotu kritikovao „gadnu“ Kejtlan Kolins sa SiEnEna koja ga je o tome pitala, javlja Njujork Post.
- Kejtlin Kolin iz emisije "Lažne vijesti" SiEnEn, uvijek glupa i gadna, pitala me je zašto nova balska dvorana košta više novca nego što se prvobitno mislilo prije godinu. Rekao sam zato što će biti dvostruko veća, a kvalitet završne obrade i enterijera je podignut na najviši nivo - objavio je Tramp na svojoj stranici Truth Social, pogrešno napisavši ime dopisnice Bijele kuće, navodi portal Njujork Posta
Zapravo je, kako dodaje, ispod budžeta i prije roka.
- Kakvi su uvijek moji poslovi. Samo je mnogo veća i ljepše nego što je prvobitno planirano - napisao je Tramp.
Portal Hafington Post citira još jednu Trampovu objavu na račun novinarke SiEnEn i njene emisije, tvrdeći da će "gledanost toliko niska da se više ni ne računa niti je relevantna".
Nije bilo jasno kada je Kolins možda pitala Trampa o balskoj dvorani, ali je to pomenula u svojoj emisiji u petak uveče "Izvor sa Kejtlan Kolins", piše Njujork Post.
- Vidite li onaj džinovski kran koji je preko mog ramena? To je najnoviji dodatak građevinskoj zoni ovdje u Bijeloj kući, gdje će se na kraju nalaziti balska dvorana predsjednika Trampa - rekla je Kolins.
Komentari predsjednika dolaze nakon odlaska arhitekte Džejmsa Mekrerija II iz projekta. On je nadgledao dizajn na čelu male firme prije nego što su troškovi porasli na 300 miliona dolara, navodi njujorški portal.
Portal Hafington Post piše i da je Tramp stalno kritikovao medije, a da je napad na Kejltan Kolins samo pridružio "gomili nedavnih neprijateljskih komentara koje je eksplicitno uputio novinarkama".
Hafington Post podsjeća da je Tramp nazvao Kejti Rodžers iz Njujork Tajmsa "ružnom, i iznutra i spolja", nakon što je bila koautor članka o predsjednikovom zdravlju i starenju.
Njegov najozloglašeniji napad bio je upućen veteranki Blumbergove dopisnice iz Bijele kuće Ketrin Lusi kojoj je rekao: "Tiho, prasice", dok je mahnuo prstom nakon što ga je pritisnula u vezi sa dosijeima Džefrija Epstina, podsjeća Hafington Post.

Tramp uvrijedio novinarku CNN-a, nazvao je "gadnom i glupom"

Mještani Botuna, koji su 14. novembra podigli šator u ovom naselju protiveći se gradnji postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda dok se ne održi referendum u Zeti 14. decembra, pozvali su građane Botuna i cijele Zete na protest koji je zakazan u 13 sati.
To je dan, kako navode u pozivu, kada se pokazuje snaga naroda, jedinstvo komšija i ljubav prema mjestu u kojem žive.
- Naš dom, naša voda, naša zemlja, naša budućnost. Niko je neće čuvati ako to ne učinimo mi - poručili su.
Sjutra je trenutak, kako navode, kada stoje zajedno i kada se njihov glas čuje najjače.
- Tada svako od nas znači. Zato pozivamo sve građane Botuna i cijele Zete da se okupe u što većem broju. Da zajedno i glasno poručimo: Ne damo rijeku, ne damo zemlju, ne damo život. Dođi ti. Dođi sa porodicom. Povedi komšije i prijatelje. Jedan čovjek je glas, ali zajedno smo sila - naveli su u pozivu na protest.

Botunjani pozvali građane da se okupe u što većem broju: "Ne damo rijeku, ne damo zemlju, ne damo život"

Njemački kancelar Fridrih Merc za dlaku je izbjegao vladinu krizu nakon što je u parlamentu osigurao većinu za zakon o penzijama, uprkos ranijoj pobuni unutar vlastitih konzervativaca koja je naglasila njegovu slabu autoritet.
Zakon, koji povećava izdvajanja za penzije za oko 185 milijardi eura u narednih 15 godina, usvojen je sa 318 glasova u Bundestagu koji broji 630 mjesta, bez potrebe za hitnom podrškom ljevičarske opozicije.
Međutim, činjenica da je njegovo usvajanje bilo neizvjesno sve do posljednjeg trenutka dodatno je istakla Mercov nedostatak autoriteta nad njegovom neposlušnom koalicijom konzervativaca i socijaldemokrata (SPD), samo sedam mjeseci nakon stupanja na dužnost.
Sukob je takođe povećao sumnje u sposobnost koalicije da provede neophodne reforme za oživljavanje posrnule ekonomije, najveće u Evropi, i obnovu dugo zanemarene njemačke vojske.
Sukobi u koaliciji doprinose rastu podrške krajnje desnoj Alternativi za Njemačku (AfD), koja sada prednjači u nacionalnim anketama i nalazi se na putu da ostvari značajne dobitke na pet pokrajinskih izbora iduće godine.
Zakon fiksira penzije na trenutnom nivou od 48 odsto prosječne plate do 2031. godine, umjesto da se dopusti njihov pad u odnosu na plate. To je bio jedan od temelja koalicionog sporazuma formiranog u maju i posebno važan za SPD.
Omladinska frakcija konzervativaca, koja ima 18 glasova, usprotivila se zakonu tvrdeći da on održava finansijski neodrživ sistem, ostavljajući mlađe generacije da plate račun.
S obzirom na to da koalicija ima tijesnu većinu od samo 12 glasova u parlamentu, sve do zadnjeg trenutka nije bilo jasno hoće li moći usvojiti zakon vlastitim glasovima.
Opoziciona krajnje lijeva partija Die Linke uputila je u posljednjem trenutku prijedlog da se uzdrže od glasanja kako bi koaliciji bilo potrebno manje glasova za usvajanje zakona, navodeći da žele zaštititi penzionere.
Penzije i međugeneracijska pravednost postaju ključne političke tačke sukoba širom Evrope dok stanovništvo stari, a javne finansije se stežu, pa sve manji broj radno sposobnih ljudi izdržava sve veći broj penzionera.
Merc je, međutim, obećao da će iduće godine provesti sveobuhvatnu reformu penzija kako bi se osigurala potrebna finansijska stabilnost. Sve je na stolu, od dužeg radnog vijeka do zahtjeva da radnici duže uplaćuju u sistem prije nego što steknu pravo na penziju.
- Ovo je obećanje svim generacijama u našoj zemlji - rekao je u petak.
Tokom izborne kampanje Merc, koji nikada ranije nije obavljao državnu dužnost, žestoko je kritikovao unutrašnje sukobe u koaliciji svog prethodnika iz SPD-a Olafa Šolca.
Očekivanja su bila velika nakon što je osigurao historijski dogovor o rekordnim ulaganjima u infrastrukturu i odbranu prije nego što je uopšte preuzeo dužnost, te jasno stavio do znanja da namjerava vratiti Njemačku na međunarodnu scenu kao ključnog aktera.
Ali njegova vlastita koalicija pokazala se nestabilnom. Na dan kada je preuzeo dužnost, postao je prvi kancelar ikada koji je morao proći kroz drugi krug glasanja da bi dobio formalno odobrenje parlamenta.
Tokom ljeta, Merc takođe nije uspio ujediniti konzervativce iza SPD-ovog dogovorenog kandidata za ustavni sud, čime je glasanje propalo.
Merc je u inostranstvu dobio pohvale zbog svoje snažne podrške Ukrajini, ali u Njemačkoj je njegova popularnost pala na 25 odsto, što ga čini jednim od najmanje popularnih kancelara u posljednje vrijeme.
U međuvremenu, kombinirana podrška konzervativcima i SPD-u pala je na 39 sa 44,9 odsto, prema posljednjoj Forsa anketi.

Merc jedva izbjegao ogromnu krizu u vlasti, ali i dalje ima probleme u vlastitoj stranci

Danima je trajala drama mladog ljekara, doktora u Opštoj bolnici u Pljevljima dr Kerima Halilovića hoće li mu direktor ove zdravstvene ustanove dr Saša Grbović dati dozvolu da otputuje na prestižnu edukaciju u Davosu u Švajcarskoj, uključilo se i Udruženje ortopeda i traumatologa, Sindikat doktora medicine i Ministarstvo zdravlja, kao i ministar dr Vojislav Šimun lično i uspjeli su da izdejstvuju da Halilović dobije, ne slobodne dane, već se Grbović umilostivo i juče mu odobrio odmor?! Dr Halilović jutros je otputovao u Davos, ali ovaj slučaj otvorio je ozbiljno pitanje samovolje čelnika institucija u našoj zemlji, potvrdio u kolikoj mjeri su progonu izloženi ljudi koji se usude da se bore za svoja prava, ali i opasnu praksu nekažnjivosti uslovljenu, nažalost, najčešće političkim trgovinama, moćnika koji se iživljavaju nad za njih nepodobnima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206131248_3bd5ed0e6453a777d96d948180ee99dbbc09c68903e888b99690a372fc2eafd6" data-rendition-name="original" width="1440" height="992" loading="lazy" alt="Dr Kerim Halilović "><figcaption>Dr Kerim Halilović(Photo: PV portal)</figcaption></figure>  Portal ETV još prije nekoliko dana uputio je pitanja ministru Šimunu, pored ostalih, hoće li dr Grbović snositi posljedice za svoje neprihvatljive postupke u slučaju dr Halilovića, ali nam nije odgovoreno. Logika aktuelnih vlastodržaca u Crnoj Gori je da kao noj zabiju glavu u pijesak i sačekaju da „oluja“ prođe. Bez osjećaja odgovornosti za javni interes i obaveze da saopšte građankama i građanima, koji ih plaćaju, informacije koje su od opšteg interesa. Odgovornost za slučaj dr Halilovića ove sedmice, pred skupštinskim odborom za zdravstvo, rad i socijalno staranje, zahtijevao je i dr Nermin Abdić koji je bio kategoričan da se radi o mobingu. - ...to je završeno. Imamo vrlo preciznu instrukciju kako postupiti u tom slučaju i to je dostavljeno. Obezbijedio sam ja lično zamjenu, u saradnji sa direktorom Opšte bolnice Bijelo Polje – kazao je Šimun, odgovarajući na pitanje Abdića. To je bio utorak, 2. decembar, međutim dr Halilović dozvolu od dr Grbovića dobio je tek juče, 5. decembra, dan pred put i to nakon druge pisane urgencije Ministartsva zdravlja?! - Odluka da mi ne dozvoli da idem na edukaciju je Grbovićeva odmazda. Skupljao sam pare da se prijavim za ovu edukaciju. To je najveći ortopedski institut na svijetu. Sve smjernice u ortopediji oni diktiraju. Još 20. oktobra sam mu tražio slobodne dane i on je odgovorio - ne može, iako mora da mi da slobodne dane za obuku. Odbio je i da mi dozvoli i da uzmem odmor – kazao je dr Halilović prije nekoliko dana za Portal ETV. A dr Abdić je zahtijevao od ministra Šimuna da „ispita“ slučaj dr Halilovića i poručio da će se, kao član Udruženja ortopeda i traumatologa Crne Gore, potruditi da on dobije epilog. - ... jer ako taj kolega nije u stanju da organizuje posao za četiri dana, a mi smo ga organizovali u mnogo težim vremenima za vrijeme korona krize, onda taj uvaženi kolega ne zavrjeđuje da bude direktor te institucije. Po meni je ovo klasični mobing – bio je kategoričan dr Abdić. Ministar Šimun sam je na Odboru saopštio da „zabrana edukacije zapošljenom predstavlja i izvjesno kršenje Zakona o zdravstvenoj zaštiti“. Nažalost, uskratio nas je za odgovor da li će zbog toga čelnik pljevaljske bolnice i snositi bilo kakvu odgovornost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206131252_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="Opšta bolnica u Pljevljima"><figcaption>Opšta bolnica u Pljevljima(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dr Abdić je na Odboru podsjetio ministra da je on taj koji je „na vrhu priramide zdravlja“, uz konstataciju da se mora znati „ko kosi, ko vodu nosi“. Šimun je, ovoga puta, istina u posljednjem trenutku, uspio da on bude „kozbaša“, ali ponašanje i poruke dr Grbovića, kao i činjenica da je reagovao tek nakon urgencija Ministarstva, ukazuju da direktor pljevaljske bolnice ne haje za autoritet institucije, a još manje na zakonske propise. Edukacija u Davosu, koju je dr Halilović, inače, sam platio, kotira se, kako je saopštilo i Ministarstvo zdravlja, visoko na ljestvici medicinskih obuka. Iz Ministarstva su saopštili da se „program AO Davos Course ubraja u edukacije od izuzetnog međunarodnog značaja za oblast ortopedije i traumatologije, te da znanja i kompetencije stečene na takvim programima predstavljaju direktnu korist za zdravstveni sistem Crne Gore“. Kurs u Davosu održava se od od 6. do 12. decembra.

Šimun bez komentara hoće li čelnik pljevaljske bolnice biti kažnjen

Politikološkinja za informisanje, novinarka, bivša odbornica u nikšićkom parlamentu Tatjana Knežević Perišić obratila se juče otvorenim pismom predsjedniku Donjeg doma Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva (House of Commons) Lindziju Hojlu, protestnom notom Britanskoj ambasadi u Podgorici i otvorenim pismom Laburističkoj partiji Ujedinjenog Kraljevstva iskazujući oštar protest zbog toga što je Hojl od predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića na dar prihvatio sliku kapele na Lovćenu koju je podigao srpski kralj Aleksandar Karađorđević 1918. godine, umjesto Njegoševe kapele i kao simbol strahovlade silom oružja je nametnuo Crnogorcima u nasilno aneksiranoj Crnoj Gori i koja je do danas, kako je istakla, prepoznata kao oličenje negiranja crnogorskog istorijskog identiteta. U pismu Hojlu, ona ističe da „kao građanka Crne Gore, najstarije države na Balkanu, koja se u svojoj hiljadugodišnjoj istoriji, uz pet kraljevskih dinastija, vječito borila za slobodu“, protestvuje zbog toga što je od predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, prihvatio sliku kapele, gdje je sahranjen naš najveći pjesnik i filozof Petar II Petrović Njegoš.&nbsp; &nbsp;SIMBOL STRAHOVLADE - Ta slika se odnosi na drugu kapelu, koju je nekadašnji kralj Jugoslavije Aleksandar Karađorđević, sagradio za svog sina i silom oružja, nametnuo Crnogorcima kao simbol njegove strahovlade, nakon 1918. godine, kada je, odlukom Velikih sila, moja država nestala sa mape svijeta! Taj kralj je u mom narodu poznat kao „Aco palikuća“, jer su njegovi žandarmi i odredi u Crnoj Gori, sve do 1929. ubijali protivnike bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije, palili kuće njihovim porodicama, mučili i zlostavljali nevine ljude, koji su se izjašnjavali kao Crnogorci - a koliko je ta Karađorđevićka vlast bila besramna, svjedoče istorijske činjenice da su crnogorsku kapu, kao dio nacionalne nošnje Crnogoraca, skidali sa glava domaćina i stavljali na svinje – upozorila je Knežević Perišić britanskog zvaničnika na istorijske činjenice&nbsp; Objasnila je da je „Mandić predstavnik partija koje u Crnoj Gori pokušavaju da uvedu 'srpski svet', što je pandan za suštinsku nacionalnu kapitulaciju i nestanak crnogorskog identiteta“.&nbsp; - Njihove slike i replike te druge kapele, na vrh Lovćena, svete planine za Crnogorce, simbolizuju politiku koja čini sve da zatre sve crnogorsko, otme našu istoriju, predstavljajući je kao srpsku i da vrate upravo tu kapelu, pored davno izgrađenog Mauzoleja, kako bi se tako vratio simbol srpske okupacije Crne Gore – naglasila je ona.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251205161232_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251205161232_983f72292b4e9ec3bbfe6802039bf8dd1922bba54df531cee668af92d477e22d" data-rendition-name="original" width="1320" height="733" loading="lazy" alt="mandić"> <figcaption>SIMBOL SLOMA CRNE GORE: Hojl i Mandić (Foto: Skupština Crne Gore)Skupštna.me</figcaption> </figure>  Podsjetila je Hojla da su i britanski „ugledni zvaničnici, zgroženi nad sudbinom Crne Gore, obavještavali svoj Parlament o tadašnjem umiranju jedne države“. - Preporučujem da pročitate izvještaj gofa John Francis Charles de Salisa, koji je služio kao izvanredni izaslanik i ministar plenipotencijar Ujedinjenog Kraljevstva u Kraljevini Crnoj Gori, poznat po svom izvještaju Britanskom parlamentu iz 1919. godine o situaciji u Crnoj Gori nakon njene aneksije od strane Srbije. A o tome kako Crnogorci vole svoju državu i zašto su njeni preci ginuli, te zašto Vam se ja obraćam, možete pročitati u pismu, koje je crnogorski knjaz Danilo Petrović Njegoš poslao u maju 1856. godine londonskom Tajmsu, a Tajms objavio 30. septembra 1856. godine. U njemu se, uz ostalo kaže: „466 godina crnogorski narod odbija da se podredi bilo čijoj moći ili da prizna vlast bilo kojeg gospodara; naprotiv, on se otimao za nezavisnost s oružjem u ruci, i radosno je prolio svoju krv po oltaru slobode. Četiri i po vijeka crnogorski narod trpio je neprestanu borbu s Turskom imperijom, nekada najmoćnijom u Evropi, pred kojom su drhtale sve države Evrope. Krv njenih junaka pala je na svaki kamen njenih visokih planina, i Crna Gora je sačuvala svoju dragocjenu slobodu. Politika velikih Sila bila bi jako pogrešna kada one ne bi uzele u obzir žrtve koje je njen narod podnio u ime Hrišćanstva – taj narod koji se, između Srpskog kraljevstva, Vizantijskog carstva, kraljevstava Bugarske, Bosne i Epira, koji su svi podlegli napadima Turaka, ponosno branio među svojim bezvodnim planinama, i koji je znao kako da sačuva, uprkos svom siromaštvu i oskudici, najsvetiji posjed koji jedna nacija može da ima – svoju nezavisnost“ – napisala je Knežević Perišić. Istakla je da se ništa nije promijenilo ni danas.&nbsp; - Molim vas, zato, da poštujete osnovno pravo, dato svim nacijama svijeta - da postoje. Prihvatanjem ove slike, Vi ste pokazali da ne poštujete to pravo Crnoj Gori i Crnogorcima. Vaša je dužnost, kao visokog znaničnika jedne velike nacije, da sramni poklon vratite onima koji sjede na čelu države, koju pokušavaju da unište. Nemojte biti njihov saučesnik – zaključila je Knežević Perišić.&nbsp; &nbsp;PROTESTNA NOTA U pritestnoj noti Britanskoj ambasadi u Podgorici Knežević Perišić je istakla da upućuje „protest povodom nedavnog prihvatanja poklona, slike kapele na Lovćenu, od strane predsjednika Donjeg doma britanskog Parlamenta, gospodina Lindsaya Hoylea, a koju mu je uručio predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić“. - Slika prikazuje kapelu koju je nakon ukidanja crnogorske državnosti 1918. godine podigao kralj Aleksandar Karađorđević, kao simbol političkog pritiska i nametanja nove vlasti, nakon što je srušio staru, Njegoševu kapelu, gdje je on bio sahranjen. Ova građevina, čiju je sliku primio g. Hoyl, nikada nije predstavljala izraz crnogorske tradicije i do danas je u javnosti prepoznata kao simbol negiranja crnogorskog istorijskog identiteta – istakla je ona. Uručenje slike ove kapele od strane političara koji otvoreno zastupa koncept „srpskog sveta“, političkog projekta usmjerenog na brisanje crnogorskog identiteta, poručila je Knežević Perišić, predstavlja čin sa snažnom političkom porukom. - Njeno prihvatanje, ukoliko ostane bez reakcije, može biti pogrešno shvaćeno kao znak britanske podrške tim politikama. Britanija je u prošlosti bila važan posmatrač i svjedok dramatičnih događaja u Crnoj Gori, o čemu govori i izvještaj grofa Johna de Salisa iz 1919. godine. Upravo zbog te istorijske povezanosti i reputacije Ujedinjenog Kraljevstva kao države koja dosljedno brani demokratske standarde, ljudska prava i suverenitet naroda, ovakav gest je izazvao zabrinutost među građanima Crne Gore – naglasila je u protestnoj noti Knežević Perišić. Iskazala je očekivanje „da Ambasada o ovome obavijesti relevantne institucije u Londonu i ukaže na osjetljivost ovog pitanja, kako se slični previdi ne bi ponavljali“.&nbsp; - Uvjerena sam da Ujedinjeno Kraljevstvo ne želi biti dovedeno u poziciju da nenamjerno podrži politike koje dovode u pitanje identitet i državnost Crne Gore – zaključila je u protestnoj noti. U pismu Laburističkoj partiji Ujedinjenog Kraljevstva istakla je da im se obraća kao građanka Crne Gore kako bi izrazila duboku zabrinutost zbog nedavnog prihvatanja poklona, slike kapele na Lovćenu, od strane visokog zvaničnika Ujedinjenog Kraljevstva, gospodina Lindsaya Hoylea, koju mu je uručio predsjednik Skupštine Crne Gore, Andrija Mandić. - Ovaj čin je izazvao snažnu uznemirenost kod mnogih građana Crne Gore, jer se prikazana kapela ne odnosi na prvobitnu kapelu gdje je sahranjen naš najznačajniji književnik i filozof, Petar II Petrović Njegoš, već na građevinu koju je nakon ukidanja crnogorske države 1918. godine sagradio kralj Aleksandar Karađorđević, srušivši staru, Njegoševu kapelu, postavljajući tu, prikazanu na slici, koja je simbol negiranja crnogorske državnosti – objasnila je ona. Predsjednik Skupštine Crne Gore, koji je poklon uručio, naglasila je u pismu, predstavlja političke strukture koje se otvoreno zalažu za brisanje crnogorskog nacionalnog identiteta i za koncept tzv. „srpskog sveta“, koji je, dodala je, u potpunosti suprotan demokratskim vrijednostima, ravnopravnosti naroda i savremenim evropskim principima. - Prihvatanje ovakvog poklona, ma koliko nenamjerno, može se protumačiti kao podrška politikama koje negiraju pravo Crnoj Gori da se razvija kao samostalna i međunarodno priznata država sa sopstvenim identitetom. Od partije koja pripada demokratskoj, progresivnoj tradiciji, očekujemo senzibilitet prema pitanjima državnosti malih naroda i razumijevanje za istorijske okolnosti koje prate naše odnose sa susjednim državama. Ljubazno Vas molim da o ovome obavijestite nadležne organe partije i da se, u okviru vaših mogućnosti, zauzmete za jasniji, senzibilniji i informisaniji pristup kada je riječ o Crnoj Gori i pitanjima njenog identiteta – zaključila je Knežević Perišić. Mnadić je tokom posjete Donjem domu Parlamenta UK na dar uručio Hojlu sliku kapele na Lovćenu i tom prilikom krivotvorio istorijske činjenice, kako se zaključuje iz saopštenja njegovog kabineta, saopštavajući visokom zvaničniku „da je nekadašnja totalitarna vlast prije pedesetak godina fizički uklonila sa mjesta na kojem je sagradio naš veliki Vladar i Vladika Petar II Petrović Njegoš, a koji je testamentom odredio da u njoj bude i sahranjen“.&nbsp;

Knežević Perišić poručila Hojlu: Nemojte biti saučesnik onima koji pokušavaju da unište Crnu Goru

Koliko je funkcionerima i funkcionerkama „postavgustovskih vlasti“ teško da se odvoje od „fotelja“ pokazuje i primjer bivše direktorice Muzeja i galerija Budve Lucije Đurašković, koja je zaključala kancelariju i odbila da preda ključ, kako bi spriječila novoimenovanu vršiteljku dužnosti direktorice Ivanu Ćupić da preuzme funkciju?! Đurašković je, čak, na društvenoj mreži Fejsbuk u srijedu pozvala Budvane na protest da je podrže?! - Gdje ste Budvani da branite kulturu grada – napisla je ona, pored ostalog. Budvani se, ipak, nijesu odazvali, pa je Ćupić, nakon što je u srijedu provela nekoliko sati u hodniku ustanove čekajući da joj se omogući pristup radnom mjestu, tek juče, ipak, uspjela da uđe u svoju kancelariju. Prema informacijama Portala ETV, angažovan je bravar, formirana je i petočlana komisija da isprati otključavanje vrata, a ovom činu prisustvovala je i većina zapošljenih, kao i članovi Savjeta ustanove i kancelarija je otključana. Brava je zamijenjena, tako da bi Ćupić jutros trebalo do radnog mjesta da dođe bez problema. Čitav slučaj prijavljen je policiji, a tužilaštvo će u narednim danima odlučiti da li je u postupcima Đurašković bilo elemenata na osnovu kojih mogu pokrenuti postupak protiv nje. Međutim, nije upitno samo odbijanje Đurašković da oslobodi „direktorsku fotelju“, već je veoma sporna i njena pozicija direktorice u prethodnih četiri godine i duže. Ona je na čelo Muzeja i galerija Budve imenovana u avgustu 2017. na četvorogodišnji mandat, ali je ostala i narednih četiri godine i koji mjesec duže.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251203111224_01b040fe0358d67682d104f75776f12c304468b5b0be4a5bc97d76f9e631b600.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251203111224_01b040fe0358d67682d104f75776f12c304468b5b0be4a5bc97d76f9e631b600" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Lucija Đurašković"> <figcaption>DUŽE OD ČETIRI GODINE BEZ RJEŠENJA UPRAVLJALA USTANOVOM: Lucija Đurašković</figcaption> </figure>  Novi konkurs nije raspisivan, niti je ona, prema dostupnim informacijama, sve to vrijeme imala bilo kakvo rješenje za tu funkciju. Zbog toga se otvara pitanje validnosti svih akata koje je potpisivala u prethodnih četiri godine i tri mjeseca. Đurašković je, kako smo objavili, sve ove godine ostala na čelu ustanove zahvaljujući članu 22 stavu 2 Statuta Muzeja i galerija Budve kojim je propisano da „do izbora novog direktora, funkciju direktora vršiće dotadašnji direktor“. Ona i lokalne vlasti su, očigledno, tumačile da joj taj član omogućava da ostane direktorica koliko želi. Upitno je i kako Đurašković može dobiti rješenje o razrješenju kada nije ponovo imenovana nakon što joj je istekao mandat. Prema nezvaničnim informacijama, Đurašković prijeti krivičnim prijavama. Predsjednica Savjeta Muzeja i galerija Branka Čvorović najavila je juče u izjavi za Pobjedu da će to tijelo danas održati sjednicu, ali nije komentarisala hoće li se raspravljati o statusu Đurašković, kojoj su, kako je kazala, po kuriru, dostavljene odluke o njenom razrješenju i imenovanju Ćupić. - Ona je četiri godine i dva-tri mjeseca preko radila, a da nije imenovana za direktoricu, niti za vršiteljku dužnosti. Za ovaj period od četiri godine ona nijedan Savjet, koji je bio imenovan u skladu sa rezultatima na izborima, nije upisivala u Centralni registar privrednih subjekata, jer je tako mogla da radi kako je radila. Ovo je prvi Savjet koji nije odustao. Mi smo stvarno istrajali zato što smo sto posto sigurni da ispravno postupamo, jer može da vam se sviđa odabir nekoga ili ne, ali morate da poštujete odluku lokalnog parlamenta - kazala je Čvorović Pobjedi.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025120507128_ebf83e6a8688022f16a78a62dc656d9eba96bf3fd33643b87a9de49cd8f0b207.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025120507128_ebf83e6a8688022f16a78a62dc656d9eba96bf3fd33643b87a9de49cd8f0b207" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Branka Čvorović"> <figcaption>ODLUKE ZAKONITE: Branka Čvorović(Photo: RTV Budva)</figcaption> </figure>  Rekla je i da je Đurašković bilo ponuđeno da prihvati Savjet, a da je oni imenuju za vršioca dužnosti na šest mjeseci, jer u februaru naredne godine ide u penziju. - Ona je to odbila. Predsjednik opštine joj je nudio da nastavi da prima platu od 2.500 eura, koliko iznose njena sadašnja primanja, do odlaska u penziju i da se dogovore o otpremnini iako ona na nju nema pravo, jer joj je 2021. godine istekao zvanični direktorski mandat. Ona je i to odbila. Predsjedniku opštine je rekla da njoj ne treba novac, već da hoće moć - kazala je Čvorović. S druge strane, Đurašković je ovom mediju rekla da osporava sve odluke, kako je istakla, nezakonitog Savjeta. - Sve je nezakonito, počevši od Savjeta koji je nezakonito imenovan - kazala je ona. Nova direktorica Muzeja i galerija Budve Ivana Ćupić juče nije željela da komentariše događaje u ustanovi i ponašanje Đurašković. Prije nekoliko dana za naš Portal je rekla da da joj je velika čast, ali i odgovornost „voditi jednu ovako značajnu kulturnu instituciju“. - Sa jasnom sviješću o prethodnom izazovnom periodu ustanove, moj prioritet je da bez oklijevanja i prekomjernog osvrtanja, složno započnemo proces obnove i modernizacije. Vizija mora biti jasna i usmjerena ka osavremenjivanju i podizanju konkretnih kvaliteta Muzeja i galerija Budve - kazala je ona. Poručila je da želi da zajedno izgrade „snažan, motivisan i stručan tim, jer je uspjeh moguć jedino kroz solidaran rad i posvećenost istoj viziji“.

Ćupić preuzela kancelariju, Đurašković prijeti prijavama

Moje mimoilaženje sa stavovima bivše partije trajalo je mjesecima unazad, a mogu reći i godinama - poručio je Nikola Janović koji je juče podnio ostavku u Demokratskoj partiji socijalista (DPS).
Na pres konferenciji je rekao da nije želio da paradira sa razlikama.
- Moji stavovi uvijek su bili jasni. Vremenom nijesam primijetio da su se razlike u tim stavovima smanjivale, pa sam smatrao da je vrijeme da se raziđemo i da svako ide svojim putem - istakao je Janović.
Ostavku je, kaže, dostavio organima stranke.
- I dao mogućnost raspolaganja mjestima u odborima gdje me je DPS birao. Nastaviću dalji politički rad kao nezavisni opozicioni poslanik - naveo je Janović.&nbsp;
Smatra da je važno da sve ono što su bile njegove vrijednosti i principi za koje se borio. Za to će se, poručuje, i dalje zalagati.
- Moje stavove imate mogućnost da čujete u javnom prostoru. Crna Gora je danas u velikom problemu, razapeta je sa jedne strane na populizam i nacionalizam, a sa druge strane postoji letargija i pasivnost kod svih nas u opoziciji. Država truli iznutra u ekonomskom, društvenom i vrjednosnom smislu. Zato smatram da, kao nezavisni poslanik treba da se borim za vrijednosti na kojima počiva Crna Gora, da treba da pokažemo drugačiju politiku - naveo je on.
Svi na crnogorskoj političkoj sceni, cijeni on, pričaju isto.
- Mora da se pokaže više ljudskog integriteta. Smtram da treba da se okrećemo mladim ljudima, ne treba da ih opterećujemo istrošenim pričama što je bilo prije 10, 20, 30 godina. Želim da ih ohrabrim da svako ko može da doprinese - treba da radimo zajedno - istakao je Janović.
Želi, kaže, da Crna Gora bude što bolja.
- Svjestan sam da će biti raznih špekulacija i teorija zavjere, da li sam sa ovim ili onim, jedina konstanta je da sam svoj i da sam pokazao u DPS-u i sada i u budućnosti da razmišljam svojom glavom i da nijesam ničiji - decidan je Janović.
Tako će se, kaže, ponašati i u budućnosti.
- Jasno je da neko vrijeme postoji mimoilaženje, sve što sam rekao o tome šta bi i kako trebalo sam rekao kad sam bio u DPS-u. Iz ličnog dostojanstva ne želim da govorim u negativnom kontekstu, želim da nastavim drugim putem i da bude drugačije. Samim tim što ću nastaviti kao nezavisni poslanik govori o tome da imam namjeru da se bavim politikom - rekao je Janović.
Ne može, naglašava, reći u kom fotmatu će biti njegov rad u budućnosti.
- To zavisi od okolnosti - dodao je on.
Građanska, antifašistička, evropska Crna Gora su, poručuje, vrijednosti koje brani.
- To je najvažnije što je državi potrebno - naveo je Janović.
Na pitanja o tajmingu ostavke je rekao da nije čovjek prijeke naravi i nestrpljiv.
- Imam dovoljno političkog iskustva da dam vremena. Kad sam procijenio da naše mimoilaženje nije manje - odlučio sam se na ovaj potez - rekao je on.
Bez obzira o kojoj se partiji radi svjedoci smo, jasan je Janović, da postoji partijsko zapošljavanje ko god je na vlasti.
- To je problem sa kojim moramo da se borimo, generalno mora da se politka vodi na drugi način i da bude bazirana na ljudskom integritetu. Važno je da se takvu ljudi uključuju, koji i nijesu iz politike, i da gradimo bolju državu - rekao je on.
Komentarišući reakcije nekih poslanika Pokreta Evropa sad (PES), Janović je rekao da ga je život naučio da bude oprezan sa pohvalama, te da nije posebno obraćao pažnju na to.
Na pitanje da li se njegovi razlozi poklapaju sa onim koje je navela Drita Lola kad je napuštala partiju, Janović je rekao da sve što je imao da kaže je govorio dok je bio u DPS-u.
- Sad kada više nijesam, to nije više ni tema - zaključio je Janović.

Tag: dragan-mitov-durovic