Novinar, pisac i kolumnista Dragan Bursać ocijenio je da se u svakom pokušaju amnestiranja nedavno uhapšene bivše ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić radi o direktnom podrivanju integriteta države. 
- Pogotovo kada to radi neko sa funkcije moći - zarad druge funkcije moći, Bratićkine - dodao je on gostujući u emisiji Na kraju dana na Televiziji E.
On je ocijenio da se odmah nakon hapšenja bivše ministarke reagovalo se po famoznoj matrici srpske ugroženosti.
- I reagovalo se po horizontali, po vertikali... Svi koji su mogli su reagovali. Ima jedan apsurd - mislim da bi Bratićka bila najsrećnija da je osuđena i optužena za to što radi - a da je neko srpstvo u pitanju, tad bi se mogla zaista prikazati kao nekakva žrtva, ali ono što je ona uradila, kako je uradila i zloupotrijebila svoj položaj dok je bila ministarka za sve i svašta, kako je minimum 140 ljudi, kako vidimo, oštećeno, pa su tužili državu, pa onda građani Crne Gore zapravo plaćaju Bratićkinu naknadnu, odnosno možda i pravu pamet. To je čitava poenta! Naravno da ako išta postoji u ovoj situaciji je to da se sudi nekome za zloupotrebu funkcije - rekao je Bursać.
Ističe da je Vesna Bratić mogla biti bilo ko po nacionalnosti, i da je to nebitno ali se, ukazuje on, iz vrha države Srbije, pojedinaca i važnih organizacija imputira klasična podmetačina koja je bila očekivana i predvidiva. 
- Vesna Bratić bi bila najsrećnija da je privedena zbog toga što joj se imputira, a ne zbog klasične zloupotrebe položaja. Ako Crna Gora misli, a nominalno misli, da uskoči u taj EU voz i da ide prema Briselu, mislim da joj upravo treba to da se riješi tih famoznih identitetskih problema i podjela. Ovdje da postoji neka identitetska podjela - neko je na funkciji moći zloupotrijebio tu moć, a drugi identiteti su građani Crne Gore svih vjera, nacija, partijskih opredjeljenja koji plaćaju identitetski promašaj osobe na poziciji moći. Vrlo je jednostavno sve to i to je suština, sve nakon toga je politizacija koja naravno dolazi od bojovnika "srpskog sveta" - naveo je Bursać.
To se, napominje, očekivalo.
- Ali mislim da bi u ovom trenutku država Crna Gora zaista trebalo da pokaže da je država i da se sudi nekome uhvaćenom u prekršaju - istakao je Bursać.
Kaže da se u sopstvenom dvorištu uzima u obzir presumpcija nevinosti, od privedenih se prave ugrožene žrtve i heroji, a ako se dešava hapšenje po direktivi partije, kao što su to, podsjeća on, radile Demokrate, onda se pravi audio-vizuelni spektakl od privođenja.
- To su početnički kvazi-demokratski promašaji, a sa druge strane ako gledamo to u ključu "srpskog sveta" - to njih apsolutno ne interesuje. U ovom slučaju je presumpcija nevinosti izraz koji su naučili prije dva dana i koji će ponavljati kao papige - ne bi li pokušali da obmanu javnost i ne bi li pokušali da zariju klipove u državu koja makar pokušava da radi nešto - zaključio je Bursać.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Bursać: Bratić bi bila najsrećnija da je privedena zbog toga što joj se imputira - a ne zbog klasične zloupotrebe položaja

Sve što se dešava posljednja tri dana, specifično u Podgorici, sa narativima koji jesu širi, gotovo je preslikano na ono što se, nažalost, desilo aprila 1992. godine u Bosni i Hercegovini — a znamo šta se dešavalo poslije tog aprila 1992. godine — rekao je u emisiji Na kraju dana na Televiziji E bosanskohercegovački pisac i kolumnista Dragan Bursać.
Situacija u Crnoj Gori, kaže Bursać, neodoljivo podsjeća na devedesete godine prošlog vijeka, jer su prisutni identični antibošnjački, antimuslimanski, kako kaže, klerofašistički narativi, u kojima se, preko nekih teorija zavjere, a najčešće kroz narativ o ugroženosti srpskog stanovništva, „spontano” dešava „narod”.
- Fascinantna je ta gotovo iskopiranost načina na koji se to dešava. Svakom čovjeku koji je došao iz Bosne ili Hrvatske trenutno se aktivira PTSP, jer vi vidite, iz sekunde u sekundu, rulju koja ide sa željom da linčuje ljude druge i drugačije — specifično, u ovom slučaju, Turke, građane Turske koji su u Crnoj Gori. To je nešto zastrašujuće, i prosto ne možete da vjerujete da se nakon 35–36 godina takve stvari, takvim intenzitetom i tako brzo, dešavaju tu. Vidimo posljednja tri-četiri dana da događaj prestiže događaj — vidite u jednom trenutku mlade ljude, a onda saznajete da imaju u štekovima bejzbol palice, parole, transparente i prevoz. Vidite da tu nema spontanosti: vidite spaljivanje prodavnica koje drže turski državljani, vidite zapaljene automobile, pa saznate da ti ljudi zapravo i nijesu Turci, osim jednog — da su Azerbejdžanci, i da je došlo do kafanske tuče, provokacija, posjekotina, poderotina, ali ne napada kojim bi bio ugrožen život.I onda vidite transkripciju, kako bih ja rekao — kancelarije — gdje dobijate situaciju da zli Turci ‘idu, ubijaju, spaljuju, pokušavaju da zlostavljaju poštene građane Crne Gore’. Što je potpuno ludilo, što je zastrašujuće - rekao je Bursać.
Evidentan je potpis „kancelarije“, smatra Bursać, sa sjedištem u Beogradu, koji je, kako tvrdi, prisutan nesmanjenom žestinom još od ranih devedesetih godina — i taj obrazac je zastrašujuće isti.
- Ovo što se dešava posljednja tri dana, specifično u Podgorici, sa narativima koji jesu širi, gotovo je preslikano na ono što se, nažalost, desilo aprila 1992. godine u Bosni i Hercegovini. A znamo šta se dešavalo poslije tog aprila 1992. godine - istakao je Bursać.
Kaže i da na Balkanu ništa nije slučajno kada se u blizini nalazi Vučićev režim, jer je, kako navodi, obrazac isti — slanje batinaša i isceniranje događaja.
- Kako su ti batinaši obučeni, kako su maskirani, kakvu imaju ‘radnu opremu’ — zovem je radna oprema jer dobar dio batinaša pohađa kojekakve vojne i policijske akademije, i svi imaju iskaznice državne. Kad vidite da je to poprilično slično onome što se dešava na ulicama Podgorice posljednja dva-tri dana - zaključio je Bursać.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DjIG0lLMaVr4&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Bursać: Evidentan je potpis „kancelarije” sa sjedištem u Beogradu, taj obrazac je zastrašujuće isti kao devedesetih

Naredba za sprovođnje istrage Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), u kojoj se crnogorski biznismen Aleksandar Mijajlović sumnjiči da je uređivao dio crnogorskih medija, samo je jedan u nizu napada na nezavisne medije, kojima crnogorska javnost svjedoči u posljednje vrijeme.&nbsp;
Sagovornici Analitike, novinarka srpskog dnevnog lista Danas Ivana Šundić-Mihovilović i bosansko-hercegovački novinar i kolumnista Dragan Bursać, saglasni su da je riječ o smišljenom napadu koji za cilj ima zastrašivanje onih koji su se usudili da kritički misle i govore.&nbsp;
Kolege iz regiona upozoravaju da Crna Gora klizi u zonu opasne represije nad slobodnom medija.
<h2>Stari recept vojnika srpskog sveta i neočetničkih žbirova</h2>
Bursać, koji piše kolumnu za jedan od targetiranih portala – CdM, u razgovoru za Analitiku kaže da je riječ o klasičnoj podmetačini.&nbsp;
- Vlast perfidno pokušava da prikaže uhapšenog biznismena kao nekog ko je iz sjene uređivao medije, naređivao novinarima i urednicima, a sve kako bi pomagao opoziciji i kritičkim glasovima. Time se šalje jasna poruka: svaki novinar koji digne glas protiv vlasti, svaki medij koji se usudi da istražuje – biće proglašen dijelom “biznis-mafijaške hobotnice”. To je stari recept vojnika srpskog sveta i neočetničkih žbirova – kriminalizuj opoziciju, kriminalizuj slobodne novinare, medije, i onda ih udavi u blatu koje si sam napravio. Dakle, ovo nije istraga protiv jednog čovjeka, ovo je pokušaj kolektivnog obračuna i masovne diskreditacije svih nepodobnih medija i novinara u Crnoj Gori. Ponavljam, svih - jasan je Bursać.
Prema njegovim riječima, najopasnije je kada vlast pere ruke i formalno “ne dira” kritičke novinare, a u stvarnosti ih, kako pojašnjava, targetira preko svojih megafona i “nezavisnih institucija“.&nbsp;
- Time se stvara atmosfera linča. Takva atmosfera znači prijetnje, autocenzuru i na kraju – tišinu. A tišina je krajnji cilj bojovnika srpskog sveta: društvo u kojem nema disonantnih tonova, nego samo hor poslušnosti. Živim u Banjaluci, vjerujte mi znam kako to ide-korak po korak - kaže Bursać.
<h2>Stvara se opasna klima straha koja za cilj ima društvo poslušnika i podanika</h2>
Sa njim je saglasna Šundić-Mihovilović. Ona za Analitiku ističe da je i ovaj napad na opozicione medije u Crnoj Gori, kao i mnogi u proteklom periodu, klasičan obračun države sa nepodobnim medijima i stvaranje opasne klime straha koja, dodaje, neminovno dovodi do utrnuća cjelokupnog društva, stvarajući društvo poslušnika i podanika.&nbsp;
- Ove, krajnje ozbiljne optužbe, imaju za cilj da ograniče, ućutkaju i spriječe svaku kritiku protiv vlasti, da zastraše novinare, ali i sve druge koji bi javno mogli da istupe protiv vlasti što za posljedicu ima cenzuru i autocenzuru.Sam dio naslova ove vijesti - "Uređivao državu i medije"- objavljene u Vijestima implicira da je to nepobitna činjenica servirajući javnosti sumnju kao istinu bez dokaza u prilog - ukazuje sagovornica Analitike.
Šundić-Mihovilović podsjeća na dio Naredbe u kojem stoji "...SDT sumnjiči Mijajlovića da je medijima direktno proslijeđivao podatke koje je dobijao od okrivljenih funkcionera javne i tajne policije i tužiteljke Nastić, kako bi kreirao javno mnjenje, stvarajući negativnu medijsku sliku, i diskreditujući političare, crkvene velikodostojnike i brojne pojedince i neistomišljenike“.
- I pazite sad - "rušio bezbjednosni sistem". Da nije opasno, bilo bi zaista smješno. A ko je iz SDT dostavio "saznanja " Vijestima, i to baš novinarki koja se jednom diskreditovala kada je BIRN-u dostavila spisak crnogorskih novinara i aktivista proglasivši ih vjerskim ekstremistima i desničarima na osnovu sopstvenog vrijednosnog suda? Takođe, ako pogledamo da se u cijelu hajku uključio ne samo javni servis RTCG već i prosrpsko i prorusko propagandno glasilo IN4s jasno je odakle sve ovo potiče - izričita je srpska novinarka.
<h2>Kome targetirani mediji da se obrate kad su institucije urušene</h2>
Pita se i zašto su baš ovi mediji u Crnoj Gori meta progona i kome su trn u oku.
- Očito nisu "uređeni" po volji stvarnih struktura koje danas upravljaju Crnom Gorom. Onog dana kada je iskopan tunel do Višeg suda u Podgorici, slučaj u kojem su, tri dana prije nego što će uslijediti ova vrlo ozbiljna hajka države protiv medija, oslobođeni svi optuženi pa sad možemo govoriti o takozvanoj aferi Tunel, trebalo je biti jasna poruka šta patron dalje smjera. Jasno je trebalo biti i onog julskog dana, kada su optuženi u slučaju Državni udar iz 2016. oslobođeni krivice odlukom Višeg suda u Podgorici - ukazuje ona.
Kako dodaje, u Srbiji zbog te odluke suda pojam državni udar u Crnoj Gori dodatno izaziva podsmjehe i potcjene u medijskom prostoru i stavlja se pod navodnike kao nešto apstraktno.
- A kako i ne bi kada je Andrija Mandić, prvostepeno osuđen na pet godina zatvora, izabran 2023. za predsjednika Skupštine Crne Gore čime je postao i član Savjeta odbrane. Njegov kolega Srbin iz rasformiranog proruskog Demokratskog fronta Milan Knežević, prvostepeno osuđen na pet godina zatvora, danas je poslanik vladajuće većine i neko koga Srbija pamti tako što iz petnih žila viče kada gostuje na Vučićevim mitinzima. Takođe, kada je 3.avgusta 2022. potpisan Temeljni ugovor trebalo je biti svima jasno da je Crna Gora izgubila svoj subjektivitet i suverenitet i šta bi dalje moglo uslijediti - naglašava Šundić-Mihovilović.&nbsp;
Saglasna je sa bh. kolegom da je ovakvo targetiranje medija od strane vlasti vrlo opasno.&nbsp;
- Gledajući sa strane, vlast u Crnoj Gori čine influenseri, lutke na koncu i Bošnjačka stranka, preko koje se prelama i uticaj Zagreba i njihova ispostava zahtjeva Crnoj Gori na putu ka EU, koja se samo uvećava, ali i uticaj Beograda. Bošnjačka stranka je tu kao jedina brana ili most preko kojeg se čuva ona obnovljena državnost Crne Gore 2006. o kojoj je Vučić na jednom od svojih gostovanja ove nedelje paćenički i sramežljivo govorio - kaže sagovornica Analitike.&nbsp;
Upozorava i da živimo u takvom geopolitičkom vremenu gdje međunarodno pravo i pravda ne važe isto za sve.&nbsp;
- Gdje je veće zlo kada Putin ubija Ukrajince nego kada Benjamin Netanjahu istrebljuje cio palestinski narod. Živimo u vremenu kada se u Evropskom sudu za ljudska prava obaraju presude zbog, recimo, onoga što stoji u Članu 2 Ustava Crne Gore. A u obaranju te presude je učestvovala i sutkinja iz Crne Gore Ivana Jelić, inače potpredsjednica Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu - navodi ona.&nbsp;
Šundić-Mihovilović pojašnjava da je riječ o predmetu "Jovičić protiv Srbije" koji se odnosi na državljanina Srbije, studenta Bogdana Jovičića, koji se nalazi u pritvoru od avgusta 2025. godine, navodno zbog vandalizma tokom studentskih protesta u zemlji.&nbsp;
- Sud je odbio njegov zahtjev za premještaj u zdravstvenu ustanovu ili za određivanje mjere kućnog pritvora uz elektronski nadzor, ocjenivši da je van dometa primjene Pravila 39 Poslovnika Suda. Kome da se žale targetirani mediji ako su, kao prva instanca za žalbu, sudske institucije u Crnoj Gori urušene? Da se žale Evropskom sudu za ljudska prava u kojem je crnogorska sutkinja Jelić već jednom opstruirala ono na čemu počiva Ustav Crne Gore, na radost zagovornika Crne Gore kao države etnonacionalnih zborova - pita se Šundić-Mihovilović.
<h2>Medije štiti samo totalna javnost, ogoljenost i vidljivost</h2>
Iz SDT-a je, nakon objavljivanja naredbe za otvaranje istrage, potvrđena informacija opozicije da će urednici medija i predstavnici NVO sektora biti ispitani u okviru istrage. Bursać ne sumnja da postoji realna opasnost i od hapšenja urednika targetiranih medija.&nbsp;
- Prvo privođenja na informativne razgovore, a onda i hapšenja jer srpski svet ne podnosi slobodu – on se hrani strahom i kontrolom. Ali upravo je zato presudan pritisak javnosti, profesionalnih udruženja i međunarodnih organizacija. To je jedina brana od potpunog potapanja institucija i pretvaranja pravosuđa u batinaški servis vlasti. Za razliku od drugih profesija nas štiti samo totalna javnost, totalna ogoljenost i vidljivost - kategoričan je Bursać.
Njegova koleginica iz Beograda citira Muhameda Abdagića koji je svojevremeno rekao: "Politika za danas vodi se prema situaciji koja će biti sutra".
- Dok opozicija upozorava, vlast je već sprovela. Gledajući sa strane, rekla bih da događaji u Crnoj Gori idu gotovo uvijek dva koraka ispred opozicije. Kao kad policajac pravi zapisnik onda kada se nesreća već dogodila. A zlo ne staje i ne spava. Opozicija djeluje suviše neozbiljno, morala bi malo više od pukih saopštenja, poput onih koje pišu briokrate EU i SAD, da pokaže da joj je do države stalo - smatra Šundić-Mihovilović.
<h2>Transparentnost prestaje tamo gdje se mediji dijele na podobne i nepodobne&nbsp;</h2>
Osvrćući se na nedavno uskraćivanje akreditacije dijelu medija od strane Ministarstva odbrane na čijem je čelu kadar Demokrata, Bursać kaže da ta situacija nije nova te da je već viđena u Beogadu i Banjaluci.
- Kad se uskrati akreditacija, to nije samo birokratska odluka, to je politička poruka: “nema mjesta za one koji misle svojom glavom.” Transparentnost prestaje tamo gdje se mediji dijele na podobne i nepodobne. To je matrica palanke, a palanka je idealni teren srpskog sveta. Dodikov režim je, primjerice, počinjao sa uskraćivanjem akreditacija, javnost nije regaovala i mnogi od nekadašnjih novinara nisu više u tom poslu. Na ovaj ili onaj način - podsjeća Bursać.
Šundić-Mihovilović, pak, ističe da joj nije poznato da je režim Aleksandra Vučića uskratio akreditaciju nekom novinaru.
- Neki političari na vlasti odbijaju pozive i intervjue medijima koji nisu otvoreno režimski, ali akreditacije za događaje, konferencije, to ne. Bilo je, vjerovali ili ne, u ono predvučićevsko vrijeme situacija da se novinaru odbije akreditacija jer je pisao loše o toj vlasti i tadašnjem gradonačelniku Beograda - prisjeća se ona.
<h2>Demokrate kao primjer Danin Krugerovog efekta – nesvjesni svoje nesposobnosti&nbsp;</h2>
Osvrćući se na činjenicu da pomenutim ministarstvom rukovode Demokrate, novinarka iz Beograda kaže da je suvislo govoriti o njihovom kapacitetu.
- Pogledajte samo bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori. Gotovo ne prođe dan da se ne dogodi neko ubistvo. Sa svakim tim metkom ostaje šupljina u sektoru bezbjednosti, dok se potpuno ne obruši, a temelji su vrlo krhki. Primjer je bizarna situacija od prošle nedjelje kada je po nalogu suda crnogorska policija otišla da pretraži manastir SPC kod Berana u potrazi za spomenikom ratnom zločincu, hitlerovom odlikašu Pavlu Đurišiću. Epilog svega je da spomenik nije pronađen, da policiji nisu bili dostupni svi djelovi manastira, jer su neke prostorije bile zaključane, a ključ ima isključivo mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije!?A SPC je u svom reagovanju izrazila "uznemirenost i zabrinutost zbog otvorenog nasilničkog odnosa režima prema srpskom narodu u Crnoj Gori". Cirkus - podvlači Šundić-Mihovilović.
Sagovornica Analitike smatra da su na talasu "osvježenja" u Crnoj Gori na vlast došli ljudi sa manjkom znanja, vještina, potkapacitirani, ali koji, kako kaže, imaju visoko mišljenje o sebi.&nbsp;
- Psihologija taj fenomen naziva „Daning Kruger efekat“ i opisuje ga kao 'iluzorna superiornost jer pojedinci ne samo da nemaju sposobnosti za obavljanje nekog zadatka, već im nedostaje i sposobnost da prepoznaju sopstvenu nesposobnost, zbog čega se javljaju nerealna pozitivna uvjerenja o sebi' - objašnjava ona.
<h2>Cilj – kontrolisana, utišana i potčinjena Crna Gora&nbsp;</h2>
Iza svega ovoga, prema mišljenjuBursaća, stoji i politički strah i kontrola narativa i sistemska slabost institucija.
- Politički strah, jer se vlast boji kritike, kontrola narativa jer želi monopol nad istinom i slabost institucija jer bez urušenih institucija ne bi mogli ovako brutalno gušiti slobodu. Ali ključna stvar je da je ovo projekt vojnika srpskog sveta, Beograda, Crkve Srbije i lokalnih prosrpskih moćnika. Cilj je jednostavan – kontrolisana, utišana i potčinjena Crna Gora. Ofanziva je počela - upozorava sagovornik Analitike.
I Šundić-Mihovilović je saglasna da su institucije u Crnoj Gori pod kontrolom druge države te da je na djelu potpuna devastacija i zatiranje svega crnogorskog u Crnoj Gori, a medijska slika je, ukazuje, posljedica svega toga.&nbsp;
- I urušavanje države nije samo institucionalno, medijski, već i kulturološki, obrazovno, ekonomski... Potpuna, dakle, deluzija države. Bojim se da nikakvo članstvo u EU, ako ga i kad bude, to neće riješiti. I događaji poput ove medijske hajke razobličuju demagogiju i populizam ljudi na vlasti pričama o EU. Dok sami ne počistite mulj u kojem živite nijedan EU zakon to neće urediti. Bio bi samo to privid uređenja, kao što je, nažalost, Crna Gora, trenutno, samo ljuštura od članice u NATO-u, iznad svega, zbog gore navedenog bezbjednosnog sektora kroz koji promaja duva - ocjenjuje ona.&nbsp;
<h2>Novinarstvo pod opsadom, pritisci i cenzura postali svakodnevica</h2>
Ističe i da je medijska situacija širom Balkana izuzetno loša. Vlast u Beogradu, kako podsjeća, gotovo rutinski targetira, zastrašuje, diskredituje, tuče, tuži i hapsi novinare.
- Fondacija Slavko Ćuruvija saopštila je da je tokom septembra registrovala 141 verbalni napad državnih funkcionera i poslanika Srpske napredne stranke na kritičke medije i novinare što je četiri puta više u odnosu na avgust. Imamo situaciju u BiH gdje bi tamošnja vlast 'Trojke' vrlo rado počistila sve novinare i portale koji nisu njima naklonjeni. Ministar spoljnih poslova BiH Elmedin Konaković otvoreno je pozivao da Federalna televizija treba da sprovodi "Trojkine" politike, što je na kraju i učinjeno promjenom rukovodećeg kadra i uređivačke politike - dodaje sagovornica Analitike.
Podsjeća da je organizacija Safe Journalist nedavno izdala saopštenje u kojem osuđuju ciljani politički pritisak i pozivaju Konakovića da prestane da targetira medije i novinare.
- Susjedna Hrvatska, iako članica EU, je država gde je, sigurnost novinara ozbiljno ugrožena. Ovogodišnji izještaj o stanju medijskih sloboda u EU Media Freedom Report 2025 iznio je zabrinjavajuće nalaze za Hrvatsku i upozorio na pritiske na javne medije, politički uticaj kroz državno oglašavanje, netransparentnost vlasništva nad medijima te ugroženu sigurnost novinara. Hrvatska je, prema navodima tamošnjeg društva novinara, rekorder po broju SLAPP tužbi protiv novinara - navodi Šundić-Mihovilović.&nbsp;
I Bursać smatra da je situacija sa novinarskom profesijom u Crnoj Gori i na Balkanu dramatična.&nbsp;
&nbsp;- Ili jadna. Svejedno je. Novinarstvo je pod opsadom, pritisci i cenzura su postali svakodnevica. Crna Gora se u zadnjih pet godina uklapa u regionalni trend: od Beograda do Banjaluke ista je matrica – uguši slobodu, kriminalizuj kritičare, proglasi ih izdajnicima. To je recept srpskog sveta. A opasnost za društvo nije samo da novinari nestanu, nego da ostane samo eho jedne ideologije - zaključuje Bursać.

Bursać: Ofanziva počela, tišina krajnji cilj bojovnika srpskog sveta; Šundić-Mihovilović: Ni Vučićev režim nije išao ovako daleko

Država Crna Gora treba svojim zapadnim partnerima da objasni šta to znači prisustvo na vojnoj paradi u Beogradu, jer upravo ti zapadni partneri su bojkotovali ovu paradu, koja je naravno bila imitacija neke bjeloruske parade - rekao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, bosanskohercegovački pisac i kolumnista Dragan Bursać.&nbsp;
U subotu je u Beogradu održana vojna parada simboličnog naziva ,,Snaga jedinstva”, paradi su prisustvovali zvaničnici Republike Srpske Milorad Dodik, Nenad Stevandić i Željka Cvijanović, a iz Crne Gore predsjednik Skupštine Andrija Mandić, lider DNP-a Milan Kneźević i jedan od dva mitropolita SPC u Crnoj Gori Metodije.&nbsp;
Prisustvo zvaničnika iz regiona toj vojnoj paradi, kaže Bursać, je očekivano i sve se svodi da na činjenicu da su ljudi iz entiteta Republika Srpska i čelni ljudi iz Crne Gore otišli da se, kako kaže, poklone Vučiću.&nbsp;
- Otišli su da podnesu kratak referat, prime direktive i otišli su da pokažu da taj tronožac ,,srpskog sveta” i te kako funkcioniše, osovina Beograd - Banja Luka - Podgorica. Naravno da je centar osovine u Beogradu i naravno da su ovi nabrojani likovi tu da drže skute kako Vučiću sa jedne strane, tako i crkvi Srbije sa druge strane - rekao je Bursać.&nbsp;
Smatra da je za Crnu Goru kao članicu NATO pakta loše što ljudi koji su nominalno oficiri ne idu u Hrvatsku, ali idu u Srbiju koja, kako kaže, svim srcem i silama teži BRIKSU i nekim integracijama koje su daleko na istoku.&nbsp;
- Prisustvo Dodika kao Putinovog emisara možda je logičnije, a sa druge strane crnogorsko rukovodstvo, mislim na četničkig vojvodu Mandića, a onda i na oficire je zapravo na neki način rižično za državu Crnu Goru. Da li država Crna Gora treba svojim zapadnim partnerima da objasni šta to znači, jer upravo ti zapadni partneri su bojkotovali ovu paradu, koja je naravno bila imitacija neke bjeloruske parade, pošto ne može ni ruske parade, ali živimo u svijetu gdje to nije neočekivano- zaključio je Bursać.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D2-vVliPiFX4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Bursać: Crnogorski zvaničnici otišli na Vojnu paradu u Beograd da podnesu kratak referat i prime direktive

Na Maksimiru se sinoć dogodilo nešto što nadilazi nogomet. Dok su Kramarić i društvo parali mreže, dok su se tribine tresle od navijačkih pjesama, u jednom trenutku iz Zagreba je prema Dubrovniku, ali i prema cijelom Balkanu, odaslana poruka koja je jača od svih rezultata i statistika.
Oko pet stotina crnogorskih navijača razvilo je transparent: “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.
I stadion je zapljeskao. Aplauz za jedno civilizacijsko izvinjenje, aplauz za gestu koja presijeca tri i pol desetljeća šutnje, straha i kolektivne krivnje.
<h2>Povijest jedne rečenice</h2>
Da bi se razumjelo koliko je ovo veliko, treba se vratiti u 1991. Na Cetinju, dok su Miloševićeve jedinice razarale Dubrovnik, Liberalni savez Crne Gore okupio je najmanje deset tisuća ljudi na antiratnom prosvjedu. Atmosfera je kipjela od bijesa i mržnje prema Miloševićevom režimu.
Tadašnji vođa LSCG-a, Slavko Perović, izgovorio je rečenicu koja je postala povijesna: “Država koja u svojim temeljima ima jedan sprženi Vukovar, neće nikada biti sretna!” Masa je tada zapjevala: “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!”
To je bio trenutak kad je antifašistička Crna Gora pokazala svoje drugo lice – ono koje ne pristaje na razaranje susjeda, koje se srami umjesto da slavi velikosrpsku agresiju. I dok je crnogorski režim tada služilo Beogradu, desetine tisuća ljudi jasno su rekli: “Ne u naše ime!”
Godinama kasnije, 2000., Milo Đukanović će se u Cavtatu zvanično ispričati Stjepanu Mesiću i Hrvatskoj. Lijepo je to zvučalo, ali bila je to diplomatska obaveza. Isprika s Cetinja 1991. i ona s Maksimira 2025. – one su iskrene, narodne, proizašle iz duše.
<h2>Od paljevine do katarze</h2>
Nije nimalo slučajno da su navijači uzeli upravo te stihove. Oni su u ratnim godinama bili perverzno preokrenuti u oruđe mržnje. “Sa Lovćena vila kliče” značilo je tada: hajdemo na Dubrovnik, hajdemo paliti i rušiti.
Sada je ta sintagma vraćena tamo gdje pripada – u ljudskost, u oprost, u priznanje krivnje. “Oprosti nam, Dubrovniče.” Četiri riječi koje su jače od svih generala, od svih Miloševića i svih Bulatovića. Četiri riječi koje bole, opominju, ali i liječe.
<h2>Što znači jedno “oprosti”</h2>
S pravom će mnogi u Hrvatskoj pitati: što nam znači jedno “oprosti” na tribinama, kad država Crna Gora nikada nije donijela rezoluciju, kad nikada oficijelna delegacija nije došla na Stradun s vijencem?
Ali upravo u tome je snaga. Ovo nije protokol, nije PR kampanja. Ovo su ljudi – većinom mladi, rođeni poslije rata – koji govore umjesto države. Koji kažu: ne želimo živjeti u laži.
To “oprosti” znači da nova generacija ne pristaje biti taocima srpskog sveta. To “oprosti” znači da Dubrovnik prestaje biti simbol osvojenog plijena i ponovo postaje – susjed, prijatelj, brat.
<h2>Buđenje građanske Crne Gore</h2>
I zato treba pitati: je li ovo samo epizoda s Maksimira ili početak građanskog buđenja uspavane Crne Gore? Jer znamo kako zemlja danas izgleda. Podgoricu drži Andrija Mandić sa svojom svitom, u Nikšiću se vijore tuđe zastave, a Beograd i dalje upravlja koncima. Srpski svet Crnu Goru vidi kao provinciju, kao još jedan kotar “srpske zemlje”.
Ali postoji herojsko Cetinje. Postoji onih 10.000 iz 1991. Postoje oni koji su 2021.pokušali spriječiti nasilnu intronizaciju patrijarha. I sada postoje ovi mladi ljudi na Maksimiru. To je kontinuitet građanske Crne Gore, koja spava, ali se budi kada je najpotrebnije.
Transparent u Zagrebu zapravo je poziv Cetinja cijeloj Crnoj Gori: “Vila kliče, hoćete li je čuti?”
<h2>Kako će reagirati Beograd i Podgorica</h2>
Ne treba imati iluzija – Beograd će poludjeti. Tabloidi će već sutra grmjeti:
“Izdajnici kleče pred Hrvatima”,
“Sramota u Zagrebu – Crnogorci protiv vlastitih junaka”,
“Dubrovnik važniji od Srbije”...
U Podgorici će Mandić i družina odmah umanjivati značaj. Reći će: “To je samo šaka ljudi, to su plaćenici.” I opet će promašiti bit: nije važno koliko ih je bilo, važno je što su rekli. A rekli su ono što čitav jedan narod šuti već desetljećima.
<h2>Hrvatska dimenzija</h2>
Za Hrvatsku, ovaj transparent je ogledalo. On pokazuje da u Crnoj Gori postoje ljudi koji žele oprost, priznanje i normalan suživot. Zagrebačka publika je to osjetila i zato je aplauz bio iskren, eruptivan.
Ali, on je i upozorenje hrvatskoj politici: da prestane flertovati s Dodikom, Vučićem i njihovim jatacima, i da prepozna one snage na Balkanu koje grade građansko društvo. Ako Hrvatska ne prepozna ovu šansu, propustit će povijesni trenutak.
<h2>Dubrovnik kao rana i simbol</h2>
Dubrovnik nije samo grad. On je rana Hrvatske, rana Europe. On je grad koji je 1991. obasipan četničkim granatama, a danas prima tisuće crnogorskih turista. I svaki od njih, dok šeta Stradunom, trebao bi u sebi čuti onaj stih: “Oprosti nam.”
Transparent s Maksimira tu simboliku vraća u javni prostor. On podsjeća da mir nije zaborav, nego priznanje.
<h2>Hoće li poruka preživjeti?</h2>
Opasnost je da ovo postane samo viralna vijest, da nestane za 48 sati s portala. Zato građanska Crna Gora mora napraviti ono što je najteže: prenijeti ovu poruku s tribina u institucije.
To znači: Rezoluciju u Skupštini o napadu na Dubrovnik. Javnu ispriku predsjednika i premijera u Dubrovniku. U Dubrovniku, ponavljam! Istinu u udžbenicima. Bez toga, “oprosti nam” ostaje samo grafit u zraku.
<h2>Vila kliče, ali čuje li je cijela Crna Gora?</h2>
Transparent u Zagrebu nije samo navijačka gesta. To je povijesni trenutak u kojem crnogorski narod vraća sebi čast. To je signal da Crna Gora nije i nikada neće biti provincija srpskog sveta koliko god se Vučićevi gaulajteri upinju da to postane.
I zato je pitanje: hoće li građanska Crna Gora čuti vilu s Lovćena i slijediti je? 
Jer neka se ne lažemo – isti oni što su palili Dubrovnik danas bi da pale Crnu Goru. Samo što se ovoga puta ne kriju iza uniforme JNA, nego iza mantije i srpske zastave. Ali poruka s Maksimira im je poslana jasno i glasno:
“Nikad više!”
Ako Crna Gora prihvati tu poruku, ako Cetinje probudi uspavanu Podgoricu, onda Maksimir neće biti tek stadion, nego početak oslobođenja cijelog jednog naroda.

Poruka s Maksimira upućena je Hrvatima, ali i Crnogorcima: oni koji su gađali Dubrovnik danas bi palili i Crnu Goru

Znate ono kad diktatoru ponestane iole ozbiljnih igrača, pa na scenu stupaju trećerazredni poslušnici koji pristaju biti puki tasteri, mehanički produžeci njegove volje, bez imalo političkog integriteta ili ustavne osnove? E, to je priča o Savu Miniću, Dodikovom novom "mandataru", premijeru niotkuda i ničega, instaliranom u entitetu koji se već odavno odvojio od prava, zakona i zdravog razuma.
Minić je, da se ne lažemo, običan partijski vojnik. Čovjek s biografijom kakvu ima hiljade činovnika – od advokata u provinciji, preko načelnika Bosanskog Šamca, do direktora jedne od onih SNSD-ovih firmi koje funkcionišu na relaciji stranka – tender – javni novac. Bio je i ministar poljoprivrede, ali ga niko neće pamtiti po revolucionarnim reformama, nego po tome da je znao klimati glavom na Dodikove ideje i davati zakletvu da će "ojačati Republiku Srpsku" dok poljoprivrednici propadaju, a mladi iz sela odlaze glavom bez obzira.
Pa ko je onda zapravo Savo Minić? On je prototip Dodikova "čovjeka za sve". Onaj koji nije tu da vodi vladu, nego da vladu drži u paralizi dok gazda iz Laktaša vodi svoje privatne ratove sa Sarajevom, Briselom i Vašingtonom. On je taster, onaj koji stisne dugme kada Dodik kaže, pa makar to dugme bilo samouništenje.
<h2>On nema ideja</h2>
U zemlji u kojoj je Dodiku pravosnažno oduzet mandat, u kojoj mu je zabranjeno da vrši bilo kakvu javnu funkciju, njegovo imenovanje Minića je pravni skandal, politički udar i moralni sunovrat. To je ono što Dodik radi godinama – sistemsko poništavanje države kroz farsične odluke koje njegovi poslušnici progutaju bez gutljaja vode.
Minić nije opasan zato što ima svoje ideje. On ih nema. Nije opasan zato što ima političku harizmu. Nema je. Opasan je upravo zato što nema ništa osim slijepog posluha. Dodik u njemu vidi ono što je tražio – čovjeka bez svojstava, praznu formu koja će potpisivati i klimati glavom.
I zato će se desiti – jedno veliko ništa. Nelegalna vlada, nelegalni ministri, nelegalni mandatar. A svi legalni u tome što slušaju šefa i što su spremni na Dodikovu naredbu dizati ruku protiv zdravog razuma.
Kad Dodik kaže "EU više nije naša orijentacija", Minić je tu da potvrdi. Kad Dodik kaže "referendum o presudi Suda BiH", Minić će to ponizno najaviti. Kad Dodik odluči da se blokira život građana, Minić je tu da objasni kako je to za "jačanje Republike Srpske".
U prijevodu, on je (posljednji) Dodikov vazdušni jastuk kojim hoće da ublaži svoj pad.
<h2>Puška iz Lovačkog saveza</h2>
Tako se gradi diktatura – ne na harizmi jednog čovjeka, nego na cijeloj armiji minića, ljudi sitnih ambicija, spremnih da za malo moći i lovačke medalje potpišu sve što im šef baci na sto.
Uostalom, nije slučajno što je Minić i predsjednik Lovačkog saveza RS. Taj detalj je više od ironije. On je zapravo simbol: dok Dodik lovi državu, Savo Minić mu pridržava pušku.
Dakle, ko je Savo Minić? Novi Dodikov taster, birokratski aparatčik, čovjek čije će ime ostati upisano ne po onome što je učinio, nego po tome što je bio poslušna ruka u vremenu kad je Republika Srpska postala laboratorija za bezakonje i privatnu državu jednoga čovjeka.
 
 Što bi reklo Bijelo dugme, "Po njemu se ništa neće zvati".
I baš zato, najveći problem nije Savo Minić. Problem je što je u RS-u sve – od zakona, preko institucija, do naroda – svedeno na ulogu Save Minića.
U Republici Srpskoj odavno više nema građana. Samo tasteri. Minići ovakvi ili onakvi. Pitanje je kad će biti aktivirani i iskorišteni.

1250x600

Ko je Savo Minić, novi Dodikov poslušnik? I je li opasan? Ili su opasne njegove ideje? Ima li on uopšte ikakvih ideja?

“I tako, u 2025. godini, u “oslobođenoj” Crnoj Gori, četnik Pavle Đurišić ne samo da ima spomenik, nego ga čuva pravni kišobran Temeljnog ugovora. To je groteskna slika: oltar iza koga stoji bronzani zločinac, a ispred koga stoji država koja se pravi da ga ne vidi. To je javno korištenje pravnog oružja koje je Crkvi Srbije, na tacni, predao Dritan Abazović tog 3. avgusta 2022. godine, potpisavši s patrijarhom Porfirijem izdajnički dokument.“
Da li iko u Crnoj Gori shvata šta se zapravo desilo u Gornjem Zaostru?
Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije, pod plaštom liturgije i osveštanja, pred okupljenim poštovaocima lika i “djela” četničkog komandanta i zločinca Pavla Đurišića, izgovorio je rečenicu koja je srž kapitulacije jedne države: “Spomenik ćemo staviti u crkvu, pa neka dođu da ruše crkvu.”
To nije samo bahata prijetnja, to je javno korištenje pravnog oružja koje mu je, na tacni, predao Dritan Abazović tog 3. avgusta 2022. godine, potpisavši s patrijarhom Porfirijem Temeljni ugovor – dokument kojim je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori dobila ne samo privilegije, nego i faktički status države u državi.
Jer, član 7 tog ugovora je pravna tvrđava za ovakve poteze: nepovredivost crkvenih objekata, zabrana ulaska policiji bez odobrenja crkvenih vlasti, obaveza države da uknjiži crkvenu imovinu čak i bez dokaza o vlasništvu. Ukratko – SPC može u svoje zidove unijeti šta hoće, od oltara do biste ratnog zločinca, a država – ako nije neposredna opasnost po život i zdravlje – može samo da stoji i gleda.
I upravo to se i dogodilo. Policija je, po zakonu, morala ukloniti nelegalno postavljeni spomenik. Mještani i okupljeni “četnički simpatizeri” navodno su pristali da ga uklone nakon osvještanja. I umjesto uklanjanja, Đurišić je “ukazom oltara” preseljen u crkvu. Misija završena. Država – šah-mat.
Ovo nije izolovan incident. Ovo je dokaz funkcionalne nemoći Crne Gore kada SPC odluči da koristi privilegije iz Temeljnog ugovora kao politički alat. I nije SPC ta koja se krije – ona otvoreno preko svojih emisara kaže: “Dođite, rušite crkvu ako smijete.” To je političko reketiranje I sprdnja sa državom upakovano u kanonsko pravo.
Pavle Đurišić nije bilo ko iz prošlosti. On je komandovao formacijama koje su tokom Drugog svjetskog rata izvršile masovne zločine nad muslimanima, Hrvatima i antifašistima. Čovjek koga je i Hitler odlikovao. A danas, zahvaljujući članu 7 Temeljnog ugovora, njegov spomenik postaje “nepovrediv” jer se nalazi unutar crkvenih zidina.
Da budemo jasni – ovo je pravna perverzija. Temeljni ugovor se u javnosti prodavao I predstavljao kao “regulacija odnosa Crne Gore i SPC-a” i “pravna sigurnost za vjerske zajednice”. U stvarnosti, on je otvorio Pandorinu kutiju: crkva može, mimo volje i zakona države, postati skladište političkih i ideoloških simbola – od postamenta četnika do zastava koje negiraju ustavni poredak.
Još je strašnije što se ovo radi s punom sviješću o pravnim posljedicama. Mitropolit Metodije nije govorio u afektu – on je svjesno demonstrirao pravni imunitet SPC-a. A taj imunitet je potpisao, legalizirao i u Ustavni sud ugurao tadašnji premijer Dritan Abazović. Ustavni sud je odbacio inicijative za poništavanje ugovora, iako su sudije Đuranović i Šćepanović otvoreno rekli da je riječ o neustavnom aktu koji podriva sekularni poredak.
Ovo je klasičan primjer države koja se odrekla svog suvereniteta. Država koja, ako se i pokuša suprotstaviti, mora prvo da pita crkvu da li smije. Država koja na vlastitoj teritoriji ima enklave gdje zakoni ne vrijede, jer “viši kanoni” kažu drugačije. I što je najgore, država je bila ta, koja je preko svojih emisara potpisala svoju, na dobrom dijelu teritorije, kapitulaciju.
I tako, u 2025. godini, u “oslobođenoj” Crnoj Gori, Pavle Đurišić ne samo da ima spomenik, nego ga čuva pravni kišobran jednog interdržavnog ugovora. To je groteskna slika: oltar iza koga stoji bronzani zločinac, a ispred koga stoji država koja se pravi da ga ne vidi.
Budimo posve iskreni, država je ta koja svojim potpisom garantuje Đuirišićevu bronzanu nepovredivost iza crkvenih zidova.
Pitanje više nije pravno, nego civilizacijsko: da li Crna Gora ima snage da raskine ovakav ugovor i vrati državu narodu i građanima još više iz kandži SPC-a? Ili će SPC nastaviti da diktira šta se smije, a šta ne smije ukloniti ili zaštititi – od krsta do spomenika Hitlerovom savezniku i odlikovaniku?
Jer, kad crkveni zidovi postanu posljednje utočište četništva, to nije samo problem zakona. To je pitanje obraza jedne države. A obraza, bojim se, Temeljni ugovor ne poznaje.
Zato i jeste napravljen i potpisan da stvori državu u državi kao posljednje utočište hulja!

Kako je Temeljni ugovor pretvorio SPC u državu u državi – Pavle Đurišić, oltar i kapitulacija Crne Gore

Novinar i kolumnista Dragan Bursać bio je gost Klix Studija, gdje je govorio o drugostepenoj presudi predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, ali i o političkoj situaciji u entitetu RS, opoziciji i porukama koje stižu iz susjedne Srbije.
Kada je riječ o presudi, Bursać je istakao da je prisutan narativ prema kojem — kada neko samo radi svoj posao — to se proglašava pobjedom države.
Smatra da je predsjednik RS bio kontradiktoran u više navrata tokom davanja izjava nakon presude.
- Nakon izjava iz Srbije se okuražio i vratio na puteve drmanja krizom - kazao je Bursać.
Na pitanje o izjavama predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i o njegovom stavu da Srbija ne prihvata presudu, Bursać je poručio:
- Državu BiH ne treba da bude briga šta Vučić govori, jer Dodik prima platu od BiH… Ako Vučić toliko želi Dodika – može da ga zaposli u državne institucije - dodaje Bursać. 
Govorio je i o opoziciji u RS, tačnije Drašku Stanivukoviću i Jeleni Trivić, navodeći da se termin „opozicija“ u njihovom slučaju zloupotrebljava:
- Oni su samo protivnici i čak su služnički okrenuti prema Beogradu. Kad Vučić pusti Dodika niz vodu, očekujte da u roku od dvije sekunde ispaljuju kanonade kakve ni Nebojša Vukanović nikada nije - rekao je Bursać.
Smatra da su predstavnici opozicije RS „festina lente“ — požuri polako.
- PDP mora da vidi šta i kako u svojoj kući, kao i SDS, a do tada izvorne opozicije nema jer se ne žele zamjeriti Vučiću. Svi bi da vide leđa Dodiku — uključujući i Vučića - naveo je Bursać.
Ipak, dodaje da predsjednik RS odgovara Vučiću jer, kako kaže, „dobro dođe u eri više unutrašnjih kriza u Srbiji“.
Na pitanje da li je lider HDZ-a Dragan Čović promijenio stav nakon presude Dodiku, s obzirom na to da je rekao kako je poštovanje sudskih odluka ključno za demokratska društva, Bursać je kazao:
- Ako ne znate šta će biti s nekim – poslušajte šta o njemu kaže Čović - zaključio je Bursać.

Dragan Bursać: Ako Vučić toliko želi Dodika – neka ga zaposli u državne institucije Srbije

Dodik je poprilično grogiran, Dodik gubi kontakt sa realnošću i takav je, zapravo, najopasniji. Onog trenutka kada on bude sa one strane rešetaka gotovo trenutno će nastati relaksacija situacije - kazao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, novinar i kolumnista Dragan Bursać.
Najava Milorada Dodika o formiranju entitetske granične policije Republike Srpske, kaže Bursać, je potpuna budalaština i nešto s one strane realnosti.
- To je nešto što u Dodikovim očima treba da znači pripremu za stvaranje nekakve međuentitetske policije, jer objektivno on tu granicu prema Srbiji, gdje bi bila nepostojeća, a prema dijelovima Crne Gore, i donekle prema Hrvatskoj, a u suštinski bi mu namjera bila, ukoliko mu se dozvoli, naravno, da pravi nekakvu policiju koja bi razgraničavala entitet Republiku Srpsku od Bosne i Hercegovine, što je poptpuno suludilo, naravno, i što je van svake pameti, i van svake realnosti, što bi vjerovatno dovelo do sukoba, bez daljnjeg. Međutim, Dodik je poprilično grogiran. Dodik gubi kontakt sa realnošću i takav je zapravo najopasniji - rekao je Bursać.
Hapšenje Dodika po potjernici bi izazvalo smirivanje krize, jer je, ističe on, to prestupnik i čovjek s one strane zakona. Svako odlaganje hapšenja ide u korist Dodika, a na štetu Bosne i Hercegovine.
- Nehapšenjem Milorada Dodika, Miškovića, Stevandića i ekipe vi pokazujete da nijeste funkcionalna država. Onog trenutka kada oni budu sa one strane rešetaka gotovo trenutno će nastati relaksacija situacije. Zašto to tvrdim? Pa zato što živim u Banja Luci i znam da 90 posto ljudi ne bi prstom mrdnulo za Milorada Dodika, i zapravo su ljudi koji žive u entitetu Republika Srpska, zajedno sa ljudima iz Srbije, zanimljivo i o tome možemo pričati, najogorčeniji na vladavinu i strahovladu Milorada Dodika koji je našao za shodno da šalje svoje glasačke botove u Srbiju, da tamo mijenja izbornu volju, da to radi u Crnoj Gori, da je jedan od tog trolista, ili tronošca ,,srpskog sveta”, sa Andrijom Mandićem i Vučićem. Ta situacija gdje bi on bio iza rešetaka zasluženo, to ne kažem ja, to kaže sud, dovela bi gotovo trenutno do relaksacije situacije. Svaka priča o nekakvoj eskalaciji, o nekakvim sukobima zato što bi on bio priveden, zapravo ide u njegovu korist i on se negdje skriva iza svega toga - zaključio je Bursać.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Ddg0m3QtU_Kc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Bursać: Znam da 90 odsto ljudi ne bi prstom mrdnulo za Milorada Dodika

Sada je već sasvim jasno da Crnoj Gori slijedi dejtonizacija zemlje, po kojoj će suverenistima ostati potez od Cetinja do Ulcinja, a većina države će biti južna RS - ocijenio je bosanskohercegovački novinar i kolumnista, Dragan Bursać.
On je u objavi na društvenoj mreži X (bivši Tviter) ukazao da će se NATO, ako Donald Tramp pobijedi na izborima, pozabaviti sobom da bi preživio.
- Četnike ionako ne zanima EU, a bogme se ni Brisel ne buni. NATO? Ako Tramp pobjedi, NATO će se o sebi zabaviti e da bi preživio. A građani Crne Gore? Pitajte ih koliko su zabrinuti ili im je ipak dojč u Bokeškoj draži”, napisao je Bursać.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fdijalekticar%2Fstatus%2F1851756234212553070&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Na njegovu objavu reagovao je jedan od srpskih opozicionih lidera Nenad Čanak poručujući da će biti zla.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FXXLTulip%2Fstatus%2F1851764877586763860&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Biće zla - naveo je kratko Čanak.

Bursać: Jasno da Crnoj Gori slijedi dejtonizacija

Sjedinjene Američke Države su platile oko 160 miliona dolara od preko četiri milijarde dolara koje duguju UN-u, rekao je u četvrtak glasnogovornik Ujedinjenih nacija dok je predsjednik Donald Tramp bio domaćin prvog sastanka svoje inicijative " Odbora za mir " za koju stručnjaci kažu da bi mogla potkopati Ujedinjene nacije.
- Prošle sedmice smo primili oko 160 miliona dolara od Sjedinjenih Američkih Država kao djelimičnu uplatu njihovih zaostalih obaveza za redovni budžet UN - rekao je glasnogovornik UN-a u saopštenju.
Tramp je tokom svojih komentara na otvaranju sastanka "Odbora za mir" rekao da će Vašington dati Ujedinjenim nacijama (UN) novac za njihovo jačanje.
SAD su najveći doprinosioci budžetu UN-a, ali pod Trampovom administracijom odbijaju vršiti obavezne uplate u redovne i mirovne budžete, te smanjuju dobrovoljno finansiranje agencija UN-a iz njihovih vlastitih budžeta. Vašington se povukao iz desetina agencija UN-a.
Zvaničnici UN-a kažu da su SAD dugovale 2,19 milijardi dolara redovnom budžetu UN-a od početka februara, što je više od 95 odsto ukupnog iznosa koji duguju zemlje širom svijeta. SAD takođea duguju dodatnih 2,4 milijarde dolara za trenutne i prošle mirovne misije i 43,6 miliona dolara za tribunale UN-a.

Vašington uplatio UN-u 160 miliona dolara od ukupno četiri milijarde duga

Predstavnici mještana pivskog sela Brezna juče su napustili, kako kažu, fingirane "javne konsultacije" koje je organizovao Crnogorski elektroprenosni sistem CGES, i ponovo zahtijevali od državne energetske kompanije da poštuje Ustav, zakone, međunarodne konvencije (Aarhus Convention) i standarde i praksu EU (Evropska unija), EBRD (Evropska banka za obnovu i razvoj, WIBF (Western Balkans Investment Framework), EIB (European Investment Bank), i drugih međunarodnih finansijera njihovih projekata. 
Iz Građanske inicijative "Spasimo Brezna" prethodno su tražili od CGES-a da odloži takozvane "javne konsultacije" o novom međunarodnom dalekovoda 400kV Brezna - Crkvičko Polje - Sarajevo dužine 60 kilometara, sa trafostanicom 400/220kV Crkvičko Polje, da obavijesti mještane na trasi i obezbijedi njihovo prisustvo, da im dostavi dokumentaciju i omogući da se sa njom upoznaju. 
- CGES je prvo danima ignorisao naš zahtjev, nakon toga su nas udostojili odgovora, tako što su odbili sve naše legitimne i pravno utemeljene zahtjeve. CGES je prethodno učinio sve da niko od mještana po pivskim selima ne sazna za ove "javne konsultacije", a potom i da, ukoliko neko i sazna, ne bude u mogućnosti da dođe. Čak su se, direktno iz kabineta izvršnog direktora Ivana Asanovića, licemjerno posprdali sa nama rečenicom da se nadaju da će "što više ljudi doči - kažu iz GI Spasimo Brezna. 
Dodaju da je navodni poziv na javne konsultacije za veliki međunarodni infrastrukturni projekat, koji će imati ogromne negativne posljedice po ljude, objavijen na websajtu CGES-a, svega devet dana ranije, u zimsko doba kada je snijeg zavijao lokalne puteve, u radni dan i radno vrijeme.
- CGES, koji tehničku dokumentaciju priprema grantom EBRD, morao je da omogući rano učešće javnosti, dok su sve opcije još otvorene, kako Aarhus i EU Direktiva o procjeni uticaja izričito zahtijevaju, a ne da tek nakon što su sami već izabrali “optimalni koridor” glume “prvu” konsultaciju. Morali su da, u skladu sa pravilima i standardima EBRD-a, EIB-a, WBIF-a i EU, obezbijede smislene i inkluzivne konsultacije, uz: dovoljnu najavu od najmanje 30 dana, objavljivanje ključne dokumentacije (analiza alternativa, ESIA scoping, EMF modeli, karte koridora i stubova, studije buke, geotehnike, klizišta, kumulativnih uticaja), termine i mjesta dogovorene sa lokalnom zajednicom tako da je prisustvo zaista moguće za veliku većinu pogođenih. Morali su da poštuju sopstvene obaveze preuzete kroz EBRD Environmental and Social Policy, posebno pravila o ranom, efektivnom i smislenom uključivanju stejkholdera (stakeholder engagement), čije finansiranje korist - navode mještani Brezana. 
Dodaju da su, ostavljajući sve svoje obaveze, predstavnici mještana otišli u Plužine, na zakazane "konsultacije", kako bi CGES-u i lilčno saopštili da ne priznaju legitimitet tog procesa. 
- Predstavnike CGES-a i konsultante konzorcijuma SUEZ - Energoprojekt, Pianet, Go to Power, i druge, podsjetili smo na dugu istoriju bahatog, drskog i nezakonitog ponašanja CGES-a prema našoj lokalnoj zajednici i našoj imovini, na postavljanje 400kV stubova na imanja ljudima bez njihovog znanja, kao i na činjenicu da su falsifikovali projektnu dokumentaciju za EBRD i naveli da u krugu od 2 km od lokacije na kojoj su planirali 400kV trafostanicu i međunarodno energetsko čvorište, nema nijedna kuća, iako ih ima više od 150, sa jasnom namjerom da "proguraju" projekat bez znanja mještana, a potom nam unište kuće, imanja, poslove, živote, jer, eto, "kasno smo se javili - navode. 
Zaključuju da predstavnici CGES-a, niti njihovi konsultanti, nisu pokazali ni malo volje da ispoštuju svoju zakonsku obavezu i organizuju smislene javne konsultacije, i istinski i realno procijene utacaj na ljude i prirodu i potom traže načine da ih otklone ili minimiziraju. 
- Došli su sa gotovom trasom, priznali da nijednog mještanina na trasi nisu zvali na konsultacije, iako su imali brojeve telefona najmanje dvoje ljudi iz sale, ubjeđivali nas da smo mi neznaveni i da nije opravdano što branimo svoje kuće, imanja i živote, a gospođa konsultantikinja iz Energoprojekta nam se čak, vrlo neprimjereno smijala u lice, nakon čega smo napustili salu - navode iz GI Spasimo Brezn. 
Zaključuju da će CGES morati da "progleda" i da konačno, počne da "vidi" lokalne zajednice i da traži rješenja za infrastrukturu koja neće uništavati imanja, turizam, poljoprivredu i živote ljudi.

Mještani Brezana napustili konsultacije: CGES neozbiljan s lokalnim zajednicama dok gradi 400kV dalekovode preko njihovih imanja i kuća

U decembru 2025. godine materijalno obezbjeđenje porodice, zajedno sa dječjim dodatkom, za četvoročlanu porodicu iznosilo je tačno 227,51 euro. U istom mjesecu sindikalna potrošačka korpa iznosila je 2.045 eura. To znači da na godišnjem nivou primanja po osnovu materijalnog obezbjeđenja porodice ne mogu pokriti ni dvije sindikalne potrošačke korpe – kazala je Martina Markolović iz Akcije za ljudska prava (HRA), gostujući u jutarnjem programu „Budilnik“ na Televiziji E.
Povodom Svjetskog dana socijalne pravde, Markolović je ocijenila da se taj datum u Crnoj Gori dočekuje u nepovoljnoj društvenoj situaciji, uz izražene socijalne nejednakosti, dok je najugroženiji dio stanovništva u posebno teškom položaju.
- Imamo beskućnike na ulicama, izuzetno nisko materijalno obezbjeđenje porodice, kao i situaciju u kojoj djeca iz romske populacije dominantno ne pohađaju osnovno obrazovanje. Smatramo da je socijalna pravda daleko od nivoa na kojem bi trebalo da bude - kazala je Markolović.
Prema njenim riječima, među najugroženijim kategorijama su djeca, osobe sa invaliditetom, starija lica, beskućnici i oni koji žive u uslovima nedostojnim čovjeka.
- Pod uslovima koji nijesu dostojni čovjeka podrazumijevam život bez električne energije, bez vode, bez sanitarnih čvorova – u montažnim barakama koje improvizuju dom, ali su daleko od minimalnih uslova za adekvatan život. Istovremeno, materijalno obezbjeđenje porodice u Crnoj Gori toliko je nisko da ne obezbjeđuje ni minimum egzistencijalnih potreba za četvoročlanu porodicu - istakla je Markolović.
Ona je ponovila da je u decembru 2025. godine materijalno obezbjeđenje porodice, zajedno sa dječjim dodatkom, iznosilo 227,51 euro, dok je sindikalna potrošačka korpa bila 2.045 eura.
- Na godišnjem nivou ta primanja ne mogu pokriti ni dvije potrošačke korpe za građane koji žive u takvim uslovima, odnosno za najugroženije - naglasila je.
Markolović je dodala da je materijalno obezbjeđenje porodice ključno za egzistenciju socijalno ugroženih porodica, jer je riječ o primanju namijenjenom osobama koje nijesu sposobne za rad usljed bolesti ili drugih poteškoća.
- To primanje bi moralo biti znatno veće, jer ti ljudi nijesu u mogućnosti da rade i nemaju druge izvore prihoda. Ukoliko se zaposle, gube pravo na materijalno obezbjeđenje, što znači da se ta prava međusobno isključuju. Jasno je da 227 eura mjesečno za četvoročlanu porodicu nije ni približno dovoljno za osnovne životne potrebe - zaključila je Markolović.

Markolović: Materijalno obezbjeđenje porodice ne pokriva ni minimum egzistencijalnih potreba

Državljanin Srbije L.K. (33) uhapšen je na graničnom prijelazu "Kula" jer je prilikom provjere na uvid dao falsifikovanu vozačku fozvolu, saopšteno je iz Uprave policije (UP). 
Kako se navodi u saopštenju, službenici Regionalnog centra granične policije „Sjever“ – Stanice granične policije Rožaje podnijeli su Osnovnom državnom tužilaštvu u Rožajama krivičnu prijavu protiv L.K. zbog sumnje da je počinio krivično djelo falsifikovanje isprave.
- Na graničnom prelazu Kula, na ulazu u Crnu Goru, prilikom kontrole na drugoj liniji graničnih provjera, izvršen je pregled L.K. koji je tom prilikom na uvid dao vozačku dozvolu u čiju su autentičnost posumnjali policijski službenici - pojašnjavaju iz UP.
L.K. je, tokom prikupljanja podataka u službenim prostorijama, izjavio da je predmetnu vozačku dozvolu kupio u Novom Pazaru za 650 eura, nakon što mu je policija u Bosni i Hercegovini oduzela važeću vozačku dozvolu zbog dostizanja kaznenih poena.

Uhapšen državljanin Srbije zbog falsifikovane vozačke dozvole

Hronika

KNEŽEVIĆ: Šuković posjećivao Delića kući, Budvanin mu bio logistika za postavljanje prisluškivača za Kana

Društvo

Milioni uloženi u fabriku koja nije ispalila nijednu raketu

Politika

Rakočević: Predviđa se formiranje fantomskog tijela sa većim nadležnostima od Vlade; Janović: Ugovor podstiče političku nezavisnost i nacionalnu bezbjednost

Tag: dragan-bursac