Prizor današnje Srbije: afera „Sarajevo safari“ i masovno pisanje zapadnih medija o mogućem učešću Aleksandra Vučića u tom gnusnom zločinu; a s druge strane – prodaja ili odbrana Generalštaba.
Dva simbola iste moralne katastrofe. One koju država nikada nije priznala, a društvo nikada nije obradilo. Tako to biva sa duhovima prošlosti pred kojima je Srbija odabrala da kukavički žmiri misleći da će nestati sami od sebe.
Sve je ispričano o „Sarajevo safariju“, tom riječima i mozgu bilo koje osobe koja u sebi ima makar još i tračak ljudskosti nedokučivom zločinu. Sada je ponovo pokrenuta istraga u Italiji, naravno ne u Srbiji, iako su po svoj prilici uz logističku podršku iz Miloševićevog Beograda ti monstruozni umobolni bogataši, te zvijeri u ljudskom obličju, imali svu moguću logističku podršku.
„Da li ti mama zna da si narkoman?“
Baš kao što je istu takvu podršku imala i „junačka“ Karadžić-Mladićeva vojska kojoj je „JNA“ ostavila svu silesiju naoružanja i svakovrsne opreme sa samo jednim ciljem: da se što efikasnije, ne pitajući za cijenu, sprovede genocid u Bosni i Hercegovini. A cijena je bila najmanje 100.000 ubijenih, najviše civila, među kojima i veliki broj djece.
Taj duh prošlosti sada je stigao Vučića, u to vrijeme mlađahnog Šešeljevog potrčka, koji je bezuspješno pokušavao postati novinarom na opskurnoj zločinačkoj Srpskoj radio-televiziji sa Pala.
Međutim, proglašen je antitalentom čak i za takav prizemni ratnopropagandistički medij i – avaj – vraćen u politiku. Tih se dana on bezbrižno šetkao po brdima iznad Sarajeva odakle je Mladićeva vojska terorizirala grad gotovo četiri godine.
Našao se i na Jevrejskom groblju, jednom od mjesta sa kojeg se odvijao i taj safari na opkoljene ljude. Branio se ranije da u ruci ne nosi pušku, već kišobran, ili stativ od kamere ili… I sada je opet prinuđen da se brani. I da osjeti kako je to kad se nađe u situaciji da sa „da“ ili „ne“ odgovori na pitanje tipa: „Da li ti mama zna da si narkoman?“.
Svaki je odgovor pogrešan.
Srbija uporno ne želi da vidi svoj stvarni lik
Beogradska „Politika“, taj „najstariji dnevni list na Balkanu“, vjeran svakim vlastima od svog nastanka do danas, kada je pala valjda na najniže grane u svojoj istoriji, objavila je prije neki dan kao glavni naslov „Safari na Vučića“.
Možete pretpostaviti o čemu je riječ: Vučić je žrtva, sve ostalo su sitnice.
Četiri godine opsade grada, neopisivi teror, više od 11.000 ubijenih, mahom civila, stotine hiljada ispaljenih granata sa brda oko grada, masakri na pijacama, u redovima za hljeb, u redovima za vodu, ubijanje snajperima, paljenje Vijećnice, ljudi bez vode, bez struje, bez hrane, bez telefona…
Sve to je nula u poređenju s tim koliko je Vučić, siroma’, napaćen. Kao onomad kada je došao u Srebrenicu gdje je izrežirao napad na samoga sebe. A umjesto izvinjenja, došao je da još jednom simbolički ubije žrtve genocida. I tada je valjda nosio kišobran. I ponekog tajnog policajca kojeg je poveo iz Beograda radi provokacije.
„Sarajevo safari“ nije samo dokumentarni film ili konačno pokrenuta istraga. To je ogledalo. A ogledala u Srbiji imaju kratku upotrebnu vrijednost: razbijaju se čim pokažu nešto što režim ne želi vidjeti.
Generalštab – „sijač smrti“
Istovremeno, u Beogradu ona Srbija koja se bori protiv Vučića pokušava da spriječi prodaju ruševina Generalštaba Trampovoj rodbini. Jedni to čine uz argument da je riječ o nekakvoj zgradi koja je pod zaštitom države kao (ne)kulturni spomenik.
Drugi to čine sa „argumentom“ da se ne smije prodati zgrada „onima koji su nas bombardovali“. Skoro niko ne želi reći ono što svi znaju: ta je zgrada bila epicentar iz kojeg se rukovodilo razaranjem Jugoslavije, koje je proizvelo više od 130.000 mrtvih, milione raseljenih, milione zauvijek unakaženih života.
Društvo danas „brani“ Generalštab kao „simbol otpora NATO-u“, dok potpuno previđa suštinu: To je mjesto odakle se komandovalo ratovima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.
To je bio logistički i komandni mozak zločina. A sada se to pokušava predstaviti kao nevina žrtva „zapadnog imperijalizma“, kao nekakva arhitektura bez istorije.
Jedina prava odbrana tih ruševina bila bi da se na tom mjestu napravi spomenik sjećanja na sva zla koja su počinjena u naše ime, uz našu saglasnost ili bez nje. Jedan spomenik kajanja u centru Beograda.
Arhitekta Nikola Dobrović je u monumentalnoj kompoziciji zgrada Generalštaba svojevremeno prizvao simboliku kanjona Sutjeske, kao metaforu geološkog presjeka zemlje u kojem se ukrštaju sile, putevi i istorijski tokovi.
Devedesetih godina prošloga vijeka taj simbolički kanjon koristio se, međutim, za ratne zločine. Danas se koristi da se prikrije ono mnogo važnije: činjenica da se iz tih monumentalnih zgrada nisu branile nikakve herojske visine, već su se vodile operacije koje su za sobom ostavljale ruševine i masovne grobnice.
Drugim riječima, Generalštab je za današnju Srbiju isto što i Trebević: mjesto odakle se pucalo, ali o tome „ne smijemo“ govoriti. Generalštab, postojao ili ne u fizičkom obliku, biće i dalje ruševina dokle god je ruševina istina o onome čime je tamo komandovano. Ako je zgrada nevina, ljudi koji su u njoj sjedili nisu. Ne može ruševina biti važnija od sjećanja na one koje je ta ruševina simbolički prekrila.
A najusamljenije mjesto u Srbiji je biti neko ko kaže ono što svi znaju, ali niko ne smije da izgovori.
Ne dajte da vas prevare
I u slučaju „Sarajevo safarija“ i u slučaju Generalštaba sve se svodi na isto: žrtve postaju fusnota, one su nepostojeće, jedva vidljive. A najvažniji su narativi o „nevinom vođi“, s jedne, i „nepravedno bombardovanoj Srbiji“, s druge strane.
Srbija se još uvijek ne može suočiti ni s jednim dijelom svoje nedavne prošlosti, jer bi svaki iskreni pogled u tu prošlost doveo do istog zaključka: ratovi su bili pogrešni, zločini sistemski, a glavne političke figure današnjice bile su dio tog aparata.
Stvar je još komplikovanija jer su neki živi, punoljetni ljudi glasali za podršku tom zločinu tako što su izabrali prvo Miloševića a potom i „kišobrandžiju“ Vučića. Država koja nikada nije priznala zločine, danas se brani od dokumentarnih filmova; politička elita koja potiče iz ratnih struktura danas se panično boji svake činjenice iz tih ratova; društvo koje nikada nije priznalo odgovornost, danas brani simbole koji tu odgovornost prikrivaju.
U Srbiji se, izgleda, najviše vjeruje u dvije vrste svetinja: u one koje nikada nisu postojale i u one koje bi morale biti srušene. Jer, „nikada nismo uradili ništa loše, ali nas svi mrze“. Javnost je ovdje već 35 godina „dresirana“ da se ne uznemiri kada čuje za ratne zločine, nego kada čuje da neko o njima govori. Nije, dakle, zabranjeno ubijati civile – zabranjeno je nazvati to ubijanjem civila.
Zato se u Srbiji i dalje vodi „Sarajevo safari“, samo što se više ne puca iz snajpera, nego iz režimskih medija. A u slučaju Generalštaba se puca i gromoglasnom tišinom.
Nažalost, „Sarajevo safari“ i Generalštab nisu dvije različite teme. To su dvije stranice iz istog udžbenika zaborava. Ako je moguće, neka to bude poruka za mlade koji su poveli ovo društvo putem promjene: ko zaboravlja prošlost, osuđen je da je ponovi.
Ne dajte da vas prevare, vrata budućnosti se ne otvaraju pred onima koji zatvaraju oči pred prošlošću.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

'Sarajevo safari' se nastavlja, samo je oružje promijenjeno

Podkast Antene M "Drugačija radio veza" ubuduće možete pratiti i na Televiziji E.
Autorska emisija urednika Antene M Darka Šukovića emitovaće se od ponedjeljka do četvrtka na našem programu od 15.05 sati.
Današnji gost "Drugačije radio" veze je novinar i profesor na Novosadskom univerzitetu Dinko Gruhonjić, a tema je - "Godina od pada nadstrešnice, koliko do pada Vučića?".
Gruhonjić će govoriti o subotnjem protestu i oprečnim tumačenjima njegovog značaja, stanju režima predsjednika Srbije Aleksandra Vučića godinu nakon početka studentskih protesta, te procjenama da su upravo izbori jedini način da Srpska napredna stranka sačuva vlast. Govoriće i o &nbsp;važnosti promjene stava Evropskog parlamenta i Evropse komisije prema Vučiću i posljedicama tog zaokreta po njegovu budućnost, te sudbini predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika kao mogućem indikatoru procesa u Srbiji, ali i cijelom regionu.

500x500

Podkast Antene M "Drugačija radio veza" i na TV E, danas sa Gruhonjićem o godini od pada nadstrešnice u Novom Sadu

Izjava ministarke kulture i medija tamare Vujović da sloboda medija u Crnoj Gori nije ugrožena djelovanjem tužilaštva djeluje prilično cinično, naročito ako se zna da su pod istragom upravo oni mediji koji kritički izvještavaju o vlasti - ocjenjuje u izjavi za Antenu M novinar i profesor Univerziteta u Novom Sadu Dinko Gruhonjić.
Vujović je to kazala odgovarajući na novinarska pitanja nakon konferencije „Kako unaprijediti bezbjednost medijskih radnika“, koju je organizovao Sindikat medija.
Ministarka je, između ostalog, istakla da je rano komentarisati istragu koju je pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo, a pogotovo, kako je navela, davati ocjene da je u pitanju hajka.
Gruhonjić pak ukazuje da je bavljenje pravosudnih organa sadržajem medijskih objava znak za uzbunu.
- Kada se pravosudni organi bave sadržajem medijskih objava, to je uvijek znak za uzbunu i znak pokušaja da je u pitanju zastrašivanje novinara - upozorava sagovornik Antene M.
Podsjetimo, portparol Specijalnog državnog tužilaštva Vukas Radonjić, saopštio je da će u okviru istrage koju SDT vodi u slučaju protiv biznismena Aleksandra Miailovića biti saslušani urednici pojedinih medija i politički lideri.
Gruhonjić za Antenu M naglašava da se sloboda medija ne mjeri stavovima vlasti.
- Dakle, sloboda medija se ne mjeri time što vlast tvrdi da nije ugrožena, već time da li novinari mogu slobodno da postavljaju pitanja, da kritikuju i da ne strahuju od poziva na saslušanja - podvlači Gruhonjić.
Vlast u Crnoj Gori bi zato, poručuje sagovornik Antene M, umjesto demantovanja problema trebalo da pokaže da razumije suštinu.
- A to je da nezavisno novinarstvo ne može postojati ako tužilaštvo i političari zajedno određuju granice slobode izražavanja. To je prilično jednostavno, ko želi da shvati - zaključuje Gruhonjić.

Gruhonjić: Bavljenje pravosuđa medijskim objavama znak za uzbunu i pokušaj zastrašivanja; Izjava ministarke Vujović cinična

Ovaj režim je generator nestabilnosti u Srbiji i regionu: u Crnoj Gori to rade sa ulogom Crkve Srbije, na Kosovu sa Banjskom, u BiH sa Dodikom, a u siguran sam da je EU preko glave laži koje dobija odavde. Region će odahnuti odlaskom aktuelnog režima koji je, prije svega, vrlo maligni ruski, odnosno putinovski proksi na Zapadnom Balkanu. Zato je jako važno da građani Srbije uspostave dijalog u društvu, slobodne i fer demokratske izbore - navodi dr Dinko Gruhonjić, profesor Univerziteta u Novom Sadu i novinar koji je na razne načine najviše napadan od vlasti u Srbiji.
Deset mjeseci traju protesti u Srbiji, vlast kao najvećeg neprijatelja označava državne univerzitete, ali veliki pritisci se vrše na sve nivoe obrazovanja koji su podržali studente. Odakle toliki strah od kritičkog mišljenja?
Gruhonjić: To je karakteristika svakog autoritarnog i populističkog režima kao što je ovaj u Srbiji, ali takav je i u SAD, jer ti režimi počivaju na glasovima manje obrazovanih građana i funkcionerima koji imaju kupljene diplome. Oni preziru znanje i obrazovane ljude, njima ne treba nikakva vrsta kritike niti onih koji misle i to glasno kažu. Ono što Tramp radi univerzitetima u SAD to vidimo i kod nas na mikro planu.
Mogu li se ugasiti državni univerziteti u Srbiji?
Gruhonjić: Svašta može da bude. Sukob sa univerzitetom postoji pre početka protesta favorizovanjem nekih stranih sumnjivih univerziteta koji bi bili stranački univerziteti, odnosno pogoni za kupovinu diploma kome su potrebne od pristalica režima.
Orban je državne univerzitete maksimalno marginalizovao, pustio ih na tržište, ostali su bez državnih dotacija i prisiljeni su, uključujući i društveno-humanističke nauke, da žive od studenata koji uspeju da upišu fakultet. Od ranije znamo da režim u Srbiji prepisuje dosta toga od Orbanovog autokratskog režima u Budimpešti i ovo je samo još jedan od plagijata kada je u pitanju politika koja se ovde vodi.
Gotovo svi napadači na studente su pušteni da se brane sa slobode ili su oslobođeni od krivičnog gonjenja iako su fizički teško povređivali studente, a u pritvoru su oni koji su slomili poneki izlog na prostorijama SNS-a. Da li je pravosuđe samo u službi jedne partije?
Gruhonjić: Institucije su zarobljene pa i tužilaštva i sudovi, ali videli smo i zavidan broj potpisa sudija i tužilaca koji zahtevaju nezavisnost. Na čelu sudova i tužilaštava u Srbiji su režimski ljudi koji doslovno rade na daljinski upravljač, ali istovremeno ima dovoljno profesionalaca koji će sutra biti sposobni da vode procese protiv organizovanog kriminala i korupcije u šta se pretvorila vlast u Srbiji. Nije sve tako crno kao što se čini na prvi pogled iako je jasno da će režim učiniti sve da zadrži šapu na pravosuđu i instrumenatalizuje što vodi u ogoljenu represiju. Ona nije nikakvo čudo s obzirom na to da znamo ko su čelni ljudi režima i šta su radili '90-ih godina prošlog veka. Sada samo možemo da konstatujemo da se zlo vratilo kući i istovremeno da kažemo da znamo koja je priroda toga zla i kako se s njime treba nositi.
Da li Vas je iznenadilo što su mediji postali glavno uporište režima za borbu protiv svih onih koji ne misle kao režim?
Gruhonjić: Nije me to iznenadilo. To je fundament ovog režima, naročito njegove čelne ličnosti koja je bila ministar ratne propagande – zvanično ministar informisanja od 1998. godine pa do kraja Miloševićevog režima. Sećamo se tadašnjeg Zakona o informisanju, koji je bio zakon protiv informisanja, na čijem udaru je bilo uništenje nezavisnih medija: presuđivano je po kratkom postupku u prekršajnim sudovima, što je sasvim sigurno najdrakonskiji Zakon o informisanju nakon Drugog svetskog rata na tlu Evrope. Za mandata te osobe ubijen je naš kolega Slavko Ćuruvija na Uskrs 1999. godine. Ta osoba patološki mrzi novinare i nastoji da razori novinarstvo kao profesiju. Novinarstvo je trn u oku svakom autokrati ili diktatoru u pokušaju jer skreće pažnju javnosti na njihova brojna nepočinstva. Ovo sada što gledamo je dostiglo takve razmere, usudio bih se da tvrdim, da takva propagandna glasila uopšte ne postoje na tlu Evrope, a najverovatnije u ovom trenutku ni u svetu. Propaganda je takva da se može reći da su čak i fašistička glasila iz Drugog svetskog rata više poštovala kodeks, da budem potpuno ciničan, nego što to danas rade koje kakvi, kako ih je ispravno nazvao kolega Dežulović, psihoidi.
Da li će sada biti vremena da ti mediji pređu na drugu stranu kao što im je dopušteno 2000. godine?
Gruhonjić: Ako će biti vremena, onda ništa nismo naučili iz istorije. Ako pravite kompromis sa zverima, onda će se zver pre ili kasnije vratiti na vlast i fizički vas eliminisati. Oktobarski kompromis je napravljen sa medijskim mogulima, koji su služili svakoj vlasti, i zbog finansijskog interesa i to nas je dovelo do ovoga što imamo danas. Ti ljudi moraju da odgovaraju, a jedan deo njih i krivično jer nisu plaćali porez, vršili su manipulacije prilikom registrovanja firmi. Tek onda na red dolazi moralna odgovornost, odnosno lustracija. Većina ljudi režimsko propagandnih glasila bavila se privrednim kriminalom, a za to postoji jasno zakonodavstvo.
Da li politička kriza vodi ka raspisivanju izbora ili još većoj represiji unutar Srbije?
Gruhonjić: Jedini demokratski način da se izađe iz ove krize su vanredni izbori, ali režim beži jer u istraživanjima javnog mnjenja ne stoji dobro. Videli smo to i na lokalnim izborima u Kosjeriću i Zaječaru.... Ne pita se režim da li će biti izbora, njihovo održavanje zavisi isključivo od unutrašnjeg i spoljnjeg pritiska. Kada bude jasno definisano ime i prezime onoga što se prepoznaje kao građansko demokratski studentski pokret otpora dobijamo društveno političkog činioca sa legitimitetom u pregovorima na unutrašnjem planu i Briselom. Ali, sa režimom ne može biti dijaloga. Oni će izbegavati izbore, očajnički će se držati noktima za staklo, povećavaće represiju, ali to sve nije bitno jer je društvena atmosfera nepovratno promenjena u korist građana, a ne u korist organizovanih kriminalaca na vlasti.

Gruhonjić: Region će odahnuti kada u Srbiji ode aktuelni režim

Aleksandar Vučić je ključni problem srpskog društva, a Srbija i Crna Gora su danas suspendovane države. Model koji je Vučić primijenio u Srbiji, a riječ je o pravljenju nefunkcionalne države, primijenjen je i na Crnu Goru, i to da bi se pokazalo kako ona ne može bez patrona ili nekakvog vođe - ocijenio je profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i jedan od najprogonjenijih intelektualaca u Srbiji Dinko Gruhonjić.
On je u izjavi za Antenu M konstatovao da je Vučićeva SNS zarobila institucije Srbije.
- A isto su uradili njegovi čauši u Crnoj Gori koji izvršavaju zadatke na terenu. Ta zarobljenost institucija i upravljanje sistemom od strane nestručnih a podobnih je dovela do velike tragedije u Novom Sadu, na koju su reagovali novosadski studenti prije dva mjeseca - istakao je on.
On je za Drugačiju radio vezu istakao kako su aktuelni studentski protesti u Srbiji, najmasovniji u savremenoj istoriji Srbije, kao i da skoro nema mjesta u zemlji koje nije u štrajku i blokadi.
- Novoj Sad je, nažalost, epicentar građanskih i studenskih protesta. Razlog je što je 15 naših sugrađana ubijeno državnim zločinom 1. novembra prošle godine kada se na njih obrušila teška nastrešica sa nedavno renoviranog objekta glavne Željezničke stanice u Novom Sadu. Gotovo cijela Srbija je u štrajku, trenutno je u blokadi 90 fakulteta, to je jedan talas koji se kreće kao cunami i koji je potpuno nezaustavljiv - kazao je Gruhonjić.
Prema njegovim riječima, masovnost studentskih protesta i građanske pobune direktno je vezano za činjenicu da su se ljudi oslobodili straha, što je i bilo glavno oruđe uzurupatorskog, kriminalno-koruptivnog režima.
- Još važnija komponenta je to što su ljudi prepoznali strah u režimskim očima, u očima samoproklamovanog vožda Srbije i to je razlog zašto ovakva dešavanja vode ka oslobađanju Srbije - objasnio je Gruhonjić.
Kazao je i da su se studenti ogradili od svih političkih partija, i da imaju svoje zahtjeve od kojih neće odstupiti, te da je riječ o društvenoj snazi koja može da povuče moralnu vertikalu koja je Srbiji neophodna, a ona se tiče razlikovanja elementarnog dobra od elementarnog zla.
- S druge strane, student, srednjoškolci, maturanti, nijesu konzumenti tradicionalnih medija, oni ne čitaju tabloide, ne gledaju Pink ili Happy, ne gledaju realitije, niti su ih nikada gledali. Vjerovatno im je preko glave ono na što su stariji pristali, a to je da o njihovim radnim mjestima se odlučuje samo na osnovu partijske knjižice, a ne na osnovu uspjeha i talenta. Njima je dosta i roditeljske priče da treba da bježe iz Srbije. Oni očigledno ne žele da se povuku bez borbe. Dakle, ovo je njihova borba za sebe - kazao je Gruhonjić.
Upitan zašto na studentskim protestima u Srbiji nema zastava EU, Gruhonjić je rekao da se o suštinskim promjenama ne može govoriti dok ne dođe do pada režima.
- Podrazumijeva se da u ovako zapuštenom društvu kao što je društvo u Srbiji nakon trenaest godina invazije skakavaca u vidu srpske napredne stranke i njihovih satelita da je ovo društvo urušeno na način kako je bilo urušeno i tokom Miloševićeve strahovlade 90-ih godina. Tu ima svašta da se rješava. Tako da, to je stvar o kojoj možemo razgovarati na demokratski i civilizovan način tek kad se oslobodimo onih koji ne žele da razgovaraju uopšte - naglasio je Gruhonjić.
Prema njegovim riječima, Vučić je ključni problem srpskog društva, a građane je ujedinilo to što u Srbiji nema pravde.
- Poruka ovih protesta – “Ruke su vam krvave, odgovaraćete”, znači da student i građani žele pravdu. Vjerujem da svako ljudsko biće ima taj moralni habitus koji je naša unutrašnja potreba da živimo u pravdi. A tolike godine nepravde u kojima ljudi u Srbiji žive su jednostavno produkovali ogroman bijes u ljudima, jedan gnijev koji se sada pretvara u zov slobode - objasnio je Gruhonjić.
Režim Vučića, kako je kazao, isponižavao je svaku oblast društvenog života i svaku profesiju, a naročito represivni aparat, između ostalog, na način što je nestručnim ljudima dato da upravljaju.
- Puno stručnih ljudi je jednostavno moralo da pobjegne iz Vojske Srbije zbog užasnih materijalnih uslova rada, zbog činjenice da su im komandovali koje kakvi koji nemaju pojma o tome kako vojska uopšte treba funkcionisati tako da što se Vojske Srbije tiče prilično sam siguran da na nju ne može da se osloni i da je na kraju krajeva sam doveo do toga kroz upropaštavanje vojske. Slična je situacija i kada govorimo o običnoj policiji - pojasnio je Gruhonjić.
Teška vremena, kako je kazao, ubrzavaju procese, a niko nikada u istoriji nije pobijedio studente.
- Nemoguće se boriti zbog njihove pameti, zbog njihove mladosti, hrabrosti, kreativnosti, profesora i podrške njihovih porodica. Ljudi su dovedeni u situaciju koja je vrlo jasna, imaju mogućnost da biraju - da li će podržati sopstvenu djecu i unuke ili će nastaviti podržavati režim koji želi da im naudi - kazao je Gruhonjić.
Upitan da prkomentariše bojazan da će i nakon Vučića stići neki Vučić, Gruhonjić je kazao da treba sačekati - dan kasnije.
- Mi moramo da sjednemo sami sa sobom i da pokušamo da uredimo sopstvenu državu, ne da izvozimo naše probleme u susjedne države. Da se dogovorimo da se uspostavi ono što nije bilo uspostavljeno do sada, a to je diskontinuitet sa režimom Slobodana Miloševića. Od jogut revolucije i donošenja Miloševićevog ustava iz 90. mi imamo stalni kontinuitet i ustavni kontinuitet sa Miloševićem režimom. I to je generator svih naših problema, a posljedično generator i problema u Crnoj Gori - objasnio je Gruhonjić.
Prema njegovim riječima, bitka za slobodu ostaje samo na građanima, i ne treba očekivati ni podršku ni pomoć od strane velikih sila.
- Moramo poći od predpostavke da u ovom momentu mi nemamo saveznika na Zapadu. To zvuči frapantno, ali je to prosto činjenica. Dakle, moramo da vidimo šta mi možemo da radimo za sebe, a oni će na kraju krajeva, uvijek pregovarati sa pobjednikom, ali će naša pobjeda biti tim jača ukoliko je sami izborimo, a idemo ka tome. I u Srbiji i u Crnoj Gori su procesi počeli i ja se uopšte ne bi iznenadio da se to proširi i na druge zemlje - kazao je on.

Gruhonjić: Vučić je ključni problem srpskog društva, studenti će ga pobijediti

Univerzitetski profesor i novinar iz Novog Sada Dinko Gruhonjić obratio se pismom predsjedniku Hrvatske Zoranu Milanoviću, premijeru Andreju Plenkoviću i ministru vanjskih poslova Gordanu Grliću Radmanu, zatraživši zaštitu za svog sina Davida koji radi i studira u Zagrebu. Sad su mu podršku dale kolege iz Hrvatskog novinarskog društva (HND).
- Dinko Gruhonjić, profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, novinar i programski direktor Nezavisnog društva novinara Vojvodine, posljednjih je gotovo godinu dana meta prljave političke kampanje u kojoj, osim režimskih medija i raznih zvaničnika vlasti učestvuje i sam srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, koji Gruhonjića naziva "ustašom" te ga optužuje da je "antisrpski orijentisan". Pošteđena nije ni Gruhonjićeva porodica, i to ne samo posredno, nego i direktno nakon što je beogradska medijsko-politička fabrika laži Gruhonjićevog sina optužila da sarađuje sa SOA-om, kao što to svakodnevno rade studentima koji protestuju u Srbiji. Jednako brutalnu kampanju vodili su i protiv studenata iz Hrvatske koji su bili u posjeti Srbiji, optužujući ih da su agenti SOA-a koji su došli u Srbiju kako bi rušili tamošnju vlast - poručuju iz HND-a.
<h2>"Ambasadorka se uključila u linč"</h2>
Povod za dopis hrvatskom državnom vrhu, koji je Gruhonjić poslao i HND-u, činjenica je da se i Jelena Milić, ambasadorka Srbije u Hrvatskoj, sada uključila u kampanju linča protiv njega iznoseći na svojem Fejsbuk profilu neistine kojima ugrožava bezbjednost Gruhonjićevog sina. 
- Odmah nakon objave na Fejsbuku srbijanske ambasadorke u Hrvatskoj, difamacijska kampanja nastavljena je istog dana u huškačkom Informeru, koji je objavio da sin našeg kolege u Hrvatskoj zapravo sarađuje s hrvatskim tajnim službama na destabilizaciji Srbije infiltriranjem svojih agenata u organizaciju studentskih protesta u Srbiji - dodali su iz HND-a.
<h2>Što je pisao Vučićev tabloid?</h2>
Inače, Vučićev tabloid Informer je prošle sedmice objavio članak s naslovom "Dinastija Gruhonjić bi na političku scenu! U sve umiješala prste i Hrvatska, sve jasniji motivi studentskih blokada!" U tom članku se navodi da su "u toku završne pripreme ekstremnog srbomrsca Dinka Gruhonjića i njegovih saradnika za formiranje nove političke organizacije u Srbiji".
Informer naglašava da je u tom procesu krajnje nemoralna Gruhonjićeva odluka "da zadatke na operacionalizaciji tog poduhvata povjeri, ni manje ni više, nego svom sinu Davidu Gruhonjiću, koji, gle čuda, studira u Hrvatskoj".
- Ambasadori stranih država bi morali da budu odgovorni i za sopstvene državljane koji se nalaze na privremenom radu u drugim državama - navodi u svojem obraćanju hrvatskom državnom vrhu Gruhonjić dodajući kako se, umjesto toga, srbijanska ambasadorka Milić uključila u hajku na način koji direktno ugrožava bezbjednost Gruhonjićevog sina u Hrvatskoj.
HND stoga poziva državni vrh kojem se Gruhonjić obratio da njegov apel shvati ozbiljno u cilju zaštite mladića "koji je isključivo zbog svojeg porodičnog porijekla uvučen u politički glib koji ugrožava njegovu bezbjednost u Republici Hrvatskoj".

Gruhonjić od Milanovića i Plenkovića traži zaštitu za sina koji živi u Zagrebu

Neophodno je kreiranje usluga koje bi na određeni način mogle da zadovolje potrebe disfunkcionalnih porodica, da te porodice na određeni način izvuku iz zone rizika da se upravo iz takvih porodica razvijaju bolesti zavisnosti. Bolest zavisnosti nije bolest pojedinca, bolest zavisnosti je bolest cijele porodice i ona najčešće uzrok ima u samoj porodici, rekla je gostujući u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, socijalna radnica i rukovodilac sektora za tretman zavisnika u JU Kakaricka Gora - Ana Adžić.
Prema nedavnom istraživanju pušači u Crnoj Gori čine 35,4 odsto stanovništva dok je taj procenat u Evropi 25,3, a alkohol konzumira više od 60 dok je u Evropi to između 60 i 65 odsto.
Prema riječima Adžić, statistika je poražavajuća i zabrinjavajuća, govori koliko je ozbiljan javni zdravstveni i društveni problem u Crnoj Gori.
- Izuzetno je visoka stopa konzumacije alkohola među mladim ljudima tako da imamo statističke podatke koji nam govore da preko 77 odsto mladih ljudi do 16 godina je makar jednom probalo alkohol, dok se jedna četvrtina mladih ljudi do 16.godine makar jedan put napila od alkohola. To su podaci koji ukazuju na potrebu za jednom ozbiljnom društvenom akcijom koja bi na određeni način prevenirala ovakva ponašanja, jer smatram kada dođe već do one faze razvijene bolesti zavisnosti veoma su nam ruke vezane u smislu akcija koje tek tada možemo da sprovedemo - dodala je Adžić.&nbsp;
Smatra ključnim rad na preventivnim programima koji bi negdje mlade ljude osvijestili koji su rizici, koje su posljedice konzumacije alkohola i šta je to što nam ta konzumacija može donijeti i šta je što nam ona na određeni način uzima.&nbsp;
- Problematično je za ove dvije vrste bolesti zavisnosti je i to da su one u našem okruženju društveno prihvatljive i da je to ono što njih čini do te mjere izraženima i do te &nbsp;mjere dostupnima, sama dostupnost alkohola u svim radnjama, isto tako dostupnost cigareta, dostupnost u lokalima, bez obzira na zakonske odredbe koje su se fokusirale na to se ograniči dostupnost alkohola maloljetnim licima, moram reći da se te odredbe zakona vrlo malo ili nikako ne poštuju, bez obzira na zabranu reklamiranja i javnog oglašavanja, bez obzira na istaknuta upozorenja na paklicama cigareta o štetnosti upotrebe cigareta, sve su to mjere koje nijesu dale efekta i upravo je to ova statistika koja govori u prilog tome - rekla je Adžić.
Kako je dodala Adžić, na Kakarickoj gori se zavisnici liječe i od alkohola, kojih je značajan broj, i u posljednjih par godina većina njih ima udružene probleme zavisnosti, jer je u najčešćem broju slučajeva alkohol praćen konzumacijom nekih drugih psihoaktivnih supstanci, a najčešće kokaina.&nbsp;
Ponavlja da je ključ u prevenciji i edukaciji koje bi upućivale mlade ljude na neke zdrave stilove života, zdrave obrasce ponašanja, pomoć disfunkcionalnim porodicama, prepoznavanju takvih porodica i mapiranju njihovih potreba.&nbsp;

Adžić: Bolest zavisnosti nije bolest pojedinca, već cijele porodice i najčešće uzrok ima u samoj porodici

Skoro 20 godina Unija slobodnih sindikata se zalaže za izgradnju takozvanih državnih stanova, po uzoru na razvijene zemlje Evropa, a naročito po modelu grada Beča čiji model izdavanja stanova u vlasništvu države preslikavaju i druge države. To nije ništa novo, taj model smo nekad imali u Jugoslaviji - naveo je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, generalni sekretar ove sindikalne organizacije Srđan Keković.
Po tom modelu, kako je objasnio, građanin dobija stan od države, plaća zakupninu koja je primjerena, a taj stan može da koristi doživotno.
- Mogu da ga koriste njegova djeca koja u trenutku njegove smrti nijesu riješila stambeno pitanje i nastavljaju da koriste taj stan i oni i njihova djeca. Imate sigurno stanovanje za prijemčivu cijenu - istakao je Keković.
Rađene procjene koliko bi iznosila zakupnina stanova po bečkom modelu, gdje se iznos zakupnine stanova kreće od osmine do desetine prosječne zarade, kada bi se takav model primijenio u Crnoj Gori, iznosilo bi od 100 do 120 eura mjesečno.
- Pravili smo paralelu u odnosu na sve to, jer po tom bečkom modelu stanovanja onaj ko dobije od države u zakup, uz zakupninu koju plaća, dobija i uslugu održavanja u stanu, održavanja zgrade, što znače da je oslobođen svih dodatnih troškova, a s obzirom na to da stan nije u njegovom vlasništvu ne mora da plaća poreze - rekao je Keković.
Pravili su, kako dodaje, i paralelu i sa situacijom da Vlada želi da gradi 20.000 stanova na Veljem brdu.&nbsp;
- To su opet stanovi koji se kupuju od strane građanina po nekim povoljnim kreditima, sa nekom manjom kamatom. Onda smo, prema izjavi koju smo mogli da koristimo, a koju je dao premijer tom prilikom, napravili računicu koliko bi recimo jedan stan od 60 metara kvadratnih koštao tog građanina koji bi morao da digne kredit na 20 godina. Došli smo do saznanja da bi to bilo izdvajanje u visini od 76.000 eura, 54.000 ili 55.000 više nego što bi dao građanin koji bi koristio stan u državnom vlasništvu, pri čemu u ove troškove onog ko kupuje svoj stan nijesmo uračunali troškove održavanja - zaključio je Keković.

Keković: Bečki model stanovanja nije ništa novo, to smo i imali u Jugoslaviji i USSCG već 20 godina zagovara taj model

Evropska unija (EU) osudila je prijetnju američkog mešanja u politički život Evrope, nakon što je SAD prošle nedjelje objavila svoju strategiju nacionalne bezbjednosti, prenijeli su francuski mediji.
Američka administracija u petak je objavila Strategiju nacionalne bezbjednosti redefinisanu u skladu s pristupom predsjednika Donalda Trampa "Amerika na prvom mestu".
- Ono što ne možemo da prihvatimo jeste prijetnja miješanjem u politički život Evrope- rekao je predsjednik Evropskog savjeta Antonio Košta danas u govoru u Institutu Žak Delor.
SAD ne mogu da zamijene evropske građane u izboru koje su "stranke dobre, a koje loše. Imamo razlike u našem pogledu na svijet, ali ovo ide dalje od toga", naglasio je Košta i dodao da američka strategija i dalje naziva Evropu saveznikom.
- Ta strategija i dalje naziva Evropu saveznikom. To je dobro, ali ako smo saveznici, onda treba da djelujemo kao saveznici i poštujemo međusobni suverenitet- rekao je predsjednik Evropskog savjeta.
Prema njegovim riječima, SAD ostaju važan saveznik, važan ekonomski partner, ali Evropa treba da bude suverena.
Američka administracija u petak je objavila Strategiju nacionalne bezbjednosti redefinisanu u skladu s pristupom predsjednika Donalda Trampa &nbsp;"Amerika na prvom mjestu".
Dokument sa oštrom kritikom Evropljana predstavlja istorijski prelom i podržava tvrdnje ekstremne desnice da se "stari kontinent" suočava sa "civilizacijskom erozijom" zbog imigracije.
Bivši evropski komesar Tijeri Breton u oštrijoj reakciji ocijenio je u subotu za list Parizijen da se tom strategijom Tramp priključio ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu u cilju velikog slabljenja Evrope.

EU osudila američko miješanje u politiku Evrope u novoj bezbjednosnoj strategiji SAD

Vladimir Martinović nezakonito je razriješen sa funkcije direktora Nacionalnih parkova Crne Gore.
Osnovni sud u Podgorici odlučio je u petak da poništi rješenje Vlade Crne Gore od 5. septembra 2024. godine.
- Obavezuje se tuženi da tužiocu nadoknadi troškove postupka u visini od 756,25 eura u roku od osam dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja - navodi se u presudi sudije Arsenija Gatolina u koju je Portal Analitika imao uvid.
U presudi je navedeno i da su u prijedlogu ministra ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjana Ćulafića upućenom Vladi Crne Gore, u kojem se preporučuje smjena Martinovića, pogrešno navedeni podaci o neto prihodima Nacionalnih parkova.
Naime, umjesto 3.713.013 eura za 2023. godinu i 1.893.823 eura za 2022. godinu, konstatovano je obrnuto. Podsjetimo, Martinović je imenovan za direktora Nacionalnih parkova u novembru 2022. godine.
- Sud je nedvosmisleno potvrdio da je postupak moje smjene bio protivan zakonu, bez osnova i bez ijednog validnog dokaza. Time je jasno pokazano da se odluke u državnim institucijama ne mogu donositi na osnovu političkih prohtjeva, ličnih animoziteta ili nečijih subjektivnih predstava, kako je to bilo u slučaju moje smjene. Podsjećam javnost da je nadležni ministar Damjan Ćulafić tada javno tvrdio da sam navodno nanio štetu preduzeću i da se, kako je rekao, nijesam profesionalno odnosio prema Nacionalnim parkovima, te da je zbog toga tražio moju hitnu smjenu. Danas, kada je sud utvrdio da za takve tvrdnje nije postojao ni jedan jedini dokaz, smatram da je potpuno legitimno postaviti pitanje: Kako ministar sada komentariše presudu koja ruši sve njegove optužbe i da li će zbog izrečenih neistina i iskazanog neprofesionalizma podnijeti ostavku iz moralnih razloga -naveo je Martinović.
Ističe da je tokom cijelog mandata radio „isključivo u interesu institucije, zaštite prirodnih dobara, šireći mrežu ljubitelja i zaštitnika prirode i naših bogatstava, ali i unapređenju sistema koji pripada svim građanima Crne Gore“.&nbsp;
- Presuda za mene predstavlja potvrdu da sam svoj posao obavljao profesionalno, odgovorno i transparentno, naročito imajući u vidu ranije dnevnopolitičke, neistinite optužbe na račun mog prethodnog rada. Mnoge su se vode i do sada razbistrile, a ova presuda je još jedan korak u tom pravcu - zaključio je Martinović.

Martinović sa mjesta direktora Nacionalnih parkova smijenjen nezakonito: Presuda ruši sve optužbe ministra Ćulafića

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Predsjednik Opštine Berane Đole Lutovac u razgovoru za portal ETV govori o važnim temama: &nbsp;životu građana i odlazak mladih, dugu opštine i finansijskoj disciplini, značaju auto-puta, situaciji oko spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, sudbini Autobuske stanice, ali govori i o kapitalnim projektima koji mijenjaju urbanu sliku grada. <h2>Stabilizacija tržišta rada i povratak mladih</h2> Portal ETV: Kako danas žive građani Berana? Da li napuštaju grad ili ostaju na svojim ognjištima? Koliko je trenutno nezaposlenih? LUTOVAC: Građani Berana žive u sredini koja se ubrzano mijenja. Posljednjih godinu dana bilježimo stabilizaciju tržišta rada i smanjenje broja nezaposlenih, prije svega zahvaljujući novim projektima, investicijama i rastu privatnog sektora. Istina je da dio mladih odlazi radi školovanja i profesionalnog napretka, ali jednako tako vidimo i povratak ljudi koji žele da rade i žive u Beranama. Naš posao je da stvorimo uslove da se ovdje ostaje — kroz bolju infrastrukturu, stabilne servise i otvaranje novih radnih mjesta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950" data-rendition-name="original" width="768" height="512" loading="lazy" alt="Berane"> <figcaption>Berane(Photo: Montenegro Tourist Service)</figcaption> </figure>  <h2>Auto-put otvara novu razvojnu fazu</h2> Portal ETV: Šta će Beranama donijeti izgradnja dionice auto-puta? Da li to otvara vrata daljem razvoju i na koji način? LUTOVAC: Auto-put je strateška šansa. Saobraćajno povezivanje znači bržu komunikaciju sa Podgoricom, aerodromima i tržištima, što je preduslov za razvoj privrede, turizma i logistike. Veća dostupnost čini Berane atraktivnijim investitorima, a građanima pruža bolje uslove za život. To je početak jedne nove razvojne faze našeg grada. <h2>Finansijska disciplina i stabilno poslovanje</h2> Portal ETV: Koliki je dug Opštine Berane? Prema kome postoji dug i kako se on servisira? LUTOVAC: Opština Berane redovno izvršava sve obaveze i servisira postojeće dugove u skladu sa zakonom i usvojenom dinamikom. Prioritet nam je finansijska stabilnost i uredno poslovanje, zbog čega smo strogo disciplinovani kada je u pitanju javna potrošnja. Dugovanja iz ranijih godina uglavnom se odnose na poreze i doprinose, a tekuće obaveze se izmiruju redovno. Dug je ostao na nivou sa početka godine — malo iznad 18 miliona eura — a očekujemo zakonsko rješenje koje će omogućiti njegovo osjetno smanjenje. Takođe, uvećali smo imovinu Opštine za više od milion eura. <h2>Opština nema veze sa spomenikom Đurišiću</h2> Portal ETV: Berane su nedavno postale epicentar dešavanja zbog spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Kako se tumači takva epizoda i da li ste Vi odgovorni za nemile događaje koji su uslijedili? LUTOVAC: Opština Berane je institucija koja poštuje zakon i Ustav Crne Gore. Svi događaji koji su se desili bili su van institucionalnog okvira, a lokalna uprava nije bila involvirana u aktivnosti te vrste. Naša pozicija je jasna: grad mora ostati prostor stabilnosti, suživota i razvoja. Fokusirani smo na projekte i na kvalitetan život građana, a ne na teme koje dijele društvo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić"> <figcaption>Spomenik Pavlu Đurišiću(Photo: Pobjeda)</figcaption> </figure>  <h2>Autobuska stanica ostaje na istoj lokaciji — slijedi rekonstrukcija</h2> Portal ETV: Najavili ste rješavanje problema Autobuske stanice. Šta je do sada urađeno? LUTOVAC: Opština Berane je već preduzela niz konkretnih aktivnosti. U toku je izrada dokumentacije za osnivanje opštinskog preduzeća koje će upravljati stanicom. Izvršeno je statičko ispitivanje prenosačkog dijela objekta, koje je pokazalo da konstrukcija nije stabilna, pa je taj dio uklonjen. Trenutno se izrađuje projektna dokumentacija za njegovu rekonstrukciju. Sprovode se sve neophodne administrativne procedure, a donijeta je odluka da Autobuska stanica ostaje na postojećoj lokaciji, uz faznu sanaciju i unapređenje prostora. <h2>Kapitalni projekti</h2> Portal ETV: Na kojim razvojnim projektima radite? Šta novo planirate za građane? LUTOVAC: Opština Berane realizuje i priprema čitav niz kapitalnih projekata koji će unaprijediti saobraćaj, komunalnu infrastrukturu i kvalitet života građana. <h3>Veliki projekti za 2026. godinu:</h3> <ul> <li>Rekonstrukcija Luške ulice – 5,5 miliona eura</li> <li>Izgradnja gradske pijace – 5 miliona eura</li> <li>Rekonstrukcija magistralnog puta kroz Budimlju – preko 1 milion eura</li> <li>Izgradnja ulice koja povezuje zaobilaznicu i IDEA market – iz kapitalnog budžeta Opštine</li> </ul> Radovi planirani i započeti u 2025. godini: <ul> <li>Nastavak izgradnje obilaznice i regulacija rijeke Makve – 3,5 miliona eura</li> <li>Dapsićko–Polički vodovod i vodovod Zagrad – oko 1 milion eura</li> </ul> U pripremi: <ul> <li>javna garaža,</li> <li>rekonstrukcija ulica u Novom naselju,</li> <li>nove investicije za koje se priprema projektno-tehnička dokumentacija.</li> </ul> Sve ove aktivnosti dio su šire strategije modernizacije grada, a cilj je da građane Berana u narednom periodu obradujemo novim, vidljivim i kvalitetnim rezultatima.

Tag: dinko-gruhonjic