Iz Akcije za ljudska prava i Centra za ženska prava pozdravili su odluku Ministarstva unutrašnjih poslova da Dinari Smailovoj i Almatu Mukhamejanovu, njenom suprugu, odobri status osoba pod međunarodnom zaštitom.
Iz HRA i CŽP su podsjetili da su vlasti nakon gotovo dvije godine dugotrajnog i složenog postupka, konačano prepoznale prijetnju po bezbjednost aktivistkinje koja je javno progovorila o seksualnom nasilju i godinama se borila za prava žena u Kazahstanu. Smailova je zbog svog djelovanja bila izložena politički motivisanom progonu, pritiscima i prijetnjama.
- Pružanje utočišta Dinari i njenom suprugu je dobar primjer primjene međunarodnih standarda i stvarne zaštite ljudskih prava aktivista za ljudska prava. Očekujemo da Crna Gora ne odustane od te prakse i služi za primjer drugima- poručili su iz ovih NVO. 
 
&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

HRA i CŽP: Odluka o zaštiti Dinare Smailove pozitivan primjer zaštite ljudskih prava aktivista

U Višem sudu u Podgorici danas je održano ročište povodom zahtjeva Kazahstana za izručenje kazahstanske aktivistkinje Dinare Smailove na kojem se i tužilaštvo izjasnilo protiv njenog izručenja Kazahstanu.&nbsp;
Njen pravni zastupnik, advokat Dalibor Tomović, naveo je da su u sudnici iznijeti brojni argumenti protiv ekstradicije, ukazujući da je slučaj politički motivisan i da bi Smailovoj u matičnoj zemlji prijetila tortura.
- Radi se o procesu koji je isključivo političko-represivne prirode i ima za cilj osvetu nad Dinarom, u slučaju da bude izručena Kazahstanu - rekao je Tomović nakon ročišta.&nbsp;
On je istakao da nijedan od navoda kazahstanskih vlasti ne ukazuje na konkretno krivično djelo koje bi se Smailovoj moglo staviti na teret.
- Nismo vidjeli nijedan razuman argument od strane države molilje. Zato smatramo da Crna Gora mora poštovati princip zabrane protjerivanja, koji je zagarantovan kako domaćim zakonodavstvom, tako i međunarodnim konvencijama - kazao je Tomović.
Neočekivani obrt na današnjem ročištu bio je i stav crnogorskog tužilaštva koje se, kako je saopštio advokat, izjasnilo protiv izručenja.&nbsp;
- Bili smo prijatno iznenađeni. Smatramo da je time i tužilaštvo prepoznalo da se radi o politički motivisanom postupku - dodao je Tomović.
Odluku o izručenju donijeće vanraspravno vijeće Višeg suda, nakon što sudija za istragu iznese mišljenje o osnovanosti zahtjeva za ekstradiciju. Tomović je naveo da očekuje odluku u roku od dvije sedmice.
Dinara Smailova, koja je ranije zatražila azil u Crnoj Gori, izjavila je da vjeruje u pozitivan ishod.
- Očekujem da neću biti izručena jer je moj advokat iznio mnogo argumenata. Jedan od njih je da je moj slučaj u Kazahstanu isključivo politički, a postoji i opasnost da budem izložena torturi. Takođe, podnijela sam zahtjev za status izbjeglice pola godine prije nego što je slučaj protiv mene uopšte počeo - rekla je Smailova za medije nakon ročišta.
Dodala je i da vjeruje da je suđenje prošlo dobro, te da joj dodatnu nadu uliva činjenica da se i tužilaštvo izjasnilo protiv njenog izručenja.
&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fvisi-sud-tretirao-aktivistkinju-iz-kazahstana-kao-kriminalku-spajiceva-vlada-ocutala-zahtjev-ujedinjenih-nacija&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Duško Mihailović

Marija Žižić

1250x600

1084x550

Neočekivani obrt na ročištu: Tužilaštvo se izjasnilo protiv izručenja Smailove

Sjutra se očekuje suđenje kojim će se utvrditi da li će Dinara Smailova biti isporučena Kazahstanu ili će ostati u Crnoj Gori, kako se navodi u saopštenju, koje je Smailova poslala medijima.
Dinara Smailova živi u Crnoj Gori od kraja 2023. godine, i čeka rješenje Višeg suda, jer je njena zemlja, Kazahstan, izdala za njom potjernicu, zbog navodne prevare i širenja dezinformacija. Nada se da će je Crna Gora zaštititi i da će dobiti međunarodnu zaštitu, dok čeka odluku Višeg suda o ekstradiciji. Ukoliko bude presuda o izručenju, Smailovoj, kako se navodi u saopštenju, prijeti 10 godina zatvora, montiran krivični slučaj, mučenje, ponižavanje i psihičko nasilje.
Ona je osnivačica fonda „Ne ćuti“, koji se od 2017. bavi žrtvama nasilja, a u svojoj zemlji je razotkrila brojne slučajeve, kao i činjenicu da su neki funkcioneri i policajci bili nasilnici.
Kaže da je veoma zahvalna Crnoj Gori i da osjeća da će joj pomoći, kao što već jeste. Smailova navodi da je gone zbog njenog pravno-aktivističkog rada.
Pobjeda je ranije pisala da je u Kazahstanu preko 7000 donatora fondacije „Ne ćuti“ bilo pod pritiskom vlasti da potpišu izjavu da su prevareni. Potpisalo je samo sedam, pa su podnešene prijave za ukupan iznos od 44 eura.
Zahvaljujući toj Fondaciji, u Kazahstanu su se desile velike promjene u svijesti društva: žene više ne ćute o nasilju, pojačani su zakoni o pedofiliji, seksualnom i porodičnom nasilju, uvedene su norme protiv uhođenja i mnoge druge pravne promjene.
- Više od 60.000 žena je dobilo besplatne konsultacije u fondu „Ne ćuti“. Više od 5.000 nasilnika je procesuirano administrativno, dok je 315 krivičnih djela dovedeno do presude zahvaljujući radu fondacije - naglašeno je u saopštenju.
U zaštitu Smailove, kao borkinje za ljudska prava, stale su Ujedinjene nacije, ali i brojne međunarodne organizacije, koje su pisale Vladi Crne Gore, tražeći da je zaštiti te da je ona žrtva političkog progona.
U svojoj zemlji je poznata i kao Dina Tansari, što je njen umjetnički pseudonim. Ona je u obraćanju javnosti još 2016. izjavila da žene ne smiju ćutati o nasilju, jer ćutanje i nekažnjivost rađaju nova krivična djela!
- I sama sam žrtva grupnog silovanja i znam kako trauma nasilja utiče na čitav život žene koja ga je preživjela, kao i na njenu porodicu – kazala je Smailova.
Ističe da je ta njena javna objava izazvala talas ispovijesti i obraćanja žena iz cijelog Kazahstana, te se spontano i ubrzano pojavio pokret „Ne ćuti“.
Tada su ona i njen suprug Almat Muhamedžanov odlučili da osnuju fondaciju za zaštitu prava žena i djece koji su preživjeli nasilje.
- Sva naša aktivnost zasniva se na volonterskom radu, bez grantova i stalnog zvaničnog finansiranja. Tokom svih devet godina rada fondacije pomagali smo žrtvama nasilja pružajući besplatnu pravnu i psihološku pomoć, kao i rješavanje socijalnih problema. Fondaciju održavamo zahvaljujući dobrovoljnim donacijama građana – pojasnila je Smailova.
Od samog početka, rad te fondacije nije bio po volji državnim organima i organima reda Kazahstana.
- Od 2017. godine sam protivzakonito krivično gonjena. Ukupno je protiv mene bilo pokrenuto osam krivičnih postupaka, od kojih su dva obustavljena zbog nepostojanja krivičnog djela. Sve te prijave dolazile su od policije i nijesu uključivale stvarne žrtve – kazala je Smailova u obraćanju koje je dostavila Pobjedi.

Ukoliko Crna Gora vrati Dinaru Smailovu, čeka je 10 godina zatvora

Crna Gora je od oktobra 2023. privremeni dom Dinare Smailove – revolucionarke iz Kazahstana, kako je opisuju međunarodne organizacije. - Ja sam žena koja je preživjela grupno silovanje i zato sam decenijama kasnije osnovala organizaciju "Ne ćuti", kako bih osnažila i ostale da ne ćute - kaže u razgovoru za Radio Slobodnu Evropu. Prije devet godina osnovana je organizacija koja pomaže žrtvama da se izbore sa posljedicama porodičnog i seksualnog nasilja. A Dinaru je borba za njihova prava dovela u sukob sa kazahstanskim vlastima. Nakon što ih je javno kritikovala zbog korupcije i neefikasne zaštite žena i djece, vlasti su pokrenule postupke protiv nje. Do sada šest: za korupciju, prevare i širenje lažnih informacija. Zbog pritiska i prijetnji 2021. je napustila svoju zemlju. Prva stanica bila je Gruzija, a potom Crna Gora. Tu je zatražila azil. RSE: Dinara, možete li nas vratiti na početak – šta se dešavalo u Kazahstanu? Zašto ste odlučili da ga napustite? Smailova: Ja sam žena koja je pretrpjela grupno silovanje. I rekla sam ženama da moraju biti snažne. Za tri godine uspjeli smo da promijenimo mišljenje ljudi. Kao i zakon. Prvi zakon koji smo promijenili u Kazahstanu na tu temu je bio zakon o seksualnom nasilju. I on se primijenjuje. To je bio veoma veliki korak da jedna žena koja je i sama žrtva seksualnog nasilja ustaje, podiže glas i osnažuje druge žene da govore. Pozvali su me u Ameriku, kao ženu revolucionarku koja je promijenila mišljenje drugih. Lakše je kada i drugi misle kao i vi. Nakon Amerike sam se vratila u Kazahstan. Podigili su optužnicu protiv mene. Htjeli su da zatvorim svoju organizaciju. Mene su htjeli da ućutkaju da žene ne bih ohrabrivala da pričaju o nasilju. Ali nisu uspjeli. Iz godine u godinu smo imali sve više žena koje su prijavljivale silovanja, i djece koja su bila silovana… Zbog toga je vlastima bilo jako važno da me zaustave u tom procesu. RSE: Zašto je vlast htjela da vas zaustavi? Smailova: Zato što smo otkrili nepočinstva policije, veliku korupciju i vlastima se nije dopadalo to. RSE: Do kakvih ste sve podataka došli, šta ste postigli za pet godina rada? Smailova: Naša organizacija izmijenila je šest zakona o seksualnom nasilju žena i djece. Osim toga, u zatvoru se nalazi 314 prestupnika, odradili smo 55.000 besplatnih konsultacija i napravili call centar gdje žene prijavljuju nasilje. RSE: Zašto vas vlasti Kazahstana optužuju na širenje dezinformacija i prevare? Smailova: Sve što organizacija radi je na račun donacija. Sve što imamo je prijavljeno i sve je transparentno objavljeno na našim društvenim mrežama. 16. oktobra su podigli optužnicu protiv mene. Tek od novembra prošle godine počeli su da me traže. Optužuju me da sam ukrala donacije i da sam otišla preko granice. Govore da smo dobili 56 miliona tengi (95.000 eura) i da smo samo jedan mali dio dali advokatima. Samo za rad sa žrtvama plaćeno je 180 sati psihologa. Imali smo tim od 14 ljudi koji su dobijali platu. Plaćali smo rentiranje kancelarija. Sve to je bilo napisano u svim našim troškovima. A vlast je, uprkos transparentnosti koja je jasno vidljiva na našim socijalnim mrežama, davala lažne informacije o meni. <h2>Gruzija dala, pa povukla gostoprimstvo</h2> RSE: Vaš prvi izbor bila je Gruzija. Ali ste na neki način protjerani odatle, bio vam je zabranjen povratak. Zašto? Smailova: U Gruziju su supruga i mene pozvali pravnici koji su nas uključili u program zaštite. Gruzija nam je dala mogućnost rehabilitacije. Tamo su mi otkrili kancer materice i morala sam da ostanem da bih se operisala. Ostali smo u Gruziji, gdje smo osnovali fond Break Silence i napravili tim. Krajem septembra bili smo u Turskoj, otišli smo na tri dana i kada smo se vratili meni su zabranili da pređem granicu a mužu ne. Rekli su mi da će me ponovo vratiti u Tursku. Muž je rekao da će ići sa mnom, tako da smo se zajedno vratili u Tursku sa jednim ruksakom sa našim stvarima i bukvalno bez ičega. Sav naš rad u Gruziji je bio nasilno zaustavljen. Vlasti Gruzije nisu objasnile zašto su nam to zabranili. U tom momentu pojavilo se dosta pravnika koji su pričali da je to nepravedno. Išli u konzulat Gruzije u Istanbulu ali nismo dobili pomoć. Onda smo došli na ideju da probamo sa Crnom Gorom.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250418110412_ae4642fbb6e7a3c07fa4b696e669cc86b7bd0d6155eec5ddeda58be1ce73860d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250418110412_ae4642fbb6e7a3c07fa4b696e669cc86b7bd0d6155eec5ddeda58be1ce73860d" data-rendition-name="original" width="1597" height="898" loading="lazy" alt="Dinara Smailova sa suprugom"> <figcaption>Dinara Smailova sa suprugom(Photo: Aleksandar Ljumović (RFE/RL))</figcaption> </figure>  <h2>U Crnoj Gori očekivali zaštitu</h2> RSE: Kako ste se odlučili za Crnu Goru? Smailova: Odlučili smo se za Crnu Goru zato što je to članica NATO i zemlja koja ide ka Evropskoj uniji. To je nama bilo jako važno i nadali smo se da će nas ovdje zaštititi. Kad smo došli u oktobru 2023. odmah smo tražili azil. Policija Kazahstana podigla je protiv mene tužbu da mi Crna Gora ne bi dala taj status. Dakle 12. oktobra smo stigli u Crnu Goru, a već 16. je Kazahstan podnio tužbu. Ali nas to nije zaustavilo. RSE: Međutim i ovdje vam je prijećeno. Da li ste to prijavili policiji i kako su reagovali? Smailova: U Crnoj Gori su nas pratili. Bilo je četiri, pet slučajeva. Bilo je situacija da su nam prijetili građani Kazahstana. Čak i jedan koji živi u Italiji. On nam je prijetio da će nas prijaviti. Mi takođe u Italiji imamo boravak. To smo prijavili policiji. Kada su nas pozvali i pitali gdje tačno živimo, pomislila da to rade zbog zaštite i naivno sam im rekla. Poslije nekog vremena došla su dva policajca i odmah sam znala da će to biti hapšenje zbog ekstradicije. U tom momentu nisam imala prevodioca, slabo govorim jezik i odreagovala sam kako su zahtijevali. Oni su tražili da odemo u policijsku stanicu, gdje su mi uzeli otiske i izjavu i gdje je odmah potegnuto pitanje potjernice. Sve se dešavalo jako brzo. Policija je bila u civilu, mene su brzo izveli na ulicu, tamo je bilo tri automobila i svi su izgledali obično, ne kao policajci. Suprug je ostao kod kuće, a mene su poveli. Rekli su mu da može pješke da dođe. Uplašila sam se, mislila sam da je to neka prevara jer nisu bili uniformi. Tražila sam da suprug ide sa nama jer sam počela da sumnjam da je to policija uopšte, mislila sam da je neka druga organizacija. Kada su nas doveli u policijsku stanicu rekli su mi da moram da budem pritvorena, sve su mi objasnili, doduše bez prevodioca, na nekom polu-konfuznom jeziku, ali su mi ipak objasnili kako će se stvari odvijati po pitanju moje ekstradicije. Ujutru je suprug obavijestio crnogorske pravnike i novinare i svi su se ujedinili jako brzo, i našao mi se advokat koji je pružio pomoć po pitanju ekstradicije. Podržavaju me organizacije - od lokalnih ženskih iz Crne Gore do Evropskog parlamenta. <h2>Živimo u iščekivanju</h2> RSE: Da li strahujete da ćete, ipak, biti izručeni? Smailova: Živimo u iščekivanju, to je jako teško kada ne znaš svoju budućnost, kada ne razumiješ kako će se sve završiti. Ipak se nadam da će se mojim slučajem baviti ispravno i da će ga dobro procijeniti. Kad sam bila na sudu, sudije i advokati su rekli da šteta zbog koje su me osudili i sude mi je svega 42 eura. Ipak, moja nada je Crna Gora, koja je demokratska zemlja. Crna Gora se jako dopada i mom suprugu. Posebno mu se sviđa priroda. RSE: Kako provodite vrijeme dok čekate odluku? Smailova: Počela sam da slikam, idem na izložbe i trudim se da prodam svoje slike. To nas održava u životu što možemo da se bavimo i umjetnošću i da skrenemo misli sa našeg problema. Ovdje se osjećam sigurno za razliku od Kazahstana. Tamo ne bih mogla da djelujem kao što djelujem ovdje. Zato sam zahvalna i Crnoj Gori i ljudima koji nas podržavaju. RSE: Kako vam odavde izgleda situacija sa ženama u Kazahstanu? Smailova: Želim da kažem da su naše žene velike i jake. Vidjela sam mnogo strašnih situacija i kako su se naše žene dizale iz svih tih problema. Vidjela sam i kako jedna naša žena može biti primjer za stotine, za hiljade. U Kazakstanu se dešava ženska revolucija. Sve će se popraviti, ali glavno je da se ne ćuti. Kazahstanskim ženama je potrebna pomoć, kao i novinarima i pravnicima... I molim čitav svijet da pomogne Kazahstanu. Ne ćutite!

Čekajući azil u Crnoj Gori: Dinarin put od traume do spašavanja drugih

Crnogorska policija je u Budvi uhapsila Dinaru Smailovu, državljanku Kazahstana, postupajući po nalogu Višeg suda u Podgorici, koja je jutros puštena da se brani sa slobode. Tim povodom oglasili su se iz Crnogorskog PEN centra i apelovali na nadležne institucije da Smailovoj pruže zaštitu i da ne dozvole da bude izručena represivnom režimu.
- Riječ je o istaknutoj aktivistkinji i braniteljki ljudskih prava, poznatoj po borbi protiv seksualnog nasilja i nekažnjivosti u Kazahstanu, te osnivačici fondacije NeMolchiKZ- napominju iz PEN centra.
Iz Crnogorskog PEN centra podsjećaju da je Smailova pokrenula brojne kampanje podrške žrtvama seksualnog i porodičnog nasilja.
- &nbsp;Zahvaljujući njenom radu, u Kazahstanu su donijete presude protiv 239 silovatelja, dok je preko 200 policijskih službenika disciplinski procesuirano zbog nepostupanja prema prijavama žrtava. O svom iskustvu, borbi i pritiscima kojima je izložena, govorila je i pred Ujedinjenim nacijama, što dodatno potvrđuje njen međunarodno prepoznat status braniteljke ljudskih prava- ističu iz PEN centra.
Iako se Smailova nalazi pod prijetnjom političkog progona u matičnoj zemlji, crnogorske institucije su je tretirale kao opasnu kriminalku, ističu iz PEN centra apelujući da se takvo nešto ne smije događati.
- Ono što je posebno alarmantno jeste da su Ujedinjene nacije još u avgustu 2024. eksplicitno upozorile Crnu Goru da je riječ o aktivistkinji koja je izložena represiji zbog svog rada na zaštiti ljudskih prava, te da bi izručenje moglo predstavljati ozbiljno kršenje međunarodnog prava- poručili su iz PEN centra.
Uprkos tom upozorenju, kako ističu, Vlada Crne Gore – konkretno Ministarstvo unutrašnjih poslova – nije dostavilo te informacije pravosudnim organima koji su odlučivali o njenom lišenju slobode.&nbsp;
- Takav propust ne može se tumačiti kao tehnička greška, već kao zabrinjavajući znak institucionalne nesposobnosti, ili još gore – političke volje da se ignorišu međunarodne obaveze kada su u pitanju ljudska prava- kazali su.
Ministarstvo unutrašnjih poslova, naglasili su iz PEN centra, je i ovoga puta demonstriralo svoj hronični problem – nedostatak institucionalne odgovornosti, nesposobnost koordinacije i propuštanje da postupi po ključnim međunarodnim dokumentima.&nbsp;
- Odgovornost za zataškavanje upozorenja UN-a i direktno ugrožavanje bezbjednosti Dinare Smailove ne može biti razvodnjena administrativnim izgovorima – radi se o ozbiljnom propustu koji zahtijeva momentalnu institucionalnu i političku odgovornost- upozorili su iz PEN centra.
Posebno je, kako navode iz Crnogorskog PEN centra, poražavajuće što se ovakav čin dešava u zemlji koja je važila za regionalno utočište aktivistima koji su bježali od autoritarnih režima jer su drugačije mislili, govorili i djelovali. Crna Gora se time ne odriče samo međunarodnih standarda – već i vlastite tradicije pružanja utočišta onima koji su progonjeni zbog svog angažmana za slobodu i pravdu.
- Pozivamo nadležne da hitno prekinu ovu farsu od postupka i da Dinari Smailovoj pruže zaštitu, a ne izručenje represivnom režimu. Crna Gora se mora odlučiti: hoće li biti zemlja u kojoj se poštuju međunarodno priznati standardi ljudskih prava – ili tek servis za političke obračune autoritarnih režima- zaključuje se u saopštenju Crnogorskog PEN centra.

Crnogorski PEN centar poziva nadležne da pruže Smailovoj zaštitu a ne da je izruče represivnom režimu

Crnogorski helsinški odbor za ljudska prava (CHO) poziva pravosudne i organe vlasti u Crnoj Gori i očekuje da oni ne izvrše ekstradiciju aktivistkinje za ljudska prava Dinare Smailove.
Smailova je, kako navode u saopštenju, zatražila azil u našoj zemlji još u oktobru 2023.&nbsp;
- Nedavno hapšenje i pritvaranje gospođe Smailove pokazuje da predstavnici vlasti razmišljaju o njenom progonu, tj. o isporučivanju Kazahstanu, đe joj je ugrožena bezbjednost zbog njene aktivnosti vezane za zaštitu ljudskih prava - ističu iz Crnogorskog helšinskog odbora.&nbsp;
Pozivaju nadležne organe da poštuju međunarodne konvencije i pravila o ljudskim pravima i slobodama koji izričito zabranjuju ekstradiciju u ovakvim slučajevima.&nbsp;
- Očekujemo da se u vezi ovog slučaja hitno i principijelno oglasi i Zaštitnik ljudskih prava i sloboda (Ombudsman). On mora jasno upozoriti vlasti da ne krše ljudska prava gospođe Smailove - navodi se u saopštenju.
Crna Gora, kao demokratska zemlja koja, kako dodaju, bar zvanično baštini evropske demokratske i civilizacijske vrijednosti i principe i koja je potpisnica svih relevantnih međunarodnih dokumenata koji tretiraju ljudska prava i slobode, ne smije dozvoliti da se "zbog neznanja, inertnosti, nekompetentnosti ili korumpiranosti aktuelne vlasti i pravosuđa, flagrantno krše prava, fizička bezbjednost i sloboda osoba koje se, kao u ovom slučaju, zalažu za prava žena i djece u svojoj domovini".
- Progon gospođe Smailove mora biti prekinut. Ne vidimo razloge zbog kojih ona ne bi dobila azil u našoj zemlji i pozivamo Vladu Crne Gore da se pozitivno izjasni o njenom zahtjevu - poručili su iz Crnogorskog helšinskog odbora.

CHO: Vlast u Crnoj Gori ne smije isporučiti Dinaru Smailovu

Kazahstanska aktivistkinja za ljudska prava Dinara Smailova kazala je danas ispred Višeg suda u Podgorici da &nbsp;je već devet godina izložena progonu u svojoj zemlji zbog borbe za prava žena i djece žrtava nasilja
- U Kazahstanu sam od samog početka svojih aktivnosti bila progonjena zbog raznih krivičnih slučajeva koje su mi podmetale vlasti – kazala je Smailova novinarima, navodeći da je članica jednog fonda za zaštitu ljudskih prava od 2014. godine.
Ona je podsjetila da je 16. oktobra 2023. godine u Crnoj Gori zatražila politički azil, ali da do danas nije dobila status izbjeglice. Prema njenim riječima, do sada su vođena dva intervjua, ali bez konkretnog rezultata.
- Juče popodne sam iznenada uhapšena i privedena u policijsku stanicu u Budvi, gdje sam provela dan u ćeliji. Danas su me sa lisicama na rukama odveli na sud - ispričala je Smailova.
Kazala je da prilikom hapšenja nije imala ni advokata ni prevodioca, te da je potpisivala dokumenta ne znajući šta u njima piše. Tek je kasnije, kako je navela, dobila pravnu pomoć i mogućnost da razgovara sa advokatom.
- Sud je odlučio da mi oduzme pasoš, ali da me pusti na slobodu. Odluka o ekstradiciji još nije donešena. Sada čekamo da mi se dodijeli status političke izbjeglice - kazala je Smailova.
Ona se zahvalila sunarodnicima i pristalicama koji su je podržavali sve ove godine.&nbsp;
- Ovo je bila prava ženska revolucija u Kazahstanu. Zbog toga sam i progonjena. Molim vas, ne ćutite. Nastavite da podržavate fond i borbu za ljudska prava – poručila je Smailova.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fsmailova-ostaje-na-slobodi-dok-crna-gora-odluci-o-zahtjevu-za-azil&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Smailova: Prošla sam kroz progon i hapšenje, čekam odluku o azilu

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: dinara-smailova