Crnogorski PEN centar oštro je reagovao na odluku menadžmenta RTCG da ukine radno mjesto dugogodišnjoj rediteljki Danijeli Popović, ocjenjujući da se radi o politički motivisanom aktu i nastavku sistemskog progona profesionalaca unutar Javnog servisa.
- Iz duga prema političkim partijama koje su ga mimo zakona i protivno sudskim presudama nametnule za direktora RTCG, Boris Raonić se od početka upravljanja podlo obrušio na profesionalce što su decenijama kreirali programe te kuće i obezbjeđivali joj ugled - navode iz PEN-a.
Ovoga puta, kako ističu, na udaru ideoloških makaza Raonićeve uprave našla se rediteljka koja u RTCG radi punih 26 godina, od čega 24 na mjestu reditelja. 
- Danijeli Popović ukinuto je radno mjesto, odnosno radno mjesto reditelj 1. Nakon dvije i po decenije rediteljskog posla u RTCG stvorena je prava riznica filmova, emisija i serijala na kojima je Popović radila kao rediteljka, sekretarka režije ili pomoćnica reditelja. Rezultati njezina rada dakako nijesu samo uspjeh kuće u kojoj radi već i ukupne crnogorske kulture, pa ćemo nekolo bitnijih navesti: dokumentarni serijal Gorski vijenac izbliza, koji se inače koristi kao nastavno sredstvo u srednjoj školi; dokumentarni film Crna Gora u jeziku i vremenu; San i java jednog kralja; Uticaj gnostike na kulturu Crne Gore; Serijal o crnogorskoj kulturnoj baštini, te brojni igrani serijali, muzički spotovi, emisije i tako dalje - podsjećaju iz PEN-a.
Dokumentarni film Život prožet Štrpcima je, kako podsjećaju, premijerno prikazan u februaru 2024 - priča je o jezivom zločinu s početka 1990-ih, otmici putnika koje je iz voza na liniji Beograd - Bar u mjestu Štrpci, izvela vojska Republike Srpske koja je u cijelom regionu primljena s posebnom pažnjom. 
- Prije četiri godine uspostavljena je funkcija ombudsmana RTCG, a za prvu ombudsmanku, u mandatu od 2021. do 2024. izabrana je Popović. Mandat ombudsmana obavljala je s velikim entuzijazmom i strogo po pravilima koja definišu njezine nadležnosti u RTCG. Samo u tom periodu evidentiran je veliki broj nepravilnosti i politički motivisanih progona članova kolektiva RTCG od Raonićeve uprave: Procesuirano je 76 prigovora, od kojih je 36 usvojeno, odnosno utvrđena je opravdanost njihovog podnošenja - navode iz PEN-a.
Poručuju da je najnovije šikaniranje i moguće ostavljanje bez posla rediteljke Popović nastavak omalovažavanja zapošljenih i bezobzirnog korišćenja resursa RTCG za politički interes autoritarnih djelova aktuelnog režima čiji je Raonić promoter. 
- O ovome, kao i o svim prethodnim nemilim slučajevima u RTCG na koje je Crnogorski PEN centar reagovao, izvijestićemo inostrana udruženja novinara i pisaca, građanske aktiviste i akademske ustanove u EU koje štite ljudska prava i slobode - zaključili su iz Crnogorskog PEN-a.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

PEN centar: Moguće ostavljanje bez posla rediteljke Danijele Popović nastavak omalovažavanja zapošljenih

Najveća greška u istoriji RTCG, njen aktuelni nezakoniti rukovodilac Boris Raonić, nezaustavljivo je vodi ka urušavanju i uništenju u programskom, kadrovskom, finansijskom i svakom drugom pogledu.&nbsp;
Posljednja na meti ovoga stručnjaka, skromnog obrazovanja i još skromnijeg znanja kada je riječ o ovom mediju, našla se dugogodišnja rediteljka i bivša ombudsmanka RTCG Danijela Popović. Upravo ovih dana dobila je ponudu da nakon 25 godina uspješnog i kreativnog rada kao rediteljka pređe u odjeljenje Multimedija i dizajn. (To je grafički servis reditelja i urednika.) Popovićeva će ubuduće, dok sud ne odluči drugačije, svoju pokazanu i dokazanu kreativnost morati da zamijeni pritiskanjem tastera. Primorana je na krajnje neprofesionalan, neljudski način, jer je njeno radno mjesto reditelja – ukinuto, bez najave! Niko joj do sada nije saopštio što je konkretno njen budući posao, a kamoli da joj obezbijede obuku za to radno mjesto, što im je dužnost.&nbsp;
Ako odbije premještaj slijedi otkaz. No, ko u RTCG ali i Crnoj Gori poštuje odluke suda?!!! Generalni direktor RTCG kao i Savjet te medijske kuće sigurno ne.&nbsp;
Da li se Danijela Popović zamjerila generalnom kao ombudsmanka zbog svog profesionalizma i nepristrasnosti, da li zbog javnog povlačenja kandidature za ombudsmana u moju korist, iako je ispunjavala sve uslove, da li zbog toga što je Crnogorka...?&nbsp;
Ne treba zanemariti činjenicu da su Raonićevim progonima uglavnom izložene kolege koje se izjašnjavaju kao Crnogorci za koje, izuzev te činjenice, ne može imati drugo opravdanje.
Treba podsjetiti da je Danijela Popović, za koju sada Raonić kaže da nije dovoljno bila angažovana kao rediteljka, uradila i režirala sate programa, kako informativnog, tako i igranog i dokumentarnog. O kvalitetu njenog rada dovoljan je podatak da se neke njene emisije &nbsp;koriste kao nastavno sredstvo u srednjim školama. Očigledno to nije dovoljan argument za Raonića.
Možda je Popovićeva mogla proći i „gore“? Kao novinari koji su iz Televizije nevoljno prebačeni na Radio. (Vjerovatno Raonić nije više mogao da ih gleda a i radio ima neuporedivo manje pratilaca od TV.)
Da li je to manja degradacija u odnosu na odluku Raonića da vrhunskog inženjera, koji je sa mnom 2009-te odradio odličan posao u studiju RAI u Bariju, prilikom rada na TV mostu povodom 100 godišnjice Guljielma Markonija u Crnoj Gori, premjesti u Odjeljenje statistike?
Ili kada je dugogodišnju uglednu urednicu preselio u Dokumentaciju da popisuje kasete.&nbsp;
Ovdje se ne završava spisak njegovih nepočinstava jer u zemlji u kojoj se ne poštuju i ignorišu sudske presude koje se odnose na njega ovaj svemoćnik je nedodirljiv. Tako ratuje protiv oba sindikata u RTCG i očigledno je vrlo ubjedljiv &nbsp;kod nekih članova da napuste sindikate.
Poduži je spisak uglednih profesionalaca koji nijesu po ukusu Raonića, a i onih po čijem diktatu nezaustavljivo urušava tu medijsku kuću, jer uglavnom su to medijski radnici koji su ostavili trag u RTCG i doprinosili njenom razvoju.
„Proslavio“ se i na međunarodnom planu jer je prva odluka koju je donio kada je zasio na tron bilo gašenje Odjeljenja za italofonsku saradnju što je šokiralo italijanske partnere ali i ostale članove ove asocijacije iz drugih zemalja. Upravo na nedavnoj proslavi u Rimu jubileja 40 godina Comunita italofona kojoj sam prisustvovala, jer kolege ne zaboravljaju moj dosadašnji učinak i rezultate, više puta je pomenut ovaj nerazumni i sramni postupak Raonića. Štaviše on je ignorisao sve pokušaje rukovodstva Italofonske zajednice da stupe sa njim u kontakt, ne odgovara na meilove....
Ne čudi s obzirom da Raonić ne komunicira ni sa svojim kolegama u kući kojom rukovodi. (Ako se uopšte može nazvati kolegom jer on je svemoćan kao Bog, tačnije njegova karikatura, kao što je karikaturalna i država koja ne reaguje i dozvoljava da se sve ovo dešava.)
&nbsp;Zar takvo ponašanje dolikuje čelniku javnog servisa jedne države koja pretenduje da uđe u EU i hvali se na sva zvona svojim rezultatima?!
To što se Raonić obračunava na ovako primitivan način sa provjerenim kadrom u tom mediju za neke vjerovatno i nije problem. (Medijskim radnicima u Crnoj Gori solidarnost nikada nije bila jača strana.) Međutim, problem je za sve građane Crne Gore, koji finasiraju ovaj medij, jer to radi na račun kvaliteta programa. (Sve češće čujemo gledaoce koji tvrde da program uopšte ne gledaju.)
Da paradoks bude veći za sva ova i mnogobrojna druga „postignuća“ ovaj stručnjak dobija, za crnogorske prilike enormnu platu, koju nema, javna je tajna, niko od rukovodstva ove države. Evidentno ne samo da im to ne smeta jer mudro ćute nego, očigledno iz nekog interesa, pogrešno javno tumače upozorenja EU da se konačno u javnom servisu primijeni Zakon i ispoštuju sudske odluke.
Pejović je pismo uputila ambasadama SAD-a, EU u Crnoj Gori i specijalnom izvjestiocu Evropskog parlamenta za Crnu Goru Marjanu Šarecu&nbsp;

1250x600

1084x550

Kad Raonić kažnjava profesionalnost: Dugogodišnja rediteljka primorana da dokazanu kreativnost zamijeni pritiskanjem tastera

Da je Crna Gora postala zemlja čuda u kojoj žive ljudi koji joj ne žele dobro, pokazuje najsvježiji &nbsp;primjer iz Štitarica, u kojem su “oslobođeni” &nbsp;stanovnici na bijedan, kukavički način prešegali jarbol i uklonili ga zajedno sa zastavom. Ne bilo kojom, nego državnom zastavom - navela je članica Glavnog odbora Liberalne partije Danijela Popović.
- Ohrabreni očigledno onim kojem “njegove nekadašnje podjele leže na duši” i čiji je ideološki uzor i dalje onaj iz “drugog oka u glavi”, pa po ugledu na njega donosi idejno rješenje za logo Skupštine Crne Gore na kojoj se nalazi zgrada Zetske banovine. Ohrabreni očigledno i, kako ga naš nezainteresovani premijer nazva, Dalaj Lamom sa čela Skupštine, koji na drzak način uklanja državnu zastavu iz hola Parlamenta. Da je svjetlost ne ošteti?! Mora da su i ovu iz Mojkovca sklonili kako bi je sačuvali od sunca - istakla je Popović.
Pretpostavlja da bi, kako je dodala, "i sve nas koji volimo i poštujemo ovu državu volio da skloni sa svjetlosti, da mu ne smetamo".
- Ali, gospodine predsjedniče crnogorskog Parlamenta, neće Vam uspjeti, jer mi to nećemo dozvoliti. Crnogorska opozicija, zajedno sa liberalima, po strani mora ostaviti sve druge razlike i zajednički pružiti odgovor na ovakve provokacije koje inspiriše vrh vlasti i koje sad već prelaze mjeri zdravog razuma. Samo zajedno, sa jasnim ciljem – sačuvati građansku Crnu Goru i dostojanstvo svakog njenog čovjeka, možemo pružiti otpor svakodnevnom pravnom i svakom drugom nasilju - navela je Popović.
A premijera i njegove poslanike i druge koalicione partnere, kako je kazala, apolitičnim "iznadsituašima", pitala je: "Je li vam ovo u redu?".
- Ne, neće nam je niko niđe ponijeti, ali što je pokušava u nešto drugo pretvoriti, bez svoje suštine i identiteta, vama očigledno nije mnogo stalo dok god dijelite jednu od 33 fotelje u Vladi Crne Gore - zaključila je Popović.

Popović: Mandić inspiriše skrnavljenje crnogorskih zastava po Crnoj Gori, dok partneri u vlasti ćute radi fotelja

Podgoricu ćemo pozicionirati kao lidera u održivom upravljanju otpadom i zaštiti životne sredine, ali i učiniti prepoznatim turističkim centrom. Savjest me natjerala da se pridružim Evropskom savezu, kako bi Podgorica bila grad za primjer, kazala je kandidatkinja za odbornicu na listi „Evropski savez – Boris Mugoša (SDP, SD, LP i građani) – Podgorica za primjer“, Danijela Popović.&nbsp;
- Drage sugrađanke i sugrađani, kao neko ko je lično i profesionalno zadovoljan svojim dostignućima, nijesam sebe nikad vidjela u politici. Međutim, zbog katastrofalnog stanja naše Podgorice, savjest me natjerala da se uključim i dam svoj doprinos. Iz tog razloga, stavljam se na raspolaganje Evropskom savezu, kako bi Podgorica bila grad za primjer - poručila je Popović.&nbsp;
Popović je predstavila projekat Evropskog saveza “Kultura čistog vazduha”.&nbsp;
- Projekat "Kultura čistog vazduha" značio bi da bi vikendom Trg nezavisnosti bio zona bez motornih vozila, što znači da bi građanima pružili priliku da uživaju u čistom vazduhu, kao i u kulturnim sadržajima. Na raznim punktovima Trga nezavisnosti održavale bi se razne radionice, ulične svirke, mini-predstave, kao i male izložbe. S tim u vezi, raduju me ideje da u naredne četiri godine posadimo 4000 stabala na brdima u Podgorici i oko Podgorice, kao i na Ćemovskom polju. Ova inicijativa ima za cilj ne samo ozelenjavanje i unapređenje ekološke strukture Podgorice, već i dugoročno poboljšanje kvaliteta vazduha i očuvanje prirodnog pejzaža - navela je Popović.&nbsp;
Prema njenim riječima, na svim preostalim netaknutim površinama podgoričkih brda biće uvedena zabrana gradnje u narednih 30 godina.&nbsp;
- Na ovaj način, sačuvaćemo ih kao zelene zone i prirodne resurse za buduće generacije i prirodi dati šansu za oporavak. Zbog ubrzane urbanizacije Podgorice, zeleni koeficijent će postati sastavni dio planske dokumentacije za dobijanje građevinske dozvole. To znači da će izvođači radova morati da prilikom izgradnje objekata, bez obzira da li se radi o stambenim, privrednim ili drugim objektima, u zavisnosti od kvadrature, ispune potrebnu kvotu zelenila za parcelu - objasnila je Popović.
Svjedoci smo, napominje, da je Podgorica zatrpana smećem.&nbsp;
- Zato, najvažniji projekat od svih je uspostavljanje velikog reciklažnog pogona na području deponije. To će biti jedan od ključnih koraka održivog upravljanja otpadom. Ovaj projekat, osim što će značajno smanjiti količinu otpada u glavnom gradu, doprinijeće ekonomskom razvoju kroz stvaranje novih radnih mjesta i podršku zelenoj ekonomiji. Kroz ovaj sistem, Podgorica će se pozicionirati kao lider u održivom upravljanju otpadom i zaštiti životne sredine - kazala je Popović.&nbsp;
Popović poručuje da će nova gradska uprava, čija okosnica će biti Evropski savez, predano raditi i na brendiranju Podgorice, transformišući njen imidž, kako Podgorica ne bi bila prepoznata samo kao tranzitni centar, već i kao turistički.&nbsp;
- Grad će se pozicionirati kao destinacija koja nudi ispunjen, svestran i bogat višednevni boravak za posjetioce sa najrazličitijim interesovanjima. Svestran i bogat kulturni sadržaj, kao i brojne zabavne manifestacije, poboljšanje turističke infrastrukture, učiniće da Podgorica postane atraktivno odredište koje privlači domaće i strane goste - zaključila je Popović.

Popović: Pozicioniraćemo Podgoricu kao prepoznatljiv turistički centar

Kandidati za ombudsmana Radio televzije Crne Gore Danijela Popović i Žarko Božović povukli su kandidature za ombudsmana Javnog servisa u korist koleginice Vesne Pejović o čemu su sinoć obavijestili Savjet te medijske kuće.
Oni su u obavještenju o povlačenju svojih kandidatura kazali da je dugogodišnja novinarka-urednica u TVCG Vesna Pejović autorka brojnih emisija i serijala, ali i jedna od autorki i potpisnica novinarskog Kodeksa.
- Podsjećamo da je Vesna Pejović kao dugogodišnja predsjednica Nezavisnog sindikata novinara jedna od inicijatorki i osnivača Novinarskog samoregulatornog tijela, prvog u istoriji novinarstva u Crnoj Gori. Takođe je od 2006. u tom tijelu 4 godine bila zadužena za praćenje i analizu elektronskih medija i jednom mjesečno, na konferenciji za novinare javno su iznosila ključne probleme u kršenju novinarskog kodeksa, a na konkretnim primjerima ukazivala na medije koji krše Kodeks – navode oni u pismu Savjetu.
U prijavi za konkurs, kako kažu Popović i Božović, Pejović je, na osnovu velikog iskustva i znanja, objasnila članovima Savjeta kako i šta treba da radi ombudsman RTCG.
- Smatramo da koleginica Pejović, sa kojom dijelimo iste svjetonazore, svojim intelektualnim i profesionalnim kapacitetima, kao i velikim iskustvom koje ima u novinarstvu, zaslužuje da obavlja posao zaštitnice prava slušalaca, gledalaca i čitalaca Radio Televizije Crne Gore – zaključuju Popović i Božović u obraćanju Savjetu.
<h2>&nbsp;KONTROVERZE</h2>
&nbsp;Institucija ombudmsna RTCG-a je u v.d. stanju već oko tri mjeseca koliko, uz dva propala konkursa, traje izbor kojeg su, poput izbora generalnog direktora, od samog starta pratile kontroverze, a glavnu rolu i u tom slučaju igrao je predsjednik Savjeta Veselin Drljević.
&nbsp;Prvi konkurs propao je 13. juna kada nijedan od četvoro kandidata prijavljenih na tom javnom pozivu za izbor ombudsmana nije na tajnom glasanju dobio glasove većine prisutnih članova. I na tom konkursu su učestvovali dosadašanj ombudsmanka Popović i novinar RTCG-a Žarko Božović. Osim njih dvoje na javni poziv javila se tada i dugogodišnja novinarka Javnog servisa i predsjednica Reprezentativne organizacije sindikata RTCG Slavica Kruščić-Vasović, ali i sportski novinar dnevne novine „Dan“ Todor Brajković.
&nbsp;Upravo je učešće Brajkovića stvorilo još jednu izbornu kontroverzu u Javnom servisu jer je pravna služba njegovu kandidaturu ocijenila kao ispravnu, iako je upitno da li je ispunjava propozicije konkursa, s obzirom da se od kandidata za ombudsmana zahtijeva najmanje deset godina radnog iskustva u audio-vizuelnim medijima.
&nbsp;Osim toga što je u pitanju novinar štampanog medija, potpredsjednica Savjeta Marijana Camović-Veličković problematizovala je tada i njegove lične veze sa predsjednikom Savjeta Veselinom Drljevićem, jer je riječ o generalnom sekretaru Udruženja sportskih novinara Crne Gore, čiji je predsjednik sam Drljević.
&nbsp;Drljević je u više navrata relativizovao činjenicu da je njegov kolega radio u štampanim medijima tvrdeći da on nema ugovor o radu sa dnevnim novinama „Dan“ već sa firmom „Jumedia mont“, koja u svom vlasništvu osim dnevnih novina ima i dvije radio stanice i portal, te da su svi koji su sa tom firmom imali ugovore bili u obavezi da rade za svaki od tih medija, te da iz toga proizilazi da Brajković ima potrebno iskustvo iz audio-vizuelnih medija.
&nbsp;I pored činjenice da portal „Dan“ najduže tri godine postoji u formi koja ima audio-vizuelne sadržaje, te da ne postoji traga da je Brajković nešto radio u tom smislu, osim njegovih tekstova prenešenih iz dnevne novine, kao i da su dva radijska kanala u posjedu „Jumedia monta“ muzičke stanice, pravna služba RTCG -a, ali i ostali članova Savjeta, prihvatili su ovakvu argumentaciju i ocijenili kandidaturu Brajkovića kao validnu, a Drljević je odbio da se izuzme iz glasanja tvrdeći da tu nema nikakvog konflikta interesa, iako je potvrdio da je prijatelj sa njim i da je ponosan na to prijateljstvo.
&nbsp;Nakon tog propalog konkursa, na ponovljeni se opet prijavio Todor Brajković, koji je tom prilikom i izabran, nakon čega su ostali kandidati pisali svim relevantnim medijskim tijelima, stranim diplomatskim predstavništvima, nakon čega je on podnio ostavku u kojoj je napisao da ne želi da iko ubog njega i njegovog izbora „osjeća bilo koju vrstu neprijatnosti“.
&nbsp;No, to Brajkovića nije ipak spriječilo da se prijavi i na treći javni poziv, o čemu Savjet danas treba da se izjasni nakon izbora genralnog direktora. Osim Brajkovića, Popović i Božovića na konkurs se za ombudsmana prijavio se i urednik TV 777 Milutin Stijepović.
&nbsp;Nakon izmjena Zakona o RTCG, amandmanima pisanim u kabinetu generalnog direktora Javnog servisa Borisa Raonića, tokom brzometne skupštinske IBAR sesije, promijenjeni su i uslovi na trećem, u odnosu na prethodna dva javna poziva za izbor ombudsmana, pa se umjesto dosadašnjih deset godina iskustva u audio-vizuelnim medijima, od kandidata traži pet godina iskustva rada u novinarstvu i/ili nauci o medijima.
Osim toga, uslov je i da na tu poziciju ne mogu biti imenovana lica zaposlena ili radno angažovana u pravnim licima koja se bave audiovizuelnim medijskim uslugama i onlajn medijima, zbog potencijalnog konflikta interesa.

Duško Mihailović

Popović i Božović povukli kandidature u korist Pejović

Goran Karan jedan je od najprepoznatljivijih pjevača i autora čije pjesme već decenijama žive uz publiku širom regiona. Publika u Herceg Novom pamti ga još od pobjede na festivalu Sunčane skale, a ovom prilikom ponovo dolazi na Praznik mimoze, gdje će nastupiti zajedno s Ninom Badrić.&nbsp; U razgovoru otkriva koliko mu je mediteranski duh tog grada blizak i zašto vjeruje da pjesme ne stare zajedno s izvođačima. Njegovu muziku i životni put prati poseban ritam življenja i stvaralaštva, vođen otkucajima srca.&nbsp; Između mora, uspomena i muzike koja traje, Goran Karan govori o emociji kao jedinoj istinskoj mjeri vremena. Često se vraćate u Herceg Novi, ne samo kao izvođač nego gotovo kao neko ko se tom prostoru povjerava. U jednom intervjuu ste rekli da Vam je „život najbliži onda kada ga ne požurujete“. Da li je Herceg Novi za Vas upravo to mjesto? I kakav je Vaš doživljaj kada pjevate ovdje, a ne negdje drugo? - Herceg Novi ima jednu dugu, lijepu priču u mom životu. Još od "Ružo moja" bila i pobjede na Sunčanim skalama prije dvadeset i jedne godine, preko brojnih nastupa – od Dana mimoze, maskembala, picigina – sve se to nekako skupilo u jedno posebno iskustvo. Zato mi je Herceg Novi mjesto kojem se uvijek rado vraćam. Mi u Dalmaciji i ovdje dijelimo isti mediteranski duh, sličnu energiju i senzibilitet. Dolazim s velikim zadovoljstvom, i lično i profesionalno. Ponovo dolazim na Praznik mimoze, ovog puta s koleginicom Ninom Badrić. Organizator je uložio velike napore da Dan mimoze i ovaj put zamiriše – &nbsp;i to i karanfilima. Stvarno se radujem dolasku, predstavićemo i neke nove članove. Guštaćemo - prvo Dan zaljubljenih, te Dan Mimoze.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260209110212_9e96e39f74aace4505a5e76f364bd6dcef89c9e3c86ba9805802021ff95bd987.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260209110212_9e96e39f74aace4505a5e76f364bd6dcef89c9e3c86ba9805802021ff95bd987" data-rendition-name="original" width="1365" height="2048" loading="lazy" alt="Goran Karan"> <figcaption>Goran Karan(Photo: Privatna arhiva)</figcaption> </figure>  Herceg Novi, Praznik Mimoze, picigin – koliko Vam je taj duh blizak kao umjetniku? -Jako. Taj ekipni duh, u kojem se ljudi zapravo ne takmiče nego dijele prostor, energiju i neka mala domaća, slatka podbadanja – to mi je izuzetno blisko. Sve je to vrlo slično moru i planinama iz kojih dolazim. Isti kamen, isti vjetar. Vaša muzika se često opisuje kao emotivna i mediteranska. Kako se taj izraz mijenjao kroz godine i lična iskustva? -Godine su donijele i sreću, i nadu, i razočaranja, i suze, i smijeh. Život. Znači, sve što stane u puno dana, u jedan lijepi broj godina. Veći dio mog života i iskustava dogodila se prije digitalne revolucije. Moja su sjećanja analogna – pamtim mirise, boje, ukuse, dodire. Više osjećanja nego same slike. A naučiš s godinama da postaneš u određenim stvarima rezervisaniji, ali svejedno unutra srce zakuca. Kad nekoga voliš, i dalje srce grize nokte, ko pubertetlija. Imao sam veliku sreću, ogromno zadovoljstvo i čast sarađivati sa nekim od najvećih autora - Zdenko Runić, Zrinko Tutić, Rajko Dujmić, Arsen Dedić, pjevati sa Oliverom, sa Kemalom, sa Doris i sa još puno, puno stvarno talentovanih, izvanrednih i osoba i umjetnika.&nbsp; Tako da mi je u okviru tog stvarno divnoga kataloga, na kojem sam zahvalan, najbitnije zapravo stihovima otkriti ono što se meni sada događa i što mi je važno. I to uvijek zadire u najintimnije trenutke. Paradoks, što ličniju pjesmu napišeš svojim vlastitim jezikom i jezikom kraja iz kojeg dolaziš, to je poruka univerzalnija. Publika to osjeti. Pjesme možda jesu „poslane“ na određene adrese, ali tek kad se neko u njima prepozna, one zaista počnu živjeti. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D4eYDnXZv_gE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Postoji li pjesma iz Vaše diskografije koja Vam danas znači nešto sasvim drugo nego u trenutku kada je nastala? - Gotovo svaka. Recimo, pjesma "Prozor kraj đardina" – možda najdraža pjesma koju mi je povjerio Zdenko Runjić. Iako se to mijenja iz dana u dan, na koncertima često osjećam da mi je ta pjesma posebno draga. S vremenom, slike i osjećaji povezani s ovom pjesmom mijenjaju se. Nekada mi je značila jednu sliku, danas drugu, ali obje imaju istu vrijednost. Prošlo je mnogo godina, a sve više osjećam da ta priča postaje dio mene, da je sve istinitija i snažnija. Pjevanje i interpretacija pjesme za mene znače mnogo više od samog izvođenja. Trudio sam se uvijek paziti što ću reći jer, ako pjevaš nešto što nisi doživio, vjerujem da će ti se to uskoro dogoditi. U pjesmi uvijek mora da postoji prozor nade, mogućnost bar oprosta ako ne pomirenja. A, onda &nbsp;"Lipa si, lipa"...uvijek lipa bez obzira koliko godina ima, ona ostaje temelj trajanja veze i braka. Treba je njegovati i čuvati, i kad je lagano i kada je teško. "Kuća naše pisme ", gradi se svaki dan. Nije jasno kada je sve počelo, ali se nadamo da nikada neće stati.. "Dobro ti jutro, ljubavi " zaslužuje svako jutro, svaka osoba koju netko voli. U svim tim pjesmama, koliko god bile bliske srcu, skriva se jedno malo sve. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Da5uLjBN4ObU&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Često govorite o potrebi sporijeg, dubljeg življenja. - Za nekog u čijoj muzičkoj karti piše &nbsp;"Ja sam samo Vagabundo "...za mene sporije živjeti ne znači živjeti manje, nego živjeti svjesnije, ne protrčavati kroz sopstveni život. Znači stati, pogledati šta ti se događa, udahnuti život punim plućima i osjetiti ga u žilama. Spremiti te trenutke negdje duboko, za dane kada ti malo fali radosti, smisla ili nade. Svaka dobra pjesma je kao mali rezervoar emocija. Kad je pustiš, dogodi se novi „wellness srca“. Tako da se ja trudim tokom dana da radim stvari iz najvećeg gušta. Jer ovo ostalo sve što moraš, to ćeš sigurno napraviti. Međutim, dogodi se da se čovjek izgubi u tom moru koje nema obala — samo se radi, mora, mora, mora — pa cijeli život nešto moraš. Ne zaboravi se malo poigrati. Ako ti slučajno neki stih sleti na srce, a ti ga zapiši. I tako ja pokušavam i živjeti — zapravo ne pokušavam, nego već živim jedan duži niz godina — i to pravi razliku. Jer, srećom, nisam negdje po velikom svijetu o kojem smo svi maštali kao klinci, pa ne moram ići na turneju šest ili osam mjeseci. Radim izvan institucija, slobodno, i to mi daje mogućnost da biram. Ne moram nikog pitati. Osim ponekad more, ponekad sunce, ponekad mjesec, a najčešće se srce pita. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DgPA6yAkAKPQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Kada govorite o potrebi dubljeg življenja. Kako je digitalno doba promijenilo odnos publike prema muzici? -Danas je sve brže, ali potreba za istinom i emocijom nije nestala. Samo je možda teže do nje doći. Šta je u današnjem vremenu veći izazov: ostati vjeran sebi ili opstati u muzičkoj industriji? -Ja se ne bavim industrijom, ja imam malu radionicu, i to majstorsku jer sam šegrtovao kod velikih majstora. Spomenuo sam maloprije, ali nije mi muka, ponoviti. Kod Zdenka Runjića, Zrinka Tutića, Arsena Dedića, Rajka Dujmića, Olivera Dragojevića, Tedija Spalato, i Kemala Monteno i Doris Dragović, Helene Bastić i Jelena Radan, i još puno, puno divnog svijeta. Svako od njih mi je pokazao kako zaljeva svoje cvijeće duše.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260209110216_0d1c688959d90ef350233dbbf6662c820404c6eae3c46e99c99ac427e1e6a73a.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20260209110216_0d1c688959d90ef350233dbbf6662c820404c6eae3c46e99c99ac427e1e6a73a" data-rendition-name="original" width="521" height="785" loading="lazy" alt="Goran Karan"> <figcaption>Goran Karan(Photo: Privatna arhiva)</figcaption> </figure>  Šta za Vas znači trajanje u muzici? U jednom intervjuu ste izjavili: Pjesme ne stare, pjesme ne umiru. -Ako ostaneš vjeran sebi, možeš trajati. Pjesme ne stare, pjesme ne umiru. Mi pjevači starimo, ali pjesme nikako. Svaka pjesma oživi kad se neko poljubi uz nju, kad se zagrli. To je zapravo dio jednog monologa iz mjuzikla Ljubav je fer - Priče iz moje ulice. Kroz te moje autorske pjesme pokušao sam analizirati te vječne emocije. Ako smo imali sreće pa smo je osjetili, ako smo imali sreće voljeti i biti voljeni. Tako da je trajanje u muzici nezavisno od trajanja života. Važno nije koliko dugo nešto traje, nego koliko je srce gorjelo dok je trajalo. Šta Vas i dalje raduje u susretu s publikom, čak i nakon decenija na sceni? - Najviše me raduje ta neposredna razmjena energije. Ljudi koji dođu, koji prepoznaju pjesmu kao dio svog života. To je znak da nismo ostali otuđeni, da se i dalje prepoznajemo – kao ljudi. Kako danas čuvate unutrašnji mir i kreativnu energiju? - &nbsp;Mir je biti spokojan iznutra i zadovoljan. A kreativna energija ide sa strašću — ona se mora micati to &nbsp;je cijelo vrijeme AC/DC, naizmjenična struja. Malo ovako, malo onako. Znači moraš se igrati, pa onda složiti da vidiš da li ima svrhu, pa opet igrati i tako. I vjeruj da je sve u redu, da si voljen i da te vole. Autorka teksta: Marina Strugar

Goran Karan: Ako ostaneš vjeran sebi, možeš trajati

Majstor sa Floride, kojeg je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp pomilovao zbog njegove umiješanosti u nerede na američkom Kapitolu 6. januara, proglašen je u utorak krivim po više tačaka optužnice za seksualno zlostavljanje djece.
Endrju Pol Džonson osuđen je od porote okruga Hernando po pet tačaka optužnice, uključujući zlostavljanje djeteta mlađeg od 12 godina i drugog djeteta mlađeg od 16 godina, kao i za razvratno i lascivno pokazivanje, kako je prvi izvijestio NPR. Džonson je oslobođen po jednoj tački optužnice za slanje seksualnog materijala djetetu u vezi sa slučajem u kojem je uhapšen u avgustu, izvijestio je ovaj medij.
Policijski izvještaj detaljno opisuje Džonsonovo seksualno zlostavljanje i zlostavljanje djece tokom „višemjesečnog razdoblja“. Majka jednog od zlostavljane djece otkrila je da je Džonson, koji je opisan kao njen „bivši momak“, slao „neprikladne“ poruke na gejming platformi Diskord njenom maloljetnom sinu, navodi se u policijskom izvještaju. Nakon što je pitala svog sina o Džonsonovom ponašanju, sin joj je rekao da ga je Džonson zlostavljao tri puta „između 1. aprila 2024. i oktobra 2024. godine“, počevši od vremena kada je imao 11 godina.
Džonson je takođe prisilio žrtvu da ćuti o zlostavljanju tvrdeći da mu Trampova administracija isplaćuje 10 miliona dolara odštete jer je bio optuženik za 6. januar, te da će žrtvu zadržati u svom testamentu kako bi preuzela sav novac koji mu preostane, navodi se u izvještaju.
Neki osuđeni optuženici od 6. januara zagovarali su isplate reparacija, iako nikome do sada nijesu odobrene isplate.
- Vjeruje se da je ova taktika korištena kako bi se spriječilo žrtvu da razotkrije ono što joj je Endrju uradio - navodi se u policijskom izvještaju.
Džonson se izjasnio krivim po nenasilnim krivičnim djelima u vezi sa neredima na američkom Kapitolu 6. januara 2021. godine i osuđen je na godinu dana zatvora 2024. godine, prema memorandumu o izricanju kazne.
Tužioci su preporučili kaznu jer se „Džonson popeo preko razbijenog stakla kako bi ušao u zgradu američkog Kapitola kroz prozor kancelarije koji je bio razbijen“, kao i zato što je ohrabrivao druge izgrednike da mu se pridruže u kancelariji, navodi se u dokumentu. On je takođe učestvovao u „nerednom i ometajućem ponašanju“ na posjedu američkog Kapitola nekoliko sati prije nego što ga je policija uhapsila.
Zlostavljač djece je potom širio lažne informacije o neredima 6. januara na društvenim mrežama i pozivao na nove nerede godinu dana nakon hapšenja, naveli su tužioci.
- [Džonson] je prekršio uslove puštanja na slobodu u najmanje deset odvojenih navrata; i ima dugu kriminalnu istoriju -navodi se u memorandumu.
Džonson je bio jedan od približno 1.500 optuženika optuženih za učešće u neredima 6. januara koje je Tramp pomilovao početkom svog drugog predsjedničkog mandata.
Presuda za seksualno zlostavljanje biće mu izrečena u martu i „prijeti mu doživotni zatvor“, rekao je za NPR Vilijam Fordži, glavni pomoćnik državnog tužioca za peti pravosudni okrug na Floridi.

Tramp ga pomilovao, a sada je osuđen za pedofiliju: Žrtvi obećao novac koji dobije od američkog predsjednika

Potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove Filip Ivanović, učestvovaće na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji od sjutra do 15. februara, navedeno je u saopštenju. 
Tokom boravka u Minhenu, Ivanović će, kako se dodaje, pored učešća na ovom vodećem svjetskom forumu za razmjenu mišljenja o međunarodnoj bezbjednosnoj politici, održati i više bilateralnih sastanaka sa visokim zvaničnicima države domaćina i drugim učesnicima Konferencije.

Ivanović na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji

Profesionalni planinarski vodič već više od deset godina, Semir Kardović aktivan je tokom cijele godine. Ima, kako je istakao gostujući u emisiji Srećan dan na Televiziji E, privilegiju da se bavi onim što voli, a na sjeveru Crne Gore sezona traje svih 12 mjeseci - bilo da je riječ o kajaku, kitesurfingu, planinarenju, skijanju, turno skijanju, planinskom biciklizmu ili posmatranju i istraživanju životinja.
Kardović je pojasnio razliku između planinarstva i alpinizma. U planinarstvu se, kaže, ide markiranim stazama uz pratnju vodiča, uglavnom bez potrebe za tehničkom opremom. Alpinizam, s druge strane, podrazumijeva znanje, fizičku spremnost i adekvatnu opremu kako bi se preduprijedili rizici u planini i osvojili zahtjevniji vrhovi i stijene.
Kardović je licencirani planinarski vodič, alpinista i spasilac, a naglašava da u svim tim disciplinama uživa jer mu je najvažnije da što više vremena provodi u prirodi.
- Bitno mi je da se uključim u svaki vid aktivnosti u planini. Srećom je Crna Gora takva da možemo da se bavimo 365 dana raznim aktivnostima - od kajaka, kajt surfinga i planinarenja, do istraživanja i posmatranja životinja, skijanja, turno skijanja i penjanja. U svakom godišnjem dobu možete pronaći aktivnost koja može da bude povezana. Posebno na sjeveru nemamo jednu sezonu - kod nas je cijela godina sezona, naročito ako se bavite poslom kojim se ja bavim - rekao je Kardović.
Iza sebe ima osvajanje brojnih zahtjevnih vrhova širom svijeta. Jedan od njegovih skorijih podviga je uspon na Elbrus (5.642 metra), najviši vrh Evrope. Ipak, najdraži mu je Matterhorn u Alpima. Naglašava da planinarenje za njega nije takmičenje niti osvajanje, već isključivo poštovanje planine u svakom pogledu.
Kardović ističe da se sve više ljudi interesuje za turno skijanje, koje u posljednje vrijeme postaje popularno, iako je riječ o starom načinu kretanja po snijegu uz korišćenje specijalizovane opreme za duboki snijeg.
- Za turno skijanje koriste se posebni vezovi i posebne skije za tu namjenu. Ranije se u nordijskim zemljama i na Antarktiku koristila koža od foke za kretanje po snijegu, dok je danas to sportska disciplina u kojoj birate rutu, određene vrhove i padine koje skijate. Naravno, postoji i mnogo veći rizik od lavina i drugih opasnosti koje nosi planina. Te skije su mnogo lakše, imaju poseban radijus, šire su u odnosu na alpske i imaju pomjerajući vez - dok hodate noga je slobodna, uz štitnike uzbrdo, a niz padinu se pancerice zaključavaju - zaključio je Kardović.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DtbjgWMeCLX8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Tag: danijela-popovic