Crna Gora ni Crnogorci nijesu, oni pravi, ni ksenofobi, ni islamofobi, ni rasisti, ni nacional-šovinisti, niti prihvataju da od Crne Gore prave banana državu u službi beogradskog režima - poručio je istoričar, pravnik i lider Crnogorske evropske partije (CEP) Novak Adžić.
Niti, kako je dodao, da prema ikome vrše ikakav linč.
- Mi smo evropejci bili i ostali, za građansku i samosvjesnu Crnu Goru - podvukao je Adžić u objavi na društvenoj mreži Iks (bivši Tviter).
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FNovakAdzic123%2Fstatus%2F1986015811140555178%3Ft%3D2OMxT1M7bmrkz8StPLYo8A&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Adžić: Crnogorci nijesu ksenofobi, islamofobi ni nacional-šovinisti, ne prihvataju da se pravi banana država u službi beogradskog režima

Kada je, bez mnogo uvoda novinaru Standarda saopštio da ovo neće biti obični intervju, već priča čovjeka kojeg dubogo potresa patnja svog naroda, ukrajniski ambassador u Crnoj Gori Oleh Herasimenko je počeo da govori o ljudima na Cetinju. Glas mu se malo promijenio, gledao me izravno u oči kao da kroz mene gleda one kolone koje su tih prvih nedjelja rata punile gradske trgove podrške u Crnoj Gori.
U jednom trenutku, činilo mi se da su mu čak i oči zasjale od emocija, ali prije svega zbog ponosa i zahvalnosti.
- Podrška koju smo vidjeli u Crnoj Gori… jedinstvena je u Evropi, mnogo ljudi je marširalo svakog dana, prvih stotinu dana, zatim svake nedjelje, svakog mjeseca - &nbsp;kazao je ambasador Herasimenko, u razgovoru za Standard.
- Nije riječ o novcu niti o oružju — riječ je o vrijednostima. Crnogorci zaista duboko razumiju koliko je sloboda važna — kroz svoju istoriju, tradiciju, pjesme… Čak i ako poslušate himnu Crne Gore, a ona u jednom dijelu kaže – koji nikad ne poznaše sramotnog ropstva lance, vidjećete da i Ukrajnina u himni ima sličnu vrijednost – dušo i tijelo ćemo položiti za naše slobodu - nadahnuto je počeo priču ukrajinski diplomata.
Kada sam ga pitao da li obični ljudi u Ukrajini, oni na frontu i blizu njega, kao i predsjednik Zelenski zna za podršku građana Crne Gore, posebno onih sa Cetinja, i koliko im ona znači, Herasimneko je potvrdno klimnuo glavom.
- Naravno da znaju. I predsjednik Zelenski, ali i svaki građanin Ukrajine. I ta podrška i osjećaj povodom nje je mnogo vrednija od pomoći u novcu i oružju”, rekao je Herasimenko.
Ljudi, brojke i obaveze
Govoreći o raseljenim licima, Herasimenko iznosi precizan podatak.
- Na dan 1. avgust imamo 5.843 ukrajinska državljanina sa statusom privremene zaštite u Crnoj Gori. Detaljne brojke su na sajtu Ministarstva unutrašnjih poslova i UNHCR-a - kaže Herasimenko.
Istovremeno, podsjeća koliko je taj broj živa statistika: dolasci u proljeće i ljeto, odluke porodica da se vrate kad su oslobođene pojedine ukrajinske teritorije, spajanje porodica, početak školske godine.
- Nijesmo vidjeli primjere sistematske diskriminacije. Kad ima problema, pišem školama da obrate više pažnje na ukrajinsku djecu; pomagali smo i starijima oko terapija. Oni sa privremenom zaštitom imaju pristup tržištu rada, zdravstvu i obrazovanju, i — koliko je to moguće za raseljenu osobu — uglavnom se osjećaju pristojno u Crnoj Gori - naglašava Herasimenko.
<h2>Sankcije, EUMAM i bezbjednost</h2>
Na pitanje o sankcijama EU prema Rusiji, ambasador je vrlo jasan.
- Skoro svi paketi sankcija su implementirani. Odluke se donose s izvjesnim kašnjenjem u odnosu na EU, što je uobičajeno. Vlada sada radi na implementaciji osamnaestog paketa, kaže Herasimenko i ukazuje na novi Zakon o restriktivnim mjerama, koji je predvidio tijela za analizu, sprovođenje i nadzor sankcija. Za konkretne podatke o zamrznutoj imovini — to je pitanje za Centralnu banku i nadležne organe, a ne za nas - kaže ambassador Ukrajine.
Govoreći o angažmanu Crne Gore u misiji EU za obuku ukrajinskih snaga (EUMAM) Herasimenko kaže da će dva pripadnika Vojske Crne Gore biti upućena u misiju.
- Aktivnosti će se odvijati isključivo na teritoriji država članica EU. Raspored i specijalnosti su stvar dogovora Ministarstva odbrane i EU - kaže sagovornik Standarda.
<h2>Pomoć, trgovina i sporazumi</h2>
Prema njegovim riječima Crna Gora je doprinijela sa oko šest miliona dolara u okviru NATO Comprehensive Assistance Package (CAP). Dodao je da je ukrajinskoj odbrani uvijek potrebno više, uz puno uvažavanje realnih mogućnosti partnerskih zemalja.
Uprkos ratu, ekonomska dinamika se nije ugasila.
- Ukupan promet robe prošle godine, prema podacima ukrajinskih organa, nadležnih za trgovinsku statistiku, dostigao je 67 miliona američkih dolara — značajan rast čak i u odnosu na period prije pune invazije. Posebno ističem efekat protokola o olakšanom režimu teretnog prevoza (t.zv. transportni “viza-free” režim), potpisanog u aprilu prošle godine. Ukinute su dozvole za kamionski prevoz između Ukrajine i Crne Gore i to je snažno podstaklo trgovinu. Izvoz crnogorske robe u Ukrajinu veći je od uvoza — dvostruka korist za Crnu Goru - &nbsp;smatra Herasimenko.
Na diplomatskoj agendi su i novi dokumenti.
- Radimo na Ugovoru o prijateljstvu, sporazumu o bezbjednosti i protokolu uz sporazum o slobodnoj trgovini, uz još nekoliko drugih tekstova - najavljuje ukrajinski ambasador.
Djeca, odmor i Kotor
Ambasador posebno izdvaja programe kratkotrajnog odmora za djecu iz ratom pogođenih sredina.
- Privredna komora je u martu i aprilu primila grupu djece iz Odese, Mikolajiva i drugih gradova. Ovih dana na Cetinje na poziv tamošnjeg gradonačelnika stiže nova grupa — oko 18 djece. Gradonačelnik Kotora kazao je da će opština rado primiti grupu na kratak boravak i odmor. To je konkretan i jako veliki doprisnos Crne Gore - stiče Herasimenko.
Prekid vatre je prvi korak — ali ne i dovoljan
U dijelu razgovora o mirovnim inicijativama, Herasimenko naglašava da Ukrajina pozdravlja napore predsjednika Trampa da postigne mir i zaustavi rusku agresiju, ali podcrtava da prvi korak mora biti sveobuhvatni i trajni prekid vatre. Podsjeća na vremenski okvir.
- U ponedjeljak, 11. avgusta, navršilo se tačno pet mjeseci otkako je Ukrajina prihvatila prijedlog za jednomjesečni sveobuhvatni prekid vatre 11. marta u Saudijskoj Arabiji — i još čekamo Rusiju. Najjednostavnije: prestanite da pucate Nijedna odluka o Ukrajini ne može biti donijeta bez Ukrajine. Nacionalne granice se ne mogu mijenjati silom”, podvlači on, navodeći i zajedničku izjavu 26 članica EU u Briselu koja podržava napore, ali insistira na trajnom miru, stabilnosti i poštovanju međunarodnog prava, suvereniteta, teritorijalnog integriteta i nepovredivosti granica - jasan je ukrajinski diplomata.
Herasimenko je istovremeno upozorio.
- Prekid vatre sam po sebi nije dovoljan… Putin ne poštuje sporazume. Od 2014. imali smo više od deset takvih dogovora i svaki put su prekršeni - pojašnjava sagovornik Standarda.
<h2>Mediji i propaganda</h2>
- Odluka Vlade Crne Gore da blokira oko deset ruskih propagandnih TV kanala je veoma važna. Ti kanali ne mogu emitovati u Crnoj Gori niti širiti govor mržnje o Ukrajini ili drugim državama - kaže Herasimenko. “
<h2>Mlade demokratije i zajedničke lekcije</h2>
Ambasador izbjegava komentarisanje unutrašnjih političkih tema, ali su se poruke mogle pročitati između redova.
- I Ukrajina i Crna Gora su mlade demokratije; prolazimo iste faze, s usponima i padovima, jačanjem institucija i borbom protiv organizovanog kriminala i korupcije. Važno je da nas vode iste evropske vrijednosti - jasan je Harasimneko.
Dok je izgovarao rečenice o Cetinju, o vrijednostima i slobodi, bilo je jasno da ne govori samo u ime države koju predstavlja, nego i u ime ljudi koje svakodnevno sreće — majki, đaka, starijih koji kucaju na vrata konzulata. Taj suzdržani sjaj u očima nije bio diplomatska figura. Bio je to, naprosto, znak da solidarnost iz male zemlje ponekad znači više nego što mislimo — i da se pamti.
- Svaki znak solidarnosti važan je ljudima koji pate svakog dana tokom rata,” ponovio je na kraju. “Podržavate nas u borbi za vrijednosti i za slobodu - poručio je na kraju ukrajinski ambasador u Crnoj Gori Oleh Herasimenko.
Ko je Oleh Herasimenko
Oleh Herasymenko (Олег Герасименко) rođen je 10. septembra 1967. u Kijevu, gdje je završio Institut za međunarodne odnose Univerziteta „Taras Ševčenko“. Nakon diplome, u septembru 1994. pridružio se Ministarstvu vanjskih poslova Ukrajine.
Tokom karijere pokrivao je niz visokih funkcija u MVP Ukrajine: 2015. je imenovan ambasadorom-at-large pri Departmanu za međunarodno pravo (i vršilac dužnosti direktora tog departmana), potom 2016. u Departmanu za međunarodne organizacije. Vodio je radne grupe za članstvo Ukrajine u SB UN (2016–2017) i Savjetu UN za ljudska prava (2018–2020). Od novembra 2020. do juna 2022. bio je direktor Šestog teritorijalnog departmana MVP Ukrajine.
Predsjednik Ukrajine ga je 4. maja 2022. imenovao za ambasadora u Crnoj Gori, a 29. jula 2022. predao je kopije akreditiva i zvanično preuzeo dužnost u Podgorici (od jula 2022. ambasador).
Za doprinos međunarodnoj saradnji odlikovan je Ordenom „Za zasluge“ III stepena (22. decembar 2021).

Herasimenko: Crnogorce i Ukrajince spaja isti zavjet slobodi, zapisan i u stihovima njihovih himni

Umjetnik može biti prijetnja represivnim političkim sistemima ako je njegova poruka moćna i opasna - kaže za Radio Slobodna Evropa crnogorski reditelj i kolumnista Danilo Marunović, koji je 27. juna protjeran iz Srbije.
Kao formalni razlog naveden je njegov kritički odnos prema političkoj situaciji u Srbiji, izražen kroz kolumne, koje objavljuje u Crnoj Gori.
- Nikad se ne bih bavio Srbijom u toj mjeri da taj režim nije direktno odgovoran za uskraćivanje sloboda koje Crnogorci u ovoj zemlji treba da imaju - kaže Marunović.
U Beograd je otišao zbog izvođenja predstave "Gospoda Glembajevi" u Narodnom pozorištu, čiju režiju potpisuje.
Iz hotelske sobe pripadnici srpske Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) priveli su ga na dvanaestosatno ispitivanje.
Dobio je zabranu ulaska u Srbiju na godinu i sproveden do granice.
Marunović smatra da je cijeli postupak režirana poruka i pokušaj zastrašivanja i "disciplinovanja" kritičara.
- To je pažljivo režiran gest i pokazna vježba za sve koji misle slobodno - &nbsp;kaže za RSE.
U razgovoru govori o protjerivanju, pritiscima na umjetnike kao i o planovima u borbi za slobodu govora.
RSE: Možete li nam opisati kako je izgledao trenutak vašeg privođenja? Jesu li vam odmah objasnili razloge?
Marunović: Privođenje je bilo sprovedeno onako stereotipno – crni mantili, dolazak po neistomišljenike u totalitarnim sredinama.
Nisu mi odmah naveli razloge zbog kojih sam priveden. Na vratima hotelske sobe mi je saopšteno da su pripadnici Bezbjednosno-informativne agencije i da moram poći s njima.
Odmah su mi oduzeli telefon.
Uspio sam brzo, ukratko, poslati poruku da sam odveden. Od tog trenutka, dok nisam isporučen na makedonskoj granici, nisam imao pristup telefonu niti komunikaciju sa spoljnim svijetom.
RSE: Kako je izgledalo saslušanje i kako biste ocijenili odnos prema vama tokom tog procesa?
Marunović: Ono što mi je bilo dominantno jeste to što su izuzetno informisani kada je u pitanju moj rad. Znaju sve moje tekstove, tok moje i karijere moje porodice, kao i drugih ljudi iz javnog života Crne Gore.
Odnos je bio da kažem, korektan, koliko može biti kada ti je oduzeta sloboda i uskraćena osnovna ljudska prava, bez opravdanog razloga.
Pitao sam ih jesu li svjesni kakav to utisak ostavlja na Srbiju, državu koja pretenduje da bude dio Evropske unije i jesu li svjesni da je to primjer represije prema pojedincima i slobodi mišljenja.
Međutim, brzo mi je postalo jasno da je ta operacija imala za cilj da im posluži kao javna poruka. Naime, tokom mog boravka kod njih stalno su pratili kako mediji izvještavaju o mom privođenju i čini mi se da je i to bio cilj.
RSE: Da li je kolumna razlog privođenja?
Marunović: Mislim da ne. Kolumna je samo povod. Sve vrijeme pokušavam da shvatim suštinski razlog zbog kojeg sam upravo ja odabran.
Sve sam bliži zaključku da je to povezano s načinom na koji reagujem prema režimu u Beogradu i mom odnosu prema Crnoj Gori, odnosno načinom kojim nastojim da stalno očuvam vezu s univerzalnim vrijednostima.
Pritom, trudim se da to nikada ne preraste u getoiziranu priču, već da ostane inkluzivno, povezano sa zdravim snagama u regionu, pa i u samom Beogradu.
To je narativ na koji oni nemaju odgovor i upravo zbog toga smatraju da je moje djelovanje opasno.
I te večeri se ta teorija pokazala kao tačna.
U Narodnom pozorištu, nacionalnom teatru države pod kontrolom tog režima, sa krunskom institucijom kulture, te noći odigrana je predstava Gospoda Glembajevi koju je režirao navodni državni neprijatelj.
Ti ljudi u tom teatru nisu dozvolili novom upravniku Dragoslavu Bokanu, komandantu Belih orlova, da uđe u tu kuću, a pozvali su goste državnog neprijatelja, njegovu predstavu i ansambl koji stoji iza njega.
Te večeri u teatru je bila najzdravija građanska ideja Srbije, ideja koja nije mitomanija i nacionalizam. Teatar je bio ostrvo pobune, svetionik gdje se dogodilo ono što nije smjelo - detonacija nove ideje.
Znamo da kada god su iz Crne Gore emitovane te ideje rezultirale su velikim političkim promjenama na Balkanu, poput pada Slobodana Miloševića, zaokreta ka Zapadu, nezavisnošću Crne Gore, emancipacijom regiona i slično.
RSE: Koliko vam je značio gest kolega i to što je predstava odigrana?
Marunović: Gest mojih kolega je bio dirljiv. Dio njih me je čekao ispred hotela kad su me odvodili i tada sam čuo da imaju dilemu – da li igrati ili ne.
Rekao sam: Naravno, igrajte, apsolutno.
Ta vrsta prkosa, inata, kreativnog kaprica koji se probudio u njima, je dragocjeno u teatarskom smislu, i zbog toga su oni odigrali najbolju predstavu Glembajevi od premijere. To je bila velika pobjeda za sve nas.
Sa druge strane, iz Podgorice i Crne Gore dolazili su drugačiji komentari dijela javnosti koji su, prema mom mišljenju, bili neopravdani, ponekad i ružni.
Kritike su bile da smo igrali okupatoru pred noge, što je suludo. Treba osvijestiti da Vučić nije isto što i Srbija, i da se u našoj borbi za opstankom države i njenih vrijednosti ne smijemo boriti kao antisrbi.
Mi smo antifašisti i to je naš osnovni civilizacijski, nacionalni i građanski kod.
RSE: Da li ste dobili podršku crnogorskih zvaničnika? Da li vas je neko kontaktirao iz naše države?
Marunović: Bio sam cio dan u prostorijama tajne službe. Moj otac je bio u Ambasadi Crne Gore i dobio je neformalne pozive. To nije bilo nešto što se može ignorisati.
Međutim, jedina državna institucija koja je zvanično reagovala bilo je Ministarstvo vanjskih poslova.
Ostale institucije su ćutale ili davale relativizatorske komentare koji nisu stali na stranu svog umjetnika, već su dozvoljavali da tajna srpska služba sprovodi takav gest.
Takve izjave bile su sa adresa Ministarstva kulture, što me je razočaralo i pogodilo.
RSE: To je bio još jedan udarac?
Marunović: To sam doživio kao jedini udarac zapravo. Nije problem što me je represivni sistem jedne države privodi. To je potvrda da ono što radim relevantno, da ima uticaj i dopire do ključnih adresa.
Uticaj kojeg možda ni ja nisam bio svjestan.
Ali, ako izostane elementarna podrška zasnovana na civilizacijskom poštovanju prava pojedinca, ako se ne obezbijedi sloboda govora, ako ključne institucije ne podrže, onda ne možemo govoriti o državi koja je usvojila zapadne principe, koja je demokratska i sigurna za pojedince.
RSE: Da li mislite da ovakvi slučajevi izazivaju efekat samocenzure kod drugih umjetnika i javnih ličnosti?
Marunović: Apsolutno. Gest koji je sproveden, režiran i stil tog gesta ima za cilj da uspostavi strahovladu. Siguran sam da će mnogi biti obeshrabreni da iznose mišljenje u punom kapacitetu.
Međutim, postoje oni kojima to može biti dodatna motivacija. Jedan sam od njih.
Očekujem da oni hrabri, dokazani borci nastave biti jači. A oni koji to nisu, da nastave da ne budu.
RSE: Šta biste poručili kolegama koji bi da djeluju poput vas, ali se plaše posljedica?
Marunović: Odluka da budeš umjetnik i služiš umjetnosti znači ići kroz prostor gdje nema kompromisa sa osnovnim civilizacijskim principima.
Tu nema kalkulacija. Tu se ide do kraja ili se ne ide uopšte.
"Razočaralo me što ni iz udruženja glumaca, kulturnih institucija nije došla javna podrška ni komentar na ono što se desilo.
To govori o atmosferi straha u zemlji i nedovoljno razvijenoj slobodarskoj ideji u savremenoj kulturnoj sceni.
RSE: Koliko je to porazno?
Marunović: Izuzetno. To je jedan od najvećih kriterijuma zrelosti jednog društva. Čak i u velikim diktaturama cvjeta umjetnost. Jer umjetnost uvijek biva inspirisana represijom. Umjetnost je reakcija na ograničenje slobode.
Ako se to ne dogodi, to je znak ozbiljne nezrelosti društva u svim aspektima – kulturnom, ekonomskom, građanskom i drugim.
RSE: Može li umjetnik biti "protjeran"?
Marunović: Njegovo djelo je ono što umjetnika čini opasnim za političke sisteme. Poruka ako je dobra može biti opasna i moćna. Pogotovo danas, u vremenu spektakla i informatičke post-revolucije. U vremenu kada riječ može stići na bilo koju adresu.
Zato je BIA i odlučila da baš mene sprovede i pokuša da me kompromituje na taj način, zato što moje poruke smatraju opasnim.
RSE: Da li planirate neku pravnu reakciju na ovu odluku?
Marunović: Time ću se pozabaviti u narednom periodu, da vidim na koje su sve načine povrijeđena moja ljudska prava. Dobio sam kratak brifing na tu temu. Provjeriću sa ljudima koji mi mogu pružiti pravilnu pomoć u tom smislu.
Da budem iskren, nije to način na koji želim da se obračunam s jednom državom.
Više biram ovaj moj način. To je jedan kritički odnos i promišljanje neslobode tog prostora i kako se to reflektuje na Crnu Goru.
Nikad se ne bih bavio Srbijom u toj mjeri da taj režim nije direktno odgovoran za uskraćivanje svih sloboda koje danas Crnogorci u ovoj zemlji treba da imaju.
Mi smo u ovoj zemlji građani drugog reda, obespravljeni, poniženi, proganjani, otpuštani.
I iz tog progona rađa se jedna frustracija. Ona se pretvara u jednu kritičarsku amorfnu masu koja nije jedinstvena, koja više kritikuje unutar svog pokreta nego da svoje djelovanje fokusira na problematične tačke.

Marunović: Režim u Srbiji direktno odgovoran za uskraćivanje svih sloboda koje danas Crnogorci u ovoj zemlji treba da imaju

Nedavno objavljeni rezultati popisa stanovništva koji se odnose na najmlađu crnogorsku opštinu mnoge su možda iznenadili. Mnoge ali ne i one koji poznaju duh, mentalitet i iskonski prkos zetskog naroda, koji ga je krasio kroz istoriju. Kroz slavnu istoriju Zete, luče crnogorske državnosti - poručili su u Opštinskom odboru Demokratske partije socijalista (DPS) u Zeti.
Posljednjih par godina svjedočili smo, ukazuju, zaista besprizornim primjerima indoktrinacije, političkih pritisaka kroz institucionalne i vaninstitucionalne mehanizme predstavnika lokalne vlasti u Zeti.&nbsp;
- Svjedočili smo primjerima koji su bili predmet zgražavanja i nerijetko podsmijeha čitave crnogorske javnosti, a koji su uglavnom bili vezani za negiranje svega što ima veze sa državnošću Crne Gore. Nove zastave, simboli, šovinistički pirovi, a posebno kontribucija i direktan interes susjedne Srbije za svaki od tih procesa nijesu na kraju bili dovoljni da pobijede nesalomljiv duh časnih Zećana - naveli su oni.
Uz poštovanje izjašnjenja svakog stanovnika Zete, pokazalo se, kako su istakli, da dominantnu većinu stanovništva - bez obzira na sve ove faktore i trendove - čine Crnogorci.
- Uz utabane temelje crnogorskog i građanskog karaktera slavne Zete, čekamo na nove, očajne pokušaje izmjene njenog karaktera kroz koncert Jelena Karleuše, koja bi, za pojam nove vlasti, trebala da bude prilog emancipaciji i napretku ove sredine. Nego, dok god neko misli da je to ispravan put, možemo biti mirni da će, ipak, u svakoj ozbiljnoj situaciji preovladati zdrav razum časnih Zećana. Zeta će ostati crnogorska i građanska - zaključili su u DPS-u Zete.

1250x600

1084x550

Opštinski odbor DPS-a: Nepokorna Zeta, kolijevka crnogorske državnosti

Uprava za statistiku (Monstat) odgovorila je na zahtjev Crnogorskog helsinškog odbora (CHO) i dostavila podatke iz popisa koji se odnose isključivo na domicilno stanovništvo - u odnosu na etničku, odnosno nacionalnu pripadnosti i jezik kojim govore.
Prema tim podacima, Crnogoraca ima 252207 – tj 44.57 odsto; Srba 187309 – odnosno 33.10 odsto; Bošnjaka 55493 iliti 9.81 odsto; Albanaca 28388 – 5.02 odsto; Muslimana 9705 – 1.72 odsto; Hrvata 4082 – 0.72 odsto; Bosanaca 199 – 0.04 odsto.
Crnogoraca muslimana ima 290 – tj 0.05 odsto; Crnogoraca – Srba 1216 – 0.21 odsto; Egipćana 518 – 0.09 odsto; Goranaca 153 – 0.03 odsto; Jugoslovena 1397 – 0.25 odsto; Mađara 120 – 0.02 odsto; Makedonaca 395 – 0.07 odsto; Muslimana – Crnogoraca 214 – 0.04 odsto; Njemaca 43 – 0.01 odsto; ostalih nacija: 935 – 0.16 odsto.
U podatak „ostalo“ spada 940 ljudi – sa 0.17 procenata, a u „regionalnu pripadnost“ 354 sa 0.06 odsto.
Bokelja ima 628 – 0.11 odsto; Roma 3376 – 0.60 odsto; Rusa 124 – 0.02 odsto, Slovenaca 151 – 0.03 odsto; Srba – Crnogoraca 1618 – 0.29 odsto; Turaka 71 – 0.01 odsto; Ukrajinaca 25 – 0.00 odsto; a 15853 ne želi da se izjasni – odnosno 2.80 procenta je bez odgovora.
Prema podacima koji se odnose na domicilno stanovništvo, crnogorskim jezikom govori 211259 – 37.34 odsto; srpskim 249665 – 44.13 odsto; bosanskim 40583 – 7.17 odsto; albanskim 28605 – 5.06 odsto; ruskim 101 – 0.02 odsto; srpsko-hrvatskim 12014 – 2.12 odsto.
O ovom pitanju na popisu nije željelo da se izjasni 9644 osoba, tj 1.70 odsto.
Romskim govori 2781 – 0.49 odsto; ostalim jezicima 1267 – 0.22 odsto; ukrajinskim 15 – 0.00 odsto; hrvatskim 1580 – 0.28 odsto; bošnjačkim 1841 – 0.33; turskim 18 – 0.00 odsto; crnogorsko-srpsko-bosansko-hrvatskim 1653 – 0.29 odsto; maternjim 1377 – 0.24 odsto; crnogorsko-srpskim 1290 – 0.23 odsto; srpsko-crnogorskim 1121 – 0.20 odsto; makedonskim 182 – 0.03 odsto; engleskim 33 – 0.1 odsto; njemačkim 28 – 0.00 odsto; hrvatsko-srpskim 146 – 0.03 odsto; goranskim 115 – 0.02 odsto; bokeljskim 158 – 0.03 odsto; jugoslovenskim 152 – 0.03 odsto, a ostalim jezicima govori 176 ljudi – 0.03 odsto.

Podaci o domicilnom stanovništvu: Crnogoraca ima 44.57 odsto, Srba 33.10, Bošnjačka 9.81, Albanaca 5.02...

Predstava “671-LOV”, prema tekstu i u režiji Hane Rastoder, biće izvedena večeras na Sceni Studio Crnogorskog narodnog pozorišta u 20 sati. Sve ulaznice su rasprodate, navedeno je u saopštenju.&nbsp;
Uloge tumače: Dejan Ivanić, Tihana Ćulafić, Milica Šćepanović, Jovana Brnović, Ognjen Sekulić i Kristijan Blečić.
Predstava je, kako se navodi, inspirisana zločinom u Štrpcima počinjenim 27. februara 1993. godine, odnosno otmicom dvadeset putnika civila iz istoimenog voza.&nbsp;
- Radnja prati dramu porodice traumatizovane gubitkom svojeg člana, tj. reperkusije društvene krize na jednu od njegovih tvorbenih jedinica – porodicu. Porodica se preko noći našla bez društvenog oslonca, u mraku bez odgovora na pitanja o sudbini njihovih otetih, usred cijepanja dotadašnje im domovine Jugoslavije - dodaje se.&nbsp;
Autorski tim predstave još čine: Ivanka Vana Prelević, koja je radila vajarske radove i scenografiju, Mia Đurović, kostimografkinja, Enes Tahirović, kompozitor, Nataša Milićević, asistentkinja režije i Danilo Milatović, izvršni producent.
Publika se o aktivnostima Crnogorskog narodnog pozorišta može informisati na društvenim mrežama Facebook i Instagram, kao i putem Viber kanala.
Repertoari nacionalnog teatra dostupni su i na svim letovima nacionalne avio-kompanije Air Montenegro.

CNP: Večeras predstava “671-LOV”

Nešto manje od 1000 osoba poginulo je, a gotovo milion je moralo napustiti svoje domove nakon višenedjeljnih poplava i klizišta na sjeveru ostrva Sumatra, prema podacima koje je danas objavila indonežanska agencija za upravljanje katastrofama.
Nacionalna agencija za upravljanje katastrofama (BNPB) od četvrtka je zabilježila 961 smrtni slučaj, 234 nestale osobe i oko 5000 povrijeđenih širom ostrvskih pokrajina Aceh, Sjeverna Sumatra i Zapadna Sumatra. Agencija je takođe saopštila da je oštećeno više od 156.000 domova. Ukupno 52 okruga i grada i dalje su teško pogođeni prirodnom nepogodom.
Ljudi traže utočište u privremenim skloništima
Suharyanto, čelnik BNPB-a, rekao je predsjedniku Prabovu Subiantu u nedjelju uveče da je 975.075 ljudi potražilo utočište u privremenim skloništima u sve tri pokrajine. Pokrajina Aceh je najteže pogođena i tamo je raseljeno više od 900.000 osoba, prema podacima BNPB-a.
Poplavne vode počele su da se povlače u brojnim priobalnim okruzima, ali velika područja u centralnom, planinskom dijelu i dalje su odsječena od ostatka svijeta. Predsjednik Prabovo posjetio je poplavama pogođena područja u pokrajini Aceh u nedjelju. Kasnije je predsjedavao vanrednim sastankom sa ministrima vlade, vojnim zapovjednicima i pokrajinskim zvaničnicima.
Sezona kiša u Indoneziji, koja je u pravilu najintenzivnija između novembra i aprila, često prouzrokuje velike poplave. Organizacije za zaštitu životne sredine i stručnjaci za upravljanje katastrofama godinama upozoravaju da su brza deforestacija, neregulisana izgradnja i narušeni riječni slivovi povećali rizik kojem su izložene zajednice na Sumatri.
Predviđa se da će narednih dana još obilnih padavina pogoditi pojedine dijelove ostrva.

Indonezija: U poplavama stradala 961 osoba, raseljeno gotovo milion ljudi

Oko stotinu dječaka koji su bili oteti iz katoličke škole u ​​centralnoj Nigeriji prošlog mjeseca, oslobođeno je, saopštile su danas nigerijske vlasti.
Načelnik policije države Niger Adamu Abdulahi Eleman i biskup Bulus Dauva Johana, koji je zadužen za školu kao lokalni vođa katoličke zajednice, rekli su za BBC da su dobili potvrdu o oslobađanju učenika.
Oni su potvrdili da ih je vladina Kancelarija savjetnika za nacionalnu bezbjednost obavijestila da će djeca od danas biti ponovo sa roditeljima.
Više od 250 učenika i 12 zaposlenih kidnapovano je iz katoličke škole "Sveta Marija" u Papiriju, što je posljednja u nizu masovnih otmica u Nigeriji.
Detalji o oslobađanju 100 školske djece ostaju nejasni, uključujući pitanje da li je to obezbijeđeno pregovorima ili silom, a nije poznato ni da li je otmičarima plaćen otkup.
Guverner susjedne države Nasarava, Abdulahi Sule, rekao je lokalnim medijima da je savezna vlada odigrala ključnu ulogu u oslobađanju đaka.
Škole i vjerski objekti u u sjevernoj i centralnoj Nigeriji su sve češće na meti otmičara.
Prošle nedjelje, naoružani otmičari su odveli najmanje 20 ljudi u dva odvojena napada - u novoosnovanoj crkvi u centralnoj državi Kogi i u pretežno muslimanskoj sjevernoj državi Sokoto, gdje su među otetima bile nevjesta i njene djeveruše.

Otmičari oslobodili 100 otetih đaka u Nigeriji

Tunel Sozina je od početka godine opslužio 3,95 miliona vozila.
Prema podacima sa sajta Monteputa, koji gazduje Sozinom, u prošloj godini kroz tunel je prošlo 3,78 miliona vozila.
U 2023. godini kroz tunel je prošlo 3,52 miliona vozila, a 2022. godini 3,07 miliona.
Tunel Sozina otvoren je u julu 2005. godine. Njegova izgradnja koštala je oko 74 miliona eura, od čega je 50 miliona obezbijedila Crna Gora, dok je 24 miliona obezbijeđeno kreditom Evropske investicione banke (EIB).
Tunel Sozina dugačak je 4,19 hiljada metara i povezuje primorsku regiju sa centralnim dijelom Crne Gore.&nbsp;

Tunel Sozina opslužio 3,95 miliona vozila

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Predsjednik Opštine Berane Đole Lutovac u razgovoru za portal ETV govori o važnim temama: &nbsp;životu građana i odlazak mladih, dugu opštine i finansijskoj disciplini, značaju auto-puta, situaciji oko spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, sudbini Autobuske stanice, ali govori i o kapitalnim projektima koji mijenjaju urbanu sliku grada. <h2>Stabilizacija tržišta rada i povratak mladih</h2> Portal ETV: Kako danas žive građani Berana? Da li napuštaju grad ili ostaju na svojim ognjištima? Koliko je trenutno nezaposlenih? LUTOVAC: Građani Berana žive u sredini koja se ubrzano mijenja. Posljednjih godinu dana bilježimo stabilizaciju tržišta rada i smanjenje broja nezaposlenih, prije svega zahvaljujući novim projektima, investicijama i rastu privatnog sektora. Istina je da dio mladih odlazi radi školovanja i profesionalnog napretka, ali jednako tako vidimo i povratak ljudi koji žele da rade i žive u Beranama. Naš posao je da stvorimo uslove da se ovdje ostaje — kroz bolju infrastrukturu, stabilne servise i otvaranje novih radnih mjesta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950" data-rendition-name="original" width="768" height="512" loading="lazy" alt="Berane"> <figcaption>Berane(Photo: Montenegro Tourist Service)</figcaption> </figure>  <h2>Auto-put otvara novu razvojnu fazu</h2> Portal ETV: Šta će Beranama donijeti izgradnja dionice auto-puta? Da li to otvara vrata daljem razvoju i na koji način? LUTOVAC: Auto-put je strateška šansa. Saobraćajno povezivanje znači bržu komunikaciju sa Podgoricom, aerodromima i tržištima, što je preduslov za razvoj privrede, turizma i logistike. Veća dostupnost čini Berane atraktivnijim investitorima, a građanima pruža bolje uslove za život. To je početak jedne nove razvojne faze našeg grada. <h2>Finansijska disciplina i stabilno poslovanje</h2> Portal ETV: Koliki je dug Opštine Berane? Prema kome postoji dug i kako se on servisira? LUTOVAC: Opština Berane redovno izvršava sve obaveze i servisira postojeće dugove u skladu sa zakonom i usvojenom dinamikom. Prioritet nam je finansijska stabilnost i uredno poslovanje, zbog čega smo strogo disciplinovani kada je u pitanju javna potrošnja. Dugovanja iz ranijih godina uglavnom se odnose na poreze i doprinose, a tekuće obaveze se izmiruju redovno. Dug je ostao na nivou sa početka godine — malo iznad 18 miliona eura — a očekujemo zakonsko rješenje koje će omogućiti njegovo osjetno smanjenje. Takođe, uvećali smo imovinu Opštine za više od milion eura. <h2>Opština nema veze sa spomenikom Đurišiću</h2> Portal ETV: Berane su nedavno postale epicentar dešavanja zbog spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Kako se tumači takva epizoda i da li ste Vi odgovorni za nemile događaje koji su uslijedili? LUTOVAC: Opština Berane je institucija koja poštuje zakon i Ustav Crne Gore. Svi događaji koji su se desili bili su van institucionalnog okvira, a lokalna uprava nije bila involvirana u aktivnosti te vrste. Naša pozicija je jasna: grad mora ostati prostor stabilnosti, suživota i razvoja. Fokusirani smo na projekte i na kvalitetan život građana, a ne na teme koje dijele društvo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić"> <figcaption>Spomenik Pavlu Đurišiću(Photo: Pobjeda)</figcaption> </figure>  <h2>Autobuska stanica ostaje na istoj lokaciji — slijedi rekonstrukcija</h2> Portal ETV: Najavili ste rješavanje problema Autobuske stanice. Šta je do sada urađeno? LUTOVAC: Opština Berane je već preduzela niz konkretnih aktivnosti. U toku je izrada dokumentacije za osnivanje opštinskog preduzeća koje će upravljati stanicom. Izvršeno je statičko ispitivanje prenosačkog dijela objekta, koje je pokazalo da konstrukcija nije stabilna, pa je taj dio uklonjen. Trenutno se izrađuje projektna dokumentacija za njegovu rekonstrukciju. Sprovode se sve neophodne administrativne procedure, a donijeta je odluka da Autobuska stanica ostaje na postojećoj lokaciji, uz faznu sanaciju i unapređenje prostora. <h2>Kapitalni projekti</h2> Portal ETV: Na kojim razvojnim projektima radite? Šta novo planirate za građane? LUTOVAC: Opština Berane realizuje i priprema čitav niz kapitalnih projekata koji će unaprijediti saobraćaj, komunalnu infrastrukturu i kvalitet života građana. <h3>Veliki projekti za 2026. godinu:</h3> <ul> <li>Rekonstrukcija Luške ulice – 5,5 miliona eura</li> <li>Izgradnja gradske pijace – 5 miliona eura</li> <li>Rekonstrukcija magistralnog puta kroz Budimlju – preko 1 milion eura</li> <li>Izgradnja ulice koja povezuje zaobilaznicu i IDEA market – iz kapitalnog budžeta Opštine</li> </ul> Radovi planirani i započeti u 2025. godini: <ul> <li>Nastavak izgradnje obilaznice i regulacija rijeke Makve – 3,5 miliona eura</li> <li>Dapsićko–Polički vodovod i vodovod Zagrad – oko 1 milion eura</li> </ul> U pripremi: <ul> <li>javna garaža,</li> <li>rekonstrukcija ulica u Novom naselju,</li> <li>nove investicije za koje se priprema projektno-tehnička dokumentacija.</li> </ul> Sve ove aktivnosti dio su šire strategije modernizacije grada, a cilj je da građane Berana u narednom periodu obradujemo novim, vidljivim i kvalitetnim rezultatima.

Tag: crnogorci