Potpredsjednik i poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Ivan Vuković podsjetio je da je danas osam godina od ulaska Crne Gore u NATO - jednog, kako je rekao, od istorijskih uspjeha državne politike predvođene njihovom partijom. 
- Činjenica da je danas slijede i nekadašnji ljuti protivnici euroatlantske integracije svjedoči o političkoj viziji i emancipatorskoj ulozi DPS na političkoj sceni Crne Gore - naveo je Vuković u objavi na mreži Iks (bivši Tviter).
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fpg_citizen%2Fstatus%2F1930669998982209777%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1930669998982209777%7Ctwgr%5E2e0bb556a5eaa0f377a695efa7a7db89dddf840e%7Ctwcon%5Es1_&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Vuković: Osma godišnjica ulaska u NATO svjedoči političkoj viziji i emancipatorskoj ulozi DPS-a

Ako želite da izbjegnete rat, morate se za njega pripremiti. Ako pokažemo snagu, zajedništvo, sposobnost i odlučnost da zaštitmo sve saveznike, tako ćemo izbjeći rat - poručila je zamjenica generalnog sekretara NATO-a Radmila Šekerinska na NATO Samitu mladih koji se danas, u organizaciji Atlantskog saveza Crne Gore, održava u Budvi. Ona je skrenula pažnju na NATO samit koji će se održati u Hagu u junu. - To je veoma važan samit zato što živimo u opasnim i veoma izazovnim vremenima. Rat u Ukrajini još bijesni, ruske veze sa Sjevernom Korejom, Iranom i Kinom pokazuju koliko je važno da razvijamo našu odbranu kao Alijansa, ali i kao porodica zemalja koje dijele iste vrijednosti i interese. Naš ključni cilj je kako da NATO učinimo još snažnijim, balansiranijim, da doprinos svih saveznika bude jednak - navela je Šekerinska. Podvukla je da sve ostalo nestaje kad su mir i bezbjednost ugroženi. - Kada su vremena izazovna moramo napraviti teške odluke. Jedna od njih je da moramo više investirati u našu odbranu - poručila je ona. Dodala je da Zapadni Balkan nastavlja da ima stratešku vrijednost za Alijansu. - Tokom sukoba devedesetih vidjeli smo da je NATO zaista podržavao mir. Danas imamo miran Zapadni Balkan, zemlje regiona sarađuju, imamo snažnu interakciju, glavni fokus je članstvo u EU, mnogo zemalja su NATO članice. Ipak, nijesmo se odmakli od retorika koje nas dijele, i dalje imamo nacionalističke i secesionističke retorike. Zapadni Balkan nam je vrijedan, ali takođe očekujemo više regionalne inicijative za rješavanje tih problema. Problemi ne mogu biti riješeni mržnjom i podjelama već vrijednim radom i saradnjom - istakla je Šekerinska. <h2>OČEKUJE SE ODLUKA O POVEĆANJU IZDVAJANJA ZA VOJSKU</h2> Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović istakao je da je velika privilegija za Crnu Goru što je domaćin petog NATO Samita mladih. - To je i primjer našeg kredibilnog članstva u Savezu i povjerenja koje NATO ima u Crnu Goru. Mislim da je u širem smislu ovo važno za region Zapadnog Balkana. Smatram da je članstvo Crne Gore u NATO savezu najbolji garant naše sigurnosti. To je jedna izvanredna platforma koja nam je omogućila modernizaciju naše vojske. Samo članstvo U NATO savezu je jedan korak ka našem punopravnom članstvu u EU - rekao je predsjednik. Podsjetio je da Crna Gora sada izdvaja oko dva posto svog BDP-a za vojsku i odbranu, a najveći dio tog budžeta ulaže u modernizaciju vojske. Istakao je da je juče počela gradnja brodova u Francuskoj za koje kaže da će biti izuzetno važni za mornaricu Crne Gore.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025042515044_603969250c5afbd55c9f0086c77e4cafd56bde114791ec535487b743b0621ffe.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025042515044_603969250c5afbd55c9f0086c77e4cafd56bde114791ec535487b743b0621ffe" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Jakov Milatović"> <figcaption>Jakov Milatović(Photo: Mediabiro)</figcaption> </figure>  Ovom prilikom je najavio i u učešće na NATO Samitu u Hagu. - Očekujem da donesemo odluku o povećanju izdvajanja za vojsku. Pretpostavljam da će obaveza koju ćemo zajedno postići na NATO Samitu biti izdvajanje za vojsku u iznosu od iznad tri posto BDP-a. Crna Gora je spremna da se obaveže u tom smislu, mislim da ćemo tako još jednom pokazati naše kredibilno članstvo u NATO savezu. Očekujem i da Vlada izađe sa jasnom dinamikom implementacijom ove buduće obaveze. Moramo tačno znati na koji način taj novac treba trošiti u narednom period. Tu prvenstveno očekujem dobre inpute od ministra odbrane i ministra finansija - naveo je Milatović. <h2>NATO POTREBNIJI NEGO IKAD</h2> Generalni sekretar NATO-a Mark Rute obratio se prisutnima posebnom video porukom, te istakao značaj uključenosti mladih u NATO savezu. - Sa ratom u Evropi i rastom nestabilnosti NATO nam je potrebniji nego ikad. To znači da nam i vaše razmišljanje treba sve više. NATO se adaptira za budućnost, ali to ne možemo postići bez mladih ljudi, te bam trebaju njihovi stavovi, inspiracija, energija i razmišljanje - rekao je on. Bezbjednosni izazovi sa kojima se danas suočavamo zahtijevaju, cijeni on, svjež način razmišljanja. - Te ako imate karijeru u diplomatiji, tehnologiji i odbrani molim vas da istupite. Vaš glas je važan za našu zajedničku budućnost - poručio je Rute. <h2>ČLANSTVOM SMO OJAČALI BEZBJEDNOST CIJELOG REGIONA</h2> Milatović je ocijenio da je Crna Gora članstvom u NATO-u ojačala bezbjednost cijelog regiona. Milatović je, na NATO Samitu mladih, koji je organizovao Atlantski savez Crne Gore, rekao da su tri ključna benefita članstva Crne Gore u Alijansi. Prvi od njih je, kako je naveo, to što je članstvo u Alijansi najbolja bezbjednosna garancija za Crnu Goru do sad. - Članstvo Crne Gore u NATO-u jedan je od glavnih stubova naše odbrane i bezbjednosne arhitekture - rekao je Milatović. On je kazao da je članstvo u Alijansi poslužilo i kao odlična platforma za modernizaciju vojske, navodeći da je veći dio izdvajanja za odrbanu opredijeljen za modernizaciju. - Treći benefit se odnosi na to da je članstvo u NATO bilo prvi korak ka članstvu u Evropskoj uniji (EU), jer je država pokazala demokratske standarde koji se odnose na vladavinu prava i razvoj institucija - dodao je Milatović. On je ukazao na to da je Crna Gora među zemljama koje već izdvajaju preko dva odsto budžeta za odbranu, dodajući da je država posvećena da troši više na odbranu. Milatović je rekao da je Crna Gora kredibilna članica koja doprinosi misijama NATO-a. Kako je dodao, Crna Gora je članstvom u NATO-u ojačala bezbjednost cijelog regiona, te da može biti uzor drugim državama kada su u pitanju dobri odnosi sa susjedima. - Crna Gora je napravila veoma važan izbor kada je postala članica NATO-a. To je bila važna odluka za cijeli region i njegovu bezbjednost, ne samo za Crnu Goru - rekao je Milatović. On je kazao da Crna Gora nije velika država kada se radi o populaciji ili vojnoj snazi, ali da može biti model kada su u pitanju odnosi u regionu, članstvo u NATO-u, ali i put ka EU. <h2>IMA I IZAZOVA ALI I POZITIVNOG TRENDA</h2> Ukazujući na činjenicu da je Crna Gora multietničko društvo, Milatović je istakao da vjeruje da možemo biti još bolji model u budućnosti. Govoreći o EU perspektivi, Milatović je rekao da je Crna Gora najnaprednija među državama kandidatima za članstvo. - Crna Gora je najrazvijenija u institucionalnom smislu, otvorila je sva poglavlja, zatvorili smo šest i nadamo se da ćemo za oko dvije godine zatvoriti sva poglavlja &nbsp;istakao je Milatović. On je ocijenio da je druga prednost Crne Gore to što je članica NATO-a. Prema riječima Milatovića, Crna Gora je, i u smislu ekonomskog približavanja EU, dobro pripremljena, a potpuno je usklađena sa spoljnom i bezbjednosnom politikom EU. Milatović je rekao da vjeruje da je članstvo u EU do 2028. godine i dalje ostvariv cilj. Odgovarajući na pitanje koji izazovi su najveći na crnogorskom putu, Milatović je rekao da postoje brojni izazovi, ali i pozitivan trend. On je ukazao na izazove u oblasti vladavine prava, ali i na tehnička pitanja u vezi sa državnom pomoći ili oblasti ekologije. - Izazovi su tu, ali je važan pozitivan trend - &nbsp;rekao je Milatović. On je kazao da je u Crnoj Gori često percipiran kao neko ko kritikuje brzinu kojom Crna Gora napreduje ka EU, dodajući da stalno naglašava značaj reformi. Kako je istakao, iza svakog članstva u nekoj organizaciji krije se sistem vrijednosti i reformska agenda koja se radi za dobro građana. - Vjerujem da je to ono što je najvažnije i uvijek podsjećam sve aktere u državi da bi tako trebalo da se radi - rekao je Milatović.

1250x600

1084x550

Šekerinska: Ako želite da izbjegnete rat - morate se za njega pripremiti

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je da će Ukrajina morati da uloži značajne napore kako bi uvjerila saveznike da joj omoguće članstvo u NATO-u, ali je taj cilj nazvao dostižnim. On je istakao da su bezbjednosne garancije ključne za zaštitu Ukrajine od budućih ruskih napada.
- Poziv Ukrajini za članstvo u NATO-u i samo članstvo mogu biti isključivo politička odluka. Taj cilj je ostvariv samo ako se borimo za njega na svim potrebnim nivoima - poručio je Zelenski u obraćanju diplomatama.
Dodao je da bi članstvo moglo biti ponuđeno djelovima Ukrajine koji nisu pod okupacijom kako bi se okončala "vruća faza" rata. Tokom nedavnih sastanaka sa liderima NATO-a i EU u Briselu, naglasio je da evropska podrška neće biti dovoljna bez uključivanja Sjedinjenih Američkih Država.
U međuvremenu, ruski predsjednik Vladimir Putin najavio je oštar odgovor nakon što su ukrajinski dronovi pogodili luksuzni stambeni blok u Kazanju, udaljenom 1.000 kilometara od ukrajinske granice. Iako nije bilo žrtava, snimci na društvenim mrežama pokazali su požar izazvan udarima dronova.
- Ko god pokuša da uništi našu zemlju, suočiće se s višestruko većom destrukcijom - rekao je Putin u televizijskom obraćanju. Takođe je zaprijetio da bi Moskva mogla pogoditi centar Kijeva hipersoničnim balističkim raketama kao odgovor na ukrajinske napade.
Ruski zvaničnici su saopštili da su ukrajinski dronovi pogodili velike ruske energetske objekte, uključujući skladišta goriva koja snabdijevaju rusku vojsku.
Premijer Slovačke, Robert Fico, sastao se s Putinom u Moskvi, što je rijedak primjer posjete lidera iz EU i NATO-a Rusiji nakon početka invazije na Ukrajinu 2022. godine. Razgovarano je o isporukama ruskog gasa, dok je Ukrajina ranije najavila da neće produžiti ugovor o tranzitu ruskog gasa nakon 31. decembra, što je izazvalo zabrinutost u Slovačkoj.
Finski premijer Peteri Orpo istakao je da Rusija predstavlja "stalnu i opasnu prijetnju" za Evropu i pozvao na jačanje evropske odbrane. Lideri EU su se saglasili da je neophodno nastaviti pružati podršku Ukrajini "koliko god dugo je potrebno".

Zelenski pozvao ukrajinske diplomate da se bore za članstvo u NATO-u

Skupština Crne Gore nije usvojila izmjene i dopune Zakona o porezu na dobit pravnih lica koje su u skupštinsku proceduru predali poslanici Pokreta Evropa sad, ali ne znači da se odustalo od promjena koje su njima predložene. Zakon je, pored ostalog, predviđao da se privreda dodatno oporezuje tako što će se ukinuti poreska stopa za dobit od 12 odsto uz zadržavanje stope od devet odsto na oporezivu dobit do 100.000 eura i 15 odsto iznad 100.000 eura.
Predsjednik Crnogorskog udruženja poslodavaca (CUP) prof. dr Vasilije Kostić kaže za Portal Analitika da treba biti svjestan činjenice da je, kako bi javni sistemi funkcionisali na moderan način i u skladu s promijenjenim društveno istorijskim uslovima, potrebna Vlada koja će genirasti nove, moderne odnose između nje i sektora društva, pa time i privrede.&nbsp;
<h2>Privreda kao fiskalna lovina Vlade</h2>
Nove odnose, kaže, samo po sebi, ne može generisati stara Vlada koja nije moderna i ne funkcioniše na tim premisama.&nbsp;
„Potrebna je, dakle, Vlada koja će djelovati u skladu s promijenjenom globalnom vizijom svijeta i koja bi jasno definisala novu misiju, o čemu kod nas nema ni pomena. Promjena o kojoj govorimo, kada je o odnosu sa privredom riječ, morala bi ići, prije svega, u pravcu radikalne promjene postojeće interakcije koja se metaforično može opisati: privreda kao „fiskalna lovina Vlade“, ka generisanju, podrazumijeva se od strane Vlade, novih odnosa u pravcu kreiranja novog privatnog sektora - privrede sa većim stepenom učešća u opšte društvenoj koristi. Trebalo bi da Vlada razumije kako nije moguće kreirati niti slijediti bolji pravac, niti je moguće kreirati moderne društvene promjene za koje je ona odgovorna, ukoliko ne kreira produktivniji odnos sa privredom“, kaže Kostić.&nbsp;
Sagovornik Analitike ukazuje da Vlada Crne Gore radi upravo suprotno od toga.&nbsp;
„Podiže poreze na dobit pravnih lica, a pri tome su zaglušujuće glasno iznosili tvrdnje o stimulisanju investicija u privatnom sektoru. Pretpostavljam da je poznato kako je dobit ključni izvor internog finansiranja investicija, a istovremeno visina ostvarne dobiti preduzeća jedan od ključnih pokazatelja kojim se banke vode u dodjeli kredita za investiranje. Više je nego očigledno da je deficit u ostvarenju fiskalnih prihoda Vlade važniji nego šteta nanesena privredi i dugoročnom razvoju zemlje. Potreba za kreiranjem percepcije uspjeha je ključna potreba“, naglašava Kostić.
<h2>Percepcija umjesto realnosti&nbsp;</h2>
Sasvim je izvjesno, kako ukazuje, da se ne razumije kako povećanje fiskalnih sredstava u budžetu znači deficit u sredstvima privrede i u njenoj imovini – aktivi, što znači de facto njenu devastaciju, a zbog ključne interakcije privrede i društva znači i devastaciju društva dugoročno.
“I to nije sve: sudbina ciljeva Vlade i nje same zavisi od efikasnosti njene interakcije sa privredom, pa time Vlada radi i u korist sopstvene štete. Osnovno je za Vladu da kreira percepciju blagostanja i opšteg napretka po cijenu, rekao bih, da se nanese ozbiljna šteta društvenom napretku jer on nije u fokusu. U fokusu je vlast i ostanak na vlasti, a to se najlakše postiže kreiranjem percepcije (kažem percepcije) o napretku, a naročito o unapređivanju materijalnog stanja građana. Ne zaboravimo da je percepcija gotovo uvijek bitno različita od realnog stanja. Dakle, „nije stvarnost ono što jeste već je to percipirana stvarnost“. Upravo je „percipirana stvarnost“ cilj“, poručuje Kostić.
Smatra da Vlada neće ni naredni put, prije ponovnog stavljanja u proceduru izmjena Zakona o porezu na dobit pravnih lica, organizovati javnu raspravu kako bi čula mišljenje javnosti i struke.
„Vlada je više puta pokazala da joj nije do transparentnosti niti do mišljenja struke. Kao što rekoh, percepcija je ključni cilj kome se teži a njoj bi transparentnost samo škodila. Vlada će tamo gdje javnost napravi pritisak organizovati javnu raspravu, ali, po mome očekivanju, i tada će to biti fingiran proces“, ukazuje predsjednik CUP-a.
<h2>Kreditno-garantni fond odlična inicijativa</h2>
Na pitanje mogu li privreda i turizam, ovakvi kakvi su danas, podmiriti finansijske potrebe državne administracije, Kostić odgovara odrično.
„Odgovor je više nego jasan. Ne, niti će to skoro biti u stanju i to ne zbog njih već zbog Vlade i administracije“, ističe on.
Osnivanje Kraditno-garantnog fonda, pak, vidi kao odličnu inicijativu.&nbsp;
„Kažem inicijativa jer uspjeh bilo koje institucije zavisi od njene operacionalizacije. Imajući u vidu da najveći dio crnogorske privrede čine mikro, mala i srednja preduzeća, a da upravo oni imaju najveće probleme u obezbjeđivanju sredstava za razvoj kod banaka, formiranje KGF je više nego dobrodošlo, ali, kažem, njegova je sudbina u operativnim rješenjima“, poručuje Kostić.

Kostić: Vladi je bitnija percepcija blagostanja nego društveni napredak

U jutarnjem izdanju Ljetnjeg programa na Televiziji E razgovaramo sa Darkom Drljevićem, jednim od najnagrađivanijih karikaturista u svijetu, koji uprkos međunarodnom ugledu još uvijek nije na pravi način prepoznat u svojoj zemlji.
Naša gošća biće i Dijana Raičković, terapeutkinja ličnog i profesionalnog razvoja, koja će govoriti na temu „Porodična komunikacija – otuđenost kao problem današnjice“.
U studiju ćemo ugostiti i Dejana Kalezića, fotografa i vlasnika galerije F64, sa kojim ćemo razgovarati o fenomenu “savršene fotografije” i opsjednutosti savremenog čovjeka njenim postizanjem.
Za kulinarski segment emisije pobrinuće se Mirko Popović, kuvar, koji će ovog jutra pripremiti ukusno iznenađenje za gledaoce.

Gledajte Jutarnji program Televizije E: Karikatura, porodična komunikacija, fotografija i kulinarstvo

Od 1. septembra 2025. godine, gel lakovi i drugi kozmetički proizvodi koji sadrže fotoinicijator TPO (Trimethylbenzoyl Diphenylphosphine Oxide) biće zabranjeni i u Crnoj Gori, u skladu sa novim propisima Evropske unije.
TPO je supstanca koja se koristi za ubrzano očvršćavanje gel lakova pod UV svjetlom, a dugo je bila popularna u industriji ljepote zbog brzog sušenja i sjajnog finiša. Međutim, Naučni komitet EU za bezbjednost potrošača upozorio je na zdravstvene rizike, uključujući potencijalnu kancerogenost, mutagenost i toksičnost po reproduktivno zdravlje.
- Odluka EU o zabrani TPO je obavezujuća i za Crnu Goru. Pojačaćemo kontrole na terenu, a za prekršioce su predviđene kazne do 25.000 eura - saopštili su iz Ministarstva zdravlja.
Prema Uredbi EU 2024/197, TPO je klasifikovan kao CMR supstanca kategorije 1B, što znači da može izazvati rak, promjene u DNK i oštetiti reproduktivni sistem. Zbog toga je dodat na listu supstanci koje izazivaju veliku zabrinutost (SVHC) i biće potpuno uklonjen iz kozmetičkih proizvoda.
Osim u gel lakovima, TPO se nalazi i u hibridnim lakovima za nokte, ljepkovima za ekstenzije trepavica, te raznim UV završnim premazima. Dugotrajna izloženost može dovesti do alergijskih reakcija, problema sa plodnošću i rizika po razvoj fetusa.
Nakon 1. septembra 2025. godine, prodaja i upotreba proizvoda sa TPO biće ilegalna širom EU i u Crnoj Gori. Saloni ljepote koji ga budu koristili rizikuju novčane kazne, zaplijenu proizvoda i finansijske gubitke.
Ova zabrana označava veliku promjenu za kozmetičku industriju, a stručnjaci savjetuju profesionalcima da na vrijeme pređu na bezbjedne alternative.

Od 1. septembra zabrana gel lakova za nokte sa TPO i u Crnoj Gori, prijete kazne do 25.000 eura

Beransko Gornje Zaostro postalo je protekle sedmice simbol najdubljeg poniženja Crne Gore od ustoličenja Joanikija Mićovića 2021. godine. Pod vođstvom mitropolita Metodija Ostojića, sljedbenici crkve Srbije nelegalno su otkrili spomenik ratnom zločincu i kvislingu Pavlu Đurišiću, a zatim ga unijeli u crkvu, otvoreno prkoseći državi da ga ukloni – „ako smije“.
Scena slavljenja četničkog kvislinga, praćena uvredama, šikaniranjem i fizičkim napadom na fotoreportere pred pasivnim policajcima i sveštenstvom nastavak je talasa političkih i društvenih tenzija u zemlji.
Nemili događaj sa sjevera Crne Gore, dolazi samo nekoliko dana nakon još jedne protestne note iz Zagreba zbog ponašanja ministra odbrane Dragana Krapovića, tj. njegove odluke da se izrade značke za posadu školskog broda „Jadrana“ kojeg potražuje Hrvatska. I to baš u susret 30. godišnjici akcije „Oluja“, na čije obilježavanje je Krapović odbio da pošalje predstavnika Crne Gore.
O tome možemo li se nadati evropskoj budućnost dok Crnu Goru vodi vlast koja ćuti na ispade velikodostojnika otvoreno antizapadne i proruske crkve Srbije, dok nas uporno svađa sa saveznicima na Zapadu, razgovarali smo s političkim analitičarem Davorom Đenerom.
Za ponašanje Mandića, Kneževića i Bečića odgovorni premijer i predsjednik države
Za njega, događaj na sjeveru nije izolovan incident, već dio šire matrice – institucionalnog djelovanja crkve Srbije kao operativca ruskog i srpskog svijeta, čiji je uticaj, kako kaže, omogućila sadašnja vlast u Podgorici.
„Jasno je da je uloga crkve Srbije u Crnoj Gori otprilike onakva kakva je i uloga Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije u Ukrajini. To je ozbiljan problem Crne Gore, kad je u pitanju proces pristupanja EU, jer u crnogorskom društvu institucionalno djeluje organizacija koja ne skriva da funkcioniše kao svojevrstan agent ruskog i srpskog svijeta“, ukazuje Đenero za Analitiku.
Ipak, smatra kako Crna Gora nije u poziciji Srbije koja, kako kaže, ne može pobjeći od ruskog razornog uticaja.&nbsp;
„I u društvu, i u parlamentu, proevropske političke opcije imaju dostatnu većinu za formiranje administracije. Dakle, svi ti Mandići, Kneževići i Bečići morali bi za Crnu Goru biti potpuno nevažni, marginalni. Međutim, njihova uloga može biti velika i razorna, samo zato što im to omogućavaju premijer Milojko Spajić i predsjednik Jakov Milatović, koji su skroz nepotrebno DF i Demokrate uveli u vladajuću koaliciju“, naglašava Đenero.
Kaže i kako je od početka ove administracije očito da Andrija Mandić ima dominantan položaj u odnosu na premijera Spajića.
„Svi znaju da je taj Mandić, koji je glavni operativac ruskog i srpskog uticaja u Crnoj Gori i koji pritom ima moć blokiranja vladinih politika, čak i individualno učesnik Miloševićeve agresije na Hrvatsku, i da se hvali učestvovanjem u operaciji protiv civilnog stanovništva, na području koje nije imalo nikakvo vojno značenje, osim želje za ekspanzijom Velike Srbije“, napominje Đenero.
<h2>Dok su DF i Demokrate dio vlasti neće biti dobrih odnosa sa Hrvatskom</h2>
Sagovornik Analitike upozorava da dok su DF i Demokrate u vladajućoj koaliciji, neće biti dobrih odnosa Crne Gore sa Hrvatskom.
„Iako će kontinuitet hrvatske podrške suverenističkoj proevropskoj Crnoj Gori ostati živ, kao što je bio i u vrijeme DPS-ovih administracija, i u vrijeme nakon smjene vlasti u avgustu 2020. Hrvatski politički interes je da se Crna Gora zaštiti od patogenih ruskih uticaja i da njome ne ovlada Vučićev srpski svijet“, podvlači Đenero.
Kaže kako je teško znati do koje mjere Vučićev režim kontroliše Spajića, kao i Milatovića i „do koje mjere je ovaj dvojac izložen ucjenama Beograda“.&nbsp;
„Nije ključno da Spajić sa zagovornicima velikosrpske, proruske politike uđe u otvoreni sukob, kad je u pitanju odnos prema Hrvatskoj – ključno je da u taj sukob uđe vezano za proces pristupanja i konsolidaciju demokratskog poretka u zemlji“, ističe Đenero.
Dodaje kako ništa veći problem za Crnu Goru nije ono što radi nekompetentni ministar odbrane, kad su u pitanju odnosi s Hrvatskom, nego ono što radni nekompetentni DF-ov ministar prostornog uređenja, Slaven Radunović, koji, podsjeća on, zaziva referendum o izlasku Crne Gore iz UNESCO-a i odricanje od statusa Kotora kao zaštićenog dobra svjetske kulturne baštine.&nbsp;
„Britki ekonomski analitičar Miša Brkić vrlo je precizno Radunovićevu „javnu politiku” uporedio s nasilništvom onog trebinjskog ratnog silnika Vučurevića, koji je govorio o tome kako će porušiti Dubrovnik i sagraditi lepši i stariji, u vizantijskom stilu“, navodi Đenero.
Upravo je to, kaže, matrica unutar koje funkcionišu ministri iz DF-a i Damokrata – zatiranje istorijskog identiteta Crne Gore i ponuda „lepše i starije” tradicije, u skladu s uzusima srpskog i ruskog svijeta.
„Spajić je, zajedno s predsjednikom Milatovićem, odgovoran za te probleme, za posljedice učestvovanja onih koji ne spadaju u demokratski ustavni luk u crnogorskoj javnoj administraciji, i to sa veto snagom i mogućnošću blokiranja svih javnih politika“, naglašava Đenero.&nbsp;
Krapović vođen niskim strastima, njegovi stavovi nesuvisli
Dio posljednje protestne note iz Zagreba koji je najviše zatekao crnogorsku javnost jeste tvrdnja da, po osnovu vojne sukcesije, Crna Gora duguje Hrvatskoj više od dvije milijarde dolara. Ako vlasti u Podgorici nastave sa retorikom i potezima koje Zagreb ocjenjuje kao provokacije, našeg sagovornika pitali smo da li će Hrvatska krenuti u institucionalnu naplatu te sume.
„Ministar odbrane iz Bečićevih Demokrata, vođen željom da provocira sukobe s Hrvatskom i jeftinim populizmom iz Vučićeve kuhinje, pokušao jednostrano da tumači sukcecijski sporazum, pa tvrditi da školski brod „Jadran“ nesumnjivo pripada Crnoj Gori, jer se u vrijeme raspada Jugoslavije zatekao u crnogorskom akvatoriju, iako mu je matična luka bila Split. Ako se poštuje taj princip, svi brodovi koji su nakon agresije Miloševićeva režima i njemu podvrgnute takozvane JNA bili u hrvatskom akvatoriju, pripadali bi Hrvatskoj, a vrijednost tih brodova, barem formalno bitno nadilazi vrijednost školskog broda „Jadran““, objašnjava Đenero.
Nezgodno je, kaže, to kad neuki ljudi vođeni niskim strastima pokušaju svoje nesuvisle stavove argumentovati principima.
„Jer se onda često dogodi upravo ono što se događa Krapoviću – štete rastu na nivo od milijardi dolara“, upozorava Đenero.
Hrvatska jasno definisala stav prema proevropskoj Crnoj Gori
Ipak, smatra da problem odnosa Hrvatske s aktuelnom administracijom u Crnoj Gori nijesu ni dvije milijarde dolara, pa ni školski brod „Jadran“.&nbsp;
„Problem je činjenica da je administracija, koja za sebe tvrdi da je proevropska, iznutra duboko podijeljena, a da agenti vlasti u Beogradu i Moskvi, posredstvom različitih Mandića, drže kontrolnu vlast u Crnoj Gori, opstruiraju pristupne procese i Crnoj Gori dozvoljavaju da se približava članstvu u Uniji upravo onoliko koliko to Beograd i Moskva žele“, izričit je Đenero.&nbsp;
Ukazuje da su u toj konstrukciji ministri poput Krapovića izvođači radova.
„Paradoksalno je da dok potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović nastoji pregovorima i kompromisima ukloniti hrvatsku rezervu prema zatvaranju poglavlja 31, o zajedničkoj vanjskoj i bezbjednosnoj politici, istovremeno ministar Krapovoć potpuno izvan bilo kakva rezona, zaoštrava bilateralne odnose s Hrvatskom, izdavanjem značke, navodno povodom „okrugle” devedeset druge godišnjice izgradnje broda Jadran“, navodi Đenero.
Napominje da to što Krapović radi nije stvar bilateralnih odnosa Hrvatske i Crne Gore, nego stvar unutrašnjih odnosa u Crnoj Gori.&nbsp;
„Hrvatska je definisanjem trojice političara iz Crne Gore (namjerno ne kažem crnogorskih političara, jer su oni više ruski i srpski, nego crnogorski), Mandića, Kneževića i Bečića, kao nepoželjne osobe u Hrvatskoj, jasno definisala stav prema prema, s jedne strane suverenističkoj proevropskoj Crnoj Gori, koja od osamostaljenja uživa prijateljsku podršku zvaničnog Zagreba, a s druge strane prema akterima koji žele ruski i srpski svijet proširiti na teritoriju Crne Gore, s kojima Zagreb ne misli politički razgovarati“, kaže Đenero.
<h2>Uspješnost europeizacije društva zavisi od njegove unutrašnje snage</h2>
U Gornjem Zaostru prije nekoliko dana kulminirao je proces koji u Crnoj Gori traje već decenijama, ali je posebno uzeo maha nakon 30. avgusta 2020. - revizija istorije, s nastojanjima da se rehabilituje četnički pokret i relativizuju antifašističke vrijednosti. Sagovornika Analitike pitali smo kako se iz Hrvatske gleda na ovu tendenciju, s obzirom na to da je i u toj zemlji aktuelna borba protiv istorijskog revizionizma.
„Hrvatsko društvo nikad nije bilo bolje nego u vrijeme pristupnog procesa, jer je uspostavljena politička saglasnost o važnosti i vrijednosti pristupanju Evropske unije, a većini u političkoj areni i društvu postalo je jasno da pristupni proces nijesu pregovori, kako se formalno nazivaju, nego proces prilagođavanja Hrvatske zajedničkoj pravnoj tekovini, dakle usklađivanje države i društva s evropskim standardima i normama“, napominje Đenero.
Ističe kako je spremnost na suočavanje s prošlošću i stvaranje zaštitnog zida prema totalitarnim društvenim konceptima dio tog usklađivanja s evropskim standardima i normama.&nbsp;
„Pristupanje Evropskoj uniji davalo je dodatnu snagu proevropskim političarima da budu odlučni u nultoj toleranciji prema svakom obliku totalitarizma, i to je ono dobro što društvu i državi može donijeti pristupni proces“, naglašava Đenero.
Nažalost, kako dodaje, Hrvatska je nakon pristupanja u mnogim sferama, pa i u sferi suočavanja s prošlošću, imala regresivnu fazu, i pritom nije jedina od novih članica Unije.&nbsp;
„Uspješnost europeizacije društva, pak, zavisi prije svega od unutrašnje snage tog društva, a manje od pritiska sa strane. Zbog sebe Crna Gora mora zaustaviti one koji joj nameću četničku ideologiju, jer time ne žele ništa drugo nego razoriti i porobiti suverenističku, demokratsku, antifašističku Crnu Goru“, kategoričan je Đenero.
<h2>Crna Gora u procesu evropskih integracija da ne računa na „gledanje kroz prste“</h2>
Predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović je nedavno izjavio kako je širenje EU u suštini završeno, a da je Crna Gora možda jedina koja još ima realne šanse da uđe u porodicu evropskih ddržava. Naš sagovornik je stava da prema svemu što Milanović govori, treba imati rezerve i biti vrlo oprezan.&nbsp;
„On je akter koji ne zna praktički ništa ni o Evropskoj uniji ni o evropskim politikama. Nije učestvovao u procesu pristupanja Hrvatske EU, u ime opozicije su u tom procesu snažno bili uključeni pokojni Ivica Račan i Vesna Pusić, a Milanović je mimo dotadašnje tradicije saradnje u evropskim poslovima, ucjenjivao tadašnju vladu u procesu prilagođavanja Ustava acquisu, kako bi ostvario neke koristi za sebe i svoju stranku“, podsjeća Đenero.&nbsp;
Napominje i da je Milanović kao premijer zakomplikovao proces ratifikacije pristupnog ugovora.
„A kad je Hrvatska primljena i on postao član Evropskog vijeća, slovio je kao marginalan, najmanje uticajan član toga foruma. Danas je na kvazisuverenističkim euroskeptičnim pozicijama, poput mađarskog i slovačkog premijera i sistemski nastoji stvarati probleme proevropskoj i euroatlantističkoj vladi. Znate i da je vrh procesa Brdo Brioni u Tivtu koristio za to da bi podilazio kolegi iz ruske sfere, Andriji Mandiću, nazivajući ga zloćkom, ali distancirajući se prema tome što je Vlada Hrvatske ovog proglasila nepoželjnom osobom“, kazao je Đenero.
Naglasio je kako u procesu pristupanja Crna Gora mora biti ozbiljna i ne smije računati ni na kakvo „gledanje kroz prste”.&nbsp;
„EU je već imala problem s time što je dvije države s ozbiljnim demokratskim deficitom integrisala 2007, zbog geopolitičkih razloga, pa se godinama mučila s takozvanim CVM-om, mehanizmom saradnje i verifikacije, kako bi se spriječila evazija evropskog novca iz evropskih strukturnih fondova“, podsjeća Đenero.&nbsp;
Ta se, kaže, greška više neće ponavljati i zemlja koja nije potpuno spremna, neće biti primljena.&nbsp;
„To ne znači da Crna Gora nema šanse da postane članica do 2030, odnosno da završi pregovore u ovom mandatu EK, ali treba da bude spremna na ozbiljne reforme i treba da odrekne balkanske ideje da će nešto od strukturnih problema moći prikriti u pristupnom procesu“, zaključio je Đenero.

Đenero: Crkva Srbije ozbiljan problem Crne Gore, operativcima srpskog sveta dominantan položaj omogućili Spajić i Milatović

Otkrivanju spomenika ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću prekjuče je prisustvovao i Vladimir Janković iz Beograda, član Zemunskog klana, saradnik Vojnobezbjednosne agencije Srbije i Bezbjednosno-informativne agencije, pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora.
Da je Janković prisustvovao događaju, vidi se i na fotografijama fotoreportera tog lista Borisa Pejovića, koji je u subotu u popodnevnim satima, nakon uklanjanja spomenika, maltretiran, dok je njegov kolega Stevo Vasiljević iz Pobjede fizički napadnut.
Janković je, kako pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora, porijeklom iz beranskog sela Dapsiće.
Ranjavan je u Budvi 2007. godine, u bašti restorana „Jadranska straža“. Tada su ubijeni ukrajinski državljanin Adalbert Šut i Vladimir Rakočević.
Navodno je Vladimir Janković bio i vođa (Team Leader) za obuku ozloglašene ruske plaćeničke grupe Vagner u Angoli.
Na svojoj Fejsbuk stranici objavio je veliki broj fotografija pravoslavnih crkava i manastira koje je obilazio po svijetu i Crnoj Gori, među kojima su i fotografije s pokojnim mitropolitom Amfilohijem, kao i njegovim nasljednikom Joanikijem, zatim sa tivatskim parohom Mijajlom Backovićem, sveštenikom Jovanom Plamencem kod crkve na Rumiji...
Jankovića, koji se prethodno prezivao Ćorac, je u objavi na Fejsbuku pomenuo i Slavko Perošević, jedan od vođa blokada puta koje je u Šavniku organizovala lokalna opozicija. Perošević se juče pohvalio da je poslije 84 godine postao „prvi četnički vojvoda koji je položio zakletvu“ u Crnoj Gori.
- Zakletvu sam položio pred mitropolitom Metodijem i sveštenstvom, kao i pred četničkim vojvodama Miletom Pavićevićem Čičom, Stankom Magudom, Gigom Božovićem, Slavkom Labovićem i Ćorcem... - napisao je Perošević koji je bio jedan od učesnika prosrpskog protesta u Nikšiću 13. jula 2022. godine, na kojem je došlo do nasilnih incidenata.

Saradnik BIA prisustvovao otkrivanju spomenika Đurišiću

Pamflet istorijskog revizionizma, poluistina, prećutkivanja, propagandnog falsifikovanja, u formatu dokumentarnog filma o 13. julu, kojim se normalizuje velikosrpska mitologija, osvanuo je sredinom jula na Jutjub kanalu prosrpske Demokratske narodne partije (DNP), a premijerno je prikazan na Adria Televiziji.
Neskriveni i ključni cilj lažnih istorijskih konstrukcija u ovom uratku jesu otvorena delegitimizacija crnogorske borbe za obnovu državnosti, osporavanje autentičnosti antifašističkog ustanka iz 1941. godine, ali i da se zatomi istina o okupaciji Crne Gore 1918. godine Podgoričkom skupštinom i nametne narativ da su Crnogorci zapravo Srbi koji treba da se vrate sebi.
<h2>TAJNI PODACI O AUTORSTVU</h2>
Transparentnih podataka o režiji, produkciji i autorstvu nema, ali je mnogo toga jasno - a prije svega da je film u javnost plasiran u jeku sve intenzivnije revizije istorije u Crnoj Gori i dok politička vladajuća struja koristi svaki mogući alat - od institucionalne moći do medijske propagande - kako bi poništila crnogorski istorijski i identitetski kontinuitet.
Film od samog početka ne krije da ima političko-revizionističku agendu pošto naratorka u prvim minutima govori o tome da „Crna Gora ima dvije zastave, himne, dva imena, dva pravca ali i dvije istorije“ - tako otvoreno afirmišući „istoriju“ napisanu iz velikosrpskog ugla.
To nije samo ulazna tačka u pokušaj da se gledaoci ubijede da su „dvije istorije“ ravnopravne - da se ne radi o sukobu činjenica i političkoj propagandi, nego i priznanje da autori filma, ko god oni bili, ne prihvataju zvaničnu, međunarodno priznatu i utemeljenu istoriju Crne Gore.
<h2>KLJUČNA ZAMJENA TEZA</h2>
Tako se, pored ostalog, italijanska okupacija iz 1941. godine koristi kao zgodan izgovor da se prikriju mnogo dublji i trajniji ožiljci - poput onih iz 1918. kada je Crna Gora anektirana, a Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada su srpski agenti poslati u Podgoricu, proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ i, uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
U tom trenutku je postojala redovna crnogorska narodna skupština, i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom ove države, ali desilo se što se desilo.
Uslijedio je Božićni ustanak, spaljivanje hiljada crnogorskih domova, progon komita, ubijanje onih koji su bili vjerni crnogorstvu i državnoj slobodi. Dvadesetak godina kasnije, a pošto je narod bio za to da zajednica bude organizovana tako da sve zemlje budu slobodne i ravnopravne - a što su srpski politčari odbijali, desio se Petrovdanski sabor na kojem su federalisti, na čelu sa Sekulom Drljevićem, uz Italijane proglasili nezavisnost.
No, ovako posloženih fakata u DNP-ovom i Adrijinom uratku nema. Oni, bez bilo kakvog detaljisanja, konstatuju da je u tom periodu Crna Gora bila dio Zetske banovine, što prati i dalje navođenje da je parola crnogorskih komunista bila „srpstvo, slovenstvo, sloboda“ ili, kako naratorka kaže: „tadašnje rukovodstvo crnogorskih komunista je sebe i te kako smatralo Srbima. Čak i oni koji su se nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci nijesu na srpstvo gledali kao na nešto što je strano, nametnuto ili neprijateljsko“.
Sve to vodi do njihove suštine - tvrdnje da je „ustanak 13. jula 1941. bio borba za zajedničku jugoslovensku državu“, odnosno, po njihovom poimanju, za crnogorsko zajedništvo sa Srbijom, a da je deklaracija donijeta 12. jula bila težnja ka separatizmu koja je idućeg dana dobila odgovor.
Ovo je ključna zamjena teza jer je ustanak 13. jula, prije svega, bio antifašistička odbrana dostojanastva naroda koji nije zaboravio ni Podgoričku skupštinu, niti prihvatio ideju da mu se ponovo o sudbini odlučuje „odozgo“. Crna Gora se borila za slobodu - od fašizma i hegemonije, zato je jasno da se plasiranjem narativa o trinaestojulskom ustanku kroz prizmu „jugoslovenskog patriotizma“, a ne i crnogorskog otpora dugotrajnoj fašisitčkoj manipulaciji identitetom, pokušava zbrisati srpska prljava uloga okupatora, a samim tim i crnogorski subjektivitet u Trinaestojulskom ustanku.
<h2>POKUŠAJ DEMONIZACIJE SUPROTSTAVLJANJA SRPSKOJ HEGEMONIJI</h2>
Dodatno, karakterisanjem deklaracije koja je donijeta 12. jula „težnjom ka separatizmu“ između redova se opasno implicira da je svaki zahtjev za crnogorskom nezavisnošću sam po sebi fašistički, a ta teza im služi i za diskreditaciju savremenih crnogorskih državotvornih ideja.
Pored toga, Sekula Drljević, politički lider crnogorskih federalista i separatista koji je isprva svoje djelovanje bazirao na protivljenju srpskoj aneksiji Crne Gore 1918. godine, u filmu se poredi sa Antom Pavelićem - vođom ustaškog pokreta koji je predvodio genocidni režim NDH koji je odgovoran za smrt stotine hiljada ljudi - i to uz tvrdnju da je bio zamišljen kao crnogorski pandan ustaškom poglavniku, tj. da je Crna Gora 1941. trebalo da bude fašistički protektorat sličan NDH.
Kolaboracija Drljevića sa fašistima ostaje fakat - ali se on u ovom filmu demonizuje kao ustaški pandan - iako nikad nije imao oružane snage, niti sprovodio represiju nad bilo kakvim civilima - dok su, sa druge strane, mnogi četnički komandati, poput Pavla Đurišića i Draže Mihailovića, sarađivali sa Italijanima i nacistima - i to ništa manje - nego mnogo više.
Samim tim je jasno da je Drljević, koliko god bio sporan, tvorcima ovog filma poslužio isključivo da bi zalaganje za crnogorsku državnost prikazali kao oličenje fašizma - što im onda i omogućava pravdanje narativa u kojem je jedino čista opcija prosrpska - a sve drugo izdajničko. Zato njegovo poređenje sa Pavelićem služi samo kao alat za brisanje legitimiteta crnogorskih političkih pokreta koji su se suprotstavili srpskoj hegemoniji.
Svime time se pokušava zatvoriti prostor za bilo kakvu diskusiju o crnogorskoj državnosti - jer ako je svaka priča o nezavisnosti fašizam - onda je, valjda, jedina antifašistička opcija ostanak u velikosrpskoj dimenziji.
<h2>,,PRANJE“ ČETNIČKOG POKRETA&nbsp;</h2>
Iako su saradnja četničkog vođe Draže Mihailovića sa okupatorskim silama i masovni zločini nad civilima koji su se suprotstavljali kolaboraciji neupitni, nepobitni i jasni, u filmu se pokušalo ,,pranje” četničke biografije, predstavljajući kolaboraciju četnika Pavla Đurišića sa Italijanima kao - „reakciju na komunističke zločine“.
Tako naratorka kaže da su komunistički zločini „prouzrokovali odluku četnika da sklope ratni sporazum sa Italijanima - sa ciljem uništenja komunista“. Koji su to zločini komunista 1941. godine natjerali četnike na kolaboraciju sa fašistima Pircija Birolija - nije objašnjeno. Očito jer nije se mogla isfabrikovati ,,nova istorija”.&nbsp;
A kako to u propagandnim uratcima obično i biva, jedan narativ temelj je za drugi - pravdanje četnika brzo vodi i do rusofilije koja se silu na sramotu predstavlja kao oličenje crnogorskog mentaliteta.
- Važan faktor motivacije među borcima NOB-a, naročito Crnogorcima, bila je privrženost Moskvi koja je, sem iz ideoloških razloga, proisticala iz tradicionalnih i ratničkih spona prethodnih stoljeća. Još od 18. vijeka osnovni elementi crnogorske državnosti obrazovanja i duhovnosti uživali su jedinu podršku u Rusiji. Poznata krilatica „sa Lovćena kliče vila, oj Rusijo majko mila“ bila je dio mentaliteta mladih partizana. Ne treba da nas čudi što je samo u Crnoj Gori ustaljeni partizanski pozdrav „smrt fašizmu sloboda narodu“ dijelom zamijenjen sa „crvena armija je s nama pobjeda je naša“ - navodi naratorka, dramatično falsifikujući istoriju, sve radi predstavljanja Crnogoraca kao „pravoslavnog“ kulturnog i ideološkog svijeta koji prirodno gravitira ka Srbiji i Rusiji.&nbsp;
Time su u ovom filmu zanemareni i zbrisani svi temelji crnogorskog građanskog i sekularnog identiteta, a trenutno stanje u državi i neophodni otpor srpsko-ruskom uticaju između redova upakovani u izdaju sopstvenog karaktera.&nbsp;
<h2>„DRUGOSRBIJANCI“ I „MONTENEGRINI“</h2>
Ne čudi što je jedan od sagovornika u ovom uratku, pored predstavnika Istorijskog instituta i Milana Kneževića i srpski istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i jedan od ideologa velikosrpskog projekta, Čedomir Antić, koji docira o tome kako u Crnoj Gori „nema drugosrbijanaca“.
- Svi drugosrbijanci su postali montenegrini. To je vrlo zanimljivo i govori da je to jedinstvena zemlja. Bila je srpska, danas više nije. Toliko su netolerantni ti ljudi da ne priznaju srpstvo - govori Antić.
Nijesu anonimni autori ovog filma ni prvi ni jedini koji su pokušali lansirati tezu o tome da je crnogorski identitet tvorevina nekadašnjeg komunističkog vođe Milovana Đilasa.&nbsp;
- U jugoslovenskoj javnosti toga vremena nerijetko je bilo zastupljeno stanovište o Đilasu kao tvorcu crnogorske nacije - neki će reći jedne izrazito anti-srpske pojave i dezintegrativnog faktora u odnosu na srpski nacionalni korpus. Sa današnjeg aspekta, postavlja se pitanje da li je to baš tako. Đilasovo nacionalno opredjeljenje bilo je u većem dijelu života nesumnjivo srpsko. O tome govore njegova centralna literalna djela - navodi naratorka.
Na to se nadovezuje Antić koji ističe da „vidimo da je on drugosrbijanac“, te da je „to srpstvo kod njega jako relativno“.
- Zvaničan stav Komunističke partije Jugoslavije prema crnogorskoj naciji nije bio još uvijek jasno i u potpunosti definisan. Crnogorsku naciju je trebalo, po stavu Komunističke partije Jugoslavije, u perodu pred izbijanje rata tek definisati i naučno objasniti. Iz tog razloga je to pitanje ostavljeno za poslije rata. A onda je ponuđeno najviđenijem Crnogorcu među komunistima da ga definiše i na neki način postavi kao model za novu naciju u novoj državi. Ta ličnost bio je Milovan Đilas...Iskustvo ovog rata govori da crnogorski narod, ne samo što je ustao protiv okupatora, nego je pošao i protiv onih struja koje su htjele da ga odvoje od Srba - govori naratorka.
Suština svih ovih navoda je ista: ubijediti Crnogorce da su zapravo Srbi - a kako to uvjerljivije učiniti nego reći da je upravo „tvorac nacije“ u biti Srbin - koji se samo radi partijskih interesa zalagao za crnogorstvo.
<h2>REHABILITACIJA DEVEDESETIH</h2>
Tokom cijelog filma konstanta je nametanje narativa da su crnogorska nacija i državnost produkt manipulacija i zavjere protiv srpstva - uz osporavanje svakog procesa koji je vodio do emancipacije naše države.&nbsp;
Tako Antić riječima da je „dugoročno pobijedila „nidologija“ koja je imala veliku sreću i u jugoslovenskoj državi učinila sve da odvoji Srbiju od Crne Gore“ samo učvršćuje korijene ratnih devedesetih - čiji krici, kroz pritiske i pokušaje podrivanja suverenosti - što iznutra - to i spolja, i danas odjekuju Crnom Gorom.
Dokaz za to je i tvrdnja da je uplivom hrvatskog nacionalizma u vrh crnogorskog dijela KP u potpunosti je narušen „revolucionarni moral čiji su nosioci bili upravo srpski komunisti“.&nbsp;
I više je nego jasno da se radi o grubom pokušaju kriminalizacije crnogorske državnosti i to kroz rehabilitaciju velikosrpske hegemonije čija je suština uvijek bila, i danas jeste, teza da su svi drugi identiteti na ovim prostorima devijantni, nepostojeći – odnosno izdajnički.
<h2>VELIČANJE AB REVOLUCIJE</h2>
U nastavku filma autori su se dotakli Antibirokratske revolucije nazivajući je „savršenim primjerom sadejstva između crnogorstva i srpstva“ - kao da nije riječ o politički dirigovanom puču tadašnjeg režima Slobodana Miloševića kojim je u Crnoj Gori instalirano njemu odano rukovodstvo radi namjere da kontroliše Predsjedništvo SFRJ - a što se nije moglo bez podrške zvanične Crne Gore.
No, ni ovo nije ništa novo, niti čudi, kada se uzme u obzir da je upravo DNP bio jedan od nosioca nastavka kontrarevolucije - odnosno litija 2020. godine. Obje kontrarevolucije su osmišljene i koordinisane iz Beograda, a nacionalizam i navodna ugroženost crkve iskorišteni za vraćanje Crne Gore u velikosrpski kolosjek i ostvarenje njihovih interesa.&nbsp;
Obje su, u konačnom, imale razarajući efekat po crnogorsko društvo i demokratski razvoj.
<h2>VOZ I ŠINE</h2>
Završni dio filma kulminira otvorenim poricanjem i omalovažavanjem savremene državnosti Crne Gore i referendumske volje.
- Riječi i nedjela Štedimlije i Drljevića referendumski su nadglasale borbu naših predaka koji su živote dali boreći se protiv tekovina 12. jula. Iako je 13. jul i danas Dan državnosti Crne Gore - on je nažalost samo broj na zidnom kalendaru, odmah pored slavske ikone kod onih koji je još uvijek imaju. Nerijetko u narodnoj skupštini i u javnosti možemo da čujemo kako se mnogi pozivaju na narodno-oslobodilačku borbu, istrajavanje na himni koja predstavlja ništa drugo do plagijat ratnog zločinca Sekule Drljevića. Priča o precima koji su se borili za slobodu trebalo bi da nam daju danas zajednički put i pravac kojim treba da idemo - navodi naratorka u završnom dijelu.
Nastavlja dociranjem o odnosu crnogorstva i srpstva.&nbsp;
- U našoj državi se najbolje oslikava kroz metaforu kolosjeka: jedno bez drugog ne može da funkcioniše, odnosno voz ne može da nastavi dalje. Potreban je balans jer zabluda je da vlak može zamijeniti voz i da je povijest važnija od istorije. Moramo biti svjesni riječi naših predaka, ne smijemo doživjeti sudbinu Kajina i Avelja, jer braća su braća čak i kada se posvađaju jer ako se odreknemo prošlosti nećemo imati ni budućnost - govori naratorka.
Ova metafora ne znači nikakvo „pomirenje“ niti simboliše bratstvo - već podređenost. Voz predstavlja Crrnu Goru - koja, prema njihovom poimanju, ne može ići bez šina - odnosno Srbije.
Tako je napravljen puni krug: u samoj završnici je potvrđeno da je glavna vodilja ovog uratka upravo nastavak diskursa i velikodržavnih pretenzija koje su 1918, ali i devedesetih započele oružjem, a u 21. vijeku nastavljene sofisticiranijim sredstvima - prije svega institucionalnom revizijom istorije.

DNP i Adria TV revizionistički dokumentarni film o 13. julu iskoristili da još jednom nametnu narativ da su Crnogorci Srbi koji treba da se vrate sebi

Incident koji se odigrao juče u selu Gornje Zaostro kod Berana, tokom uklanjanja spomenika zločincu Pavlu Đurišiću, kada su fizički i verbalno zlostavljani novinari imao je elemente linča, a država je pokazala da nema stvarnu kontrolu nad tim prostorom, opisao je Pobjedin novinski fotograf Stevo Vasiljević za Televiziju E dramatične trenutke koje je doživio, zajedno sa kolegama Borisom Pejovićem i Balšom Rudovićem iz Vijesti.
Kako je naveo, jutro na lokaciji proteklo je mirno, uz korektan odnos domaćina. No, po povratku iz Berana, kada je počelo uklanjanje biste situacija je eskalirala.
- Na platou gdje smo ranije normalno radili, masa je krenula ka nama. U jednom trenutku to je bilo na ivici linča. Ljudi su nas vrijeđali, gurali, prijetili. Meni je jedan čovjek razbio kameru pivskom bocom, pa pokušao da me udari po glavi. Drugi, stariji muškarac, zaletio se na mene s nožem. Svi su bili naoružani, masa bez kontrole. U takvim uslovima prestajete da izvještavate i pokušavate da se zaštitite - kazao je Vasiljević.
On tvrdi da je incident mogao da bude spriječen u nekoliko sekundi, jer su, prema njegovim riječima, kontrolu nad događajem imali sveštenici, a ne državne institucije.&nbsp;
- Oni su faktički određivali šta se može, a šta ne. Da je sveštenik, s kojim smo ujutro ljubazno razgovarali, prišao i rekao ‘stanite da vidimo što se dešava’, masa bi stala. Ali on se povukao. Saruman kad kaže ‘kreni’, Orci krenu. Kad kaže ‘stani’, Orci stanu. Tako je to izgledalo - opisao je.
Vasiljević smatra da incident pokazuje ozbiljan problem – da izvršna vlast ne kontroliše dio teritorije Crne Gore, te da se više apsolutno ne osjeća bezbjedno jer predstavnici izvršne vlasti ne mogu garantovati bezbjednost na teritoriji države.
- Ako ja, kao novinar sa decenijama iskustva i akreditacijom u svim državnim organima, treba da tražim od sveštenog lica ‘blagoslov’ da bih radio, onda to znači da oni kontrolišu taj prostor. Država tu ne važi. Pravila ponašanja određuju sveštena lica - rekao je Vasiljević.
On je povukao paralelu sa situacijama u kojima države izgube suverenitet nad dijelom teritorije.&nbsp;
- Kao što Ukrajina nema kontrolu nad Krimom, tako i ovdje, kad prođete tunel kod Kolašina, čini mi se da država više nema kontrolu. To je poraz institucija. Odluke tamo donose druge organizacije, ne izvršna vlast – kazao je Vasiljević.
On je kritikovao i odsustvo policije tokom događaja.&nbsp;
- Na događaju koji je zabranjen, nije bilo nijednog policajca. Kada nema policije kada prijeti ozbiljna eskalacija, To je još jedan dokaz da tamo država nema kontrolu – kazao je on.&nbsp;
Vasiljević je upozorio da situacija u kojoj građani i novinari počinju sami da organizuju svoju zaštitu vodi u anarhiju.&nbsp;
- Ako ja moram da razmišljam kako da se sam zaštitim na događaju u Crnoj Gori, to znači da država ne funkcioniše. Ipak, nastaviću da izvještavam, jer je to jedini način da ti prostori jednog dana postanu sigurni – poručio je Vasiljević.

Vasiljević: Na sjeveru Crne Gore država nema kontrolu, odluke tamo donose druge strukture

Postupci čelnika bezbjednosnog sektora Crne Gore pokazuju - iz dana u dan, od slučaja do slučaja - da su Demokrate uspjele u naumu da potpuno razruše temelje sistema!&nbsp; Nakon još jednog pokušaja likvidacije u Budvi, na bazenu luksuznog rizorta u Miločeru u sred dana, dva dana docnije novi mučan događaj: u Gornjem Zaostru kod Berana, kada umalo nijesu – pred licem crnogorskih policajaca - ličnovani fotoreporteri Pobjede i Vijesti Stevo Vasiljević i Boria Pejović i novinar Vijesti Balša Rudović...&nbsp; Iz policije, nakon svega, uobičajene floskule da se ,,preduzimaju intenzivne mjere i radnje“, ali ni riječi o – odgovornosti.&nbsp; A teško je povjerovati da se nije mogao predvidjeti scenario koji se desio pri pokušaju ponovnog podizanja spomenika četničkom koljaču i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću: sve je danima najavljivano bez zazora, a četničko saborovanje i izbor novih četničkih vojvoda najavljen i sponzorisan u srpskim medijima u Crnoj Gori i promovisan na drštvenim mrežama.&nbsp; Tako da ispada da jedino vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović, šef Centra bezbjednosti sjever Haris Đurđević i šef beranske policije Željko Babović nijesu znali što se sprema u selu Gorne Zaostro. I valjda zato nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol?!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Đurđević i Šččepanović"> <figcaption>Nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol: Haris Đurđević ii Lazar Šćepanović</figcaption> </figure>  <h2>ANB i UPRAVA POLICIJE: SARADNJA KOJE NEMA?&nbsp;</h2> Ukoliko šefovima bezbjednosnog sektora nije bila namjera da ignorišu protokole i procedure i na taj način omoguće organizatorima da izvrše svoj plan, onda se dokumentovano može zaključiti da su pokazali - neznanje i nesposobnost. To pokazuju i osnovni postulati policijskog operativnog rada. Dakle: pripreme za četnički skup koji je bio najavljen, baš kao što je bilo najavljeno kršenje zakona, morale su da budu operativno praćene. Izvori Portala ETV iz bezbjednosnog sektora tvrde da upravo u Gornjem Zaostru često borave neki od pripadnika Agencije za nacionalu bezbjednost i Uprave policije, pa djeluje nevjerovatno da cijela akcija pripreme i logistike prođe ispod radara bezbjednosnih službi. Resursa je, dakle, bilo. Izostala je politička volja, ali i saradnja sektora bezbjednosti.&nbsp; Očito da vrh ANB nije informisan – ili nije želio da zna - o kretanju i postupcima osoba koje su učestvale u planiranju, izradi i krijumčarenju spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurušiću u Crnu Goru.&nbsp; Međutim, crnogorska javnost ima pravo da zna: što je Agencija za nacionalnu bezbjednost uradila kako bi spriječila događaj koji ima direktne implikacije po nacionalu sigurnost i koji je, što je bilo i očekivano, postakao vjersku i nacionalnu netrpeljivost i političke tenzije u državi?&nbsp; Ukoliko je ANB imala ove informacije i proslijedila ih policiji, onda je ona svoj posao završila.&nbsp; Zato se roje brojna druga pitanja, važna za bezbjednost države, ali i budućnost Crne Gore, kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.&nbsp; Dakle, u svjetlu zaoštravanja saradnje između ANB i Upave policije, naročito nakon aktivnosti vrha Demokrata Alekse Bečića koji kontolišu bezbjednosni sektor – pitanje je kako se posljednjih mjeseci obavlja razmjena informacija između dvije službe?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8" data-rendition-name="original" width="1424" height="800" loading="lazy" alt="Šćepanović Šaranović"> <figcaption>Demokrata Alekse Bečića kontolišu bezbjednosni sektor(Photo: Portal ETV/D.M.)</figcaption> </figure>  <h2>JE LI BILO DILA POLICIJE SA CRKVOM SRBIJE?</h2> Ali, to je samo djelić priče o tome kako je zakazao bezbjednosti sektor: Uprava policije je adresa sa koje javnost Crne Gore očekuje mnogo odgovora. Prije svega: da li je okupljanje bilo prijavljeno shodno Zakonu o javnim skupovima i što je tim povodom preduzeto? S obzirom na to da je jedna osoba uhapšena zbog sumnje da je počinila krivično djelo, postavlja se novo pitanje - zašto policija nije sprovela službene radnje uviđaja i dokumentovanja spomenka kao predmeta kojim je izvršeno to krivično djelo čime bi bili obezbijeđeni dokazi za potrebe krivičnog postupka?&nbsp; Osim toga: zbog čega policija nije procesuirala osobe koje su, u noći između 7. i 8. avgusta, navodno spriječili policijske službenike da obave uviđaj čime su počinili krivično djelo - sprečavaje službenog lica u vršenju službene dužnosti?&nbsp; To otvara još jedno, vrlo osjetljivo, pitanje: da li je povlačenje policije u noći između 7. i 8. avgusta bio dio tajnog dogovora nekoga iz vrha Uprave policije sa organizatorima četničkog okupljanja – da se spomenik ukloni tek nakon što ga mitropolit Crkve Srbije Ostojić „osvješta“ i potom ostavi na sigurnom, u obližnjoj crkvi. Jer, teško je objasniti da čelnici Uprave policije, prvenstveno načelnik regionalnog centra Đurđević i načelnik Odjeljenja bezbjednosti Babović nijesu bili u stanju obaviti prostu bezbjednosnu procjenu rizika po narušavanje javnog reda i mira. I shodno tome, bilo je osnovano očekivanje da se donese precizan plan postupanja, angažovanje dovoljnog broja službenika sposobnih da obave, kako se to kaže, službene radnje.&nbsp; <h2>NESHVATLJIVI PROPUSTI&nbsp;</h2> Izvor Portala ETV iz bezbjednosnog sektora naglašava da je, u skladu sa situacijom, morala biti angažovana Interventna jedinica Odjeljenja bezbjednosti Berana, a ukoliko bi bilo potrebno i Posebna ili Specijalna jedinica polcije s obzirom da lokalna ili nije htjela, ili nije imala kapacitete da sprovede zakon i obavi službene radnje. Naš sagovornik dalje tvrdi da je za ovakve skupove koji su bezbjednosno rizični i koji mogu izazvati nacionalnu, građansku i vjersku netrpeljivosti i za koje se, na osnovu strukture učesnika može pretpostaviti da može doći do nasilja, izvršenja prekršaja i krivičnih djela, obavezna takozvana planska postavka službe. Ne treba biti eskpert: izostalo je profesionalno postupanje dvojice rukovodilaca, kao što nije bilo adekvatne reakcije čelnika Uprave policije Lazara Šćepanovića.&nbsp; -Policija mora biti postavljena na licu mjesta prije učesnika skupa kako bi preventivo kontrolisala situaciju. Obavezno je operativno pokrivanje užeg i šireg područja mjesta događaja, što je zadatak inspektora kriminalističke policije i operativaca ANB. Obavezo je prisustvo saobraćajne policije na svim pravcima koje vodi prema mjestu dešavanja kako bi kontrolisali vozila - kazao je sagovornik Portala ETV sa višedecenijskim iskustvom u bezbjednosnom sektoru. Prema njegovim riječima, na licu mjesta trebalo je da bude najmanje 20 pripadnika Intereventne jedinice i drugih službenika redovnog, uniformisanog sastava Odjeljenja bezbjednosti Berane i Regionalnog centra Sjever. Obavezno je bilo i snimanje ovog skupa u cilju dokumentovanja prekršaja i krivičnih djela. Takođe, shodno bezbjednosnoj procjeni u rezervi je trebalo da budu pripadnici PJP i SJP u slučaju da redovni sastav nije u mogućnosti da obavi zadatke. I na kraju, dodaje naš sagovornik, obavezno je bilo prisustvo Komunalne polcije, Vatrogasne jedinice i službe Hitne pomoći koje se angažuju na zahtjev lokalne policije. -Neshvatljivo je zašto nijedna od predviđenih stavki, bar se takav utisak mogao steći na osnovu informacija u javnosti, nije ispunjena. Radi se ili o elementarnom neznanju ili o namjeri da se ignorisanjem da podrška održavanju skupa i određenim osobama omogući vršenje krivičnih djela. Posebno je pitanje zašto dvojica prisutnih policajaca nijesu reagovali i zaštitili novinare, zašto nije spriječeno nasilje i zašto napadači nijesu odmah lišeni slobode zbog više krivičnih djela i prekršaja – kazao je sagovornik. <h2>,,KONTROLA ŠTETE“&nbsp;</h2> Naknadna hapšenja počinilaca, ljudi koji su praktično oteli fotoreportera Pobjede i Rojtersa, iskusnog profesionalca Steva Vasiljevića, potom ga maltretirali gotovo pun sat u šatoru – samo je Šćepanovićevo bježanje od istine, pokušaj prikrivanje nastale štete.&nbsp; Jer, ne treba zaboraviti: Stevo Vasiljević, Boris Pejović i Balša Rudović danas su živi, zahvaljujući reakciji par prisebnih ljudi iz četničke ekipe koja je slavila Pavla Đurišića, a uprkos crnogorskoj policiji, koja nije reagovala! To je zastrašujuća istina koja bi morala da proizvede posljedice: ne ostavke ili naknadnu pamet, već smjene odgovornih za to što je zakazao crnogorski bezbjednosni sektor.&nbsp; Da Crna Gora ima odgovornu Vladu, premijer Milojko Spajić, osim bljutavih saopštenja o ,,nedopustivom napadu na novinare“, morao bi da posegne za smjenama odgovornih za državnu sramotu u selu Gornje Zaostro. A valjalo bi, konačno, da predsjednik Vlade i lider Pokreta Evropa sad javno objasni – da li je, kada je govorio o ,,neodgovornim sveštenim licima“ mislio na svog rođaka Metodija Ostojića?&nbsp; Očigledno je previše pitanja na koje nema odgovora o događaju u selu Gornje Zaostro. Tačnije: nema zvaničnog odgovora, kao što nema ljudskog osjećaja za preuzimanje odgovornosti.&nbsp; &nbsp; &nbsp;

Tag: clanstvo-u-nato