Saradnja ustaša i četnika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj predstavlja jedan od najčudnijih aspekata Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Uprkos nepomirljivom sukobu između hrvatske i srpske nacionalne koncepcije, pojava zajedničkog neprijatelja u vidu Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) dovela je do njihove zajedničke borbe protiv „komunističke opasnosti“.
Italijanski general Roatta predložio je saradnju u Ljubljani 1942. godine, istaknuvši da četnici nijesu neprijatelji Osovine i da je potrebno da NDH zaboravi na ovog svog neprijatelja, kako bi imali samo jednog neprijatelja, odnosno komuniste.1 (Fikreta Jelić-Butić, „Četnici u Hrvatskoj : 1941-1945.“, Zagreb 1986.)
Dodatni faktor koji je olakšao zbližavanje bilo je postupno povlačenje italijanske vojske s reokupiranog područja NDH sredinom 1942. godine. Četničke grupe koje su se dotad oslanjale na italijansku zaštitu našle su se u neizvjesnosti pa su bile prinuđene tražiti nova savezništva ne bi li opstale.
Prvi formalni sporazum sklopljen je krajem aprila 1942. godine između ustaških predstavnika i zapovjednika četničkih grupa u okolici Mrkonjić-Grada Uroša Drenovića, za koga je sporazum predstavljao izlaz nakon teškog poraza u sukobu s kozaračkim partizanima. Suštinu dokumenta činila je izjava da će se četnici i oružane snage NDH zajednički boriti protiv NOP-a dok su vlasti NDH jamčile zaštitu srpskih sela, materijalnu pomoć i slobodu vjeroispovijesti.
Krajem maja 1942. uslijedili su sporazumi na području sjeveroistočne Bosne, konkretno s ozrenskim, trebavskim i zeničkim četničkim grupama. Prema ovim dogovorima, četničke grupe su priznale vrhovništvo Nezavisne Države Hrvatske i obvezale se surađivati na uništavanju partizana.2 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Značajan je podatak da je područje 2. domobranskog zbornog područja u Banja Luci 1943. godine sarađivalo sa četiri četničke grupe (ozrenska, trebavska, sobotička i borjanska), jednim četničkim pukom (Manjača) i jednim četničkim bataljunom (Obilić). Ove su jedinice imale ukupno 13250 boraca, što pokazuje razmjere saradnje.3 (Mihael Sobolevski, „Uloga četnika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“ Časopis za savremenu povijest, 27(3) 475-487 1995.)
Najbolja saradnja razvila se u sjevernoj Dalmaciji i Lici u organizaciji stožernika Davida Sinčića. Početkom 1942. godine Sinčić je uspostavio kontakte s četničkim vođama poput Mane Rokvića, Branka Bogunovića i Steve Rađenovića. Sinčićevi izvještaji pokazuju da je već u maju 1942. postignuta konkretna saradnja, uključujući zajedničke akcije protiv partizana i uspostavu hrvatskih upravnih organa na područjima pod četničkom kontrolom, uz pomoć četničkih vođa. Posebno je značajan bio dolazak četničkih predstavnika Slavka Bjelajca i Milana Plečaša u Knin u julu 1942. godine, kada su izrazili spremnost za saradnju uz uslov vraćanja oduzete imovine Srbima i puštanja iz koncentracijskih logora onih Srba koje zatraže četnički vođe.4 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Posebno kompleksan slučaj predstavlja Momčilo Đujić, istaknuti četnički vođa u sjevernoj Dalmaciji, koji je, uprkos početnom otporu, s vremenom prihvatio određene oblike saradnje. Najznačajnija promjena u Đujićevu ophođenju prema NDH dogodila se 10. aprila 1943. kada je poslao delegaciju koja je došla čestitati i prisustvovati zboru povodom godišnjice NDH u Kninu, što je predstavljalo jasno priznavanje ustaške države. Nakon kapitulacije Italije u septembru 1943. Đujić je potpuno prešao pod njemačko zapovjedništvo.5 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Uprkos formalnim sporazumima, saradnja je bila opterećena međusobnim nepovjerenjem i sumnjičenjima. Četničke grupe izbjegavale su potpuno priznavanje NDH kao nadležnog faktora i često su preferirale pokroviteljstvo italijanskog okupatora. S druge strane, ustaški faktori nijesu se mirili s autonomnim statusom četnika i insistirali su na potpunoj subordinaciji. Četničke jedinice kontinuirano su kršile dogovorenu saradnju, napadale manje skupine domobrana i ustaša te provodile zločine nad hrvatskim i muslimanskim stanovništvom. Svoje činjenje negirali su pred vlastima NDH, a svoje zločine pripisivali partizanskom pokretu. Zbog toga su vlasti NDH tokom 1944. i 1945. godine mijenjale svoja gledišta o četničkom pokretu, nastojeći ih razoružati i uništiti.6 (Sobolevski, „Četnici“)
Zanimljiv je i slučaj Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četnika koji se povlačio pred partizanskim snagama, pri čemu je u Zagrebu 16. marta 1945. sklopio sporazum sa Sekulom Drljevićem.&nbsp;
Međutim, ova saradnja završila je tragedijom: ustaške i domobranske jedinice iznenadno su napale Đurišićeve snage na Lijevča polju 4. aprila 1945. te ih u trodnevnim borbama razbile. Nakon što se predao nadajući se milosti, Đurišić se uputio u Staru Gradišku i predao. Tu su ga ustaše razoružali, a Đurišić i njegova grupa odvedeni su u Jasenovac gdje su pogubljeni. Ovaj slučaj ilustruje krajnje granice četničko-ustaškog nepovjerenja čak i u trenucima saradnje.7 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Važnu ulogu u omogućavanju saradnje igrali su njemački i italijanski okupatori. Inicijativa za saradnju četnika i ustaša potekla je od Njemaca i Italijana, koji su već do početka 1942. godine uspostavili niz saradničkih odnosa sa četničkim pokretom.
Posljedice zaustavljanja njemačkih ispostava pred Moskvom zimi 1941. na 1942. godinu bile su potreba izvlačenja njemačkih snaga s Balkana i njihovo upućivanje na istočno bojište.
Stoga su Njemci nastojali spriječiti otvorene sukobe između četnika i oružanih snaga NDH, te ih privoljeti na saradnju protiv partizanskog pokreta.
Vlasti NDH uočile su da su postignuti sporazumi o saradnji između četnika, Italijana i Njemaca uglavnom na štetu njihovih interesa, pa su zahtijevale da prigodom pregovora bude prisutan i njihov neslužbeni promatrač. Upute poglavnika Pavelića od 26. juna 1942. godine o postupku sa četnicima razotkrivaju pragmatičnost ove saradnje. Zaključeno je da su se četnici opredijelili za saradnju jer su partizani ugrožavali njihov opstanak i da će saradnja postojati samo dok postoji opasnost od partizana, a kada ona prestane, tada četnike treba razoružati.8 (Sobolevski, „Četnici“)
Obje strane nastojale su opravdati svoju saradnju. Četničke vođe objašnjavale su saradnju kao taktičku nužnost za očuvanje srpskog stanovništva od „fizičkog istrebljenja“. U elaboratu „Četnički pokret u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji“ iz oktobra 1942. godine naglašava se da četnici moraju smanjiti broj svojih neprijatelja i da su njihovi interesi u ovom momentu identični sa interesima okupatorskih vlasti – borba protiv ustaša i komunista.9 (Jelić-Butić, „Četnici“=
Ustaše su ipak saradnju sa četnicima smatrale „državnom nuždom“ i taktičkim potezom usmjerenim protiv glavnog neprijatelja – NOP-a. Pavelić je ovu politiku odobrio okružnicom od 26. juna 1942. godine, u kojoj je naglasio četničke ponude za predaju valja prihvatiti.10 (Jelić-Butić, „Četnici“)

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Saradnja ustaša i četnika u NDH

Današnji rehabilitatori ratnih zločinaca, kvislinga i kolaboracionista Draže Mihailovića, Pavla Đurišića i ostalih zločinaca trebalo bi makar pročitaci izvještaje Bila Hadsona i ostalih britanskih oficira koji su izvještavali o kolaboraciji četničkog pokreta tokom rata sa naci-fašističkim okupatorima, a ne da neznaveno i obmanama, na javnoj sceni pričaju neodržive i manipulativne političko propagandne priče koje veze nemaju sa objektivnim, očiglednim, odlučnim istorijskim činjenicama, kazao je predsjednik Crnogorske evropske partije (CEP) i akademik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) Novak Adžić.
Adžić je podsjetio da je Bil Hadson bio britanski obavještajac, kapetan, potom major britanske vojske, šef savezničke misije u Jugoslavije od septembra 1941. do kraja decembra 1942. 
Istakao je da je on realno prikazao, odnosno, razobličio je u izvještajima britanskoj vladi kolaboraciju četnika s okupatorima - italijanskim fašistima i njemačkim nacistima i za Dražu Mihailovića rekao je polovinom 1942. godine da je "u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga".
Takođe, Adžić je podsjetio da je Bil Hadson, nešto ranije, početkom maja 1942. godine, u izvještaju britanskoj vladi o četnicima u Srbiji i Crnoj Gori jasno rekao da su četnici saradnicima okupatora i da se jedino bore protiv partizana. 
- O tome on kaže: "Da ja znam da stvarno i partizani jedino vode borbu sa Nemcima i Italijanima, dok četnici sarađuju sa okupatorima a da se jedino bore protiv partizana" - citirao je Adžić.

Adžić: Rehabilitatori kvislinga i kolaboracionista Draže Mihailovića, Pavla Đurišića i ostalih zločinaca trebalo bi da pročitaju izvještaje Bila Hadsona

Ako Vlada Crne Gore ne ukloni spomenik Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru znači da je pristala da uđe u četničko kolo, ocjenjuje za Antenu M Ferhat Dinoša, jedan od lidera Pokreta za nezavisnost Crne Gore, nekadašnji ministar ljudskih i manjinskih prava, prvi crnogorski ambasador na Kosovu, danas predsjednik Nacionalne albanske unije.&nbsp;
Maske su pale i car je go - kaže Dinoša, komentarišući današnja dešavanja u beranskom Gornjem Zaostru.&nbsp;
- Danas je blizu Berana otkriven spomenik ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću. Otkrio ga je mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije. Nakon toga intonirana je himna države Srbije, ojačana pjesmom okupljenih Đurišiću. Ako Vlada Crne Gore ne ukloni ovaj spomenik, znači da je pristala da uđe u četničko kolo. da je, u stvari, vodi predsjednik SNS-a i predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, kojemu je davno dodijeljena titula četničkog vojvode i čija je stranka juče rekla da je spomenik na privatnom posjedu, sto znači da država ne treba da ga dira. Za vjerovati je da Vlada neće u ovom slučaju podbaciti - ističe Dinoša.&nbsp;
No, kako kaže, ako ona to i učini, antifašistička Crna Gora neće.
- Crna Gora neće pristati da je vode pristalice saradnika fašizma, nego potomci onih koji su je od fašizma oslobodili - uvjeren je Dinoša.

Dinoša: Maske su pale i car je go! Ako Vlada ne ukloni spomenik Đurišiću - znači da je u četničkom kolu

Spomenik četničkom komandantu Pavlu Đurišiću koji je otkriven danas u beranskom selu Gornje Zaostro, mještani su uklonili oko 14 sati.&nbsp;
On je sada izmješten u obližnju crkvu.
Podsjećamo, Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije poručio je danas sa liturgije kod hrama Svete mati Paraskeve u selu Gornje Zaostro u Beranama u čijoj je blizini juče osvanuo spomenik u čast četničkom komandantu i zločincu iz Drugog svjetskog rata Pavlu Đurišiću, da će ga staviti u crkvu, da ga tu neće smjeti rušiti, te da očekuje da spomenik bude podignut i u centru Berana.
Metodije je otkrio spomenik Đurišiću, nakon čega je intonirana himna države Srbije.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmetodije-spomenik-pavlu-durisicu-cemo-staviti-u-crkvu-pa-neka-dodu-da-je-ruse&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Spomenik Pavlu Đurišiću prenijet u obližnju crkvu

Poslanica Demokratske partije socijalista (DPS) Aleksandra Vuković-Kuč oglasila se povodom jutrošnje liturgije mitropolita budimljansko-nikšićkog Metodija u selu Gornje Zaostro u Beranama u čijoj je blizini juče podignut spomenik u čast ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću.
- Predśednik, premijer, ministri, vlast i opozicija osudiše spomenik fašizmu. Samo rektorov IN4S, prvaci SPC i Mandićeva NSD istrajavaju u glorifikaciji ratnoga zločinca Pavla Đurišića čijeg se nedjela gnuša Crna Gora - napisla je Vuković-Kuč na Iks mreži.
Neka, kaže, ostane zapisano "ovo nas definiše“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FAVposlanica%2Fstatus%2F1953726213848965189&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

1084x550

Vuković-Kuč: Rektorov IN4S, prvaci SPC i Mandićeva NSD istrajavaju u glorifikaciji Đurišića

Radikalizacija politike koji vrši predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić i skupina oko njega, dovešće do toga da sve veći broj ljudi otkaže poslušnost tim idejama, ocijenio je predsjednik SO Budva i funkcioner Evropskog saveza Petar Odžić.
- Mandić i klika oko njega žele da od Crne Gore naprave ono što je Federacija Bosne i Hercegovine - rekao je Odžić u emisiji “Klub Aplus”.
Na pitanje voditeljke ove emisije da li misli da je Mandić jedini u vladajućoj većini koji ima takve ideje, Odžić se osvrnuo na funkcionera Nove srpske demokratije (NSD) Jovana Vučurovića.
- Vučurović je Mandićev čovjek. Vučurović je iz partizanske kuće. Da li on podržava četništvo Andrije Mandića? Ovome se mora stati na kraj. Nikad narod Crne Gore neće dozvoliti da se petokraka i kokarda izjednače. Nikada nijesu bile isto i nikada neće biti isto - kategorično je odgovorio Odžić.
Prema njegovim riječima, veći broj ljudi u Crnoj Gori će prelaziti u građanske varijante.
- Crna Gora je mala da bi se dijelila na nacionalnoj osnovi. Ovdje ima 600.000 stanovnika. Ako svako krene da uzima svoje, od Crne Gore ne ostade ništa - smatra Odžić.
Tvrdi i da oko 80 odsto ljudi u Crnoj Gori razmišlja antifašistički.
- To što se sada kroz spinove, medijske hajke i politička djelovanja bivšeg Demokratskog fronta napraviti revizija istorije, nemoguća je misija - zaključio je Odžić.

1250x600

Odžić: Vučurović je iz partizanske kuće, neka se oglasi da li podržava Mandićevo četništvo

Kako stvari stoje, sa četnicima se ipak ne može u Evropsku uniju, kazao je na Iks mreži Miloš Đuričković, međunarodni sekretar SD-a i predstavnik Evropskog saveza.
- Ne pomaže ni Mandićev rebrending četničkog pokreta u "otadžbinsku vojsku". Ne pomažu ni kandila, ni vapaji oba mitropolita Crkve Srbije u Crnoj Gori – Joanikija i Metodija - navodi Đuričković.&nbsp;
Evropska komisija je, dodaje, u izvještaju jasno konstatovala da je neprihvatljiva revizija istorije.&nbsp;
- Da budemo precizni – nedopustivo je prevođenje fašista u antifašiste, tj. četnika u antifašiste. Mandić i kompanija uspjeli su da osamdeset godina kasnije dobiju "friške papire", sa sve pečatom Evropske unije, da je ideologija koju baštine i propagiraju u Crnoj Gori u istoriji upamćena kao fašistička - naveo je on u saopštenju.&nbsp;
Takođe, ističe Đuričković, Mandić i kompanija uspjeli su da trideset godina kasnije dobiju još jedne "friške papire", opet sa pečatom Evropske unije, da nije prihvatljiva glorifikacija ratnih zločinaca, niti široko rasprostranjeno javno poricanje međunarodnih presuda za ratne zločine.
- Time su, kako rekosmo, dobili friški papir da je njihova politika istinski sukcesor zločinačke i genocidne politike devedesetih. U konačnom, kada na ovo dodamo prethodne aktivnosti poput Rezolucije o Jasenovcu, nepoštovanja odluka Ustavnog suda BiH, negiranja genocida u Srebrenici itd., uzimajući u obzir sve navedeno i konstatovano u izvještajima, jasno je da Mandić i kompanija u kontinuitetu sprovode aktivnosti usmjerene na urušavanje puta Crne Gore ka Evropskoj uniji - dodao je Đuričković.&nbsp;
Fakti koji su konstatovani u izvještaju EK, kaže Đuričković, razotkrivaju sve druge konstituente vlasti kao licemjere kad god stave ruku na grudi i kažu da su u ovoj i ovakvoj većini zbog ulaska Crne Gore u Evropsku uniju.

Ðuričković: Evropska komisija jasno konstatovala da je neprihvatljiva revizija istorije, sa četnicima se ipak ne može u EU

„Bio sam se našao u čudu, jer o njihovoj prisutnosti u Zagrebu i okolici nisam znao ništa. Oni su imali svoj Glavni stan u Hrvatskom seljačkom domu na Zrinnjevcu, a njihove jedinice nalazile su se južno od Zagreba, po selima koje obuhvaćaju Odru i Sv. Klaru. Jedan drugi manji dio nalazio se na Kordunu u području Pisarovine”. Ovako se o Crnogorskoj narodnoj vojsci (CNV) priśećao Branimir Vidmar, doratni bankarski činovnik u Slavonskome Brodu, od 1941. domobranski natporučnik Hrvatskih oružanih snaga (HOS). Odra i Sveta Klara danas su četvrti u Novome Zagrebu; a Pisarovina je mjesto na Kordunu, oko 25 km od Zagreba - dio je Zagrebačke županije. Nakon što je Titova Jugoslovenska armija uz pomoć sovjetske Crvene armije 13. aprila 1945. probila Sremski front, Vidmarova postrojba se povlačila ka Zagrebu. On je pozvan u Ministarstvo oružanih snaga NDH. Ka prijestonici NDH nastavili da prodiru Titovi ešeloni: 1. armija generala Peka Dapčevića, 2. armija gen. Koče Popovića, 3. armija gen. Koste Nađa.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250517220516_53cc29744b0f562b59768b4e0e84e918129100ce2943d80f1b901843769304a2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250517220516_53cc29744b0f562b59768b4e0e84e918129100ce2943d80f1b901843769304a2" data-rendition-name="original" width="1209" height="826" loading="lazy" alt="zagreb 1945"> <figcaption>Nakon što su 13. aprila 1945. probili Sremski front, ešaloni 1. armije gen. Peka Dapčevića, 2. armije gen. Koče Popovića, 3. armije gen. Koste Nađa usmjereni ka glavnome gradu NDH. Na slici: Titovi tenkovi u Zagrebu, 8. maj 1945.Antena M</figcaption> </figure>  Vidmar iz emigracije 1974. piše za „Hrvatski glas” („Od Zagreba do Salzburga”,19-38, Vinipeg- Kanada) —— da je „određen za pomoćnog časnika za vezu između Hrvatskih oružanih snaga i Crnogorske narodne vojske, kojom je zapovijedao general Agram [Boško], a politički vođa im je bio dr. Sekula Drljević sa svojim tajnikom Štedimlijom [Savić Marković]”. Oko godinu ranije, dr Drljević se sa suprugom iz Zemuna, u kojem je imao doratnu advokatsku kancelariju, preselio u Zagreb. Sa statusom političkoga emigranta u NDH, on je u Zagrebu okupio grupu tamošnjih viđenijih Crnogoraca. Održali 26. jula 1944. sastanak i - pozivajući se na Crnogorski sabor od 12. jula 1941. i „odluku o objavljivanju uspostave crnogorske države” - stvorili Državno vijeće, koje će, navedeno je, „rukovoditi borbom crnogorskoga naroda za ostvarenje uspostave crnogorske državne nezavisnosti”. Uz dr Drljevića, članovi Državnoga vijeća: - advokat dr Savo Bašović, primarijus dr. Nastadin Zečević, ljekar dr. Filip Šoć, službenik Dušan Stojanović, novinar Krsto Brajović, publicista Savić Marković Štedimlija; sekretar inž. Duka Perović. Državno vijeće je proširivalo svoj sastav. U Zagreb 12. novembra 1944. doputovao iz Berlina Dušan Krivokapić, rodom iz Nikšića, koji je od 1925. živio uglavnom u Belgiji, baveći se trgovinom. Prije emigriranja iz Crne Gore bio komita - borac Za pravo, čast, slobodu i nezavisnost. Krivokapić je putovao po cijeloj Evropi, zatim boravio u Egiptu, raznim mjestima u Americi. Na zahtjev vlade Kraljevine SHS uhapšen u Beču 1926. i bezuspješno je traženo njegovo izručenje. Po njemačkoj okupaciji Belgije, nastanio se u Berlinu - u kojem je imao poznanike na uticajnim funkcijama u Trećem Rajhu. Dr Drljević 18. novembra 1944. u pismenoj instrukciji Krivokapiću - koji je postao član Državnoga vijeća - piše: - „Molim Vas uložite najveći trud, da ne ostane neprimjećeno od njemačkih političkih ljudi i pored njihovih velikih briga današnjice, da je crnogorska država ne samo zahtjev pravde, nego i preduslov za održanje ravnoteže na Balkanu i slobode na Jadranskom Moru. Nema uglednijega političara u Bugarskoj ni u Hrvatskoj, koji državnu slobodu Crne Gore ne smatra garancijom državne slobode tih zemalja. To važi u jednakoj mjeri i za Albaniju. Ni Grčka ni Rumunija nijesu nikada u istoriji bile hladne prema interesima Crne Gore”. - „Dakle, pitanje crnogorsko nije samo stvar Crne Gore, nego i stvar daleko najvećega dijela balkanskih zemalja. Ne znati to, znači ostati stran interesima i željama Balkana. Uostalom već i samo činjenica, da crnogorska državnost — prvo pod imenom Duklje i Zete a zatim Crne Gore - postoji već 1000 godina dovoljno snažno upozoruje na političku i istorijsku nuždnost postojanja crnogorske države. - Neka Vam je Bog na pomoć!” Liše diplomatskih, uz pomoć svojih njemačkih prijatelja Krivokapić je preduzeo korake i za organizovanje borbenih jedinica Crnogoraca. Ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu izdalo mu pasoš i omogućilo put u Zagreb avionom, a sa hrvatske strane data mu je potrebna viza za dolazak u NDH i povratak.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250517220520_09eb64bac77860dbe3d6d205824c67ad87ac9155f9e5f89f57d8e9823032b2c9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250517220520_09eb64bac77860dbe3d6d205824c67ad87ac9155f9e5f89f57d8e9823032b2c9" data-rendition-name="original" width="1739" height="920" loading="lazy" alt="Četnici"> <figcaption>Preustrojeni u tri brigade Crnogorske narodne vojske, bivši ĐURIŠIĆEVI četnici, krajem aprila 1945. dobili ulogu u NDH odbrani Zagreba od nastupajućih Titovih armija - južno i istočno od grada na dijelu tzv. Zvonimire linijeAntena M</figcaption> </figure>  Dušan Krivokapić je u Sarajevu, vjerovatno i u Doboju, nastupajući ispred dr Drljevića i Državnoga vijeća, inicijalni pregovarač s Dušanom Arsovićem i drugim oficirima Pavla Đurišića oko izdvajanja jedinicâ Komande Crne Gore, Boke i Staroga Rasa iz četničkih redova Dragoljuba Čiča-Draže Mihailovića - i stvaranja CNV. Komande i jedinice CNV, ustrojene od najvećega broja Đurišićevih četnika u Staroj Gradiški oko 10. aprila 1945, raspoređene su nakon toga u više mjesta i garnizona u Zagrebu i okolini. Evo izvoda iz emigrantskih zapisa natporučnika Branimira Vidmara o njegovim aktivnostima - u svojstvu jednoga od časnika za vezu sa CNV: - „Zapovjednik te hrvatsko-crnogorske misije bio je general Rolf, a ja sam mu bio određen za pomoćnika, dok smo domobranskog natporučnika Brnčića uzeli za pobočnika”. - „General Rolf i ja bili smo se dogovorno sastali sljedećeg dana u 11 sati dopodne pred zgradom Hrvatskog doma, a zatim pošli na dogovore sa crnogorskim zapovjednim generalom Agramom i Sekulom Drljevićem”. - „Ti dogovori odnosili su se isključivo na prehranu i regularno opskrbljivanje Crnogorske narodne vojske po Ministarstvu hrvatskih oružanih snaga u Zagrebu. Njihove potrebe bile su tada spomenute u glavnim crtama, dok je meni stavljeno u dužnost, da sljedećega dana odem u terenski Štab Crnogoraca u Odri i Sv. Klari, gdje ću dobiti brojčana stanja njihovih potreba”. - „Radilo se, uglavnome, o dnevnom snabdijevanju kruhom iz zagrebačkih vojnih pekara, a zatim o cipelama i vojnoj odjeći, što su imali dobiti iz hrvatskih vojnih skladišta. Znam da smo se i smijali kad je došlo pitanje vojničkih kapa, jer mi smo im predložili da bi bilo uputno da oni ne inzistiraju na nošenju ‘šajkače’ iz razumljivih razloga, a, pokraj toga, i zbog možebitnih nesporazuma i zabuna na samome terenu. Sporazumno smo dogovorili, da će se za njih izraditi kape koje neće po obliku povrijediti ni jednu stranu. Odluku za konačni model odložismo za dan-dva”. - „Ja sam imao dužnost da se sljedećega jutra javim u Zapovjedništvo vojnog redarstva, gdje mi je dodijeljen auto i vozač, a također su mi izručena dva sanduka cigareta uz nekoliko boca stare šljivovice, čime sam imao počastiti crnogorski časnički zbor, a ostatak im ostaviti na dar. Otišli smo oko 9 sati ujutro, a vratili se natrag u Zagreb poslije podne”. - „Došavši do prvoga mjesta i primijetivši veće grupe crnogorskih vojnika, usporili smo vožnju u traženju njihova zapovjedništva. Crnogorci, koji su većinom ležali po ledini ispred seljačkih kuća, bili su oštro uprli oči u auto, vjerojatno iz znatiželje, jer je na njemu pisalo ‘Ministarstvo oružanih snaga’. Konačno se zaustavismo kod poveće grupe. Ljudi su izgledali samilosno: izmršavjeli, neošišani, neobrijani, osim toga poderani i zamazani, a od sunca opaljena lica još su pogoršavala njihov izgled”. - „Jednog razgovorljivijeg zatražim da me pobede do njihovog ‘Štaba’, to jest do Zapovjedništva. Nekoliko kuća dalje, uđosmo u dvorište, gdje me on ostavi čekati dok dozove ‘dežurnog oficira’ (službujućeg časnika). Kad se taj pojavio pozdravi me sa ‘spremni’. Začuđeno me pogleda, oči mu se još više otvoriše, te najednom - kao izbezumljen - usklikne: - Ma, bre, ‘Žicare’, jesi li to ti? I ja se istodobno nasmijem i uzvratim: - A jesi li to ti, Risto? Stisnusmo si desnice”…  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250517220520_6d065de1db012d0d59664dee60a411d944f05d06cc611dcf5de5245e65bebbe6.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250517220520_6d065de1db012d0d59664dee60a411d944f05d06cc611dcf5de5245e65bebbe6" data-rendition-name="original" width="713" height="872" loading="lazy" alt="Zrinjevac"> <figcaption>O Crnogorskoj narodnoj vojsci zapisaće natporučnik Branimir Vidmar: „Bio sam se našao u čudu, jer o njihovoj prisutnosti u Zagrebu i okolici nisam znao ništa. Oni su imali svoj Glavni stan u Hrvatskom seljačkom domu na Zrinjevcu”. Na slici: Zrinjevac, uoči sloma NDHAntena M</figcaption> </figure>  Vidmar i „od Kolašina u Crnoj Gori” Risto služili 1936/37. obavezni vojni rok u 24. četi škole rezervnih pješadijskih oficira u Sarajevu, „kasarni ‘Jajce’, iznad rijeke Miljacke”. Objašnjava Vidmar da je svirao za bataljonski orkestar - tamburaš, otuda i nadimak. - „Poručnik Risto (ili natporučnik po hrvatskom) uvede me u kuću i ponudi sjesti dok on u nekoliko minuta prikupi ostale časnike. Svi posjedasmo oko dugačkoga stola u predsoblju seljačke”. - „Dok sam ja predavao pismo njihova ‘štaba’ iz Zagreba, podijelio im darove, dotle se Risto već pobrinuo za rakijske čašice, pa smo vodili razgovor pijuckajući šljivovicu. Za to vrijeme su i njihovi časnici prikupili podatke o brojnom stanju i potrebama, a što sam ja pribilježio u svoju tiskanicu. Po završenoj misiji, vratio sam se popodne natrag u Zagreb generalu Rolfu, a on je po tome dalje postupio”. - „Po povratku u Zagreb, pristupili smo odmah i organiziranju ove ‘nove vojne ustanove’, te dogovorili narudžbu pečata i pisaćeg pribora”... U svojstvu vrhovnoga komandanta, dr Sekula Drljević, između ostaloga, 28. aprila 1945. u Zagrebu pripadnicima CNV na svečanosti uručio novi barjak: trobojnicu crveno-crno-zelenu - o tom i drugim događajima kroz dokumente smo podrobno izvijestili u prethodujućim nastavcima ovoga serijala, dostupni su preko donjega linka.

U odbrani NDH – ginu bivši Đurišićevi četnici

Mitropolit crnogorsko-primorski Srpske pravoslavne crkve (SPC) Joanikije Mićović je, tokom liturgije u Lijevče Polju, u bosansko-hercegovačkom entitetu Republika Srpska, četničkog komandanta Pavla Đurišića nazvao „velikim junakom nepobjedivog karaktera". Mićović je na, istom događaju gdje je o Đurišiću govorio kao o junaku, zahvalio potpredsjedniku Vlade Crne Gore Budimiru Aleksiću koji je <a href="https://svetigora.com/mitropolit-joanikije-u-lijevce-polju-sve-zrtve-treba-popisati-da-bismo-dosli-do-pokajanja/?scr=lat">prisustvovao</a> liturgiji.&nbsp; Ova dirljiva i bogougodna besjeda inspirisala je našu redakciju, u nekoliko nastavaka da čitaocima približi, ratni put Pavla Đurišića i, na kraju da objasni zašto se ovaj događaj obilježava baš u Lijevče Polju. <h2>I dio: Koalicioni potencijal Pavla Đurišića &nbsp;&nbsp;</h2> Za početak smo smatrali da bi bilo lijepo provjeriti tvrdnju mitropolita o karakteru glavnog junaka, dok ćemo se u drugom dijelu teksta pozabaviti “nepobjedivošću” Đurišića i njegovih jedinica i pokušati malo više približiti i junaštvo kome se govornik tako nadahnuto divi. Pavle Đurišić je zapravo Podgoričanin. U tom gradu je rođen 1908. godine gdje je i završio osnovnu školu i nižu gimnaziju. Nakon toga se seli u Berane za koje će biti vezan čitav njegov životni put. Vojnu akademiju je završio 1930. godine i nakon službovanja u Sarajevu, 1934. se, na sopstveni zahtjev, vraća u Berane. &nbsp;&nbsp; Tek nekoliko mjeseci nakon okupacije i podjele Kraljevine Jugoslavije, njeni narodi i narodnosti podižu seriju ustanaka koji su po karakteru i obimu bili veoma različiti. Specifičnost ustanka u Crnoj Gori je masovnost, jer je u njemu direktno učestvovalo oko osam odsto ukupnog stanovništva. U ovim akcijama bitnu ulogu imao je i kapetan Pavle Đurišić. Nakon kontra-akcije italijanske vojske počele su, kako bi to današnji političari rekli, podjele unutar ustaničkog pokreta.&nbsp; Već od septembra 1941. godine ostvareni su prvi kontakti dijela ustanika, odnosno “oficirskog krila” sa Dražom Mihailovićem, da bi krajem iste godine došlo do susreta sa Đurišićem i pristupanja ovoj organizaciji. O sadržaju ovih razgovora ostala je da svjedoči pisana instrukcija u kojoj su opisani ciljevi ove saradnje: stvaranje Velike Srbije, čišćenje od “narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata i naseljavanje siromašnim nacionalno ispravnim porodicama”, preciziran je “postupak” na “Arnautima, Muslimanima i Ustašama”, i proklamovana mobilizacija “nacionalnog elementa”.&nbsp; Nedugo zatim, već 3. januara 1942. godine, Pavle se sastaje sa predstavnicima italijanske divizije Venezia, u čijoj su nadležnosti bili tadašnji andrijevički, kolašinski i bjelopoljski srez. Od tada počinje vrlo bliska i intenzivna saradnja Pavla Đurišića sa italijanskim okupatorom koja će trajati do samog kraja ove fašističke države. &nbsp; Tako, nekoliko dana kasnije, počinje otvorena oružana borba jedinica Pavla Đurišića sa NOP. Velika ofanziva italijanskih, četničkih i federalističkih snaga protiv NOV u proljeće 1942. bila je uvertira za pripremu političkog sporazuma ovih snaga kojim su uspostavljene prava i obaveze, te preciziran način funkcionisanja ondašnje Crne Gore. Sporazum od 12 tačaka uspostavljan je 24. jula 1942. godine i donio je novosti i na političkom i na vojnom planu. Pored obećanja za “časno i lojalno držanje spram Italijana” i saradnje na “uspostavljanju mira”, uspostavljen je i Crnogorski nacionalni odbor koji se bavio važnim pitanjima vezanim za realizaciju sporazuma. Iz vizure današnjih političkih odjeka ove saradnje, valja napomenuti da se, “od probranih nacionalista”, formiraju tri odreda čiji su komandanti Pavle Đurišić, Bajo Stanišić i Krsto Popović (da, da, Zrnov!). Radi razumijevanja odnosa sa italijanskim okupatorom valja spomenuti i isječak iz Pavlovog govora povodom posjete guverenera Pircija Birolija Kolašinu. U nadahnutom nastupu pred čovjekom čije su jedinice popalile zemlju i pobile i internirale hiljade ljudi na samom on na kraju poentira: “Ekselencijo, za sva dobročinstva koja ste svojom mudrom politikom učinili za srpski narod u Crnoj Gori, uživate njegovu najveću ljubav i poštovanje”. Kako cilj našeg teksta nije pravljenje Đurišićeve biografije već pojašnjenje izjave mitropolita SPC, preskočićemo veliki broj jako važnih događaja, na koje ćemo se vratiti u nastavku našeg teksta, jer želimo nastaviti sa preispitivanjem savezništava koja je naš karakterni junak ostvario u daljem toku karijere.&nbsp; Nakon što je, iz straha od iskrcavanja saveznika na Balkanu i u sklopu pripreme bitke na Sutjesci, njemački okupator bez otpora razoružao četničke formacije, Pavle je interniran u Poljsku. Nekoliko mjeseci kasnije pojavljuje se u Beogradu i, u seriji sastanaka, sklapa nova prijateljstva. Tih dana održava sastanke sa šefom kvislinške uprave u Srbiji, Milanom Nedićem, a onda vođom fasističke organizacije ZBOR Dimitrijem Ljotićem, te u finalu sa njemačkim predstavnicima Nojbaherom i fon Vajksom.&nbsp; Ovi sastanci su imali svoj konkretan ishod pa je Pavle dobio instrukcije za formiranje nove formacije zvane Crnogorski dobrovoljački korpus. Dobio je i čin potpukovnika ali i, prema više istorijskih izvora, Orden gvozdeni krst. Zanimljiva je činjenica da je nešto malo ranije, isti čin dobio i od Draže Mihailovića odnosno kralja Petra.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051315054_8ec077f260f39460ace1176ce3d96c5bf8d7f8052e4f6a78f1e029c09a417c82.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051315054_8ec077f260f39460ace1176ce3d96c5bf8d7f8052e4f6a78f1e029c09a417c82" data-rendition-name="original" width="900" height="1600" loading="lazy" alt="isjecak iz novina"> </figure>  Po povratku u Crnu Goru, vjerno služi svojim novim prijateljima. Već sredinom 1944. godine zbog Pavlovog nezadovoljstva novom funkcijom, koju mu je namijenio Draža Mihailović, počinju i prvi nesporazumi između, do tada, dva bliska saradnika. Nakon toga, kad su krajem 1944. crnogorski četnici i njihovi njemački saveznici zbog uspjeha NOB morali napustiti Crnu Goru ili kako oni kažu “krenuli u susret saveznicima” dok su ih, gađajući fašiste ti isti saveznici svakodnevno bombardovali, došlo je do razdora u četničkom pokretu. Opcija koju je zastupao Pavle bila je da u Sloveniji treba formirati front svih kvislinga za konačan obračun sa NOB, dok je Draža Mihailović imao drugačije ideje. Kako god, Pavlu su trebala nova savezništva koja bi mu omogućila da sprovede ovu komplikovanu kombinaciju, odnosno dođe do Slovenije. Ko zna kako i ko zna kojim putevima sudbine ali je došlo do sporazuma sa miljenikom i saradnikom ustaškog poglavara, Sekulom Drljevićem. Da, sa istim onim Sekulom kome današnji fanovi Pavla Đurišića pripisuju autorstvo nekim stihovima crnogorske himne, i zbog čega je, kako kažu, ne mogu prihvatiti kao svoju. Uglavnom, Pavle nije imao tih problema pa je sklopljen dogovor koji je Drljevića učinio vrhovnim, a Pavla vojnim komandantom nove formacije koju su nazvali Crnogorska narodna vojska. Tako je jedan uspio ostvariti svoj politički san, a drugi našao formulu da posredno sklopi pakt sa ustaškom tvorevinom NDH čije gostoprimstvo mu je bilo neophodno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051315058_ef452818bcffb816cd80770c2dbf8a423ee6a65096aa907c28a1fb431902b020.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051315058_ef452818bcffb816cd80770c2dbf8a423ee6a65096aa907c28a1fb431902b020" data-rendition-name="original" width="831" height="835" loading="lazy" alt="Crnogorski četnici u Zagrebu"> <figcaption>Crnogorski četnici u Zagrebu(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Kako je ovaj sporazum doživljen u četničkoj Vrhvonoj komandi svjedoči dokument odnosno raspis koji Draža Mihailović 23. marta 1945. šalje potčinjenim komandantima: “Prema dobivenim obavještenjima...Pavle Đurišić izvršio je formalnu izdaju prema narodu, kralju i ovoj komandi... Izvesni delovi trupa Crne Gore i Staroga Rasa sa ustašama poseli položaj oko Karaule i bacaćima tuku drum... Crnogorci će ući u sastav Pavelićevih snaga pod komandom Sekule Drljevića...” Nakon mnogo nadmetanja, podmetanja i nadmudrivanja, te Pavlove ideje da ne poštuje određene rute za kretanje kroz ovu državu, desila se bitka na Lijevče Polju što nas vraća na početak ove priče i nadahnutog govora mitropolita i ode “velikom junaku nepobjedivog karaktera.” Dozvoljavamo razlike u shvatanju i percepciji pojma karakter, ali je prilično teško, pa makar to pokušao i sami mitropolit SPC, prihvatiti osobu koja je imala saradnju sa svim akterima ratne drame u Drugom svjetskom ratu kao karakternu. Sa ustanicima, italijanskim fašistima, njemačkim nacistima i svim njihovim pomagačima. A naročito je teško karakter pripisati osobi koja se predstavljala kao zaštitnik srpskog naroda, a onda napravila pakt sa ustašama koji su svirepo pobili stotine hiljada svih onih koji im se nijesu sviđali, od kojih ubjedljivo najviše tih istih Srba. Da je mitropolit rekao da je Pavle Đurišić jedinstvena ličnost, to bismo aspolutno mogli prihvatiti jer ne znamo za aktera Drugog svjetskog rata koji je aktivno sarađivao sa svim stranama, pa i sa “krvnicima svog naroda” Ali kako pjesnik reče “kažu ukus je karakter, a karakter sudbina”. Za kraj prvog dijela ove priče dugujemo epilog. Pakt Drljević - Đurišić je zaista bio sudbonosan za obojicu. Prvi je, nakon Lijevča Polja, u proljeće 1945, sa svojih otprilike 150 saradnika završio u Jasenovcu, a njegova vojska je opet priznala Drljevića za komandanta i stigla do Slovenije. Drugog su, nešto kasnije, sustigli oni koji mu nijesu mogli oprostiti Pavlovu smrt i poslali ga na neki bolji svijet. Ovaj tekst je napisan na osnovu više istorijskih izvora, odnosno dokumenata koja su objavljena u knjigama: Nikola Milovanović, “Kontrarevolucionarni pokret Draže Mihailovića, prvi dio”, Beograd 1984. Nikola Milovanović, “Kontrarevolucionarni pokret Draže Mihailovića, drugi dio”, Beograd 1984. Radoje Pajović, “Pavle Đurišić”, Podgorica 2005. Vlado Marković, Radoje Pajović, “Saradnja četnika sa okupatorom u Crnoj Gori”, Cetinje 1996.&nbsp; Branislav Kovačević, “Stradanje crnogorskih četnika”, Podgorica 2005. Dokumenti o izdajstvu Draže Mihailovića, knjiga I, Beograd 1945. I drugim relavantnim izborima

Je li Pavle Đurišić junak nepobjedivog karaktera?

Jedinu vezu sa NDH imaju Vučurevićevi politički uzori - četnici, naveo je predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP) i jedan od lidera Evropskog saveza Ivan Vujović.

- Uz njih su vojevali, sarađivali sa nacistima, povlačili se - navodi Vujović.

Skupa, dodaje, pripadaju najmračnijoj strani istorije ovih prostora.

- A sa logom provociraju da se ne bi pričalo o njihovim sinovima, Marku i Dariju, BD kriminalcima - zaključuje Vujović.

Vujović: Jedinu vezu sa NDH imaju Vučurevićevi politički uzori - četnici

Odluka prvostepenog suda da odbije zahtjev za oduzimanje spomenika Pavlu Đurišiću, iako se radi o predmetu koji predstavlja dokaz u postupku, predstavlja ozbiljno kršenje zakona i udar na pravni poredak Crne Gore, saopštila je predsjednica Crnogorskog foruma Jelena Marković.
- Ovakvim presudama se legalizuje nezakonito otuđenje i podriva autoritet institucija. Posebno je zabrinjavajuće što se sporni predmet i dalje nalazi u posjedu Srpske pravoslavne crkve, čime se dodatno ponižavaju državne institucije i pravosudni sistem - navela je Marković.
Ona je ocijenila da sudije koje donose ovakve odluke ne postupaju profesionalno i nepristrasno, već „navijački“, što ruši povjerenje građana u pravosuđe.
Crnogorski forum je pozvao predsjednicu Vrhovnog suda Valentinu Pavličić i Sudski savjet da ispitaju postupanje nadležnog sudije i udalje ga sa funkcije, te Vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića i Tužilački savjet da sankcionišu tužioce koji ne reaguju pravovremeno.
- Građanima se šalje poruka da nijesu zaštićeni, da se selektivno postupa i da je SPC jača od države. Ako želimo da ispunimo obaveze iz poglavlja 23 i 24 i ubrzamo put Crne Gore ka EU, mora se početi sa stvarnim, a ne političkim vetingom sudstva i tužilaštva - zaključia je Marković.

Crnogorski forum: Sudstvo i tužilaštvo pod uticajem SPC, neophodan stvarni a ne politički veting

Vaterpolisti Primorca su bez greške odradili meč od kojeg im je zavisilo mnogo toga u borbi za plasman u Ligu šampiona.
Kotorani su na turniru u Beogradu pobijedili Steauu 15:12 i realnost je da su napravili ogroman korak ka eliti. Da bi ispunili cilj potrebno je samo da u subotu (17.30 sati) budu bolji od francuskog Paj d’Eksa.
U tom slučaju bi u nedjelju protiv Novog Beograda imali direktan duel za prvo mjesto…
Crnogorskog vicešampiona su predvodili Jusuke Inaba i Marko Mršić sa po tri gola, dok su po dva postigli Savo Ćetković, Luka Murišić, Stefan Vidović i Balša Vučković. Jednom se upisao Nikola Brkić.
U prvom meču na turniru je Novi Beograd bio bolji od Paj d’Eksa 23:10.

Primorac pobjedom otvorio kvalifikacije za LŠ

Glumac Vladimir Jocović (35) i njegov brat R. J. (33) uhapšeni su zbog sumnje da su ubili taksistu u Čačku, potvrdio je MUP Srbije, prenosi Nova.rs.&nbsp;
Kako pišu mediji, srpski glumac Vladimir Jocović je od ranije poznat policiji zbog manjih prekršaja koje je činio u alkoholisanom stanju.
Vladimir Jocović i njegov brat R.J. uhapšeni su zbog sumnje da su zajedno sa još jednom osobom koja je u bjekstvu, nasmrt pretukli taksistu (50).
Vladimir Jocović je od 2024. godine imenovan za v.d. direktora Kraljevačkog pozorišta.
Glumio je u serijama Vrijeme smrti, Klan, Žigosani u reketu....

Glumac Vladimir Jocović uhapšen zbog ubistva taksiste u Čačku

Civilna odbrana Pojasa Gaze Gaze saopštila je da je 450.000 Palestinaca pobjeglo iz grada Gaze na jug od kraja avgusta.
- Broj građana raseljenih iz Gaze na jug dostigao je 450.000 ljudi od početka vojne operacije protiv grada Gaze prošlog avgusta - rekao je Mohamed el Mugajir, zvaničnik organizacije za prvu pomoć koja djeluje pod upravom palestinskog pokreta Hamas.
Izraelska vojska, koja je sve češće pozivala na evakuaciju grada Gaze, saopštila je ranije danas da je broj Palestinaca koji su napustili grad od kraja avgusta "oko 480.000".

Civilna odbrana: Oko 450.000 Palestinaca pobjeglo iz grada Gaze od kraja avgusta

Kako su glasnije priče o rekonstrukciji Vlade, drmaju se pozicije vlasti, a ministri iz redova Demokrata postaju sve nervozniji i sve usamnjeniji. To na svojoj koži ovih sedmica najbolje osjeća ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović.&nbsp; Njegov najbliži saradnik Lazar Šaranović, čovjek kojeg je direktno Šaranović postavio na poziciju direktora Uprave policije, okrenuo je ministru leđa i grozničavo pokušava da sebi nađe novo, uticajno, policijsko uhljebljenje. &nbsp; I već je našao metu. Prema informacijama Televizije E, namjera ambicioznog Šćepanovića je da sebi obezbijedi mjesto šefa Specijalnog polcijskog odjeljenja, jer je Predrag Šuković predao zahtjev za odlazak u penziju. ODLAZAK ŠUKOVIĆA I AMBICIJE ŠĆEPANOVIĆA Načelnik Specijalnog policijskog odjeljenja Predrag Šuković najavio je krajem jula svom šefu, glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću odlazak u penziju, prvenstveno iz zdravstvenih razloga. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250917190912_36b78b5168ff5d65460ede5fcafb540f309f1e4cb94d2696ef8e251a1b80f996.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250917190912_36b78b5168ff5d65460ede5fcafb540f309f1e4cb94d2696ef8e251a1b80f996" data-rendition-name="original" width="1697" height="1251" loading="lazy" alt="OČEKUJUĆI KADROVSKE PROMJENE: Predrag Šuković i Vladimir Novović"> <figcaption>OČEKUJUĆI KADROVSKE PROMJENE: Predrag Šuković i Vladimir Novović(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Šuković je imao najmjeru da formalne procedure završi već početkom septembra, ali je na molbu Novovića – navodno zbog hapšenja ,,krupnih riba prošle i sadašnje vlasti” u oktobru i novembru - prihvatio da penzionisanje odgodi za kraj decembra ili, eventualno, za februar sljedeće godine. &nbsp; To je definitvno krajnji rok do kada će Predrag Šuković obavljati fukciju čelnog čovjeka Specijalnog policijskog tima. &nbsp; Ta je informaciaj došla do Šćepanovića i inicirala akciju samokandidovanja. Ali i urušavanja kredibiliteta dosadašnjeg šefa SPO. Prema izvorima iz vrha MUP-a, Šćepanović i Šuković odavno nijesu u najboljim odnosima, što potvrđuju riječi vršioca dužnosti direktora Uprave policije koji je prije nekoliko mjeseci u užem krugu saradnika kazao da će, ako treba, „vetingovati i Šukovića“ čim sjedne u njegovu fotelju. STRAH OD REKONSTRUKCIJE Najnovija borba za fotelju, ovog puta za poziciju šefa Specijalnog policijskog odjeljenja, direktno je povezana sa sve glasnijim najavama da bi premijer Milojko Spajić početkom oktobra mogao staviti u paket rekonstrukcije, odnosno smjena - osim ministra odbrane Dragana Krapovića - i ministra policije Danila Šaranovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250917190916_9a48db79985debf579d150bde0f75520f9ef56a968712e76cc85cecc3cdb021d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250917190916_9a48db79985debf579d150bde0f75520f9ef56a968712e76cc85cecc3cdb021d" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="HOĆE LI BITI REKONSTRUKCIJE: Milojko Spajić i Branko Krvavac"> <figcaption>HOĆE LI BITI REKONSTRUKCIJE: Milojko Spajić i Branko Krvavac(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Istovremeno, to je i Šćepanovićev bijeg od moguće odgovornosti za brojne &nbsp;nezakonitosti u sprovođenju akcije ,,Značka”, odnosno čišćenja policije od politički nepodobnih. U pokušaju da od policije naprave partijsku vojsku Demokrate su urušile bezbjedosni sistem Crne Gore a glavna poluga u tome bio je upravo Lazar Šćepanović i policijske starješine koje je on mimo kriterijuma doveo na mjesta odlučivanja. &nbsp; Znajući da mu nakon odlaska Šaranovića u policiji preostaje jedino povratak na poziciju inspektora u Odsjeku za kriminalističko obavještajne poslove za koje ima stalno rješenje Šćepanoviću je preostalo jedino da potraži novog političkog poslodavca. POTRAGA ZA POLITIČKIM POSLODAVCEM &nbsp; Višestruko nagrađivani policijski oficir iz vremena vladavine DPS-a odmah nakon političkih promjena 2020. godine priklonio se Uri Dritana Abazovića. Kada je Abazovićev pokret politički oslabio, Šćepanović je zaštitu našao u zagrljaju Demokrata. &nbsp; Iako je bio udarna pesnica u takozvanom vetingu unutar policije Šćepanović više od godinu funkciju obavlja kao vršilac dužnosti, što je bio način da ga Demokrate i pored njegove servilnosti drže pod kontrolom. Nakon što je dalje djelovanje Demokrata u vrhu bezbjednosnog sektora postalo upitno, Šćepanoviću se odmah odlučio da se približi drugim strankama, prvenstveno PES-u Milojka Spajića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250917190916_3bc0f8ecb50d37b235aff96e658c2779f78173f18dc6e66905fb22a50f26aa7c.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250917190916_3bc0f8ecb50d37b235aff96e658c2779f78173f18dc6e66905fb22a50f26aa7c" data-rendition-name="original" width="1280" height="803" loading="lazy" alt="IZMEĐU ŽELJA I MOGUĆNOSTI: Lazar Šćepanović"> <figcaption>IZMEĐU ŽELJA I MOGUĆNOSTI: Lazar Šćepanović(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  PRIBLIŽAVANJE SPAJIĆU &nbsp; Čelnik Uprave policije je na različite načine pokušao da se približi premijeru Spajiću preko ljudi bliskih lideru PES-a, poput premijerovog savjetnika Branka Krvavca ili Spajićevog ujaka Sretena Kankaraša, koji ima snažan uticaj u PES-u. &nbsp;&nbsp; Krajem avgusta Šćepanović se, sve u cilju vlastitih preporuka PES-u, sastao sa doktorom Zoranom Mrkićem i još nekim uticajnim predstavnicima Spajićeve partije u jednom lokalu u Nikšiću. Ipak, u akciji lobiranja za vlastite interese Šćepanović je nailazio na prpreke. &nbsp; Šćepanović je naišao na zatvorena vrata u ANB-u. Prema njegovim opservacijama, vrata tajne službe mu je zatvorio funkcioner PES-a i predsjednik Odbora za bezbjednost Miodrag Mišo Laković. &nbsp; &nbsp;Zato je, kao neku vrstu osvete, Šćepanović je počeo da unutar Uprave policije širi priče o &nbsp;sumnjivim finansijskim poslovima Lakovića, preko lanca pekara Sicilija. AMBICIJE BEZ KRAJA Borba za Šukovićevu fotelju je istovremeno i Šćepanovićev bijeg od odgovornosti za nezakonite akcije što je, po nalozima Demokrata radio u Upravi Policije. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250917190916_b452c7c5f09b1291ae93b38aae23c3ce80018b8ffd0e660da77daa98bc06c56e.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250917190916_b452c7c5f09b1291ae93b38aae23c3ce80018b8ffd0e660da77daa98bc06c56e" data-rendition-name="original" width="780" height="470" loading="lazy" alt="RAZLAZ: Šćepanović, Šaranović i Bečić"> <figcaption>RAZLAZ: Šćepanović, Šaranović i Bečić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Osim toga, realizujući partijske ciljeve Demokrata Šćepanović je zajedno sa Šaranovićem u potpunosti urušio sistem javne bezbjednosti – smanjenjm broja policajaca, nezakonitim otpuštanjem, primanjem u službu nekompetentnog kadra, izuzetno lošom organizacijom i opremljenošću polcije. I, bez obzira na to da li će uspjeti da nađe uticajnu funkciju i u narednom periodu, Šćepanović će se morati sigurno suočiti sa svim onim što je po partijskim nalozima Demokrata radio u Upravi Policije. Prije svega tolerisanje situacije u kojoj je kompletan njegov kabinet u vd stanju što nije zabilježeno do sada. Zatim, sprovođenje takozvanog vetinga, zakonski neutemeljenog progona kolega i bivših pretpostavljenih za koju su zakonsku osnovu pripremile Demokrate a Šćepanović sproveo kroz akciju kodnog imena ,,Značka“. Sve su to računi koji dolaze na naplatu. Zato je Lazar Šćepanović u trci sa vremenom, ne smije da čeka Spajićevu rekonstrukciju Vlade, jer bi i on mogao biti u paketu onih kojima se sprema smjena. I zato je sada sve karte bacio da bude ključni kandidat za šefa Specijalnog policisjkog odjeljenja. &nbsp; Pitanje je, međutim, da li je Šćepanović ipak pretjerao sa samolobiranjem i teško da će Predrag Šuković biti mnogo veseo što mu se fotelja izmiče prije nego što je i on planirao. Zato je sasvim moguće da Lazar Šćepanović postane i žrtva vlastite ambicije pa da ne bude novi šef SPO-a a da i ne ostane na poziciji čelnika Uprave policije. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Šćepanović mjerka Šukovićevo mjesto

Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović u svojstvu parnične stranke &nbsp;kazao je u Osnovnom sudu da Agencija za sprečavanje korupcije služi političkim subjektima kao sredstvo manipulacije i sve to radi da bi narušila njegovu čast, ugled i dostojanstvo.
- ASK ispunjava želje vlasti - kazao je Đukanović.
On je ukazao da je ASK pokušala da ga predstavi da krši zakon iako to nije tačno.
-Državni organ krši moje pravo ličnosti iznošenjem netačnih podataka. ASK služi političkim interesima moje političke konkurencije - istakao je Đukanović.
On je ukazao da je Agencija prekršila i obavezu čuvanja bankarske tajne.
Sve to, prema njegovim riječima, ASK je uradila sa namjerom i zloupotrijebila njegove lične podatke.
Đukanović je kazao i da je Agencija za sprečavanje korupcije pokušala da ga predstavi kao čovjeka koji nije dostojan da obavlja funkcije predsjednika države i svih drugih.
- Pokušali su da mi nanesu štetu, moje postupanje je doživljeno kao nezakonito zato što 2019. nijesam prijavio uvećanje prihoda. Nije bilo nikakvog uvećanja, nijedan cent nije legao na moju karticu, moj sin je uplatio 16.000 eura na stečajni račun Atlas banke, nemam obavezu to da prijavim - naveo je Đukanović.
Sve je to mogla da provjeri ASK ali nije i tako je pokazala svoju neprofesionalnost.
- Pokušavaju da mene predstave da kršim zakon a zapravo oni to rade - naglasio je bivši predsjednik Crne Gore.
Đukanović je na pitanje sutkinje rekao da se osjeća loše koliko se može osjećati čovjek koji drži do časti.
On je ukazao i da je pokrenuo nekoliko sporova protiv čelnika ASK- a zbog zloupotrebe položaja.
-Ovo nije prvi put da se Agencija ovako ponaša prema meni - kazao je Đukanović.
Đukanovićeva punomoćnica, advokatica Ana Đukanović tražila je isključenje javnosti ali sutkinja Valentina Vuković odbila je taj prijedlog. I na tu odluku nema pravo žalbe.
Advokatica Đukanović tražila je da sa ročišta bude isključena javnost zbog zaštite podataka jer je zabranjeno iznošenje podataka o prilivima i odlivima sa računa.
Advokatica Đukanović smatra da su neosnovani navodi iz podneska tuženog a posebno na zahtjev za isključenje javnosti.
Prihvaćen je prijedlog punomoćnika tužioca da pribavi spisi Privrednog suda.
Đukanović je tužbu podnio protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) zbog povrede prava ličnosti.
Đukanović je tužio Agenciju za sprečavanje korupcije zbog odluke kojom je ta institucija utvrdila da je prekršio zakon u vezi sa rivolving karticom Atlas banke.
-Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FiWeGKmAmhus%3Fsi%3Da2VhN4SJKIwuKWGS&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Đukanović: ASK ispunjava želje vlasti

Advokat Veselin Radulović dopunio je krivičnu prijavu protiv funkcionera Demokrta Borisa Bogdanovića zbog osnovane sumnje da počinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i ugrožavanje sigurnosti. U prijavi koju će Radulović danas predati Specijalnom državnom tužilaštvu a, u koju je Portal ETV imao uvid, navodi se da je Bogdanović nakon što je objavljena informacija da je protiv njega dopunjena krivična prijava zbog sumnje da je falsifikova isprave – diplomu, uputio niz primitivnih uvreda, kleveta i prijetnji. Bogdanović je u saopštenju advokta Radulovića označio kao „glasnogovornika bivših visokorangiranih policajaca koji su povezani sa kriminalnim strukturama“, kao dio „kriminalne piramide“, kao nekoga ko „štiti šverc i korupciju“, zatim da je „nagazio pogrešnog“ i da će „vidjeti šta znači politička i pravna šaka u vrh brade“. -Protiv Bogdanovića sam 15. septembra dopunio prijavu zbog osnovane sumnje da je počinio i krivično djelo falsifikovanje isprave. U javnom odgovoru na vijest o dopuni krivične prijave Bogdanović nije osporio navode iz krivičnih prijava i dopune prijave, već je nakon niza primitivnih uvreda i kleveta moj račun uputio prijetnje dovodeći me u vezu sa kriminalnim klanovima i kriminalnim strukturama - piše u prijavi Radulovića.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250917060952_a9a83f87da0e4434449cd2859a5f1314c5581310883d1460babb936bdf23dc30.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250917060952_a9a83f87da0e4434449cd2859a5f1314c5581310883d1460babb936bdf23dc30" data-rendition-name="original" width="907" height="561" loading="lazy" alt="Boris Bogdanović"> <figcaption>Boris Bogdanović</figcaption> </figure>  Advokat u prijavi kao dokaz navodi saopštenje koje je Bogdanović objavio na Fejsbuku. Radulović smatra da iako Bogdanović ne djeluje „kao osoba koja bi neposredno bila u stanju da realizuje prijetnju poput „šake u bradu“ ipak prijetnje se moraju shvatiti ozbiljno jer, kako se navodi u prijavi, Bogdanović je član političke partije za koju SDT posjeduje dokaze – skaj prepiske da su članovi kriminalnih organizacija u njenu korist kupovali glasove. Advokat je ukazao i da Bogdanovićeva partija upravlja sektorom bezbjednosti i odbrane, pri čemu neosnovana povezivanja predstavljaju ozbiljna targetiranja i ugrožavanje sigurnosti. -S obzirom da postoji osnovana sumnja da je ova prijetnja rezultat djelovanja kriminalne organizacije i da je nastavak pokazane spremnosti da se u njenom djelovanju primjenjuje nasilje i zastrašivanje , kao i da je prijetnja reakcija na krivične prijave koje sam prethodno podnio zato dostavljam ovu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu – piše u prijavi advokata Radulovića. On podsjeća da su mu i ranije „članovi organizacije uputili prijetnje i ugrozili mu sigurnost navodima da mu predstoji „ćeranija“ i da će „plakati“ samo zato što radi svoj posao“. Nove prijetnje, prema stavu Radulovića, predstavljaju novi pokazatelj spremnosti kriminalne organizacije da u djelovanju primjenjuje nasilje i zastrašivanje. -Dodatno način javnog izražavanja prijavljenog Bogdanovića dodatno ide u prilog sumnjama u regularnost diplome za koju navodi da je stekao, jer diplomirani pravnici na krivične prijave ili podneske sigurno ne odgovaraju primitivnim uvredama, klevetama i prijetnjama da će „vidjeti šta znači politička i pravna šaka u vrh brade“. Naprotiv, na takav način odgovaraju upravo članovi kriminalne organizacije – piše u prijavi.

Radulović: Bogdanović na optužbe odgovorio ne kao pravnik, već kao član kriminalne organizacije

U diplomatiju ulazi Ivana Živković, stomatološkinja i dosadašnja direktorica Direktorata za javno zdravlje pri Ministarstvu zdravlja – ona će biti na poziciji savjetnice u Ambasadi Crne Gore u Atini, saznaje portal ETV.&nbsp;
Ovo je još jedno političko postavljanje.&nbsp;
Živković je u Direktorat za javno zdravlje stigla još u vrijeme dok je Ministarstvom zdravlja rukovodila Jelena Borovinić Bojović. Imenovana je tada kao kadar Nove srpske demokratije. Po struci je stomatolog, bez prethodnog diplomatskog iskustva.
Stanija Kalpačina, donedavna savjetnica u Skupštini Crne Gore, imenovana je za trećeg sekretara u Ambasadi Crne Gore u Beogradu, saznaje portal ETV.
Kalpačina je u Skupštini obavljala funkciju samostalne savjetnice I – urednice u Odsjeku za fonografske i štampane zapise.
Portal ETV ranije je objavio da će Anesa Ramović, saradnica potpredsjednika Skupštine i funkcionera Bošnjačke stranke Mirsada Nurkovića, takođe biti raspoređena u diplomatsku mrežu – kao treći sekretar u Ambasadi Crne Gore u Zagrebu. Njen predlog za imenovanje došao je od lidera Bošnjačke stranke i ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića.

Tag: cetnici