Proces eurointegracija Srbije ne napreduje, što je posljedica politike koja se vodi čitavu jednu deceniju, kaže spoljnopolitički komentator Boško Jakšić, ocjenjujući da je prijedlog Aleksandra Vučića da sve zemlje Zapadnog Balkana kolektivno uđu u EU zapravo miniranje drugih partnera, prije svega Crne Gore i Albanije.
&nbsp;Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je juče da je na sastanku sa predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen i evropskim zvaničnicima predložio da čitav Zapadni Balkan zajedno uđe u EU, navodeći da su ga, kada je iznio tu ideju, saslušali kao pristojni ljudi, ali da nisu ništa rekli na tu temu.
Spoljnopolitički komentator Boško Jakšić u gostovanju na Televiziji N1 kaže da Vučićeva poruka predstavlja vid opstrukcije partnera u regionu.
- Prije svega, to je miniranje Albanije i Crne Gore, koje su svojim reformskim učincima zaslužile da uđu prije. A Vučić je, čini mi se, motivisan sopstvenom sujetom – ‘kako je moguće da neko prije zemlje koja je lider u regionu, a to je Srbija, uđe u EU’. Dakle, oni su uspješniji. A sada ih vi vučete da čekaju dok se Srbija ne pripremi za EU“, objašnjava Jakšić.
&nbsp;On ocjenjuje da Srbija ne želi da se pripremi za članstvo, te da Vučić to pokazuje svojom politikom.&nbsp;
- To potvrđuju pisanja režimskih medija proteklih deset godina. Zašto bi sada neko čekao Srbiju koja to ne želi? U krajnjoj liniji, taj predlog je potpuno suprotan politici EU. Plan rasta EU, program od šest milijardi eura do 2027. godine, jasno kaže da će finansijski biti nagrađene one zemlje koje se brzo i uspješno reformišu. Albanija je nedavno dobila 100 miliona eura upravo po tom osnovu, zbog brzih reformi. Mi nijesmo dobili ništa – nijesmo ni zaslužili. Zašto bismo dobili? Dakle, ostajemo uskraćeni za sredstva iz tog plana, a onda će neko reći: ‘to je zavjera EU, samo nama ne daju pare, vidi kako daju Albaniji, vidi kako daju Crnoj Gori’- kaže Jakšić.
Zbog svega toga, zaključuje on, Srbija u ovakvom stanju ne zaslužuje da bude dio EU ni po jednom važnom parametru.
- Srbija pune četiri godine nije otvorila nijedno poglavlje. Nema šanse da otvori klaster tri, po svemu sudeći, jer je protivljenje određenih članica EU i dalje veoma aktivno. U isto vrijeme imate Crnu Goru, koja je još 2020. godine otvorila sva poglavlja. Kako da objasnimo činjenicu da su Crna Gora, Albanija i Sjeverna Makedonija stoprocentno uskladile svoju spoljnu politiku sa spoljnom politikom Brisela, a Srbija tek nešto više od 60 odsto? Kako da objasnimo činjenicu da u Albaniji više od 80 odsto stanovništva podržava članstvo u EU, a u Srbiji tek oko 30 odsto? To su sve posljedice politike koja se vodi čitavu jednu deceniju- naveo je Jakšić.
Kakav je bio razgovor sa predsjednicom EK?
 
 Jakšić ocjenjuje da razgovor Aleksandra Vučića sa Ursulom fon der Lajen u Briselu „nije mogao da bude prijatan“.
- Bio bi prijatan samo ako ni predsjednica Evropske komisije ni predsjednik Evropskog savjeta nijesu postavili ona neprijatna pitanja, a nagovijestili su ih tokom ranijih posjeta Beogradu: da očekuju izvještaj od Vučića, neku vrstu raporta, šta je uradio povodom važnih zahtjeva – vladavine prava, slobode medija, borbe protiv korupcije, usklađivanja spoljne politike itd. Vidimo da ništa nije urađeno. REM – obećano pa neispunjeno. Izborni zakon usvojen, ali smo na nedavnim lokalnim izborima vidjeli da se u praksi apsolutno ne sprovodi. Prema tome, Srbija ovakva kakva jeste, na moju žalost, ni po jednom važnom parametru ne zaslužuje da bude u EU- zaključuje Jakšić.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

400x240

400x203

thumbnail

Jakšić: Prijedlog Vučića o zajedničkom ulasku država Zapadnog Balkana u EU je miniranje drugih partnera

Evropa čvrsto stoji uz predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog i njegov stav da ne ustupi ni pedalj ukrajinske teritorije, što je predviđeno američkim mirovnim planom za koji se smatra da je neka vrsta kapitulacije koja bi omogućila dalje osvajačke ambicije Rusije prema baltičkim zemljama i Poljskoj - rekao je u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata, na Televiziji E, novinar i spoljnopolitički komentator Boško Jakšić.
Razlika između američkog plana za mirovni sporazum između Ukrajine i Rusije i evropskog plana je, kako ističe, dramatična.
Podsjeća da je plan američkog predsjednika Donalda Trampa od 28 tačaka, kasnije svedenih na 19, imao početne pozicije da Ukrajina treba da se odrekne svoje teritorije, uključujući i teritorije na istoku - Donbas koji je pod ukrajinskom kontrolom.
- Ruski predsjednik Vladimir Putin hoće da zaokruži čitav jedan koridor koji bi vodio sve do Crnog mora. S druge strane Evropska unija podržava i apsolutno brani suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine i brani ono što predsjednik Zelenski stalno govori da on nije spreman da preda ni jedan pedalj ukrajinske teritorije. Ove druge stvari lakše je dogovoriti, lakše se dogovoriti oko toga da li će Ukrajina ulaziti u NATO ili će se obavezati da ne uđe, lakše je dogovoriti se da li će svoje vojne potencijale sa nekih 880 000 vojnika smanjiti na 600 000, to je predmet nekih pregovora koji su manje više tehnički, ali pitanje teritorije i suvereniteta je od suštinskog značaja i za sada kako stvari stoje Evropa čvrsto uz predsjednika Zelenskog i suprostavlja se Trampu. Da li je Tramp spreman na neke ustupke, a to bi onda značilo da se zamjera i otežava svoju pregovaračku poziciju sa Putinom, jer ruski predsjednik ponavlja veoma maksimalistički da ne želi da odustane od teritorije i čini mi se da se na neki način krećemo u jednom začaranom krugu, bez obzira na optimizam koji okružuje ovaj intenzivan diplomatski saobraćaj posljednjih dana - rekao je Jakšić.
Smatra da Putin može saslušati prijedloge američkog izaslanika Stiva Vitkofa, ali ti prijedlozi, kako tvrdi, suštinski neće promijeniti poziciju ruskog predsjednika.
- Sve može da se svodi na to da Amerikanci čine ustupke Rusima na račun Ukrajine i nedavno sam vidio jedan naslov u Njujork tajmsu koji je odličan i kaže da bi trebalo Donaldu Trampu dodijeliti nagradu Nju Čemberlejn (New Chamberlain). Da podsjetim Čemberlejn je bio premijer Velike Britanije u vrijeme kad zajedno sa francuskim kolegom potpisivao pakt sa Adolfom Hitlerom ‘38.godine po kome su se zapadne sile saglasile da Njemci uzmu Sudetsku oblast od Čehoslovačke tadašnje i ta kapitulantska politika je navodno posle ohrabrila Hitlera i Treći Rajh. Upravo o tome se sada radi, u mnogim analizama se upozorava da ono kako sada izgleda prijedlog američki da je on faktički neka vrsta kapitulacije i da bi se time ohrabrile moguće osvajačke ambicije Rusije, poslije Ukrajine recimo prema baltičkim državama ili prema Poljskoj. Sve to očigledno ima bitne i jake geostrateške posljedice, kao što je u krajnjoj liniji ukrajinski rat već i do sada u velikoj mjeri promijenio svijet i povukao je neke linije. Ili ste na jednoj strani ili ste na drugoj strani, ovdje više prostora za neku neutralnost manje više i nema - istakao je Jakšić.
Podsjeća da je u stavovima prema američkom planu Evropa gotovo jedinstvena, ako se izuzmu Mađarska i Slovačka, koje će jednom morati da usklade s evropskim stavovima.
Smatra &nbsp;da Evropu vodu zabrinutost za bezbjednost u budućnosti, a ne, kako dodaje, kao Ameriku trgovačke namjere i bilateralni odnosi sa Rusijom kad se jednom ukinu sankcije.
- (Mađarskog predsjednika Viktora) Orbana odavno optužuju da djeluje kao Putinova krtica unutar Evropske unije, sa druge strane on ima zaštitu Trampa, jer se oni nalaze ideološki po toj jednoj autokratskoj liniji i bliskosti, ali i Mađarska će, bez obzira na ta svoja podrivanja. Mađarska je uvijek bila protiv sankcija Rusiji, protivila se isporukama pomoći Ukrajini, ali će ipak morati da legne na rudu, kako se to kaže, u krajnjoj liniji. Mađarska je dobila povlastice od Trampa da bude isključena iz sankcija zato što uvozi naftu iz Rusiji, ali je istovremeno odluke EU obavezuju da do kraja 2027. godine apsolutno obustavi taj uvoz i nađe alternativni izvore energije kao što je uspjela da nađe Republika Češka. Taj remetilački faktor Mađarske ipak ne treba uzimati previše ozbiljno imajući u vidu visok stepen kohezije koji postoji u Evropi i u krajnjoj liniji Evropa je mnogo više zainteresovana i zabrinuta za svoju budućnost nego što je to Amerika - zaključio je Jakšić.

610x380

500x500

1250x600

1084x550

Jakšić: Ili ste na jednoj ili na drugoj strani u rusko ukrajinskom ratu, prostora za neutralnost manje-više nema

U Informativnoj emisiji 24 sata, na Televiziji E, u 19 sati pogledajte:
Tema dana: Nasilje nad ženama
- Izbor sudije Ustavnog suda
- Problemi u zdravstvenom sistemu Crne Gore
- Dva mirovna plana za rat u Ukrajini, sličnosti i razlike?
Gosti emisije su poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Ivan Vuković i novinar Boško Jakšić.
Informativnu emisiju 24 sata večeras vodi Itana Kaluđerović.

Informativna emisija 24 sata: Gosti Ivan Vuković i Boško Jakšić

U 24 sata na Televiziji E u 19 sati pogledajte:
- Bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić predočio nove dokaze i razobličio navode optužnice&nbsp;
- Od vršnjačkog nasilja do resocijalizacije: CGO predstavio analizu maloljetničkog pravosuđa&nbsp;
- Crna Gora treću godinu bilježi pad u bezbjednosti novinara
Gosti 24 sata biće advokat bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića - Ljubomir Raković i spoljnopolitički komentator Boško Jakšić.
Informativnu emisiju 24 sata večeras vodi: Amra Tahirović.

Informativna emisija 24 sata: Gosti Ljubomir Raković i Boško Jakšić

Boško Jakšić: Vučić je dio ’autoritarne internacionale’. Krenuo je s eliminacijom svih protivnika

<h3>Piše: Boško Jakšić</h3>
Sklon tumaranju između divljenja i pretnji vladaru Kremlja, predsednik Donald Trump je tokom dugo očekivanog samita sa Vladimirom Putinom još jednom napravio zaokret, odustao od zahteva za hitnim prekidom vatre u Ukrajini ili sankcija i tako ruskom vlastodršcu omogućio nastavak agresije do neizvesnog početka mirovnih pregovora. Nema dogovora dok ne bude dogovora, ali ima velikog progresa, sumirao je američki predsednik rezultate tročasovnog susreta sa Putinom, prvog od početka rata. Progres? Oko čega? Nema primirja. Ljudi i dalje ginu. Dok se predsednik Volodimir Zelenski spremao za put u Washington, ruska vojska je provokativno zasula Ukrajinu balističkim raketama i dronovima. Čitava porodica, uključujući dvoje dece i baku, stradala je u Kharkivu. U Zaporizhzhia još troje. Putin je poslao jasnu poruku koliko ga zanima prekid vatre.
Trump je odabrao da veruje Putinu. Tvrdi da je njemu do mira stalo koliko i Zapadu. To je ono što najviše brine Zelenskog i njegov tim za podršku – petoro evropskih lidera, predsednicu Evropske komisije i generalnog sekretara NATO – koji su došli u Washington strahujući da bi šef Bele kuće mogao da proda Ukrajinu, zamrzne konflikt i prihvati status quo.
Moglo bi lako da se ispostavi da je to bio Dan D i više od samita u Anchorageu. Zelenski je shvatao ozbiljnost situacije i ni po koju cenu nije želeo da se ponove neprijatne scene iz februara, kada mu je Trump u Ovalnoj sobi bahato držao lekcije. Ukrajinski lider je ovoga puta obukao odelo, i čak osam puta zahvaljivao Amerikancu. Bio je to najbolji razgovor sa Trumpom do sada, rekao je kasnije.
Trump je doček svojih nominalno najbližih saveznika prepustio šefici protokola Bele kuće, ali to nije uticalo da evropska “koalicija voljnih” ne pokaže jedinstvo kakvo se ne pamti od rata u Iraku. Lideri su insistirali da prekid vatre mora da prethodi mirovim pregovorima, da ne sme da se dopusti da primirje bude Putinov čip u pregovorima, i da Ukrajina mora da dobije čvrste bezbednosne garancije koje će Evropu učiniti sigurnijom i sprečiti neku novu rusku agresiju.
Trump nije objašnjavao motive odustajanja od svog prvog principa, insistiranja na hitnom primirju koje je predstavljalo temelj njegove mirovne ukrajinske politike. Najavio je trojni samit SAD – Rusija – Ukrajina kao “istorijski korak” ka miru, iako Moskva nije javno prihvatila taj format. Istovremeno je Zelenskom prepustio da se dogovara oko vrućih tema, kao što je razmena teritorija – što Trump podržava – i savetovao ga da prihvati gubitak Donbasa i Krima koji je Rusija anektirala još 2014. – što je Ukrajincu neprihvatljivo. Kakva razmena! Ukrajinska teritorija za ukrajinsku zemlju!
Trump nije smatrao za potrebno da precizira zašto je Putina upozoravao na “teške posledice” ukoliko se rat ne prekine posle samita, a ispostavilo se da su to bile prazne reči. Potrudio se, ipak, da ublaži strepnje obećanjem da će Evropljanima pomoći da obezbede toliko neophodne bezbednosne garancije za Ukrajinu. Da li to znači “snažnu ukrajinsku armiju u godinama i decenijama koje dolaze”, kako je precizirao francuski predsednik Emmanuel Macron, što je sasvim suprotno od Putinovog plana demilitarizacije?
Na koji način? Kada? Ko bi ih garantovao? Zasad je samo jasno da SAD glavni teret prebacuju na Evropu. “Daćemo im veoma dobru zaštitu, vrlo dobru sigurnost”, glasio je Trumpov odgovor uz dodatak: “Videćemo da li to možemo”. Nema naznake spremnosti da pritisne Putina, ali je bila prilika da Amerikanac prisutne zaspe salvama svoje hvalisavosti. Tvrdio je da je, bez prekida vatre, isposlovao šest mirovnih sporazuma, uključujući i u “Republici Kondo”.
Sporazum o bezbednosti podrazumeva mesece pregovaranja, a Rusija za to vreme može samo da proširi kontrolu nad Ukrajinom i petinom njene zemlje koju već sada okupira. Pitanje je i da li je i kako Putin spreman da garantuje posleratnu bezbednost Ukrajine? Šta ga košta? Moskva je pre invazije ponavljala da poštuje suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine. Ruska Duma može da pruži garancije, ali šta ako se ispostavi da one ne vrede papira na kome su štampane?
Trump je nastavio da hvali Rusa. “Mislim da ćete videti da i predsednik Putin zaista želi da učini nešto.” Ispostavlja se da je to “nešto” očekivanje da Rusija oslobodi 1.000 ukrajinskih zarobljenika. Takav dogovor mogao je da se postigne i u Istanbulu. Suviše skroman rezultat samita na Aljasci i susreta u Washingtonu.
Trump se sa takvom ocenom ne bi složio. On je uveren da će trajno rešiti ukrajinski konflikt i dobiti Nobela za mir. Dok američki predsednik nestrpljivo čeka sporazum o primirju kao krunski dokaz svoje maestralnosti u sklapanju dilova, Putin eksploatiše njegovo nestrpljenje i vešto laska njegovoj sujeti optužujući druge da su prepreka okončanju rata.
To je samo jedna, manje važna razlika između stanara Bele kuće i vlastodršca iz Kremlja. Samit je pokazao dva pristupa, dva koncepta, dva mentaliteta kojima je autoritarnost retka zajednička osobina.
Putin je na Aljasci, ko zna koji put, istakao da želi da otkloni korene konflikta. Da, on hoće čitav Donbas kao nagradu, kao opravdanje pred ruskim narodom da stotine hiljada žrtvi specijalne vojne operacije nisu bile uzaludne, ali njegov strateški cilj je više od teritorije.
Ruski lider i dalje smatra da je raspad SSSR-a najveća katastrofa 20. veka i želi Rusiju koja će imati svoju sferu uticaja i bezbednu granicu na zapadu. Nije slučajno Sergej Lavrov na Aljasku doputovao u majici na kojoj je pisalo SSSR. Putin traži demilitarizaciju Ukrajine i neutralan status zemlje van NATO-a, ali i širi dogovor o bezbednosti koji evropske zemlje ne bi torpedovale. Putin hoće dugoročna strateška rešenja i pobedu.
Predsednik Sjedinjenih Država jeste pravi sagovornik na te globalne teme, ali ne i Donald Trump. On nema geostrateški potencijal. On više razmišlja u biznis-kategorijama, o “fantastičnim” mogućnostima poslova sa Rusima, nego o Ukrajini ili Evropi. Vođen je istim kalkulantskim pragmatizmom kada pregovara carine i mir. Trumpovu kratkoričnu taktičku površnost zadovoljava sporazum.
Imate jednog ko zna šta hoće i kako do toga da dođe. I drugog koji se čas divi, čas preti. Kako misli da okonča rat bez pregovora o primirju? Dok se oslanja na teatralnost, njegov cik-cak pristup je manifestacija nedostatka strateške vizije.
Trumpov stav nosi i elemente moralne kratkovidosti. On Rusiju i Ukrajinu stavlja u istu ravan, posmatra ih kao aktere, stranke u konfliktu koji treba rešiti. Propušta da jasno napravi razliku između prozapadne demokratije i istočnjačke autokratije, između žrtve i agresora. Velika je šteta što država koja pretenduje da bude lider slobodnog sveta ima ovakvog berzanskog predsednika.

Da li Tramp prodaje Ukrajinu, i Evropu?

Susret Donalda Trampa i Vladimira Putina, na Aljasci, nije donio nikakav rezultat u postizanju primirja između Rusije i Ukrajine. Tramp je legalizovao poziciju ruskog predsjednika, koji je na potjernici Međunarodnog krivičnog suda i ponovo ga postavio na mjesto svjetskog igrača - rekao je u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata Televizije E geopolitički analitičar Boško Jakšić.
Sastanak američkog i ruskog predsjednika, Donalda Trampa i Vladimira Putina na Aljasci protekao je bez konkretnog rezultata, kaže Jakšić, sa određenim progresom u komunikaciji. Smatra da je to više nego skroman rezultat susreta, od kojeg se mnogo više očekivalo.
- Američki predsjednik uložio je dosta, da bi šefa Kremlja nagovorio na prekid vatre, da bi se prekinulo ubijanje (u Ukrajini). Pred njim je postavio crveni tepih, u više navrata mu se obraćao sa Vladimire, što je bio veliki kontrast u poređenju sa njegovim februarskim susretom sa Volodimirom Zelenskim u Ovalnoj sobi. Putin je, takođe, srdačno uzvraćao susjedu Donaldu. Kako i ne bi, on je na potjernici Međunarodnog krivičnog suda, prijeti mu hapšenje od 125 država, ali je dobrodošao u Americi, koja nije članica tog suda. Na taj način u mnogome je legalizovao svoju poziciju, mada u tome ne vidim ništa istorijski. Važnije je to što je Rusiju vratio na mjesto svjetskog igrača - rekao je Jakšić.
Podsjeća da je američki predsjednik sastanak ocijenio izuzetno produktivnim, iako nije postignut nikakav dogovor, naročito ne u vezi sa onim što je trebalo da bude glavna tema - rat u Ukrajini. Do primirja nije došlo. Isitče i da je poslednji njihov susret pokazao koliko su dvojica lidera različiti. Putin je isticao korijen konflikta, demilitarizaciju Ukrajine i njen neutralni status.
- Predsjednik Sjedinjenjih Država jeste pravi sagovornik o globalnim temama, ali ne i Donald Tramp. Šef Bijele kuće nema u svom pristupu neophodnu dubinu. Putin razmišlja strateški i želi pobjedu, Tramp razmišlja u biznis kategorijama i želi sporazum, možda i Nobelovu nagradu za mir. Velika je to razlika, mimo one u stavovima Moskve i Kijeva, koji su i dalje dijametralno suprotni. Sve to faktički je doprinijelo da se samit završi tako kako se završio. Pretjerano bi bilo reći da je to fijasko, nije, sama činjenica da su se našli je dobrodošla, ali rezultat je izostao - istakao je Jakšić.
Smatra da predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski nema izbora nego da vjeruje američkom predsjedniku i zahvaljujući evropskim saveznicima dobije obećanje da se neće razgovarati o razmjeni teritorija.
- Razmjena teritorija bi podrazumijevala da Rusija pod punom kontrolom, koju za sada nema, zadrži četiri oblasti na istoku Ukrajine u zamjenu za djelove petine sada okupirane ukrajinske zemlje. I Evropljani i Zelenski zaziru od takvog scenarija. Nez obzira što je Tramp rekao da toga neće biti, jer bi bilo pogubno po Ukrajince, problem je u tome što se sa njim nikada ne zna - naglasio je Jakšić.
Ukrajina ne može ući u NATO, ocijenio Jakšić, jer su po tom pitanju saglasni i američki predsjednik i evropski saveznici. Od tog plana bi, smatra on, Zelenski trebalo da odustane.
- Ono od čega Zelenski ne želi da odustane je da svaki pedalj ukrajinske teritorije mora da ostane pod ukrajinskom kontrolom i to je veliki znak pitanja. Tramp nije prvi sa Zapada koji je nagovijestio da neko rješenje mora da se traži u tome da se, faktički, Rusiji priznaju neka teritorijalna osvajanja na istoku zemlje, tamo gdje žive Ukrajinci koji govore ruski, koji su mnogo skloniji Moskvi, nego Kijevu. Tu vrstu dogovora Zapad bi bio spreman da proguta, kao što je 2014. godine veoma lako prešao preko aneksije Krima - podsjeća Jakšić.
Govoreći o eskalaciji nasilja u Srbiji tokom protesta studenata u blokadi Jakšić je ocijenio da je situacija veoma neizvjesna i opasna. Gradovi po Srbiji se, kaže, pretvaraju u neke ratne zone, jer pristalice vladajuće stranke napadaju demonstrante, a policija ih u tome ne sprječava.
- Ova neočekivano agresivna kampanja koju je pokrenuo predsjednik Aleksandar Vučić, dovela je do najveće eskalacije nasilja u posljednjih devet mjeseci. Ispostavlja se da oni koji su oteli državu brutalno kidišu na one koji samo traže da država funkcioniše kako je to propisano Ustavom i zakonima - zaključio je Jakšić.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DTUwptvDcuLg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Jakšić: Putin razmišlja strateški i želi pobjedu, Tramp razmišlja u biznis kategorijama

U Evropi bi za deceniju mogli da ovladaju krajnje desničarski ekstremisti, koji ugrožavaju pravnu državu, pokoravaju i ruše institucije i krše ljudska prava, ocijenio je spoljnopolitički komentator Boško Jakšić.
Jakšić je u intervjuu agenciji MINA, govoreći o sukobima u Ukrajini i Pojasu Gaze i budućnosti međunarodnog poretka, ocijenio da je svijet globalno u lošem stanju, a demokratija svuda u krizi.
Odgovarajući na pitanje da li je međunarodno pravo i dalje relevantno, ili je moć prava u potpunosti zamijenjena pravom moći, Jakšić je istakao da je međunarodno pravo oduvijek bilo pitanje dogovora najmoćnijih.
Ukazujući na riječi antičkog istoričara i vojskovođe Tukidida da veliki rade ono što hoće, a mali ono što moraju, Jakšić je naglasio da milenijumi ništa nijesu izmijenili.
- Mada, ima perioda kada se dogovorena načela više krše. Živimo u toj etapi. Sila prava se suviše često zamjenjuje pravom sile - istakao je Jakšić.
Upitan kako vidi izlaz iz situacije u Pojasu Gaze i da li je rješenje o dvije države i dalje realna opcija, on je rekao da nije sve dok je aktuelna struktura na vlasti u Izraelu.
Jakšić je podsjetio da je formula dvije države dogovorena još izraelsko-palestinskim sporazumom iz Osla 1993. godine i da je dobila podršku najšire svetske javnosti, uključujući i najvećeg izraelskog saveznika – Sjedinjene Američke Države (SAD).
On je kazao da se onda pojavio Benjamin Netanjahu, premijer „najdesnije Vlade u istoriji Izraela, koji dijeli mesijanske stavove ekstremističko militantnih cionista, svojih koalicionih partnera, obnoviti biblijski Izrael od reke Jordan do Sredozemlja“.
- Palestincima tu nema mjesta. Dok god je ova vlast u Izraelu, od rješenju po principu dvije države nema ništa - ocijenio je Jakšić.
Upitan koliko je insistiranje na rješenju dvije države u ovom trenutku smisleno s obzirom na dešavanja u Pojasu Gaze i da li je najava pojedinih država da će priznati Palestinu neka vrsta trenutnog pritiska na režim Netanjahua ili najava dugoročnog stava, on je istakao da je podrška rješenju dvije države podrška međunarodnom kontinuitetu.
- Svijet nije odustao od te formule, jedine koja može da razriješi sedam decenija dug konflikt - naveo je Jakšić.
Sa druge strane, kako smatra, to što sve više država Zapada priznaje ili će priznati Državu Palestinu jeste pritisak na Netanjahuovu vladu i to su potezi trajne prirode.
- Optužbe iz Izraela da su to antisemitski potezi su smiješne - dodao je Jakšić.
Odgovarajući na pitanje o sukobu u Ukrajini, on je ukazao na cik-cak kretanja u odnosima dvije sile koje određuju sudbinu Ukrajine – SAD-a i Rusije, i poručio da će eventualno rješenje zavisiti od dugo najavljivanog susreta lidera dvije države.
- Složena situacija. Donald Tramp voli da komanduje i traži da ga slušaju. Vladimir Putin ne trpi diktate i takođe voli da ga slušaju. Njihove vizije rješenja su, zasad, oprečne: Tramp želi sporazum, Putin hoće pobjedu - naveo je Jakšić.
On je kazao da Tramp prijeti razornim sankcijama, a Putin uzvraća najrazornijim napadima na Ukrajinu od početka rata.
Sve će zavisiti od njihovog najavljenog skorog susreta, prvog poslije onog u Helsinkiju 2018. godine”, rekao je Jakšić.
Upitan o sve bržem naoružavanju i novoj ravnoteži snaga u nastajanju, on je kazao da je globalna ravnoteža straha neophodna, jer ona sprečava upotrebu nuklearnog oružja.
- Regionalna ravnoteža straha je besmislica. Čemu trošiti milijarde eura, kao što to rade Srbija i Hrvatska? Kupovine naoružanja najviše koriste nacionalističkoj promociji lidera koji sebe predstavljaju kao branitelje sopstvenih država, kao i svjetskim prodavcima oružja koji gluposti regionalnog nadmetanja umješno naplaćuju - naveo je Jakšić.
Na pitanje o poziciji Crne Gore u tom kontekstu, on je rekao da je za Crnu Goru povoljna okolnost to što je mala država.
- Ne mora mnogo da troši na kupovinu oružja. Kao članica NATO-a maksimum svoje odbrane treba da kovertira zapadnoj vojnoj alijansi - kazao je Jakšić.
To će, kako je rekao, ubuduće koštati, jer je Tramp uspio da od NATO saveznika iznudi obećanje da će za odbranu izdvajati više.
- Ako to bude ispunjavala, Podgorica ne mora da brine - ocijenio je Jakšić.
Upitan o ulozi Zapadnog Balkana u aktuelnom trenutku na međunarodnoj sceni i zašto zašto region, uključujući i Crnu Goru, ostaje tih kada su u pitanju kršenja međunarodnog prava i globalne bezbjednosne krize, on je kazao da je Zapadni Balkan tradicionalno sklon preuveličavanju svoje uloge u svjetskoj areni.
- A takve ambicije su znale da neke njegove države gurnu između čekića i nakovnja velikih sila. Pametnije je držati se po strani, voditi politiku usklađenu sa spoljnom i bezbednosnom politikom Evropske unije (EU), kojoj države regiona žele da se pridruže - poručio je Jakšić.
Prema njegovim riječima, pragmatizam je majka mudrosti.
- Što ne znači da ne postoje situacije kada treba ispoljiti sopstveni autonomni stav koji je u vašem interesu, ali ne vodi direktnoj konfrontaciji sa partnerima - istakao je Jakšić.
Odgovarajući na pitanje da li je ta tišina rezultat političkog opreza, straha od svrstavanja, ili odsustva dugoročne vizije, on je kazao da je pametno jasno se opredijeliti oko rata u Ukrajini, ali izbjeći uplitanje u transatlantski konflikt između SAD-a i EU.
Prema njegovim riječima, često je dovoljno svoje stavove obznanti glasanjem u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, ili povodom raznih rezolucija.
- Sasvim je druga stvar ćutati kada svijet masovno progovori. Mislim na situaciju u Gazi. Pogledajte Sloveniju, članicu NATO i EU. Priznala je Palestinu i kao prva evropska zemlja najavila sankcije Izraelu - rekao je Jakšić.
On smatra da je potez Slovenije više moralni, nego politički stav. 
 
- Svako ima svoj izbor. Srbija nastavlja da prodaje municiju Izraelu i rizikuje da bude postavljena na stub srama - upozorio je Jakšić.
Na pitanje kako vidi budućnost međunarodnog poretka, on je ocijenio da je svijet globalno u lošem stanju.
- Ne radi se o ratovima, njih je oduvijek bilo, već o kvalitetu politike. Demokratija je svuda u krizi. Evropi prijeti da za jednu deceniju ovladaju krajnje desničarski ekstremisti, koji ugrožavaju pravnu državu, pokoravaju i ruše institucije, krše ljudska prava, guše medijske slobode - smatra Jakšić.
Ipak, kako je istakao, male zemlje ne moraju obavezno da budu žrtve takvih trendova.
- Neka se same izbore za demokratski poredak. Neki će se tome obradovati, neki će pokušavati da spolja miniraju, ali samo je sopstvena pobjeda utemeljena pobjeda - poručio je Jakšić.

Jakšić: U Evropi bi za deceniju mogli da ovladaju krajnje desničarski ekstremisti

Saveznici iz NATO-a ne pokazuju želju da se pridruže ratu protiv Irana, u koji je američki predsjednik Donald Tramp uvukao Sjedinjene Američke Države (SAD), kazao je spoljnopolitički komentator Boško Jakšić i ocijenio da treba isključiti širi svjetski sukob.
Jakšić je to rekao agenciji MINA, upitan da li postoji opasnost od šireg svjetskog sukoba, s obzirom na američko bombardovanje iranskih nuklearnih postrojenja u Fordu, Natanzu i Eshafanu.
- Širi svjetski sukob treba isključiti. Nijedan od mnogih bliskoistočnih ratova nije zapalio svijet - kazao je Jakšić.
On je rekao da je u pitanju „privatni rat“ izraelskog premijera Benjamina Netanjahua protiv ajatolaha, u koji je uspio da „uvuče“ Trampa.
- Ali saveznici iz NATO ne pokazuju želju da se pridruže, niti za time postoji potreba. Pamte iskustva koja su ponijeli iz Avganistana - naveo je Jakšić.
On je, upitan o jutrošnjim napadima SAD-a na nuklearna postrojenja Irana, rekao da je Tramp godinama govorio govorio da je protiv američkih intervencija po svijetu, a da je bombardovanjem Irana je iskazao nedosljednost tog stava.
- Istovremeno je pokazao da i najosjetljivije spoljnopolitičke odluke donosi impulsivno, bez mnogo razmišljanja o dugoročnim posljedicama - dodao je Jakšić.
Kako je kazao, Tramp je nedjeljama podržavao pregovore sa Teheranom oko iranskog nuklearnog programa, da bi istovremeno prijetio.
- Govorio je da je uspjeh pregovora u Omanu „na dohvat ruke“, da će obezbijediti iransko-izraelski mir, a potom je rekao da će konačnu odluku donijeti za dvije nedjelje. Dva dana kasnije odlučio se za uvlačenje SAD u rat sa nesagledivim posljedicama - istakao je Jakšić.
On je kazao da će se tek utvrditi kakve su štete nanijete iranskim postrojenjima za obogaćivanje uranijuma.
Prema ocjeni Jakšića, Netanjahu je zadovoljan što je, poslije dvije decenije, jednog američkog predsjednika uvukao u rat.
- Tramp je na doborom putu da ponovi katastrofalnu grešku Džordža V. Buša kada se 2003. godine odlučio na invaziju Iraka - smatra Jakšić.
Upitan kakav odgovor Irana se može očekivati na američke napade, on je podsjetio da je iranski vrhovni vođa Ali Hamnei jasno dao do znanja da neće prihvatiti američki zahtjev za potpunom obustavom obogaćivanja uranijhuma, koji je Iranu neophodan za mirnodopske svrhe i da odbija Trampov zahtjev za „bezuslovom kapitulacijom“.
Jakšić je istakao da obnove pregovora neće biti dok traje izraelska agresija.
- Islamska Repubika nastaviće da lansira rakete na Izrael i da na sve načine spriječi Netanjahuov plan o promjeni režima u Teheranu - rekao je Jakšić.
On je podsjetio da je vrhovni vođa Irana Amerikance upozorio da slijedi „nepopravljiva šteta“, navodeći da je samo pitanje kakva.
- Blokada tesnaca Hormuz koja bi unijela haos na svetskom tržištu nafte? Napadi na vojne baze SAD po regionu po kojima je stacionirano 40 hiljada američkih vojnika koje najavljuje iranska Islamska revolucionarna garda? Napadi na američke diplomatske misije - naveo je Jakšić.
Kako je rekao, Iran računa na Hezbolahe u Libanu, šiitske milicije po Iraku kao i Hute u Jemenu“.
Jakšić je, odgovarajući na pitanje kako se novi veliki sukobi mogu odraziti na Zapadni Balkan, kazao da je, sem ekonomski, zbog moguće dramatičnijeg skoka nafte na svjetskim tržištima, Zapadni Balkan pošteđen i „može slobodno da nastavi da se bavi svojim temama kao što su Kosovo ili Republika Srpska“.

Jakšić: NATO saveznici ne pokazuju želju da se pridruže ratu protiv Irana

Mirovni proces za rješavanje rata u Ukrajini je pokrenut i dobra vijest je da je proradila diplomatija, ali su pozicije Moskve i Kijeva i dalje toliko udaljene da je trajni mir daleko, ocijenio je spoljnopolitički komentator Boško Jakšić.
Jakšić je, govoreći o početku mirovnih pregovora o ratu u Ukrajini, kazao da za sada postoji najava američkog predsjednika Donalda Trmpa da će rusko-ukrajinski mirovni pregovori „odmah“ početi, ali ne i naznaka nekog datuma, niti lokacije.
- Diplomatija jeste proradila, i to je dobra vijest, ali poslije nekoliko dana geopolitičkog pokera pozicije Moskve i Kijeva su i dalje toliko udaljene da je trajni mir daleko na horizontu - rekao je Jakšić agenciji MINA.
Prema njegovim riječima, Tramp je nešto bliži ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, dok njegovi doskorašnji evropski saveznici traže oštriji kurs prema Rusiji.
Jakšić je kazao da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pokušava da balansira da ne izazove Trampovu eksploziju bijesa, ali ne želi da ide toliko daleko da prihvati njegov plan koji je blizak kapitulaciji Ukrajine.
- Tako balansira i Putin, pa kao izraz dobre volje prema Trampu nudi direktne pregovore, ali ne prihvata trenutni prekid vatre - rekao je Jakšić.
Kako je naveo, Rusija tvrdi da bi Ukrajinci primirje iskoristili da popune vojne arsenale i regrupišu trupe na frontu, ali prije će biti da Moskva planira da uskoro pojača dejstva i zauzme nove ukrajinske teritorije, čime bi ojačala svoju pregovaračku poziciju.
- Mirovni proces se pokrenuo i to je jedino što u ovom trenutku imamo - istakao je Jakšić.
Govoreći o pozicioniranju Rusije i Ukrajine u pregovorima, on je kazao da je Rusija u povoljnijoj poziciji, zbog situacije na frontu.
- Povratila je oblast Kurska i regrutovala novih 160 hiljada vojnika – što je još jedna potvrda da se Putinu ne žuri da prekine rat - dodao je Jakšić.
Kako je kazao, Putin pritom faktički ima Trampa na svojoj strani, jer on želi normalizaciju odnosa sa Moskvom kako bi krenuo u „impresivne“ poslovne aranžmane.
- Šefa Bijele kuće, pokazala je njegova nedavna turneja po Zalivu, mnogo više interesuje biznis nego geopolitika - istakao je Jakšić.
On je naglasio da je Ukrajina, poslije tri godine herojskog otpora, umnogome iscrpljena.
Prema riječima Jakšića, jedini istinski saveznik Ukrajine u ovom trenutku je evropska „Koalicija voljnih“, ali ona nema dovoljno ni vojnih, ni finansijskih potencijala da bi Putina primorala na 30-dnevni prekid vatre, a kamoli na pravičan mir.
On je dodao da Putin ne odustaje od svojih maksimalistički zahtjeva da se Ukrajina odrekne četiri oblasti na istoku države, da odatle povuče svoje snage, da se demilitarizuje, da garantuje da neće ući u NATO i da neće dopustiti prisustvo zapadnih vojnih snaga na svojoj teritoriji.
- Kremlj vjerovatno ne odustaje i od svog prvobitnog cilja „denacifikacije“ vlasti u Kijevu, uspostavljanja jednog proruskog režima - rekao je Jakšić.
On je naveo da su to Putinovi uslovi za mir koje je Trampu prenio tokom dvosatnog „iskrenog, informativnog i konstruktivnog“ telefonskog razgovora.
Tramp je, prema riječima Jakšića, ostavljajući veliki prostor nagađanjima, na sve to uzvratio da je razgovor bio „veoma dobar“.
Upitan da prokomentariše pozicioniranje Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u pregovorima o ratu u Ukrajini, Jakšić je kazao da su SAD u vrijeme administracije bivšeg predsjednika Džoa Bajdena uspjele da okupe transatlantske saveznike i da organizuju zajednički front protiv ruske agresije.
- Amerika je Ukrajini pružala finansijsku i vojnu pomoć koja je bila dvostruko veća od ukupne podrške Evrope. Dolaskom Trampa, koji je odavno bio skeptičan oko iznosa pomoći, situacija sa ozbiljno promijenila - rekao je Jakšić.
Kako je naveo, SAD svakako imaju ključnu ulogu u pregovorima za prekid rata, ali bilateralni dogovor sa Putinom koji nudi šef Bijele kuće ne obećava stabilan i trajan mir koji je nemogić bez Ukrajinaca i Evropljana na čijoj se teritoriji vodi rat.
- Tramp zasad toleriše Putinovo odbijanje njegovog predloga o prekidu vatre, ali pokazuje znake frustracije i pitanje je koliko će to trajati - ukazao je Jakšić.
On je istakao da Republikanci sve glasnije identifikuju Putina kao najveću prepreku miru, a američki Kongres već ima spreman paket sankcija Rusiji.
- Igra se na vrijeme, ali ne i na iluzije koje je Tramp plasirao kada je obećavao da će rat završiti za 24 sata - dodao je Jakšić.
On je kazao da se do svakog mirovnog rješenja dolazi kompromisima, ali da djeluje da Moskva želi da diktira i da nije spremna na ustupke.
Jakšić je naveo primjer da Kremlj uopšte ne želi da razgovara o povratku Krima, luganske, donbaske, hersonske i oblasti Zaporožja Ukrajini, dok Kijev ponavlja da nema mira dok i posljednji ruski vojnik ne napusti svaki pedalj petine ukrajinske teritorije koju Rusi sada kontrolišu.
Kako je kazao, Zelenski nije u poziciji da diktira, a iz Vašingtona, pa i nekih evropskih centara, sve češće se čuje da Ukrajina mora da se pomiri sa gubitkom zemlje i da odustane od namjere da uđe u NATO.
Jakšić je istakao da bi se Moskva „širokogrudo“ saglasila sa članstvom Ukrajine u Evropskoj uniji.
- Put ka miru i dalje je zasut nagaznim minama - zaključio je Jakšić.

Jakšić: Pozicije Moskve i Kijeva i dalje toliko udaljene da je trajni mir daleko

U namjeri da zamirita mjesto direktora u punom mandatu v. d. Šćepanović je prvo posegao za krivičnim prijavama a potom i za masnim lažima. Prvo je UP na čijem je čelu prije tri noći izdala saopštenje da je procesuirala 35 lica zbog navodnog narušavanja javnog reda i mira na Gorici 8. 7. 2025. a potom je, nakon reakcije javnosti, izdala saopštenje krcato neistinama.
Ajmo redom.&nbsp;
V. d. Šćepanović veli: „Kako smo prethodno obavijestili javnost, policijski službenici OB Podgorica su nadležnom Sudu za prekršaje procesuirali 35 lica povodom događaja od 8. jula 2025. godine, kada je ispred štićenog objekta – Vila Gorica u Podgorici, prilikom održavanja svečanosti dodjele Trinaestojulske nagrade, došlo do narušavanja javnog reda i mira i aktivnog napada na policijske službenike od strane okupljenih.“
Kao prvo, ispred Vile Gorica se tog dana nije desilo baš ništa. Građane koji su se u organizaciji Stege okupili da iskažu protest protiv nezakonite dodjele najviše državne nagrade nepostojećoj knjizi, policija nije čekala „ispred Vile Gorica“, kako oni tvrde, no nasred Ulice Rista Stojovića, ispod zgrade Akademije nauka i Beogradske ulice. Koga mrzi da prošeta do Gorice pa se sam uvjeri da Beogradska ulica nije ispred Vile Gorica, neka konsultuje Google maps.
Drugo, javni red i mir na Gorici toga dana nijesu narušavali okupljeni građani kojima je uskraćeno Ustavom i međunarodnim konvencijama zagarantovano pravo javnog okupljanja, već lica, od kojih su neka bila u civilu, koja su iza policijskog kordona koordinisala izazivanjem nereda, dizanjem vike i dreke na građane, potiskivanjem građana i, konačno, upotrebom ogromne količine biber spreja, ali ne na način koji bi odgovarao potrebi da se žrtva dezorijentiše, već direktno u lice, nerijetko i osobama u starijoj životnoj dobi, koja se i nijesu nalazila ispred kordona, već sa strane, bez ikakvog kontakta s policijom.&nbsp;
Nemali broj policijskih službenika, od kojih se znatan broj nevoljno tu našao, postradao je baš kao i građani zbog neadekvatne i prekomjerne upotrebe hemijskih sredstava.
Drugo, javni red i mir na Gorici toga dana nijesu narušavali okupljeni građani kojima je uskraćeno Ustavom i međunarodnim konvencijama zagarantovano pravo javnog okupljanja, već lica, od kojih su neka bila u civilu, koja su iza policijskog kordona koordinisala izazivanjem nereda, dizanjem vike i dreke na građane, potiskivanjem građana i, konačno, upotrebom ogromne količine biber spreja, ali ne na način koji bi odgovarao potrebi da se žrtva dezorijentiše, već direktno u lice, nerijetko i osobama u starijoj životnoj dobi, koja se i nijesu nalazila ispred kordona, već sa strane, bez ikakvog kontakta s policijom.&nbsp;
Nemali broj policijskih službenika, od kojih se znatan broj nevoljno tu našao, postradao je baš kao i građani zbog neadekvatne i prekomjerne upotrebe hemijskih sredstava.
V. d. Šćepanović nastavlja svoj minhauzenski slalom riječima: „Imajući u vidu zahtjeve pojedinih neovlašćenih lica da im se dostavi spisak procesuiranih lica iz ovog događaja a istovremeno poštujući odredbe Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, naglašavamo da Uprava policije podatke o procesuiranim licima ne može dostaviti na uvid neovlašćenim licima, već isključivo nadležnom državnom tužilaštvu i sudu, te mehanizmima kontrole rada Policije.“
Prije tri noći UP objavila je gradu i svijetu inicijale tri lica koja su obuhvaćena prekršajnim postupkom, pri čemu je za jedno lice naznačeno da je poslanik, a za drugo da je članica Savjeta za građansku kontrolu rada policije. Zapravo je time vrlo jasno otkriveno ko se krije iza inicijala. Objavila je UP tad 3 od 35, jasno pokušavajući da zastraši sve koji su tog dana bili na Gorici, po modelu – sad se vi krčkajte nagađajući ko je još na spisku. 
 
 Nije mi bilo zamislivo dok ova kakistokratija nije zapośela Crnu Goru da u javnom prostoru nekom saopštim da laže ili da je glup. Danas se, pak, moram saglasiti s Miškom Strugarom u ocjeni da su ovi i bahati i glupi kad vjeruju da mogu zastrašiti slobodne ljude.&nbsp;
U sinoćnjem saopštenju v. d. Šćepanović tvrdi da UP ne smije neovlašćenim licima dostavljati podatke o procesuiranim licima. Ostaje sad pitanje kako su podaci o poslaniku i članici Savjeta za građansku kontrolu rada policije dospjeli u javnost prije tri noći ako ne preko saopštenja UP!?
I konačno, ali ne manje važno: „Takođe, ističemo da su službenici Uprave policije, i pored aktivnog napada na policijske službenike, obaveze zaštite štićenog objekta i prostora oko istog, bili maksimalno trpeljivi i tolerantni i prema okupljenim građanima koji su pokušali da probiju policijski kordon upotrijebili najblaže sredstvo prinude – ručni sprej sa nadražujućim dejstvom, koji je po hemijskom svojstvu blaže od dejstva suzavca, i to isključivo u cilju odbijanja aktivnog napada usmjerenog prema policijskim službenicima i štićenom objektu.“&nbsp;
V. d. nam hoće reći da represije jeste bilo, ali najblažim sredstvima – biber sprejom koji je blaži od suzavca. Suzavac sam probao 5. 9. 2021. na Cetinju. Nije bilo prijatno. Biber sprej, direktno isprskan u oči, i to u dva mlaza, probao sam 8. 7. 2025. Ono što v. d. Šćepanović naziva „najblažim sredstvom prinude“ izazvalo je oštećenje rožnjače i otutašnu medicinsku dokumentaciju koja svjedoči da se ni poslije pet mjeseci od ovog blagorodnog dejstva prinude uslovljenog time što sam držeći ruke uvis u lanenoj košulji stao ispred kordona štitova a potom bio odgurnut i poprskan – oči još nijesu oporavile. Ali lijepo od v. d.-a i njegovih kerbera što nam u oči nijesu usuli kalcijum hidroksid, koji bi po „hemijskom dejstvu bio blaži“ od dejstva sone kiśeline.
Nagradili ga mjestom direktora ili ne, v. d. je trajno kompromitovao svoju poziciju, srozavajući se na nivo uslužnog servisa družine koju je advokat Veselin Radulović u jednoj skorašnjoj krivičnoj prijavi s razlogom kvalifikovao pravim imenom – OKG. Zloupotrebljavajući poziciju moći, kao dio te organizovane kriminale grupe v. d.-u prije ili kasnije sljeduje suočavanje sa zakonom.
A je li ostavio trag koji će se pamtiti, mora se priznati da jeste. Jer malo je kome prije njega na toj poziciji palo na pamet da će toliko masnih laži to prestati biti kad na njih udari pečat UP.&nbsp;
Doduše, po v. d.-a su djelimično olakšavajuće okolnosti to što mu instrukcije daje a i saopštenja doćeruje šef OKG-a, notorni B. B., koji je svoju osebujnu vještinu fabrikovanja ogavnih besmislica dugo brusio u bizarnim saopštenjima svoje staljinističko-svetosavske sekte, povremeno bljesnuvši i na stranicama saopštenja UP, kao ono kad je prije godinu i nekoliko mjeseci gaženje psa na autoputu od strane policijskog vozila ovako preu(ne)redio: „Pas je istrčao na kolovoz auto puta i udario u službeno vozilo UP koje je bilo u pokretu. Pričinjena je manja materijalna šteta na vozilu, nema povrijeđenih. Vozilo je u funkciji ali je zbog zakonom propisanih procedura izvršen uviđaj.“

Kako masno laže v. d. Šćepanović

Prijedlog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića o istovremenom prijemu svih zemalja zapadnog Balkana u Evropsku uniju izazvao je brojne reakcije, ali i polemiku na relaciji srpskih i crnogorskih vlasti.
Advokat i potpredsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Aleksandar Olenik za Antenu M kaže da Vučić nije prvi koji je, kako navodi, imao tako brilijantnu ideju.
- Ali ko god je ikada rekao da svi u regionu treba zajedno da uđemo u Evropsku uniju, to je u stvari poruka tih istih da niko i nikada iz ovog regiona ne treba da uđe u EU. I to je u stvari, hajde da kažemo – jedan prevod sa ruskog jezika- podvlači sagovornik Antene M.
Što se tiče konkretno Vučića, Olenik ističe kako je on učinio sve da maksimalno i koliko god je to moguće udalji Srbiju od EU.
- A još više od toga će da uradi ne bi li spriječio Crnu Goru da 2028. postane punopravna članica Evropske unije. Nažalost, ima i svoje saradnike u okviru crnogorske vlasti, Srpske pravoslavne crkve, pojedinaca i desničarskih, agresivnih organizacija u Crnoj Gori koji mu u tome pomažu. Ali mislim da je tu stvar završena i da će Crna Gora 2028. biti punopravna članica EU, bez obzira na to šta će Vučić uraditi, a pokušaće sve što može- naglašava Olenik.
Sagovornik Antene M ukazuje da ono što je u ovom trenutku bitno jeste da Vučić nema takvu političku snagu u regionu.
- I on nema takvu političku snagu ni u Srbiji. To znači da on može da utiče na tokove, ali ne presudno i ne može više da kreira društvene i političke tokove ni u Srbiji, a još manje u regionu- zaključuje Olenik.

Olenik: Vučić će pokušati sve što može da spriječi članstvo Crne Gore u EU, najbitnije da više nema takvu političku snagu u regionu

Šefovi klubova odbornika opozicije i vlasti podnijeli su Skupštini Glavnog grada zahtjev da im se odborničke naknade sa 250 povećaju na 400 eura. Odluka predata parlamentu ne sadrži finansijsku analizu, ali slobodnom procjenom radi se o godišnjoj cifri od 128.000 eura više u odnosu na ono što smo dosad davali za 59 odbornika.
O povećanju odborničkih naknada, na sopstveni predlog, izjasniće se na sjednici zakazanoj za 23. decembar pod uslovom da obezbijede kvorum za rad i odlučivanje što im takom ove godine često nije polazilo za rukom. Recimo u avgustu su jednu sjednicu tek iz četvrtog puta uspjeli da okončaju.
Koliko je opravdano povećanje odborničkih naknada za 60 odsto ako se uzme u obzir da sekretari u upravi Glavnog grada primaju između 1.200 i 1.300 eura, savjetnici u upravi između 850 i 1.000, a namještenici cirka 700 eura javnost će, očekuje se barem, čuti na samoj sjednici. Riječ je o zaposlenima koji ostvaruju puno radno vrijeme u Glavnom gradu, a odbornici su tokom ove godine održali 13 sjednica od čega, istina, neke u više pokušaja jer nije bilo kvoruma. Slično je i sa sjednicama odbora, često se čeka da pojedini odbornici dođu u zakazano vrijeme.
U ovom sazivu je inače i praksa zasijedanja paralamenta do duboko u noć pa često sjednice traju i po 14 sati što je za praćenje skoro nemoguće. Takav način rada se opravdava time što je većina zaposlenih, a nemaju pravo na slobodan dan.
U budžetu za 2026. godinu, koji se glasa na istoj sjednici, nijesu predviđena sredstva kojim bi se pokrilo ove povećanje. Tokom izrade nacrta odnosno predloga budžeta nije bilo takvog predloga. U budžetu za 2025. godinu za odbornike je dato 217.000, a za sledeću godinu predviđeno 288.000 eura. Ove cifre obuhvataju različite vidove davanja novca odbornicima - naknada za rad, pa rad u odborima, savjetima, prisustvo vjenčanjima...
Izmijenjenu odluku o naknadama odbornicima u Skupštini Glavnog grada, koju potpisuju šefovi klubova Mitar Šušić (NSD, SNP, UCG), Miloš Krstović (Pokret za Podgoricu), Vladimir Bulatović (DNP – SCG – PCG), Anđela Mićović (Pokret Evropa sad), Mitar Paunović (Demokrate), Andrija Klikovac (DPS) i Miloš Mašković (Evropski savez), prati o obrazloženje.
Predlagači se pozivaju da je od 2023. godine došlo do porasta minimalne zarade na 800 odnosno 600 eura, da je rast zarada progresivno pratio i rast cijena i troškova života.
– Odbornici u Skupštini Glavnog grada odlučuju o pitanjima čija ukupna vrijednost na godišnjem nivou prelazi 140.000.000 eura. Pored toga, nova politička realnog u Crnoj Gori i Podgorici za posledicu, pored ostalog, ima i izraženiju ulogu parlamenta, proaktivniju i produktivniju aktivnost odbornika kako vlasti, tako i opozicije, pa se često kao nosioci inicijativa javljaju upravo odbornici, što je praksa koja je djelotvorna po razvoj demokratskih navika u društvu. Stoga, aktuelna naknada nije relevantan odraz obima obaveza i odgovornosti koje odbornik danas u parlamentu Glavnog grada ima – piše u obrazloženju odluke šefova klubova odbornika. &nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;
<h3>Za predsjedavanje klubom 50 eura</h3>
Odborničke naknade prvi put su u oktobru 2023. godine uvećane sa 150 na 250 eura. Tada je predviđeno da šefovi klubova za predsjedavanje klubom mjesečno primaju 50 eura, predsjedniku skupštinskog radnog tijela takođe, mjesečno pripada naknada od 50 eura, dok će odbornik koji je član radnog tijela primati mjesečno 25 eura, po članstvu. Kada se sve ovo sabere sa ovim uvećanjem pojedini odbornici primaće i do 550 eura.

Odbornici sami sebi uvećavaju naknade sa 250 na 400 eura

Vlada Crne Gore je povodom Botuna uspjela da napravi pravnog Frankenštajna u zaključku koji praktično suspenduje ono dosad najiritantnije u konkursima – da pobjeđuje najbolji kandidat.
A i kome je još bitno da kandidat bude najbolji – ta iritantna, meritokratska, štreberska kategorija koju neukusno zagovaraju nekakve evropske direktive, nacionalni propisi, sudovi i poneki građanin s viškom zdravog razuma. Ko još mari za Ustav, zakone i član 225 Krivičnog zakonika kad postoji mnogo uzvišeniji kriterijum „ko je bliže mjestu događaja“?
U Informaciji fino piše da će „mještani Botuna i Opštine Zeta imati prednost pri zapošljavanju“. Ostaje samo nejasno da li se misli na iste one mještane koji su protiv postrojenja? Znači li to da će Vlada nagrađivati otpor? Ili zapošljavati ljude po sistemu: „Nećeš? E, onda moraš“?
Nije, naravno, prvi put da politička logika postane olimpijska disciplina u salto mortaleu, jer i današnji i prethodni predsjednik Skupštine, kao i gotovo svi nosioci najviših državnih funkcija u ovih pet godina od „oslobođenja“ bili su na referendumu 2006. protiv nezavisnosti Crne Gore. Da je tada pobijedila njihova opcija, vrhunac njihovih karijera bio bi betoniranje parkirališta ispred mjesne zajednice. Međutim, država postade nezavisna, pa i oni, nezavisno od svojih stavova, ispadoše najviši državni funkcioneri. Nije da su od starta željeli baš tako, ali, šta će, sad moraju...&nbsp;
Zećanin Milan Knežević, najglasniji protivnik postrojenja, ipak i dan-danas poručuje da mu je glavni grad Beograd, tako da mu poslanička fotelja, sasvim logično, služi kao malo raskošniji savjet mjesne zajednice, samo bolje klimatizovan i s većom platom. Mnogo većom, ali nije sve u novcu.
Botunjani ne žele postrojenje, Vlada im nudi prednost za posao koji neće, a političari koji su bili protiv države danas ubjeđuju sve nas da znaju šta je državni interes. Botun je samo lokacija, jer pravo postrojenje radi u samoj srži sistema i ne prečišćava otpadne vode, već proizvodi apsurd, a za taj posao biti „najbolji“ bi bilo užasna smetnja.

Ako ne možeš da ih pobijediš – neka te zaposle

Poslednjih godina – konkretno, od početka ruske genocidne agresije na Ukrajinu - Srbija ne samo da stagnira u eurointegracijama, Srbija se brzinom svetlosti udaljava od Evrope i od civilizacije. Stiče se utisak da je rapidan pad dostignutih standarda u svim oblastima ključnim za pridruživanje, a da u nekim oblastima još nije ni maklo sa početnih, iovako niskih, pozicija.
Neki analitičari to objašnjavaju jednostavnom činjenicom: evropski standardi su dijametralno suprotni od trenutno važećih srbijanskih standarda vladanja i “privređivanja”, u kojima dominiraju nasilje, arbitrarnost, netransparentnost i korupcija. Zvanična Srbija, pride, inadžijski uporno odbija da se usaglasi sa spoljnom politikom zajednice čiji član – bar zvanično – želi da postane, posebno kada je odnos prema agresorskoj Rusiji u pitanju.&nbsp;
Štaviše, odnos prema Moskvi je ponizan, snishodljiv, u nekim segmentima – poput ovog sa aktuelnom krizom oko sankcija NIS-u – i robovski. Dok se političari lukavo, ali ni za kog ubedljivo, zaklanjaju iza “bratstva” ili “principijelnosti”, Crkva Srbije se javno i otvoreno ponaša kao da nije autokefalna, već tek podružnica “majke crkve” u Rusiji. A to, s obzirom na uticaj koji Crkva ima na politički i opštedruštveni segment u Srbiji, nije nimalo bezazleno.
Iako nikad zvanično nije osporena proklamovana politika eurointegracija, javna je tajna da su neki istaknuti članovi srbijanskog režima ako ne na platnom, ono bar na “ljubavnom” spisku Kremlja. Formalno radi balansa sa proevropskim snagama, zbog čuvena “četiri stuba spoljne politike”, u svakoj srbijanskoj vladi nalazi se bar po nekoliko ortodoksnih rusofila, koji se otvoreno i bez stida prikazuju lojalnijim Moskvi nego svojoj državi.&nbsp;
Rezultat svega toga je da je Srbija, koja je po evropskim agendama trebalo da bude motor ukupnog pridruživanja Zapadnog Balkana, sada na začelju “liste čekanja” koja podrazumeva i još nekoliko istočnoevropskih država. Da ostavimo po strani razmatranje da li je iz evropske vizure uopšte bilo realno očekivanje da Srbija bude “lokomotiva” – sada je ta zabluda u Briselu shvaćena, prihvaćena i agenda izmenjena.&nbsp;
Srbija se danas u Briselu dominantno vidi kao slepi poslušnik Moskve, a srpske evropske ambicije tek kao ambicije prema evropskim pretpristupnim fondovima. Izlišno je i pomenuti da je to dobro za druge aspirante – posebno za Crnu Goru i Albaniju, čiji se proevropski trud najzad prihvata, a još više se prihvata njihov geopolitički položaj i značaj za sprečavanje širenja ruskog uticaja. Izlišno je reći i koliko je to loše za samu Srbiju, koju sada Zapad percepira ne samo kao ključnu figuru raspada jugoslovenske federacije, već i kao slepog izvršioca patoloških potreba i osvajačkih ambicija Kremlja, za izazivanje nestabilnosti u Evropi.
U takvom odnosu snaga, predsednik Srbije lansirao je ideju o “grupnom” ulasku svih zemalja Zapadnog Balkana u EU.
Već neko vreme, Srbija prema Briselu vodi kampanju udvaranja i ubeđivanja. Udvaranje je nedavno “ispalo” iz igre zbog nekontrolisanih otrovnih izjava Aleksandra Vučića o evropskim predstavnicima, dok ubeđivanje traje po istom sistemu po kome se ubeđuje narod u Srbiji: nije istina ono šta vi vidite, već ono šta mi kažemo.
A uprkos izostanku usklađivanja sa spoljnom politikom Unije – pre svega, u domenu sankcija Rusiji – i davanju srpskih ”papira” građanima RF koji drugačije ne bi mogli da uđu u zemlje Unije, srpski predstavnici danonoćno ponavljaju da je Srbija uradila sve, da želi u EU, da nije fer što Evropa ne želi Srbiju ili je stavlja pred svršen čin… Nasuprot tome su još neke činjenice: REM, ideja o gašenju Tužilaštva za organizovani criminal, lokalni izbori – a to su stvari preko kojih Evropa više ne prelazi, ma kakvi da su bili razlozi zbog kojih je to činila ranije.&nbsp;
Teško je i zamisliti da bi bilo ko u Uniji, makar i pod utiskom skromne nadoknade koja bi mu iz Beograda legla na račun, mogao sada da se “upeca” na takav predlog. Jer, to bi ispravnu ideju Evrope – da one po kriterijumima najbliže članstvu “isforsira”, kako bi “povukli” ostale kandidate, a Rusiju izbacili iz igre – svelo na nagrađivanje najgorih i zastoj u eurointegracijama za sve, dok oni s najmanje pomaka ne ispune uslove.&nbsp;
S obzirom da kod nekih i ne postoji posebna želja da ispune uslove, a kod drugih je mnogo otvorenih pitanja same državne organizacije odnosno nerešenih odnosa sa susedima koji su u EU – jasno je da bi teorijsko usvajanje Vučićeve ideje zakovalo celi Zapadni Balkan kao sivu zonu van EU i dalo dodatni motiv i energiju Rusiji da tu učvršćuje svoje pozicije. A to je direktno suprotno interesima EU.
Očigledno je i najnaivnijima, stoga, da ovaj Vučićev “kremljo mortale” nije plod istinske želje da ceo ovaj prostor uđe u organizaciju kojoj geografski svakako pripada, a morao bi da pripada i vrednosno i civilizacijski. Ne. "Predlog" je u stvari namera da se i oni koji su uprkos velikom trudu današnje Rusije i svim velikosrpskim podmetanjima blizu EU - ukoče. Jer, hegemonija "Srpskog sveta" je bolest identična hegemoniji "Ruskog mira": ne donosi nikome ništa dobro, napredno i kvalitetno, samo zarazi i uništi i one koji požele ili pokušaju da se izvuku.

Vučićev “kremljo mortale”

Poslanik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je, tokom današnje skupštinske rasprave o Prijedlogu zakona o saradnji Crne Gore sa dijasporom, otvorio pitanje statusa građana Crne Gore koji žive u Srbiji, navodeći primjer sopstvenog sina.
On je pitao ministra dijaspore Mirsada Azemovića da li je njegov sin dijaspora u Crnoj Gori jer je rođen u Beogradu.
- Moje dijete je rođeno u Beogradu. Oba roditelja su mu crnogorski državljani, ali samo zato što je rođeno u Beogradu, ne može da dobije crnogorsku ličnu kartu i crnogorska dokumenta. I kad pitam za svoga sina, pitam za desetine i desetine hiljada građana Crne Gore, koji trenutno žive u Srbiji i koji imaju isti status kao moj sin. Potrebno mi je da znam je li moj sin dijaspora u Crnoj Gori, iz ugla Ministarstva dijaspore, odnosno iz ugla naših zakona. I jesu li ovi ljudi koji žive u Srbiji dijaspora?Jesu li oni Kurdi, jesu li oni neko pleme koje luta Evropom i Azijom, tražeći mjesto za život, ili su građani Crne Gore kojih se Crna Gora odrekla iz prostog razloga što se dominantno i nacionalno izjašnjavaju kao Srbi - pitao je Knežević.
Ne samo što nemaju pravo glasa, nego, isitče Knežević, nemaju pravo na dvojno državljanstvo, dodajući da nije bilo sluha ni za model plave karte.
- Šta su oni nama u Srbiji? Toliko ih ima da ja mogu iz punih usta da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore. I gledam ovih dana utrkivanje, ko će prije da odgovori ili ko će prije da pljune po Aleksandru Vučiću. Nema potrebe da branim Aleksandra Vučića ovdje, ali bih volio da se tako reagovalo kada je ovdje hrvatski ministar Gordan Grlić Radman tražio brod Jadran, kada je tražio 17 miliona odštete za logor Morinj, gdje niko nije stradao, kada je tražio da priznamo da smo bili agresori u građanskom ratu ili kada su ovdje skandirali "Ubij, zakolji da Srbin ne postoji". Tada je trebalo pokazati petlju i reći Grlić Radmanu ovo što se sada govori Srbiji i što se govori Vučiću - naglasio je Knežević.
Reagovao je poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Oskar Huter koji je podsjetio Kneževića da je Ustavom Crne Gore propisano da je glavni grad Crne Gore Podgorica, a da je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, a ne Aleksandar Vučić.
- A Botun je u Crnoj Gori - poručio je Huter.

Knežević: Iz punih usta mogu da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore; Huter: Podgorica je glavni grad, a predsjednik nije Vučić već Milatović

Nakon što je Portal ETV 8. decembra objavio informaciju da je predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš na poziv Udruženja Pljevljaka u Sarajevu bio gost na svečanoj večeri ove organizacije, a što je odbio da komentariše predsjednik te asocijacije Alen Sulejmanović, odnosno nije odgovorio na naše pitanje koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu, juče se oglasio na društvenoj mreži Fejsbuk, s objašnjenjem da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“, a ne lično Vranešu. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 67.5144%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fvideo-dario-u-sarajevu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Portal ETV objavio je informaciju nakon što nam se obratilo više Pljevljaka, ogorčeni Vranešovim prisustvom na svečanoj večeri, zbog njegove nacionalističke, šovinističke politike koju propagira, a dostavljen nam je i snimak sa tog druženja. - Udruženje Pljevljaka u Sarajevu postoji više od trideset godina i okuplja ljude rođene u Pljevljima koji danas žive u Sarajevu, kao i naše sugrađane koji su porijeklom iz Pljevalja. Naš cilj je isključivo njegovanje tradicije i međusobnih veza. Kao i svih ovih godina, Udruženje je uputilo službeni, protokolarni poziv Opštini Pljevlja kao instituciji, iz čijeg se budžeta rad Udruženja djelimično finansira, a što je ustaljena praksa duga tri decenije. Taj poziv nije ličan i ne zavisi od toga ko obavlja funkciju predsjednika opštine niti predsjednika Udruženja. Predsjednik Opštine Pljevlja je prisustvovao isključivo na osnovu institucionalnog poziva, a ne mog ličnog – objasnio je Sulejmanović na stranici Udruženja na društvenoj mreži Fejsbuk.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9" data-rendition-name="original" width="728" height="1599" loading="lazy" alt="Objava Alena Sulejmanovića"> <figcaption>Objava Alena Sulejmanovića(Photo: Fejsbuk - stop kadar)</figcaption> </figure>  Poručio je da Udruženje i on lično ne podržavaju „bilo čije uvrijedljive izjave ili postupke“.&nbsp; - U potpunosti se ograđujem od svih ranijih izjava i stavova predsjednika Opštine Pljevlja, posebno onih koji vrijeđaju bilo koju zajednicu, narod kojem pripadam i koji su u suprotnosti sa svim mojim ubjeđenjima. Takvi stavovi nikada nisu predstavljali mene, Udruženje niti vrijednosti koje njegujemo – saopštio je Sulejmanović. Dolazak predsjednika Opštine Pljevlja u Sarajevo i njegovo prisustvo na „Večeri Pljevljaka“, kako je napisao, smatra „mogućom najavom promjene njegovih političkih stavova i željom da konačno bude predsjednik i predstavnik svih građana Pljevalja, bez obzira na naciju i vjeru“. Da je prisusutvovao svečanoj večeri u Sarajevu na društvenoj mređi Instagram pohvalio se sam Vraneš objavom 6. decembra. Objavio je fotografiju i napisao da je u Sarajevu na poziv Sulejmanovića. A na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša, kako smo objavili, potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“. Vraneš je, podsjetili smo u tekstu 8. decembra, prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. kada je bio zapošljen kao ljekar u Službi hitne pomoći u Pljevljima, automobilom sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, koji su snimali mobilnim telefonom, a na snimku se čuje uzrujani glas: „Dolaze Turci“. - Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki, kao i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“... Aktuelni predsjednik Opštine Pljevlja nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa. Podsjetili smo da Vraneš predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.&nbsp; Opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja nedavno je finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...&nbsp; Od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića. Na Instagramu je imao i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“, a u jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...

Sulejmanović: Vraneš nije pozvan lično, njegov dolazak moguća najava promjene političkih stavova

Demokratska partija socijalista (DPS) organizovala je u Herceg Novom skup za, kako su saopštili, slobodarsku, antifašističku, građansku, evropsku i modernu Crnu Goru.
Riječ je o trećem od četiri stranačka okupljanja koje je predsjednik najjače opozicione stranke Danijel Živković najavio sredinom septembra u državnom parlamentu, navodeći kako se „za građansku Crnu Goru neće boriti samo na institucionalan način“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fe-2HTB0TNCM%3Ffeature%3Dshare&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Tag: bosko-jaksic