Nakon uspješnog izvođenja i nagrada na Sterijinom pozorju u Novom Sadu, predstava „Naličje“, autorski projekat reditelja Borisa Liješevića, izvedena je sinoć u okviru takmičarske selekcije 27. Teatar festa „Petar Kočić“ u Banja Luci. U punoj sali Narodnog pozorišta Republike Srpske publika je ovacijama i dugotrajnim aplauzima pozdravila ansambl predstave Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP).
Kako su iz CNP-a saopštili, direktorica Narodnog pozorišta Republike Srpske Dijana Grbić istakla je da je predstava CNP-a u potpunosti u skladu s ovogodišnjim sloganom Festivala Ispod površine.
- Ono što pozorište i pozorišni festivali rade jeste da progovaraju u ime svih o stvarima koje vidimo, a često ne izgovaramo. Večerašnja predstava je upravo to uradila. Sjajna predstava, ništa manje nijesam očekivala ni od Borisa Liješevića ni od CNP-a i uvijek se radujemo susretu s ovim pozorištem. Izuzetan projekat i iskrene čestitke ansamblu - navela je Grbić, saopšteno je iz CNP-a.&nbsp;
Selektorka festivala Nataša Ivančević kazala je da ova predstava pokazuje lice, a ne naličje našeg društva.
- Navela sam i u selektorskom izvještaju da u ovoj predstavi ne ostaje ništa ispod tepiha. I ispod svega se duboko ipak krije ona ljudskost i dobrota crnogorskog naroda na koju smo svi mi navikli, a na površinu je nažalost isplivalo ono što ne valja. Vidjeli ste večeras reakcije publike, nedavno i publike u Novom Sadu i mislim da je problem identičan u cijelom regionu - zaključila je Ivančević.
Dramaturškinja Vida Davidović, koja je vodila okrugli sto nakon predstave, navela je da je „Naličje“ društveno-angažovana predstava, predstava o vremenu u kojem danas živimo, ali i o arhetipskim i pomalo uopštenim obrascima funkcionisanja jednog društva koje postoji u vremenu tranzicije, iza njega ili poslije njega.
Umjetnička direktorica CNP-a Vesna Vujošević-Labović govorila je o nastanku predstave i saradnji s rediteljem Liješevićem.
- Željeli smo njegov autorski projekat koji će se ticati ovog, savremenog trenutka u našem društvu. Tema se postepeno razrađivala, mijenjale su se situacije, detalji, bila sam svjedok tog silnog materijala koji su zajedno svakog dana glumci zajedno s Borisom i dramaturzima odbacivali, mijenjali uloge, isprobavali, gradili novo, pa opet ispočetka, dok se nije došlo do jednog čvrstog temelja ovog komada - navela je Vujošević-Labović.
Boris Liješević je za režiju predstave „Naličje“ preksinoć dobio prestižnu Sterijinu nagradu. Na okruglom stolu u Banja Luci osvrnuo se na vrijeme i kontekst nastanka ove i predstave „Očevi su grad(ili)“ prije 12 godina, takođe u produkciji CNP-a.
- Prva predstava je rađena u trenutku kada se Crna Gora otvorila prema svijetu i kada su se strani investitori i bogataši zainteresovali da imaju vile pored mora i počeli mahnito da kupuju zemlju za ogromne pare, a naši sugrađani i zemljaci koji nijesu ni znali šta imaju su odjednom shvatili da to vrijedi jako puno. Počeo je ogroman novac da se sliva u zemlju i na račune porodica koje u nekom momentu nijesu znale šta će s tim novcem. To je momenat kada se meni učinilo da pod uticajem ogromnog kapitala počinje da se mijenja i mentalitet. 12 godina kasnije, kada sam krenuo da radim „Naličje“ zapitao sam se gdje su sada ti ljudi, gdje je ta zemlja, ljudi za koje mi se učinilo da su u kandžama kokainskih lanaca, narko-bosova, bogataša, kapitala, jahti, svjetskih elita, a da ispod svega toga žive neki ljudi koji stenju i umiru pod tim teretom. Dijelio sam to osjećanje s glumcima i iz tog osjećanja smo krenuli da radimo predstavu - rekao je Liješević.
Glumac Aleksandar Radulović je za ulogu Vuka preksinoć takođe dobio prestižnu Sterijinu nagradu. Govoreći o liku koji tumači, naveo je da su to bolesni ljudi u bolesnom društvu.
- Neću reći u bolesnom vremenu zato što pokušavam da ostavim nadu zato što sam živ, zato što imam porodicu, sina od tri i po godine, zato što mu želim sve najbolje i zato što se plašim za njega. Jer ovakvi ljudi me jako plaše. Volio bih da se u životu dešavaju potpuno suprotne stvari od onoga što mi moramo da tretiramo kao teme. Vjerujem da svi vi koji ste ovdje i koji ste gledali večeras predstavu razumijete stvari i da imate potrebu za razumijevanjem ljudske prirode i ljudske duše, jer bih prestao da se bavim ovim kad bih vjerovao da je suprotno. U pozorište ne dolaze ljudi koje mi kritikujemo, do njih to ne dopire. Ali ti i takvi ljudi odlučuju o nama, a ne mi o njima. I zato je, očigledno, problem u nama - rekao je Radulović.
Glumac Lazar Đurđević je istakao da je proces bio jako zahtjevan, ali da je istovremeno „Naličje“ njegov omiljeni projekat.
- Večeras sam bio svjestan ljubavi koju dijelim s kolegama i na svakoj probi i izvođenju postoji ta hemija koja, nažalost, nije tako česta u radu. Osjećam prije svega zahvalnost - kazao je Đurđević na okruglom stolu nakon predstave.
Glumica Kristina Obradović je navela da je na samom početku procesa, vodeći se prethodnim iskustvom u radu s Liješevićem, znala da je duboka potraga za suštinom i istinom zagarantovana.
- Ovaj proces je za mene bio zaista težak jer smo morali duboko da kopamo, a ono što publika na kraju vidi je samo dio materijala koji se iznosio iz dana u dan na scenu i čini mi se da postoji građa za još dvije predstave. Treba istaći da je rad s Borisom za mene, naročito kako se godine slažu, dragocjen, da uživam u tom radu s čovjekom koji voli glumce i koji im vjeruje. Jednako je važno zadovoljstvo rada s kolegama iz ansambla koji je pojačan i novim, mladim snagama - naglasila je Obradović.
U predstavi još igraju: Žana Gardašević-Bulatović, Nada Vukčević, Jadranka Mamić, Danilo Čelebić, Zoran Vujović, Ana Vujošević, Nada Vukčević, Gorana Dragašević, Tihana Ćulafić,
Jelena Minić, Jelena Nenezić, Branka Otašević, Julija Milačić Petrović Njegoš, Radmila Božović, Jovan Dabović, Jovana Brnović i Anđela Marunović.
Dramaturzi su Stela Mišković i Stefan Bošković, kostimografkinja Lejla Hodžić, scenografkinja Andreja Rondović, kompozitorka Nina Perović, koreografkinja Tamara Vujošević-Mandić, asistentkinje režije Nataša Milićević i Mirjana Spajić, scenografije Jelena Ivančević, a kostimografkinje Gordana Bulatović. Izvršni producent je Danilo Milatović.
Teatar fest „Petar Kočić“ se održava od 3. do 9. juna ove godine, a pored našeg nacionalnog teatra u takmičarskoj selekciji su još predstave HNK Zagreb i Varaždin, BNP Zenica, SNP Novi Sad i Narodnog pozorišta Beograd.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

CNP: Ovacije i dugotrajni aplauz za predstavu „Naličje“ u Banja Luci

Predstava „Naličje“, autorski projekat reditelja Borisa Liješevića, iz najnovije produkcije Crnogorskog narodnog pozorišta, selektovana je za učešće u takmičarskom programu predstojećeg 27. Teatar festa „Petar Kočić“, koji se od 3. do 9. juna ove godine održava u Narodnom pozorištu Republike Srpske u Banja Luci pod motom „Ispod površine“, saopšteno je iz CNP-a.&nbsp;
Selektorka festivala, glumica Nataša Ivančević navela je da se predstava „Naličje“ bavi izuzetno važnom temom koja, naizgled, govori o lokalnom problemu, „a zapravo jako dobro prepoznajemo identične situacije u našem društvu i ono što čuvamo ispod površine“.
- Izuzetno hrabra predstava, ne samo po temi kojom se bavi, nego i po načinu na koji je nastala. Duhovito, razigrano, sa brzim izmjenama scena, predstavu gledamo bez daha. Stičemo utisak da ne postoji osoba koja nije povezana u kriminalni lanac opstanka. Zanimljivo je da se na lak, duhovit način igraju i najbolnije scene. Duhovitost služi da bolje upijemo bolne teme - navela je, između ostalog, u obrazloženju selektorka Ivančević.
Pored Crnogorskog narodnog pozorišta u takmičarskom programu biće izvedene predstave Hrvatskog narodnog kazališta Varaždin i Hrvatskog narodnog kazališta Zagreb, Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad i Narodnog pozorišta Beograd.
Kako je podsjetila Ivančević, Teatar fest „Petar Kočić“ vrednuje i promoviše dostignuća u pozorišnoj umjetnosti, s akcentom na autore koji stvaraju na jezicima južnoslovenskih naroda. Selekciju čine i predstave nastale po motivima romana svjetskih i domaćih pisaca, kao i autorski projekti, odnosno komadi nastali kao rezultat zajedničkog rada reditelja, glumaca i drugih saradnika.
Predstava „Naličje“ premijerno je izvedena u novembru prošle godine, dok uloge tumače: Aleksandar Radulović, Lazar Đurđević, Kristina Obradović, Žana Gardašević-Bulatović, Nada Vukčević, Jadranka Mamić, Danilo Čelebić, Zoran Vujović, Ana Vujošević, Nada Vukčević, Gorana Dragašević, Tihana Ćulafić, Jelena Minić, Jelena Nenezić, Branka Otašević, Julija Milačić Petrović Njegoš, Radmila Božović, Jovan Dabović, Jovana Brnović i Anđela Marunović.
Dramaturzi su Stela Mišković i Stefan Bošković, kostimografkinja Lejla Hodžić, scenografkinja Andreja Rondović, kompozitorka Nina Perović, koreografkinja Tamara Vujošević-Mandić, asistentkinje režije Nataša Milićević i Mirjana Spajić, asistentkinja kostimografkinje Gordana Bulatović, a izvršni producent Danilo Milatović.
Iz CNP-a podsjećaju da će predstava „Naličje“ biti izvedena i u okviru takmičarskog programa jubilarnog 70. Sterijinog pozorja u Novom Sadu početkom juna.
Ponosni prijatelj CNP-a u 2025. godini je Crnogorska komercijalna banka.

CNP: Nakon Sterijinog pozorja „Naličje“ i na Teatar festu „Petar Kočić“ u Banja Luci

Reditelj Boris Liješević kazao je u jutarnjem programu "Budilnik" na Televiziji E da se humanost sve više povlači pred materijalističkom kulturom, te da i ono što ne bi trebalo da ima cijenu, danas dobija svoju vrijednost, što ga čini podložnim manipulacijama.
Predstava "Naličje", koja je nedavno izvedena u Crnogorskom narodnom pozorištu, selektovana je za Sterijino pozorje, što je, kako ističe Liješević, veliki uspjeh.
- Prisustvo u toj selekciji se i očekuje i ne očekuje, uvijek se nadate da ćete dobiti tu pažnju, dobru ocjenu selektora, a na neki način i potvrdu. Veoma sam zadovoljan, to je najznačajniji festival u Srbiji, Sterijino pozorje - rekao je Liješević.
Pozorište u raznim dijelovima svijeta igra različite uloge, kaže Liješević, a sa komercijalizacijom pozorišta se susreo prvi put na Brodveju, dok evropsko pozorište ima, kako kaže, razne uloge.
- Kad dolazite u pozorište direktno ulazite na blagajnu, a sa blagajne u salu, nema onog prostora, hola pozorišnog gdje se ljudi okupljaju, gdje se posle premijere slavi. Nema tu toga u Njujorku, nego je sve usmjereno ka tome da se predstava isplati, da vrati sredstva, da se zaradi. Onda sam shvatio da je evropsko pozorište nešto sasvim drugo, da ima razne uloge, društvene, komunikativne - istakao je Liješević.
Pozorište često ima ulogu, smatra Liješević, kakva je potrebna vladajućim strukturama, podsjećajući na apel da se dobije pozorišna sala u Budvi.
- Mi u Budvi kukamo za pozorišnom salom, neki kukaju za pozorišnom salom, ja konkretno kukam za pozorištem kao institucijom, da se napravi u Budvi. To nikad niko ne čuje. Ponekad neko uvrsti u svoje predizborne agende. Sad se mijenja vlast u Budvi, i opet će naš Festival dopasti nekome u ruke, i nekoj stranci. Ja jedino što mogu je da molim te ljude, kojima Festival dođe u ruke, u ingerencije, da se domaćinski ponašaju, ne politički. Da se ne potkusurivaju sa Festivalom, jer je taj Festival vrijedniji i stariji i od tih stranaka, a biće dugovječniji - poručio je Liješević.
Zamišlja Budvu sa pozorištem u kojem se iz noći u noć igraju predstave i, dodaje on, prave produkcije, ali do toga ne dolazi jer je kultura zadnja rupa na svirali.
- Moji su utisci da će se prije izgraditi hiljade zgrada svega drugog, prije će se sve te potrebe zadovoljiti, nego nešto što je kulturna potreba. Teško se može reći da je kultura u centru pažnje kada je u pitanju Crna Gora. Bićemo svjedoci uskoro, kada dođe do tih novih političkih potkusurivanja u Budvi, vidjećemo na kom je mjestu Festival i kultura. Vrlo me zanima - naglasio je Liješević.
Pozorištu se ne može zamjerati, smatra Liješević, to što su u obavezi da podijele karte nekim ljudima od kojih, ističe on, zavisi egzistencija i isplate i razne vrste pomoći.
- To se svuda dešava, to je normalno. Često mi se desi da me neko zove da mu pomognem da dobije kartu za predstavu jer nema, ja onda zovnem, nađem karte vrlo lako, ispostavi se da ima karata, samo je taj neko bio pod predrasudom da neće naći kartu. Ja mislim da se vrlo rijetko dešava da nema karata. Možda se za neku premijeru desi da karata nema u prodaju, a slažem se da bi trebalo voditi računa da pozorišne karte budu dostupne - istakao je Liješević.
&nbsp;,,Ljudski život vrijedi samo onoliko koliko može da se naplati” je rečenica, objašnjava Liješević, iz opisa predstave Naličje, i to je produkt utiska uslijed sve veće materijalizacije i kapitalizacije svega i svačega.&nbsp;
Za pozorište nikad nije lako vrijeme, cijeni Liješević, jer svako vrijeme pozorištu, naglašava on, donosi neke nove probleme.
- Osamdesetih godina prošlog vijeka su često zabranjivane predstave, bila je velika cenzura, a znamo da cenzura uvijek nosi i autocenzuru do toga da umjetnik sam sebi uskraćuje maštu. Danas su neke druge stvari. Danas pozorište nije toliko važno, da bi neko zabranjivao neku predstavu. Vjerovatno su i te društvene mreže doprinijele tome da ljudi postanu zagledani u telefone. Porazno je! Ali, vrijeme se mijenja i mi moramo tražiti neke nove odgovore na stara pitanja - zaključio je Liješević.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DJDHRJQ-XeBg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Liješević: Za pozorište nikad nije lako vrijeme

Predstava “Naličje”, autorski projekat reditelja Borisa Liješevića, biće izvedena večeras na Velikoj sceni CNP-a u 20 sati - saopšteno je iz nacionalnog teatra.
Kako iz CNP-a navode, predstava je premijerno izvedena u oktobru, čime je pozorište i otvorilo ovu sezonu, a da je reakcija publike bila pozitivna svjedoči i to da su sve ulaznice za večerašnju izvedbu rasprodate.
- Naličje je priča o vremenu čiji je Bog postao novac, a molitva - sticanje. O vremenu koje ne bira sredstva. O iscrpljivanju dužnika do posljednjeg centa. O čovjeku koji više ne vidi čovjeka. O čovjeku koji zaboravlja na postojanje. Priča o vremenu koje je izgubilo lice i koje više ne razlikuje lice od naličja- istakao je reditelj Boris Liješević.
Dramaturzi predstave su Stela Mišković i Stefan Bošković, kostimografkinja je Lejla Hodžić, scenografkinja Andreja Rondović, kompozitorka Nina Perović, koreografkinja Tamara Vujošević Mandić, asistentkinje režije Nataša Milićević i Mirjana Spajić, asistentkinja scenografije Jelena Ivančević, asistentkinja kostimografkinje Gordana Bulatović, a izvršni producent Danilo Milatović, kazali iz CNP-a.&nbsp;
U predstavi igraju: Jadranka Mamić, Danilo Čelebić, Zoran Vujović, Ana Vujošević, Nada Vukčević, Gorana Dragašević, Tihana Ćulafić, Jelena Minić, Jelena Nenezić, Žana Gardašević Bulatović, Kristina Obradović, Branka Otašević, Aleksandar Radulović, Julija Milačić Petrović Njegoš, Radmila Božović, Jovan Dabović, Lazar Đurđević, Jovana Brnović i Anđela Marunović.&nbsp;

Predstava ‘’Naličje’’ na Velikoj sceni

Predsjednik referendumske komisije u Zeti Pavle Cavnić u izjavi za Antenu M navodi da, u toku pripreme referenduma povodom izjašnjavanja zbog planirane gradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu, nijesu imali saradnju sa Državnom izbornom komisijom, zbog čega su nailazili na određene prepreke, ali da je, kako kaže, na kraju sve spremno za nedjelju.
- Državna izborna komisija, koja je obavljala veći dio posla, sada ne učestvuje. Imali smo mnogo nedoumica kada je u pitanju saradnja sa MUP-om, MPNI, savjetovanja kod DIK-a. Nama je drugostepeni organ u ovom postupku Ustavni sud, imali smo određenih nedoumica kako postupati prema licima koja se nalaze u istražnim zatvorima, ali smo naišli svugdje na korektnu saradnju i sve smo to usaglasili i tehnički sproveli, zaključili birački spisak, odredili biračka mjesta. Takođe dobili smo jutros i aparate za glasanje od MUP-a, izvode iz biračkih knjiga, glasački listići su gotovi i sve ide rutinski - kazao je Cavnić.
Cavnić ističe da su biračka mjesta određena, ali da se još radi na osposobljavanju prostora kako bi bili uslovni za referendum.&nbsp;
- Biračkih mjesta na prošlim izborima u Zeti je bilo 26. Međutim, tri biračka mjesta koja je sprovodila DIK bila su u zatvorskim jedinicama, tako da mi sada imamo tri nova biračka mjesta, gdje smo uzeli ingerencije po zakonu od DIK-a i ukupno ih sada ima 29, sa 12.747 birača - istakao je on.
Cavnić kaže da su njihova očekivanja na visokom nivou, te da će se potruditi da dan referenduma prođe u najboljem redu.&nbsp;
- Uvijek su se u Zeti održavali korektni izbori, uvijek je bilo saradnje među partijama. U nedjelju nemamo vlast i opoziciju, nemamo izborne liste, imamo referendumsko pitanje ZA i PROTIV i mislim da će to biti baš u redu - smatra sagovornik Antene M.&nbsp;
Glavni grad najavio je da bi gradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda trebalo da počne naredne sedmice, a Uprava za inspekcijske poslove izdala nalog mještanima Botuna da uklone šator podignut polovinom prethodnog mjeseca prekoputa industrijske zone KAP-a.
14. decembra u Zeti će se održati referendum povodom izjašnjavanja o pitanju planirane gradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu, a pravo glasa ima 12.747 građana.

Cavnić: DIK ne učestvuje na referendumu u Zeti, imamo 29 biračkih mjesta

Crna Gora je u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva. U utorak ih očekuje meč sa Norveškom, rukometnom silom, koja godinama diktira tempo svjetskog rukometa.
Mogu li lavice još jednom da pokažu snagu, karakter i inat? ❤️🦁 
 
O očekivanjima i timskom duhu, u Budilniku vikendom, pričala je golmanka naše reprezentacije Marija Marsenić. 

<div class="embed-block"><div style="max-width: 660px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 63%; padding-top: 284px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.instagram.com%2Fp%2FDSAirC3DNsj%2F&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Crna Gora u četvrtfinalu SP: Marija Marsenić o očekivanjima i timskom duhu

U centru Bara, ispred Tri kule danas oko 16 časova potukle su se djevojčice. &nbsp;Prema saznanjima Primorskog portala incident je prijavila policiji &nbsp;jedna od učesnica tuče.&nbsp;
- Šetali smo prema gradu. Scena koju smo vidjeli bila je izuzetno neprijanta, užasna. Dvije djevojčice su se udarale, a pored njih je bila grupica vršnjaka. Udarajući se, oborile su jedna drugu i završile &nbsp;na trotoaru. Jedan čovjek je pritrčao da ih razdvoji - ispričala je sagovornica &nbsp;Primorskog &nbsp;portala-&nbsp;
Ona je dodala da se uplašila za svoje dijete koje je vodila za ruku jer kako navodi “incident se dogodio iznenada”.
- Moje dijete je počelo da plače. Učesnice u tuči su vrištale. Mučna situacija, neočekivana u centru grada - kazala je ona. &nbsp;&nbsp;&nbsp;
Prema saznanjima &nbsp;Primorskog portala jedna od akterki incident je prijavila policiji. Upućena je na ljekarski pregled.
Policija utvrđuje identitet učesnica u tuči.

Tuča djevojčica u Baru, policija utvrđuje identitet učesnica u incidentu

Lideri Francuske, Njemačke i Velike Britanije pokazali su danas snažnu podršku ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom u Londonu, u onome što su opisali kao „ključni trenutak“ za Kijev, pod pritiskom Sjedinjenih Američkih Država da se saglasi predloženi mirovni sporazum sa Rusijom.
Na brzo organizovanom sastanku, britanski premijer Kir Starmer, francuski predsjednik Emanuel Makron, njemački kancelar Fridrih Merc i Zelenski rekli su da žele da pripreme čvrste planove u slučaju postizanja mirovnog sporazuma.
Izvor u britanskoj vladi rekao je da će lideri razmatrati korišćenje vrijednosti zamrznutih ruskih sredstava. Ranije su lideri Estonije, Finske, Irske, Letonije, Litvanije, Poljske i Švedske pozvali Evropsku uniju da brzo djeluje po pitanju prijedloga da se zamrznuta sredstva upotrijebe za finansiranje Ukrajine.
Starmer, Makron, Merc i Zelenski takođe žele da nastave napore da dobiju američke sigurnosne garancije kako bi odvratili Rusiju od daljih napada, nakon što je ona pokrenula svoju punu invaziju na Ukrajinu u februaru 2022.
Objavljivanje američkog plana primirja prošlog mjeseca djelimično je usmjerilo pažnju evropskih lidera, koji se plaše da bi Kijev mogao biti prisiljen da prihvati uslove povoljne Moskvi, a za koje neki kažu da bi mogli destabilizovati kontinent.
- Veoma mi je drago što vas vidim ovdje, skoro četiri godine od početka ovog strašnog konflikta, u kritičnoj fazi sada u potrazi za mirom. Stojimo uz Ukrajinu, i ako bi došlo do primirja, ono mora biti pravedno i trajno - dodao je Starmer.
Makron i Merc takođe su izrazili odlučnost da nastave sa čvrstim planom, u trenutku koji je njemački kancelar opisao kao „odlučujući… za sve nas“.
Zelenski je ukazao na delikatnu ravnotežu koju evropske sile treba da postignu dok pokušavaju da pregovore o boljim uslovima u okviru predloženog američkog plana.
„Postoje stvari koje ne možemo riješiti bez Amerikanaca, stvari koje ne možemo riješiti bez Evrope, zato moramo donijeti neke važne odluke“, rekao je Zelenski.

Evropski lideri i Zelenski razgovarali u Londonu u „ključnom“ trenutku za Ukrajinu

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Šef delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johan Satler poručio je da neće biti zatvoreno poglavlje 23 sve dok ne bude usvojen Markov i Mašanov zakon, kazala je majka i baba žrtava sa Medovine, Vesna Pejović, nakon prijema građana koji su protestovali na Kruševom Ždrijelu u prostorijama delegacije EU u Crnoj Gori.
Pejović je saopštila nakon sastanka da kada se sretnete sa pravim ljudima, sa ljudima koji znaju što je pravna država i zakon, onda osjetite vjetar u leđa.
- Ovo je upravo znak da ne stajemo i da nastavljamo borbu i da smo od njih dobili podršku i da će biti uz nas. Satler nam je kazao da nema zatvaranja poglavlja 23. sve dok se ne usvoji Markov i Mašanov zakon- kazala je ona.
Pejović je istakla da se ambasador EU u Crnoj Gori iznenadio na činjenicu da je slučaj Medovine prošao bez istrage.
- Čovjek je bio zatečen da se nije oduzelo ružje prije Medovine, imamo jedan ljudski saosjećaj. Čak je podržavao sve ono što smo radili i bilo mu je žao što smo se izmučili deset mjeseci- poručila je Pejović.
Dodaje da će sa blokadama napraviti pauzu i da će pratiti kako se situacija razvija.
- Gospodin Satler je rekao da sve treba da se ubrza, jer kasne, što se Medovine tiče. Prezadovoljna sam da je čovjek ovog ranga i ugleda kazao da su mi vrata uvijek otvorena. Imamo velikog optimizma- istakla je Pejović.

Tag: boris-lijesevic