Predsjednik Višeg suda u Podgorici, Zoran Radović nije vratio nijednu ratu kredita u iznosu od 75.000 eura koji je još 2007. godine, dok je obavljao funkciju osnovnog državnog tužioca u Baru, dobio od Vlade Crne Gore po povlašćenim uslovima. Prema ugovoru, Radović je trebalo da vrati oko 18.000 eura tokom dvije decenije i to u ratama od 75 eura mjesečno.&nbsp;
Za poslanike Nove srpske demokratije (NSD), partije na čijem je čelu Andrija Mandić, ovakvo ponašanje prvog čovjeka Višeg suda je neshvatljivo. Radović nije odgovarao na pitanja koja mu je TV E uputila.
"To je neshvatljivo, posebno za nekog ko je imao tako visoku funkciju, a dobio je kredit po povoljnim okolnotima. Ne mogu da vjerujem da to neko može da uradi sebi, da tako spusti svoj integritet na neki nivo koji nije za tu funkciju koju obnaša u tom trenutku. To jednostavno se može komentarisati sa - no comment", rekao je poslanik NSD-a Dejan Đurović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FV3t6izU3Vps&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poslanik NSD-a Milan Lekić kratko je za TV E prokomentarisao ovaj slučaj:
"Ne možemo to komentarisati kao dobro".&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2Fm6Bk6eWNeWg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Na pitanje TV E zašto se u Skupštini Crne Gore nije govorilo na ovu temu, Đurović smatra da to treba da rade drugi organi.
"Skupština i ja kao poslanik i predstavnik građana mogu da dam mišljenje o tome kako neko može da se ponaša kada dobije takav kredit po takvim okolnostima i još ga na kraju ne vrati", istakao je Đurović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FuAXxehwC7KM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Bogdan Božović iz Socijalistične narodne partije kazao je za TV E da ne zna zašto to niko u Skupštini nije komentarisao.
"Ali naš stav je tu principijelan i kad smo bili opozicija i sada kada smo vlast. Smatramo da treba na neki način da se omogući nezavisnost pravosudnom sistemu", rekao je Božović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2F8lwcbfwe-iw&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Radović je jedan od više od 200 zaposlenih u državnim institucijama koji su od 2004 - 2020. godine od Vlade dobili ili stan ili kredit po povoljnim uslovima.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

VIDEO - Poslanici Mandićeve partije o Radoviću i nevraćanju kredita: Neshvatljivo da neko spusti svoj integritet na nivo koji nije za funkciju koju obnaša

Iako uopštavanje nikad nije najbolji princip vrlo malo ćemo pogriješiti ako za naše balkanske prostore kažemo da su uvijek kroz istoriju bili turbulentni, prepuni nacionalnih, teritorijalnih i vjerskih ambicija da se ovlada ljudima, njihovim dušama i prostorom u određenim istorijskim trenucima, u kojima su se, s jedne strane, slavile pobjede, a sa druge strane doživljavale tragedije, smrt i nesreće. Jedni su slavili svoje junake, drugi oplakivali svoje mrtve, osakaćene i unesrećene. Isti datumi se slave i oplakuju. Kad se to događa u okviru jednog jedinstvenog državnog prostora, u okvirima jednog te istog vjekovnog etničkog nasljeđa, raslojenog sticajem istorijskih okolnosti, onda to poprima razmjere tragedije. Ta tragedija poprima śenke farse kada se ostaje gluv na činjenice i u prošlosti traže, ne istine, već isključivo argumenti za svoje tvrdnje. U ovom slučaju govorimo o tragičnom nestanku države Crne Gore 1918. godine i namjeri da se činjenice ospore isključivo mišljenjem jednog istoričara. <h2>MANTIJE I MITOMANIJE</h2> Poslanici SNP-a Bogdan Božović i Slađana Kaluđerović podnijeli su amandman na Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, kojim se predlaže da se u članu 1 riječi „nasilne aneksije države“ zamijene riječima „ujedinjenja Crne Gore i Srbije“. Kažu, osnov su pronašli u knjizi istoričara Dima Vujovića „Podgorička skupština“, u kojoj on smatra da je ta „Velika skuština srpskog naroda u Crnoj Gori“ izraz opšteg raspoloženja naroda u Crnoj Gori. Pomenuti poslanici su ostali gluvi na sijaset napisanih izvještaja stranih posmatrača, činjenice da nijedna zemlja, osim Srbije, koja je i organizator te nazovi skupštine i koja je priznala tek nakon mjesec dana, nije priznala ni legalitet ni legitimitet, način kako je sprovedena i da je sprovedena u uslovima vojne okupacije, bez poštovanja još uvijek postojanja države Crne Gore i njenih zakona, kršenja svih demokratskih principa i odsustva minimuma uslova kako bi se utvrdila ta pomenuta „volja naroda“. Pomenuta poslanica Kaluđerović je svoje obrazovne i političke kapacitete dokazala izjavom da je demokratija volja većine i da su odluke većine mjerodavne za sve. Slično pojedincima iz partije Slobodana Miloševića iz devedesetih prošlog stoljeća, koji su se proslavili izjavama da ako oni odluče „da je zemlja četvrtasta, ona će biti četvrtasta“. Volja većine je promjenjiva kategoirija i ako bi svaka vlast sprovodila svoju samovolju to teško da može biti demokratija, već bi to više ličilo na lakrdiju od države. Zato je opšti konsenzus u nauci da je demokratija prevashodno poštovanje zakona, demokratskih procedura, podjele vlasti na tri grane, uvažavanje nezavisnih institucija, nevladenog sektora i stručnih mišljenja. Jednom riječju, sve ono što nemamo poodavno, a naročito nakon avgustovske promjene vlasti 2020. godine. Najveći problem Crne Gore je što mi u politici imamo ljude kojima je politika jedini način da obezbjede egzistenciju. Nedostatak bilo koje sposobnosti u stručnom i političkom djelovanju nadomješćuju površnim i populističkim bavljenjem temama da bi popunili javni prostor, a kojima par exellance treba da se bave ljudi od struke. Crna Gora se nalazi u više nego nezavidnoj ekonomskoj suituaciji, sa ogromnim dubiozama u svim segmentima ekonomske politike, pa je bavljenje temama o kojima nemaju pojma samo skretanje pažnje na teme koje su uvijek aktuelne u podjelama u Crnoj Gori. Za te teme će naći uvijek slične sebi, sa oskudnim poznavanje elementarnih naučnih saznanja, koji svoje neznanje crpe od mantija i mitomanije. Umjesto da se zapitaju javno kako rješiti pitanje platnog deficita koji se mjeri u preko dvije milijarde eura, budžetskih deficita u penzionom i zdravstvenom fondu, rastu BDP isključivo na rastu potrošnje, što Crnu Goru vodi finansijskom bankrotu, oni pokušavaju da nam objasne kako je farsa od tzv. Podgoričke skupštine u uslovima prisustva okupacionih vojski pet zemalja, bez poštovanja važećeg zakona o izboru poslanika, bez biračkih spiskova, izraz bilo kakve volje? Za koju sami učesnici kažu da je revolucionarna, da nije zasnovana na zakonima Crne Gore. <h2>KRFSKA DEKLARACIJA</h2> Nije se sudbina Crne Gore određivala na tzv. Podgoričkoj skupštini, već na Krfu u ljeto 1916. godine kada je objelodanjen projekat po kojem je, dvije godine kasnije, Crna Gora izgubila svoj suverenitet i nezavisnost. Ili da mi Kaluđerović i Božović objasne kako je to Krfska deklaracija 20. jula 1917. godine predviđela što će izglasati tzv. Podgorička skupština godinu i par mjeseci kasnije? Ili da mi objasne pisma nastala na Krfu u julu i avgustu 1916. godine kojima crnogorski potuđenici Todor Božović i Jovan Ðonović predlažu Pašiću kako nasilno anektirati Crnu Goru, cijeneći da je pravo vrijeme za bezuslovno prisajedinje Crne Gore Srbiji. U pismu Ljubomiru Davidoviću, ministru prosvjete i crkvenih poslova u srpskoj vladi, iznose detaljan plan kako izvesti planirano prisajedinjenje. Veliki broj pisama je upućen srpskoj vladi sa raznih adresa kojima izlažu planove za anektiranje Crne Gore, razlikovali su se samo u nijansama. Da je projekat Božovića i Ðonovića zvanično usvojen, govori način organizovanja i odluke Podgoričke skupštine, održane novembra 1918. godine, koje svjedoče da se nestajanje Crne Gore odvilo po njihovom planu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251129231124_dab5d8ac23169bba33fc54de26fb04806ea0db63230f496f2720fef13ea14b28.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251129231124_dab5d8ac23169bba33fc54de26fb04806ea0db63230f496f2720fef13ea14b28" data-rendition-name="original" width="748" height="891" loading="lazy" alt="Krfska deklaracija "></figure>  „Zato je potrebno osigurati da srpska vojska bude u mogućnosti da uđe na teritoriju Crne Gore prije drugih ... Mi mislimo, svakako, da je ovo najzgodniji put za likvidaciju crnogorskog pitanja, kada se Crna Gora još ne smatra kao jedna obična neoslobođena provincija... Ako nađete da treba usvojiti ovaj naš projekat, mi ćemo organizovati cio posao i podnijeti Vam detaljne liste ljudi i detaljan program rada“. (Božović i Đonović, Krf, 24. jula 1916.g) Dolaskom srpskih trupa u Crnu Goru, nakon njenog oslobođenja od strane crnogorskih oslobodičakih jedinica i komita i formiranjem nelegalnog Centralnog izvršnog odbora za ujedinjenje, počinje organizovan rad na prisajedinjenju Crne Gore Srbiji. Taj Centralni izvršni odbor obrazovao je Svetozar Tomić, državljanin Srbije, po nalogu i zadatku dobijenom od Nikole Pašića, predśednika vlade Srbije. Pored Svetozara Tomića kao „glave odbora“, članovi su bili Petar Kosović, državljanin Srbije i Janko Spasojević i Milosav Raičević, državljani Crne Gore. Takav nakaradni i nezakoniti Centralni izvršni odbor je donio odluku (7. novembra) da se raspišu izbori za opštecrnogorsku narodnu skupštinu „koja bi suvereno odlučivala o ujedinjenju Crne Gore i Srbije“. Tom odlukom je suspendovana primjena tada važećeg crnogorskog Zakona o izboru narodnijeh poslanika, po kojem su, prema ustavnim određenjima, jedino legalno mogli biti birani predstavnici naroda. Argumentacija za nepoštovanje zakona je nađena u teroru srpske vojske pod komandom Dragutina Milutinovića, koji je za sebe govorio da je „guverner Crne Gore“! „Nastavite najenergičnije i svim sredstvima, da se na teritoriji koju je naša vojska okupirala, uguši svaka agitacija, pa ma od koga dolazila. Za ovo vam stoje na raspoloženje sva sredstva koja možete raspolagati bez ikakvog prezanja“ - naređenje je načelnika Vrhovne komande Živojina Mišića upućeno komadantu Jadranskih trupa u Crnoj Gori Milutinoviću, 19. 11. 1918. godine. <h2>LAŽNA SKUPŠTINA</h2> Utvrđujući samovoljno pravila izbora Centralni izvršni odbor je zakazao Skupštinu u Podgorici za 24. novembar 1918. godine. Po tim pravilima predviđeno je da se izbor poslanika vrši javnim i posrednim glasanjem, dizanjem ruku na skupovima, kao da je Crna Gora afrička kolonija, bez biračkih spiskova i zakona. Tako izabrani povjerenici iz cijelog okruga sastajali su se u śedištu okruga i poimeničnim glasanjem izabrali predložene poslanike za cio okrug. Nijesu postojali nikakvi birački spiskovi za izbor povjerenika, niti se zna ko je i kako prisustvovao njihovom izboru na improvizovanim skupovima (postojali su jedni isti birači koji su šetali od izbornog mjesta do izbornog mjesta). Tako se sprječavalo da se izabere bilo ko ko bi narušavao jednoglasje u ubijanju Crne Gore. U to vrijeme se nalazilo oko 9.950 Crnogoraca interniraca na prostorima Ugarske i Austrije (među njima: 17 generala i 709 oficira, više ranijih poslanika i načelnika, gotovo svi profesori i učitelji iz Crne Gore, više sveštenika i drugih obrazovnih ličnosti), a u tzv. „radnim logorima“ više od 15.000 Crnogoraca. Svima njima nije dozvoljen povratak u Crnu Goru i učešće u izborima. Kao što nije bilo dozvoljeno glasanje svima koji su se odmetnuli zbog okupacije Crne Gore. Koliko je besmislena tvrdnja da je Podgorička skupština izraz „narodne volje“ govori činjenica da na izborima od 28. novembra 1920. nikakva lista kandidata koji su protiv aneksije nije bila dozvoljena. Podnošenje sličnih lista predstavljalo je za beogradsku vladu zločin veleizdaje, te je bilo zabranjeno dekretom ministra unutrašnjih poslova srpske vlade, gospodina Draškovića. Kralj Nikola je u intervjuu, kojeg je dao piscu i novinaru Herbertu Vivijenu, jezgrovito opisao teror, koji je u vrijeme srpske okupacije vladao u Crnoj Gori, ovim riječima: „Iz Crne Gore nemam vijesti, jer je srpska okupaciona vojska ustanovila kordon kroz koji ne puštaju ni pisma ni ljude. Dobijam izvještaje, koji mi moji povjerenici donose po cijenu života. Izgleda da tamo vlada pravi teror. Ubijaju se bez suda ljudi, žene i đeca, bombe se bačaju u kuće mojih prijatelja a novac se prosipa kao voda da bi se Crnogorci odrekli zakletve. Sigurno ste čuli o mome smjenjivanju i o aneksiji Crne Gore. Ali to je izglasala lažna Skupština, koju su Srbi nazvali Velikom skupštinom – ime koje ne poštoji po našemu Ustavu. Niko tu skupštinu nije birao, već su je izabrale razbojničke čete u ime Srbije“.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251129231128_99b3fa24da302c281e6ba10fc41987f02d8527de735cb5ae08b3fe3d152c4381.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251129231128_99b3fa24da302c281e6ba10fc41987f02d8527de735cb5ae08b3fe3d152c4381" data-rendition-name="original" width="455" height="505" loading="lazy" alt="Njujork tajms o srpskoj okupaciji "><figcaption>Njujork Tajms o srpskoj okupaciji Crne Gore jul 1919.</figcaption></figure>  Čak i beogradski radikalski listovi donosili su članke o zvjerstvima zvanične Srbije u Crnoj Gori. „Tribuna“ (28.IX 1920) je otkrila i priznala sva ona strahovita zvjerstva koja su se dešavala u Crnoj Gori. Na kraju, po običaju, još malo Francuza: „La Revue Contemporain“ (Pariz, maja 1922.) u tekstu svog direktora Anri D' Osmana, pod naslovom „Crna Gora ne može umrijeti“', piše: „Poslije takvih intriga, u kojima bi umiješan g. Andrea Bartolo, kojega je g. Poenkare zauvijek udaljio iz Kej d' Orseja, ta nepravda bi dozvoljena! Mi ćemo to znati jednog dana, ali ljudska savjest, ta neminovna pravda, o kojoj govoraše Gambeta neće dozvoliti Srbima da stave, tako reći, u njihov džep jednu 1000-godišnju državu, jedan herojski i kavaljerski narod. Francuska, koja se borila 4 godine za trijumf pravde, ne može tolerisati takav postupak... I Njemačka je pokušala nametnuti svijetu tu monstruoznost, ali sila ne nadvladava pravo. Mi to bar mislimo. Zakonita Vlada Crne Gore uvijek je zahtijevala za tu zemlju jedan plebiscit, koji čak nije bio osporavan stanovnicima Koruške, Šlezviga i Šlezije. Sadašnja situacija Crne Gore ni u čemu se ne razlikuje od one u Belgiji i Srbiji, koja je bila stvorena austro-njemačkom okupacijom. Zar nije potvrdio G. Bonomi, predśednik italijanske vlade, u svome govoru od 23. jula 1921, da 'sadašnje faktičko stanje Crne Gore, stvoreno od strane Srbije, nije dobilo nikakvu međunarodnu sankciju'. Saveznički skupovi nijesu imali kuraži da pristupe rješavanju crnogorskog pitanja, tj. da prinude Srbiju na evakuaciju iz Crne Gore, da bi crnogorski narod mogao slobodno raspolagati samim sobom... Mi smo uvjereni da će doći dan, kada će se pravda dati gorštacima Crne Gore, koji traže svoja prava, kao što Francuzi neumorno traže svoja“.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251129231128_1e4a712a82a5e8c22493430775482d53e79a336112ddaf522f7867c23f8377e0.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251129231128_1e4a712a82a5e8c22493430775482d53e79a336112ddaf522f7867c23f8377e0" data-rendition-name="original" width="721" height="599" loading="lazy" alt="Njujork Tajms o srpskoj okupaciji Crne Gore januar 1919."><figcaption>Njujork Tajms o srpskoj okupaciji Crne Gore januar 1919.</figcaption></figure>   <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251129231128_ca3c9a92b0492289385f275a3a5be223e0479444d355a6ba58cf9c132d35e90d.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251129231128_ca3c9a92b0492289385f275a3a5be223e0479444d355a6ba58cf9c132d35e90d" data-rendition-name="original" width="373" height="262" loading="lazy" alt="Nikola Pašić"><figcaption>Nikola Pašić</figcaption></figure>

Slobodan Jovanović

Velika prevara, a ne skupština srpskog naroda

Skupštinski Zakonodavni odbor nije prihvatio amandman poslanika Socijalističke narodne partije Bogdana Božovića i Slađane Kaluđerović kojim se u Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović - Njegoš riječi "nasilne aneksije države" u kontekstu 1918. godine mijenjaju sa "ujedinjenja Crne Gore i Srbije".
Ovaj amandman je bio pravno prihvatljiv za četiri poslanika, tri su bila protiv, te dva uzdržana.
Predsjednik Zakonodavnog odbora Dragan Bojović (Demokratska narodna partija) konstatovao je da amandman nije prošao.
Zakonodavni odbor je bez rasprave usvojio amandman poslanika Pokreta Evropa sad Gordana Stojović kojim se traži uklanjanje riječi "nasilna" iz termina "nasilna aneksija".
<h2>Neminovan proces</h2>
Božović je, tokom sjednice, kazao da je Ujedinjenje Crne Gore i Srbije bilo političko-istorijski neminovan proces, a tome u prilog, kako je istakao, govore brojni istoričari.
- Citiraću jednog od njih. Gospodin Šerbo Rastoder u svom djelu "Životna pitanja Crne Gore od 1918. do 1929. godine" navodi: "U tom smislu Ujedinjenje Crne Gore i Srbije proklamovano na podgoričkoj skupštini 26. novembra 1918. predstavlja politički čin čija se logika ne može braniti alternativom, teško je zamisliti Crnu Goru izvan objedinjenog jugoslovenskog prostora, a imati na umu odlike i pravce njenog društvenog razvoja u 19. i s početka 20. vijeka" - kazao je Božović.
Mora se, prema njegovim riječima, naglasiti da su mnogi istoričari mijenjali svoje stavove u zavisnosti od društveno-političkih okolnosti.
- Kada je riječ o istorijskoj svijesti i značaja za crnogorsku državu, dinastija Petrović Njegoš zaslužuje apsolutno naše duboko poštovanje, kao što je to govorio blaženopočivši mitropolit Amfilohije Radović: "Bila je svetorodna, duhovna, svjetovna, vodič i zaštitnik Crne Gore, predvodnik njenih nacionalnih i državnih interesa". Činjenica je i da su ovi vladari kroz vjekove čuvali našu tradiciju, naš srpski identitet i državnost - istakao je Božović.&nbsp;
To, kako dodaje, nije politički stav, "to su istorijske činjenice".&nbsp;
- Možemo govoriti o značaju Petra I koji je pomirio zaraćena crnogorska plemena ili Petra II koji je prvi uspostavio institucije u Crnoj Gori i stavio Crnu Goru na svjetsku mapu kada govorimo o književnosti. Smatramo da je istorijska uloga dinastije Petrović Njegoš komplementarna sa istorijskom istinom o nacionalnom karakteru Crne Gore, naročito s kraja 19. i početkom 20. vijeka, a to je da je Crna Gora bila duboko ukorijenjena u srpskom nacionalnom identitetu. Sljedstveno tome, i kralj Nikola je vodio takvu politiku koja je prije svega bila zasnovana na, kako se to tada govorilo, "prvijenstvo u srpstvu". To je bila državna politika i postoje jasni dokazi da je kralj Nikola imao aspiracije na tron ujednjene države - rekao je Božović.&nbsp;
Tome, kako je naveo, u prilog govori izjava tadašnjeg ministra Jovana Plamenca koja kaže: "Kakve dinastije, kakve diobe sfera interesa, nama treba jedna srpska država. Šta je ovo, zar je ovo država? Pa to je umiranje. Zar ova država postoji samo da ja budem ministar ili da se neko širi na kolima ili na konjima cetinjskim ulicama? Mi nećemo dinastičku i separatističku politiku, mi hoćemo opštu srpsku". Ovo se, kako dodaje, može naći u djelu istoričara Živka Andriješevića "Nacija sa greškom".&nbsp;
- Ako govorimo o načinu vladanja, pošto se često sporo legalitet i legitimitet podgoričke skupštine, kada govorimo o unutrašnjoj politici kralja Nikole činjenica je da je vladao apsolutistički kada govorimo o unutrašnjim prilikama. Kada su održani prvi izbori nakon donošenja ustava 1906. godine pobijedila je narodna stranka, što je predstavljalo iznenađenje za tadašnji dvor. Imenovan je predsjednik koji nije bio po volji kralja Nikole, ubrzo je pala vlada Lazara Mijuškovića, a izabrana je nova koja se nije dugo zadržala usljed opstrukcija dvora. Već 1907. raspisani su novi izbori, nakon kojih nije bilo nijednog predstavnika narodne stranke u parlamentu, jer se očigledno dvor tada koristio represivnim metodama - kazao je Božović.
Suština neprihvatanja odluka sa podgoričke skupštine su, prema njegovim riječima, dinastičke prirode.
- Razlike koje postoje u tome da li je trebalo da vlada dinastija Petrović Njegoš ili Karađorđević ujedinjenom državom. Normalno je i prirodno da je svako htio da dinastija iz Crne Gore bude na tronu, ali se postavlja pitanje da li je to bilo logično, s aspekta i ekonomske snage i položaja Crne Gore i broja stanovnika. Razlike postoje samo u tom dijelu i nisu nikako nacionalne ili ideološke prirode - ocijenio je Božović.
Ako se govori o podgoričkoj skupštini, to je, kako je kazao, bio inkluzivan proces.&nbsp;
- Slušajući često politički narativ tu se stekao utisak da su se ljudi okupili na nekoj livadi, podigli ruke svi jednoglasno i donijeli odluke koji su podrazumijevali da se Crna Gora ujedini Srbiji. Bili su konsultovani djelovi Crne Gore koji prije nisu konsultovani, postojala su jasna pravila i procedure - istakao je Božović.
<h2>Sporno obrazloženje</h2>
Poslanik Pokreta Evropa sad Vasilije Čarapić je rekao da nisu išli u izmjene ovog zakona zbog istorijskog revioznizma, već da se na lakši način reguliše nešto što je neka prethodna vlast obećala a nije ispunjeno porodici Petrović Njegoš.
- Ovaj amandman - neću ulaziti je li tačan ili netačan - istorijska prošlost nema nekakve veze s kontekstom nezavisnosti i države koju ima danas. Danas smo nezavisna država, to piše u Ustavu. Obrazloženje ovog amandmana sa čim imam problem je da postoje istorijski dokazi o ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Meni obrazloženje kojom se potvrđuje teza suprotna karakteru države Crne Gore i u kom se kaže "dokaz ujedinjenja" nije u saglasnosti. Da je obrazloženje izostavilo taj dio po meni tehnički nema nikakvih problema, ali Ustav Crne Gore kaže da smo nezavisna država, a obrazloženje da je to dokaz viševjekovnih intencija da budemo ujedinjena država. Ne mogu podržati ovaj amandman ni sa aspekta zakonitosti i ustavnosti, a o samom amandmanu i političkom segmentu ću se na matičnom odboru izjasniti - rekao je Čarapić.
Bojović smatra da je Božović iznio činjenice koje su nesporne.
- Mi možemo da tumačimo da li je Cezar trebalo da pređe Rubikon ili nije i da li bi istorija bila drugačija, ali ovo su istorijske činjenice koje su nesporne. Ovdje čak i ne treba iznositi političko mišljenje, već je riječ o istorijskim činjenicama - naveo je Bojović.
Poslanik PES-a Darko Dragović smatra da sa aspekta ustavnosti i primjene pravnih propisa u odnosu na sadržinu samog amandmana ništa nije sporno.
- Moj politički stav ću iznijeti na matičnom odboru, drugačiji je. Žao mi je što se kontaminirali vaš amandman sa obraloženjem, sa aspekta ovlašćenja našeg odbora, a ne sa aspekta vašeg političkog stava ili bilo kog drugog člana ovog odbora. Moje mišljenje je da ne postoji državno-pravni kontinuitet između današnje Crne Gore i kraljevine Crne Gore - naveo je Dragović.
Dodao je da misli da ne treba posmatrati podgoričku skupštinu, a posebno ne što se desilo prije ili poslije nje, iz perspektive današnje društvene realnosti.
- A upravo vi to radite - ocijenio je Dragović.
Božović smatra da ne stoji prav da se htjelo djelovati u tom pravcu da se ugrozi državno-pravni status Crne Gore.
- Obrazloženje ne možemo prilagođavati svakom odboru, nego ostaje isto. Razumijem da kolege ne žele da glasaju za ovo, nema potrebe da se muče da nalaze kreativna rješenja. Ovo nije usko politički interes, već kontinuitet naše politike - naveo je Božović i podsjetio da su kad se donosio zakon glasali protiv.
Ponavlja da nije namjera da se dovodi u pitanje državno-pravni status Crne Gore.
- Crna Gora je nezavisna država, Srbija je nezavisna država. Smatramo da je u interesu da bude u prijateljskim odnosima sa Srbijom, jer nam je istorijski i kulturološki i jezički najbliža država - naveo je Božović.
J. B.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D2vuDgMPQjfM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Prijedlog Božovića i Kaluđerović da umjesto "nasilne aneksije države" piše "ujedinjenje Crne Gore i Srbije" bez podrške Zakonodavnog odbora

S obzirom na težinu tema kojima se bavi Anketni odbor, kao i na imena i strukture koje se pominju tokom saslušanja, neophodno je da svi svjedoci dobiju adekvatnu policijsku zaštitu, ocijenio je poslanik SNP Bogdan Božović, član Anketnog odbora.
- Ljudi koji imaju hrabrosti da govore o ozbiljnim kriminalnim strukturama i njihovoj povezanosti sa političkim iz prethodnog perioda mogu biti izloženi različitim pritiscima i pokušajima zastrašivanja - rekao je Božović.
Mnogima nije u interesu da se istina o ranijim događajima u potpunosti rasvijetli, jer bi se time, kako smatra, neminovno otvorio put do najviših nivoa bivšeg političkog i bezbjednosnog aparata.
- Upravo zato, zaštita svjedoka nije samo pitanje njihove lične bezbjednosti, već i ključni uslov za utvrđivanje odgovornosti i vraćanje povjerenja građana u institucije - dodao je.
Pozvao je nadležne organe da reaguju, odrade procjenu bezbjednosti potencijalnih svjedoka i obezbijede im punu institucionalnu podršku i zaštitu, kako bi Anketni odbor mogao nesmetano da nastavi svoj rad i doprinese potpunom razotkrivanju svih važnih činjenica.

Božović: Svi svjedoci pred Anketnom odborom da dobiju adekvatnu policijsku zaštitu

Skupština Glavnog grada je, sa 34 glasa za, usvojila Informaciju o potrebi proglašenja brda Ljubović Parkom prirode – inicijativu koju je pokrenuo Opštinski odbor Socijalističke narodne partije (SNP) Podgorica.
Predsjednik OO SNP Podgorica Bogdan Božović kazao je da je ovo značajna pobjeda građana i javnog interesa.
- Brdo Ljubović je jedno od posljednjih zelenih utočišta Podgorice, prostor zdravlja, rekreacije i odmora za hiljade ljudi. Usvajanje ove inicijative dokaz je da se može voditi politika koja štiti prirodu i dugoročne potrebe grada - naveo je Božović u saopštenju za medije.
On se zahvalio odbornici SNP-a Maši Stevović na, kako je rekao, izuzetnom trudu i posvećenosti tokom cijelog procesa. 
- Očekujemo da nadležne službe nastave proceduru bez odlaganja, kako bi Ljubović što prije dobio status Parka prirode i trajnu zaštitu. OO SNP Podgorica ostaće potpuno posvećen očuvanju ovog prostora. Ljubović mora ostati zelen, otvoren i dostupan svima - poručio je Božović.

Božović: Bez odlaganja nastaviti procedure kako bi Ljubović što prije dobio status Parka prirode i trajnu zaštitu

Iako se Spajić zarekao pred predstavnikom EU u Crnoj Gori Johanom Satlerom da se neće otvarati teme koje dijele narod u Crnoj Gori, prvi su poslanici PES-a otvorili temu da li je aneksija 1918. godine Crne Gore bila nasilna ili ne. To je otvorilo Pandorinu kutiju daljih velikosrpskih laži koje samo neobrazovane i polupismene neznalice mogu otvarati. Ako nešto uopšte čitaju onda su to najvjerovatnije takve istoričarske „velesile“ kao što je Aleksandar Raković, Čedomir Antić i slični. Konačno, Spajić je paradigma te filozofije po kojoj je laž istina i obratno. A onda su počeli da se javljaju neki koji su se prije 20 godina skinuli sa majčinog mlijeka, koji u životu nijesu pročitali bilo što o istoriji Crne Gore, posebno iz partije koja je ideološki sljedbenik organizatora „Sarajevo safarija“ i poštovalac svih ratnih zločinaca u istoriji srpskog naroda, SNP-a, sa nevjerovatnom idejom da nasilnu aneksiju Crne Gore 1918. godine nazove „istorijskom voljom naroda u Crnoj Gori“?! Kako to oni znaju? Ko im je to rekao? Je li tzv. Podgorička skupština mjerilo na osnovu čega to tvrde? Pa pošto su naprasno postali evropejci, baš bih volio da mi ti pametnjakovići navedu ijednu zemlju koja je priznala Podgoričku skupštinu kao izraz volje crnogorskog naroda, uključujući i SSSR? <h2> PODGORIČKA SKUPŠTINA</h2> Evo, ja se intenzivno bavim proučavanjem svega što je svjetska štampa pisala o tim vremenima, pokupovao sam gomilu antikvarnih knjiga koje se bave godinama kada je nasilno anektirana Crna Gora i ne nađoh nijednu zemlju koja tzv. Podgoričku skupštinu smatra legalnom i legitimnom, osim onih koji su je organizovali. To jest, država Srbija. Pasionirano se baveći tom temom i stavom velikih sila prema tzv. Podgoričkoj skupštini, baziranih na delegacijama koje su slali u Crnu Goru, a kojih je bilo na desetine, jedini zaključak koji se može izvesti je da sve velike sile plebiscitarno smatraju Podgoričku skupštinu ujdurmom vlastodržaca Srbije i okupacione srpske vojske u Crnoj Gori. O tome se može objaviti na stotine dokumenata. Da te neobrazovane i nezainteresovane partijske populiste interesuje da saznaju istinu i išta iz istorije Crne Gore, lako bi se uvjerili u istinitost ovoga što pišem. Poznata manipulacija, u Vučićevom stilu, da se radi o italijanskoj propagandi, što je zvanični Beograd besmisleno ponavljao, obesmišljena je izvještajima delegacija Britanskog parlamenta i američkog predśednika Vudroa Vilsona. Da tu partijsku boraniju iz SNP-a interesuje istorija svoje zemlje pročitali bi rasprave o zločinima u Crnoj Gori o kojima je raspravljao britanski parlament 1920. godine, nakon izvještaja grofa de Salisa, koji je kao izaslanik britanskog parlamenta i Forin ofisa boravio 1919. godine u Crnoj Gori, izvukavši jedva živu glavu, zahvaljujući francuskim vojnicima, kada su ga srpske snage uhvatile u Virpazaru. Sve o čemu pišem mogu dokumentovati faksimilima originala iz arhiva i svjetske štampe. Volio bih da mi ta partijska nepamet iz SNP predoči bar jedan dokument, osim iz srpskih izvora, kojim mogu potvrditi svoje laži. Čikago tribjun je imao svog izvještača u Parizu, pa ću prenijeti pisanje Čikago tribjuna što su izvještači izvjestili svoje vlade po povratku iz Crne Gore.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251116071148_4e3b8cd1031312945d264262ea24e9cfce106ae59ebda054cad426a619507611.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251116071148_4e3b8cd1031312945d264262ea24e9cfce106ae59ebda054cad426a619507611" data-rendition-name="original" width="648" height="496" loading="lazy" alt="Izvod o Anglo-američkoj komisiji"><figcaption>Izvod o Anglo-američkoj komisiji</figcaption></figure>  <h2>IZVJEŠTAČI O OKUPACIJI CRNE GORE</h2> Čikago tribjun iz 1919. godine: POD SRPSKOM OKUPACIJOM, CRNA GIRA DANAS PREDSTAVLJA MJESTO NAJKRVAVIJEG POKOLJA U EVROPI Zvanični posmatrači donijeli užasavajuće izvještaje u Pariz Pariz, 3. septembra 1919. godine – Američka i britanska vojna intervencija u Crnoj Gori radi sprječavanja raširenog masakra crnogorskih rojalista od strane Srba, u preporuci neutralnih posmatrača koji su došli u Pariz juče i koji danas pišu energične izvještaje svojim vladama. „Pod srpskom okupacijom, Crna Gora danas predstavlja mjesto najkrvavijega pokolja u Evropi“, izjavio je zvaničnik koji se vratio. „Ukoliko se Engleska i Amerika ne umiješaju, niti jedan crnogorski rojalista neće ostati živ. Srbi ih masovno ubijaju“. Konfiskovana hrana Amerikance posebno zanimaju izvještaji koje su donijeli neutralni posmatrači, prema kojima je cio kontigent američke hrane koju je Huverova administracija uputila u Crnu Goru, dospio u ruke Srba. Crnogorci se prvo moraju odreći sopstvene zemlje i zakleti na vjernost srpskom kralju Petru, da bi dobili išta od tih zaliha. Ukoliko to ne učine, bacaju ih u zatvor. Zatvori u Cetinju i Kotoru su, prema zvaničnicima, puni Crnogoraca, a svakodnevno se dovode crnogorski komiti uhvaćeni u brdima i nad njima se vrši egzekucija. Žele kralja nazad Jedan od zvaničnika koji se vratio, odbio je da mu se navede ime, rekao je: „Crnogorci su možda spremni na promjenu starog oblika svoje patrijarhalne Vlade, ali trenutno svi Crnogorci žele povratak svojega kralja da ih spasi srpskog jarma“. Ušli su u rat na strani Antante, a sada ne samo da su sklonjeni sa mjesta na Mirovnoj konferenciji i ne samo da im je uskraćeno pravo na samoopredjeljenje, već je njihov kralj protjeran u egzil, a njihova zemlja je stavljena pod stranu vlast. Ukoliko se Nikola vrati u Crnu Goru, cijela država će ustati s njim. Revolt protiv Srbije sada je u punom zamahu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251116071148_7b0b90fe53085d82c1ed9201e36c1751077edd98643d116ca977c3a269b06ded.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251116071148_7b0b90fe53085d82c1ed9201e36c1751077edd98643d116ca977c3a269b06ded" data-rendition-name="original" width="937" height="1108" loading="lazy" alt="Čikago tribjun"><figcaption>Čikago tribjun</figcaption></figure>  Uskoro se očekuje zvanična objava određenih Vladinih izvještaja kojima se reguliše gore navedeno i nalaže američka i britanska vojna intervencija. Kralj Nikola i njegov dvor ostaju u Parizu, gdje primaju kraljevske subvencije od britanske i francuske vlade, koje takođe daju akreditacije ministrima na crnogorskome dvoru. <h2> FRANCUSKA SRAMOTA</h2> Britanija je tražila da sa američkim trupama u potpunosti okupiraju Crnu Goru i izbace iz zemlhe sve ostale vojne jedinice, uključujući i srpsku vojsku, kako bi se održao fer i legitiman referendum crnogorskog naroda o njegovoj budućnosti, poštujući zakone Kraljevine Crne Gore. Pogađate, tu inicijativu nije podržala Francuska, čija je uloga u nestanku Crne Gore jedna od najvećih sramota te države. Izvinjenje čovjeku koji je tobožnji nasljednik kraljevske loze Petrovića je više nego nedovoljno za iskupljenje Francuske zbog sramne uloge koju je odigrala u zabrani napuštanja Francuske kralju Nikoli, prijeteći mu prekidom diplomatskih odnosa i blokadom svih bankarskih računa, stavljanjem veta na izvještaj grofa de Salisa, urgiranjem kod srpske vlade na Krfu da što prije okupira Crnu Goru prije nego se kralj Nikola vrati u nju, okretanjem leđa na ponašanje srpskih okupacionih trupa na terenu u Crnoj Gori, masovnim hapšenjima, ubistvima, zločinima neshvatljivih ljudskom umu, poput stavljanja mački pod ženske kotule i njihovo šibanje do smrti osobe pod čiju kotulu su ih stavljali, itd. Šerman Majls, izaslanik američkog predśednika Vudroa Vilsona, u svom izvještaju direktno izražava stav da tzv. Podgorička skupština nije izraz volje crnogorskog naroda, već da je „posljedica vojne moći“ srpskih snaga, navodeći da je „na Cetinju general major iz Srbije, koji mi je nagovjestio da je on ... svarni guverner Crne Gore“. Izvještaj, takođe, govori o sistematskom „srpskom zlostavljanju Crnogoraca“ nad kojima sprovode „tešku represiju“. U izvještaju se navode i zločini prema Albancima, o tome da „u 15 sela u okrugu Rugova nije žive duše ostalo. Osam stotina je masakrirano, ne računajući ljude koji su pružali otpor... U Plavu i Gusinju 333 žena, đece i staraca je masakrirano“. Takođe se govori o logoru u Skadru, u kojem su se nalazili loše obučeni i odjeveni, po snijegu, žene đeca i starci, izbačeni iz svojih domova bez mogućnosti da sa sobom uzmu bilo koju topliju obuću ili odjeću. <h2> SRAMNE INICIJATIVE </h2> Nema te kolumne u koju mogu stati sve činjenice koje inicijative članova PES-a i SDP-a čine sramnim, bezočnim i nesojskim. Umjesto da se pokriju ušima od sramote, oni se još drsko obraćaju preko medija kao da predstavljaju nekakve istorijske autoritete koji nešto znaju o onome o čemu pričaju. Sa gađenjem mogu konstatovati da je nesrećna Crna Gora kad vidim ko sve dobija javni prostor i njegove izjave prenose u medijima. Samo ovakvi izborni zakoni, kakvi su u Crnoj Gori, mogu svakakvu fukaru izbaciti u prvi plan i omogućiti im da primaju ogromne prinadležnosti od zemlje koju organski mrze i lažima je diskredituju na svakom koraku. Pod hitno Crna Gora mora donijeti zakon o izborima koji će se obavljati sa otvorenim listama, tako da građani mogu da razne bezveznjakoviće vrate na nivo koji uzaslužuju, koji im pripada po intelektualnim kapacitetima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251116071148_dab5d8ac23169bba33fc54de26fb04806ea0db63230f496f2720fef13ea14b28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251116071148_dab5d8ac23169bba33fc54de26fb04806ea0db63230f496f2720fef13ea14b28" data-rendition-name="original" width="748" height="891" loading="lazy" alt="Krfska deklaracija"><figcaption>Krfska deklaracija</figcaption></figure>  Volio bih da mi ti „istorijski autoriteti“ objasne kako je to čuvenom Krfskom deklaracijom iz jula 1917. godine srpsko rukovodstvo predviđelo kakve će odluke donijeti manipulativno izabrani delegati tzv. Podgoričke skupštine krajem 1918. godine, dakle godinu i nekoliko mjeseci nakon Krfske deklaracije, u kojoj nema dinastije Petrović, ni Crne Gore? Biće da su bili vidoviti, ili što je mnogo vjerovatnije, samo je najavljen plan kojim će se izvršiti nasilna aneksija Crne Gore, detronizovati dinastija Petrović i stvoriti Velika Srbija iz Niške deklaracije iz decembra 1914. godine. To je jedina istina! Vrijeme je da se predśednik vlade počne ponašati odgovorno i počne poštovati svoja obećanja, zakone Crne Gore, biti stvarni predvodnik svih ministarstava i davati ton strateškom opredjeljenju države, umjesto što se stalno otvaraju teme koje ne vode Crnu Goru evropskim integracijama, već konstantnim suprotstavljanjima, mržnji, sukobima i bestijalnim pokušajima stranih službi da Crnu Goru vrate u devedesete godine. Što je cilj revizije i laži o otvaranju teme nasilne aneksije Crne Gore iz 1918. godine, priče o legalizacije konate na Rumiji, što nijedna normalna država ne bi uradila, jer se radi o neurbanizovanom prostoru na visini od skoro 1,5 hiljada metara, što je cilj vraćanja imbecilne priče o povratku kapele Karađorđevića na Jezerski vrh, koji je zakonom zaštićen kao autentični prostor, sa najvećim kulturnim i umjetničkim značajem za Crnu Goru? Da ne govorimo da se to bez krvi ne može uraditi. <h2> NJUJORK TAJMS 1922.</h2> „Kada su srpske trupe, predvođene francuskim oficirima, ušle u Crnu Goru i izvršile aneksiju savezničke Crne Gore silom i krvoprolićem; i kada se crnogorski narod podigao na oružje protiv novih ugnjetavača, predsjednik Vilson, na jednoj od śednica Mirovne konferencije, sastavio je poruku koja je proslijeđena crnogorskom narodu posredstvom Crnogorske vlade i francuskih vojnih vlasti. Prema ovom telegramu, predstavnici velikih sila apelovali su na crnogorski narod da zaustave krvoproliće, uz uvjeravanje da će im biti omogućeno pravo slobodnog samoopredjeljenja. Termin 'slobodno samoopredjeljenje' može se razumjeti samo na dva načina: kao pravo na samoopredjeljenje kako ga predviđa crnogorski Ustav ili samoopredeljenje kakvo je odobreno čak i neprijateljskim provincijama, kao što su Šlezvig, Gornja Šleska i sl. Ukoliko je poruka predśednika Vilsona crnogorskom narodu značila prvi metod, onda je Crna Gora trebalo da bude obnovljena na isti način kao Belgija i Srbija. Ukoliko je, međutim, pod pojmom 'slobodno samoopredjeljenje' podrazumjevan drugi metod, onda je ono trebalo biti sprovedeno plebiscitom, koji bi prirodno značio povlačenje srpske okupacione vojske, dok bi glasanje kontrolisale velike savezničke sile. Međutim, ni jedno ni drugo nije još sprovedeno u praksi, tako da pitanje Crne Gore i dalje ostaje otvoreno, dok su velike sile trebale da to riješe u korist ustavne slobode crnogorskog naroda.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251116071148_dd96883964207191d4d5a0981f5768c774e32b051251683169b6943cc0359e49.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251116071148_dd96883964207191d4d5a0981f5768c774e32b051251683169b6943cc0359e49" data-rendition-name="original" width="412" height="280" loading="lazy" alt="Njujork Tajms 1922."><figcaption>Njujork Tajms 1922.</figcaption></figure>  Uzimajući u obzir sve prethodne činjenice, kraljevska Vlada Crne Gore ne može da vjeruje da bi Vlada SAD – najcivilizovanije države na svijetu – počinila akt koji bi značio raskidanje diplomatskih odnosa sa Crnom Gorom. Takav akt ne samo da bi pomogao kriminalnim namjerama Beograda, već bi prenebregao sve principe međunarodnog morala i pravde, a SAD bi bile krive za nepoštovanje date riječi o poštovanju suvereniteta Crne Gore“. Njujork Tajms 16. april 1922. godine

1250x600

1084x550

Lažometar 26

Prijedlog poslanika Socijalističke narodne partije da se termin nasilna aneksija Crne Gore zamijeni terminom ujedinjenje Crne Gore i Srbije je prventstveno bezočno falsifikovanje istorijskih činjenica - ocijenio je za Televiziju istoričar Dragutin Papović.
Poslanici Socijalističke narodne partije Bogdan Božović i Slađana Kaluđerović predložili su da se, izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, pojam "aneksija" zamijeni izrazom "ujedinjenje Crne Gore i Srbije".
Papović je u emisiji "24 sata" na Televiziji E kazao da o bezočnom falsifikovanju istorijskih činjenica najbolje svjedoči podatak da su čak i učesnici takozvane Podgoričke skupštine priznali da 1918. nije izvršeno ujedinjenje Crne Gore i Srbije.
- Već da je Crna Gora državnim prevratom i revolucijom pripojena Srbiji. Ni nasilni aneksionisti iz 1918. ne poriču da su počinili nasilje i veleizdaju - ističe Papović.
Saradnica u nastavi Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Sanja Orlandić navodi da u Crnoj Gori, uglavnom, imamo dvije verzije istorije.
- Jedna nam je guslarska, a druga je činjenična koja se zapravo služi arhivima, dokumentima i istorijskim činjenicama. Ako je to već bilo tako postavlja se pitanje ko su bili ljudi koji su se protivili tome, tom bezuslovnom ujedinjenju, zašto su nad njima vršeni zločini, što ćemo sa istorijskim podacima o brojnim masovnim zločinima koje je učinila srpska vojska. Imamo pregršt istorijskih dokaza, gdje, recimo, načelnik vrhovne srpske komande doslovno kaže da uguši svaka agitacija na teritoriji koju su okupirali - ističe Orlandić.
Smatra da je posebno problematično to što je SNP svoj prijedlog podnio dan nakon što su njihovi predstavnici u Skupštini glasali za povećanje plata poslanicima, ali ne i za povećanje dječijeg dodatka.&nbsp;
Na taj način, kako ocjenjuje, pokušavaju da uz stvarne političke ambicije u prvi plan stave teme koje bi zamaglile ekonomske probleme u državi.
- Još jedna vrsta manipulacije da se opet prebaci na one takozvane teme svađalice, teme koje dijele, sa ekonomskih pitanja i da sa socijalistička partija bavi ovim stvarima - navela je Orlandić.&nbsp;
Poslanici SNP-a Slađana Kaluđerović i Bogdan Božović tvrde da im je cilj da se 1918. godina, period kada je Crna Gora izgubila svoju državnost, prikaže dostojanstveno, u duhu istorijske istine i narodnog jedinstva. Istoričari, međutim, ocjenjuju da je SNP ovim prijedlogom samo potvrdio svoj anticrnogorski karakter.
Da je riječ o nasilnoj aneksiji, pisao je i kralj Nikola I Petrović Njegoš. U pismu francuskom predsjedniku Rejmonu Poenkareu od 1. decembra 1919. godine navodi da su Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države poslale u Crnu Goru istražnu komisiju, koja je utvrdila da je volja crnogorskog naroda bila iskrivljena.&nbsp;
"Sasvim je očigledno da je zvanična Srbija, čije su trupe okupirale teritoriju Crne Gore, u ovim okolnostima djelovala suprotno lojalnim namjerama Vaše Ekselencije i u apsolutnoj suprotnosti sa obećanjima i garancijama koje je meni i mojoj Vladi u nezaboravnim prilikama dala Vlada Republike u ime vladâ Velikih sila. Uvjeren sam da će se Vaša Ekselencija složiti sa mnom da, nakon onoga što se dogodilo, više ne može biti straha da bi ispunjenje svečanih obećanja vladâ Velikih Sila u vezi sa potpunom obnovom Crne Gore i zadovoljavanjem njezinih legitimnih zahtjeva moglo biti u protivnosti sa željama i voljom crnogorskoga naroda."&nbsp;
Prijedlog SNP-a nije prvi pokušaj da se promijeni narativ o događajima iz 1918. godine. Samo mjesec ranije sličnu inicijativu podnijeli su i poslanici Pokreta Evropa sad, na čijem je čelu premijer Milojko Spajić. Iz te partije tražili su da se iz Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš briše riječ nasilna, tvrdeći da je aneksija sama po sebi uvijek nasilna. Takvu tvrdnju demantuju brojni istoričari i dokumenta koji svjedoče i o nenasilnim aneksijama.&nbsp;
Prilog novinara TV E Aleksandra Matića.&nbsp;

Papović: Zamjena termina "aneksija" sa terminom "ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom" bezočno falsifikovanje istorijskih činjenica

Iako najnapredniji kandidat za članstvo, Crna Gora usporava u dva najvažnija poglavlja na putu ka člastvu u Evropskoj uniji - 23 i 24. Evropska komisija u Izvještaju je zabilježila i napade javnih ličnosti, prije svega predstavnika političkih partija na slobodu medija i angažman civilnog društva u Crnoj Gori. Sagovornici Televizije E kažu da su Crnoj Gori, umjesto formalnih, potrebne suštinske reforme.
<h2>Zadovoljstvo i oprez</h2>
Direktorica CEDEM-a Nevenka Vuksanović kazala je da to što je EK konstatovala trud u određenim pregovaračkim poglavljima, ne znači da je Crna Gora pokazala spremnost u svim ili da do kraja 2026. zatvori sva poglavlja. 
- Biće da se negdje balansira između tehničke spremnosti, da mi tehnički zatvorimo sva poglavlja, a sa druge strane politička spremnost i volja koja je dvojaka – volja naših političkih aktera, naših institucija, a sa druge strane politička spremnost Evropske unije - rekla je Vuksanović za TV E.
Evidentno je, ističe ona, da je ono u čemu će se mjeriti postignuće poglavlja 23 i 24. 
- I mi negdje jesmo dobili tezu da je Crna Gora u prethodnom izvještaju bila bolja, ali da je generalno pokazala spremnost. Suština je da se napredak u tim poglavljima ne mjere brojem zakona koje ćete donijeti, već stvarnim rezultatima - poručila je Vuksanović.
Iz vladajućih partija ne kriju zadovoljstvo povodom pozitivnih ocjena Evropske komisije. Svjesni su, kažu, i izazova.
- U suštini izvještaj je pozitivan, Crna Gora je najnaprednija zemlja kandidat. Sasvim je normalno da nijesmo sve uspjeli da uradimo, to ne treba kriti od građana, ali svakako kao odgovorna vlast treba što prije da krenemo u rješavanje tih problema - ocijenio je za TV E poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Bogdan Božović.
<h2>Evidentiran pritisak političara na medije i novinare</h2>
Stvarne rezultate Brisel očekuje i kada je riječ o suzbijanju verbalnih napada ka novinarima i civilnom sektoru, a koji dolaze od predstavnika političkih partija, a često i zvaničnika iz sektora bezbjednosti i odbrane. 
- Veoma je važno da se ovo dogodilo. Dakle, da u Izvještaju EK imamo evidentiran pritisak političara na medije i novinare, posebno na grupu medija kojoj pripadamo i vi i mi. Dakle, iz Izvještaja jasno čitamo na koga se to precizno odnosi. EK očigledno skreće pažnju poslanicima, funkcionerima, ministrima jedne partije, konkretno Demokratske Crne Gore, da su takvi pritisci i takve prozivke na račun medija neprihvatljive - kazala je za TV E Danica Nikolić, urednica M portala.
U izvještaju se navodi da su potrebni jači mehanizmi zaštite istraživačkog novinarstva i civilnog društva. To je, smatra Nikolić, svojevrsno ohrabrenje, ali situacija u Crnoj Gori, ukazuje na ozbiljnije pritiske.
- To je oštro upozorenje onima koji su pokušavali da izvrše pritisak na medije, koji su pokušavali tim pritiscima da neke medije, čak i ugase. Ne samo tim pritiscima, nego brojnim tužbama, tzv. slap tužbama i svim onim sto podrazumijeva djelovanje vlasti prema medijima koji im nijesu naklonjeni i koje oni smatraju neprijateljskim, kao što je u slučaju grupe medija, gdje se vlast direktno preko svojih ljudi, preko institucija kojima upravlja, preko SDT- a pokušava osvetiti ili ih na neki način dovesti u poziciju da se bore za opstanak, da budu ugašeni - ocijenila je Nikolić.
<h2>Vanjska politika izazov</h2>
U Izvještaju se konstatuje da korupcija i dalje postoji u mnogim sektorima, a epilog priče o izgradnji sistema za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu u velikoj mjeri uticaće i na poglavlje 27 – koje se odnosi na životnu sredinu. Sagovornici Televizije E kažu i da je poglavlje 31, koje se odnosi na vanjsku i bezbjednosnu politiku biti izazovno zbog otvorenih pitanja sa susjednom Hrvatskom.
- Geopolitički momenat je veoma bitan. To je ključni razlog zašto je Crna Gora napredovala. Nijesmo mi napredovali što smo odjednom postigli ne znam kakv bum u našim reformama, već je EU morala da svoju najprogresivniju kariku, a to je politika proširenja, održi je živom i da pokaže da ta politika i dalje ima smisla - kazala je Vuksanović.
Takav trenutak, ukazuju sagovornici TV E, Crna Gora mora znati da iskoristi, ističući da samo članstvo nije cilj, već suštinsko prihvatanje vrijednosti i principa na kojima se Evropska unija temelji.

Napredak na papiru, problemi u praksi: Crnoj Gori umjesto formalnih potrebne suštinske reforme

Talas ksenofobije, hapšenje dvojice državljana Turske i Azerbejdžana, privođenje još 45 stranaca, protjerivanje njih osmoro i privremeno ukidanje bezviznog režima sa Turskom – epilog su incidenata u podgoričkom naselju Zabjelo.
Prvo je u subotu veče u tuči povrijeđen Podgoričanin, a potom su njegovi sugrađani pokušali da se obračunaju s onima koji su ga napali. Veće incidente spriječila je policija, koja se prvi put zvanično oglasila tek sinoć, poslije 22 sata.
Iz Ministarstva vanjskih poslova Turske poručuju da će zaštititi svoje državljane i da su u kontaktu s crnogorskim vlastima. Predsjednik države Jakov Milatović pozvao je građane na smirenost i uzdržanost, dok iz civilnog sektora, kao i iz redova vlasti i opozicije, stižu kritike zbog zakašnjele reakcije institucija i nepostojanja kontrole nad granicama.
<h2>Incident i reakcije</h2>
Incident na Zabjelu, u kojem su državljani Turske i Azerbejdžana u subotu veče povrijedili Podgoričanina, policija je tog dana prećutala. Nakon toga, situacija je eskalirala – uslijedila je eksplozija ksenofobije, a građani su sami pokušavali da pronađu osumnjičene. Ulice su odjekivale ksenofobnim uzvicima, demoliran je lokal u vlasništvu turskog državljanina u centru grada, zapaljen je automobil, a društvene mreže ispunjene prijetnjama i pozivima na nasilje.
Policija je reagovala tek u nedjelju veče, kada je privedeno 45 lica, a osam stranaca protjerano iz Crne Gore.
<h2>Nurković: Događaji izmakli kontroli, građani ne smiju uzimati pravdu u svoje ruke</h2>
&nbsp;- Vrlo je upitan potencijal MUP-a u ovom momentu – da li i na koji način može da se izbori. Ovi događaji jesu izmakli kontroli, stoga apelujem na MUP da budno prati šta se dešava, kako ne bi dodatno eskalirali problemi na ulicama. To nisu odlike pravnih država niti demokratskog društva - poručio je potpredsjednik Skupštine i funkcioner Bošnjačke stranke Mirsad Nurković.
On je podsjetio da Crnoj Gori nedostaje više od hiljadu policajaca, te da je konkurs za prijem novih službenika predug, dok sistem u ovakvim trenucima pokazuje slabosti.
- Društvo prije svega mora da štiti svoje građane. Pod broj jedan moramo zaštititi naše građane, a pod broj dva ostati otvorena država. Turska je jedan od najvećih investitora, NATO partner i podrška Crnoj Gori. Ovaj slučaj je izolovan, ne smijemo ga koristiti za širenje mržnje - istakao je Nurković.
<h2>Zirojević: Klasična nesposobnost bezbjednosnog sektora</h2>
- Ono što se desilo je klasična nesposobnost bezbjednosnog sektora da zaštiti građane. Da su počinioci odmah uhapšeni, ne bi došlo do scena koje smo gledali sinoć. Kada institucije zakažu, građani uzimaju pravdu u svoje ruke, a to je opasno - kazao je poslanik SD-a Nikola Zirojević.
On smatra da je premijer Milojko Spajić dodatno podgrijao tenzije privremenim ukidanjem bezviznog režima s Turskom.
- I toj ksenofobiji se pridružio i premijer Spajić. Pitanje je šta ćemo ako Turska uradi isto — koliko se građana Crne Gore liječi u Turskoj? Da li se ovim potezom narušavaju odnosi sa našim NATO partnerom i jednim od najvećih ekonomskih partnera? - upitao je Zirojević.
Podsjetio je i da je, prema njegovim riječima, država već mjesecima upozoravana na prisustvo lica koja izbjegavaju pravdu u matičnim državama.
- Ovo je takođe posljedica labave imigracione politike, jer u Crnu Goru dolazi ko hoće i kako hoće, bez ikakvih provjera. Prema informacijama kojima raspolažem država Turska već mjesecima upozorava na prisustvo određenih lica koji su njihovi državljani koji izbjegavaju pravdu u matičnoj državi, koji bez ikakvih problema borave u Crnoj Gori, legalizuju nezakonito stečeni novac i ovdje se bave nezakontiim radnjama. Za ovo što nam se dešava ne možemo kriviti ni Tursku, ni neku drugu državu čiji građani su u CG i bave se nezakontim radnjama, već moramo promijeniti imigracionu politiku i sve ljude koji ovdje dobijaju boravak da pratimo i provjeravamo.. Za mene nije sporno da državljanin bilo koje države radi i pridražava se zakona, dok ne dođu neki lopovi i probisvijeti - pojasnio je Zirojević.&nbsp;
Zirojević smatra da je menadžment MUP-a nespsooban.&nbsp;
- Treba li da podsjećam na dva stravična događaja na Cetinju, gdje su masakre počinili naši, a ne strani državljani i kako je sistem reagovao. Takođe, njihovi kapaciteti su limitirani, jer policija ne može više ni osnovne poslove da radi, a kamo li dodatne aktivnosti. Dok menadžment MUP-a nema ni kapaciceta, a ni znanja - rekao je Zirojević.&nbsp;
<h2>Božović: Kada sistem zakaže, građani pokušavaju da se zaštite sami</h2>
- Problemi koji se vezuju za strane državljane traju mjesecima, bilo je prostora da institucije ranije reaguju. Osuđujem napad i ksenofobiju, ali razumijem i strah građana kada sistem zakaže. U tom slučaju, ljudi pokušavaju da se zaštite sami - kazao je poslanik SNP-a Bogdan Božović.
On smatra da je odluka o privremenom ukidanju bezviznog režima privremena i da će se u dogovoru s Turskom naći rješenje, ali i da Crnoj Gori trebaju rigoroznije kontrole za ulazak stranaca.
<h2>Spajićev potez i kritike iz civilnog sektora</h2>
Premijer Milojko Spajić odgovorio je na događaje privremenim ukidanjem bezviznog režima za turske državljane. Ovaj potez naišao je na oštre reakcije — kako iz Turske, tako i iz domaćih nevladinih organizacija.
Turski novinar Ibrahim Haškologlu poručio je da Crna Gora „plaća cijenu sopstvene politike“, dok iz Centra za građansko obrazovanje ocjenjuju da su „ishitrene i nezrele mjere Vlade narušile kredibilitet države“.

Crna Gora između bezbjednosti i ksenofobije

Poslanici Socijalističke narodne partije, Bogdan Božović i Slađana Kaluđerović, predali su u skupštinsku proceduru Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama.
Oni su poručili da ovim izmjenama žele ispraviti nepravdu prema hiljadama građana koji, kako kažu, iako posjeduju svu potrebnu i potpuno legalnu dokumentaciju, ne mogu vršiti ni sječu drva u sopstvenim šumama.
- Ključni problem leži u činjenici da je pravo na sječu zakonom vezano za privredno društvo za gazdovanje šumama koje još uvijek nije osnovano. Time su vlasnici privatnih šuma dovedeni u apsurdnu situaciju — imaju imovinu, imaju dozvole, ali nemaju mogućnost da je koriste. Ovakvo stanje građane ostavlja u pravnoj praznini, a mnoge porodice i bez ključnog izvora prihoda - ističu Kaluđerović i Božović.
Kako dodaju, predloženim izmjenama traže da se, dok to društvo ne bude formirano, ovlašćenja u dijelu doznaka stabala za sječu u privatnim šumama prenesu na nadležni organ uprave.&nbsp;
Na taj način, kako dodaju, omogućava se vlasnicima da, kroz zakonitu proceduru, upravljaju svojom imovinom i obezbijede egzistenciju za sebe i svoje porodice.
- Ove izmjene se tiču isključivo vlasnika privatnih šuma. One su jasna poruka da je Socijalistička narodna partija uz građane, da njihove probleme ne ignorišemo, već ih rješavamo. Upravo zato ćemo tražiti da se ovaj predlog zakona razmatra po hitnom postupku, jer život i prava ljudi ne smiju da čekaju. SNP ostaje dosljedna politici koja štiti običnog čovjeka, a ne interese privilegovanih i moćnih. Naš cilj je jasan — zakon koji služi narodu - zaključili su.

SNP traži izmjenu Zakona o šumama: Omogućiti privatnim vlasnicima šuma da vrše sječu

Predsjednica Kosova Vjosa Osmani oglasila se povodom godišnjice svrgavanja s vlasti Bashara Al-Assada u Siriji te je poslala poruku narodu ove zemlje kao i njegovom predsjedniku Ahmedu al-Sharaai.
U videoporuci koja traje nešto duže od dvije minute, Osmani je rekla kako ovaj dan za Sirijce predstavlja ponovno rođenje nade.
- Sa dubokim poštovanjem obraćam vam se danas u ime naroda i institucija Republike Kosovo dok obilježavate ovu historijsku prvu godišnjicu vašeg oslobođenja. Ovo je dan koji simbolizuje ne samo povratak slobode, već i ponovno rođenje nade naroda - rekla je Osmani.
Osvrnula se i na zajedničke poveznice Kosova i Sirije.
- Obje naše zemlje, Kosovo i Sirija, upoznale su najmračnije stranice potlačivanja, nepravde, i nezamislive patnje, ali smo također znali šta znači ustati, pretvoriti bol u svrhu i snagu - poručila je.
Međusobnim priznanjem zemalja, ističe Osmani, počinje nova era odnosa Sirije i Kosova.
- Ovo priznanje je moralna veza između dva naroda koji razumiju cijenu slobode i vrijednost stajanja rame uz rame za pravedniji svijet. Od Prištine do Damaska, naša srca kucaju kao jedno, za slobodu, za dostojanstvo i za trajno prijateljstvo - zaključila je predsjednica Kosova Vjosa Osmani.

Vjosa Osmani i neočekivana poruka upućena narodu Sirije: "Od Prištine do Damaska naša srca kucaju kao jedno"

Tajland je izveo vazdušne napade na susjednu Kambodžu 8. decembra, saopštila je tajlandska vojska, dok su obje strane razmijenile optužbe za posljednje izbijanje sukoba na spornom graničnom području, u kojem je poginuo jedan tajlandski vojnik.
Nakon što su kambodžanske trupe otvorile vatru na tajlandske snage u ponedjeljak ujutro u provinciji Ubon Ratčatani "vojska je primila izvještaje da su tajlandski vojnici napadnuti podrškom vatrenog oružja, što je rezultiralo smrću jednog vojnika i ranjavanjem četvorice", rekao je portparol tajlandske vojske Vintai Suvare u saopštenju.
Vintai je dodao da je Tajland počeo "upotrebu aviona za gađanje vojnih ciljeva u nekoliko područja" kako bi suzbio napade kambodžanskih snaga.
Portparolka Ministarstva odbrane Kambodže Mali Sočeata izjavila je da su tajlandske snage pokrenule napad na kambodžanske trupe u pograničnim provincijama Preah Viear i Odar Meançej u ponedjeljak ujutro, optužujući Tajland "da je pucao iz tenkova na hram Tamone Tom" i na područja blizu hrama Preah Viear.
Dodala je da Kambodža nije uzvratila na ove napade.
Portparol administracije provincije Odar Meançej Met Mespekdi rekao je da su prijavljene pucnjave u područjima hramova Tamone Tom i Ta Krabei, dodajući da "određeni broj stanovnika koji žive blizu granice napušta svoje domove".
Tajlandska vojska je saopštila da je oko 35.000 ljudi u Tajlandu evakuisano iz područja duž granice s Kambodžom od ponovnog izbijanja sukoba.
Tajlandska vojska takođe je optužila kambodžanske snage da su ispalile rakete na područja naseljena civilima u provinciji Buri Ram, dodajući da nije bilo prijavljenih žrtava.
Obje strane su izvijestile o sukobima i u nedjelju, dok je tajlandska vojska prijavila ranjavanje dvojice vojnika.
Pet dana borbi između Tajlanda i Kambodže ovog ljeta ostavilo je 43 mrtvih i oko 300.000 raseljenih prije nego što je primirje stupilo na snagu.
Primirje je dijelom dogovoreno uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država, Kine i Malezije.
U oktobru je američki predsjednik Donald Tramp potpisao zajedničku naknadnu deklaraciju između Tajlanda i Kambodže, promovirajući nove trgovinske sporazume s ove dvije države nakon što su se složile da produže primirje.
Međutim, Tajland je suspendovao sporazum prošlog mjeseca, nakon sumnjivog eksplozivnog incidenta s minom koji je ranio nekoliko vojnika.
Nakon toga, obje strane su razmijenile optužbe za nove sukobe.
Sporovi između dvije države fokusirani su na višedecenijski spor oko granica nacrtanih tokom kolonijalne vladavine Francuske u regionu, pri čemu obje zemlje tvrde da im pripada nekoliko hramova duž granične linije.

Tajland izvodi vazdušne napade na Kambodžu nakon sukoba na granici

Predsjednik Savjeta Evrope Antonio Košta danas je rekao da, iako je normalno da Sjedinjene Američke Države i Evropska unija ne dijele iste stavove o mnogim pitanjima, prijetnje o uplitanju u unutrašnju politiku nijesu prihvatljive.
Košsta je naglasio da se poimanje slobode govora razlikuje u Uniji i SAD-u, na primjer.
- Ne može biti slobode govora bez slobode informacija. Ne bi bilo slobode govora kada bi se građanska sloboda informacija žrtvovala radi zaštite tehnoloških oligarha u Sjedinjenim Državama- rekao je na događaju.
Mask uporedio EU s nacističkom Njemačkom
Dva dana nakon što je Evropska unija izrekla veliku novčanu kaznu platformi X, društvena mreža je u nedjelju ukinula račun za oglase Evropske komisije, a vlasnik Ilon Mask uporedio je Uniju s nacističkom Njemačkom.
- Vaš račun za oglase je ukinut- napisao je u nedjelju voditelj proizvoda u X-u, Nikita Bier, kao odgovor na objavu Evropske komisije kojom je najavljena kazna platformi od 120 miliona eura zbog kršenja pravila o transparentnosti, odnosno Zakona o digitalnim uslugama.
Komisija je navela da je iznos kazne razmjeran prekršaju.
Mask je na X-u odgovorio pozivom na ukidanje EU-a.

Košta: Uplitanje SAD-a u politiku EU je neprihvatljivo

Potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove Filip Ivanović primio je u oproštajnu posjetu ambasadora Republike Turske u Crnoj Gori, gospodina Bariša Kalkavana.
Ivanović je, kako se navodi u saopštenju, zahvalio ambasadoru Kalkavanu na predanom i posvećenom radu tokom njegovog mandata u Podgorici, ističući da su odnosi Crne Gore i Republike Turske u tom periodu dodatno osnaženi kroz intenzivan politički dijalog i više od 60 potpisanih međudržavnih sporazuma.&nbsp;
Istaknuto je da dvije države njeguju snažno prijateljstvo i partnerske odnose, kako bilateralno, tako i u okviru NATO saveza.&nbsp;
Kako se dodaje u saopštenju, u razgovoru je potvrđena puna posvećenost Crne Gore daljem produbljivanju saradnje sa Republikom Turskom u oblastima od obostranog interesa, uključujući politički dijalog, ekonomsku saradnju, investicije, zdravstvo, obrazovanje i kulturu.&nbsp;
Ivanović je istakao da izolovani incidenti iz oktobra ne odražavaju stvarnu sliku Crne Gore i da odluka o privremenoj suspenziji bezviznog režima ima isključivo preventivni i sigurnosni karakter, uz efikasnu viznu proceduru tokom prelaznog perioda.
Ambasador Kalkavan je naglasio značaj investicija i povećanog broja turskih turista koji posjećuju Crnu Goru, naglašavajući da ove aktivnosti dodatno jačaju bilateralne ekonomske i kulturne veze između dvije zemlje.&nbsp;
Takođe, ambasador je najavio dolazak nove ambasadorke koja će nastaviti aktivno da radi na produbljivanju saradnje i unaprjeđenju prijateljskih odnosa između Crne Gore i Republike Turske.
Crna Gora i Turska, kako se ističe, nastaviće da produbljuju međusobnu saradnju kroz predstojeće posjete na visokom nivou, uključujući i aktivnosti usmjerene ka uspostavljanju Savjeta za saradnju na visokom nivou između dvije vlade.
- Ivanović je poželio ambasadoru Kalkavanu uspjeh u daljem profesionalnom i ličnom životu, uz uvjerenje da će bilateralni odnosi dvije zemlje i ubuduće napredovati u duhu prijateljstva, konstruktivnog dijaloga i međusobnog uvažavanja. sredstava - zaključuje se u saopštenju.&nbsp;

Ivanović primio u oproštajnu posjetu Kalkavana: Izolovani incidenti iz oktobra ne odražavaju stvarnu sliku Crne Gore

Ljudi se mogu prevariti na dva načina. Prvi je da vjeruju u ono što nije istina. Drugi je da odbijaju prihvatiti istinu. (Seren Kjerkegor) Ne znam da li ste čuli najnoviji vic? Naime, na nesreću gradonačelnik Pljevalja je izjavio da on iznosi istorijske činjenice, a da mi, koji smo po njemu „separatisti“ falsifikujemo istoriju i krivotvorimo je. Iako je notorna istorijska činjenica da, sem Srbije, nijedna zemlja nije smatrala tzv. Podgoričku skupštinu ni legalnom, niti legitimnom, Dario Vraneš, kako je ime gradonačelnika Pljevalja, izvuče američkog predsjednika Vudroa Vilsona kao nekoga ko je zvanično priznao odluke tzv. Podgoričke skupštine. Što bi rekli - đe ga nađe? Upravo je Vilson oduglovačio sa priznanjem novostvorene države KSHS zbog protivljenja na način kako je obavljeno „ujedinjenje“ Crne Gore sa Srbijom. <h2>NEČASNA I ŠPORKA RABOTA</h2> A evo malo pikanterije. Suočen sa energičnim stavom francuske vlade, kao i stavovima Engleske i Italije, kralj Nikola je odustao od namjere da otputuje u Crnu Goru, ali je izrazio želju, da dobije izvjesne garancije savezničkih vlada za sebe. Taj je zahtjev prihvaćen, pa mu je francuska vlada saopštila da će francuske trupe, kada uđu u Crnu Goru, poštovati legalne vlasti kralja Nikole, a da će vojne vlasti, koje okupiraju zemlju, upravljati u ime kraljevo. Kralj se plašio da bi Srbi i njihove pristalice mogli da koriste bijedu u zemlji i odsustvo viđenijih ljudi, koji su svi internirani, što bi bilo spriječeno njegovim prisustvom u zemlji, zato je i želio da tamo otputuje. Francuski premijer Poenkare je na kraljevo pismo već 24. novembra odgovorio: „...Prisustvo savezničkih trupa, pomoć koju će pružiti stanovnicima doprinijeće nesumnjivo da se ubrza taj trenutak koji Vaše Veličanstvo od srca želi. Čim on bude došao, vlada Republike će biti srećna, Gospodaru, da olakša Vaš povratak“. Tog istog dana, 24. oktobra 1918. godine, kada je Poenkare pisao navedene riječi, počela je da zasjeda tzv. Podgorička skupština, koja će - ne bez žmurenja Francuske na nasilje srpske vojske i nelegalne izbore - donijeti odluku o detronizaciji kralja Nikole i ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Eto toliko Dario, o pokvarenosti i nečasnosti, koju promovišete kao vrijednosni sistem uz fakinsku i prećutnu saglasnost prvog čovjeka Vlade Crne Gore, kojem ne smeta što Dario u ime naaaaaroda proglašava imena mostova imenima zlikovaca Crne Gore. Što zna seljo što su seoska posla, a što je temelj svake države? Kako to može znati čovjek koji ne zna što je ponos i da je laž nečasna i šporka rabota?! Ne znam da li je ime Daria Vraneša u mladosti prouzrokovalo određenu vrstu kompleksa i potrebe da se „opere“ da je „pravovjeran“ time što će biti „veći Papa od Pape“, ali njegovo ponašanje i izjave poodavno traže adekvatan odgovor države ili makar onih koji ga održavaju na vlasti u Pljevljima. Erik Hobsbaum konstatuje da „istorija prestaje da bude od koristi baš u trenutku kada nam je najpotrebnija“. Dario Vraneš je pravi primjer pretvaranja istorije u „proizvodnju maka za heroinske zavisnike“, što bi rekao jedan poznati sociolog. Po principu koji definiše Orvel u djelu „Kultura sjećanja“, „ko kontroliše prošlost, kontroliše i budućnost“, Dario se dao u dilovanje laži, trujući praznoglavost i neznavenost.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251206201232_7c1275014ef7ea1818f706e4057e0a92bacaa218507186b55be4ce201c2533da" data-rendition-name="original" width="671" height="387" loading="lazy" alt="Vudrou Vilson"><figcaption>Vudrou Vilson</figcaption></figure>  Osnovni instituti socijalizacije (porodica, škola, masovni mediji, državni autoriteti, sistem obrazovanja, političke partije, vjerske zajednice itd.) su ti koji prenose informacije o prošlosti i promovišu zajedništvo u budućnosti. Ukoliko ne postoje izgrađene institucije ili ukoliko ne rade valjano svoj posao, tada imamo neintegrisanu političku zajednicu, unutrašnje suprotstavljenosti i nemogućnost ostvarenja pojedinačnih i zajedničkih interesa unutar ili uz pomoć te zajednice. Za svaku kolektivnu identifikaciju su potrebni masovni mediji (štampa, televizija, film...) i sistem obrazovanja koji doprinose idealizaciji, očuvanju i širenju identiteta, homogenizaciji, ali i podstiču pojedince da kao politički subjekti učestvuju u procesima zaštite i promocije javnog interesa, što, prema Jirgenu Habermasu, pretpostavlja građanski identitet. <h2> REVIZIJA ISTORIJE</h2> Prećerano bi bilo reći da je sadašnja vlast u Crnoj Gori, kao rezultat promjene na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020, isključivo mjera lošeg rada prethodne vlasti. Da bi jedna vlast uspješno gradila društvo koje bi poistovjetilo sopstveni interes sa interesom države u kojoj stiču egzistenciju, ona bi morala imati suvereni uticaj na građane putem obrazovnog, medijskog i naučnog sistema, bez značajnijeg upliva sa strane, koji bi obesmišljavao te napore. Umjesto da suvereno vlada svojim prostorom, Crna Gora više liči na zemlju otvorenu na epidemije izvana tuđeg virusa identiteta, bez obrazovnih i naučnih kapaciteta koji bi se učinkovito suprotstavili takvoj vrsti zaraze, jer je očito da su i sami većinom žrtve te zaraze. Istina je da su „predavgustovske“ vlasti malo vodile računa o svim oblastima koje utiču na odnos građana prema državi u kojoj žive, njenoj prošlosti, baštini, jednom riječju posebnosti koja je izrodila njeno milenijumsko trajanje i u svijetu sveopšti imidž slobodarske tradicije. Posebno je začuđujuća naivnost u odnosu na značaj i uticaj crkve, obzirom na sklonost njenih pacijenata na nekritičko prihvatanje magle koju im prodaju i njenu političku, imperijalnu ulogu u sprezi sa matičnom državom, koju ne skrivaju ni oni, ni političke „elite“ zemlje iz koje dolaze. Osoba čije ime bih rado preskočio, u jednom političkom talk show reče da najmanje jedna trećina sadašnje vlasti pripada ideologiji devedesetih prošlog vijeka, koji baštine ideologiju četničke „homogene Srbije“ i „herojstva“ Ratka Mladića i Radovana Karadžića. „Malo je kume“, što bi rekao jedan od aktera kultnog filma „Lepa sela lepo gore“. Nažalost, u sadašnjim vlastima, isključujući možda Bošnjake u dijelu lažne povijesti, posebno iz vremena od prije 85 godina, većina svoj novoantikomunizam, kojim mnogi peru svoje SKJ biografije, dokazuju revizijom istorije i proglašavanjem saradnika fašista antifašistima. Za takvo nešto njima su uvijek dovoljne bapske priče, dok su im istorijski dokazi uvijek komunistički falsifikati, bez obzira što su njihovi izvori autentični arhivi okupatorskih vojski, poznatih po preciznosti vođenja dokumentacije iz svojih ratnih pohoda. Ne bih se još jednom bavio Pavlom Đurišićem, već sam dovoljno naveo italijanskih izvora o ugovorima koje je sačinjavao sa italijanskom brigadom Venecija i njenim komandantom, hapšenjem od strane Njemaca, razlozima za to, načinom kako se obreo kod Hermana Nojbahera, specijalnog Hitlerovog izaslanika za Balkan, njegovim dogovorom sa Nojbaherom da dobije od Njemaca naoružanje za 5.000 boraca, o Hitlerovom gvozdenom krstu koji je dobio za zasluge za saradnju sa fašističkim okupatorom, o saradnji sa Sekulom Drljevićem i prevarom kojom je izigrao dogovor sa ustašama iz NDH, zbog čega je platio glavom. Pisao sam o njegovim žrtvama iz 1943: Musić M. Begiji (rođena 1943), Šljivo M. Hajriji (1943), Šljuka Š. Emi (1943), Moćević J. Simbuli, (1943) Moćević M. Đuzidi (1943), Čorbo L. Latifi (1943), Musić S. Hajru (1943), Mašović A. Elmasi (1943), Kelemiš J. Rašidu (1943), Sijamić R. Zumri (1943), Mašović DŽ. Hazbiji (1943), Šatara M. Nuri (1943), Hekalo M. Muradifu (1943)... svi zaklani u kolijevkama! FRANCUSKI MEDIJI Zaista mi je smiješno da jedan električar, sa imidžom sijalice, kojeg su nakardni sistem izbora i politička nedoraslost crnogorskog naroda, doveli na mjesto ministra, bivši član SKJ, pokušava da relativizuje činjenice u vezi Pavla Đurišića. Umjesto da se radikalno obračunaju sa revizijom istorije od strane Crkve Srbije, oni slijede njihovu naopaku ideologiju, vjerujući da je glas crkve glas boga. Ako postoji crkva koja je antiteza hrišćanske doktrine, to je Crkva Srbije. Kao da treba biti teološki genije da bi se shvatilo da je svetosavlje jeretičko učenje, potpuno suprotno hrišćanskoj dogmi i jevanđeljima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251206201232_b4843c6415e6e4c8e61d9f3b91861064797409b12f2d864e4e60bb7f7e0b2218" data-rendition-name="original" width="4410" height="2934" loading="lazy" alt="Francuzi kralju Nikoli"><figcaption>Francuzi kralju Nikoli</figcaption></figure>  Završićemo opet francuskim medijima: „Časopis Annainac des Nationalitės, broj 18,19, od 20. septembra 1918. pod naslovom La vraie Yougoslavie, donosi članak sa potpisom Un Yougoslave: Krupne izmjene je donio veliki rat svima, naročito na jugu Evrope. I Srbija i Crna Gora u svojim ratnim proklamacijama od 1914. istakle su kao glavni cilj oslobođenje svih Jugoslovena. Međutim, jula 1917. srpska vlada objavila je tzv. Krfsku deklaraciju, kojom ište ujedinjenje svega jugoslovenstva pod Karađorđevićima, dakle monarhiju, i to bez prethodnog pristanka cijelog naroda. Zbog toga je krfski pakt izazvao otpor u velikom dijelu nove demokratije jugoslovenske, kako u Evropi, tako i u Americi. Usljed toga je jugoslovenska demokratija uskratila svoj pristanak na krfski pakt, kome je glavni cilj proširenje države Srbije i izlazak na more. Jugoslovenska demokratija ima, međutim, mnogo širi vidokrug. Srbija i Crna Gora jesu tek jedna trećina cijelog Južnog Slovenstva. Usljed toga je nastao nesporazum među Jugoslovenima i, naročito, borba protiv Crne Gore, koja počinje bivati opasna po budućnost Jugoslavije. Otud se pojavila među samim Jugoslovenima. Otud se pojavila ideja federalizma kao jedina koja će moći donijeti sile“. Isti časopis, u svom 20-tom broju od 15. oktobra, u članku pod nazivom Les intrignes et La vėrite A propos du Montenegro, donosi, ukratko, cio istorijat kampanje koja se od 1903. sistematski vodi protiv crnogorske države. „Dva su sredstva upotrebljavana: štampa i teror (bombe, zavjere). Otkako se crnogorska vlada nalazi na tuđem zemljištu udarilo se u klevetanje i intrige. Po svaku cijenu valjalo je Crnu Goru predstaviti kao reakcionarnu, u unutrašnjoj, a kao antinacionalnu u spoljnoj politici. Djela crnogorske vlade dokazuju, međutim, sve obratno! Neprijatelji Crne Gore pokazali su najveći bijes baš onda kad je Kralj Nikola dao zemlji Ustav na široko demokratskoj osnovi. Vidi se da njima nije stalo do unutrašnje politike crnogorske, nego do - nečega sasvim drugog! Što se tiče spoljne politike klevetnici kleveću mada je Kralj Nikola 1912. prvi oglasio rat Turskoj, i mada je 1914. prvi oglasio rat Austriji i pritekao Srbiji u pomoć! 'Izdao je' vele 'Saveznike 1915'. Međutim crnogorska vojska spasla je srbijansku vojsku od konačne propasti, jer je osigurala odstupnicu. Crnogorci su vazda spremni sve odnosne dokaze podnijeti istražnoj međunarodnoj komisiji na uvid i presudu, jer znaju da se nemaju česa bojati od pravednog suda. Ne, ne, cijelom klevetanju je bila cilj to, da se uništi jedan konkurent koji smeta imperijalizmu izvjesnih vlasnika balkanskih. Kad bi odnosna dokumenta iznijela na javnost, to bi bila jedna crna stranica među svijetlim stranicama ovoga rata“.

Istorija kao mak za heroinske zavisnike

Prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. tadašnji uposlenik Službe hitne pomoći u Pljevljima, ljekar Dario Vraneš automobilom je sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, snimali su ga mobilnim telefonom, a uzrujani glas na snimku vikao: „Dolaze Turci“.
- Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FlL6VqAoFPd8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Čuje se i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“...
Vraneš nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa.
Već skoro tri godine Dario Vraneš je predsjednik pljevaljske opštine. Predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.
Dario Vraneš je opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...
Predsjednik Opštine Pljevlja od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića.
Na društvenoj mreži Instagram imao je i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“...
U jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...
Na poziv predsjednika Udruženja Pljevljaka u Sarajevu Alena Sulejmanovića predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš prisustvovao je tradicionalnoj manifestaciji Veče Pljevljaka u Sarajevu. Javnost je o tome, direktno sa večere, 6. decembra, objavom na mreži Instagram, izvijestio Vraneš.
Turke, u objavi, nije pominjao.
Na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Od domaćina skupa Alena Sulejmanovića pokušali smo da saznamo koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu da bude gost na večeri Pljevljaka koji žive u Sarajevu, ali smo ostali bez odgovora.
Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“.

VIDEO: „Dario u Sarajevu“

Nakon više od deset mjeseci svakodnevnih protesta na Kruševom Ždrijelu, građani Cetinja odlučili su da privremeno obustave blokade saobraćaja na dijelu magistralnog puta Cetinje–Podgorica. Kako je za Antenu M kazala majka i baba žrtava masakra na Medovini, Vesna Pejović, tu odluku su donijeli iz korektnosti prema v.d. direktoru Uprave policije Lazaru Šćepanoviću, koji je, kako dodaje, napravio prvi korak.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fprivremeno-obustavljene-blokade-na-krusevom-zdrijelu-nasa-mala-pobjeda-tek-korak-ka-onome-sto-ce-se-desiti-kroz-sudske-i-druge-procese&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Gospodin Lazar Šćepanović je izašao u susret i mi znamo da on nije mogao ništa više da učini osim onog što je u njegovoj nadležnosti. Sada pratimo usvajanje Markovog i Mašanovog zakona i kako će ići proces suđenja, koje je u toku. 25. decembra imamo sad opet ročište u vezi sa neoduzimanjem oružja nepomenika. Brđanina i Adžića nećemo izostaviti odgovornosti jer se ide predaleko i ići ćemo do kraja. Da zna Crna Gora da ih je, osim Borilovića, i država ubila. Ako bude se to i dalje zabušavalo ili ako suđenje ne bude onako kako treba, ako svi ne budu zatvorom sankcionisani, mi nećemo odustati. Ako može čovjek da ubere pet metara drva i da se zatvori, može i taj koji je oružje dao i napravio se masakr - poručila je Pejović.
Pejović kaže da će ih sjutra primiti i šef delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler.
Razumije, dodaje, i nezadovoljstvo građana zbog blokada saobraćaja, ali naglašava da će to biti jedini način da se postigne pravda i obezbijedi bezbjednost za sve građane Crne Gore.
- Iako se svi bune, iako se svi ljute, mi moramo do pravde nekako doći. Ja ne tražim ništa. Ako sam ja mogla da se izborim i izmučim s ovim mojim mukama i da stojim na Kruševom Ždrijelu deset mjeseci, moraće nešto da urade zbog bezbjednosti drugih, zbog druge djece, zbog bezbjednosti drugog naroda. U ovoj pravnoj državi se mora primjenjivati zakon - zaključila je Pejović.

Pejović: Sjutra će nas primiti Satler, ako se bude zabušavalo i ne bude zatvorskih kazni - nećemo odustati

Predsjednik Opštine Berane Đole Lutovac u razgovoru za portal ETV govori o važnim temama: &nbsp;životu građana i odlazak mladih, dugu opštine i finansijskoj disciplini, značaju auto-puta, situaciji oko spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, sudbini Autobuske stanice, ali govori i o kapitalnim projektima koji mijenjaju urbanu sliku grada. <h2>Stabilizacija tržišta rada i povratak mladih</h2> Portal ETV: Kako danas žive građani Berana? Da li napuštaju grad ili ostaju na svojim ognjištima? Koliko je trenutno nezaposlenih? LUTOVAC: Građani Berana žive u sredini koja se ubrzano mijenja. Posljednjih godinu dana bilježimo stabilizaciju tržišta rada i smanjenje broja nezaposlenih, prije svega zahvaljujući novim projektima, investicijama i rastu privatnog sektora. Istina je da dio mladih odlazi radi školovanja i profesionalnog napretka, ali jednako tako vidimo i povratak ljudi koji žele da rade i žive u Beranama. Naš posao je da stvorimo uslove da se ovdje ostaje — kroz bolju infrastrukturu, stabilne servise i otvaranje novih radnih mjesta.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024111615114_0b4b946a0992ebb65b53bb129c6aac1b7e0542a1494f97d6add27630125e6950" data-rendition-name="original" width="768" height="512" loading="lazy" alt="Berane"> <figcaption>Berane(Photo: Montenegro Tourist Service)</figcaption> </figure>  <h2>Auto-put otvara novu razvojnu fazu</h2> Portal ETV: Šta će Beranama donijeti izgradnja dionice auto-puta? Da li to otvara vrata daljem razvoju i na koji način? LUTOVAC: Auto-put je strateška šansa. Saobraćajno povezivanje znači bržu komunikaciju sa Podgoricom, aerodromima i tržištima, što je preduslov za razvoj privrede, turizma i logistike. Veća dostupnost čini Berane atraktivnijim investitorima, a građanima pruža bolje uslove za život. To je početak jedne nove razvojne faze našeg grada. <h2>Finansijska disciplina i stabilno poslovanje</h2> Portal ETV: Koliki je dug Opštine Berane? Prema kome postoji dug i kako se on servisira? LUTOVAC: Opština Berane redovno izvršava sve obaveze i servisira postojeće dugove u skladu sa zakonom i usvojenom dinamikom. Prioritet nam je finansijska stabilnost i uredno poslovanje, zbog čega smo strogo disciplinovani kada je u pitanju javna potrošnja. Dugovanja iz ranijih godina uglavnom se odnose na poreze i doprinose, a tekuće obaveze se izmiruju redovno. Dug je ostao na nivou sa početka godine — malo iznad 18 miliona eura — a očekujemo zakonsko rješenje koje će omogućiti njegovo osjetno smanjenje. Takođe, uvećali smo imovinu Opštine za više od milion eura. <h2>Opština nema veze sa spomenikom Đurišiću</h2> Portal ETV: Berane su nedavno postale epicentar dešavanja zbog spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću. Kako se tumači takva epizoda i da li ste Vi odgovorni za nemile događaje koji su uslijedili? LUTOVAC: Opština Berane je institucija koja poštuje zakon i Ustav Crne Gore. Svi događaji koji su se desili bili su van institucionalnog okvira, a lokalna uprava nije bila involvirana u aktivnosti te vrste. Naša pozicija je jasna: grad mora ostati prostor stabilnosti, suživota i razvoja. Fokusirani smo na projekte i na kvalitetan život građana, a ne na teme koje dijele društvo.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250807120840_e432c094d6b32870edabbda085a59f08bb5ce2ef11061743b6616a577420fa81" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić"> <figcaption>Spomenik Pavlu Đurišiću(Photo: Pobjeda)</figcaption> </figure>  <h2>Autobuska stanica ostaje na istoj lokaciji — slijedi rekonstrukcija</h2> Portal ETV: Najavili ste rješavanje problema Autobuske stanice. Šta je do sada urađeno? LUTOVAC: Opština Berane je već preduzela niz konkretnih aktivnosti. U toku je izrada dokumentacije za osnivanje opštinskog preduzeća koje će upravljati stanicom. Izvršeno je statičko ispitivanje prenosačkog dijela objekta, koje je pokazalo da konstrukcija nije stabilna, pa je taj dio uklonjen. Trenutno se izrađuje projektna dokumentacija za njegovu rekonstrukciju. Sprovode se sve neophodne administrativne procedure, a donijeta je odluka da Autobuska stanica ostaje na postojećoj lokaciji, uz faznu sanaciju i unapređenje prostora. <h2>Kapitalni projekti</h2> Portal ETV: Na kojim razvojnim projektima radite? Šta novo planirate za građane? LUTOVAC: Opština Berane realizuje i priprema čitav niz kapitalnih projekata koji će unaprijediti saobraćaj, komunalnu infrastrukturu i kvalitet života građana. <h3>Veliki projekti za 2026. godinu:</h3> <ul> <li>Rekonstrukcija Luške ulice – 5,5 miliona eura</li> <li>Izgradnja gradske pijace – 5 miliona eura</li> <li>Rekonstrukcija magistralnog puta kroz Budimlju – preko 1 milion eura</li> <li>Izgradnja ulice koja povezuje zaobilaznicu i IDEA market – iz kapitalnog budžeta Opštine</li> </ul> Radovi planirani i započeti u 2025. godini: <ul> <li>Nastavak izgradnje obilaznice i regulacija rijeke Makve – 3,5 miliona eura</li> <li>Dapsićko–Polički vodovod i vodovod Zagrad – oko 1 milion eura</li> </ul> U pripremi: <ul> <li>javna garaža,</li> <li>rekonstrukcija ulica u Novom naselju,</li> <li>nove investicije za koje se priprema projektno-tehnička dokumentacija.</li> </ul> Sve ove aktivnosti dio su šire strategije modernizacije grada, a cilj je da građane Berana u narednom periodu obradujemo novim, vidljivim i kvalitetnim rezultatima.

Tag: bogdan-bozovic