Oglasila se organizovana grupa koja se predstavlja kao Mitropolija crnogorsko-primorska da pozove nadležne organe kako biše reagovali povodom navodnoga rasizma, šovinizma, diskriminacije i antisrpske i anticrkvene i mržnje trojice profesora "jedne cetinjske vanuniverzitetske visokoškolske ustanove" izbjegavajući da napišu puni naziv te ustanove jer bi tada vjerovatno sa stanovišta svetosavlja zapali u jeres napisavši *crnogorski jezik*.&nbsp;
Za razliku od njih, mi navodimo tačan naziv njihove organizovane klerikalne grupe - Mitropolija crnogorsko-primorska, ne objašnjavajući nonsens toga naziva jer je i Crnogorsko primorje valjda dio Crne Gore.
Kao i obično, pisci saopštenja organizacije koja se potpisuje kao MCP zaobilaze istinu, manipulišu i konstruišu alternativne svjetove u kojima su navodno oni diskriminisani i izloženi aparthejdu. Niko nije osporio bilo čije pravo da, recimo, koristi Državni arhiv. Ovđe je posrijedi nešto drugo.&nbsp;
Umjesto da se, primjera radi, kroz program za stručno osposobljavanje u transparentnoj proceduri obezbijedi zainteresovanima sticanje znanja i vještina za obavljanje arhivskoga posla, ovđe se jedna organizacija koja pritom u svojem djelovanju dokazuje antidržavni (a i anticrkveni) karakter stavlja iznad zakona, i to kao jedina organizacija čijim emisarima Državni arhiv u netransparentnoj proceduri, samo na osnovu samovolje direktora, omogućava pristup i rad u Arhivu. Time se toj organizaciji daje višak prava koja drugima nijesu dostupna.
Pokušavajući da pakt koji su sklopili s direktorom Državnoga arhiva Crne Gore prikažu kao sasvim običnu saradnju, oni u odavno razrađenome maniru nastoje dehumanizovati i zastrašiti svoje kritičare jer - svima je to jasno - moć je u njihovim rukama. A kad gođ su svetosavci došli do moći, oni su tu moć i javno demonstrirali - nekad s Arkanom ispred manastira, nekad s mašinkama i tenkovima, a u novije doba i suzavcima, gumenim mecima i šok bombama kao u slučaju ustoličenja šefa organizovane "crnogorsko-primorske" grupe o kojoj je riječ.
No da vrnemo raspravu u tok iz kojega je potekla, a iz kojega bi MCP htjela da je izmjesti. Direktor Državnoga arhiva Crne Gore zloupotrijebio je svoju moć i dopuštio volonterski angažman popovima organizovane grupe koja se oglasila. Aferim mu! Kako smo i ranije kazali, mi nemamo ingerencija da ga u tome spriječimo.&nbsp;
Imamo, međutim, slobodu da popovima volonterima preporučimo da koristeći se fondovima Državnoga arhiva pokušaju rasvijetliti ulogu MCP u Drugom svjetskom ratu, doprinos njihovih prethodnika antifašističkoj narodnooslobodilačkoj borbi te zasluge onih koji su u novije doba stekli status svetaca u SPC, poput Joanikija Lipovca, Popa Mace, Popa Šiljka i sličnih podvižnika koje je ta organizacija podnjivila.
Do tada upućujemo MCP da se pozabavi slučajevima seksualnoga zlostavljanja u svojim redovima, poput onoga o kojemu su mediji danas izvijestili.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Odgovor Mitropoliji crnogorsko-primorskoj

Grupacija nastala u aktu protivprirodnog bluda staljinizma i velikosrpskog fašizma čiji je viđeni potrčko aktuelni direktor DACG nije slučajno pregla da poklopi bezbjednosni sistem Crne Gore, kazali su dekan na Faluketetu za crnogorski jezik i književnost Aleksandar Radoman, prodekan Adnan Čirgić i profesor Boban Batrićević odgovarajući na prozivke direktora Državnog arhiva Crne Gore Danila Mrvaljevića.
Mrvaljević je na mreži Fejsbuk Radomana, Čirgića i Batrićevića oslovio s “babetine”, te dodao da mu je drago da "idu trojica na njega" jer "pojedinačno nijesu dorasli".&nbsp;
Reagovanje Čirgića, Radomana i Batrićevića prenosimo u cjelosti:&nbsp;
Da nije bilo najnovijeg Fejsbuk izbljuvka direktora Državnoga arhiva Crne Gore, pitanje na osnovu kojih referenci je izabran na tu poziciju i dalje bi bilo misterija. Novo javno uneređivanje direktora DACG razriješilo je tu misteriju. A evo o čemu je riječ. Grupacija nastala u aktu protivprirodnog bluda staljinizma i velikosrpskog fašizma čiji je viđeni potrčko aktuelni direktor DACG nije slučajno pregla da poklopi bezbjednosni sistem Crne Gore.&nbsp;
U toj misiji po svoj prilici im se logičnim učinilo da tom sistemu neizostavno mora pripadati i Državni arhiv. Jer čemu bi ti vražji arhivi inače služili do da čuvaju neke tajne. Što bi bio smisao arhivistike ako ne da čuva i pothranjuje konspirativne spise koji u datom momentu mogu poslužiti da se neko kompromituje i difamira. Od ekipice koju krase sumnjive diplome i odsustvo radnog staža u bilo kom poslu a objedinjava je patološki resentiman i mržnja prema 2006. godini, bilo bi nepravedno očekivati da išta drugo i misle o arhivu.
E tu dolazimo do pitanja referenci našeg direktora. Ako je arhiv mjesto đe se pohranjuju tajne i kuvaju intrige ko bi mogao biti bolji direktor arhiva od lokalne mutikaše. Otud njegov ispljuvak počinje s babetinama, nastavlja glasinama, vrhuni prijetnjama (u maniru B. B. - imamo saznanja, bolje da ih ne obznanimo) i okončava pljuvačinom. Pritom okađen doktrinom poltrona aktuelnog režima o svetoj i moralnoj borbi protiv bivše vlasti. Samo s ljudima koji nikad nijesu bili dio niti jedne vlasti. Ostavljamo stoga direktora i kolektivno i individualno da bazdi u svom budžaku intriga i mržnje okružen ekipom najbizarnijih i najbesprizornijih tipova koje je crnogorska politika ikad viđela saglasni s njim u jednom - u moru ližisana aktuelnog režima zbilja nije ničim zamiritao da ga izdvojimo.
Što se pak tiče onoga da mu je drago što trojica idu na njega, da bude jasno: nijedan od nas ne ide na njega. Nijesmo mi muve pa da idemo na Danila Mrvaljevića.
Javnost ćemo pošteđeti dalje polemike s direktorom DACG jer nam namjera nije ni bila da s njime polemišemo no da ga pozovemo, u vezi sa saopštenjem grupe građana, da se priśeti dužnosti direktora državne ustanove koja mu je povjerena. Budući da je svojom pisanijom potvrdio sve ono što svo Cetinje o njemu misli, nema razloga da se dalje glibamo. Nemamo ingerencija da ga spriječimo u njegovim očitim izdajničkim namjerama.
Adnan Čirgić
Boban Batrićević
Aleksandar Radoman

Ko o čemu - kanavaca o moralu

Da je grupa građana Cetinja rasvijetlila namjere kolaboracije Državnoga arhiva Crne Gore s organizovanom svetosavskom grupom iz Cetinjskoga manastira, potvrdio je u svome demantiju krpom i bradom direktor Državnoga arhiva Crne Gore Danilo Mrvaljević.
Premda smo u obraćanju, povodom saopštenja grupe građana Cetinja, na kraju ostavili nadu da bi direktor Arhiva ipak mogao svome partijskom identitetu nadrediti onaj nacionalni i profesionalni, on je jučerašnjim demantijem pokazao da je beznadežan slučaj.
Šepureći se nekakvim dostignućima taj je slučaj optužio FCJK da za njegova mandata nijesu ponudili nikakav zajednički projekat instituciji koju on predvodi. Naravno da nijesmo jer izvan protokolarnih obaveza FCJK ne sarađuje niti će sarađivati s velikosrpskim kolaborantima.
Mrvaljević veli kako nije potpisao nikakav ugovor sa SPC nego je riječ o otvaranju vrata za volontiranje nekakvih arhivista iz SPC. Dakle, otvorio je vrata Državnoga arhiva Crne Gore onima što ovih dana skrivaju kip Pavla Đurišića kao što su prije 90-ih godina gostili i skrivali razne četničke zlikovce od Arkana do Radovana Karadžića. S takvima mi ne možemo imati zajedničkih projekata.
Doživljavajući DACG po modelu "Arhiv - to sam ja", Danilo Mrvaljević je svoju viziju ustanove projektovao i na nas koji se nijesmo obratili javnosti u ime FCJK no kao slobodni građani, u sopstveno ime.
Zaludu se Mrvaljević muči da naš tekst prikaže kao optužbe na račun zapošljenih u Arhivu. Zna se ko je, po nesreći crnogorske arhivistike, glava krovne arhivske institucije u Crnoj Gori. Ni crna joj krpa ne može pokrit sramotu.
Kad ga mi napadamo, veli Mrvaljević, onda je siguran da je na dobrome putu. Put onih s kojima Mrvaljević polemiše osvijetljen je lučom crnogorskoga slobodarstva. Na putu gdina Mrvaljevića svijetlo ćoruša Jovana Markuša.

Kanavaca kao sudbina

Beogradski službenici u Crnoj Gori, i oni u mantijama i oni u civilu, mora da su procijenili da više nema potrebe da se doma ukrivaju da im je cilj revitalizacija fašističkih i kvislinških pokreta iz sredine XX vijeka.
Dok Andrija Mandić na inostranim susretima još uvijek divani o evropskome putu Crne Gore, uz domaći aneks "ali dostojanstveno" i "uspravne kičme", očita je procjena da je biračko tijelo toliko sluđeno i neznaveno da ne samo da neće reagovati na ponižavanje antifašističkih tekovina no ni na ponižavanje slobodarske tradicije a i slobode uopšte.
Kako drugačije shvatiti procesuiranje ljudi s mirnih građanskih protesta te kriminalizaciju slobode javno izgovorene riječi i šikaniranje urednika nezavisnih medija, poput jučerašnjega saslušavanja Tinke Đuranović i telefonskoga poziva na tužilačko saslušanje Draška Đuranovića.
Dok je slučaj Milivoja Katnića još poodavno razotkrio da je crnogorsko tužilaštvo postalo servis vlasti koja se sadistički sveti čovjeku koji je prije nekoliko godina razotkrio zavjereničku i veleizdajničku ulogu onoga u čijim je rukama cjelokupna državna vlast, jučerašnji poziv Policije, po nalogu Tužilaštva, Predragu Boljeviću i Veselinu Raduloviću na saslušanje povodom govora mržnje iskazanoga kroz transparent "Ustaše i četnici, zajedno ste bježali" potvrda je metastaze velikosrpstva i fašizma u Crnoj Gori.
Ko išta zna nije mu nepoznato da su ta dva zločinačka kvislinška pokreta, iza kojih stoje klanja, masovna ubijanja, etnička čišćenja i zvjerski ratni zločini, djelovala kao nacističko-fašistička posluga na teritoriji bivše Jugoslavije ubijajući ne samo oslobodilačku partizansku vojsku no i nejač i civile.
Ko išta zna o Drugome svjetskome ratu nije mu nepoznato da se ta zločinačka banda kukavički povukla krajem rata tražeći spas kod "saveznika", a zapravo povlačeći se kao prirepak nacističke vojske, te da je u toj bježaniji bilo i paktiranja i saradnje. (Na stranu to što je u njihovim kolonama bilo i onih koji nijesu krvavili ruke i koji su bježali zbog lokalnih neprilika, a kroz čije primjere relativizatori istorije žele prikazati četnike kao nevine žrtve partizana i komunista. Ovđe je riječ o četničkome i o ustaškome pokretu.)
Dakle, u transparentu koji su gospoda Boljević i Radulović okačili povodom jučerašnjega protesta na Gorici nema ništa sporno. U njemu je lapidarno iskazana konačna istina o okupatorskim slugama iz Drugoga svjetskoga rata.
Umjesto da se Tužilaštvo i Policija bave porukama mržnje koje svakodnevno serviraju beogradski službenici u civilu i u mantijama, umjesto da se bavi povampirenjem četništva koje je sinonim za zločin na crnogorskome prostoru, umjesto da potraži kip Pavla Đurišića i prizove pravdi sve one koji ga promovišu kao heroja, oni slijede agendu Srpske crkve u Crnoj Gori, čiju je predvodnik u toku Drugoga svjetskoga rata klicao dučeu i fireru, a čiji je aktuelni predvodnik po ugledu na njega takvoga odabrao svoje duhovno ime, oni siju strah saslušanjima, privođenjima, biber sprejom i dimnim bombama onima koji Crnu Gore žele viđeti kao slobodno, prosperitetno, antifašističko, evropsko, građansko i pluralno društvo.
Da, ustaše i četnici, zajedno ste bježali. Da, sudeći po kipu Pavla Đurišića koji i danas bježi, bježanija je imanentna četnicima kad im se pokažu zubi.
Pozivamo stoga crnogorske građane da preplave društvene mreže porukom naših navijača: "Ustaše i četnici, zajedno ste bježali". A onda neka nas pozovu na saslušanja i neka se uvjere da imamo što da im kažemo.

Imaju li Tužilaštvo i Policija dokaz da kvislinzi nijesu bježali nakon '44?

Crna Gora je danas zemlja koja ima velikih bezbjednosnih problema - ocijenio je istoričar i profesor na Fakultetu za crnogorski jezik (FCJK) Boban Batrićević.
On je u Drugačijoj radio vezi kazao da je ključni problem to što Demokrate zloupotrebljavaju policijski sektor i prave od njega platformu koja će da se obračunava sa kritički nastrojenim intelektualcima, građanskim aktivistima i novinarima.
- Smatram da je, pored svih problema koje Crna Gora ima, veliki problem i Demokratska Crna Gora, jer je ta partija ekstenzija jedne opasne politike na Balkanu i ta partija Crnu Goru vodi u propast - ističe Batrićević.
Riječ je, kaže, o grupi fanatika, a dovoljno je, dodaje, pogledati pojedine lidere te partije, koji pokrivaju najviše državne funkcije.
- Vi ćete naići na osobe poput izvjesnog Borisa Bogdanovića. Ovaj čovjek iz svojih narativa koje produkuje liči na Ensta Rema, dakle na jednu terorističku organizaciju nacističke Njemačke koja je progonila svoje neprijatelje. Pogledajte slast sa kojom je on proslavljao maltretiranje turskih građana u Crnoj Gori, pogledajte slast s kojom napada nezavisne novinare. Ako pogledate gospodina Koprivicu, vidi se da je sticao obrazovanje na slavama, liči na onog najstarijeg za trpezom koji priča kako je Vojislav Šešelj doktorirao u 24. godini i rekao Titu 'kuc-kuc doktore, evo ti ga majstore'. Kad pogledate gospodina Šaranovića, vidi se da je to produkt SNP-a, onog najgoreg. On se rodio stariji nego što je danas. I ta kamarila vodi bezbjednosni sektor! Pa možete li da zamislite da Crnu Goru neko napadne i da je ministar odbrane gospodin Krapović? - navodi Batrićević.
Habitus Demokrata je politika pokušaja zavođenja straha među onima koji se bune, ocjenjuje Batrićević i dodaje da su to naslijedili od SNP-a. Suština je ista, samo su mu, kaže, dali novu retoričku formu.
Na Zapadu je, ističe, jasno šta se u Crnoj Gori dešava, i mi ćemo ući u EU jer je to potrebno upravo EU. Naš najveći problem je, naglašava Batrićević, kako crnogorsko nacionalno pitanje postaviti kao pitanje evropske bezbjednosti. Stub evropske politike u Crnoj Gori je, pojašnjava, crnogorska nacija.
- Jer oni, nacionalni Crnogorci, najdominantnije to vide kao perspektivu zemlje. Naravno, sa ostalim narodima koji tu žive, ali ovdje supstancu nosi taj narod koji je najbrojniji. Taj narod iz popisa u popis postaje najugroženiji. Jer nijedna nacionalna skupina u Crnoj Gori nema toliki pad u procentima. To se gotovo prepolovljava i to je katastrofa. Ako shvatite ko raste i onda pogledate kako stoji taj nacionalni korpus u odnosima prema vrijednostima Evrope, prema vrijednostima zapadnih demokratija, prema vrijednostima NATO-a, vi ćete shvatiti, zapravo, da gubite osnovno proevropski tkivo. Jer ako nema građana koji će da iznose tu ideju, nema onda perspektive - naglašava naš sagovornik.
Srpskom korpusu političkih stranaka u Crnoj Gori je interes da zemlju unište i zloupotrijebe je za velikosrpsku politiku.
- Sada je pitanje, mogu li oni to raditi ako Crna Gora uđe u EU? Ja kažem da mogu. A kako mogu? Zato što kad Mandić kaže da je za ulazak Crne Gore u Evropsku uniju, on drugim rječima kaže da je on za EU u kojoj prevladavaju AFD, Orban, Fico. I tu dolazimo do odgovora. To je isti Andrija Mandić kao 2016. ili 1999, kad se borio protiv NATO-a. To je isti Mandić koji je pekao prasad ispred Skupštine i palio zastave, ali nije ista retorika Andrije Mandića. To je ključ. On je jednostavno naučio da se utiša i to ga razlikuje od bratije iz njegove ili koalicionih partija. Jer on, za razliku od njih, umije samo da zaćuti kad treba i da čuje savjete mlađih političara iz njegovog okruženja. A ti mlađi političari su ga naučili da nije pametno govoriti onako kako je govorio do 2022, već da može isto to što on politički želi ostvariti samo sa mekšom retorikom - pojašnjava sagovornik Antene M.
Alarmantno je, naglašava Batrićević, stanje povodom opstanka crnogorske nacije i to, dodaje, mora biti ključni prioritet u narednom periodu. A rješenje leži, uvjeren je, u organizovanju Crnogorskog kongresa.
- Ne u onom smislu koji bi doveo do etnofederalizacije Crne Gore ili koji bi poremetio građanske strukture crnogorskih partija, već ga vidim kao nešto što je zapravo debata svih pro-crnogorskih snaga u državi. Ne da se stvara tijelo koje će da diriguje kako će neko da se ponaša i kako će nešto da radi, već upravo samo da se stvori jedno tijelo koje je vrlo važno kao društveni faktor i unutar kojeg će se moći voditi debata između ljevičara i desničara, vjernika i ateista, između ljudi koji su jedne ili druge nacije. Ali sa jasnim zadatkom, nedvosmisleno pro-evropski, nedvosmisleno za građansku Crnu Goru i građansko uređenje države - pojašnjava Batrićević.
Kongres će, zaključuje, biti mjesto za debate o tome kako da se sačuvamo kao nezavisna država i kao nacija.

Batrićević: Crnogorski kongres ključan za opstanak nacije, Demokrate Crnu Goru vode u propast

Gost današnje emisije Drugačija radio veza na Anteni M je dr Boban Batrićević. Ova emisija biće prikazana na Televiziji E u 14 sati i 50 minuta.
Tema emisije je - Kako do podrške spolja i okupa unutra.
Profesor FCJK i istoričar govori o spoznajama iz svojih sve intenzivnijih kontakata sa uticajnim inostranim adresama, na kojima je redovna tema Crna Gora, i potrebi za novim modelima suprotstavljanja potiranju crnogorskog državnog i nacionalnog subjektiviteta
Autor emisije je Darko Šuković.

1250x600

Batrićević u DRV: Kako do podrške spolja i okupa unutra

Predsjednik Upravnog odbora FCJK, prof.dr &nbsp;Boban Batrićević, uputio je otvoreno pismo ambasadorima EU, Velike Britanije i SAD.
Pismo prenosimo integralno:&nbsp;
Pišem Vam duboko zabrinut posljednjim gestom Uprave policije Crne Gore koja je odlučila procesuirati 35 građana i građanki koji su u julu tekuće godine protestovali zbog načina na koji je dodijeljena najviše crnogorsko državno priznanje – Trinaestojulska nagrada.
Tada je, kao što vam je poznato, crnogorska policija primijenila prekomjernu silu što je rezultiralo time da je nekoliko građana završilo u Urgentnom centru, o čemu postoji obimna medicinska dokumentacija. Među povrijeđenima se tada našao i dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, prof. dr Aleksandar Radoman, kojemu je tom prilikom oštećena rožnjača budući da ga je dok je stajao ispred policije – što se jasno vidi i na dostupnim snimcima – policija dvaput prskala biber sprejom, bez ikakva osnova.
Sada je, zajedno s još 34-oro građana, naš dekan procesuiran zbog navodnog ometanja policije u vršenju službene dužnosti i napada na policijske službenike.
Takav čin Uprave policije smatramo ogavnim i zabrinjavajućim, budući da na ovaj način nastoji kriminalizovati kritičare vlasti, a da posljedica ovog čina može biti dodatan udar na slobodu riječi i stanje demokratije u državi.
Molim vas da se informišete o biografijama ljudi koji će biti procesuirani – u pitanju su gotovo sve javne ličnosti – umjetnici, filmski i pozornici režiseri, glumci, pisci, novinari, komunikolozi, arhitekte, poslanici, civilni i mirovni aktivisti. Među njima ima nagrađivanih stvaralaca, ljudi čiji je rad međunarodno prepoznat ili pojedinaca čija se naučna i umjetnička djela izučavaju na brojnim svjetskim univerzitetima.
Vjerujem da ponekad možete pomisliti kako javna kritika vlasti od strane tih ljudi, čijem krugu i sam pripadam, nekada nadilazi granice akademskog djelovanja, ali vjerujte mi, pritisci vlasti pojedinačno na svakog od nas su svakodnevni i jedino što nam preostaje jeste pružanje aktivnog otpora u granicama Ustava Crne Gore i njenih zakona. Procrnogorski građani koji su izloženi političkom i kulturnom pritisku, koji se na momente graniči s aparthejdom jer se iz državnih institucija uklanjaju samo zato što pripadaju crnogorskoj naciji i što ne pristaju na asimilaciju i miješanje stranih država i vjerskih institucija u pitanja svog ličnog identiteta i poimanja multivjerske i multietničke Crne Gore, danas nemaju nikakvu političku i sistemsku zaštitu. Da bi lakše razumjeli kontekst o kojem govorim, dovoljno je da pogledate i analizirate gestove i narative koje u javnom prostoru, ali i političkoj akciji poduzimaju sljedbenici Andrije Mandića, Alekse Bečića, Crkve Srbije (zvaničan naziv za Srpsku pravoslavnu crkvu koji koristi Vaseljenska patrijaršija), i djelova partije Pokret Evropa sad. Upravo njihovo otvoreno negiranje crnogorskoga identiteta i favorizovanje anticrnogorskih ideja i ideologija dovode procrnogorske građane u situaciju da svoje stavove sve češće izražavaju na protestima. I toga će biti sve više, ubijeđen sam, ukoliko nosioci vlasti ne prestanu s degradacijom crnogorskoga identiteta koji iz popisa u popis pokazuje ranjivost i matematički pokazuje koliko je crnogorska nacija izložena asimilaciji.
Sve ovo navodim jer govorimo o sveukupnoj bezbjednosnoj situaciji u državi i regiji koja je prije 3 decenije zapala u ratno stanje baš zbog identitetskih negacija i velikodržavnih projekata. Kao multietnička država Crna Gora ne može biti država favorizovanja samo jednog nacionalnog i samo jednog vjerskog identiteta jer takvi postupci dijele društvo i narušavaju zajednički život.
U procesu evropskih integracija, kojima svi zajedno težimo, treba tražiti načine i sredstva koja mogu pomoći rješavanju pomenutih problema, budući da je pitanje identiteta jedno od osnovnih demokratskih prava. Ljudi koji su protestovali zbog Trinaestojulske nagrade nijesu tamo išli da bi se sukobili s policijom, već zbog činjenice da su povrijeđena njihova nacionalna ośećanja i da su nagrađeni oni koji negiraju crnogorsku naciju na način na koji su to radili nacisti – primitivno, varvarski i vašarski, kako je taj modus operandi u prošlom vijeku slikovito opisao veliki Thomas Mann. Da ne govorimo o tome da se među nagrađenima našao i čovjek koji je protivzakonito nagrađen za knjigu koju ni žiri ni publika nijesu imali priliku da vide u tome momentu, što je potvrđeno i iz Nacionalne biblioteke, kao krovne ustanove za knjigu u Crnoj Gori, koja je potvrdila da nema dokaza da je u momentu dodjele nagrade knjiga uopšte bila objavljena.
Šef delegacije EU u CG, gospodin Satler, nedavno je lansirao vrlo znakovitu izjavu: da u Crnoj Gori želi što manje debata o identitetu. I tu se s njim apsolutno slažem. Ako danas pogledamo ko najviše potencira identitetske raspre i čiji politički repertoar izaziva podjele, krivca je lako naći - to su upravo radikalni djelovi Vlade i njihove produžene vjerske i kulturne organizacije. Tome zaista treba stati na kraj. A mi ga ne naziremo – jedino što vidimo jeste da asimilatorne politike iz regiona, koje ljubomorno mjerkaju crnogorsku teritoriju i geostratešku poziciju, gotovo otvoreno osporavaju njene rezultate u evropskim integracijama. Jedino što vidimo jeste da su upravo te politike danas uzele silu kao jedino sredstvo protiv svojih kritičara i da će zbog toga 35 uglednih građana vjerovatno završiti na sudu.
Uzdam se u vašu pomoć, uzdam se u vas kao u čuvare evropskih vrijednosti koje su izgradile ozbiljna društva tolerancije i ljudskih prava i koja danas kao svjetionik služe zemljama kandidatima za članstvo.
Trideset pet ljudi koji će biti procesuirani, mi kao akademska zajednica i civilni aktivisti, moraćemo da branimo. Na njihovim sudbinama se prelama i sudbina Crne Gore jer će krajnji ishod pokazati da li je naša država spremna biti dio porodice kojom upravlja Brisel ili će ostati "svet" kojim upravlja Beograd, u kojem se studenti, novinari, profesori, režiseri, umjetnici i civilni aktivisti pritvaraju i premlaćuju jer su protiv vlasti.
Molim vas da ovaj posljednji čin Uprave policije uzmete za ozbiljno i da se u skladu sa svojim pozicijama ovim slučajem pozabavite.

Batrićević: 35 ljudi koji će biti procesuirani moraćemo da branimo, na njima se prelama i sudbina Crne Gore

Tek što je iz VD prešao u redovno zvanje, kerber Demokrata Lazar Šćepanović, u duhu karađorđevskih Obznana, objavio je da će 35 osoba biti procesuirano zbog toga što su ljetos, ispred Vile Gorica, protestovali zbog sramotne odluke da se Trinaestojulska nagrada dodijeli dvojici četnika i negatora crnogorskoga identiteta. Sraman i ogavan čin, vrijedan prezira, gađenja i oštrog odgovora u vidu građanske neposlušnosti.
Nesposobni policijski aparat koji umjesto da štiti građane od kriminala, slobodne ljude kriminalizuje, a među njima kako nezvanično saznajemo i dekana FCJK Aleksandra Radomana, Aidu Petrović, Oskara Hutera, i mnoge druge istaknute pojedince i pojedinke koji se ne libe četničinama pokazati prkos.
Zato ovaj postupak osuđujemo i obećavamo da ćete širiti spisak jer ovo vaše unezvijereno ponašanje može samo proizvesti bunt slobodnih građana. Pitamo te sluge Demokrata i potrčke primitivnog uma Borisa Bogdanovića - što činite ovo od ljudi? Zar vi koji ste štitili horde koje su lovile turske građane po Podgorici imate obraza da nekome spočitate iskazivanje građanske neposlušnosti?
Vi, bastaduri, koji ste trovali i tukli nenaoružani narod, a među njima starce i žene?
Zato vam kao partizani 1941. poručujemo pjesnikovim stihovima: kud su šćele potrpezne kučke?
O jadu ćemo vas zabavit.

Kud su krenule sluge Demokrata iz policije?

Profesor Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Boban Batrićević sastao se danas u Briselu, u Evropskom parlamentu, s poslanikom EP Tomislavom Sokolom, gdje su razgovarali o značaju evropskih integracija za Crnu Goru te o opasnostima koje prijete od nedemokratskih i antievropskih aktera.&nbsp;
Kako je navedeno u saopštenju FCJK-a, posebnu pažnju posvetili su značaju jačanja saradnje između evropskih, hrvatskih i crnogorskih obrazovnih, naučnih i kulturnih institucija u kontekstu integracije naše države u EU. &nbsp;
- Za FCJK ovaj sastanak ima poseban značaj, budući da gospodin Sokol veoma dobro poznaje prilike u Crnoj Gori i već godinama analizira ključne procese na crnogorskoj sceni, uključujući izazove s kojima se suočava crnogorski kulturni i nacionalni identitet i institucije poput FCJK - ističe se u saopštenju. &nbsp;&nbsp;
Na kraju je, kako se pojašnjava, zaključeno da crnogorske i hrvatske akademske institucije moraju ostvarivati dinamičniju saradnju, pogotovo u perspektivama koje omogućava članstvo u EU.&nbsp;
Profesor Batrićević boravi u radnoj pośeti Briselu i Evropskom parlamentu po pozivu poslanika EP Davora Iva Stiera, koji je domaćin ovogodišnjeg Evropskog Molitvenog doručka.

Batrićević i Sokol: Crnogorske i hrvatske akademske institucije moraju ostvarivati dinamičniju saradnju

<h2>Portfolio</h2>
Žario je i palio opozicionom scenom do 2020. Doslovno – bio je tu kad su se bačali topovski udari, kamenice, suzavci i palile američke i NATO zastave, štoviše, hvalio se da je učestvovao u ratu protiv Alijanse 1999. godine. Vodio je ljude na Skupštinu kao Viljem Osvajač borce kod Hejstingsa i s agentima ruske vojne obavještajne službe pokušao državni udar 2016. Na izborima 2020. bio je na listi ZBCG koja je cijelu kampanju bazirala na ljubljenju podova i iščlanjenju CG iz Śevernoatlantskoga saveza.
Služi uz skute Aleksandru Vučiću. Njegovo blisko okruženje ima veze s organizovanim kriminalom. Državne institucije samovoljno pretvara u štale. Crnogorski Parlament je više puta opoganio – tuđom zastavom, zagrljajem s ruskim ambasadorom u jeku agresije na nezavisnu Ukrajinu, promjenom loga i na kraju – krajnje očiglednom prevarom prilikom izbora za sudije Ustavnoga suda. Opoganio je najvišu državnu nagradu, falsifikovao prošlost i promovisao ratne zločince.
Neki ga smatraju velikim političarom i pragmatikom. U suštini, Andrija Mandić je destruktivan politički akter, tankog obrazovanja, ali čovjek sklon militarizmu i autokratiji, očigledno talentovan da glumi. Jedino što ga razlikuje od falangističkog bašibozuka tuđih agenata koje predvodi jeste sposobnost da kad zatreba – uhvati vazduha – napravi predah od konstantnog izlivanja nacional-šovinističke radijacije.
<h2>"Evropejac"&nbsp;</h2>
Takav kakav je, Mandić je trenutno, silom čudnih okolnosti – nesposobne opozicije i još nesposobnijih njegovih koalicionih partnera svih dresova, religija i boja, glavna ličnost vlasti u Crnoj Gori. On diktira tempo igre, usmjerava procese, postavlja uslove. Ta pozicija učinila ga je vidljivim i važnim za vanjsku scenu budući da je Crna Gora, kao navodni lider u EU integracijama, država koja se sve češće pominje u svijetu međunarodnih poslova. Kratkotrajna izolacija od strane ambasada Kvinte, a i mnogih drugih EU država postepeno je popuštala. Mandiću je na ruku išao i spoljnopolitički i geostrateški kontekst današnjega svijeta, ali ne može se prenebregavati činjenica da je vrlo agilnim pristupom unutarvladajućim izazovima došao do pozicije koju ima. Ponajbolji analitičar iz regiona koji prati Crnu Goru, Aleksandar Musić, odlično je karakterisao Mandićevu taktiku, utvrdivši da ovaj odlično poznaje i svoje saveznike i svoje konkurente.
"Otvaranje svijeta" prema Mandiću, dovelo je do toga da Rajo, kako ga zovu prijatelji, bude nezaobilazna figura u trenutnim scenarijima međunarodne zajednice o Crnoj Gori.&nbsp;
<h2>Računica</h2>
Evropska unija, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, taj glavni trougao onoga što zovemo Zapadom, svjesne su da je pitanje ulaska CG u EU važno pitanje za budućnost same unije, ali i kompletne regije Zapadni Balkan. Za njih je Milojko Spajić odličan lider – jer navodno on i njegova partija slijede njihove instrukcije te da garantuju mir i stabilnost u krhkoj i problematičnoj državi krhke i nestabilne regije, koja bi ipak mogla postati prva naredna članica EU. To što Spajić i partija slijede instrukcije, prevedeno na jezik prakse, znači i da zapadni centri računaju da na njega ostvaruju uticaj a time i uticaj na crnogorsku politiku te zaključuju – ukoliko &nbsp;Mandić počne da pravi probleme s velikosrpskim potezima, uvijek je u pričuvi DPS, koji se od formiranja ove Vlade nudi za tu opciju. Međutim, problem kod zapadnih partnera nastaje u računici da će Mandić uskoro toliko narasti na račun PES da bi nakon narednih izbora koalicija ZBCG u potpunosti preuzela sve ključne poluge vlasti u državi. A zapadnjaci nijesu baš toliko sigurni da bi Mandić bio kooperativan kao Spajić. I tu nastaje „prokletstvo statusa quo“ – ne dirati ovu užasnu Vladu, ne dirati ništa dok se ne završe pregovori oko ulaska u EU. To što radikalne politike narastaju, što jača etnonacionalizam, što istinski proevropska opozicija propada kao imidž neutralnosti Gojka Perovića, stavljeno je po strani.
<h2>„Osigurač“</h2>
Ako je cilj ulaska CG u EU po svaku cijenu, onda se ova računica nekako može progutati. Logika i iskustva međunarodne politike nalažu da se uvijek pripremi "osigurač", alternativni scenario "ako stvari pođu po zlu". Nažalost, „osigurač“, kako ga iščitavamo iz posljednjih ponašanja zemalja Kvinte po pitanju Crne Gore, postao je Andrija Mandić. Na Zapadu su trenutno ubijeđeni da baš s njim treba raditi na "prevođenju na drugu stranu". Kao uspješan primjer navodi se slučaj Dodika koji je skidanjem s crne liste u Americi smirio tenzije u BiH. Navodno, i distancirao sebe od Vučića.&nbsp;
Za Mandića se nadaju da će biti kooperativan i da će njegova uloga u budućnosti biti presudna prilikom ulaska CG u EU. Nešto slično Amfilohijevoj 2006. Za ovu dresuru Mandić bi dobio priliku da bude faktor i u Vladi nakon što CG postane punopravna članica.&nbsp;
<h2>Međutim</h2>
Mandić nije Amfilohije. Za razliku od Amfilohija, koji je iz Srbije optuživan za autonomaštvo, Mandić je marioneta i agent uticaja Beograda. On je produkt srpske duboke države, i nikad, ama baš nikad se neće odreći služenja Beogradu. Drugo i važnije – na Zapadu zaboravljaju ono što su oni nas učili – da se đavo krije u detaljima. A Andrija Mandić je majstor detalja. Svaki put kad govori o ulasku CG u EU kaže kako to neće uraditi savijene kičme. Ako Kvinti nije jasno što to znači – pomoći ćemo im s prevodom. To znači da će Andrija Mandić i s njim Crna Gora postati nova karika u lancu Orban-Fico-Babiš te svih antievropskih aktera u EU. To vam znači da Mandić uopšte ne planira da mijenja svoju velikosrpsku agendu i da, dok ne ispuni svoje zadatke da od CG napravi ekstenziju Srbije, njegova misija neće biti gotova. I vrlo je tačno, ponovo da pomenem Musića, da to Mandić možda neće raditi s čela, već će isturiti nekog Miličića i njemu sličnog mimikrijskog retoričara, ali jednako zaraženog velikosrpskom ideologijom.
<h2>"Svako .... što je priveo"</h2>
Sasvim je jasno da u svijetu postoji toliko problema da master igrače ne može zanimati previše to što jedan četnički vojvoda kao sluga Beograda uništava nacionalne interese zemlje koju je komesarka EU za proširenje uporedila s trećinom Beča, minimizirajući na taj način sve potencijalne nestabilnosti koje CG može proizvesti uniji. Ne zaboravimo da je CG nacionalno heterogena gotovo kao mala Jugoslavija, a da se ta Jugoslavija raspala u krvi. Uz to je NATO članica. Ja sam ubijeđen da trećina današnjeg grada Beča ne bi mogla izazvati ratnu katastrofu – ali za CG nijesam presiguran. I to nijesam rekao ja – to je rekao američki predśednik Donald Trump povodom našeg učlanjenja u NATO.&nbsp;
Pored toga, jasno nam je i da se Zapad ne može baviti problemima crnogorske nacije jer bi njima valjda trebala da se bavi crnogorska nacija, koja je posljednjih 5 godina izložena dekapitaciji. To što zapadni akteri još uvijek ne shvataju da politika kulturno-nacionalne asimilacije na Balkanu može u perspektivi doživjeti ukrajinski scenario, dovoljno potvrđuje ustaljen stav da se Balkan i dalje nedovoljno poznaje iako je posljednjih 30 godina bio u fokusu velikih sila.
<h2>Moguća rješenja</h2>
Crnogorci su nacija u nestajanju. Svakim popisom ih je sve manje. Iako opozicija to ne shvata, njenu snagu drži crnogorska nacija jer ih ljudi trenutno ne glasaju zbog programa, no što nemaju alternativu. To govori dvije stvari. Prvo – da se nezavisno od izbornih utakmica mora sazvati Crnogorski kongres na kome bi se sreli predstavnici svih procrnogorskih političkih partija, duhovnih, kulturnih, naučnih, aktivističkih, medijskih i civilnih institucija, organizacija i udruženja. Tu bi se morali usvojiti strateški dokumenti o izazovima i perspektivama crnogorske nacije u budućnosti te postići konsenzus o religijskoj, kulturnoj i naučnoj agendi po kojoj bi se radilo. Crnogorski kongres morao bi postati vrhovno tijelo crnogorske nacije i glavni centar, stožer njenog okupljanja. Nešto slično ulozi Crkve Srbije za srpski narod. Jer nije važno samo doći do umova, bitna su i srca, kako to kažu Amerikanci.
Drugi korak bi bio dogovor o političko-izbornoj strategiji. Izlazak jedinstvene opozicije u jednu kolonu na izbore 2027. bio bi najveće političko samoubistvo i opozicije i crnogorske nacije. Takvim bi postupkom najjača opoziciona partija i dalje bila najjača opoziciona stranka, a sve ostalo bi moglo biti znatno gore. Vrijeme je da se razmišlja i dogovara o novom pristupu, novim partijama i novim ljudima koji govore rječnikom savremenih tehnologija. To bi dovelo do scenarija koji je do sada djelovao kao nemoguć – identitetski centrizam a politički policentrizam (u više kolona), čime bi se izbjegao monopol jedne partije nad crnogorskim nacionalnim pitanjem.
<h2>Zašto je ovo važno?</h2>
Formiranjem Crnogorskoga kongresa dobili bismo važnog aktera na društvenoj sceni Crne Gore, mnogo važnijeg od sadašnjih političkih partija. I nezaobilazan strateški faktor koji ima snage i da objavi knjigu, obnovi crngorsku crkvu ali i da izvede na protest 50.000 ljudi. Onda će i Kvinta i svi shvatiti da se i mi pitamo.

Andrija Mandić kao evropsko-američki štih: Scenario za crnogorski horor

Istaknuta norveška ambasadorka Mona Jul podnijeće ostavku zbog „ozbiljne greške u prosuđivanju“ kada je riječ o njenom kontaktu sa pokojnim seksualnim prestupnikom Džefrijem Epstinom, saopštilo je danas norveško Ministarstvo spoljnih poslova.
Ministarstvo je ranije ove nedjelje suspendovalo Jul sa mjesta ambasadorke u Jordanu i Iraku, dok traje interna istraga o vezama sa Epstinom.
Za njene kontakte sa njim saznalo se iz obimne dokumentacije koju su objavile američke vlasti.
- Kontakt Jul sa osuđenim seksualnim prestupnikom Epstinom pokazuje ozbiljnu grešku u prosuđivanju. Ovaj slučaj otežava da se obnovi povjerenje koje ova funkcija zahtijeva - izjavio je norveški ministar spoljnih poslova Espen Bart Ajde.
Jul, 66, bivša pomoćnica ministra u vladi, prethodno je predstavljala Norvešku kao ambasadorka u Izraelu, Velikoj Britaniji i pri Ujedinjenim nacijama, prenosi Rojters.

Norveška ambasadorka Mona Jul podnosi ostavku zbog kontakta sa Epstinom

Najmanje 30 osoba je nastradalo kada je zbog nepažnje vozača na sjeveru Nigerije kamion sa putnicima sletio s puta.
Putnici su se vozili u prikolici kamiona, a vozač je izgubio kontrolu nad njim, saopšteno je iz kabineta guvernera savezne države Kano. Više osoba je povrijeđeno.
Saobraćajne nesreće su česte u najnaseljenijoj afričkoj zemlji, dijelom zbog lošeg stanja puteva i nedovoljne primjene saobraćajnih propisa.

U Nigeriji se prevrnuo kamion, poginulo više od 30 osoba

Odbojkaši Sutjeske slavili su na gostovanju Mornaru, u 11. kolu EPCG Superlige, koje su obilježile sigurne pobjede Budućnosti i Ulcinja.
Budva je bila slobodna ovog vikenda.
U uzbudljivom meču u Baru, Sutjeska je slavila protiv Mornara 3:1 (25:17, 21:25, 25:21 i 25:18) i došla do trećeg trijumfa u sezoni.
Istakao se Vasilije Milenković sa 19 poena, koliko je u redovima Mornara osvojio Lazar Cimbaljević.
Budućnost je bila ubjedljiva u Bijelom Polju protiv Jedinstva 3:0 (25:16, 25:14 i 25:18) i ostvarila osmi trijumf u sezoni.
Raznovrsni napadi Podgoričana i čak deset odbojkaša sa poenima – najefikasniji bio je Aleksa Nikolić sa 14 poena. Kod Jedinstva po pet poena osvojili su Aleksandar Minić i Stefan Bugarin.
U posljednjem meču kola i derbiju začelja sigurna igra Ulcinja i pobjeda protiv Lovćena, koji je prijetio u prvom i trećem setu.
Bilo je 3:0 (25:22, 25:16, 25:23) na jugu Crne Gore, a domaćina je predvodio kapiten Nikola Ražnatović sa 16 poena, dok je Aleksandar Đekić osvojio 12.
Kod Lovćena, koji je ostao bez pobjede u sezoni, Strahinja Martinović imao je 13 poena.

Sutjeska slavila u Baru

Mješovita štafeta Francuske osvojila je zlatnu medalju u bijatlonu na Zimskim olimpijskim igrama u Milanu i Kortini.
Francuska je trku na 4x6 kilometara, sa po dva streljačka zadržavanja, završila za sat, četiri minuta i 15,5 sekundi.
Štafeta, u sastavu Lu Žanmono, Erik Pero, Kventin Fijon Maje i Julija, imao je dosta promašaja na strelištu.
Presudila je Julija Simon, koja je pogodila svih deset meta i obezbijedila zlatno odličje.
Srebrnu medalju osvojila je štafeta Italije sa 25,8 sekundi zaostatka, dok je Njemačka bila treća sa zaostatkom od minut i 5,3 sekunde.
Norvežanin Johanes Klebo je opravdao ulogu favorita i osvojio zlato u nordijskom skijanju, u trci na 10 + 10 kilometara klasičnim i slobodnim stilom.
Norvežanin je fenomenalnim finišom osigurao najsjajnije odličje u vremenu 46 minuta i 11 sekundi.
Klebu je to šesto olimpijsko zlato u karijeri, a treće individualno.
Rekoder je njegov sunarodnik Bjorn Del sa osam olimpijskih zlatnih medalja.
U velikoj borbi za drugo mjesto Francuz Deslože je uspio da nadmaši Norvežanina Martina Niengeta, koji je morao da se zadovolji bronzom.

Tag: boban-batricevic