Bjelorusija je oslobodila 14 zatvorenika, uključujući Serheja Tihanovskog, koji je pritvoren u maju 2020. godine dok je pokušavao da se kandiduje za predsjednika protiv autoritarnog lidera Aleksandra Lukašenka.
Ihar Karnej, bivši novinar bjeloruskog servisa RSE, lokalno poznatog kao Radio Svoboda, takođe je pušten na slobodu.
Uhapšen je 2023. godine i osuđen na tri godine zatvora po optužbama za "ekstremizam" koje on poriče.
Liderka bjeloruske opozicije Svetlana Tihanovska napisala je na mreži X da su zvaničnici iz Sjedinjenih Država pomogli u obezbjeđivanju oslobađanja njenog supruga Serheja Tihanovskog, koji je oslobođen nakon pet godina zatvora u Bjelorusiji.
- Teško je opisati radost u mom srcu - napisala je u isto vrijeme zahvaljujući američkom predsjedniku Donaldu Trampu, američkom izaslaniku Kitu Kelogu i evropskim saveznicima.
Dodala je i da je 1.150 političkih zatvorenika i dalje iza rešetaka.
- Svi moraju biti pušteni - napisala je Tihanovska.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FTsihanouskaya%2Fstatus%2F1936421693074841923%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1936421693074841923%7Ctwgr%5Ec0a17522d940afbdc6de97fe35a7782fb14d140e%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Džon Koul, zamjenik američkog izaslanika Kita Keloga, napisao je u objavi na mreži X 21. juna da je 14 zatvorenika pušteno u saradnji sa litvanskom vladom.
Tihanovski je pokušao da se kandiduje protiv Lukašenka na izborima u avgustu 2020. godine, ali je pritvoren prije glasanja.
Njegova supruga je preuzela kandidaturu opozicije.
Lukašenko je proglašen pobjednikom izbora, što je izazvalo proteste desetina hiljada Bjelorusa koji tvrde da je glasanje bilo namješteno. Demonstracije su trajale mjesecima dok su Bjelorusi zahtijevali da Lukašenko, na vlasti od 1994. godine, povuče sa vlasti i održi nove izbore.
Opozicija i Zapad nisu priznali glasanje iz avgusta 2020. godine smatrajući izbore nelegitimnim, a zemlja je, po Lukašenkovoj naredbi, počela da se obračunava sa demonstrantima hapseći hiljade ljudi i protjerujući većinu vodećih opozicionih ličnosti iz zemlje.
Nekoliko demonstranata je ubijeno u nasilju, a organizacije za ljudska prava kažu da postoje vjerodostojni dokazi o mučenju koje je korišćeno nad nekim od pritvorenih.
Lukašenko negira izbornu prevaru i odbio je da pregovara sa opozicijom koju predvodi Svetlana Tihanovska.
Karnej je dugogodišnji novinar koji je radio za RSE više od 20 godina.
Uhapšen je u Minsku u julu 2023. godine, a u martu 2024. godine osuđen na tri godine zatvora zbog učešća u "ekstremističkoj" grupi zbog povezanosti sa Bjeloruskim udruženjem novinara.
U decembru 2024. godine njegova kazna je produžena za osam mjeseci. Bjeloruska zajednica za ljudska prava prepoznala je Karneja kao političkog zatvorenika.
- Duboko smo zahvalni predsjedniku Trampu što je obezbijedio oslobađanje ovog hrabrog novinara, koji je patio u rukama bjeloruskih vlasti - rekao je predsjednik i glavni izvršni direktor RFE/RL Stiv Kapus, koji se sastao sa Karneijem nakon njegovog oslobađanja.
- Zahvaljujemo se (državnom sekretaru) Marku Rubiju i njegovom timu, litvanskoj vladi i međunarodnoj zajednici na podršci našim zatvorenim novinarima - dodao je on.
Evropska unija, Sjedinjene Države, Kanada i druge zemlje odbile su da priznaju Lukašenka (68) kao legitimnog lidera Bjelorusije i uvele su sankcije protiv njega i visokih bjeloruskih zvaničnika kao odgovor na "falsifikovanje" glasanja i postizbornu represiju.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Bjelorusija oslobodila 14 zatvorenika: Među njima opozicioni političar i novinar

Da li se Srbija ubrzano pretvara u novu Belorusiju, kako se u poslednje vreme osnovano pitaju mnogi?
Učestala hapšenja i pritvaranja opozicionih aktivista, posebno posle velikog skupa u Beogradu, 15. marta, redovno su na ivici legitimiteta. Pritvori se produžuju sa pravno sumnjivom argumentacijom, a mnogim pritvorenima uskraćuju se osnovna ljudska prava. Možda i najpoznatiji slučaj hapšenja zbog navodnog planiranja državnog udara rezultirao je produženjem pritvora na treći mesec, iako je jedini "dokaz" kojim pravosuđe raspolaže - pravno neprihvatljiv, jer snimanje razgovora nije obavljeno po zakonu. U međuvremenu je novosadska profesorka stupila i u štrajk glađu i žeđu, prebačena u zatvorsku bolnicu, ali njeni advokat i porodica još ne mogu da je posete.
Sa druge strane, uprkos dokazima dovoljnim bar za "osnovanu sumnju", hapšenja ljudi bliskih vladajućoj stranci redovno izostaju. Pretnje i napadi pripadnika vladajuće stranke i propalica obučenih u crno i pod kapuljačama na neistomišljenike - studente i opozicionare - se često uopšte ne sankcionišu, a ako i dođe do sankcije, presude su na granici ili ispod zakonskog minimuma. Kada je pritisak javnosti toliko jak da hapšenje ipak ne može da se zaobiđe, uhapšeni se vrlo brzo nađe na slobodi, sa objašnjenjima uvredljivim i za razum i za pravnu struku. Kao što je objašnjenje za devojku koja je pod punim gasom automobilom povredila studentkinju na Novom Beogradu, a za koju je rečeno da je to učinila iz prepasti. Čak su i uhapšeni za tragediju u Novom Sadu, koja je i bila povod za polugodišnje proteste, na slobodi, a oni kojima je bila potrebna bolnica iz pritvora su preseljeni u Institut u Sremskoj Kamenici, a ne u zatvorsku bolnicu.
Fizički napadi ne prestaju. Najnoviji ataci privatnih obezbeđenja su rezultirali povređivanjem dve odbornice u Kraljevu, dok je u okolini Kosjerića član SNS - predsednik jedne mesne zajednice - povredio snimatelja televizije N1.&nbsp;
Posle optužbi za "obojenu revoluciju", predsednik Vučić je pojačao huškačku retoriku, i sada preti studentima da će "odgovarati za sve teške zločine koje su izvršili", iako nema nikakvog zločina niti dokaza da su nekakvu zločini bar planirani. No, baš zahvaljujući takvoj zapaljivoj retorici, podele u narodu su došle do granice nepomirljivosti i same ivice otvorenog sukoba. Toliko je sve otišlo daleko, da su se uoči skupa vladajuće stranke u Nišu, nasred auto-puta, za grla pohvatali ljudi iz kabineta predsednika države (u pozadini snimka čuju se vulgarnosti iz grla Suzane Vasiljević, savetnice za medije) i policijskog obezbeđenja predsednika Vlade Đura Macuta. Što će reći, iz istog "tabora".
Primera za sve ovo je i previše, svakodnevni su, ali je i ovo sasvim dovoljno da odgovarajuće ilustruje problem.
No, da li je to dovoljno za uverenje da se Srbija ubrzano pretvara u Belorusiju? Nesumnjivo postoje određene sličnosti, ali su i razlike u stepenu represije i međunarodnom kontekstu značajne. Da pogledamo prvo gde se mogu naći sličnosti.
U Belorusiji, Aleksandar Lukašenko neprikosnoveno vlada od 1994. godine, centralizujući moć i eliminišući opoziciju. Praktično sva opozicija je u inostranstvu, sem one koja je u kazamatima. U Srbiji, Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka dominiraju političkom scenom od 2012. godine, a suštinski ideja na kojoj počiva njegova vladavina traje od 1988. i više puta je skupo koštala i Srbiju i region. Iako Srbija ima formalno demokratske institucije, one su oslabljene i često svedene samo na puko izvršenje najčešće nezakonitih odluka vrha vlasti, a vlast koncentrisana u rukama predsednika i njegovih saradnika, uz svakodnevno kršenje ustavnih nadležnosti.
U Belorusiji su protesti 2020. godine izazvani spornim izborima doveli do masovnih hapšenja (više 19.000 ljudi) i mučenja demonstranata u pritvoru. U Srbiji, protesti još od kovida 2020. i masovnih zločina u školi "Ribnikar" i okolini Mladenovca 2023. godine, a posebno ovi 2024–2025. posle rušenja nadstrešnice u Novom Sadu, suočeni su s policijskom represijom, uključujući upotrebu suzavca, batinjanja i hapšenja. Vlast koristi metode slične beloruskim, poput hapšenja političkih protivnika pod optužbama za "verbalni delikt" ili pokušaje "obojene revolucije".
Belorusija ima strogu medijsku cenzuru, s gotovo apsolutnom kontrolom države nad medijima: sve šta objavljuje drugačiju sliku zemlje od Lukašenkove, nalazi se u inostranstvu. U Srbiji, iako postoje nezavisni mediji, većina javnih glasila je pod uticajem vlasti, što potvrđuju izveštaji međunarodnih i domaćih strukovnih organizacija. Osim vlasničke i finansijske netransparentnosti - zahvaljujući čemu su "mediji" direktno vezani za režim, pomoći države lojalnim "medijima" uz istovremeno gušenje onih drugih, izveštaji ukazuju na napade i pritiske na novinare i SLAPP tužbe ljudi bliskih režimu.
Najzad, već smo pomenuli pravosudnu pristrasnost. U obe zemlje postoje optužbe za selektivnu primenu pravde. U Belorusiji se politički protivnici rutinski hapse i osuđuju, dok se, kako rekosmo, u Srbiji ljudi bliski vlasti često oslobađaju ili dobijaju blaže kazne.
To su sličnosti. Ipak, ima i razlika, i one su u nekim segmentima male, a u drugima značajne.
Belorusija, često nazvana "poslednjom diktaturom Evrope", ima daleko oštriji autoritarni sistem. Smrtna kazna je i dalje na snazi, a pogubljenja su tajna. U Srbiji nema smrtne kazne, a represija, iako prisutna, nije na istom nivou brutalnosti. Protesti u Srbiji, iako susreću brutalnu policijsku silu, nisu doveli do masovnih mučenja kao u Belorusiji.
Produženi pritvor političkih aktivista i demonstranata u kombinaciji s blažim tretmanom ljudi bliskih vlasti ukazuje na selektivnu pravdu, što je karakteristika autoritarnih režima. U Belorusiji je ovaj fenomen ekstremniji, s masovnim hapšenjima i mučenjem, dok u Srbiji još postoji prostor za javnu kritiku i međunarodni pritisak. Slučajevi poput Predraga Koluvije i Zvonka Veselinovića, i ne samo oni, pokazuju da političke veze mogu uticati na pravosudne ishode, što podriva poverenje u institucije. Ipak, upravo činjenica da neke sudije i tužioci dižu glas, pokazuje da srpsko pravosuđe nije potpuno podređeno režimu, već su u toj ulozi i dalje "podobni pojedinci".
Belorusija je izolovana, pod sankcijama EU i SAD, dok je Srbija kandidat za članstvo u EU, što je primorava na određeni nivo usklađivanja s demokratskim standardima. Ovo ograničava Srbiju u primeni ekstremnijih autoritarnih mera, iako su simpatije ka diktatorskim režimima sa Istoka neskrivene. Najzad, više se i ne krije uticaj koji Rusija ima na politička, i ne samo politička, dešavanja u Srbiji. Ipak, ovde se mora uočiti zaoštravanje retorike s nekih adresa u EU prema Srbiji, paralelno sa otvorenim skretanjem režima - a ne kao do sada, njegovih pojedinih delova - u pravcu Rusije. To je posebno izraženo u vreme dve studentske "ekskurzije" (biciklistička i maratonska) u pravcu evropskih institucija.
U Belorusiji su izbori očigledno namešteni, a opozicija je, kako rekosmo, gotovo uništena. U Srbiji, iako su izbori kritikovani kao nefer (npr. izveštaj OEBS-a iz 2023.), a birački spiskovi u neskladu sa realnošću, opozicija i dalje postoji, mada je godinama satanizovana i uskraćena su joj osnovna demokratska prava, i ima određeni - iako značajno ograničen - prostor za delovanje.
Srbija, dakle, pokazuje sve elemente autoritarne vlasti, s kontrolom nad institucijama, medijima i selektivnim pravosudnim procesima, ali nije na nivou Belorusije, gde je diktatura očigledna, s ekstremnom represijom i potpunom eliminacijom opozicije. Srbija se, reklo bi se, i dalje nalazi u "sivoj zoni" između demokratije i autoritarizma, dok je Belorusija jasan primer diktature.&nbsp;
To, na žalost, i dalje ne znači da Srbija ne može lako da sklizne preko te tanke linije, koja deli "sivu" i "crnu zonu". Možda za to bude dovoljna i samo jedna komanda iz Moskve.

Nebojša Vučinić

1250x600

Postaje li Srbija - Bjelorusija?

Litvanija će potrošiti 1,1 milijardu eura na jačanje zaštite svoje granice sa Rusijom i Bjelorusijom, posebno protivtenkovskim minama, saopštilo je 5. maja Ministarstvo odbrane te zemlje na istočnom krilu NATO-a.
Litvanija, Letonija i Estonija, koje se sve graniče sa Rusijom, strahuju da će postati sljedeće mete Rusije ako dobije rat protiv Ukrajine.
Te tri baltičke države, bivše sovjetske republike, ojačale su svoju odbranu nakon što je ruska vojska izvršila invaziju na Ukrajinu. Te zemlje su pojačale mjere bezbjednosti na svojim granicama poslije priliva migranata za koji smatraju da je Rusija odgovorna, prenosi AFP.
Novi finansijski paket mjera biće raspoređen na 10 godina i omogućiće Litvaniji da "blokira i uspori akcije neprijateljskih država", navelo je Ministarstvo odbrane.
Litvanija je u januaru saopštila namjeru da godišnje troši pet do šest procenata svog Bruto domaćeg proizvoda (BDP) na vojnu potrošnju za period od 2026. do 2030. godine.
Ministarstvo navelo je da je u toku "intenzivan rad" kako bi se utvrdilo kako "osigurati integritet baltičke odbrambene linije".
Dodalo je da će 800 miliona eura od ukupnog budžeta od 1,1 milijarde eura biti namijenjeno za protivtenkovske mine.

Litvanija će izdvojiti 1,1 milijardu eura za jačanje granice sa Rusijom i Bjelorusijom

Srbija je ponovo jedina zemlja kandidat za članstvo u Evropskoj uniji sa Zapadnog Balkana koja se nije uskladila sa novom spoljnopolitičkom odlukom EU povodom situacije u Bjelorusiji i umiješanosti Minska u rusku agresiju na Ukrajinu. 
 
EU je 16. aprila saopštila da odlukom (CFSP) 2025/632 od 27. marta 25 osoba i sedam pravnih lica uključuje se na spisak fizičkih i pravnih lica, entiteta i tijela na koje se primjenjuju restriktivne mjere zbog situacije u Bjelorusiji i umiješanosti Minska u rusku agresiju na Ukrajinu. 
 
Sa novom odlukom Savjeta EU uskladile su se sve ostale države kandidati za članstvo u EU iz regiona Zapadnog Balkana - Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Albanija i BiH. One će obezbijediti da njihove nacionalne politike budu u skladu s tim, a EU "prima na znanje tu obavezu i pozdravlja je, navodi se u saopštenju.

Srbija se nije uskladila sa odlukom EU o Bjelorusiji

U rijetkom trenutku međunarodne vidljivosti, bjeloruski autoritarni lider Aleksandar Lukašenko ugostio je pakistanskog premijera Šehbaza Šarifa u zvaničnoj posjeti Minsku 10. aprila, ocijenivši da je riječ o značajnoj prekretnici u bilateralnim odnosima.
Posjeta, koja je nastavljena 11. aprila, rezultirao je nizom sporazuma koji obuhvataju vojnu saradnju, sigurnost hrane i trgovinu.
Najznačajnije je da je Lukašenko ponudio da prihvati do 150.000 pakistanskih radnika kako bi pomogli u rješavanju sve većeg nedostatka radne snage u Bjelorusiji.
Za Lukašenka, čiju pobjedu na predsjedničkim izborima Zapad i dalje ne priznaje nakon nadaleko osporavanih izbora 2020. godine i naknadnog brutalnog gušenja neslaganja, svaki direktni angažman sa stranim čelnikom nosi ogromnu simboličku i stratešku vrijednost.
Diplomatski izolovan, izbjegavan od Evropske unije i Sjedinjenih Država i sve više ovisan o Moskvi, Lukašenko ima malo prilika da se predstavi kao legitimni međunarodni akter.
- Pakistan ima mnogo ljudi koji žele i spremni su da rade u Bjelorusiji - rekao je Lukašenko na zajedničkoj konferenciji za novinare, naglasivši da će Bjelorusija stvoriti "potrebne uslove" za njihovo zapošljavanje.
S više od 198.000 slobodnih radnih mjesta prijavljenih širom zemlje, prijedlog ima za cilj ubrizgavanje radne snage u ekonomiju koja je pod velikim pritiskom.
Taj potez, međutim, izaziva uzbunu u susjednim državama Evropske unije.
Ponuda za uvoz desetine hiljada pakistanskih radnika svakako se može sa sumnjom posmatrati u susjednim članicama NATO-a Poljskoj, Letoniji i Litvaniji.
U graničnoj krizi 2021. i 2022. godine, Bjelorusija je optužena da koristi migrante kao pione u političkom sukobu s EU-om.
Bjelorusija je olakšala putovanje migrantima s Bliskog istoka, Afrike i Južne Azije - uključujući Pakistan - i usmjerila ih prema vanjskim granicama EU-a, što je izazvalo humanitarnu i sigurnosnu krizu.
U to su vrijeme hiljade migranata ostale zarobljene u šumama duž granica Bjelorusije s Poljskom, Litvanijom i Letonijom, često bez hrane, skloništa ili pravne zaštite.
Bjeloruske vlasti optužene su da su migraciju pretvorile u oružje za odmazdu zbog zapadnih sankcija.
Poljski, letonski i litvanski graničari pribjegli su povratnim mjerama, što je rezultiralo desetinama smrtnih slučajeva, međunarodnom osudom i trajnim nepovjerenjem prema migracijskoj politici Minska.
Tokom posjete, Bjelorusija i Pakistan potpisali su sporazum o vojnoj saradnji i mapu puta za odbrambeno-industrijske veze do 2027. godine, produbljujući veze između dvije zemlje, kao i druge sporazume i ekonomske memorandume.
Međutim, posebnu pažnju izazvalo je nepostojanje bilo kakve novije statistike o obimu trgovine.
Bjelorusko ministarstvo vanjskih poslova posljednji je put izvijestilo o godišnjoj bilateralnoj trgovini s Pakistanom za 2020. godinu, rekavši da se ona kreće od 50 do 65 miliona dolara, što je daleko od obećanja iz 2015. godine o povećanju trgovine između dviju zemalja na milijardu dolara.
Poređenja radi, primarni trgovinski partneri Pakistana 2023. godine uključivali su Kinu, Ujedinjene Arapske Emirate i Saudijsku Arabiju, a Bjelorusije nema na popisu.
Za Lukašenka bi, međutim, Šarifova posjeta mogla je ponuditi diplomatsku slamku spasa i trenutak potvrde.
Za EU to vraća sjećanja na 2021. i 2022. godinu.
To bi mogao biti znak upozorenja da bi autoritarni vođa Bjelorusije ponovo mogao upotrijebiti ljude kao polugu u svom sukobu sa Zapadom.

Lukašenko pozvao 150.000 Pakistanaca da rade u Bjelorusiji

Novi dokazi u čiji posjed je došao istraživački tim Radio Slobodne Evrope (RFE) ukazuju na to da bi lokacija u središnjoj Bjelorusiji mogla biti tajna ruska nuklearna baza, objavio je danas ovaj medij. Naime, kako su primijetili iz RFE, mjere nuklearne asigurnosti trenutno su na snazi u 1405. streljačkoj bazi kod Asipoviča, oko 100 kilometara jugoistočno od Minska.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025032618030_6b1ea9fe64342ad137e6b3d0a5b237ab104e60a009d7a4c674afa0cf3dabfe5b.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025032618030_6b1ea9fe64342ad137e6b3d0a5b237ab104e60a009d7a4c674afa0cf3dabfe5b" data-rendition-name="original" width="1428" height="750" loading="lazy" alt="mjesto Asipovič na mapi"> <figcaption>Mjesto Asipovič na mapiRFE</figcaption> </figure>  Tvrde da postoje dokazi o građevinskim radovima na tom mjestu i obližnjoj vojnoj bazi, koja je ranije identifikovana kao potencijalna lokacija za nuklearne bojne glave. U decembru je bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko tvrdio da se u njegovoj zemlji nalaze deseci ruskih nuklearnih oružja, hvaleći se da zapadne zemlje nijesu primijetile kada su ih doveli onamo. <div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FRFERL%2Fstatus%2F1904808561814684127%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1904855940379050290%7Ctwgr%5E725504521df5c6d3fd389da2f8251365d583c931%7Ctwcon%5Es2_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Članak RFE navodi da postoje sve veći dokazi da bi baze oko Asipoviča mogle biti mjesto za ovo oružje - ako je zaista poslato u Bjelorusiju - ili da se pripremaju za njihov dolazak. Iz Radio Slobodna Evropa ukazali su da fotografija objavljena na internetu prošlog septembra prikazuje digitalni monitor zračenja pričvršćen na zid u 1405. bazi za streljivo, uprkos tome što je više od 100 kilometara udaljena od najbliže nuklearne elektrane. Takođe su napisali da dokumenti vezani uz novu željezničku prugu spominju objekt za skladištenje hemikalija za jodnu profilaksu, preventivnu medicinsku mjeru koja se preduzima u slučaju nuklearne nezgode. Uz to, izvijestili su da su radovi na izgradnji željeznice počeli prošle godine i da će pruga povezati bazu za streljivo s drugom vojnom lokacijom, obližnjom vojnom bazom Asipoviči, udaljenom oko 12 kilometara. Analiza satelitskih snimki RFE sugeriše da se ova vojna baza izgrađuje, s novim konstrukcijama uključujući moguće hangare za Iskander rakete, koje mogu nositi konvencionalno ili nuklearno oružje. U međuvremenu, u bazi za streljivo grade se platforme koje mogu smjestiti protivvazdušnu odbranu, navodi se u izvještaju istraživača RFE. Radio Slobodna Evropa podsjeća da je prošle godine Rusija formalno promijenila svoju nuklearnu doktrinu, snižavajući prag za upotrebu nuklearnog oružja u svjetlu trenutnog sukoba s Ukrajinom. Međutim, analiza američkog Instituta za proučavanje rata (ISW) navodi da nedavni razvoji o kojima je izvijestio RFE ne znače da će Rusija i koristiti nuklearno oružje u ovom trenutku. - Bjelorusija možda razvija vojnu infrastrukturu za smještaj ruskih nuklearnih bojevih glava- napisali su, ali "ISW i dalje procjenjuje da ni Rusija ni Bjelorusija ne traže nuklearnu eskalaciju i da njihova upotreba nuklearnog oružja ostaje malo vjerovatna."

Radio Slobodna Evropa ima nove dokaze o tajnoj ruskoj nuklearnoj bazi u Bjelorusiji

Predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko položio je danas zakletvu za sedmi mandat, dok grupe za ljudska prava upozoravaju da je njegova vladavina neustavna.
Lukašenko je osvojio više od 86 odsto glasova na predsjedničkim izborima 26. januara, koji je Zapad naširoko osudio kao farsu, prenosi Radio Slobodna Evropa.
- Izbori su održani u uslovima duboke krize ljudskih prava, u atmosferi potpune strahovlade uz represiju protiv civilnog društva, nezavisnih medija, opozicije i svih neistomišljenika - navodi se u zajedničkoj izjavi deset bjeloruskih organizacija za ljudska prava.
Lukašenko je položio zakletvu na ceremoniji u glavnom gradu Bjelorusije, Minsku.
Istog dana, stotine pristalica bjeloruske demokratske opozicije održale su demonstracije širom Evrope, uključujući Litvaniju, Poljsku i Češku, kako bi obilježile Dan slobode Bjelorusije.
Danas se obilježava i godišnjica deklaracije nezavisnosti Bjelorusije iz 1918. godine i tradicionalno je proslavlja bjeloruska opozicija, od kojih su mnogi pobjegli u izgnanstvo ili ih je zatvorio Lukašenkov režim.
Na predsjedničkim izborima u januaru, na kojima je bilo zabranjeno prisustvo međunarodnih medija i zapadnih posmatrača, Lukašenko se utrkivao protiv četiri druga kandidata, od kojih su svi podržavali njegovu vladu i politiku.
Lukašenko, koji je na vlasti već tri decenije, odbacio je sve kritike na račun izbora, kao i Rusija, najbliži saveznik Bjelorusije.
Sjedinjene Američke Države, Evropska unija i drugi međunarodni akteri su naveliko osudili izbore kao lažne.
Protesti, na kojima se zahtijevala i Lukašenkova ostavka, rezultirali su masovnim hapšenjima, navodnim mučenjima i nasilnim akcijama u kojima je nekoliko ljudi poginulo.

Lukašenko položio zakletvu za sedmi mandat

Minsk je spreman ugostiti lidere Sjedinjenih Američkih Država, Ukrajine i Rusije na pregovorima o okončanju ruskog rata protiv Ukrajine - izjavio je bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko.&nbsp;
Njegova izjava dolazi nakon što su SAD privremeno ukinule vojnu pomoć Ukrajini.
U intervjuu za američkog internetskog komentatora Marija Nawfala, koji je emitovan na bjeloruskoj državnoj televiziji, Lukašenko je rekao da je spreman pomoći američkom predsjedniku Donaldu Trampu da ostvari svoj cilj posredovanja u miru između Kijeva i Moskve.
- Ako želite, dođite ovamo. Od bjeloruske granice do Kijeva ima samo 200 kilometara. Pola sata leta avionom. Dobrodošli ste. Sjesti ćemo ovdje, dogovoriti se mirno, bez buke, bez galame. Poručite Trumpu: čekam ga ovdje, zajedno s (ruskim predsjednikom Vladimirom) Putinom i Zelenskim. Sjest ćemo i smireno pregovarati. Ako želite postići dogovor – naveo je on.
Uprkos pozivu Lukašenko je naglasio da ne želi biti posrednik između drugih zemalja.
- Najviše od svega mrzim posredovanje. To znači biti između nekoga i pretvarati se da možeš nešto učiniti - rekao je on.
Bjelorusija je prethodno bila domaćin pregovora Ukrajine, Rusije i Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OESS) 2014. i 2015. godine, što je rezultiralo Minskim sporazumima. Ti su sporazumi su trebali zaustaviti rat u Donbasu, koji je izbio nakon ruske invazije na istočnu Ukrajinu 2014. godine.

Lukašenko pozvao Trampa, Zelenskog i Putina na pregovore u Minsku, ali rekao i da ne želi da bude posrednik između drugih zemalja

Mađarska neće podržati produženje sankcija Evropske unije ruskim i bjeloruskim pravnim i fizičkim licima, jer treba dati prostora mirovnim pregovorima između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije, rekao je mađarski ministar vanjskih poslova Peter Sijarto. 
 
Govoreći u Vašingtonu, on je kritikovao Brisel zbog donošenja „prenaglih odluka“ koje, prema njegovim riječima, otežavaju postizanje mira. 
 
- Nećemo pristati na produženje sankcija u ponedjeljak, ima vremena do 10. marta- kazao je Sijarto, a prenosi Anadolija. 
 
On je &nbsp;istakao da Evropska komisija nije ispunila obećanje da će uključiti Mađarsku u pregovore o nastavku ukrajinskog tranzita plina, već je umjesto toga pozvala samo Slovačku i Ukrajinu. 
 
- Već su prekršili jednu od četiri garancije- dodao je Sijarto. 
 
Mađarska se, takođe, protivi predlogu EU za izdvajanje 20 milijardi EUR pomoći Ukrajini, tvrdeći da taj paket ne doprinosi miru, već samo jača pregovaračku poziciju Kijeva. 
 
-Nećemo podržati trošenje novca evropskih poreskih obveznika na produžavanje rata- poručio je mađarski ministar. 
 
On je rekao da je izbor Donalda Trampa promijenio globalnu političku dinamiku u korist mira, ali da evropski liberali, kako je kazao, pokušavaju blokirati te napore. 
 
- Nikada nismo bili bliži rješenju, jer su direktni pregovori između SAD-a i Rusije ponovo probudili nadu u mir- zaključio je Sijarto. 
 
U okviru posjete SAD-u Sijarto je danas razgovarao s ministrom finansija SAD-a Skotom Besentom.

Sijarto: Ne podržavamo produženje sankcija Rusiji i Bjelorusiji

Tri visoka zvaničnika Sjedinjenih Američkih Država (SAD) otputovala su u Bjelorusiju kako bi pregovarali o mogućem oslobađanju velikog broja političkih zatvorenika u zamjenu za ublažavanje sankcija, izvijestio je Njujork tajms, nakon što su ranije ove sedmice oslobođena tri zatvorenika.
Tajms je 15. februara izvijestio da su zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD-a za Evropu Kristofer Smit i dva druga američka zvaničnika u Minsku razgovarali s dugogodišnjim autoritarnim vladarom Aleksandrom Lukašenkom i šefom KGB-a Ivanom Tertelom o uslovima dogovora.
Tačno vrijeme posjete i sastanaka – prvih Lukašenkovih sastanaka s visokim zvaničnicima Stejt departmenta u posljednjih pet godina – nije odmah jasno.
Izvještaj dolazi nakon što su Smit i državni sekretar Marko Rubio 13. februara rekli da je Vašington osigurao oslobađanje neidentifikovanog američkog državljanina i dva politička zatvorenika iz Bjelorusije.
- Predali su nam ih, a mi smo ih vratili preko Litvanije - rekao je tada Smit za SiEnEn (CNN).&nbsp;
Drugi američki zvaničnik rekao je za SiEnEn da je četvrta osoba oslobođena u januaru kao dio istog dogovora.
Izvještaj Tajmsa navodi da je Smit rekao diplomatama u Vilniusu da bi oslobađanja mogla biti početni korak ka velikom dogovoru između Vašingtona i Minska u zamjenu za ublažavanje sankcija, od kojih se mnoge odnose na podršku Bjelorusije ruskom ratu u Ukrajini i na suzbijanje neslaganja u zemlji.
Neki posmatrači su rekli da, pored direktne koristi od osiguravanja oslobađanja zatvorenika, Vašington takođe pokušava smanjiti uticaj Moskve na Minsk.
Franak Viacorka, šef kabineta prognane opozicione liderke Svetlane Tihanovskaje, citiran je u Tajmsu kako kaže: "Veoma smo zahvalni predsjedniku (Donaldu) Trampu što je uspio pomjeriti stvari naprijed."
Dodao je, međutim, da sankcije treba ublažiti samo kada "Lukašenko zaustavi represiju i nova hapšenja" i "oslobodi sve političke zatvorenike, uključujući vodeće ličnosti".
Mnogi od onih koji su pritvoreni uhapšeni su tokom suzbijanja protesta zbog predsjedničkih izbora 2020. godine, na kojima je Lukašenko osvojio svoj šesti uzastopni mandat. Opozicija i zapadne vlade su rekle da su izbori bili namješteni.
Lukašenko je, kako se očekivalo, osvojio sedmi mandat na izborima 26. januara 2025. godine, opet uz pritužbe Zapada i prognanih protivnika zbog namještanja i represije nad potencijalnim suparnicima.
Lukašenko je naredio talas pomilovanja uoči izbora, oslobađajući desetine ljudi, uključujući mnoge zatvorene zbog optužbi za ekstremizam za koje njegovi protivnici i grupe za ljudska prava kažu da su politički motivisane.
Neki su posmatrači rekli da je autoritarni vođa možda želio signalizirati Zapadu da popušta uporne mjere koje je država nametnula od izbora 2020.
Međutim, suzbijanje nije pokazalo znakove slabljenja, sa čestim hapšenjima i suđenja na temelju, kako aktivisti kažu, politički motivisanih optužbi. Najmanje 1.253 osobe koje grupe za ljudska prava smatraju političkim zatvorenicima i dalje su iza rešetaka, a vjeruje se da je stvarni broj veći.
Lukašenko je čvrsto povezao Bjelorusiju s Rusijom i pružio podršku Kremlju u ratu protiv Ukrajine, uključujući dopuštanje ruskim snagama da napadnu s bjeloruskog teritorija, i kaže da je rusko nuklearno oružje raspoređeno u Bjelorusiji, što je dovelo do niza finansijskih sankcija protiv Minska.
Ipak, tokom svojih 30 godina na vlasti, Lukašenko je povremeno pokušavao iskoristiti položaj Bjelorusije između Rusije na istoku i NATO-a i Evropske unije na zapadu i sjeveru.

SAD traži dogovor s Bjelorusijom o oslobađanju političkih zatvorenika i ublažavanju sankcija

Požar, potpomognut jakim vjetrom na području MZ Njeguši, širi se i ukoliko nastavi da gori ovim intezitetom postoji mogućnost da pređe put.
To je za Radio Cetinje izjavio komandir Službe zaštite i spašavanja Cetinje Miloš Ćećanović.
Požar je, prema njegovim riječima, došao do objekta Vidikovac.
- Vatrogasne ekipe sa dvije strane puta pokušavaju da zaustave vatru kako bi spriječili njeno širenje preko puta. Kotorski vatrogasci djeluju s donje strane, dok naše ekipe djeluju s gornjeg puta u trudeći se da obuzdaju požar. Po svemu sudeći noć ćemo provesti na terenu - kazao je &nbsp;Ćećanović dodajući da je gašenje otežano zbog nepristupačnog terena i pojačanog vjetra.
Pri gašenju požara im pomažu i iz Služba zaštite NP Lovćen.
Saobraćaj na putu za Kotor preko Njeguša je obustavljen do daljnjeg, ta dionica je zatvorena za saobraćaj već oko dva sata.
Vjetar širi dim prema okolnim područjima, pa se osjećao i na gradskom području Cetinja, kako danas, tako i prethodnih dana.

Požar na Lovćenu se širi: Put Njeguši – Kotor zatvoren za saobraćaj

Sjednica Vijeća za nacionalnu bezbjednost završena je nakon višesatnog zasjedanja, a zaključci koje su članovi tog tijela donijeli biće objavljeni sjutra, nezvanično je rečeno Vijestima iz Vlade.
Iz Vlade je u najavi za sjednicu saopšteno da će Vijeće "imati poseban fokus na analizi bezbjednosne situacije u zemlji i efikasnosti institucionalnog odgovora na aktuelne izazove, uključujući koordinaciju bezbjednosnog sektora".
Kazali su da je, zbog značaja i aktuelnosti teme, poziv za učešće na sjednici upućen i vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću, glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću, vršiocu dužnosti direktora Uprave policije Lazaru Šćepanoviću i načelniku Specijalnog policijskog odjeljenja Predragu Šukoviću.
Povod za sazivanje sjednice Vijeća bila su dva ubistva koja su se prošče sedmice desila u Podgorici.
U Staroj Varoši 16. jula ubijen je Igor Nedović, a policija traga za osumnjičenim za tu likvidaciju Arjanom Rečkovićem.
Ivan Milačić ubijen je 19. jula desetak minuta prije ponoći u Ulici Svetozara Markovića. U pucnjavi su povrijeđene i dvije osobe, od kojijh je jedna bila slučajna prolaznica. Zbog sumnje da je ubio Milačića policija je u Sutomoru uhapsila Podgoričanina Nikolu Petrovića (23).
Predsjednik države Jakov Milatović predložio je održavanje sjednice Savjeta za odbranu i bezbjednost, ali je premijer Milojko Spajić kazao da se neće se odazvati. Sjednica Savjeta za nacionalnu bezbjednost može se održati samo uz prisustvo predsjednika države, Skupštine i Vlade.

Završena sjednica Vijeća za nacionalnu bezbjednost, zaključke će objaviti sjutra

Jedna od najvažnijih utakmica u novijoj istoriji FK Budućnost - duel sa Milsamijem u 2. kolu kvalifikacija za Ligu konferencija - završena je bez pobjednika.
Njih čeka revanš za osam dana - dakle idućeg četvrtka u Moldaviji.
Bolji iz ovog meča trebalo bi da se sastane u 3. kolu kvalifikacija sa prvakom San Marina Virtusom.

Bez pobjednika: Budućnost i Milsami čeka revanš idućeg četvrtka

U Grčkoj je trenutno u toku više od 1.200 vodoprivrednih projekata, od kojih se 1.090 odnosi na vodosnabdijevanje, a 237 na navodnjavanje, prenijela je atinska televizija SKAI.
Koliki je to obim, pokazuje činjenica da Vlada navodi kako je od 2019. godine do danas završeno 278 projekata, te da zbog klimatskih promjena ne postoji nikakva dilema u pogledu potrebe za daljim ulaganjima i koordinisanijim naporima da se riješi ovaj veliki društveni i nacionalni problem Grčke.
Premijer Kirijakos Micotakis je nakon današnjeg sastanka Vlade predstavio "pet pravaca za rješavanje problema nestašice vode" i naglasio da nema govora o privatizaciji vodoprivrede, jer "voda jeste i ostaće javno dobro i samo tako treba da se tretira".
Ukazao je i na to da je Grčka na 19. mjestu u svijetu po riziku od nestašice vode.
Na sastanku je ocijenjeno da je rješavanje problema nestašice vode putem nacionalnog plana hitna potreba, uz reforme koje će najprije odgovoriti na urgentne izazove, a potom i na srednjoročne i dugoročne, kako bi zemlja bila pripremljena za velike izazove u narednih 30 godina.
Na sjednici su predstavljeni i detaljni naučni podaci koji jasno ukazuju na razmjere problema usljed klimatske krize u svim mediteranskim državama, uzimajući u obzir da se Evropa najbrže zagrijava na planeti.
Nivo rezervi vode u grčkim jezerima, iz kojih se snabdijevaju naselja, na istorijski je niskom nivou, dok su rezerve na poluostrvu Atika, gdje se nalazi Atina, manje za više od 50 odsto u poređenju sa 2022. godinom.
Zbog toga je neophodno sistemsko i cjelovito rješavanje problema, umjesto dosadašnje fragmentacije nadležnosti među različitim institucijama. Vlada će nastaviti sa radikalnim promjenama u modelu upravljanja vodama, gradeći funkcionalniji sistem sa većom efikasnošću i povećanim investicijama.
Planira se upotreba novih tehnologija i komplementarnih metoda za proizvodnju vode, poput desalinizacije. 
&nbsp;

Grčka pojačava borbu protiv suše, u toku više od 1.200 vodoprivrednih projekata

Policija je danas u Sutomoru uhapsila Podgoričanina Nikolu Petrovića (25) zbog sumnje da je on maskirani ubica koji je u subotu veče, 19. jula, na terasi ugostiteljskog objekta u kvartu Preko Morače, u Ulici Svetozara Markovića, ubio Podgoričanina Ivana Milačića (32). Kako sumnjaju istražitelji, Petrović je u subotu veče, desetak minuta prije ponoći, ušao u baštu kafića i zaputio se ka stolu za kojim je sjedio Milačić sa prijateljima, ispalio više hitaca i pobjegao. Prema informacijama Portala ETV, Petrović je identifikovan u neđelju i ubrzo je i lociran, a uhapšen je danas, nakon što su obezbijeđini validni dokazi koji ga povezuju sa zločinom. On se dovodi u vezu sa takozvanim „zagoričkim“ kriminalnim klanom, koji je, prema operativnim podacima, „naklonjen kavačkom klanu“. Uprava policije potvrdila je hapšenje Petrovića, ističući u saopštenju da su „preduzimajući izviđajne mjere i radnje uz intenzivnu saradnju i koordinaciju sa Višim državnim tužilaštvom u Podgorici, obezbijeđeni materijalni dokazi koji nedvosmisleno i osnovano upućuju na sumnju da je N. P. izvršio krivično djelo teško ubistvo i krivično djelo nedozvoljeno nošenje i držanje oružja i eksplozivnih materija“. Milačić je u operativnim evidencijama slovio za člana škaljarskog klana, ali inspektori još nijesu sigurni da je on bio meta napada, već postoji mogućnost da je to bio V. J. koji je sjedio za stolom sa Milačićem. U pucnjavi je ranjen Strahinja Raonić, koji je bio u društvu Milačića i još nekoliko osoba, ali, srećom, nije u smrtnoj opasnosti. Povrijeđena je i jedna žena koja je šetala ulicom sa suprugom, a nju je okrznuo rikošet. Iz Uprave policije te večeri, iako su se oglašavali čak dva puta, pokušali su da sakriju informaciju da je povrijeđena i slučajna prolaznica, vjerovatno u namjeri da umanje ozbiljnost situacije, odnosno činjenicu da su u mafijaškom obračunu mogli stradati i nevini ljudi. Kako smo pisali, Milačić je bio osumnjičen da je član kriminalne grupe koja je ubila Sašu Klikovca u julu 2020. godine. Za taj zločin, u februaru ove godine, prvostepeno su osuđeni Miloš Marković i Marko Šuković na 19 godina i 10 mjeseci, odnosno 12 godina zatvora. U tom postupku Milačić je osuđen na tri godine zatvora zbog produženog krivičnog djela nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, dok je, kao i Predrag Vukadinović, oslobođen optužbi za ubistvo. Na vanrednoj konferenciji za novinare koja je organizovana sjutradan po ubsitvu Milačića, u neđelju. 20. jula, v. d. direktora Uprave policije Lazar Šćepanović, obrušio se na sud zbog haotične bezbjednosne situacije u zemlji. Bio je decidiran da policija ne može preuzeti odgovornost za narušenu bezbjednosnu situaciju, prije svega zbog, kako je kazao, loše kaznene politike. Smeta mu što je Milačić oslobođen optužbe da je bio član kriminalne organizacije koja je organizovala ubistvo Klikovca, već je samo osuđen za nedozvoljeno držanje oružja, a nezadovoljan je i visinom izrečene kazne?! - Mi smo prvi na braniku pravde i žao mi je što druge institucije nijesu efikasne kao Uprava policije – saopštio je u neđelju Šćepanović. Kazao je i da je sreća što nije bilo slučajnih žrtava, te saopštio da je naredio pojačano angažovanje policijskih jedinica. Obavijestio je crnogorsku javnost i da su svi članovi organizovanih kriminalnih grupa upozoreni da smanje obim kretanja jer su potencijalna meta. - Jedan od osnovnih načela policije je da ukažu da povedu računa o svojoj bezbjednosti, jer ne možemo čuvati 3.000 ljudi - rekao je on, što znači da je to broj članova kriminalnih grupa koji se nalazi u operativnim bazama policije. Ubistvu Milačića prethodio je još jedan brutalan zločin u Podgorici – 16. jula ispred svoje kuće u Staroj Varoši ubijen je Igor Nedović, koji je dva mjeseca ranije preživio oružani napad u Siti Kvartu. Na Nedovića je u Siti Kvartu, kako je policija utvrdila, pucao Arjan Rečković i za njim su uzalud tragali dva mjeseca. A dok je policija tragala za njim, on je tragao za Nedovićem i uspio da ga ubije na kućnom pragu i opet pobjegne. I on se povezuje sa kavačkim mafijaškim klanom, a navodno je prebjegao iz škaljarskog. - Ulažemo ogromne napore na lociranju ovog lica. Preko 15 objekata je pregledano - kazao je u neđelju Šćepanović, ističući da su raspisane potjernice i za njim i za saizvršiocem. Šćepanović se pravdao i da Rečković ima jaku logistiku, zbog čega uspješno izmiče policiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250722170732_541cf330d140d808a8e6727e5edd15bef1d26321d0e379f4f4588e3498f12654.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250722170732_541cf330d140d808a8e6727e5edd15bef1d26321d0e379f4f4588e3498f12654" data-rendition-name="original" width="1148" height="1600" loading="lazy" alt="nikola petrović"> <figcaption>Nikola Petrović</figcaption> </figure>

Uhapšen ubica Ivana Milačića – Podgoričanin Nikola Petrović

Direktor Agencije za sprječavanje korupcije Dušan Drakić juče se licemjerno narugao crnogorskoj javnosti izjavom da su „zviždači ključni partneri u borbi protiv korupcije“.&nbsp;
To je saopštio nakon što je sa direktorom Kliničkog centra Crne Gore dr mr sc. Aleksandrom Radovićem potpisao sporazum o saradnji, čiji je fokus, kako su rekli, pružanje psihološke pomoći osobama koje su zbog prijavljivanja nepravilnosti izložene pritiscima, posebno u slučajevima kada pokreću sudske postupke radi zaštite svojih prava.
- Ovim sporazumom činimo važan iskorak ka sistemskoj i institucionalnoj podršci onima koji prijavljuju korupciju – i šaljemo jasnu poruku da u toj borbi nijesu sami - poručio je Drakić.
I licemjerno i sramno. Ni obraza, ni stida. Čovjek koji je bio dio „zavjere“ protiv zviždača iz Crnogorskog elektroprenosnog sistema beskrupulozno izlazi u javnost s porukom ohrabrenja potencijalnim „uzbunjivačima“ da prijave korupciju, a da će ih on zaštititi.
Zaboravio je da doda da se to odnosi isključivo na zviždače koji se ne nađu na udaru njegovog prijatelja, njegovog pravnog zastupnika, potpredsjednika Savjeta ASK-a, advokata Mladena Tomovića. Jer, ako Tomović zastupa kompaniju ili instituciju koju zviždač prijavi za moguću korupciju, onda ništa od ovih poruka ohrabrenja i podrške. U tom slučaju, zaboravio je da kaže Drakić, ASK će učiniti sve da „slomi“ zviždača.
A koliko može da bude beskrupulozan za interese prijatelja Tomovića pokazao je Drakić ubrzo pošto je sa pozicije predsjednika sindikalne organizacije ASK-a zaposjeo funkciju direktora ove institucije, kada je, preko službe za informisanje saopštio Portalu ETV u oktobru prošle godine, da će predmet koji se odnosi na zviždača iz CGES-a biti podvrgnut detaljnoj reviziji.
Tri mjeseca kasnije, u januaru ove godine, Upravni sud donio je presudu kojom je ukinuo zaštitu „uzbunjivaču“ iz CGES-a. Što je bio prvi takav slučaj od kada je u Crnoj Gori uspostavljen institut zviždača.
A bez zaštite je ostao, jer Drakić, odnosno ASK, kako smatra uzbunjivač, nije sudu dostavio svu potrebnu dokumentaciju koja se odnosila na predmet.
Tako se Drakić oslobodio predmeta „uzbunjivača“ iz CGES-a, a njegov prijatelj i advokat Tomović „opravdao“ makar jedan honorar koji dobija od ove kompanije za advokastke usluge koje im pruža u svim predmetima u slučaju zviždača.
Ukidanje zaštite za službenika CGES-a znači otvoren put za njegov „linč“ i završni obračun kompanije sa njim, koji bi mogao da rezultira i otkazom.&nbsp;
Presudom i okolnostima koje su joj prethodile bio je šokiran i nezavisni ekspert za borbu protiv korupcije, slovenački stručnjak Drago Kos koji je tada Portalu ETV rekao da se takvom odlukom Upravnog suda „krše svi međunarodni pravni akti koji govore o zaštiti zviždača“ i da se nada „da će Vrhovni sud uvažiti žalbu i donijeti odluku po zakonu i po međunarodnim konvencijama koje je potpisala i Crna Gora“
- Odluka je skroz pogrešna i siguran sam da će to Vrhovni sud prepoznati, ali ostaje ozbiljan problem – član Savjeta ASK-a je čovjek koji je doveo do te situacije – konstatovao je Kos i bio kategoričan da Tomović „treba da ode iz Savjeta“.&nbsp;
Tomović ne samo da nije otišao iz ovog tijela, nego nastavlja da goni zviždača iz CGES-a kojem je taj status ASK dodijelila u maju 2023. godine, a nakon što je krajem 2022. protiv njega pokrenut disciplinski postupak, koji je, kao i kazna koja mu je izrečena, prema ocjeni ove institucije, bio u direktnoj vezi sa prijavom korupcije.
Prije nekoliko sedmica zviždač je pravosnažno dobio spor protiv CGES-a upravo zbog ovog disciplinskog postupka. Viši sud u Podgorici, koji je postupao po žalbi Tomovića, potvrdio je presudu podgoričkog osnovnog suda koji je nedvosmisleno ustanovio da je disciplinski postupak i kažnjavanje zviždača, 30. decembra 2022. godine, bilo nezakonito.
I onda direktor ASK-a Drakić, koji je po uvjerenju „uzbunjivača“ radio za interese CGES-a, odnosno pravnog zastupnika ove kompanije advokata Tomovića, juče licemjerno poziva zviždače da se ohrabre da prijavljuju korupciju, a da će im on biti štit i odbrana od progona poslodavca?! Sramno, pa sve i da nije pomogao Tomoviću da zviždaču iz CGES-a ukine zaštitu. Dovoljno je to da je javno prijetio tom hrabrom čovjeku, čim je sjeo u fotelju direktora, da će njegov predmet biti detaljno preispitan. U demokratskim, uređenim društvima Drakić bi bio smijenjen već poslije ove prijetnje, a svakako pozvan na odgovornost nakon što je u januaru zviždaču ukinuta zaštita.&nbsp;
Laž je, nažalost, manir nosilaca institucija, od kada su vlast u Crnoj Gori nakon izbora u avgustu 2020. godine preuzele proruske i prosrpske društveno-političke elit, dok korupcija i nepotizam razjedaju svaku poru društva.&nbsp;
Svakodnevno svjedočimo licemjernim porukama funkcionera i zaklinjanju u evropski put, dok u institucijama kojima rukovode ruše svaki standard i uspostavljaju sistem zasnovan ne na zakonima i propisima, već podređen ličnim i partijskim interesima, ambicijama i željama. Svaka institucija u zemlji je postala nečiji feud, a ASK im služi za odbranu interesa.

Ni obraza, ni stida

Predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) Danijel Živković, komentarišući pismo Ujedinjenih nacija upućeno predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću, u izjavi za Portal ETV ocijenio je da se radi o „upozorenju koje je bilo i očekivano“, te da vlast pokušava da uvede restrikcije koje su već jednom proglašene neustavnim.
– Dakle, stiglo je upozorenje koje je bilo i očekivano, da način na koji vlast želi promijeniti Zakon o javnim okupljanjima i uvesti određene zabrane nije u skladu sa onim što su međunarodne organizacije propisale – međunarodni pakti i, s druge strane, Evropska konvencija – kazao je Živković.
On ističe da se predloženim izmjenama uvode restriktivne zabrane na kolovozima, magistralnim i regionalnim putevima, te podsjeća da je slično zakonsko rješenje već proglašeno neustavnim.
– Kome je palo na pamet da stavlja u pravni promet rješenje koje je već bilo neustavno, možemo pretpostaviti da se radi o onim dijelovima parlamentarne većine koja želi prvo da zabrani javno okupljanje, a nakon toga da zabrani izgovorenu javnu riječ – poručio je lider DPS-a.
Podsjetio je da je riječ o rješenju koje je bilo na snazi od 2005. godine, a koje je Ustavni sud 2017. proglasio neustavnim.
–Ovo je &nbsp;rješenje koje je bilo na snazi, ako se ne varamo, 2005. godine, ono je proglašeno 2017. godine neustavnim, na prijedlog jedne od tadašnjih poslaničkih grupa, na osnovu čega je Ustavni sud donio odluku da je kompletan, ako se ne varam, član – čini mi se 9 – proglašen neustavnim. I između ostalog, ovo što je sada propisano kao restriktivna mjera je definitivno već proglašeno neustavnim, tako da se ovo mora uzeti u obzir. Neko ko je radio na izmjenama i dopunama zakonskog rješenja o tome je morao voditi računa – istakao je Živković.
Rekao je i da je, nakon današnjeg upozorenja Ujedinjenih nacija, poruka vlastima jasna – ne usvajati ovakav zakon.
– Naše današnje prisustvo na ovom mjestu nije nikako pokušaj da politizujemo bilo koji skup, već je poruka vlastima da se represivnim putem i represivnim metodama ne može obračunavati sa svojim građanima. Ni na koji način. Imali smo prilike da vidimo da oni koji su upravo na talasu različitih protesta došli na pozicije vlasti, danas žele da ih uguše u Crnoj Gori. I znamo što je sljedeće: zabrana javno izgovorene riječi – upozorio je Živković.
On je dodao da su predstavnici DPS-a više puta u parlamentu trpjeli osporavanja prava da komentarišu, ali da ih to neće spriječiti da budu uz građane.
– Vi ste imali prilike da više puta u parlamentu slušate kako mi, upravo iz Demokratske partije socijalista, nemamo pravo ni moralno, ni bilo kako drugačije, da bilo šta komentarišemo. Komentarisaćemo i bićemo svaki put sa građanima, ne da na bilo koji način politički profitiramo od toga, već da pošaljemo poruku vlastima koja je bahata, koja je osiona i koja želi na ovaj način, represivnim metodama, da kažnjava vas, svoje građane – poručio je Živković.
Podsjetimo, predloženim izmjenama &nbsp;Zakona o javnim okupljanjima uvode se noviteti koji mogu imati ozbiljne posljedice za slobodu govora i javnog okupljanja., osnosno, predviđaju se kazne za ljude koji pozivaju na protest, skoro bilo gdje. Kad bi preslikali – svako ko na nekoj društvenoj mreži objavi, čak i mediji, pošto se pominju i pravna lica, bi se mogli naći pod udarom ovog zakona kad objave informaciju o nekom okupljanju.&nbsp;
– I ne samo to, nego i dodatno – da oni određuju lokaciju održavanja skupova ukoliko su određeni objekti 'ugroženi', jer oni smatraju da su ugroženi prisustvom onih koji budu protestovali – naveo je &nbsp;Živković.
Istakao je da su sve predložene mjere ne samo protivustavne, već i suprotne ključnim međunarodnim dokumentima.
– Restrikcije koje se na ovaj način uvode su prvo protivustavne, suprotstavljene onome što je Evropska konvencija, Međunarodni pakt... I stvari koje se na ovaj način žele uvesti u pravni promet – nijesu ništa drugo nego poruka da se želi uspostaviti autokratija, a nakon toga ide diktatura – kazao je Živković.
Na pitanje ima li nade da će obraćanje Ujedinjenih nacija uticati na vlast, Živković je kazao da takvu poruku šalju i &nbsp;danas sa Kruševog ždrijela.
– Imali smo prilike da vidimo da se mnoga obraćanja sa međunarodnih adresa nijesu primila kod parlamentarne većine. Ali danas, u prisustvu ovdje građana, šaljemo poruku vlastima da odustanu od takvog zakona – zaključio je predsjednik DPS-a.

Živković: Nakon današnjeg upozorenja UN poruka vlastima jasna – ne usvajati ovakav zakon

Građani Cetinja i danas su, po ko zna koji put u protekla četiri mjeseca, mirno blokirali magistralni put Podgorica-Cetinje u mjestu Kruševo ždrijelo, počev od 17.26 sati. Večerašnjoj blokadi pridružili su se i poslanici Demokratske partije socijalista (DPS), koji su došli kako bi iskazali podršku građanima i njihovim zahtjevima.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250722170732_05c5ebd150ff31a298258363abd0c235de2e10257191e651b0e63342b78d5b15.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250722170732_05c5ebd150ff31a298258363abd0c235de2e10257191e651b0e63342b78d5b15" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt="Kruševo ždrijelo/DPS"> </figure>  Oni ove mirne blokade organizuju duže od četiri mjeseca iskazujući protest i tražeći odgovornost čelnika bezbjedonosnog sektora za dvije tragedije u kojima je na Cetinju ubijeno dvadeset i troje njihovih sugrađana. Blokada simbolično počinje u vrijeme kad se desio tragični događaj u Prijestonici 1. januara kada je Aco Martinović ubio 13 ljudi.&nbsp;

Tag: bjelorusija