Roditelji djece sa autizmom okupili su se danas ispred Vlade Crne Gore u znak protesta, kako bi izrazili nezadovoljstvo, revolt i patnju i kako bi neko konačno čuo njihov krik koji odjekuje u potrazi za rukom spasa.
Prema riječima Tamare Pejović, jedne od organizatorki današnjeg protesta, oni su se sabrali danas kako bi pokazali na koji način država brine o njima i kako Crna Gora funkcioniše kao država socijalne pravde.
- Milion puta do sada smo se obraćali institucijama, pisali peticije, išli na sastanke, pričali po medijima, a dobili smo ignorisanje isntitucija. Među nama ima samohranih, nezaposlenih, majki sa dvoje djece od kojih oboje imaju poteškoće u razvoju, podstanara, iscrpljenih, nenaspavanih, ljudi na antiderpresivima - rekla je Tamara Pejović.
Dodala je da su prošle godine na današnji dan takođe imali skup gdje su, zajedno sa djecom, prošetali od zgrade Vlade Crne Gore do zgrade Skupštine Glavnog grada.
- Išli smo u tišini, koju su jedino parali krici naše djece. Taj skup je trebao da vam bude opomena, razlog da se smilujete na nas i učinite nešto na našem unapređenju sistema podrške. Ni prošle godine, ni prethodnoh deceniju nijedan korak nije preduzet na rješavanju gorućih pitanja za nas roditelje, ne samo za nas, već decenijama naše porodice pate, žive na rubu egzistencije prepušteni sami sebi - kazala je Pejović.
Isped fondacije „Ognjen Rakočević", Sabina Dečević istakla da su se okupili da protestuju jer nemaju na ovaj dan razloga da slave.
- Beograd, Tuzla, Novi Sad, Tajland, treba da budu stvar izbora, četvrti, peti izbor, a ne prvi i jedini. Naša jedina opcija je da idemo van Crne Gore. U tim slučajevima porodice se razdvajaju, djeca se razdvajaju... Moramo uraditi nešto da se poboljšaju uslovi života za porodice djece sa autizmom u Crnoj Gori - poručila je ona.&nbsp;
Naglasila je da su u razgovoru sa direktorom Fonda dobili informaciju da se njima do sada niko od registrovanih obučenih defektologa nije obratio za saradnju.
- Moramo imati kod nas sve potrebne tretmane kako ne bi morali da idemo van. Jer sve što smo do sada dogovorili ništa se nije realizovalo. Mi smo umorni, roditelji su umorni. Djeca rastu, rastu njihove potrebe, a ništa se ne rješava. Broj djece sa autizmom će da raste svake godine. Tražimo da se nešto dešava u Crnoj Gori - poručila je ona.
Na protestu, između ostalog, roditelji su zahtijevali i da se uspostavi registar za djecu koja imaju autizam, osnuje Dnevni centar u Podgorici, ali i specijalni fakultet koji bi obrazovao edukatore za ovu oblast.&nbsp;
Najavili su i da će, ukoliko makar neki od zahtjeva ne bude ispunjen, protest opet biti ogranizovan za mjesec.&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Nadamo se da će se konačno čuti naš krik, nećemo stati do ispunjenja zahtjeva

Svjetski dan osoba s autizmom je povod da svako od nas, makar tog jednog dana u godini, razmisli koliko smo kao društvo i kao pojedinci učinili da toj djeci i njihovim roditeljima i starateljima pomognemo - poručio je ministar javne uprave Maraš Dukaj.
Potrebno je, cijeni on, da cjelokupno društvo pokaže daleko više odgovornosti i efikasnosti.
- A kao pojedinci veći senzibilitet i više empatije za ovaj dio naše populacije - dodao je Dukaj.

1250x600

1084x550

Dukaj: Potrebno da svi pokažemo daleko više odgovornosti i empatije prema osobama sa autizmom

Malo akcenta se stavlja na nas koji imamo djecu sa autizmom koja su starija od 18 godina. Rana dijagnostika je u prvom planu, što daleko od toga da nije značajno, mi smo im uvijek podrška, ali se o nama nekako uvijek najmanje priča. Kad život postaje teži je onda kada dijete uđe u pubertet, jer vi tada ostajete podrške - kazala je u emisiji E uživo, na Televiziji E, Ognjenova mama Marija Blečić.
Ona je objasnila da je razlog zato što punoljetno dijete morate izmjestiti iz ustanove zbog neželjenih ponašanja, te organizovati posjete psihijatru dok se nađe prava farmakološka terapija.
- Lijeka za autizam nema, neželjena ponašanja što se tiče farmakološke terapije se mogu ublažiti, ali se nikada neće skroz istinski izbjeći, tako da je svakako prepuno izazova i sada nam je nekako najteže - istakla je Blečić.
Danas se u svijetu obilježava Međunarodni dan autizma. Društvo ih je svrstalo u kategoriju kojoj je dalo ime djeca sa posebnim potrebama, a zapravo je tačnije da smo mi društvo sa defektom nepreispitivanja istinskih potreba, pa bilo one posebne, ili samo obične.
Blečić ima tri sina, a jedan od njih je Ognjen. Život porodice je teško organizovati, kaže ona, naročiti bez podrške, jer je na staklenim nogama.
- Život sa autizmom, posebno neverbalnim kao što je moj sin, prepun je izazova. Borimo se nekako sami i čekamo iz godine u godinu, iz decenije u deceniju tu podršku koja nikako da se sprovede u djelo, da olakša svima nama živote - rekla je Blečić.
Proveli su dvije godine odvojeni od porodice, prisjeća se, a to je i dalje slučaj sa roditeljima koji imaju manju autističnu djecu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DrHabLXkpuCk&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Blečić: Malo akcenta se stavlja na nas koji imamo djecu sa autizmom stariju od 18 godina

Da autizam nije bolest - nego stanje, odnosno neurodivergencija, jasno je svakome ko se ikad za to dovoljno zainteresovao - ali, izgleda, to nije slučaj i sa predsjednikom Skupštine Crne Gore Andrijom Mandićem čiji je PR tim sinoć u saopštenju napisao da se solidarišu sa „oboljelima“ iz ovog spektra.
Svjetski dan osoba sa autizmom obilježava se svakog 2. aprila još od 2007. godine - upravo sa ciljem da se skrene pažnja na stanje sa kojim žive mnogi - i da autizam sam po sebi nije problem koliko društvena neprilagođenost, neprihvatanje različitosti, i jednostavno: neznanje i nemar.
Upravo to su juče, očigledno nesvjesno i nenamjerno, i demonstrirali u zakonodavnom domu Crne Gore kada su saopštili da je njihova zgrada u čast 2. aprila osvijetljena plavom bojom.
Oni su se stavili u red sa brojnim institucijama u svijetu, koje na simboličan način pokazuju brigu prema osobama sa autizmom, iako je jasno da im 18 godina obilježavanja ovog dana, pretek filmova, predavanja, ukazivanja stručnjaka, nije bilo dovoljno da se elementarno informišu i znaju da autizam nije nešto što se liječi i da je sa tim stanjem mnogo teže živjeti kad se pogrešno tumači.
Zato je u 21. vijeku, u najmanju ruku, neprihvatljivo da jedna državna institucija ne barata terminologijom koja tretira ovako važno pitanje, između ostalog, jer je upravo ispravna terminologija most do kolektivnog razumijevanja osoba sa auzimom.
U tome se nijesmo pokazali visprenima, kako sad, tako ni u mnogim javnim izlaganjima u kojima su političari jedni drugima poručivali da su „autistični“. Ipak, važno je da učimo iz sopstvenih grešaka, pa u neki mah i djeluje da je društvo, nakon glasnih kritika ovakvih ispada, shvatilo koliko je pogrešno i uvrjedljivo u negativnom kontekstu koristiti termin „autističan“.
Pošto ne bi valjalo da i ovaj 2. april obilježi samo formalnost i obasjavanje plavog svjetla u centru grada, nije zgorega da još malo promislimo o terminologiji. Bilo bi važno da se, kako u Skupštini, tako i u svakom kutku svijeta, zapitamo je li nesenzibilno govoriti da je dijete ili osoba „autistična“... Možda neko dokuči da je bolja opcija reći „osoba sa autizmom“ - jer je razlika krucijalna: pošto „autistično“ implicira da je poremećaj sve što određuje tu osobu, dok „sa autizmom“ pokazuje da je to samo jedna od stvari koja ga karakteriše.
A kad shvatimo da ljudi sa autizmom nijesu samo statistika - nego mnogo više od dijagnoze, i da svi ponaosob imamo ulogu u tome da im pomognemo da se osjećaju manje „atipično“ u negativnom smislu te riječi - a mnogo više unikatno, posebno i prije svega željeno - ovakvim omaškama nećemo svjedočiti. Onda možda neki idući 2. april neće biti samo puka formalnost - nego najava konkretnih koraka u adekvatnoj podršci koja im je prijeko potrebna.

Anja Ivanović

Neka neko javi Mandićevoj službi da autizam nije bolest

Zgrada Skupštine Crne Gore večeras je osvijetljena plavom bojom povodom 2. aprila - Svjetskog dana osoba sa autizmom.
- U znak solidarnosti sa oboljelima iz ove ranjive kategorije stanovništva - &nbsp;piše u saopštenju Skupštine.
Dodaju da se pridružuju brojnim institucijama u svijetu koje na simboličan način pokazuju brigu prema osobama sa autizmom, naročito prema djeci, koja zaslužuju pomnu pažnju cijelog društva.
Ovaj datum obilježava se širom svijeta pod sloganom #LightItUpBlue, a međunarodna organizacija Autism Speaks (Autizam govori) svake godine poziva organizacije i pojedince da se uključe u globalnu kampanju.
Tada mnoge poznate zgrade, mostovi i drugi objekti svijetle u plavoj boji koja je prepoznatljivi simbol za osobe sa autizmom.

Zgrada Skupštine osvijetljena plavom bojom povodom Svjetskog dana osoba sa autizmom

Roditelji djece i mladih u spektru autizma najavili su za srijedu protest ispred zgrade Vlade, zbog, kako kažu nebrige države i višegodišnjih problema sa kojima se suočavaju. Nedostaju registri, defektološke komore...&nbsp;
Iz Ministarstva socijalnog staranja nijesu odgovorili na pitanja Javnog servisa, a roditelji ih pozivaju da 2. aprila kada se obilježava Međunarodni dan osoba s autizmom provedu s djecom i odraslima koji se bore s ovim stanjem.
Od momenta kada se autizam useli u njihov dom, roditelji te djece vode neprekidnu borbu. Od prihvatanja dijagnoze, preko napora da se o djetetu brine na dnevnom nivou u višegodišnjim tretmanima, terapijama i liječenju, do pitanja šta će biti s njihovim potomcima kada ostanu sami.
Koliko je život osoba s autizmom nepredvidiv, znaju roditelji koji su im često jedini oslonac. Upravo zbog toga organizovaće protest u srijedu ispred zgrade Vlade.
- Razlog protesta je sveopšte nezadovoljstvo koje već postoji godinama u našim porodicama, nezadovoljstvo zbog jedne nebrige, kompletne nebrige prema našoj djeci i konstantnog ignorisanja naših apela i naših zahtjeva da se riješi situacija po mnogo pitanja - kazala je Tamara Pejović, roditelj djeteta s autizmom.
Goran Laković iz NVU “Niste sami” kaže da protestom žele da pokažu čitavoj javnosti crnogorskoj, da ovo nije upereno protiv nikoga, već da je protest pokušaj da se probudi tradicionalna, ljudska Crna Gora.
Iznijeće, kažu, 10 zahtjeva. Između ostalih - uspostavljanje registra, osnivanje savremenog, ali i Dnevnog centra za autizam, osnivanje defektološke komore, Fakulteta za specijalne edukatore, Zakon o roditelju njegovatelju.
- Ali i njima bi trebalo prostorije koje su prilagođene našoj djeci, tipa senzorne sobe, meke sobe koje bi bile opremljene raznim sadržajima ukoliko je dijete uznemireno. Posljednja tri zahtjeva se više odnose na osobe koje su starijih uzrasta. Usluge - roditeljski predah, stanovanje uz podršku, koje bi bile glavna socijalna podrška porodicama, koje su oslabljene - objašnjava Pejović.
Osim protesta, nevladino udruženje "Niste sami" uputilo je otvoreni poziv nadležnima da na Međunarodni dan osoba s autizmom provedu vrijeme s djecom i odraslima koji se bore s ovim stanjem, uz poruku "Obujte naše cipele".
- Javni apel upućen je svim poslanicima, svim javnim funkcionerima, ministrima, sekretarima, koji po svome nahođenju i po svome izboru izaberu ili ustanovu ili porodicu kod koje će provesti pola sata, sat vremena, da vide bar mali djelić onoga sa čim se suočavaju generalno roditelji djece sa teškoćama u razvoju. Možda na taj način proradi savjest, čuju neku novu informaciju, sagledaju problem iz drugog ugla i pokušaju da nas razumiju - poručio je Laković.
Apeluju na sve roditelje, nevladine i studentske organizacije, sindikate da im se 2. aprila pridruže na protestu. Ta podrška im je važnija od simboličnog puštanja plavih balona. Jer autizam ne prestaje – traje cijeli život, 365 dana u godini, 24 sata dnevno.

Roditelji djece sa autizmom najavili za srijedu protest ispred Vlade

Godišnje se preko tri miliona eura izdvoji za liječenje djece sa autizmom na Institutu za fonetiku i patologiju govora u Beogradu, što je uzaludno i bespotrebno, jer nakon dugotrajnog boravka na Institutu, po povratku u Crnu Goru nema ništa. Novac je trebalo usmjeriti za izgradnju Instituta u Crnoj Gori i stipendiranje defektologa i logopeda - kazala je u jutarnjem programu "Budilnik", na Televiziji E, Sabina Imeri iz Fondacije ,,Ognjen Rakočević”.
Tokom prethodne godine Fond za zdravstvo je izvojio 14,3 miliona za liječenje djece van Crne Gore, a kada je riječ o djeci koja boluju od autizma najviše je izdvojeno za liječenje u Srbiji, tačnije u Beogradu na Institutu za fonetiku i patologiju govora.
- Prvi ostanak u Beogradu je tri mjeseca i to se, uglavnom, produžava, a jedino šta Fond pokriva to su troškovi na tom Institutu, a sve ostale snose apsolutno roditelji, od smještaja i boravka porodice u Beogradu. Zašto je uzaludno? Zato što taj boravak bude 3, 6 mjeseci, godinu dana, međutim, nakon povratka u matičnu zemlju, konkretno u Crnu Goru, ništa se ne dešava i onda ne postoji taj kontinuitet tretmana, tako da djeca kada se vrate samo stagniraju. Mislim da je bespotrebno zato što sa tolikim sredstvima koja izdvajamo godišnje mislim da možemo napraviti institut ovdje u Crnoj Gori, i to jako dobar institut, koji bi bio možda najbolji u regionu. Od 2016.godine, od kada postoji Centar za autizam, ta količina novca koja se od te godine do dana današnjeg izdvojila mi smo ovdje mogli da napravimo konkretne stvari, možda, počev od katedre za defektološki fakultet ovdje, ako ne katedru, a negdje smo i ranije apelovali da se bar stipendiraju studenti odavde, iz Crne Gore - rekla je Imeri.
Do sada je Crna Gora mogla da ima svršene i defektologe, logopede, tifologe, da su se studenti stipendirali, ističe ona, ali, kaže Imeri, nije bilo sluha.
- Primarni u radu sa djecom sa autizmom su defektolozi, a ne logopedi. Svi ti tretmani koje djeca imaju na Institutu za fonetiku i patologiju govora su svedeni na rad koji nije pristupačan za djecu sa autizmom. Sve te stvari koje postoje tamo smo mogli ovdje da usmjerimo, da ovdje imamo neki totalno drugačiji pristup, i konkretno taj institut nije za djecu sa autizmom. Negdje sam pročitala, u nekom izvještaju da je to za liječenje djece do 18.godine, što nije tačno, oni same ne žele da prime djecu preko 7 godina, konkretno ne djecu sa autizmom. To je bio slučaj sa mojim sinom, gdje je lično direktorica Instituta nazvala ovdje, u Podgorici, i rekla zašto šalju djecu sa autizmom preko sedme godine u taj Institut. Sve je to negdje da se roditelji vrte u krug, razdvajaju se porodice, djeca sa mamama, uglavnom, ostaju gore jako dug period, i kad vrate ovdje ne postoji ništa - naglasila je Imeri.
Neophodno je, smatra ona, usmjeriti sva sredstva u izgradnju instituta jer se mogu napraviti velike stvari.
- Pokrenuta je onlajn peticija za osnivanje regista djece i odraslih sa autizmom u Crnoj Gori, koju je pokrenuo otac Goran Laković iz udruženja ,,Niste sami” , i tada smo govorili da je velika potreba za tim registrom. Mi smo uključili i političke partije, nadajući se da ako usvojimo zakon da će taj registar konačno da zaživi. Međutim, Zakon je usvojen 2022.godine, o obaveznom usvajanju Registra, do dan danas se to nije desilo. Zašto? Ne znam! Taj registar je jako važan. Prošle godine je usvojena Strategija za rani razvoj i u izradi te Strategije su učestvovali Ministarstvo zdravlja, Institut za javno zdravlje i UNICEF. Ja ih javno pitam na osnovu čega su uopšte usvojili Strategiju, kako su znali koliko treba novca izdvojiti za tu Strategiju ako ne znamo koliki je to broj djece, ako se vode brojem kartona iz Centra za autizam, to je apsurd, zato što ne idu sva djeca u Centar za autizam, i konkretno on je samo za ranu intervenciju, do šeste godine, a šta nakon toga. Gdje su odrasli sa autizmom? Jedino imamo prepoznatljive osobe sa autizmom kroz obrazovni sistem, i to u glavnom u osnovnoj školi, a srednju školu jako rijetko ko upiše i završi. Ostali su neprepoznatljivi - zaključila je Imeri.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DquQ5jFiEbqs&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Imeri: S novcem koji ide Institutu za fonetiku i patologiju govora u Beogradu mogli smo da napravimo konkretne stvari u Crnoj Gori

Djeci sa posebnim potrebama u Podgorici je omogućena stomatološka zdravstvena zaštita, dok sva ostala djeca iz cijele Crne Gore, sa autizmom i smetnjama i teškoćama u razvoju, za ostvarivanje stomatološke zdravstvene zaštite, moraju doći u Podgoricu- to je u Budilniku, na Televiziji E, iz ugla roditelja kazala direktorica Udruženja djece sa autizmom Crne Gore - Ivana Ramović.
- Kad zaboli zub u dva ujutru, ili preko dana, a vi nemate pomoć nijednog zubara, niti privatnog, niti državnog, jer naprosto ne mogu da pruže tu pomoć koja je potrebna, osim na Stomatološkoj poliklinici u Podgorici - rekla je Ramović.
Medicinsko osoblje na Stomatološkoj klinici je veoma dobro obučeno, kaže Ramović, dok je u domovima zdravlja malo drugačije, iako je i tu došlo, kako kaže, do vidljivog pomaka.
Sagovornica Budilnika kaže da se roditelji snalaze, te da je, dodaje ona, najteže rodiljema djece koja su mala i koji su tek dobili dijagnozu, tada su najpotrebniji ti stimulativni tretmani, defektološko logopedski.
- ,Znam da mnogi roditelji idu na Institut za razvoj fonetike i govora, dobiku uput. Ja lično nijesam išla, jer smatram da djeca sa autizmom ne treba da mijenjaju svoj život i mjesto prebivališta, sve odjednom, jer to jako loše utiče na njih. Mislim da treba da budu sa svojom porodicom, da idu u svoju školu, da imaju svoje rutine, i nekako je najbitnije ne remetiti njihove rutine - naglasila je Ramović.
Djeca su uključena u društvo onoliko koliko se roditelji trude, mišljenja je Ramović, jer inkluzija počinje u kući.
- Inkluzija polazi od kuće, od samog oca i majke. Ako majka i otac ne prihvate svoje dijete, to jest njegovu dijagnozu i ako svoje dijete ne vole takvo kakvo jeste , onda ne možemo da očekujemo od vas, niti od bilo koga drugoga, ni u zdravstvenoj ustanovi da ga prihvati - zaključila je Ramović.
Begović: Totalna anestezija omogućava djeci sa posebnim potrebama da dobiju najkvalitetniji vid zdravstvene zaštite
Kada su djeca sa posebnim potrebama u pitanju, od starta nemate jedan od činilaca da se dobije dobra stomatološka intervencija, jer su ta djeca obično nemirna, u strahu su, nijesu u mogućnosti da se skoncentrišu dovoljno dugo da bi ljekar mogao nježno i pažljivo da radi - kazala je za Budilnik, na Televiziji E, Gordana Begović.
,, U tim slučajevima, i kad imate odličan stručni tim, i kad imate roditelje koji su spremni da pomognu u svemu tome, a obično jesu zaista spremni da daju podršku u tom stomatološkom radu, ali, na kraju, vjerujte mi, u 99 posto slučajeva se svodi na neko pružanje prve pomoći, i to nešto na brzinu, samo je cilj da se obezboli pacijent i to bude nekakva polunasilina intervencija i to dijete, taj mali dobri pacijent, obično pretrpi i stres, njemu je to nasilno, a i bolno, jer ste nekad u nemogućnosti da date anesteziju. Tako da u suštini, vi nećete uraditi neku dobru stomatološku intervenciju, pored sve želje ljekara, dobije se prva pomoć i to da obezbolite pacijenta. Najbolje što ljekar u tom slučaju može da uradi jeste da ih uputi na višu instancu stomatološke zdravstvene zaštite, a to je kod nas Stomatološka poliklinika u Kliničkom centru, gdje se u totalnoj anesteziji izvode intervencije kod takvih pacijenata” - rekla je Begović.
Totalna anestezija nosi sa sobom rizike, objašnjava Begović, i to važi za sve pacijente koji ulaze u opštu anesteziju, međutim, naglašava ona, totalna anestezija jedina omogućava da se kod djece sa posebnim potrebama dobije najkvalitetniji vid stomatološke zdravstvene zaštite.
,,U trenutku totalne anestezije čitav tim ljekara, koji je osposobljen za to, pristupa sanaciji usta i zuba pacijenta. Sve se uradi u tom jednoj posjeti, bilo da su popravke zuba, bilo da su liječenja, tu se nalazi i hirurg, koji, ako je potrebno, uradi ekstrakciju zuba. Kad se dijete probudi iz opšte anestezije onk je kompletno sanirano, tako da roditelji po tom pitanju ne bi trebali da brinu, jer je tu anesteziolog, tu su tehničari, tu je kompletna ekipa koja brine da se sve to izvede na najbolji mogući način” - istakla je Ɓegović.
Inhalaciona sedacija nije zamjena za opštu anesteziju, ističe Begović, jer sedacija utiče da se smanji anksioznoznost i prag bola pacijenta, i da je pacijent opušten kad su duže stomatološke intervencije u pitanju.
,,Vi inhalacionom sedacijom samo smirite pacijenta, to je i dalje pacijent koji je spreman za saradnju, jer kad radite inhalacionu sedaciju ona se radi pomoću specijalnog aparata, maske se nalaze na nosu pacijenta, pacijent mora da bude miran, u svakom slučaju da bi se ta sedacija izvela. A kad je u pitanju intravenska sedacija, koja se isto u ambulanti može izvesti, ali opet se može izvesti samo kod pacijenta koji je miran, spreman na saradnju, jer obično je to preko lijeve ruke, braunila je u ruci, anesteziolog je tu, tehničar je tu, anesteziolog dozira nivo sedacije. I ti pacijenti, u kojoj god da su vrsti sedacije, oni su uvijek svjesni i orijentisani u prostoru, samo što su manje anksiozni, nemaju strah i prag bola je snižen. Kad su djeca sa posebnim potrebama u pitanju to je gotovo nemoguće, jer ti pacijenti moraju da budu smireni da bi ta maska na nosu stojala kako treba, a u drugom slučaju ruka mora da bude mirna i na raspolaganju anesteziologu koji će taj nivo sedacije da kontroliše” - naglasila je Begović.
Kad je primarni vid stomatološke zaštite u pitanju, kaže Begović, stomatološke ambulante u Crnoj Gori su opremljene, i, pored želje i volje stomatologa, u većini slučajeva, kako kaže, intervencije ne mogu biti izvršene kod djece sa posebnim potrebama. ,,Najbolje što jedan doktor može da uradi je da šalje pacijenta na Stomatološku polikliniku, gdje će određeni tim ljekara, ja znam da se tamo koleginica Danijela Subotić duži niz godina bavi, uspješno veoma, sanacijom pacijenata u opštoj anesteziji, kada su u pitanju pacijenti sa posebnim potrebama” - zaključila je Begović.
<h2>Marić: Svako dijete je dijete, pođimo od toga i nećemo pogriješiti</h2>
Mnoga djeca sa autizmom nemaju nikakav problem sa stomatološkim liječenjem, zato što se odmalena radi sa njima pomoću slika ili piktograma, pa su oni već pripremljeni, međutim, zahvaljujući vaspitnim modelima, i djeca koja nemaju nikakav vid poremećaja imaju zazor od stomatologa i neku vrstu straha -kazala je u Budilniku, na Televiziji E, logopedica i savjetnica za inkluzivno obrazovanje u Zavodu za školstvo- Anita Marić.
- Mi imamo sjajni primjer djece sa autizmom i sa smetnjama i teškoćama u razvoju koji nemaju nikakav problem da odu kod stomatologa, naprotiv vole da odu kod stomatologa, samo je pristup važan. Pristup je uvijek ključan! Mi uvijek napadamo sad tu situaciju,a ne preveniramo određene stvari i ne uvodimo u proces da bi se prihvatile. Nije jedini lijek totalna anestezija, to je moje mišljenje, kao terapeuta - rekla je Marić.
Trebalo se ranije misliti kada riječ o djeci sa posebnim potrebama u sistemu zdravstvene zaštite, smatra Marić, jer jedina ambulanta koja pruža stomatološke usluge ovoj djeci je u Podgorici, te, ističe ona, djeca iz Cijele Crne Gore dolaze tu, a on nekih gradova je udaljena i po četiri sata vožnje, pa su ta djeca, dodaje ona, dodatno frustrirana vožnjom, umorom i onda sve to teže pada.
- Važno bi bilo da imamo stomatologe i u predškolskim i školskim ustanovama, kako je to nekada bilo. To su sve stvari o kojima moramo ozbiljno razmišljati kako bi se zdravlje naših mališana, sveukupno, očuvalo. To su neke osnovne stvari i standardi jedne razvijene zemlje, i ja smatram da bi trebalo da bude, da imamo servise podrške u svakom gradu, na svim nivoima, iz svih resora - naglasila je Marić.
Naše društvo je čulo za inkluziju tek onda kad je počela njena implementacija, po mišljenju Marić, a sve je krenulo 1999.godine preko obrazovnog sistema, a tek, podsjeća ona, 2012.godine su transformisane tri specijalne škole u resursne centre i resurse podrške sistemu obrazovanja.
- Tamo su defektolozi, pedagozi, psiholozi, koji intenzivno rade sa djecom i mladima sa smetnjama i teškoćama u razvoju, a takođe i daju podršku redovnom sistemu inkluzivnog obrazovanja. Mi smo dali mogućnost da dijete pohađa redovnu školu. Imamo tri ponuđena programa koja se mogu pohađati u našoj zemlji, ali u školama imamo one kojima treba prilagoditi program, a imamo i one kojima treba samo prilagoditi uslove, a program ostaje jednak za sve. Postoji poseban program za resursne centre i škole sa integrisanim odjeljenjima - istakla je Marić.
Razvijeno je puno toga za djecu sa posebnim potrebama, poručuje Marić, ali postoji i još puno toga gdje zaostajemo, a, naglašava ona, to su prije svega stavovi sa kojima se treba boriti.&nbsp;
- Sa stavovima se, definitivno najteže boriti, sa stavovima i predrasudama. Ima ih puno! Stavovi su nešto sa čim se ne rodimo, ali kada to steknemo, u ranom djetinjstvu, jako se teško boriti protiv njih, i oni su onako sveprožimajući i zahvataju jedno društvo kao bolest, rekla bih, kao nešto što im ne da slobodno da misle, i mislim da je to naš najveći problem” - poručila je Marić.
Sagovornica Budilnika problematizuje i iznošenje razloga kad se ne želi pomoći nekome, te ona takve pojave karakteriše nedostatkom empatije, a, naglašava ona, inkluzija nas uči empatiji, te je zbog toga korisna ne samo za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju, nego i za cijelo društvo.
Zavod za školstvo profesionalno radi na obučavanju nastavnog kadra, objašnjava Marić, a, takođe, članovi mobilnog tima obilaze škole da pomognu i daju savjete.
- Kad sam završila fakultet, te ‘94.godine, o autizmu smo vrlo malo znali, ne samo mi, nego cijeli svijet. A da ne pričam koliko smo morali da radimo na sebi. Sigurno bi nam bilo svima lakše da imamo sistem koji će nam omogućiti da se školujemo dodatno, da se specijaliziramo u tim oblastima, pa bi, vjerovatno, i nastavnicima bilo lakše, ali, sve što im treba ponuđeno je, samo treba dobra volja i želja. Svako dijete je dijete, pođimo od toga i nećemo pogriješiti i nećemo reći da nijesam naučen - naglasila je Marić.
Roditeljima nije lako da odmah prihvate činjenicu da njihovo dijete ima neki vid poremećaja, ističe Marić, i tim roditeljima treba podrška, prije svega stručna podrška,i, dodaje ona, treba mu znanje da bi valjano radio sa svojim djetetom i usmjeravao ga.
- Autizam je stanje, autizam nije bolest. Nažalost, mnogi roditelji su žrtve raznih manipulacija van ove zemlje, van ovog regiona, gdje im se nude kure liječenja, ne znam, ispiranje crijeva i razne stvari koje dovode u pitanje zdravlje te djece. A mi ne možemo to da ispratimo, svijet ne može to da isprati. To su velike manipulacije kad pokušavamo da izliječimo. Ali, kad pokušavamo da pomognemo, prilagodimo se i unaprijedimo dijete, to sasvim ima drugi karakter onda, onda nemate pritisak. Ako imate medicinski pristup, ovo je bolest, i nju će da izliječi psiholog, pedagog, logoped, mi nemamo adekvatan pristup, mi samo imamo pritisak na dijete i uvođenje u tretmane, koji možda, na kraju neće dati rezultate - poručila je Marić.
Prvi simptom autizma nije izostanak govora, pojašnjava Marić, već izostanak neverbalne komunikacije, interakcije, a govor je posljedica toga, i, smatra ona, greška je što je prva stanica logoped.
- Logopedi nijesu prva adresa, nego su to specijalni edukatori i rehabilitatori( nekad oligofrenolozi) i psiholozi, a mi smo svakako tu za podršku razvoja govora i jezika - zaključila je Marić.

Djeca i odrasli sa autizmom nemaju mogucnost lijecenja kod stomatologa osim u KCCG

U &nbsp;Budilniku na Televiziji E pitamo zašto djeca sa autizmom imaju pravo na stomatologa samo u Podgorici, u Kliničkom centru Crne Gore?&nbsp;
Odgovore tražimo od stomatologa, logopeda, ali i majke blizanaca sa autizmom.&nbsp;
Govorimo i o problemu nedostatka policijskih službenika u Crnoj Gori. Najavljujemo i Sajam hrane iz mora koji će u oktobru biti organizovan u Kotoru.&nbsp;
U Srećnom danu u susret početku bioskopskog prikazivanja igranog filma "Planeta 7693", reditelja Gojka Berkuljana razgovaramo sa jednim od glumica Kristinom Stevović. O zanimljivoj i edukativnoj društvenoj igri
Eko avantura pričamo sa mr Marijom Manjom Jovović, direktoricom fondacije “Čini dobro“ i Savom Kovačević, učiteljem. &nbsp;O predstavi “Mislim da treba da razgovaramo” razgovaramo sa glumcem Milošom Pejovićem.

Budilnik na TV E: Zašto djeca sa autizmom imaju pravo na stomatologa samo u Podgorici?

U okviru muzičkog programa KIC-a „Budo Tomović”, u Multimedijalnoj sali u sjutra u 19 sati, predavanje će održati ugledni poljski muzikolog iz Krakova, profesor Jerži Stankevič, a tema predavanja je „Novi aspekti nastanka Kvarteta za kraj vremena” Olivijea Mesijana - kompozicije nastale tokom njegovog zatočeništva u logoru Stalag VIII A u Gorlicu.&nbsp;
- Ovim ekskluzivnim predavanjem vraćamo se remek djelu Olivijea Mesijana, kroz istraživački rad muzikologa Jeržija Stankeviča, nakon zapaženog koncertnog izvođenja „Kvarteta za kraj vremena” održanog u KIC-u, krajem januara- kazali su iz KIC-a.
&nbsp;Nakon predavanja, poručili su iz KIC-a, biće organizovana projekcija francuskog dokumentarnog filma „Le charme des impossibilites" (Čar nemogućnosti, 2006) reditelja Nikolasa Buonaventure Vidala, u produkciji „Les Films du Rat”, „Gloria Films” i Nacionalnog audiovizuelnog instituta, Francuska, 2006. Originalna verzija je na francuskom, njemačkom i poljskom, sa titlom na engleskom jeziku.
&nbsp;Govoreći o gostu i predavaču, iz KIC-a ističu da je Jerži Stankevič muzikolog i istoričar, profesor emeritus i predsjednik Saveza kompozitora Poljske/odsjek u Krakovu.&nbsp;
- Specijalizovao je muzikologiju i analizu djela na Pariškom konzervatorijumu u klasi Olivijea Mesijana 1977. godine. Ostajući u bliskim odnosima sa slavnim mentorom, kreirao je ciklus emisija posvećen Mesijanu na Poljskom radiju i inicirao izvođenje njegovih djela u Poljskoj. Istraživao je nastanak „Kvarteta za kraj vremena” tokom kompozitorovog zarobljeniištva u Gorlicu, vezu s djelovanjem poljskih ratnih zarobljenika u ovom logoru i prijem njegove muzike u savremenom svijetu- navodi se u njegovoj biografiji.
&nbsp;Dokumentarni muzički film, koji će takođe biti prikazan sjutra, ilustruje hipoteze o nastanku „Kvarteta za kraj vremena” Olivijea Mesijana (Olivier Messiaen), krajem 1940. i početkom 1941. godine, u zarobljeničkom logoru Stalag VIII A u Gorlicu (danas u Poljskoj, u Zgoželecu u Donjoj Šleskoj), i predstavlja svjedočenja ljudi koji su učestvovali u događajima: kompozitora Olivijea Mesijana, podoficira Zdislava Nardelija (poslijeratni direktor krakovske radio stanice Poljskog radija i istaknuti tvorac poljskog radio teatra), tri muzičara-interpretatora i francuskih ratnih zarobljenika. Predstavljene su potresne činjenice i razmišljanja o zatočeništvu u logoru, događajima iz svakodnevnog života, njihovoj kulturnoj djelatnosti i pokušajima nemogućeg.&nbsp;
- Muzičari istražuju mogućnosti koje su postojale u zimskim uslovima u logoru za prvo izvođenje djela, koje je održano 15. januara 1941. godine u Gerlicu. U filmu se pojavljuju istaknuti francuski solisti tokom usklađene rekonstrukcije Mesijanovog djela u čuvenom cistercitskom manastiru Klervo u Šampanji: violinista Režis Paskije (čiji je stric bio violončelista Etjen Paskije, učesnik u događajima), klarinetista Pol Mejer, violončelista Rolan Pidu i pijanista Fransoa-Rene Dišabl- navodi se u saopštenju KIC-a.
Kompozicija Olivijea Mesijana, podsjećaju iz KIC-a, napisana u nacističkom logoru za ratne zarobljenike, danas je naširoko priznata kao remek djelo muzike 20. vijeka i izvodi se sa zapanjujućom učestalošću na pozornicama najvećih svjetskih koncertnih dvorana.&nbsp;
- Film je prikazan u Karnegi holu u Njujorku 2021. gdje je bilo napisano: “Ovo je priča o tome kako je, uprkos nezamislivim uslovima, uspio da stvori djelo neprolazne ljepote, dokazujući da se ljudski duh može uzdići iznad najsurovijih trenutaka”. Ovaj film potresa i izaziva duboka razmišljanja kod gledaoca, noseći poruku nade i vjere u održivost temeljnih humanističkih vrijednosti. Film je prikazan u Francuskoj, Poljskoj, Italiji, Njemačkoj, Republici Češkoj, kao i u Ukrajini, Litvaniji, Bjelorusiji i SAD- poručili su iz KIC-a.

Sjutra u KIC-u: Predavanje poljskog muzikologa Jeržija Stankeviča

Predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić izjavila je večeras da prijevremeni parlamentarni izbori koje studenti zahtijevaju sada nijesu potrebni, a uvjerena je da će ih biti “kad im bude vrijeme”.
- Ne vidim da su nam potrebni. Vidjela sam da jedina nadležna institucija nije previše oduševljena time da izlazi u susret njihovim (studentskim) zahtjevima, navela je ona- rekla je Brnabić u emisiji “Hit tvit” na TV Pink.
Brnabić je rekla da je predsjednik Srbije Aleksamdar Vučić „jedina nadležna institucija“ za „ultumativni zahtjev studenata blokadera”, a to su prijevremeni parlamentarni izbori.

Ana Brnabić o vanrednim izborima: Ne vidim da su nam potrebni

Bivšem američkom predsjedniku Džo Bajdenu dijagnostikovan je „agresivan oblik“ raka prostate, navodi se u saopštenju njegovog ličnog kabineta, a bolest se proširila i na kosti, piše CNN. 
 
- Prošle nedjelje, predsjednik Džo Bajden je pregledan zbog novonastalog čvora na prostati nakon što je imao pojačane urinarne simptome. U petak mu je dijagnostikovan rak prostate, sa Gleasonovim skorom 9 (Grupa 5 po stepenu), uz metastaze na kostima- navodi se u saopštenju.
Dalje se navodi: „Iako je riječ o agresivnijem obliku bolesti, rak izgleda da je osetljiv na hormone, što omogućava efikasno liječenje.“
Bajden i njegova porodica „razmatraju opcije liječenja sa njegovim ljekarima“, dodaje se u saopštenju.

Bajdenu dijagnostikovan „agresivan oblik“ raka

Potpredsjednik SAD-a Džej Di Vens izjavio je danas u Rimu da je Evropa “važan saveznik”, ali je priznao da postoje neslaganja oko trgovine, tokom sastanka sa predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen.
Taj razgovor, prvi na tako visokom nivou od povećanja carina Donalda Trampa biće početak dugoročnih trgovinskih pregovora i dugoročnih trgovinskih koristi između Evrope i SAD”, rekao je Vens na početku sastanka koji se održava usred carinskog rata između Evropske unije (EU) i SAD.
- Evropa je važan saveznik SAD, pojedinačne evropske zemlje su važni saveznici SAD, ali naravno imamo neka neslaganja, kao što ponekad imaju i prijatelji, oko pitanja poput trgovine- istakao je Vens u sjedištu italijanske vlade u prisustvu premijerke Đorđe Meloni, prenosi Beta.
Predsjednica Evropske komisije kazala je da cijeni odnos sa SAD.
- Svi znaju da je đavo u detaljima, ali ono što nas ujedinjuje jeste da na kraju zajedno želimo da postignemo dobar dogovor za obje strane- rekla je Ursula fon der Lajen.
Vens i Ursula fon der Lajen danas su prisustvovali u Rimu prvoj misi novog poglavara Rimokatoličke crkve, pape Lava XIV.

Džej Di Vens sa Fon der Lajen o carinskim mjerama

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: autizam