Organizacija koju su osnovali preživjeli iz logora smrti Aušvic uputila je apel njemačkoj aukcijskoj kući da otkaže prodaju stotina artefakata iz doba holokausta, uključujući pisma zatvorenika i dokumente koji identifikuju brojne žrtve.&nbsp;
Međunarodni odbor za Aušvic pozvao je na zaustavljanje, kako su je nazvali, "cinične i besramne" prodaje pod nazivom "Sistem terora", zakazane za ponedjeljak u aukcijskoj kući Felcmann, piše Gardijan.
Kolekcija od više od 600 predmeta koji se nude na aukciji blizu Dizeldorfa, obuhvata pisma koja su logoraši pisali svojim najmilijima, Gestapove indeksne kartice i druga dokumenta počinilaca zločina.
- Za žrtve nacističkog progona i preživjele holokausta, ova je aukcija ciničan i besraman poduhvat koji ih ostavlja ogorčenima i bez riječi", rekao je Kristof Hajbner (Christoph Heubner), izvršni potpredsjednik odbora. "Njihova istorija i patnja svih onih koje su nacisti progonili i ubili iskorištavaju se za komercijalnu dobit- navodi se.
Iz odbora su naglasili da su imena pojedinaca prepoznatljiva u mnogim dokumentima te da takvi predmeti pripadaju porodicama žrtava.
- Trebali bi biti izloženi u muzejima ili memorijalnim izložbama, a ne svedeni na puku robu- rekao je Hajbner.
Pozivaju odgovorne u aukcijskoj kući Felcmann da pokažu osnovnu pristojnost i otkažu aukciju.
Oglas za spornu aukciju, koji je u nedjelju ujutro bio vidljiv na web stranici kuće Felcmann, do sredine poslijepodneva je uklonjen. Firma nije odgovorila na upite za komentar.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Preživjeli iz Aušvica traže obustavu aukcije predmeta iz holokausta Njemačkoj

Kao predsjednik Crne Gore, zemlje koja baštini vrijednosti antifašizma i tolerancije, ponavljam našu čvrstu posvećenost borbi protiv svih oblika diskriminacije, antisemitizma i netrpeljivosti - poručio je Jakov Milatović na komemoraciji 80 godina od oslobođenja logora Aušvic u Poljskoj.
On je odao počast stradalima u Holokaustu. 
 
- Danas, osam decenija od oslobođenja Aušvica, sa tugom i poštovanjem prisjećamo se miliona nevinih žrtava Holokausta - muškaraca, žena i djece čiji su životi ugašeni zbog mržnje i predrasuda. Bilo je potresno čuti poruke i sjećanja preživjelih o ovom mjestu, na kome je zlo pokazalo svoje lice u najokrutnijem obliku. Sjećanje na Holokaust nije samo dužnost prema prošlosti već i obaveza prema budućnosti - naveo je Milatović. 
 
On je upalio svijeću za žrtve Holokausta, kako je rekao, uz želju da nam, i u najmračnijim vremenima, svjetlost humanosti obasja put.
- Neka počivaju u miru, a sjećanje na njih živi vječno. Neka se ovakvo zlo više nikada ne ponovi - poručio je Milatović. 
 
Dio zvanične delegacije na komemoraciji u Aušvicu bila je i predsjednica Jevrejske zajednice u Crnoj Gori Nina Ofner Bokan.

1250x600

1084x550

Milatović odao počast stradalima u Holokaustu: Neka se ovakvo zlo više nikada ne ponovi

Osamdeseta godišnjica Dana sjećanja na holokaust povodom oslobođenja logora Aušvic, održava se u sijenci povećanih tenzija u svijetu, prije svega rata u Ukrajini, i jačanja autoritarnih i populističkih snaga čije politike podsjećaju na onu koja je dovela do najvećeg sukoba i stradanja u svjetskoj istoriji.
Komemoraciji u Aušvicu, najvećem gubilištu tokom Drugog svjetskog rata u kome je stradalo 1,1 miliona ljudi, uglavnom Jevreja, prisustvovaće delegacije iz 54 zemlje svijeta.
Među njima će biti evropski monarsi, poput britanskog kralja Čarlsa III, zatim 19 predsjednika, uključujući francuskog Emanuela Makrona i njemačkog Franka Voltera Štanmajera.
Nezvanično se pominje i mogućnost da na čelu američke delegacije dođe potpredsjednik JD Vans.
Međutim, pomenuti zvaničnici neće imati priliku da se obrate, već samo nekolicina od 50 preživjelih logoraša koji će doći na ceremoniju, izjavio je direktor Državnog muzeja Aušvic Birkenau, Pjotr Civinski.
- Uopšte neće biti političkih govora. Želimo da se fokusiramo na posljednje preživjele koji su među nama i na njihovu istoriju, bol, traumu i da nas posavjetuju kako da preuzmemo teške moralne obaveze u sadašnjosti- kazao je nedavno Civinski za Gardijan.
<div class="embed-block"><iframe src="https://www.slobodnaevropa.org/embed/player/0/33288698.html?type=video" frameborder="0" scrolling="no" width="640" height="360" allowfullscreen></iframe></div>
 
<h2>Netanjahu ne dolazi uprkos garancijama da neće biti uhapšen</h2>
Međutim, aktuelne političke napetosti prate ceremoniju u Aušvicu, prijeteći čak da je zasijene.
Početkom januara, zamjenik ministra spoljnih poslova Poljske je sugerisao da će tamošnje vlasti biti obavezne da uhapse izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, ako dođe u Poljsku na ceremoniju, s obzirom na nalog međunarodnog Krivičnog suda (MKS) po optužbi za ratne zločine.
Međutim, poljski premijer Donald Tusk je precizirao da bilo koji izraelski političar, uključujući Netanjahua, može da učestvuje na ceremoniji bez straha od hapšenja, uprkos činjenici da je Poljska potpisnica povelje Međunarodnog krivičnog suda.
- Poljska vlada tretira bezbjedno učešće lidera Izraela na komemoracijama 27. januara 2025. godine, kao dio odavanja počasti jevrejskoj naciji, čiji su milioni ćerki i sinova postali žrtve holokausta koji je počinio Treći Rajh- saopštio je Tuskov kabinet.
Uprkos garancijama Vlade Poljske, Netanjahu neće doći na ceremoniju u Aušvicu, javljaju izraelski mediji.
Viši Netanjahuov pomoćnik rekao je za Tajms ov Izrael da Vlada u Varšavi prvo mora da se pozabavi pravnim problemima oko naloga MKS-a prije nego što izraelski premijer razmotri bilo kakvo potencijalno putovanje.
- Razmotrićemo ako dobijemo poziv. Za sada to nije u programu- rekao je ovaj izraelski zvaničnik.
Međunarodni krivični sud je izdao 21. novembra 2024. naloge za hapšenje Netanjahua i bivšeg ministra odbrane Izraela Joava Galanta, optužujući ih za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u vezi sa vojnim akcijama u Gazi.
Netanjahu nije javno izrazio želju da prisustvuje komemoraciji, niti ga je na to pozvao njen organizator, Muzej Aušvic, koji je saopštio poljskim medijima da je samo uputio pozive preživjelima u holokaustu.
Zato je Civinski rekao da su nedavne rasprave o tome da li bi Netanjahu bio u opasnosti od hapšenja, ako dođe, bile "medijska provokacija", ponavljajući da nikada nije bilo naznaka da je Netanjahu planirao da prisustvuje tom događaju.
On je, međutim, rekao da se na ovom skupu očekuje brojna izraelska delegacija.
Međunarodni dan sjećanja na holokaust ne igra veliku ulogu u Izraelu jer on ima svoj dan sjećanja, određen za hebrejski datum 27. nisan, koji ove godine pada 23. aprila, prenosi "Dojče vele".
Tog dana zemlja stane na dva minuta uz zvuke sirena. Memorijalni filmovi i izveštaji se prikazuju na TV-u, a škole širom Izraela održavaju ceremonije u čast 6 miliona Jevreja koje je ubila nacistička Njemačka i njeni pomagači.
Predstavnici Rusije opet nijesu pozvani. Kao ni na 70. godišnjicu zbog aneksije Krima, predstavnici Rusije nijesu pozvani da prisustvuju ni 80. godišnjici zbog invazije na Ukrajinu.
Civinski je istakao da su i Rusi i Ukrajinci bili među pripadnicima Crvene armije koji su oslobodili logor, te da je rat u susjednoj Ukrajini zato "rat koji vodi jedan oslobodilac protiv drugog". On je rekao da nema govora o prisustvu ruske delegacije u trenutnoj klimi.
- To se zove dan oslobođenja i ne mislim da zemlja koja ne razumije vrijednost slobode ima šta da traži na svečanosti posvećenoj oslobođenju. Bilo bi cinično da prisustvuju- dodao je Civinski.
Muzej je osudio napad Moskve na susjednu Ukrajinu kao "varvarski čin".
Ruski predsjednik Vladimir Putin je učestvovao 2005. na ceremoniji povodom 60. godišnjice oslobođenja Aušvica. On je tada rekao da je "nezamislivo pomisliti da su ljudi sposobni za takvo varvarstvo" i odao počast sovjetskim vojnicima koji su oslobodili logor.
Iako nije učestvovao na ceremoniji povodom 70. godišnjice oslobođenja Aušvica, Putin je tada poručio da je holokaust "jedna od najtragičnijih i najsramnijih stranica u ljudskoj istoriji".
On je veličao ulogu Crvene armije u okončanju holokausta, ističući da je "spasla ne samo Jevreje već i ostale narode u Evropi i svijetu od uništenja".
Putin je upozorio protiv, kako sve češće navodi, nastojanja na Zapadu da umanji doprinos Sovjetskog Saveza i prikaže Rusiju u negativnom svijetlu.
On je tada istakao da "svaki pokušaj da se prekroji istorija i dovede u pitanje uloga naše zemlje u Velikoj pobjedi, u stvari, opravdava zločine nacista i otvara put za oživljavanje ove pogubne ideologije".
Rusija je nezadovoljna zbog sve učestalijih tvrdnji u Varšavi i Kijevu da su Aušvic uglavnom oslobodili ukrajinski vojnici.
Istoričari navode da su logor oslobodile jedinice 60. Armije Prvog ukrajinskog fronta, ali da su ih sačinjavali vojnici različitih nacionalnosti.
<h2>Kontroverze oko Maska</h2>
Najbogatiji čovjek svijeta Ilon Mask je posjetio prošle godine Aušvic, nakon učestalih kritika zbog reakcija njegove mreže Iks (X) na antisemitske objave.
Međutim, nakon ove posjete Aušvicu, Mask je, kako navodi Gardijan, samo pojačao širenje dezinformacija na Iksu.
Nedavno je tokom razgovora uživo sa Maskom na platformi, Alis Vajdel iz njemačke krajnje desničarske AfD tvrdila da Adolf Hitler uopšte nije desničar, već komunista.
Iako je Civinski odbio da konkretno govori o Masku, on je rekao da populistička politika i govor mržnje na društvenim medijima predstavljaju ogromnu prijetnju za savremena društva.
- Ovo je najvažnije pitanje našeg vremena… Svaki mudar stav koji iznese filozof ili političari stare škole, vjerovatno će izgubiti u javnosti u suočavanju sa bilo kojom glupom, jednostavnom populističkom idejom- kazao je Civinski.
<h2>'Vraćaju mi se sjećanja na logor'</h2>
Kada je Tereza Regula stigla u Aušvic kao 16-godišnjakinja, prvi pravi bol koji je osjetila bilo je pečenje u ušima.
- Obrijali su nas do gole kože, a bio je vreo dan, 4. avgusta... To je bio prvi autentični bol koji sam osjetila- rekla je u svom domu u Krakovu za Rojters ova 96-godišnja preživjela Jevrejka.
Gestapo, Hitlerova tajna policija, odvela je Regulu i njenu majku iz njihovog doma u Krakovu 1944. godine i poslala ih u logor Plašov, gdje je njena majka pogubljena.
Tereza je zatim prebačena u Aušvic i dobila je broj 22011.
Nekada zdravo dijete, u logoru je dobila boginje i šarlah.
Ono što ju je održalo u životu bila je pomisao da će "moj otac, za koga sam oduvijek vjerovala da može sve, doći i odvesti me odavde".
Kasnije je saznala da su ga greškom ubile sovjetske trupe kada su oslobađale koncentracioni logor Gros Rosen u tadašnjoj istočnoj Njemačkoj.
- Kada sam se vratila iz logora, pomislila sam 'nikada neću imati djecu - nikad'. Nijesam željela da, ako budu morala, prođu makar i djelić onoga što sam ja prošla- rekla je Tereza Regula, penizionisana sociološkinja.
Udata, ali bez djece, Tereza je decenijama potiskivala sva sjećanja na svoje vrijeme u Aušvicu.
&nbsp;- Sada mi se sve vraća- zaključila je Tereza.
<h2>'Mračna budućnost za mlade'</h2>
Janina Ivanska, poljska katolkinja, poslata u Aušvic skoro u isto vrijeme kada i Tereza 1944. godine. Takođe nema djece.
- Neću još dugo živjeti. Ali kada pogledam mlade... kakva će biti njihova budućnost? Vidim je kao mračnu- rekla je ova 94-godišnjakinja za Rojters, ukazujući na "mržnju" i podjele u savremenom društvu predviđajući novi rat.
Janina, koja je teretnim vozom prevezena u Aušvic iz Varšave, sjeća se mirisa zapaljenih tijela logoraša.
U logoru je brinula o djeci u bloku u kome je živjela, zarađujući nagrade poput tople mliječne supe.
- Djeca su tretirana drugačije, nijesu morala da rade. Samo su strpljivo čekala - ili na svoje majke ili da se rat završi- navela je Ivanska.
Ona nije bila svjedok oslobađanja Aušvica jer su je Njemci ranije evakuisali.
Na kraju su je oslobodile američke snage 2. maja iz koncentracionog logora Ravensbruk za žene u sjevernoj Njemačkoj.
<h2>'Šezdeset godina nijesam progovorio njemački iako mi je maternji jezik'</h2>
Naftali Furst &nbsp;nikada neće zaboraviti svoj prvi pogled na koncentracioni logor Aušvic-Birkenau, 3. novembra 1943. godine, kada je imao 12 godina.
Pripadnici njemačkog SS-a su otvorili vrata vagona za stoku, gdje je bio sabijen sa majkom, ocem, bratom, i više od 80 drugih budućih logoraša.
On se prisjeća za AP da su njemački oficiri sa psima vikali "izlazi, izlazi!", prisiljavajući ljude da skaču na zloglasnu rampu na kojoj je nacistički doktor Jozef Mengele odvajao djecu od roditelja.
Furst i njegova porodica stigli su dan nakon što je jedan od nacističkih vođa Hajnrih Himler naredio prestanak upotrebe gasnih komora preij njihovog rušenja, kako su se sovjetske trupe približavale.
Naređenje je značilo da njegova porodica neće biti odmah ubijena. Bio je to jedan od mnogih malih djelića sreće i slučajnosti koji su omogućili Furstu da preživi.
- Šezdeset godina nijesam pričao o holokaustu, 60 godina nijesam izgovorio ni reč njemačkog iako mi je to maternji jezik- kazao je Furst.
Furst, porijeklom iz Bratislave u tadašnjoj Čehoslovačkoj, imao je samo 6 godina kada su nacisti prvi put počeli da primjenjuju mjere protiv Jevreja u zemlji.
Proveo je od 9 do 12 godina u četiri različita koncentraciona logora, uključujući Aušvic.
Njegovi roditelji su planirali da iskoče iz vagona za stoku na putu do logora, ali ljudi su bili tako zbijeni da nijesu mogli da dođu do vrata.
Njegov otac je instruisao cijelu porodicu, šta god da se dogodi, da se posle rata preživjeli sastanu u Šulekovoj ulici broj 11 u Bratislavi.
Furst i njegov brat bili su odvojeni od majke. Nakon što su im tetovirani brojevi na rukama, odvojeni su i od oca. Bili su smješteni u Bloku 29, gdje nije bilo mnogo druge djece.
Kako se sovjetska vojska približavala tom području, tako blizu da su mogli čuti tenkove, Furst i njegov brat Šmuel, bili su primorani da se pridruže opasnom putovanju koje su nacisti organizovali prema drugom logoru Buhenvald, marširajući tri dana po hladnoći i snijegu.
Svako ko je zaostajao bio je strijeljan.
Furst i njegov brat su preživjeli marš i transport vozom sa otvorenim vagonom po snijegu, ali su razdvojeni u sljedećem logoru.
Kada je Furst oslobođen iz Buhenvalda, snimljen na čuvenoj fotografiji na kojoj se nalazi nobelovac Eli Vizel sa krevetima na sprat, mislio je da je sam na svijetu.
Ali za nekoliko mjeseci, baš kao što je Furstov otac sugerisao, četiri člana porodice ponovo su se okupila na adresi koju su zapamtili, u kući porodičnih prijatelja.
Ostatak njihove porodice - baka i djeda, tetke, ujaci - svi su ubijeni.
Njegova porodica se kasnije preselila u Izrael, gdje se oženio, dobio ćerku, četvoro unučadi i troje praunučadi, sa još jednim na putu.
<h2>'Desilo se, a može ponovo da se desi'</h2>
Samo 220.000 logoraša koji nijesu stradali tokom holokausta je još živo, prema podacima Conference o jevrejskim materijalnim zahtjevima protiv Njemačke.
Od 1940. godine kada su nacisti otvorili koncentracioni logor na periferiji Aušvica na jugu Poljske, prvo za Poljake da bi ga 1942. odredili kao ključno mjesto za plan istrebljenja Jevreja i proširili logor i na Birkenau, u gasnim komorama ili zbog stravičnih uslova i u monstruoznim medicinskim eksperimentima na logorašima ubijeno je najmanje 1,1 milion ljudi.
Najviše je u Aušvicu pobijeno Jevreja iz svih evropskih zemalja, ali i 75.000 Poljaka, 21.000 Roma, 15.000 sovjetskih vojnih zarobljenika i najmanje 15.000 pripadnika drugih naroda Evrope.
Logor su 27. januara 1945. godine oslobodili vojnici Crvene armije.
Tom prilikom je ubijen 231 pripadnik sovjetskih snaga u sukobima sa nacistima.
Aušvic je bio najveće stratište i najdirljiviji simbol holokausta u kome je ubijeno šest miliona Jevreja širom Evrope.
- Desilo se, a može ponovo da se desi, svugdje- napisao je italijanski Jevrej, pisac i hemičar, bivši logoraš, Primo Levi.
<h2>'Šest godina propagande bez društvenih mreža'</h2>
Nakon što je proveo skoro dvije decenije živjeći i radeći na mjestu najgoreg zločina 20. vijeka, Pjotr Civinski smatra da je sadašnja situacija u svijetu izuzetno opasna.
- Morate zapamtiti da je između dolaska Adolfa Hitlera na vlast i početka Drugog svjetskog rata prošlo samo šest godina. Šest godina propagande, a nije imao društvene mreže, nije imao internet- upozorava direktor Muzeja Aušvic Birkenau.

Obilježavanje 80. godišnjice oslobođenja Aušvica u sijenci ratova i uspona populizma

&nbsp;Kao Predsjednik zemlje koja je među prvima u Evropi prozrela pogubnost fašizma i nacizma i digla ustanak protiv onih koji su htjeli da je porobe, važno je da i sa ovog mjesta pošaljem poruku da antifašizam predstavlja jednu od najvažnijih vrijednosnih vertikala Crne Gore, kazao je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, koji, uz brojne svjetske zvaničnike, prisustvuje obilježavanju 80. godišnjice oslobođenja nacističkog koncentracionog logora Aušvic u Poljskoj.&nbsp;
On je dodao da sa posebnim osjećajem poštovanja, danas prisustvuje komemoraciji povodom 80 godina od oslobođenja koncentracionog logora Aušvic u Poljskoj.
- Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta, ustanovljen Rezolucijom Ujedinjenih nacija iz 2005. godine, predstavlja važan podsjetnik za cijelo čovječanstvo o strahotama koje su zadesile jevrejski narod u drugom svjetskom ratu, ali i sve druge narode koji su bili žrtva nacističkih i fašističkih zločina - kazao je Milatović.&nbsp;
Logor Aušvic je najupečatljiviji primjer pomračenja ljudskosti ali i, kako navodi, opomena našoj, ali i svim budućim generacijama, da njegovanje univerzalnih vrijednosti mira i tolerancije - nema alternativu.
- Takođe, ovom prilikom želim da iskažem pijetet prema žrtvama ovog i drugih stratišta i, ujedno, odam priznanje svim borcima u drugom svjetskom ratu koji su svoje životno djelo, a neki od njih i svoje živote, ugradili u slobodu koju su nam ostavili u amanet - istakao je Predsjednik.&nbsp;
On je poručio da je obaveza svih da zajednički radimo na očuvanju kulture sjećanja i edukaciji mladih o tragičnim događajima iz prošlosti, kako se ovakvi zločini nikada više ne bi ponovili.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FoElV_84BIWM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Milatović: Antifašizam predstavlja jednu od najvažnijih vrijednosnih vertikala Crne Gore

Predsjednica Evropske komisije (EK) Ursula fon der Lajen izjavila je večeras da svijet neće nikada zaboraviti šest miliona "hladnokrvno ubijenih Jevreja i sve žrtve Holokausta".
- Kako nestaju posljednji preživjeli, naša je dužnost kao Evropljana da se sjećamo tih neopisivih zločina i da poštujemo sjećanje na žrtve - napisala je Ursula fon der Lajen na platformi Iks uoči sjutrašnjeg obilježavanja 80. godišnjice oslobođenja nacističkog koncentracionog logora Aušvic-Birkenau u Poljskoj.&nbsp;
U Briselu je osvjetljena zgrada Evropske komisije u znak sjećanja na žrtve.
- Antisemitizam se ponovo pojavljuje u Evropi. Potreba za borbom protiv te pošasti, onlajn i van interneta, nikada nije bila veća - dodala je predsjednica EK.
Prema njenim riječima, istorija Jevreja je "neodvojiva od istorije Evrope".
- Odlučni smo ne samo da zaštitimo, već da slavimo jevrejski život u Evropi - dodala je predstavnica EK.
Aušvic-Birkenau je postao simbol genocida koji je nacistička Njemačka izvršila nad šest miliona evropskih Jevreja, od kojih je milion umrlo na tom mjestu, između 1940. i 1945. godine, zajedno sa više od 100.000 osoba koje nisu bile jevrejskog porijekla.

Fon der Lajen: Nikada nećemo zaboraviti Aušvic

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović boraviće 27. i 28. januara u Poljskoj, gdje će sa brojnim svjetskim liderima prisustvovati obilježavanju 80. godišnjice oslobođenja nacističkog koncentracionog logora Aušvic.
Tokom boravka u Varšavi, Milatović će imati sastanak sa predsjednikom Poljske Andžejem Dudom i premijerom Donaldom Tuskom.
Kako je najavljeno iz predsjednikovog kabineta, Milatović će održati predavanje na Koledžu Evrope gdje će sa studentima razgovarati o evropskom putu Crne Gore.
- Uz odavanje počasti žrtvama Holokausta, predstojeća posjeta predsjednika Milatovića Poljskoj prilika je za promovisanje zajedničkih vrijednosti antifašizma, ali i jačanja bilateralnih odnosa sa Poljskom u momentu kada ova zemlja preuzima predsjedavanje Evropskom unijom - poručeno je u najavi Kabineta predsjednika države.

Milatović na obilježavanju 80. godišnjice oslobođenja Aušvica, sastaće se sa Dudom i Tuskom

Poljski premijer Donald Tusk saopštio je danas da Poljska neće izvršiti nalog za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua ako odluči da dođe 27. januara u Aušvic na obilježavanje 80. godišnjice oslobađanja tog najvećeg logora smrti koji su njemački nacisti podigli tokom Drugog svjetskog rata u okupiranoj Poljskoj.
- Pitanje je osjetljivo. S jedne strane tu je odluka međunarodnog suda, a sa druge meni je očigledno da predsjednik ili premijer Izraela moraju da imaju puno pravo da se osjećaju bezbjedno kada posjećuju bivši logor Aušvic - rekao je danas poljski premijer.
Tusk je prije nekoliko dana zato zatražio od ministara pravde i spoljnih poslova da pripreme posebnu deklaraciju poljske vlade koja uvjerava najviše predstavnike Izraela da će vlada Poljske garantovati njihov slobodan i bezbjedan dolazak i učešće u komemoraciji žrtvama holokausta.
Danas su poljski mediji javili da je predsjednik Poljske Andžej Duda uputio premijeru Tusku pismo u kome traži da se uzmu u obzir vanredne okolnosti, odnosno 80. godišnjica oslobađanja koncentracionog logora Aušvic Birkenau i da se daju izraelskom premijeru garancije da neće biti uhapšen, kako to traži Međunarodni krivični sud u Hagu zbog optužbi za zločine protiv čovječanstva tokom napada Izraela na Gazu.
Poljske vlasti očekivale su da će izraelsku delegaciju predvoditi neki od izraelskih ministara, najvjerovatnije prosvete, a sam Muzej bivšeg njemačkog logora Aušvic Birkenau saopštio je da izričito pozivnice šalje samo preživjelim logorašima, a vlade zemalja preko ambasada samo obavještava ako žele da pošalju državnu delegaciju.
Ni ove godine takvo obavještenje nije dobila Rusija zbog agresije na Ukrajinu iako su vojnici Crvene armije 27. januara oslobodili taj njemački logor na jugu Poljske u kome je tokom Drugog svjetskog rata stradalo oko 1,1 milion ljudi, mahom Jevreja, ali i Roma, Sinta, sovjetskih vojnih zarobljenika, Poljaka i drugih naroda Evrope.

Poljska garantuje da neće uhapsiti Netanjahua ako dođe u Aušvic

Predstavnici Rusije isključeni su iz ceremonija obilježavanja 80. godišnjice oslobođenja logora Aušvic-Birkenau od Crvene armije, objavio je danas muzej Aušvic ocjenjujući da bi takvo prisustvo bilo "cinično" zbog rata u Ukrajini.
Muzej, koji se nalazi u južnom poljskom gradu Osvjecimu, donio je odluku da isključi Moskvu treći put otkako je Rusija napala Ukrajinu u februaru 2022.
Članica NATO-a i EU, Poljska je nepokolebljiva podrška susjednoj Ukrajini od invazije.
- Godišnjica je oslobođenja (logora). Sjećamo se žrtava, ali tamo slavimo i slobodu. Teško je zamisliti prisustvo Rusije, koja očigledno ne razumije vrijednost slobode - naveo je direktor muzeja Pjotr Civinski u saopštenju.
Sve do invazije na Ukrajinu, Rusija je uvijek prisustvovala ceremoniji oslobođenja, koja se održava svake godine 27. januara, na dan kada su sovjetski vojnici stigli do vrata nacističkog kampa gdje se nalazilo oko sedam hiljada preživjelih.
Muzej je osudio rusku ofanzivu kao "varvarski čin" na dan kada je Rusija napala Ukrajinu.
Nacistička Njemačka je izgradila logor smrti Aušvic-Birkenau nakon što je napala Poljsku u Drugom svjetskom ratu.
Logor je postao simbol genocida nacističke Njemačke nad šest miliona evropskih Jevreja, od kojih je milion umrlo na tom mjestu između 1940. i 1945. zajedno sa više od 100 hiljada nejevreja.

Rusija isključena iz obilježavanja 80. godišnjice oslobođenja Aušvica

Više od 180 migranata prešlo je u Poljsku kroz tunel skriven u šumi na granici sa Bjelorusijom, saopštila je u petak pogranična straža.
Oko 130 njih je zadržano u Poljskoj nakon što je prolaz otkriven u četvrtak, ali su ostali i dalje u bjekstvu, navela je Pogranična straža Poljske u saopštenju, prenosi Rojters.
Objavili su snimak tunela iskopanog kroz korenje i golu zemlju. Tunel je poduprt drvenim gredama i metalnim šipkama i visok samo 1,5 metara – nedovoljno da većina ljudi prođe bez pognutog držanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DqAQ6qm1XJg8&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poljska, članica Evropske unije, suočava se sa migrantskom krizom na svojoj granici sa Bjelorusijom još od 2021. godine.
Optužila je Bjelorusiju i Moskvu, savezniku Minska, da pokušavaju da destabilizuju Poljsku tako što podstiču ljude, uglavnom sa Bliskog istoka i iz Afrike, da pređu granicu.
Bjelorusija i Rusija više puta su odbacile ove optužbe.
Pogranična straža saopštila je da je ovo četvrti tunel otkriven ove godine u zapadnom regionu Podlaskie.
Stražari su takođe priveli 69-godišnjeg Poljaka i 49-godišnjeg Litvanca koji su došli da pokupe migrante, dodaje se u saopštenju.
- Skriveni ulaz u šumi nalazio se otprilike 50 metara od granične ograde na bjeloruskoj strani granice, dok se izlaz nalazio otprilike 10 metara od barijere na poljskoj strani - navela je Pogranična straža.
Službenici su koristili elektronske sisteme da utvrde koliko je ljudi prošlo kroz tunel, a vojska i policija pridružile su se potrazi za migrantima koji su pobjegli, dodaje se.
Poljska je 2022. započela izgradnju svoje granične ograde duge 180 km.

(VIDEO) U Poljskoj otkriven tunel kojim su migranti dolazili iz Bjelorusije

Sjedinjene Američke Države su tokom administracije predsjednika Džoa Bajdena privremeno obustavile dijeljenje dijela ključnih obavještajnih podataka s Izraelom zbog zabrinutosti u vezi s načinom vođenja rata u Pojasu Gaze, otkrilo je šest izvora upoznatih sa slučajem.
Prema izvorima koji su govorili za Rojters, u drugoj polovini 2024. godine SAD su na nekoliko dana isključile prenos uživo videosnimka s američkog drona koji je nadlijetao Gazu, a koji je izraelska vlada koristila u potrazi za taocima i pripadnicima Hamasa. Istovremeno, Vašington je ograničio i način na koji Izrael može koristiti određene obavještajne podatke prilikom ciljanih operacija protiv visokorangiranih vojnih meta u Gazi.
Svi izvori su govorili pod uslovom anonimnosti, navodeći da su odluke donesene unutar američke obavještajne zajednice zbog rastuće zabrinutosti oko broja poginulih civila u izraelskim vojnim operacijama, ali i zbog sumnji u postupanje izraelske sigurnosne agencije Shin Bet prema palestinskim zatvorenicima.
Američki zvaničnici su, kako navode izvori, smatrali da Izrael nije dao dovoljne garancije da će američke obavještajne podatke koristiti u skladu s pravilima ratnog prava. Prema zakonima SAD-a, takve garancije su obavezne prije dijeljenja osjetljivih informacija s bilo kojom stranom državom.
Iako je Bajdenova administracija javno zadržala politiku kontinuirane podrške Izraelu, uključujući vojnu i obavještajnu saradnju, odluka o privremenom uskraćivanju dijela informacija bila je ograničena i taktičke prirode. Cilj je bio osigurati da se američki obavještajni podaci koriste u skladu s međunarodnim pravom, navode izvori.
Jedan od izvora ističe da obavještajne agencije imaju određeni stepen autonomije da u realnom vremenu donose odluke o dijeljenju informacija, bez direktne naredbe Bijele kuće. Rojters nije mogao utvrditi da li je Bajden bio upoznat s konkretnim odlukama u trenutku njihovog donošenja, a njegov portparol nije odgovorio na upite za komentar.
Dijeljenje obavještajnih podataka obnovljeno je nakon što je Izrael dao dodatna uvjeravanja da će poštovati američka pravila. Izraelska vojska je saopštila da je sigurnosna saradnja sa SAD-om trajala tokom cijelog rata, navodeći da je "strateška obavještajna saradnja nastavljena", ali nije direktno komentarisala slučajeve privremene obustave.
Stručnjaci ističu da je uskraćivanje obavještajnih podataka savezniku tokom aktivnog sukoba neuobičajeno i ukazuje na ozbiljne tenzije.
- Dijeljenje obavještajnih podataka je gotovo sveto, posebno s bliskim saveznikom u nestabilnoj regiji - rekao je Daniel Hofman, bivši visoki operativac CIA-e za Bliski istok.
Nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, Bajden je potpisao memorandum kojim je naložio proširenje obavještajne saradnje s Izraelom. U tom periodu SAD su uspostavile tim analitičara koji su, koristeći dronove MQ-9 Reaper, Izraelu dostavljali prenose uživo kako bi pomogli u lociranju boraca Hamasa i pronalasku talaca.
Međutim, krajem 2024. godine američki obavještajci su dobili informacije koje su otvorile ozbiljna pitanja o tretmanu palestinskih zatvorenika. Prema navodima izvora, Shin Bet nije pružio zadovoljavajuće garancije da ne dolazi do zlostavljanja, što je dovelo do privremenog isključivanja pristupa snimcima s dronova.
Rat u Gazi, prema podacima zdravstvenih vlasti u toj enklavi, odnio je više od 70.000 palestinskih života, većinom civila. Tokom sukoba, američki obavještajni analitičari kontinuirano su procjenjivali da li postupci Izraela i Hamasa ispunjavaju američku definiciju ratnih zločina. Iako su te procjene otvorile ozbiljna pitanja o mogućim kršenjima ratnog prava, pravni timovi administracije su zaključili da Izrael formalno nije prekršio međunarodno pravo.
U završnim sedmicama Bajdenovog mandata, visoki zvaničnici za nacionalnu sigurnost razmatrali su mogućnost formalnijeg ograničavanja obavještajne saradnje s Izraelom. Ipak, Bajden je odlučio da to ne učini, procijenivši da bi eventualna nova administracija tu saradnju obnovila, te da ne postoje pravni osnovi za potpunu obustavu.

Procurili tajni podaci: Bajden tokom svog mandata obustavio dio vojne saradnje s Izraelom zbog Gaze

Na mjestu odakle je kao desetogodišnjak u oktobru 1992. pogođen snajperom, Elvedin Suljić danas stoji mirno, razmišljajući o licu koje nikad nije vidio. Ko je čovjek koji je pucao na njega i još stotine djece tokom opsade Sarajeva?
Špicasta stijena bila je jedno od snajperskih legla tadašnje Vojske Republike Srpske.
S tog mjesta snajperisti su imali pogled na Elvedinovu ulicu u starogradskom naselju Sedrenik. 
 
- Ja sam bio ovako okrenut leđima i tu sam se igrao s djecom. Čuo sam kao neki rafal. Sva djeca su pobjegla, razbježala se, ali ja sam bio pogođen - prisjeća se Elvedin ranjavanja 1992. godine.
Kaže, snajperista nije stao na jednom pogotku.
- Pokušavao je i dalje da me dokrajči, da me ubije ciljano - rekao je on.
Da je snajperista bio uporan u svom naumu da ubije dijete zna i Hasan Jusović, Elvedinov komšija, taksista.
- Samo se čuo jauk. Kažu, ranjeno dijete - priča on.
Hasan je imao auto i odlučio je da Elvedina odvede do bolnice.
- Kreće pucanje ponovo, ja se okrenem, dijete na zadnjem sjedištu, leži, svo je krvavo, da kažem, rasporeno, sve se vidi krv po sjedištu. Ja zaturiram auto i pod punim gasom pođem prema bolnici. Dijete je jaukalo, bilo je pri svijesti. Rasu mi se zadnja šoferšajba, pogodi me. Probušio mi blatobran tad - priča on. 
 
Tokom gotovo četiri godine opsade Sarajeva, u okruženju Vojske Republike Srpske, prema podacima udruženja žrtava i presudama međunarodnih sudova, svako deseto dijete, od njih više od 1.600, ubijeno u gradu pogođeno je snajperskim hicem. Više od 14.000 djece je ranjeno.
Elvedin nikad nije saznao ko je čovjek koji ga je ranio. Nijedan snajperista Vojske RS-a nije procesuiran iako je, prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, snajperska kampanja imala za cilj terorisanje civila u Sarajevu, gdje je ubijeno više 11.000 ljudi.
Više od trideset godina kasnije, mediji u BiH, ali i cijelom svijetu ponovo pišu o ubijanju građana Sarajeva snajperom. Ovaj put, teror, kao da nije sam po sebi bio dovoljan, dobio je i novu dimenziju, i to nakon pokretanja istrage tužilaštva u Milanu o takozvanim snajper turistima i snajper safariju.
<h2>Istraga otvorena pred objavu knjige</h2>
Početkom novembra italijanski mediji objavili su da je milansko tužilaštvo pokrenulo istragu o „vikend snajperistima“ koji su, prema prijavi pisca i novinara Ezija Gavazenija, plaćali velike sume novca kako bi dolazili na položaje Vojske Republike Srpske oko Sarajeva i snajperom, uglavnom „iz zabave“, ubijali građane u opkoljenom Sarajevu.
Gavazeni je, nakon nekoliko pokušaja Radija Slobodna Evropa da ga intervjuiše, posredno poručio da ne želi da govori. U međuvremenu je održao konferenciju za medije u Milanu, gdje je rekao da u februaru objavljuje knjigu o „snajper safariju“.
Gavazeni je prve navode o dolasku stranaca na ratište vidio 1995. godine u tekstu objavljenom u listu Corriere della Sera, nakon čega je počeo da piše triler na tu temu. Kaže da je ubrzo shvatio da zna premalo, pa je odustao – sve do 2022. godine i dokumentarnog filma „Sarajevo safari“ slovenskog reditelja Mirana Županiča.
I u filmu, ali i nakon prijave iz 2025. godine, ključna osoba je Edin Subašić, penzionisani oficir Armije BiH, koji je ispričao da su informacije o dolascima iz Italije obavještajne službe Armije BiH dobile nakon hapšenja srpskog dobrovoljca iz Paraćina 1993. godine u sarajevskom naselju Hrasno Brdo.
- Tada smo saznali da postoji "safari" na ljude, odnosno da su ti ljudi plaćali tu uslugu da pucaju, za razliku od ostalih plaćenika. Upoznali smo obavještajne službe Italije, koje su tada bile u sastavu UNPROFOR-a u Sarajevu. Dali smo im podatke i tražili da se taj slučaj istraži i vrlo brzo, otprilike početkom 1994. godine, dobili smo odgovor da je pronađeno mjesto u Italiji odakle je sve kretalo i da je intervencijom italijanskih vlasti to prekinuto - ponavljao je Subašić više puta medijima u novembru i decembru, nakon informacija da je istraga pokrenuta.
Ono što niko ne nudi i o čemu se ne govori jeste odgovor na pitanje zašto Italija već tada, nakon jezivih saznanja o tim odlascima, nije pokrenula istragu i procesuirala organizatore i one koji su odlazili.
Radio Slobodna Evropa odgovore je tražio od obavještajnih agencija Italije, tužilaštva u Milanu, kao i preko Ambasade Italije u Sarajevu i generalnog konzula BiH u Milanu, ali niko od navedenih nije ponudio nikakav komentar.
Gavazeni sada iznosi podatke da su se učesnici sastajali u Trstu prije nego što bi putovali u Beograd, a potom u Sarajevo, do snajperskih položaja, odakle su, prema prijavi, mogli pucati na Sarajlije.
Sa Aerodroma u Trstu za RSE kažu da nemaju podatke o letovima tokom devedesetih godina. Ako su i postojali, čuvani su svega dvije godine.
- Shvatićete, stoga, da baš sve, ali baš sve što se odnosi na letove od prije više od trideset godina više ne postoji, čak ni u sjećanju. Čak su i statistike saobraćaja iz tih godina koje su danas dostupne i sačuvane u našim sistemima ograničene na opšte podatke, podijeljene na domaće i međunarodne, kao i na redovne i čarter letove, bez navođenja porijekla i destinacija, prevoznika i slično - odgovorili su sa Aerodroma na pitanje RSE o bilo kakvim podacima ili svjedočenjima o zlokobnim odlascima „snajper turista“.
Ono što Gavazeni ne govori jeste da li je poznat identitet bilo koje od osoba koje tužilaštvo istražuje zbog sumnje na „ubistvo s predumišljajem, otežano okrutnošću i niskim pobudama“.
<h2>O „safariju“ pred Sudom u Hagu</h2>
Riječ „safari“, kao opis dolazaka onih koji su iz zabave pucali na opkoljeni grad, pomenuta je 2003. godine pred Haškim tribunalom, tokom svjedočenja zaštićenog svjedoka C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću, tadašnjem predsjedniku Srbije, optuženom za ratne zločine.
Svjedok je imenovao Nikolasa Ribića, zvanog Kanada, jer je došao iz Kanade, navodeći da je došao na „safari, da lovi ljude“.
Kako i kada je Ribić došao nije moguće sa sigurnošću utvrditi, ali je poznato da je riječ o čovjeku porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ribić se kasnije pridružio Specijalnoj jedinici Vojske Republike Srpske – Beli vukovi, koja je formirana 1993. godine i u čijem je sastavu proveo rat. Ova jedinica bila je dio Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a i djelovala je sa srpskih položaja na Trebeviću, Moševačkom brdu, kao i na Jevrejskom groblju, poznatom snajperskom uporištu.
„Vjerovatno ga je nešto povuklo korijenima i zato je i pristupio srpskoj vojsci da dođe iz daleke Kanade; roditelji su mu bili iz Kanade, a porijeklom je bio iz BiH“, kaže Janko Šešlija, nekadašnji pripadnik Belih vukova, koji negira da je bilo turista koji su za novac pucali na stanovnike Sarajeva.
Međutim, stranih dobrovoljaca jeste bilo. Prema Šešliji, oni su dolazili iz ideoloških razloga da ratuju.
„Bilo je dobrovoljaca iz Rusije, iz Ukrajine, iz istočnih zemalja. Čak je bio i jedan Francuz – ako hoćete konkretno, bio je i Francuz. Pravi Francuz, nije bio srpskog porijekla.“
Da je Ribić ostao duže od jednog vikenda potvrđuju i snimci uzimanja pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija za taoce na Palama, kao i kasniji sudski proces u Kanadi. Zbog vezivanja pripadnika mirovnih snaga za bandere, s ciljem da spriječi tada planirane NATO udare na srpske položaje, Ribić je u Kanadi osuđen na tri godine zatvora.
Međutim, nije samo Ribić s kanadskim pasošem bio na srpskim položajima iznad Sarajeva.
Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada, kaže za Radio Slobodna Evropa da imaju saznanja da je riječ o više osoba.
„Imamo informacije da se radilo o vikendima, znači petak, subota i nedjelja. Koliko je to tačno i kada se tačno dešavalo, nemamo pouzdane podatke. Takođe imamo informaciju da su u tome učestvovali kanadski državljani koji danas ne žive u Kanadi, već se nalaze na drugim mjestima“, kaže Ramić i dodaje da ima saznanja da će kanadsko pravosuđe započeti pripremne istražne radnje u vezi s ovim odlascima.
<h2>Domaći i strani „četnici“ na Grbavici</h2>
Jedinog čovjeka koji se imenom pominje u kontekstu „safarija“, Nikolu Ribića, poznavao je i pamti ga Slavko Aleksić, četnički vojvoda i jedan od ključnih ljudi tokom rata u okupiranom sarajevskom naselju Grbavica, iznad kojeg se nalazilo jedno od snajperskih uporišta na Jevrejskom groblju.
Aleksić je početkom rata predvodio paravojnu jedinicu pod nazivom Četnički odred Novog Sarajeva, koja je kasnije stavljena pod okrilje Vojske Republike Srpske.
Kontroverzan i nakon rata, Aleksić je osuđivan zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Radio Slobodna Evropa stupio je s njim u kontakt telefonom dok se nalazio u bolnici u Beogradu. U njegovoj jedinici, kako kaže za RSE, bilo je stranaca, ali ne onih o kojima se danas govori.
- Kod mene je bilo Rusa, prošlo ih je pedesetak, ali ih je u svakom trenutku bilo oko dvadeset na terenu. To su bili dobrovoljci, a ne ubice. Što se tiče ovih bogatih koji su navodno dolazili, nikada nikoga nijesmo vidjeli, niti se iko ikada javio ni meni lično, ni komandi sektora - rekao je Aleksić.
Za razliku od Aleksića, u Hagu je 2007. godine svjedočio Džon Džordan, američki vatrogasac, koji je tokom ratnih godina obilazio položaje srpskih snaga iznad Sarajeva.
Kaže da je tamo vidio strane „safari ubice“ i čuo da su im djeca i lijepe žene bili najtraženiji trofeji.
Iako nikada nije vidio da neko od njih puca, svjedočio je načinu na koji su s njima postupali i kako su ih premještali između poznatih snajperskih položaja.
- Bilo je sasvim očigledno da je osoba koju su vodili ljudi koji su poznavali teren bila potpuno neupoznata s okruženjem, a način oblačenja i oružje koje su nosili naveli su me da povjerujem da se radi o turistima-strijelcima. Taj izraz sam prvi put čuo u Bejrutu, gdje smo vidjeli da se ista stvar dešava oko zelene linije - rekao je tada Džordan.
Florens Hartman, bivša portparolka Haškog tribunala, rekla je za RSE da su i oni imali saznanja o tome, ali ne i o načinu organizacije.
- Izuzetno je važno što je pokrenuta pravosudna istraga i što se mora utvrditi ko su bili organizatori - kazala je ona.
<h2>Snajperista pitao stranog reportera da li želi da neko bude ubijen i snimljen</h2>
Strani novinari i fotoreporteri su gotovo tokom cijelog rata, od 1992. do kraja 1995. godine, povremeno boravili na položajima srpskih snaga oko Sarajeva.
Radio Slobodna Evropa stupio je u kontakt s nekima od njih, ali niko nije mogao potvrditi da je ikada vidio stranca koji je platio da dođe i puca.
Peter Kulman prvi put je došao 1992. godine kao fotograf agencije Rojters. Tokom zime te godine, negdje oko Božića, kaže da je i sam bio meta snajpera dok je s novinarom Rojtersa Kurtom Šorkom pokušavao da napusti tadašnju bazu UN-a u Sarajevu.
- Hodali smo preko jednog parkinga i snajperski metak je prošao između mene i Kurta, između naših glava. Bio je namijenjen jednom od nas dvojice, ali smo imali sreće - prisjetio se za RSE.
U narednim mjesecima Kulman je s novinarom Njujork Tajmsa Džonom Burnsom prvi put otišao na jedno od snajperskih uporišta srpskih snaga na Jevrejskom groblju.
Tamo ga je, neočekivano, dočekao maternji njemački jezik. Radilo se o ljudima porijeklom s Balkana koji su živjeli i radili u njemačkim gradovima. Pamti one koji su dolazili iz Štutgarta, gdje je on odrastao, nakon završetka posla petkom, na obruče opkoljenog grada.
- Dolazili su u grupama. Odmah poslije posla, u petak naveče, autobus bi ih preko noći dovezao do Sarajeva. Proveli bi dva dana na liniji, a onda bi se noću vraćali nazad i u ponedjeljak na vrijeme bili na svojim radnim mjestima. Bili su poznati kao vikend-četnici - ispričao je za RSE.
Prisjeća se da su nosili oružje i da su bili spremni da pucaju.
- Dešavalo se da me neko od njih pita da li želim da pucaju i da li mogu to da snimim svojom opremom. Naravno, rekao sam da ne rade to. Postajete veoma napeti i blizu panike, jer bi bila prava noćna mora da neko bude pogođen dok novinar ili fotograf sjedi pored snajperiste koji želi da se pohvali koliko je dobar. Problem je što ne smijete da naljutite te ljude, ali istovremeno morate smisliti razlog zbog kojeg to ne bi trebalo da urade - prisjetio se Kulman.
Ispričao je RSE-u da su na njega i Burnsa pucali kada su, nakon silaska s Jevrejskog groblja, ušli u Sarajevo. Kada su se sljedeći put vratili, pitali su zašto je otvorena vatra na njihovo vozilo, jasno označeno natpisom Njujork Tajms, odmah nakon što su napustili njihove položaje.
- Rekli su da jesu pucali jer im je to bilo zabavno. Mislili su da je smiješno, da ih to zabavlja - kazao je on.
<h2>Italijanski fotograf upoznao Grka koji se borio protiv „muslimana i Jevreja“</h2>
Mario Boća kaže da je obišao gotovo sva ratišta u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Na ratne turiste iz Italije, tvrdi, nije nailazio, jer bi o tome odmah izvještavao. Međutim, susretao je strane borce u BiH.
- Na Grbavici sam upoznao i fotografisao Grka i čovjeka koji je tvrdio da je iz Sjedinjenih Američkih Država. Obojica su bili izrazito ideološki motivisani i nijesu imali problem da se predstave kao strani borci. Amerikanac je rekao da je unuk četnika koji su pobjegli iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Grk se nazivao "nacistom" koji se borio protiv "muslimana i Jevreja" - ispričao je on.
<h2>„Kakvi su to ljudi?“</h2>
„Kakav je to čovjek koji je pogodio nju od tri godine?“, pitao se na snimku od 7. maja 1992. godine Rifat Bajrović, otac djevojčice Senide, ranjene snajperskim hicem u sarajevskom naselju Hrasno Brdo. Na tom je mjestu godinu dana kasnije uhapšen srpski dobrovoljac iz Paraćina, prema čijoj su izjavi u Sarajevo dolazili stranci kako bi ubijali ljude.
Slično kao i Rifat tada, s pitanjima i posljedicama tog monstruoznog čina i danas živi Elvedin.
- Dođem jednostavno da to vidim, da doživim njegov osjećaj kakav je imao u tom trenutku. Najviše bih volio da mogu da ga vidim ovdje. Pitao bih ga o čemu je razmišljao u tom trenutku dok je pucao na mene. I ne znam – da li mu je žao ili mu je drago što sam ostao živ, što sam preživio - priča Rifat.
Tužilaštvo u Milanu trebalo bi da o rezultatima istrage obavijesti javnost u martu 2026. godine. Ukoliko podigne optužnicu i dokaže krivicu, biće to prvi slučaj u Evropi u kojem se pred sudom odgovara za snajperska ubistva civila u Sarajevu.
U međuvremenu, pravosuđe Bosne i Hercegovine provjerava navode, ali do sada nijedan snajperista nije procesuiran zbog ubistava civila, naročito djece, u Sarajevu.

"Snajper turisti' i "vikend četnici": Ko su bili stranci na srpskim položajima oko Sarajeva?

Rusija je danas osudila ključne sudije Međunarodnog krivičnog suda (ICC) i glavnog tužioca na zatvorske kazne, kao odgovor na nalog za hapšenje predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini.
Godine 2023. tužilac Karim Kan optužio je Putina za nezakonito deportovanje djece s teritorija Ukrajine pod ruskom okupacijom. Moskva je potom otvorila predmet protiv njega.
Moskovski gradski sud saopštio je da je "tužilac ICC-a Karim Kan nezakonito gonio ruske građane u Hagu" i da je ICC "naložio sudijama u vijeću da izdaju očigledno nezakonite naloge za hapšenje."
Rusija nije članica ICC-a, a niko od optuženih nije bio prisutan u sudnici.
Kan, 55-godišnjak, osuđen je u odsustvu na 15 godina zatvora, dok je osam službenika ICC-a, uključujući bivšeg predsjednika suda Pjotra Hofmanskog, dobilo kazne od 3,5 do 15 godina.
Kan je trenutno suspendovan s dužnosti zbog unutrašnje istrage u vezi s optužbama za seksualno uznemiravanje, koje on negira.
Od početka vojne intervencije u Ukrajini, Rusija je više puta izricala kazne u odsustvu disidentima, novinarima, opozicionim ličnostima i stranim političarima izvan njenog domašaja.
Kan je takođe pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog istraga ICC-a o američkim i izraelskim zvaničnicima. Ni SAD ni Izrael nisu članice ICC-a, koji danas ima 125 država članica.

Rusija osudila glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Završeno je suđenje po privatnoj tužbi bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je osporio odluku te institucije da je prekršio zakon u vezi sa revolving karticom Atlas banke.
Presuda će biti donijeta 12. januara naredne godine u 12,30 sati.
Podsjećamo, Đukanović je ASK tužio u martu ove godine.
- Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, tokom dvije i po decenije, svoje dužnosti je obavljao časno, savjesno i s najvišim stepenom odgovornosti prema obavezama. Agencija za sprečavanje korupcije je odluku, kojom je utvrdila da je prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer nije prijavio uvećanje imovine od 16.741 euro, donijela je s nedvosmislenom namjerom da se njegova ličnost prikaže kao kriminalna, bahata i nedostojna funkcije i ugleda koji uživa u društvu i državi - navedeno je u tužbi koju je Đukanović podnio protiv ASK.&nbsp;
Đukanović traži 5.000 eura za naknadu štete zbog povrede prava ličnosti. U tužbi se ističe i da je ASK u više navrata nezakonito postupala prema tužiocu.
- Zbog takvih postupanja vodi se više upravnih postupaka, kao i upravni spor, koji nijesu, ne mogu i neće biti predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Predmet raspravljanja biće nezakonito ponašanje tužene, koje je učinjeno sa jasnom namjerom da se tužiocu nanese šteta u vidu povrede prava ličnosti - piše u tužbi.

Okončano suđenje u predmetu Đukanović protiv ASK-a, presuda početkom januara

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić stigao je na suđenje brataniću Danilu Mandiću.&nbsp;
Andrija Mandić trebalo je da bude saslušan kao svjedok u ovom postupku, međutim odlučio je da iskoristi zakonsko pravo da ne svjedoči.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FjYG3vPsOPjc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Prilikom susreta, Mandič je poručio sinovcu: ''Drži se''.
Na ročiste je pristupio i Mihailo Čađenović.
Podsjećamo, Mandić se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
On se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću. Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima i u pucnjavi je ranjen Perović.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

(VIDEO) Andrija Mandić poručio brataniću Danilu "drži se", odbio da svjedoči

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić iskoristio je danas svoje zakonsko pravo i odbio da svjedoči u postupku koji se vodi protiv njegovog bratanića Danila Mandića, optuženog za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu i nedozvoljeno držanje oružja.
– Pošto sam dugo bio na optuženičkoj klupi, znam kako ta svjedočenja mogu da se tumače i kako suđenja mogu da izgledaju, i ne želim da se moje riječi interpretiraju na drugačiji način - rekao je Mandić pred sudom.
Dodao je i da se pred ODT-om vodi veliki broj predmeta protiv njega koji su pred zastarom, te da o njima nema nikakvih informacija.
Majka okrivljenog, Ljiljana Mandić, takođe je odbila da svjedoči, koristeći isto zakonsko pravo.
Oštećeni Aris Turković naveo je da ostaje pri iskazu datom tužiocu, ali da se „ne sjeća ničega“, pa ni samog ranjavanja.
– Bio sam toliko pjan da sam se sjutradan probudio u bolovima. Sjedjeli smo u ‘697’, sa Perovićem sam drug od djetinjstva, i sa Mandom sam drug - rekao je Turković.
Ispričao je da je te noći sve djelovalo normalno:
– Došao sam trijezan, svojim autom. Mislim da sam pio 10–15 piva. Toliko sam popio da nijesam obraćao pažnju ko sjedi đe.
Kazao je i da mu je pozlilo u lokalu te je krenuo kući, nakon čega se ne sjeća ničega.
– Pokušao sam da saznam što mi je bilo kad sam vidio da sam ranjen, ali niko ništa nije znao - naveo je Turković, ističući da se sa Perovićem nije čuo jer je „bio samo na previjanju“.
Naveo je da je konobarica te večeri bila Mina Vujković.
Tužilac Ivan Bojanić prigovorio je iskazu, navodeći da je „očigledno sračunat da pomogne okrivljenom“.
Turkovićev advokat, Damir Lekić, uzvratio je da bi svjedok, da zna ko ga je upucao, „to i rekao“.
<h2>Perović odbio da svjedoči, kažnjen novčano</h2>
Oštećeni Darko Perović zatražio je od suda da ga upozna sa predmetom, tvrdeći da prethodni poziv nije dobio.
– Nijesam namjerno odložio suđenje. Neću platiti kaznu od 800 eura jer nemam uslova - rekao je Perović.
I pored upozorenja sutkinje Ivane Becić da je dužan da govori istinu, Perović je kategorično odbio da svjedoči.
– Sudu neću davati izjavu, samo ću ćutati.
Zbog toga mu je izrečena kazna od 900 eura, a sutkinja je naložila njegovo udaljavanje iz sudnice.
Tužilac je ponovo zatražio da se Perović sasluša kao oštećeni svjedok, dok je njegov advokat saopštio da „nemaju namjeru da odugovlače postupak“.
<h2>Svjedokinja Gajević: Došao je potpuno pripit, ništa nisam primijetila</h2>
Jelena Gajević, vanbračna supruga Arisa Turkovića, ispričala je da je njenog partnera oko jedan sat izjutra kući dovela kuma Mina Vujković.
– Bio je pripit, rekla sam da ga legne u prvu sobu. On rijetko pije, teško podnosi alkohol - navela je Gajević.
Kazala je da nije primijetila nikakvu povredu i da je mislila da se radi o običnom padu.
– Farmerice sam bacila jer su bile krvave, ali sam mislila da je nešto prosuo dok je lijepio.&nbsp;
<h2>Svjedokinja Vujković: „Sve je bilo uobičajeno, vozila sam ga kući“</h2>
Konobarica Mina Vujković potvrdila je da je te noći radila u lokalu „697“.
– Lokal je bio pun, sve je djelovalo normalno. Aris je bio moj najpoznatiji gost.
Potvrdila je da ga je te noći vozila kući njegovim automobilom, pošto nije mogao da govori koliko je bio pripit.
Navela je i detaljan put kretanja do njegove kuće, te dodala da „nije primijetila ništa neobično“.
<h2>Saslušan i vozač predsjednika Skupštine</h2>
Svjedočio je i Mihailo Čađenović, vozač predsjednika Skupštine, odgovarajući na pitanja o službenom vozilu, no nastavak njegove izjave slijedi u daljem toku suđenja.
<h2>Advokat Lekić: Sud sumnja u fingiranu amneziju&nbsp;</h2>
Advokat oštećenih Damir Lekić kazao je da je vidio da Sud, vjerovatno, sumnja da je amnezija u stvari fingirana.&nbsp;
- Aris Turković je danas ponovio iskaz i bio je dosljedan. Taj dio nije sporan. Sporno je to što se on ni tada ni sada nije mogao sjetiti određenih detalja koji su bitni za optužni sud - istakao je Lekić.&nbsp;
Kako je naveo Lekić, Perović je revoltiran jer na prethodnom ročištu nije imao uvid u optužnicu ni poziv.
- Izrevoltiran je postupanjem od strane Suda koje se desilo prošli put kada je doveden - on je smatrao da je nespreman, te da mu treba određeno vrijeme da se pripremi za iskaz i jednostavno je prigovorio tome što mu Sud nije dostavio optužnicu a ni poziv, već su ga sproveli na suđenje. A on je mislio da se radi o nekom suđenju gdje je on okrivljeni, koji smo ja i on imali prije neki dan. I zbog toga je protestovao i tada i sada - naveo je Lekić.&nbsp;

Tag: ausvic