Nevladina organizacija Antifašisti Cetinja reagovala je danas povodom ustaških ispada koji su se sinoć čuli na utakmici Crna Gora – Hrvatska u Podgorici.
Kako su naveli u saopštenju dok su crnogorski navijači sinoć pokazali kako se bodri svoj tim, sa suprotne tribine su dopirali urlici koji pripadaju najmračnijim stranicama istorije: „Ubij Srbina“, „Za dom spremni“ i „ustaški se barjak vije“, .
- To nije bila provokacija, već fašističko ludilo. Sramotno ponašanje dijela hrvatskih navijača postalo je već prepoznatljiv regionalni obrazac, posljedica politike koja godinama toleriše i normalizuje ustašku simboliku. Ovoga puta jasno poručujemo da nijedno „Ubij Srbina“ i „ustaški se barjak vije“ ne smije biti prećutano. Nijedno „Za dom spremni“ ne smije biti normalizovano kao nečija tradicija ili navijački običaj. Zato očekujemo jasnu osudu svih, bez relativizacije i biranja riječi. Jer ovo nije bio „incident“ već fašistički ispad – navodi se u saopštenju.
Crna Gora sinoć nije odgovorila fašizmom. I to je važno, istakli su.
- A skandiranje koje se čulo sa domaće tribine: „Ustaše, četnici, zajedno ste bježali“ je istorijska činjenica. Bježali su zajedno 1945. godine pod okriljem nacista, pred nadolazećom slobodom i pobjedom nad fašizmom. To nije odgovor na mržnju. To je istorijska dijagnoza. Smrt fašizmu – sloboda narodu! – poručuju iz NVO Antifašisti Cetinja.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Antifašisti Cetinja: Nijedno „Ubij Srbina“ i „ustaški se barjak vije“ ne smije biti prećutano

Vandalizovanje spomenika Josipu Brozu Titu u Podgorici očigledan je simptom vremena u kojem su četnički narativi, podignuti iz istorijskog blata, dobili prostor da se slobodno šire iz institucija i medija, poručuju iz &nbsp;NVO Antifašisti Cetinja najoštrije osuđujući taj, kako ističu, kukavički čin.
Oni koji vandalizuju i koji žele da ruše Titov spomenik, kako navode iz te NVO, ruše ono što je on predstavljao: pobjedu nad fašizmom, bratstvo i jedinstvo, i ideju da su narodi ovih prostora sposobni da žive u slobodi, jednakosti i solidarnosti.
Napadi na antifašističke spomenike nijesu izolovani incidenti. Oni su logična posljedica višegodišnjeg državnog i medijskog legitimisanja četničkog pokreta, njegovih simbola i ideologije koja je u Drugom svjetskom ratu sarađivala sa okupatorima, a danas se pokušava prikazati kao „patriotska“ – navode u saopštenju.
Farba koja je prosuta, kako dodaju, nije slučajno crvena.
To je poruka mržnje prema crvenoj zvijezdi, prema ideji jednakosti, prema onima koji su 1941. iz svih krajeva Crne Gore krenuli u borbu protiv fašizma. To je pokušaj da se izbriše antifašistički temelj crnogorske državnosti – navode u saopštenju.
NVO Antifašisti Cetinja poručuju da neće ćutati.
Nećemo dopustiti da se u ime lažnog pomirenja izbriše istina o onima koji su pali pod zastavom slobode, niti da se Crna Gora pretvori u prostor istorijske amnezije. Antifašizam nije ideološka opcija, već moralni stub društva, i svako ko ga napada, svjesno staje na stranu onih koji su nekad pucali u leđa borcima za slobodu – saopštili su Antifašisti Cetinja.
Oni pozivaju nadležne institucije da odmah reaguju, pronađu i procesuiraju počinioce, ali i da konačno prekinu s politikom tolerisanja revizionizma i mržnje.

NVO Antifašisti Cetinja: Vandalizovanje Titovog spomenika pokušaj da se izbriše antifašistički temelj crnogorske državnosti

NVO Antifašisti Cetinja reagovali su povodom izjava mitropolita SPC Ljubiše Ostojića – Metodija i predsjednika Skupštine Crne Gore i četničkog vojvode Andrije Mandića, izrečenih 12. oktobra 2025. godine na Krnovu, gdje su još jednom pokušali da falsifikuju istoriju i predstave nacističke saradnike kao „nevine žrtve“. NVO Antifašisti Cetinja reagovali su povodom izjava mitropolita SPC Ljubiše Ostojića – Metodija i predsjednika Skupštine Crne Gore i četničkog vojvode Andrije Mandića, izrečenih 12. oktobra 2025. godine na Krnovu, gdje su, kažu oni, još jednom pokušali da falsifikuju istoriju i predstave nacističke saradnike kao „nevine žrtve“. Njihovo reagovanje prenosimo integralno: "Vučićev mitropolit, zajedno sa sveštenstvom Srpske pravoslavne crkve, služio je parastos „golobradim mladićima ubijenim na Krnovu 1944. godine“, dok je četnički vojvoda Andrija Mandić tvrdio da se tada dogodio „zločin protiv mladosti Crne Gore“, navodeći da su „više od trista nenaoružanih mladića brutalno strijeljani od bratske ruke“. Takve tvrdnje nijesu samo neistinite, nego i duboko uvrjedljive za sve one koji su stvarno ginuli u borbi protiv fašizma. Mi iz NVO Antifašisti Cetinja nemamo namjeru da objašnjavamo istorijske činjenice popovima Srpske pravoslavne crkve i četničkom vojvodi Andriji Mandiću. Jer oni dobro znaju istinu, ali je svjesno prekrajaju. Zato ovo reagovanje ne pišemo zbog njih i ostalih stranih agentura, već zbog poštenih građana Crne Gore, da ne bi još jednom bili izloženi besramnim pokušajima da se saradnici nacista pretvore u žrtve, a antifašisti u zločince. Na Krnovu se u avgustu 1944. godine nije dogodio nikakav zločin, već oružana borba između partizana i četnika Pavla Đurišića, koji su u tom trenutku bili dio okupatorskih snaga pod njemačkom komandom. U okviru njemačke operacije „Ribecal“ (poznatija kao „Durmitorska operacija“), protiv partizanskih jedinica upućene su jake snage: 7. SS-divizija „Princ Eugen“, 13. SS-divizija „Handžar“, 369. legionarska divizija, 1. brdska divizija, 363. puk 181. divizije, borbena grupa „Bendel“, legija „Krempler“, bugarska 24. divizija, dijelovi 5. policijskog puka, 1. i 11. ustaška i 8. i 9. domobranska brigada i jake četničke snage iz Crne Gore i istočne Bosne. Dakle, četnici zajedno sa ustašama, domobranima, handžarlijama, bugarskim fašistima, a svi zajedno i pod komandom Njemaca.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025101409100_7baaa35127172776f57433e5bb08216ee6a244fc43ee34926a8038227a507763.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025101409100_7baaa35127172776f57433e5bb08216ee6a244fc43ee34926a8038227a507763" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="safdwg"></figure>  Četničke jedinice činile su tzv. Crnogorski dobrovoljački korpus Pavla Đurišića, koje su bile dio Nedićeve vojske, zajedno sa Srpskim dobrovoljačkim korpusom fašiste Dimitrija Ljotića. Stvaranje i opremanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa odobrili su nemačka Komanda Jugoistoka i ministarstvo spoljnih poslova Rajha preko izaslanika Nojbahera. Drugim riječima, Đurišićevi četnici su ratovali uz naciste i ljotićevce, a protiv partizana koji su se jedini borili za oslobođenje zemlje. Jedinice s kojima su se partizani sukobili na Krnovu u avgustu 1944. godine nijesu bile nikakva nevina omladina, već formirani i obučeni četnički pukovi pod komandom Pavla Đurišića, u direktnoj saradnji s njemačkim okupatorima. Osmi gvozdeni puk formiran je kao elitna, „leteća“ četnička jedinica sa oko 1.700 vojnika, obučavanih u Kosovom Lugu kod Danilovgrada. Dakle, to nije bila nenaoružana omladina, već vojska pod punom komandom nacista. Riječ je o kvislinškim jedinicama koje su ratovale rame uz rame s nacistima i ustašama, a ne o „nevinim mladićima“. U “Durmitorskoj operaciji” cilj je bio slomiti partizanske snage i spriječiti evakuaciju ranjenika sa aerodroma u Pivi. Njemačko-četničke snage bile su tri puta brojnije. Četnici Pavla Đurišića neposredno su sarađivali s Nijemcima, napadali položaje Sedme crnogorske omladinske brigade „Budo Tomović“, pokušavajući da zauzmu Krnovo i prekinu evakuaciju partizanskih ranjenika iz Pive. Poslije višednevnih borbi, partizani su uspjeli da zadrže neprijatelja i omoguće evakuaciju oko 800 ranjenika za Italiju. „Gvozdeni puk“ je pretrpio teške gubitke i u panici se raspao. O boju je pisao vojni istoričar dr Mitar Đurišić u monografiji o „Sedmoj crnogorskoj udarnoj omladinskoj brigadi Budo Tomović” (Beograd, 1973): “Izbezumljena masa ‘gvozdenog puka’ vrtjela se u krugu, tučena gotovo sa svih strana. Preostalim četnicima nije ostalo ništa drugo nego da bace oružje i dignu ruke u znak predaje.” Sedma brigada je napala i opkolila tzv. „gvozdeni puk“ i u toj borbi je, prema većini izvora, poginulo oko 350 četnika. Oni nijesu strijeljani, kako perfidno podmeće četnički vojvoda i predsjednik Skupštine Crne Gore, već su poginuli u borbi. Dakle, nije riječ o “masakru nevinih mladića”, nego o porazu elitne četničke jedinice u otvorenoj borbi, rame uz rame s nacistima. Komandant „gvozdenog puka“, Miloš Pavićević, uspio je da pobjegne s manjom pratnjom. Zarobljeno je oko 180 četnika i dio oficira, koji su kasnije pristupili partizanima, što još jednom ruši narativ o “komunističkoj osveti”. Četnici Pavla Đurišića i Osmi gvozdeni puk, borili su se rame uz rame sa zloglasnom SS divizijom „Princ Eugen“, istom onom koja je samo desetak dana ranije počinila masakr u Velici, a godinu prije toga opustošila Pivu. Sada su ti isti četnici pomagali nacistima da ponovo prodru u Pivu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025101409100_c9abe9110eea403bda58d8b46e0e1bcb1d3713d7db636e97e88a9ef3ec17dded.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025101409100_c9abe9110eea403bda58d8b46e0e1bcb1d3713d7db636e97e88a9ef3ec17dded" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="safdwg"></figure>  To su istorijske činjenice. One ne ostavljaju prostor za manipulaciju o „golobradim mladićima“ i „bratskom zločinu“. Sve je ovo zapisano, kako u partizanskim, tako i u četničkim i njemačkim dokumentima i izvorima i dostupni su u arhivima i zbornicima dokumenata. Pavle Đurišić, čiji su ljudi poginuli na Krnovu, bio je saradnik nacista i fašista, komandant jedinica koje su palile sela i klale civile. Šesta božja zapovijest glasi: Ne ubij!, a Pavle Đurišić je po sopstvenom priznanju zaklao 8000 nedužnih i bespomoćnih žena staraca i djece. Zato zvuči zastrašujuće kada mitropolit SPC Ljubiša Ostojić - Metodije danas za Pavla Đurišića kaže: „Najbitnije je da budemo slični njemu.“ Ako je „sličnost“ Pavlu Đurišiću danas uzor, onda je to odraz dubokog oboljenja i fašizacije crnogorskog društva, čemu su najviše doprinijeli popovi i episkopi Srpske pravoslavne crkve. Ali, istina ostaje. Na pravoj strani istorije bili su oni koji su se borili protiv fašističkih i nacističkih okupatora, a ne oni koji su im služili. Na Krnovu su u borbi sa partizanima poginuli Đurišićevi četnici, borci pod njemačkom komandom — ne nevini mladići, i nikakav parastos, hram ili govor Andrije Mandića ne može promijeniti tu činjenicu. A vojvodi Mandiću poručujemo: Ne može se pomirenje graditi na lažima i manipulacijama! Na kraju, bilo bi dobro da se Ljubiša Ostojić - Metodije podsjeti da je za četnike čast bila ratovati uz Italijane i Njemce, a ne protiv njih. Od istih su primali plate, municiju i makarone, dok su zajedno ubijali svoje sunarodnike - partizane koji su se jedini borili za oslobođenje zemlje. I nije komunizam napravio „pasja groblja“, nego je fašizam ubijao, a četnici mu služili. Istoriju ne pišu mitovi, nego fakti."

1250x600

Antifašisti Cetinja o Metodijevim i Mandićevim izjavama na Krnovu: Svjesno prekrajaju istoriju, za četnike bila čast ratovati uz Njemce i Italijane

Danas se navršavaju 34 godine od smrti Krsta Đurovića, kontraadmirala Jugoslovenske narodne armije (JNA), koji je 1991. poginuo pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima u padu helikoptera, u prvim danima napada JNA na dubrovačko područje Republike Hrvatske, naveli su u zajedničkom saopštenju iz Akcije za ljudska prava, Centra za građansko obrazovanje i Antifašisti Cetinja.
- Dok sam ja zapovjednik, budi siguran, nijedna granata na Dubrovnik pasti neće - poručio je Đurović tadašnjem dubrovačkom gradonačelniku Petru Poljaniću u septembru 1991. godine.&nbsp;
Zbog protivljenja agresiji ostao je zapamćen kao primjer čojstva i ljudskosti, a njegovo ime se i danas vezuje uz parole mira, poput one sa mitinga Liberalnog saveza na Cetinju: „S Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!“.
- U maju ove godine odbornici Skupštine Prijestonice usvojili su inicijativu nevladinih organizacija HRA, CGO i Antifašisti Cetinja da se u naselju Pod Granicom jedna ulica nazove po kontraadmiralu Krstu Đuroviću. Početkom naredne godine ulica nosiće njegovo ime, čuvajući sjećanje na njegov antiratni duh i podsjećajući buduće generacije na obavezu suprotstavljanja svakoj vojnoj agresiji - istaknuto je u zajedničkom saopštenju.&nbsp;
Time se ujedno potvrđuje i antiratna tradicija Cetinja - grada koji je, kako su naglasili, i u najtežim godinama pokazao dostojanstven otpor nasilju i razaranju.
&nbsp;- Pozivamo i druge opštine u Crnoj Gori da slijede primjer Cetinja i odaju počast ličnostima koje su u najtežim vremenima birale mir, pravdu i ljudsko dostojanstvo. Imenovanje ulica i druga spomen-obilježja ostaju dragocjen način da se očuva sjećanje na njihove živote i prenese poruka mira i pravde novim generacijama - poručili su iz Akcije za ljudska prava, Centra za građansko obrazovanje i Antifašisti Cetinja.
Ponavljaju da nije kasno da se utvrdi istina o smrti Krsta Đurovića i zahtijevaju da se objave sve okolnosti njegove pogibije.

Krsto Đurović u rodnom gradu dobija ulicu: "Dok sam ja zapovjednik, budi siguran, nijedna granata na Dubrovnik pasti neće"

Na zajedničku inicijativu nevladinih organizacija Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Antifašisti Cetinja, odbornici Skupštine Prijestonice Cetinje dali su saglasnost da jedna ulica, u naselju Pod Granicom, ponese ime Krsta Đurovića - oficira koji je pokazao da čast, savjest i ljudskost mogu biti iznad svega.
- Krsto Đurović bio je kontraadmiral Jugoslovenske narodne armije i komandant južnog vojnopomorskog sektora Boka. Nije se slagao sa politikom, planovima i akcijama JNA i političkog vrha u vezi sa “operacijom Dubrovnik“. Protivio se agresiji na Hrvatsku, o čemu postoji više svjedočanstava ljudi iz njegovog okruženja. Gradonačelnik Dubrovnika u tom ratnom periodu Petar Poljanić, tokom suđenja Slobodanu Miloševiću u Hagu, iznio je, između ostalog rečenicu, koja zasigurno najbolje opisuje kakva je ličnost bio Krsto Đurović: “Dok sam ja zapovjednik VP Boka, možeš biti siguran da ni jedna granata na Dubrovnik neće pasti - navedeno je, između ostalog, u obrazloženju.
Đurović je poginuo 5. oktobra 1991. godine, u helikopteru iznad Konavala (mjesto Popovići, Hrvatska). Njegova smrt je ostala nerazjašnjena. Brojni zapisi sa dubrovačko-hercegovačkog ratišta ukazuju na sumnju da je na helikopter pucano iz redova JNA.
- Davanjem imena jedne ulice po Krstu Đuroviću, Cetinje ne odaje samo počast heroju savjesti, već i šalje važnu poruku: da Crna Gora pamti i poštuje one koji su se usudili da kažu NE zločinu, čak i kada ih je to moglo - i vjerovatno koštalo - života - ocijenile su organizacije, pokretači inicijative.
HRA, CGO i Antifašisti Cetinja ocjenjuju da u vremenu kada se relativizuju istorijske činjenice i rehabilituju agresori, ovakvi simbolični gestovi imaju duboko obrazovnu, moralnu i društvenu vrijednost.

Cetinje pokazuje da pamti čast imenujući ulicu po Krstu Đuroviću

''Danas, 13.januara 1944. godine, osuđen sam na smrt vješanjem. Vješanje će se izvršiti u 3 sata poslije podne na Balšića pazaru'', napisao je na zidu zatvorske ćelije u Bogdanovom kraju, narodni heroj Gojko Kruška.
Gojko Kruška rođen je 22. avgusta 1922. godine na Cetinju, gdje je završio osnovnu školu i sedam razreda gimnazije. Od rane mladosti pripadao je naprednom omladinskom pokretu i učestvovao u mnogim akcijama srednjoškolske omladine. Sa 17 godina postao je član SKOJ-a, a ubrzo potom i član gimnazijskog komiteta SKOJ-a.
Trinaestojulski ustanak 1941. zatekao ga je u okupiranom Cetinju. Želio je da pođe sa drugovima u borbu, ali mu je partija namijenila drugi zadatak - da ostane na Cetinju i prikuplja i šalje podatke o neprijatelju i njegovim namjerama, organizuje omladinu, prikuplja oružje, municiju i drugi materijal za NOP.
Otkriven je i uhapšen 24. decembra 1943. godine od strane četničke policije. Bio je izložen najstrašnijim mukama, ali ništa nije priznao i nikoga nije odao. Potom je predat Njemcima, koji su ga osudili na smrt vješanjem. Ocu i sestri u zatvoru je rekao: "Nemojte da plačete, ne vrijeđajte me vašim suzama".
Zajedno sa albanskim partizanom Musom Butom Hodžićem odveden je na vješala. Njihova pjesma nadjačala je buku motora kamiona kojim su dospjeli do gradskog trga.
Njemački agent upitao je Gojka: "Je li ti je žao što ideš u smrt?" Dobio je prkosan odgovor: "Ne, izdajniče, jer ginem kao čovjek, a vi ćete ginuti kao izdajnici!".
Dok mu je omča bila oko vrata, spazio je majku u masi prisilno dovedenog svijeta: "Zar si ti to? Zar zbilja plačeš pred ovim bijednim razbojnicima?!"
Majka je prestala da plače, a Gojko je počeo da pjeva: "Sa Lovćena kliče vila, Crna Goro majko mila!"
Nakon pogubljenja tri dana i tri noći tijela Gojka Kruške i Muse Hodžića ostala su na vješalima ispod starog brijesta na Balšića pazaru kao opomena građanima Cetinja.
Kvislinzima su gestapovci odali priznanje što su uhvatili hrabre patizanske ilegalce. U “Crnogorskom vjesniku” je bilo objavljeno saopštenje da je feldkomandant gospodin Kajper u znak priznanja izvolio im dodijeliti naročite nagrade i specijalni dodatak u životnim namirnicama.
Slava narodnom heroju Gojku Kruški! Smrt fašizmu! ''
(Tekst je objavljen na sajtu Antifašisti Cetinja)

Gojko Kruška pred vješanje: Ja ginem kao čovjek, a vi ćete kao izdajnici

Danas se obilježavaju 33 godine od smrti Krsta Đurovića, kontraadmirala Jugoslovenske narodne armije (JNA), koji je ostao zapamćen po rečenici da dok je živ nijedna granata neće pasti na Dubrovnik.&nbsp;
Đurović je poginuo pod nerazjašnjenim okolnostima u padu helikoptera 5. oktobra 1991. godine, u prvim danima napada JNA na dubrovačko područje Republike Hrvatske.&nbsp;
Akcija za ljudska prava (HRA), Antifašisti Cetinja i Centar za građansko obrazovanje (CGO) uputili su juče inicijativu Prijestonici Cetinje da se jedna ulica u tom gradu nazove po kontraadmiralu Krstu Đuroviću, rođenom na Cetinju.&nbsp;
- Đurović zaslužuje barem jednu ulicu, jer je ostao zabilježen u istoriji kao častan oficir koji je pokušavao da spriječi sumanutu agresiju na Republiku Hrvatsku, zbog koje se na mitingu u organizaciji Liberalnog saveza na Cetinju tada pjevalo: „S Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!“ i zbog koje su se mnogo kasnije crnogorski zvaničnici izvinjavali hrvatskim zvaničnicima- saopšteno je iz tih nevladinih organizacija.&nbsp;
HRA, Antifašisti Cetinja i CGO smatraju da kontraadmiral Krsto Đurović, shodno Zakonu o spomen-obilježjima, ispunjava kriterijume za istaknutu ličnost.&nbsp;
- Đurović je dao primjer čojstva od istorijskog i humanističkog značaja, a očuvanje uspomene na njega i njegovo protivljenje ratu bilo bi od izuzetne važnosti za državni, društveni i kulturni razvoj Crne Gore. Nazivanjem ulice po Krstu Đuroviću, Cetinje bi doprinijelo očuvanju sjećanja i na svoj antiratni pokret, kao i na vrijednosti koje karakterišu našu građansku državu, te bi podsjećalo buduće generacije na obavezu suprotstavljanja svakoj vojnoj agresiji - istaknuto je u saopštenju.
Potpisnici inicijative podsjećaju da je u tim teškim godinama Cetinje bilo simbol otpora ratu u bivšoj Jugoslaviji. Grad se uzdigao protiv rata i nasilja, o čemu svjedoče dva čuvena antiratna mitinga održana na Titovom trgu (današnjem Dvorskom trgu) – 31. jula 1991. godine i 1. februara 1992. godine.&nbsp;
- Nazivanje ulice po kontraadmiralu Đuroviću bilo bi i podsjećanje na duh slobode i pravde koji je Cetinje pokazalo onda kada je to i bilo neophodno. Nažalost, mladi danas kroz obrazovni sistem nemaju priliku da uče o ljudima koji su se devedesetih hrabro suprotstavili ratu i zalagali za mir, pa je postavljanje spomen – obilježja, kao što je i imenovanje ulica, jedan od načina da očuvamo sjećanje na njihov doprinos i naučimo nove generacije da se zalažu za mir i pravdu - zaključeno je u saopštenju.

Ulica na Cetinju da nosi ime kontraadmirala Krsta Đurovića

Bivša šefica pravosuđa Vesna Medenica kazala je u završnoj riječi: "Vesna, nikada neće progovoriti. Zna se od koga je Vesna i možda su mislili ako predlože 20 godina zatvora da ću progovoriti".
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fpresuda-medenicama-i-ostalim-28-januara&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- To se neće desiti. Ići ću čistog obraza i uzdignutog čela - kazala je Medenica.
Ona je ostala u cjelosti pri završnim riječima svojih branilaca &nbsp;- advokata Zdravka Begovića i Zdenka Tomanovića.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fpresuda-medenicama-i-ostalim-28-januara&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Medenica: Neće Vesna nikad progovoriti, uvijek ću ići čistog obraza

Završnim riječima advokata i optuženih okončano je suđenje grupi koju je, prema stavu SDT-a formirao Miloš Medenica, čiji član je navodno bila i njegova majka Vesna Medenica - bivša predsjednica Vrhovnog suda i još 15 osoba.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fodbrana-medenica-oslobadajuca-odluka-jedino-zakonita-ne-ide-se-u-evropu-sa-antievropskim-djelovanjem-tuzioca&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Epilog će biti poznat 28. januara kada će sutkinja Vesna Kovačević izreći presudu.
Advokati i optuženi su skoro sedam sati iznosili završne riječi, ističući da nijednim dokazom nijesu potvrđeni navodi Specijalnog državnog tužilaštva.
Oni su zatražili oslobađajuću odluku.

Presuda Medenicama i ostalim 28. januara

Procesuiranje 35 ljudi zbog protesta uoči dodjele Trinaestojulske nagrade je par ekselans primjer zloupotrebe moći države, gaženje slabih, što je duboko problematično i institucionalno kukavički, rekao je u centralnoj informativnoj emisiji "24 Sata", na Televiziji E, politički savjetnik Aleksandar Musić.
Ako represivni aparat gazi preko svake mjere 35 ljudi koji nemaju društvenu zaštitu, a istovremeno su veoma pomirljivi prema brataniću predsjednika Skupštine Danilu Mandiću i alkoholisanim licima koji su napali novinare u Gornjem Zaostru to znači, navodi Musić, da se ocrtavaju obrasci moći.
- To znači da ovih 35 ljudi u ovom trenutku postoji dobar i loš način na koji mogu reagovati u ovoj situaciji. Dobar način je uzeti ovo i ocrtati širim društvenim slojevima i ljudima koji se s njima ideološki ne slažu, pokazati im da ako je danas neko na udaru već sjutra može biti neko drugi ma koliko se međusobno razlikujemo u nekim pogledima. Naprosto, ovo je zloupotreba moći. Drugi način kojim se može krenuti i koji možda nije najsretniji je da se zapadne u neku vrstu patetike, kuknjave i samosažalijevanja, martirologij žrtveništva i time se ne postiže nikakav cilj. Ovo je par excellence primjer zloupotrebe moći države, gaženje slabih, a zapravo štićenja onih koji imaju pravu moć u Crnoj Gori u ovom trenutku i to bi trebalo podcrtati - rekao je Musić.
Prema njegovom mišljenju, kvalitetna opozicija bi trebalo u svakom trenutku da se poveže sa društvom, različitim udruženjima, organizacijama, sindikatima.
- To je ona tiha, podzemna moć političke stranke ili stranaka ili opozicije kao takve. Crnogorska opozicija to ne radi, propušta priliku za prilikom i u ovom trenutku još jednom dolazi do izražaja sada već zloglasno sredstvo - alat političke borbe u Crnoj Gori, a to je svemoćno saopštenje - ocijenio je Musić.
On podsjeća da je ideja vladavine prava ponašati se jednako prema svakome nezavisno da li taj neko ima, kako kaže, religijsko, obavještajno, paraobavještajno, političko, parapolitičko, ideološko, međunarodno, ekonomsko i svako drugo zaleđe.
- U ovom slučaju ja vidim zloupotebu moći i sile i vidim nešto što je duboko problematično, ako hoćete institucionalno kukavički- naglasio je Musić.
<h2>"Država u Gornjem Zaostru odustala od same sebe"</h2>
On se osvrnuo i na slučaj nestalog spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću. Smatra da je katastrofalno ako je država znala da će doći do podizanja tog spomenika, a da nije reagovala. To je, ističe Musić, svojevrstan kukavičluk. Sa druge strane, ako nije znala, to, kaže on, pokazuje nesposobnost države da vrši svoje temeljne uloge. 
- Nije tema je li spomenik sad u svemiru, podrumu ili na tavanu, nego da li je država znala. Ono što je takođe tema je i zašto se nije obrušila na one koji su tukli novinare, što znači da je ona u tom trenutku u Gornjem Zaostru odustala od sebe same. Tu imate ponovo negiranje države, tu čak i ne mislim o nekom identitetskom i ideološkom vrijednosnom smislu, nego u smislu upravne strukture države, logike države kao takve, ja bih ovo vraćao kao temu i to je pitanje za one koji vode državu, pitanje za premijera, pitanje za ministra policije, pa to je pitanje za predsjednika Skupštine, a sve ovo ostalo su nekakve peripetije čiji cilj je razvodniti, redikulizirati i maknuti pravi temu sa stola”- istakao je Musić.
- Nije tema da li je spomenik sada u svemiru, podrumu ili na tavanu, nego da li je država znala. Tema je i zašto se država nije obrušila na one koji su tukli novinare, što znači da je ona u tom trenutku, u Gornjem Zaostru, odustala od sebe same. Tu ponovo imate negiranje države — ne mislim u identitetskom ili ideološkom smislu, već u smislu njene upravne strukture i logike države kao takve. Ja bih ovu temu stalno vraćao, jer je to pitanje za one koji vode državu: pitanje za premijera, za ministra policije, pa i za predsjednika Skupštine. Sve ostalo su peripetije čiji je cilj da se razvodni, redikulizuje i skloni prava tema sa stola - istakao je Musić.
<h2>"Pet spektakularno prosutih godina"</h2>
Komentarišući djelovanje crnogorske opozicije, Musić ocjenjuje da je izgubljeno dragocjeno vrijeme.
- To je pet spektakularno prosutih godina, a možda će vrijeme pokazati da su to bile najbitnije godine za crnogorsku opoziciju. Željezo se kali kada je vruće, kada je situacija pri dnu imate priliku da se podignete kao feniks, a ne biti u stalnom grču, defanzivi i svoditi se na nekakva kultna saopštenja - rekao je Musić, dodajući da ne pamti primjer opozicije koja je „prosula” toliko vremena, iako se za taj period, kako kaže, moglo mnogo uraditi.
Osvrćući se na odnose među koalicionim partnerima, ocjenjuje da bi, ukoliko do sredine 2026. godine ne dođe do suštinskih promjena, sljedeći mandatar mogao biti lider NSD-a Andrija Mandić.
Prema njegovim riječima, „to nije nuklearna fizika, neka kompleksna matematika”, jer se sve kreće u pravcu da će „Demokrate sredinom 2027. godine biti na istorijskom minimumu”, dok će PES, kako sada stvari stoje, oslabiti, posebno „ako u političkom smislu skinu glavu Spajiću i okrive ga za neki ekonomski posrtaj i urušavanje budžeta”.
- Mandić je u poziciji da traži mandatara za sebe i ovi njegovi obilasci po svijetu – govorimo o SAD-u, o Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske, a vjerujem da će takvih posjeta biti više u sljedećoj godini – on se pokušava dovesti u neutralu, da kada taj trenutak nastupi, kada kucne čas, ne treba mu ljubav sa Zapada, ali mu treba milost i da ključni broj ambasadora u Crnoj Gori samo okrene glavu u suprotnom smjeru - istakao je Musić.
Podsjeća i da je Mandić tokom posjeta imao „prilagođenu priču”, navodeći da se u SAD-u povezao sa jevrejskim organizacijama „koje ga ne bi ni primile da Izrael ima malo bolji imidž u svijetu”. Posjeta Velikoj Britaniji, dodaje, potvrđuje da su „lobisti dobro odradili posao”, jer su ga primili laburisti „koji nijesu desničari i nemaju baš nikakvih ideoloških podudaranja”.
- U trenucima kada svi okreću glavu od Izraela, Jevreji trebaju svakog saveznika i oni će to znati vratiti, što znači da je izabrao vrhunski tajming da dođe do onih koji imaju upliva i na američku desnicu i na američku ljevicu, nemojte tu imati nikakve iluzije - zaključio je Musić.

Musić o procesuiranju 35 ljudi: Primjer institucionalnog kukavičluka i zloupotrebe moći države

Iduća godina, u kojoj se obilježava 120 godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa Crne Gore i Argentine, predstavljaće izuzetnu priliku za organizovanje zajedničkih aktivnosti posvećenih istorijskom nasljeđu i budućim perspektivama saradnje - poručio je potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove Filip Ivanović na sastanku sa ministrom vanjskih poslova Argentine, Pablom Kirnom Magraneom.
Kako je saopšteno iz Ivanovićevog kabineta, oni su razmotrili mogućnost intenziviranja institucionalnih kontakata i razvoja inicijativa od dugoročnog značaja.
- Na sastanku sa Kirnom potvrđena je spremnost obje strane da unaprijede politički dijalog i podstaknu razvoj konkretnih oblika saradnje između dvije države. Razmotrene su mogućnosti jačanja međusobnih veza u oblasti vanjske politike, ekonomije, kulture i obrazovanja, uz obostranu ocjenu da postoje značajni kapaciteti za dalje produbljivanje partnerstva - naveli su u saopštenju.
Sagovornici su se saglasili da Argentina i evropske države, uključujući Crnu Goru, dijele duboke istorijske i vrijednosne veze, posebno imajući u vidu migraciono nasljeđe i veliki broj građana Argentine evropskog porijekla. U tom kontekstu naglašen je značaj posjete potpredsjednika Ivanovića, kao važan podsticaj za konkretizaciju odnosa kroz širenje ugovorne baze, investicije i zajedničke projekte.
Ivanović je posebno istakao istorijski značaj argentinsko-crnogorskih odnosa, podsjetivši da je u Buenos Ajresu otvoreno prvo diplomatsko predstavništvo Crne Gore na američkom kontinentu, što svjedoči o dugoj i kontinuitetnoj saradnji.
- U nastavku programa posjete, potpredsjednik Ivanović razgovarao je i sa predstavnicima uglednog Argentinskog savjeta za međunarodne odnose (CARI), gdje su razmijenjena mišljenja o spoljnopolitičkim prioritetima dvije države, odnosima Latinske Amerike i Evrope, kao i savremenim međunarodnim kretanjima - naveli su u saopštenju.
Razgovori su obuhvatili i teme saradnje u oblasti visokog obrazovanja, uključujući povezivanje univerziteta, mogućnosti studentskih i stručnih razmjena, kao i razvoj zajedničkih programa koji bi mogli biti dodatno unaprijeđeni zahvaljujući visa-free režimu koji postoji između dvije države.
- Na marginama posjete, potpredsjednik je razgovarao i sa predstavnicima nacionalnih medija, predstavivši ključne prioritete vanjske politike Crne Gore, sa posebnim osvrtom na proces pristupanja Evropskoj uniji i značaj jačanja partnerskih odnosa sa državama Latinske Amerike - zaključili su u saopštenju.

Ivanović sa Kirnom: Iduća godina biće izuzetna prilika za organizovanje zajedničkih aktivnosti

Poslednjih godina – konkretno, od početka ruske genocidne agresije na Ukrajinu - Srbija ne samo da stagnira u eurointegracijama, Srbija se brzinom svetlosti udaljava od Evrope i od civilizacije. Stiče se utisak da je rapidan pad dostignutih standarda u svim oblastima ključnim za pridruživanje, a da u nekim oblastima još nije ni maklo sa početnih, iovako niskih, pozicija.
Neki analitičari to objašnjavaju jednostavnom činjenicom: evropski standardi su dijametralno suprotni od trenutno važećih srbijanskih standarda vladanja i “privređivanja”, u kojima dominiraju nasilje, arbitrarnost, netransparentnost i korupcija. Zvanična Srbija, pride, inadžijski uporno odbija da se usaglasi sa spoljnom politikom zajednice čiji član – bar zvanično – želi da postane, posebno kada je odnos prema agresorskoj Rusiji u pitanju.&nbsp;
Štaviše, odnos prema Moskvi je ponizan, snishodljiv, u nekim segmentima – poput ovog sa aktuelnom krizom oko sankcija NIS-u – i robovski. Dok se političari lukavo, ali ni za kog ubedljivo, zaklanjaju iza “bratstva” ili “principijelnosti”, Crkva Srbije se javno i otvoreno ponaša kao da nije autokefalna, već tek podružnica “majke crkve” u Rusiji. A to, s obzirom na uticaj koji Crkva ima na politički i opštedruštveni segment u Srbiji, nije nimalo bezazleno.
Iako nikad zvanično nije osporena proklamovana politika eurointegracija, javna je tajna da su neki istaknuti članovi srbijanskog režima ako ne na platnom, ono bar na “ljubavnom” spisku Kremlja. Formalno radi balansa sa proevropskim snagama, zbog čuvena “četiri stuba spoljne politike”, u svakoj srbijanskoj vladi nalazi se bar po nekoliko ortodoksnih rusofila, koji se otvoreno i bez stida prikazuju lojalnijim Moskvi nego svojoj državi.&nbsp;
Rezultat svega toga je da je Srbija, koja je po evropskim agendama trebalo da bude motor ukupnog pridruživanja Zapadnog Balkana, sada na začelju “liste čekanja” koja podrazumeva i još nekoliko istočnoevropskih država. Da ostavimo po strani razmatranje da li je iz evropske vizure uopšte bilo realno očekivanje da Srbija bude “lokomotiva” – sada je ta zabluda u Briselu shvaćena, prihvaćena i agenda izmenjena.&nbsp;
Srbija se danas u Briselu dominantno vidi kao slepi poslušnik Moskve, a srpske evropske ambicije tek kao ambicije prema evropskim pretpristupnim fondovima. Izlišno je i pomenuti da je to dobro za druge aspirante – posebno za Crnu Goru i Albaniju, čiji se proevropski trud najzad prihvata, a još više se prihvata njihov geopolitički položaj i značaj za sprečavanje širenja ruskog uticaja. Izlišno je reći i koliko je to loše za samu Srbiju, koju sada Zapad percepira ne samo kao ključnu figuru raspada jugoslovenske federacije, već i kao slepog izvršioca patoloških potreba i osvajačkih ambicija Kremlja, za izazivanje nestabilnosti u Evropi.
U takvom odnosu snaga, predsednik Srbije lansirao je ideju o “grupnom” ulasku svih zemalja Zapadnog Balkana u EU.
Već neko vreme, Srbija prema Briselu vodi kampanju udvaranja i ubeđivanja. Udvaranje je nedavno “ispalo” iz igre zbog nekontrolisanih otrovnih izjava Aleksandra Vučića o evropskim predstavnicima, dok ubeđivanje traje po istom sistemu po kome se ubeđuje narod u Srbiji: nije istina ono šta vi vidite, već ono šta mi kažemo.
A uprkos izostanku usklađivanja sa spoljnom politikom Unije – pre svega, u domenu sankcija Rusiji – i davanju srpskih ”papira” građanima RF koji drugačije ne bi mogli da uđu u zemlje Unije, srpski predstavnici danonoćno ponavljaju da je Srbija uradila sve, da želi u EU, da nije fer što Evropa ne želi Srbiju ili je stavlja pred svršen čin… Nasuprot tome su još neke činjenice: REM, ideja o gašenju Tužilaštva za organizovani criminal, lokalni izbori – a to su stvari preko kojih Evropa više ne prelazi, ma kakvi da su bili razlozi zbog kojih je to činila ranije.&nbsp;
Teško je i zamisliti da bi bilo ko u Uniji, makar i pod utiskom skromne nadoknade koja bi mu iz Beograda legla na račun, mogao sada da se “upeca” na takav predlog. Jer, to bi ispravnu ideju Evrope – da one po kriterijumima najbliže članstvu “isforsira”, kako bi “povukli” ostale kandidate, a Rusiju izbacili iz igre – svelo na nagrađivanje najgorih i zastoj u eurointegracijama za sve, dok oni s najmanje pomaka ne ispune uslove.&nbsp;
S obzirom da kod nekih i ne postoji posebna želja da ispune uslove, a kod drugih je mnogo otvorenih pitanja same državne organizacije odnosno nerešenih odnosa sa susedima koji su u EU – jasno je da bi teorijsko usvajanje Vučićeve ideje zakovalo celi Zapadni Balkan kao sivu zonu van EU i dalo dodatni motiv i energiju Rusiji da tu učvršćuje svoje pozicije. A to je direktno suprotno interesima EU.
Očigledno je i najnaivnijima, stoga, da ovaj Vučićev “kremljo mortale” nije plod istinske želje da ceo ovaj prostor uđe u organizaciju kojoj geografski svakako pripada, a morao bi da pripada i vrednosno i civilizacijski. Ne. "Predlog" je u stvari namera da se i oni koji su uprkos velikom trudu današnje Rusije i svim velikosrpskim podmetanjima blizu EU - ukoče. Jer, hegemonija "Srpskog sveta" je bolest identična hegemoniji "Ruskog mira": ne donosi nikome ništa dobro, napredno i kvalitetno, samo zarazi i uništi i one koji požele ili pokušaju da se izvuku.

Vučićev “kremljo mortale”

Poslanik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je, tokom današnje skupštinske rasprave o Prijedlogu zakona o saradnji Crne Gore sa dijasporom, otvorio pitanje statusa građana Crne Gore koji žive u Srbiji, navodeći primjer sopstvenog sina.
On je pitao ministra dijaspore Mirsada Azemovića da li je njegov sin dijaspora u Crnoj Gori jer je rođen u Beogradu.
- Moje dijete je rođeno u Beogradu. Oba roditelja su mu crnogorski državljani, ali samo zato što je rođeno u Beogradu, ne može da dobije crnogorsku ličnu kartu i crnogorska dokumenta. I kad pitam za svoga sina, pitam za desetine i desetine hiljada građana Crne Gore, koji trenutno žive u Srbiji i koji imaju isti status kao moj sin. Potrebno mi je da znam je li moj sin dijaspora u Crnoj Gori, iz ugla Ministarstva dijaspore, odnosno iz ugla naših zakona. I jesu li ovi ljudi koji žive u Srbiji dijaspora?Jesu li oni Kurdi, jesu li oni neko pleme koje luta Evropom i Azijom, tražeći mjesto za život, ili su građani Crne Gore kojih se Crna Gora odrekla iz prostog razloga što se dominantno i nacionalno izjašnjavaju kao Srbi - pitao je Knežević.
Ne samo što nemaju pravo glasa, nego, isitče Knežević, nemaju pravo na dvojno državljanstvo, dodajući da nije bilo sluha ni za model plave karte.
- Šta su oni nama u Srbiji? Toliko ih ima da ja mogu iz punih usta da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore. I gledam ovih dana utrkivanje, ko će prije da odgovori ili ko će prije da pljune po Aleksandru Vučiću. Nema potrebe da branim Aleksandra Vučića ovdje, ali bih volio da se tako reagovalo kada je ovdje hrvatski ministar Gordan Grlić Radman tražio brod Jadran, kada je tražio 17 miliona odštete za logor Morinj, gdje niko nije stradao, kada je tražio da priznamo da smo bili agresori u građanskom ratu ili kada su ovdje skandirali "Ubij, zakolji da Srbin ne postoji". Tada je trebalo pokazati petlju i reći Grlić Radmanu ovo što se sada govori Srbiji i što se govori Vučiću - naglasio je Knežević.
Reagovao je poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Oskar Huter koji je podsjetio Kneževića da je Ustavom Crne Gore propisano da je glavni grad Crne Gore Podgorica, a da je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, a ne Aleksandar Vučić.
- A Botun je u Crnoj Gori - poručio je Huter.

Knežević: Iz punih usta mogu da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore; Huter: Podgorica je glavni grad, a predsjednik nije Vučić već Milatović

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Nakon što je Portal ETV 8. decembra objavio informaciju da je predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš na poziv Udruženja Pljevljaka u Sarajevu bio gost na svečanoj večeri ove organizacije, a što je odbio da komentariše predsjednik te asocijacije Alen Sulejmanović, odnosno nije odgovorio na naše pitanje koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu, juče se oglasio na društvenoj mreži Fejsbuk, s objašnjenjem da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“, a ne lično Vranešu. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 67.5144%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fvideo-dario-u-sarajevu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Portal ETV objavio je informaciju nakon što nam se obratilo više Pljevljaka, ogorčeni Vranešovim prisustvom na svečanoj večeri, zbog njegove nacionalističke, šovinističke politike koju propagira, a dostavljen nam je i snimak sa tog druženja. - Udruženje Pljevljaka u Sarajevu postoji više od trideset godina i okuplja ljude rođene u Pljevljima koji danas žive u Sarajevu, kao i naše sugrađane koji su porijeklom iz Pljevalja. Naš cilj je isključivo njegovanje tradicije i međusobnih veza. Kao i svih ovih godina, Udruženje je uputilo službeni, protokolarni poziv Opštini Pljevlja kao instituciji, iz čijeg se budžeta rad Udruženja djelimično finansira, a što je ustaljena praksa duga tri decenije. Taj poziv nije ličan i ne zavisi od toga ko obavlja funkciju predsjednika opštine niti predsjednika Udruženja. Predsjednik Opštine Pljevlja je prisustvovao isključivo na osnovu institucionalnog poziva, a ne mog ličnog – objasnio je Sulejmanović na stranici Udruženja na društvenoj mreži Fejsbuk.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9" data-rendition-name="original" width="728" height="1599" loading="lazy" alt="Objava Alena Sulejmanovića"> <figcaption>Objava Alena Sulejmanovića(Photo: Fejsbuk - stop kadar)</figcaption> </figure>  Poručio je da Udruženje i on lično ne podržavaju „bilo čije uvrijedljive izjave ili postupke“.&nbsp; - U potpunosti se ograđujem od svih ranijih izjava i stavova predsjednika Opštine Pljevlja, posebno onih koji vrijeđaju bilo koju zajednicu, narod kojem pripadam i koji su u suprotnosti sa svim mojim ubjeđenjima. Takvi stavovi nikada nisu predstavljali mene, Udruženje niti vrijednosti koje njegujemo – saopštio je Sulejmanović. Dolazak predsjednika Opštine Pljevlja u Sarajevo i njegovo prisustvo na „Večeri Pljevljaka“, kako je napisao, smatra „mogućom najavom promjene njegovih političkih stavova i željom da konačno bude predsjednik i predstavnik svih građana Pljevalja, bez obzira na naciju i vjeru“. Da je prisusutvovao svečanoj večeri u Sarajevu na društvenoj mređi Instagram pohvalio se sam Vraneš objavom 6. decembra. Objavio je fotografiju i napisao da je u Sarajevu na poziv Sulejmanovića. A na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša, kako smo objavili, potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“. Vraneš je, podsjetili smo u tekstu 8. decembra, prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. kada je bio zapošljen kao ljekar u Službi hitne pomoći u Pljevljima, automobilom sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, koji su snimali mobilnim telefonom, a na snimku se čuje uzrujani glas: „Dolaze Turci“. - Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki, kao i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“... Aktuelni predsjednik Opštine Pljevlja nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa. Podsjetili smo da Vraneš predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.&nbsp; Opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja nedavno je finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...&nbsp; Od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića. Na Instagramu je imao i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“, a u jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...

Tag: antifasisti-cetinja