Dok se svakodnevno gušimo u političkim prepucavanjima, revizionističkim fantazijama i sve dubljem urušavanju državnih institucija, važne životne teme tiho klize ispod radara - poručio je Aleksandar Radunović Popaj ukazujući na višesatne obustave vode u tom gradu.
Tako se, kaže, gotovo niko ne bavi zastrašujućim, sad već gotovo redovnim, obustavama vode na Cetinju - po 12 sati dnevno zbog radova na elektroprenosnoj mreži koje izvodi CEDIS.
- Da li iko razmišlja o tome kako izgleda biti bez vode po cijeli dan, usred paklenih vrućina, u gradu koji već ima večernje restrikcije? Kako izgleda svakodnevica porodica sa malom djecom, starijih ljudi, bolesnih, ili turista koji možda prvi i posljednji put dolaze u Prijestonicu? I što je najvažnije - da li je normalno da se ovakvi radovi planiraju upravo u sred ljeta, kada su uslovi najnepovoljniji? Ne, nije - napisao je Radunović u objavi na Fejsbuku.
Radi se, cijeni on, o potpunom odsustvu strateškog planiranja, empatije i osjećaja odgovornosti prema građanima.
- Prosto je nevjerovatno da ne postoji bolji termin za obavljanje ovih djelatnosti, recimo nakon sezone ili noću, uz povećane dnevnice radnicima. Ili je normalnije da se zbog ovakvog planiranja maltretira čitav jedan grad - dodao je Radunović.
Cetinje se, kako je ukazao, godinama sistematski zanemaruje, a ovakve situacije to brutalno ogoljavaju.
- Uzalud priče o turizmu, kulturi i razvoju kad u 2025. godini građani Cetinja nemaju osnovno - vodu. A to je, nažalost, prelijepa slika države u kojoj živimo - zaključio je Radunović.&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Radunović: U 2025. građani Cetinja nemaju osnovno - vodu, to je slika države u kojoj živimo

Svim srcem ću i dalje podržavati svaki protest protiv osione i beskrupulozne vlasti, poručio je dramski pisac i član organizacije The Books Of Knjige Aleksandar Radunović Popaj. Radunović je na Fejsbuku reagovao povodom teksta koji je objavio portal Borba, a kojim se targetiraju umjetnici i kulturni radnici zbog podrške neformalnoj grupi studenata "Kamo śutra".  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250108180124_cc7b989dd4d88b5169b34a713acc43b8ca6dbf95b5c6369f046704b7a02e10d7.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250108180124_cc7b989dd4d88b5169b34a713acc43b8ca6dbf95b5c6369f046704b7a02e10d7" data-rendition-name="original" width="787" height="793" loading="lazy" alt="Tekst u Borbi"> <figcaption>Tekst u Borbi(Photo: Stop kadar)</figcaption> </figure>  Tako su, među ostalima, članove TBOK-a označili "vedetama bivšeg režima" koji stoje "na braniku DPS-a". Obraćanje Radunovića, koj prenosimo u cjelosti: Postaviću ovo ovđe da bi me stalno podsjećalo na fukarluk i količinu bestidnosti u kojoj trenutno živimo. U danima kad ne umijem naći riječi za sve što nas je snašlo, kad pokušavam da se uhvatim za nešto smisleno, za nešto što bi se, makar na trenutak, učinilo kao put kojim valja ići ne bih li pokušao da izađem iz osjećaja beznađa, tuge i povrijeđenosti, pojavljuje se ova bljuvotina. Naime, nakon što sam, uz mnoge druge ljude, odlučio da podržim studente koji se s razlogom bune protiv neodgovorne i nesposobne vlasti zbog nepreduzimanja stvari kojima bi se, nakon Medovine, spriječio novi masakr, neki stručnjaci su smislili da je ovo način na koji će se protesti obesmisliti.&nbsp; Prije toga je ta nesposobna, beskrupulozna i bezobzirna vlast pokušala da satanizuje studente a nakon toga su se odlučili za ovaj genijalan potez. Ma, bravo! Da se razumijemo, ove gadosti i podmetanja mi ne smetaju. Volim što nijesam na istoj strani sa ljudima koji smišljaju i pišu ove gluposti. Volim što sam na istoj strani sa ljudima koji su potpisali bezrezervnu podršku opravdanom buntu, i sve dok me ovi i ovakvi tagretiraju sve je kako treba. Ono zbog čega reagujem je potreba da sačuvam ovu bljuvotinu od zaborava i da me moj Fejsbuk profil s vremena na vrijeme podsjeti na ono u što sve čovjek može da se pretvori.&nbsp; Žao mi je ljude koji se bave ovim stvarima. Iskreno ih žalim. Ali pored toga ću da ih pitam: zbog čega je grad u kojem se u posljednjih nekoliko mjeseci desilo više ubistava ostavljen sa samo par policijskih patrola u vrijeme praznika (a i mimo praznika)?&nbsp; Zašto se ništa nije učinilo da se prevenira nova Medovina, nakon što su tada počinjeni brojni propusti policije? &nbsp; Koliko djece treba da bude ubijeno da bi protesti bili opravdani?&nbsp; Da li će se nakon ostavki ljudi iz sektora bezbjednosti na njihova mjesta postaviti ljudi iz DPS-a ili će doći ljudi iz njihovih partija?&nbsp; Koja je muka da se prizna da ne umijete da radite svoj posao kako treba, naročito kad se dese ovakve stvari?&nbsp; Naravno, ne očekujem odgovor na ova ali ni na mnoga druga pitanja. Ne očekujem ništa ali ću svim srcem i dalje podržavati svaki protest protiv osione i beskrupulozne vlasti. A vi samo đeljite, gospodo draga, obraz ionako nije problem.

Popaj: Gadosti i podmetanja mi ne smetaju, svim srcem ću i dalje podržavati svaki protest protiv osione i beskrupulozne vlasti

Promocija knjige „Stub Soli” dramaturga i profesora Aleksandra Radunovića Popaja, održana je sinoć u Narodnoj biblioteci i čitaonici „Njegoš“, na Cetinju.
Drama je prije objavljivanja publici predstavljena u vidu pozorišne predstave koja se izvodi u Kraljevskom pozorištu „Zetski dom”.
Tekst je rađen, kako je rečeno na promociji, po motivima biblijske priče o uništenju Sodome i Gomore, ali je smješten u savremeno doba i propituje prirodu zla u čovjeku.
Autor drame „Stub soli” govorio je o motivima i onome što ga je inspirisalo pri stvaranju. Ističe, da je Biblija njemu posebno bitna knjiga i da često čita neke njene djelove.
- Mislim da su tu skriveni neki kodovi i neke važne stvari za ljudski rod uopšte, a posebno su mi bile važne te priče o uništenju, jer je Bog nekoliko puta uništavao ljudski rod … Ako uzmemo u obzir da je Bibliju napisao čovjek, a ja tako mislim. možemo se zapitati zašto bi Bog napisao ljudima koji su preživjeli da ih je nekoliko puta unštavao, ako ne zbog toga da bi nas dodatno vaspitao. I da bi taj skup grjehova i stvari koje ne bismno smjeli da radimo, zapravo iskorijenio - kazao je Radunović.
Prema riječima urednice knjige Sanje Vojinović, drama je podijeljena u četiri slike: „Večera”, „Iskupljenje”, „Zmija” i „Egzorcis”.
Svaka od ovih slika, objasnila je, bavi se društvenim pitanjima i targetira određene teme koje, kako kaže, prepoznajemo u cijelom svijetu, pa i crnogorskom društvu.
- Ono što nam govori da je riječ o crnogorskom autoru jeste položaj žene i taj patrijahalni odnos koji je pretočen ovđe kroz neke porodične odnose... - kazala je Vojinović.
Radunović je ocijenio da drama kao književni rod nije atraktivna za čitanje i iskazao je zadovoljstvo što je potražnja za knjigom „Stubom soli“, velika.
- Ova knjiga ili ove drame, imaju sreću što se ja bavim i nečim drugim i što me ljudi znaju kroz neke vrste djelatnosti koje nijesu vezano za ovo pa im je onda zanimljivo, vjerovatno… Tako da sam sam ja dodatna reklama tome. Drame autora koje nijesu javne ličnosti, da tako kažem, se nažalost teže probijaju do publike - kazao je Radunović.
Crnogorski autor smatra da umjetnost ne može da utiče na stvarnost ali može je učiniti ljepšom, odnosno, može pomoći čovjeku “da lakše podnese svijet, makar na kratko”.
Knjiga će se uskoro naći u crnogorskim knjižarama.

Radunović: Umjetnost ne može da utiče na stvarnost ali može je učiniti ljepšom

Izložbe Matice crnogorske „Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka“ i „13. jul – Godine prkosa i ponosa“, kao i panoi sa crnogorskom narodnom nošnjom, predstavljene su 17. jula u Kordobi (Argentina) u prostorijama CAPeM-a (Centar za podršku migrantima i izbjeglicama grada Kordobe). Izložbu je, kako je saopšteno, uz pomoć Matice crnogorske organizovala Crnogorska zajednica u argentinskoj pokrajini Kordoba.&nbsp;
- Budući da su priređene u cilju čuvanja crnogorskog nacionalnog identiteta, kulturnoistorijskih tekovina i edukacije, Matica crnogorska je izložbe prevela na španski jezik i adaptirala ih za potrebe zajednica Crnogoraca u zemljama Južne Amerike. Pored izložbenih panoa na španskom jeziku su odštampani i prateći katalozi koji su namijenjeni za ukupno sedam crnogorskih zajednica u tri države Južne Amerike, od kojih je pet u Argentini i po jedna u Urugvaju i Paragvaju – navodi se u saopštenju Matice.
Događaju u Kordobi posvećenom crnogorskoj istoriji i kulturi prisustvovali i predstavnici lokalnih vlasti koji djeluju u oblasti zaštite ljudskih prava, obrazovanja i međunarodne saradnje, kao i Silvia Paleo, generalna direktorka za regionalnu integraciju i institucionalne veze i Veronika Sudar, direktorka za podršku i pomoć imigrantima. Otvaranju izložbe su prisustvovale i predstavnice italijanske i švajcarske zajednice. U ime organizatora prisutne je pozdravila Stela Arnijas Palčić iz crnogorske zajednice Kordobe.&nbsp;
Prema njenim riječima, ova izložba je omogućila prisutnima ne samo da se upoznaju s materijalom izložbe, već i da razmijene informacije o crnogorskoj kulturi, istoriji i folkloru kao i podatke o Matici crnogorskoj.&nbsp;
– Ovakve prilike su neprocjenjive jer nam omogućavaju da približimo Crnu Goru ljudima koji, što je nevjerovatno, i dalje ne znaju da ona postoji – barem ne kao samostalna država – ali i onima koji je poznaju i uvijek su željni da otkriju nešto novo o njoj – poručili su organizatori.
Izložba u Kordobi će biti otvorena za javnost do 2. avgusta nakon čega slijedi predstavljanje u Alta Grasiji u okviru proslave Dana imigranata, kao i u drugim mjestima i institucijama širom provincije.
Iz Matice podsjećaju da je izložbeni materijal za sedam crnogorskih zajednica kao samosatalni projekat Matice crnogorske, prije petnaestak dana stigao u Buenos Aires odakle je uz pomoć crnogorske ambasade distribuiran našim zajednicama.

Izložbe o crnogorskoj nacionalnoj kulturi i istoriji u Argentini

Neposredno prije nastavka suđenja, na prošlom ročištu Zoranu Lazoviću, Milivoju Katniću i Saši Čađenoviću, imao sam priliku da se sa njima pozdravim u holu ispred sudnice. Zoran Lazović izgleda „ko'momak“, Saši Čađenoviću se vidi da mu se u kućnom pritvoru popravio apetit, a Milivoje Katnić – kost i čapra.&nbsp;
Štrajk glađu i bolest, te gubitak više od četrdeset kilograma učinili su svoje. Prilikom pozdravljanja potapšao sam ga po leđima. I osjetio svako njegovo rebro i svaki pršljen.&nbsp;
<h2>POLICAJAC KOJI JE RIZIKOVAO ŽIVOT</h2>
No, to se nije odrazilo na Katnićevu odbranu. Kao što se to može zaključiti i iz brojnih novinarskih izvještaja, on je i ovoga puta secirao optužnicu Miloša Šoškića, precizirajući, po ko zna koji put, da se radi o klasičnoj političko-tužilačkoj montaži.
Katnićevo svjedočenje na ovom ročištu, kojem su prisustvovali i predstavnici OEBS-a, značajnim dijelom se pretvorilo u pravu inventuru onoga, što je medijski satanizovani Petar Lazović učinio na sprečavanju planiranih ubistava tužilaca visokopozicioniranih policajaca, šefa SDT-a, te pripadnika klanova u Crnoj Gori. U kojem bi, kao kolateralna šteta, stradali i nedužni građani.&nbsp;
Katnić je posebno naglasio da Petar Lazović nije djelovao kao član kriminalnih klanova, već kao policajac koji je, rizikujući život, radio svoj posao.
Među glavnim metama kriminalnih klanova nalazila se i trojka na optuženičkoj klupi: Zoran Lazović, Milivoje Katnić i Saša Čađenović, te nekadašnji šef SDT-a Dragan Radonjić. Čije je ubistvo spriječio upravo Petar Lazović.&nbsp;
Pošto su novinari, koji su izvještavali sa ovog suđenja, upoznali javnost sa svime što se dešavalo u sudnici, time se više neću baviti u ovom tekstu, već ću ovaj dio Katnićevog svjedočenja staviti u kontekst aktuelnih ubistava u Crnoj Gori u obračunu kriminalnih klanova.&nbsp;
Najnoviji primjer je ubistvo Igora Nedovića ispred njegove kuće, te ubistvo Ivana Milačića i ranjavanje Strahinje Radonjića koji je bio sa njim u kafiću. Kao i još jedne osobe koja se tu slučajno našla.&nbsp;
<h2>ESKALACIJA UBISTAVA U CRNOJ GORI</h2>
Suština borbe protiv kriminalnih klanova i njihovih međusobnih javnih strijeljanja i dizanja u vazduh nije u brojanju i sakupljanju leševa, već u sprečavanju brutalnih likvidacija.&nbsp;
Optužena četvorka, računajući i Petra Lazovića, kojoj se sada sudi, to je upravo radila.
Povući ću jednu paralelu sa „starom vlašću“: poslije velikog talasa klanovskih ubistava u Crnoj Gori, dolaskom Zorana Lazovića na poziciju šefa Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, te zajedničkim djelovanjem sa Katnićem, Čađenovićem, Radonjićem i Petrom Lazovićem, gotovo da su nestala ubistva sa crnogorskih ulica.&nbsp;
Vođe klanova i njihovi vojnici morali su pobjeći iz Crne Gore. Njihove međusobne likvidacije prebačene su u Grčku, Češku, Sloveniju, Španiju, Brazil, Hrvatsku, Srbiju…
<h2>POVRATAK OTPISANIH</h2>
Međutim, instaliranjem nove vladajuće elite i stavljanjem iza rešetaka Katnića, oba Lazovića i Čađenovića, te profesionalnim degradiranjem Radonjića, „otpisani“ obračuni kriminalnih klanova, opet su se vratili u Crnu Goru. Sa javnim smaknućima suparnika.&nbsp;
U otvorenom ratu dva moćna klana sa velikim brojem novoregrutovanih vojnika koji se, da zlo bude veće, više ne vodi samo zbog novca, već zbog puste osvete, a to u Crnoj Gori znači rat do istrebljenja, ginu mladi ljudi, nekada golobradi mladići. Ispred kućnog praga, na ulici, u kafićima…&nbsp;
I to po ranije pripremljenim spiskovima i pravilu: „Ubiti prvog koji se namjesti“. Što je bilo pravilo i zloglasne UDB-e.
Broj ubijenih i nastradalih u Crnoj Gori neprestano raste, a crnogorska policija i druge službe bezbjednosti broje mrtve i ranjene.&nbsp;
Razlog: u tim organima i ustanovama, gotovo da je uništeno institucionalno pamćenje i uklonjeni su najsposobniji ljudi. Po javno izrečenoj presudi: „Oni su iz Milove vlasti.“
A brojni neiskusni službenici i kadrovi koji su tu, znamo, birani po političkoj a ne profesionalnoj liniji, poneki i sa bogznakakvim diplomama, ma koliko se trudili, ne mogu daleko dobaciti.
Borba protiv kriminalnih klanova prevashodno se dobija, da ponovim, obavještajnim radom službi, odnosno ubacivanjem svojih agenata i saradnika u njihove redove. Nekada su pripadnici najmoćnijih svjetskih službi bili prinuđeni da čak i ubijaju ljude, kako bi tako stekli povjerenje vođa kartela ili vjerskih fanatika. Kao, recimo, u vrijeme ISIL-a.&nbsp;
To je modus operandi najvećih i najjačih službi svijeta, kao što je DEA, koja u saradnji sa CIA i FBI operiše u više od 70 država.&nbsp;
<h2>UBISTVA NEMA KO DA SPRIJEČI</h2>
Katnić je posvjedočio i da je zahvaljujući informacijama Petra Lazovića, pokrenuto na desetine tužilačkih predmeta, ali i spriječena brojna ubistva članova škaljarskog i kavačkog klana.&nbsp;
Ukazao je da su na osnovu tih podataka osujećena teška krivična djela i spašeni mnogi životi, te da je zaplijenjena enormna količina cigareta.
U kontekstu insajderskog djelovanja, meni je jako zanimljivo svjedočenje Katnića da je Petar Lazović čak kreirao lažni nalog čat grupe navodnih službenika ANB-a, i „Radoju Zviceru saopštavao određene podatke kako bi ga, u stvari, obmanjivao.“&nbsp;
Nažalost, brutalna ubistva između članova suparničkih klanova u Crnoj Gori, više nema ko da spriječi. Niti ima moć da ubice iseli iz Crne Gore.
Zato mali savjet pristalicama ovakve vlasti i stanja u Crnoj Gori: Ako glasate iste, često se osvrnite za sobom – da vas ne pogodi kakav metak ili rikošet dok budete bezbrižno pili kafu ili sa djecom šetali gradom.&nbsp;
Jer, po svemu sudeći, nova ubistva i obračune kriminalnih klanova u Crnoj Gori nema više ko da spriječi, a pogotovo da ih izmjesti van Crne Gore.

Sakupljanje leševa

Koncertnim programom „Zima sings pop music“ sinoć se na 38. festivalu „Barski ljetopis“ predstavio hor „Zima“, pred do sada rekordnim brojem posjetilaca bARS programa – više od 500 ljudi je ovacijama ispratilo hor i četvoročlani bend koji ga je pratio. Pod vođstvom dirigentkinje Varvare Loyko, dvadesetosmočlani ansambl je zablistao kroz višeglasno izvođenje pop i rock kompozicija. Veče je započelo šlagerima „Čamac na Tisi“, „Samo jednom se ljubi“ i „Devojko mala“, drugi blok je bio u znaku inostranih standarda među kojima su „California dreaming“, „Let it be“ u soul maniru sa Varvarom kao vokalnom solistkinjom, „Thank You for the Music“ i „Hallelujah“, potom su izveli gospel „Let my People Go“ i dopadljivi bossa-nova šlager na ruskom jeziku, dok je treći, najuzbudljiviji blok, najavljen kao iznenađenje večeri, uključivao crnogorske hitove „Zauvijek moja“, „Đon“, „Balerina“, „Goro moja“, uz zajedničko pjevanje sa publikom. Na bis je izveden tradicional „Još ne sviće rujna zora“. - Prije nego što smo zakoračili na scenu, poručila sam pjevačima da nastup treba da dožive samo kao još jednu probu, još jedan trenutak uživanja u pjevanju. Za nas je ovo zaista bilo uživanje, pogotovo u momentu kad se i publika uključila, podržala nas i zapjevala s nama. To je bio izuzetan osjećaj - naglasila je Varvara Loyko, sabirajući utiske nakon koncerta. Iako su u deset godina postojanja postali regionalni poznati po izvođenju duhovnih i kompozicija klasične muzike, ovim pop-rock repertoarom napravljen je žanrovski iskorak. - Motivisao nas je Željko Milović, selektor bARS-a. Više puta smo razgovarali o horu ’Zima’ i eventualnim koncertima – predložio je da budemo dio bARS programa, a meni se ta ideja veoma dopala. Većinu pjesama koje su bile u trećem bloku večerašnjeg koncerta, on je predložio. Milović je jedan od najboljih poznavalaca pop-rock muzike i ponosni smo na saradnju s njim. Za neke od stranih pjesama smo se odlučili jer smo ih pjevali na ranijim nastupima, a neke su iz zbirke evergrina - pojasnila je Loyko, dodajući da su numere iz trećeg bloka aranžirane specijalno za bARS, te da su premijerno izvedene. Iako većinu hora čine stranci, izvođenje pjesama na crnogorskom jeziku nije predstavljalo problem. &nbsp; - Rusi i ostali stranci koji žive u Baru relativno dobro govore naš jezik. Jedino na što smo morali obratiti pažnju su neke finese, morali smo objasniti zašto tekst baš tako ide ili pojasniti značenje nekih riječi. S obzirom na to da u horu ima i Barana, oni nam ukazuju na greške, a mi ih odmah ispravljamo - ističe Loyko. Kad su planovi u pitanju, dirigentkinja hora „Zima“ najavljuje iznenađenje za koje tvrdi da će biti „veoma dobro“. - Mislim da smo dosegli tačku koja znači kvalitet i da je sad na nama da taj nivo održimo. Imamo sjajne pjevače i odličnu ekipu muzičara, tako da se nadam da ćemo napraviti nešto što će zadovoljiti sve muzičke ukuse. Nama je večeras bilo veoma bitno ne samo da otpjevamo, nego da uključimo i publiku u nastup, i uspjeli smo“, navodi Loyko, podsjetivši da je bARS dio festivala „Barski ljetopis“ koji predstavlja barske umjetnike i njihova djela, te da, gdje god idu na međunarodna takmičenja i festivale van Bara i Crne Gore, nose crnogorsku i zastavu grada. „Mi smo barski hor, nadam se da smo ovim koncertom konačno položili ispit i postali Barani - s ponosom je zaključila Varvara Loyko. Hor „Zima“ je formiran 2015. godine u Baru. Trostruki je laureat međunarodnog takmičenja horova u Herceg Novom. Bili su učesnici festivala „Barski ljetopis“, „Živa ulica“, Božićnog festivala „Dukley Gardens“, susreta horova na Cetinju 2023. i 2025. godine i festivala „Mokranjčevi dani“ u Negotinu 2024. godine, gdje su dobili Specijalnu povelju za izvođenje muzike. Dobitnici su Zlatne plakete Međunarodnog festivala horova u Kikindi. U okviru manifestacije „Niške horske svečanosti“, hor je prošle godine osvojio nagradu za koherentno izvođenje crnogorske horske muzike, i to upravo za numeru koju su sinoć pjevali na bis. Autorsko veče Miodraga Majića predviđeno za večeras, zbog Dana žalosti, odgađeno je za utorak. Održaće se u 20 sati na platou Doma kulture, a nakon čega će na Ljetnjoj sceni u 21:30 nastupiti gosti iz Hrvatske, 4 TENORA.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025072809070_300e3dc0f919da0b6aabeecb6c8ff987b85c95cb737ea70e26934bd779712787.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025072809070_300e3dc0f919da0b6aabeecb6c8ff987b85c95cb737ea70e26934bd779712787" data-rendition-name="original" width="1080" height="1920" loading="lazy" alt="Majiić novi datum Barski ljetopis"> </figure>

Ovacije horu „Zima“ za izvođenje pop i rock muzike

Aktivnosti nadležnih organa na sprječavanju bespravne sječe šuma u Crnoj Gori nijesu bile uspješne, a institucionalni odgovor na ovaj problem ocijenjen je kao fragmentaran, bez efikasnih mehanizama kontrole, izvještavanja i koordinacije — navodi se u najnovijem izvještaju Državne revizorske institucije (DRI).
Prema ocjeni DRI, zvanični podaci o sječama šuma nijesu pouzdani, jer Uprava za gazdovanje šumama i lovištima ne posjeduje neophodan monitoring niti savremene digitalne alate za praćenje stanja na terenu. Nedostatak nezavisnog nadzora onemogućava potvrdu da je trenutni nivo iskorišćenja šuma održiv.
Kako bi se dobili objektivniji pokazatelji, DRI se obratila Evropskoj svemirskoj agenciji (ESA), koja je zadužila GeoData d.o.o. iz Mađarske da, koristeći ESA Copernicus program i Sentinel satelitske snimke, izradi izvještaj o monitoringu bespravne sječe i obešumljavanja u Crnoj Gori, primjenom AC/DC-EO tehnologije.
Podaci pokazuju da je u periodu 2021–2024. došlo do smanjenja šumskih površina u iznosu od 587,1 km², što odgovara zapremini od oko 9,4 miliona kubnih metara drveta. Istovremeno, zvanični podaci Uprave govore o ukupnoj sječi od svega 2,1 miliona kubika, što ukazuje na drastična odstupanja.
- Ovako značajna odstupanja ukazuju na potrebu za detaljnijom analizom uzroka, uključujući mogućnost postojanja dodatno neregistrovanih sječa, metodološke razlike u prikupljanju podataka, prirodne poremećaje koji nijesu evidentirani kao sječe, kao i moguće nedostatke u sistemu evidentiranja i praćenja šumskih resursa - navodi se u nalazu DRI.
DRI je ukazala na odsustvo ažurirane nacionalne šumarske politike, slabosti u planiranju i nadzoru, neefikasnu kaznenu politiku, kao i izostanak strateškog okvira nakon 2021. godine. Iako su 2023. preduzete određene mjere na osnovu zaključaka Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije, njihova realizacija je ocijenjena kao parcijalna.
Revizori su izdali ukupno 20 preporuka koje su usaglašene sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kao i sa Upravom za šume. Ključne preporuke uključuju: hitno donošenje Nacionalne šumarske politike i Strategije razvoja šumarstva; razvoj sistema digitalnog nadzora i unapređenje inspekcijskih kapaciteta; osnivanje privrednog društva za gazdovanje šumama; jačanje sistema evidentiranja i kontrole etata; izradu novog akcionog plana za borbu protiv bespravne sječe zasnovanog na realnim kapacitetima i jasno definisanim odgovornostima.
Posebno je istaknuta potreba za većim kapacitetima za identifikaciju počinilaca, uvođenje preciznijih ugovornih obaveza za izvođače radova i razmatranje mogućnosti uvođenja moratorijuma na sječu u najugroženijim područjima.
Zbog značaja utvrđenih nalaza, izvještaj DRI je dostavljen Nacionalnom savjetu za održivi razvoj, Nacionalnom savjetu za borbu protiv korupcije, Odboru za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje Skupštine Crne Gore, kao i Vrhovnom državnom tužilaštvu.
&nbsp;

DRI: Borba protiv bespravne sječe šuma neusaglašena, neefikasna i bez pouzdanog nadzora

Kada Aleksandar Vučić razvlači onaj svoj cinični osmijeh, znajte da negdje država pada u ruke "srpskog sveta". Ili barem pokušava da padne. To više nije osmijeh samo zlog političara – to je osmijeh izopačenog trgovca suverenitetima, tapkaroša nacionalnih identiteta, ocvalog stratega koji u džepu stalno nosi nacrt "srpskog sveta". A kad taj osmijeh krene ka Crnoj Gori, znajte da se sprema invazija. Ne tenkovima, ta su vremena prošla, već mantijama, litijama i, naravno, s Andrijom Mandićem.
Jer Crna Gora je sljedeća ratna stečevina "srpskog sveta" – ako se sve bude odvijalo po Vučićevom planu.
<h3>SVE POČINJE OSMIJEHOM, A ZAVRŠAVA MANTIJOM</h3>
Vučić nije zaboravio 2006. godinu, kada je Crna Gora rekla „ne“ svetosavskom snu o Velikoj Srbiji. Nije zaboravio ni 2020, kada su litije prodrle u javni prostor kao političko oružje, da bi mu se potom vratile kao bumerang – u vidu studentskih protesta pod beogradskim balkonima. Nije zaboravio – ali, još važnije – nije oprostio.
Danas, 2025. godine, Crna Gora je zrela. Nažalost, zrela za potpuno političko preuzimanje od strane jurišnika "srpskog sveta". Nema više Đukanovića, nema snažnog građanskog fronta, nema političkih bedema, nema ljevice, a ni NVO sektora, koji je nekad bio brana neočetništvu. Ostala je samo ćirilična tišina. U tu tišinu Srpska pravoslavna crkva ulazi kao vlasnik (podsjetimo se Temeljnog ugovora, kojim je postala pravni vlasnik gotovo kompletnog duhovnog nasljeđa Crne Gore), dok se Vučićev plan preoblikovanja države – po uzoru na Srbiju – već odvija, tiho i precizno, kao podmazan.
Dakle, "srpski svet" više nije teorija zavjere ni pijani četnički san. To je operativna doktrina Beograda prema državama sa većinskim ili manjinskim srpskim stanovništvom. Crna Gora je sljedeći cilj.
<h3>CRKVA DOLAZI TIHO, SA OSMIJEHOM</h3>
Nema više tenkova, naravno. Ovo je „soft“ verzija velikosrpskog imperijalizma. Osvajanje kroz liturgiju, ćirilicu i sektaško svetosavlje. Naravno, začinjeno litrama sirove putinofilije. SPC već vodi kampanju – koncerti, promocije „duhovnih vrijednosti“, televizijski nastupi, kojekakvi laureati koji niču kao pečurke poslije kiše – a svima im je zajednički imenitelj: "srpski svet". Kad ih slušate, rekli biste da žele ljubav, mir i pomirenje. I, naravno, borbu protiv korupcije. Ali iza tih mantija i kandila stoji politička mašinerija – ekspozitura Vučićevog kabineta.
Vučiću ne treba ni dolazak u Podgoricu – on je već tamo. Kroz vladike, propagandiste, medije i „bratsku pomoć“.
<h3>JESENJI PLAN: SPAJIĆ KAO FIKUS, MANDIĆ KAO VLAST</h3>
Plan je kristalno jasan: Mandić "nudi" Spajiću još četiri godine premijerske funkcije – pod uslovom da pola Vlade preuzme Koalicija za budućnost Crne Gore. Uz to, SPC dobija još veći institucionalni prostor, a projekat „velikosrpskog rebrendiranja Crne Gore“ ide dalje – sve do izmjena Ustava, zastave, himne i službenog jezika.
To nije demokratski proces. To je perfidni, puzajući državni udar. U kravati i pod krstom.
<h3>MEDOJEVIĆEV KABARE KAO PARAVAN</h3>
U međuvremenu, vjerni Mandićev pomoćnik Nebojša Medojević zabavlja javnost jeftinim predstavama. Izmišlja koalicije, optužuje sve za izdaju, dok prikriva glavnu igru: Vučićevo preuzimanje Crne Gore, uz Mandićevu vjernu logistiku.
Sve to je igrokaz, dimna zavjesa. Jer kada preuzimaš državu, najvažnije je da javnost to ne shvati – dok ne bude kasno. Mada, u ovoj otupjeloj javnosti, možda čak i ne treba poseban plan. Neočetnicima je sve servirano.
<h3>KO JE DANAS CRNOGORAC? ONAJ KO SE SJEĆA GRAĐANSKE DRŽAVE</h3>
Biti Crnogorac danas ne znači imati pasoš ni izvod iz matične knjige rođenih. Danas to znači – sjećati se. Sjećati se ko si, odakle si, i šta ti pripada. Sjećati se da Crna Gora nije nastala dekretom, već otporom. Nije je donijela nijedna litija, već referendum. A prije toga – partizanski, a ne četnički pokret. I da je nijedna mantija nije branila, već narod koji je rekao: „Nismo ni Srbija, ni Albanija, ni dio ičijeg ‘sveta’. Svoji smo.“
Eh, nekad bilo!
Danas, kad ti isti ljudi gledaju kako im SPC piše zakone, a Beograd imenuje ministre – sjećanje postaje čin političkog otpora.
<h3>EVROPSKI PUT KAO NEPRIJATELJ</h3>
Vučiću ne treba Crna Gora koja ide ka EU, s planom da do 2028. postane članica. Njemu treba Crna Gora kao balkanska Bjelorusija – poslušna, destabilizovana, pokorena, satelitska. Zato je cilj jeseni da se pregovori s EU uspore, institucije popune „svojima“, a reforme zamrznu.
Ako Crna Gora ostane na evropskom putu – Vučićev san o regionalnoj dominaciji pada. Zato sada aktivira sve: od Crkve do „kvazicrnogoraca“ – Srbijanaca s crnogorskim biračkim pravom.
<h3>SVESRPSKI SABOR – SABLAST POD KRINKOM BRATSTVA</h3>
Vučićeva ideja "svesrpskog sabora" nije kulturni forum, već političko sredstvo dominacije. Ko nije u saboru – protiv je. Ko se ne uklapa – izdajnik je. Ko ne pjeva „Tamo daleko“ – gubi posao, identitet i građanska prava.
U tom „saboru“ nema mjesta za Bošnjake, Hrvate, Albance, pa ni za suverene Crnogorce. Tu država postaje etnički čist entitet. Sve ostalo je – prepreka.
<h3>RJEŠENJE? GRAĐANSKI OTPOR. PAMĆENJE. USTAV.</h3>
Rješenje nije u novim liderima, ni u povratku starih. Od tih utopija nema ništa! Rješenje je u građanskom jedinstvu. U otporu koji kaže: „Ovo je naša država – i ne damo je!“
Crna Gora nije savršena. Griješila je. Dabome! Ali to ne znači da mora kleknuti pred tuđom ideologijom. Jer kad jednom klekne – više se ne diže.
Rješenje je u ljudima koji se ne boje da kažu „ne“. Koji ne priznaju autoritet mantije ni Vučićev hatišerif iz Beograda, već poštuju sopstveni Ustav. Koji ne biraju vlast po krštenici, već po programu. Koji ne razmišljaju u kategorijama bratstva i krvi, već pravde i budućnosti.
<h3>ZAVRŠNA RIJEČ: NE DAJ SE, CRNA GORO!</h3>
Ne daj da ti mijenjaju ime. 
Ne daj da ti prepravljaju istoriju. 
Ne daj da ti krstom zamijene zakon. 
Ne daj da ti govore kojim si jezikom govorila. 
Ne daj da ti otimaju himnu i Ustav iz usta.
Jer kad ti uzmu jezik, zastavu i vjeru u sebe – uzeli su ti sve.
Digni glas dok još možeš da govoriš. 
Glasaj dok još imaš pravo glasa.
Budi Crna Gora – prije nego što te pretvore u "srpsku pokrajinu na moru s posebnim osjećajem za svetosavlje".
I ne zaboravi: Aleksandar Vučić ne dolazi s vojskom. Dolazi s osmijehom i mantijom. A iza njega – tama.
Vučićeva jesenja ofanziva dolazi. 
A jedini ko je može zaustaviti – to su građani Crne Gore. 
Ako ih još ima!

Vučić kreće na Crnu Goru, ne tenkovima, nego osmijehom i mantijom. Vrijeme je da ta zemlja digne glas, dok još može

Iz Demokrata su saopštili da je pas sumnjiv da je komita, te da je više nego očigledno da iza njegovog djelovanja stoje Ljubo Milović i Radoje Zvicer. &nbsp;Unutrašnjom istragom utvrdiće se da li je pas služio u odjeljenju koje je nekad bilo pod kontrolom Zorana Lazovića, satirično je na Iks mreži prokomentarisao poslanik SD-a i predstavnik Evropskog saveza Nikola Zirojević, reagujući na informaciju da je na Dvorskom trgu na Cetinju policajac, prema nezvaničnim navodima, sam sebe ranio dok je pokušavao da savlada psa.
Istovremeno, kako dodaje, potpredsjednik Vlade zadužen za sektor bezbjednosti, Aleksa Bečić, naložio je hitan veting u redovima policijskih pasa, dok je potpredsjednik Vlade Momo Koprivica rekao da je prošlo vrijeme kada je Bemax mogao ubacivati pse u policijske redove.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FZirojevicNikola%2Fstatus%2F1949440884157935648&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fcetinje-policajac-se-ranio-dok-je-pokusao-da-obuzda-psa&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Zirojević: Pas je komita, iza njega stoje Zvicer i Milović, Bečić naložio hitan veting policijskih pasa

Crna Gora danas plaća cijenu višedecenijskog nedostatka crnogorskih autora iz raznih naučnih oblasti, posebno istorijske nauke, lingvistike, antropologije, proučavanja baštine... Obrazovali smo se na udžbenicima i radovima onih koji Crnu Goru nikada nijesu smatrali kao autentični nacionalni i državni prostor, već kao provinciju srpske države i ogranak srpskog naroda. Danas smo mi jedina država na svijetu sa hiljadugodišnjim trajanjem, priznata kao suverena i kao član UN, sa priznatim crnogorskim jezikom i crnogorskom nacijom, čiji dio stanovništva, koji nikada nije bio dio suśedne države, sebe smatra nacionalno dijelom te države, njenog istorijskog, kulturnog i jezičkog nasljeđa. Dugo vremena je i u Crnoj Gori važila zabluda da je srpska vojska krajem 1918. godine oslobodila Crnu Goru od austrijske okupacije. To je jedna od hiljadu laži koje su prenošene iz publikacija suśedne Srbije i njenih ispostava u Crnoj Gori. Stotine neoborivih činjenica, dokumenata savezničkih snaga, govore da je srpska vojska ušla u Crnu Goru bez borbe, oslobođenu od strane crnogorskog naroda, zajedno sa drugim okupacionim snagama, kako su se sami saveznici precizno definisali. Brojne depeše potvrđuju da se radi o okupiranoj teritoriju, o okupacionim trupama, uključujući i depeše najvećeg vojnog vrha srpske vojske. Uprkos protivljenju nekih saveznika, a ponajviše zahvaljujući Francuzima i njihovoj okupacionoj vojsci, srpska vojska je uspostavila okupacionu upravu u Crnoj Gori i formirala privremenu vlast, lojalnu Beogradu. U organizaciji Beograda, lažnom skupštinom, ugašena je država Crna Gora, što jedino cinici nazivaju ujedinjenjem.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_d620ef14625eb074d13f75339c57a1e5e156c9a4ab57bd5f878066f6baf6872f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250726180740_d620ef14625eb074d13f75339c57a1e5e156c9a4ab57bd5f878066f6baf6872f" data-rendition-name="original" width="1920" height="2798" loading="lazy" alt="ivanović"><figcaption>Poslanik crnogorskih federalista dr Mihailo Ivanovićetv</figcaption></figure>  <h2>Kršenje prava</h2> Beogradski mediji, Politika, Vreme, Pravda ... prenose u brojevima od 10. februara 1924. godine, u izvještaju iz skupštinskog zaśedanja, riječi dr Mihaila Ivanovića, poslanika crnogorskih federalista: „Prvi je posao režima bio uništiti cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru. Srbijanski dinastičari dobijaju od režima pohvale i nagrade za paljenje kuća, vađenje očiju živim ljudima, bacanje đece na bajunetima kroz prozore, lomljenje ruku ženama i đeci kartečima iz topa, zato što nijesu vjerni Kralju itd... Divlji napadi na prošlost i tradicije Crne Gore, rušenje spomenika, pljačkanje istorijskih dokumenata, i.t.d, ostaće samo kao dokaz moralne veličine i državničke sposobnosti režima“... Niko nije protivurječio, niko nije u Skupštini rekao da su to laži. Zato što su znali da je to istina. Jedina reakcija je bila potpredśednika Skupštine Lj. Bakića, kako „nema crnogorskog naroda u Crnoj Gori, već ima samo srpskog naroda“... Slično je Crna Gora nekiliko puta „oslobađana“. Od Nemanjića do Karađorđevića, da bi je danas oslobađala svetosavska crkva iz suśedne države. Kao i stoljeće i nešto prije, kada su suspendovani svi zakoni postojeće kraljevine, tako i današnji oslobodioci ne haju za Ustav, zakone, procedure. Krše se međunarodne povelje koje imaju supremaciju nad domaćim zakonodavstvom. Krši se povelja UN iz 1948. godine, Evropska konvencija o ljudskim pravima, donešena u Rimu 4. novembra 1950. godine, čiji je potpisnik 2006. godine Crna Gora. Krši se pravo na mirno okupljanje i protest građana, kao jedno od osnovnih ljudskih prava po pomenutim poveljama. Nije čudo što UN reaguju na kršenje povelje UN, jer je to vidljivo i laicima. Kakve su to pravne fakultete završavali predstavnici vlasti kad ne poznaju najvažnije međunarodne povelje o ljudskim pravima, koje su dužni da poštuju silom zakona? Država je dužna da radi na otklonjanu razloga zbog kojih se organizuju mirni protesti, a ne da tiranijom većine uskraćuju elementarno ljudsko pravo! Takođe, čitav postupak od hapšenja Milivoja Katnića, bivšeg SDT i njegovog pomoćnika Saše Čađenovića su školski primjeri kršenja Evropske konvencije, koja garantuje „... pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona“. Pretvaranje pritvora u zatvor je neprihvatljivo po međunarodnim poveljama. Iste te međunarodne povelje i presude Suda za ljudska prava u Strazburu, smatraju ubistvom od strane države pritvorenika kojem nije omogućeno liječenje u skladu sa njegovim zdravstvenim potrebama. Jednog dana će se morati pred sudom odgovarati zašto se uskraćuje Milivoju Katniću liječenje od strane ljekara koji ga je liječio i kojem vjeruje da mu neće umanjiti sposobnost odbrane? Śećate se đe je liječen optuženi Bratislav Dikić u procesu za terorizam u vrijeme „nedemokratske bivše vlasti“?  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_6c93ef9bee63ad42060cd8b23d1063dfab6509063490ab1f2ca5149d73dcd5af.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250726180740_6c93ef9bee63ad42060cd8b23d1063dfab6509063490ab1f2ca5149d73dcd5af" data-rendition-name="original" width="522" height="624" loading="lazy" alt="mauzolej"><figcaption>Autorsko djelo Ivana Meštrovića, Mauzolej na Lovćenu etv</figcaption></figure>  <h2>Uticaj Crkve Srbije</h2> Sarkastično zvuče riječi potparola NSD Mirka Miličića kako je gradonačelnik Budve i sam doprinio uličnom prebijanju, jer, kaže, niko nema pravo da „sistematski izigrava i krši zakon, da vrijeđa pojedince i porodice, da zavađa građane“. Samo je zaboravio da doda da to jedino ne važi za Andriju Mandića, predśednika Skupštine, članove NSD-a i Crkvu Srbije sa svojim velikodostojnicima. Ako neko krši zakone Crne Gore i zavađa ljude to su ta gospoda. Čemu služe riječi Joanikija Mićovića o vraćanju kapele Karađorđevića na Jezerski vrh do da poziva na kršenje zakona o zaštiti kulturnih dobara i poziva na obračun, pa i građanski rat? Da li bi pravio Joanikije problem da se Aca palikuća „pružio“ i sagradio mauzolej po nacrtu koji je naručio od Ivana Meštrovića? Da li bi to bio „božji hram“? Za razuman svijet samo proglašenje Metodija Ostojića za još jednog mitropolita u Crnoj Gori je uvreda i omalovažavanje značaja i autentičnost crkve u istoriji Crne Gore, ma čijom je baštinom smatrali. To je smicalica i lakrdija koja je svjesno urađena iz Beograda kako bi se crkva u Crnoj Gori istorijskim značajem svela na Vranjsku eparhiju. Nedavno je Metodije Ostojić držao opelo ratnom zločincu, saradniku fašista Draži Mihailoviću, uz prisustvo članova rukovodstva NSD-a, predśednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića i potpredśednika Vlade Budimira Aleksića? Bez bilo kakve reakcije države i onih koji su tako strašno bili pogođeni reakcijom građana 13. jula na Gorici? <h2>Izdaja države</h2> Nedavno je na jednoj televizije organizovana debata dvojice najgorih ministara policije u istoriji Crne Gore, aktuelnog Danila Šaranovića i prethodnog Filipa Adžića. Čusmo od Šaranovića kako je Aleksa Bečić, zvani Ljaljo, svojom umješnošću i sposobnošću prevazišao krizu oko obezbjeđenja mandata za skupštinsku većinu 23. novembra 2020, kada se mimo ustavnih procedura ušlo u ustavnu nadležnost donošenjem Odluke o dopunama Poslovnika o radu Skupštine Crne Gore, po osnovu nepostojećeg vanrednog stanja. Pa se zatim odlučivalo, opet kršeći zakon i suprotno Ustavu i Poslovniku, tako što je bez uvjerenja DIK-a verifikovan mandat poslanici sa liste „Crno na bijelo“ Suadi Zoronjić. I to sve zahvaljujući Ljalju, koji bi svoju „umješnost“ trebalo jednog dana da dokazuje na sudu zbog kršenja Ustava Crne Gore i nezakonitog izbora poslanika. A lustracija, nadam se, je neminovna, jer je to rang državnog udara.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250726180740_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="bečić"><figcaption>PARTIJSKA POSLUŠNOST U POLICIJI: Danilo Šaranović i Aleksa Bečićetv</figcaption></figure>  A da je „posao režima bio uništi cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru“, kako reče dr Mihailo Ivanović, crnogorski federalista, govori to što pomenuti Aleksa Bečić i Danilo Šaranović sprovode autoritativnu vlast u resorima kojima rukovode, ne poštujući Ustav i zakone, uvodeći partijsku poslušnost kao kriterijum u rekonstrukciji policije. Sa namjerom da se te nezakonite radnje prenesu i na pravosuđe, kako bi se i sudije pripodobile volji vlasti i postali poslušni. Da bi se sprovodio veting u bilo kojoj oblasti mora se njegova primjena zakonski urediti, čime bi se utvrdilo koji organ i po kojim kriterijumima, u definisanom postupku, može meritorno odlučivati o dokazima da li su nezakonito pribavljeni prihodi ili ne. Na osnovu izvedenih dokaza, ne nečije proizvoljne sumnje. Inače je to obična lakrdija i bezakonje, kojima se samo želi stvoriti podobno i poslušničko pravosuđe i partijska policija. Poznato je iz istorije da je Stevo Vukotić, šura kralja Nikole, bio za to da se kralju Nikoli ne dozvoli povratak u zemlju i da se Srbija i Crna Gora bezuslovno ujedine. Nakon aneksije Crne Gore, Stevo Vukotić je više puta tražio prijem kod kralja Aleksandra, ali ga je on dugo ignorisao. Na kraju, kada ga je ipak primio, Stevo Vukotić primijeti: ,,Pa vaše visočanstvo, čudo me nijeste primili ranije poslije svega što sam učinio za našu stvar“. Aleksandar mu odgovori: ,,Izdao si zakletvu datu jednom kralju, tako ćeš izdati i mene“. Neki sumnjaju u istinitost ovih riječi, ali je sigurno da svaki izdajnik završi na smetlištu istorije, odbačen od svih. Prije ili kasnije svi izdajnici završe na smetlištu istorije. Već vidim Mandića i slične kako obigravaju oko Palate Srbija i zgrade u Nemanjinoj 11 da ih neko primi. U mnogim teorijskim raspravama demokratija se često posmatra kao politički i društveni regulatorni princip. U tom smislu potencira se uspostavljanje prceduralne strane demokratije, „pravila političke igre“, bezuslovno poštovanje zakona, institucija i garancija njihovog poštovanja, kao supstancijalnih odredbi demokratije, kojima se reprezentuje vladavina naroda. Kršenje Ustava zakona, procedura, kako bi se pripodobili potpunoj kontroli vlasti, odlike su autoritarnih sistema i diktatura. Borba za demokratiju nije kampanja, ona je vječiti proces. Busamo se u prsa da smo istorijski najslobodarskiji narod na Balkanu. Makijaveli bi rekao: „Jednako je teško osloboditi narod koji želi da ostane servilan, kao i porobiti narod koji želi da ostane slobodan“. Jesmo li ovo drugo?

Oslobođenje od „oslobodilaca“

Nakon što je njegov sin zadobio ozbiljnu povredu, Nikšićanin Spasoje Krunić odlučio je da se javno obrati Ministarstvu zdravlja Vojislavu Šimunu i crnogorskoj javnosti, ukazujući na ozbiljne propuste u funkcionisanju zdravstvenog sistema.
Kako navodi u otvorenom pismu, povreda koju je njegov osamnaestogodišnji sin zadobio u utorak, 22. jula, zahtijevala je hitnu medicinsku intervenciju, uključujući davanje tetanus vakcine. Ipak, u nikšićkoj bolnici vakcine nije bilo, niti osnovnih sredstava poput joda za čišćenje rane – koje su, prema njegovim riječima, sami morali da kupe.
- Od utorka do petka živjeli smo u strepnji, jer dijete nije imalo zaštitu od tetanusa. Možete li Vi kao roditelji mirno spavati da se ovako nešto dogodi vašem djetetu? – navodi Krunić u pismu.
Vakcinu je, kaže, uspio da obezbijedi tek tri dana kasnije – preko ličnih poznanstava, i to u savjetovalištu za djecu Doma zdravlja Nikšić. Tvrdi da se ova vakcina ne može kupiti na tržištu i da je dostupna isključivo kroz javne zdravstvene ustanove.
Posebno zabrinjava što, prema informacijama koje je tom prilikom dobio, trenutno u ustanovi nema ni penicilina, niti seruma protiv ujeda zmija, što dodatno ugrožava građane, posebno u ruralnim sredinama.
- Je li ovo moguće, ministre? Da li građani znaju u kakvom se stanju nalazi zdravstveni sistem? Kome smo prepušteni? – pita Krunić, ističući da ne traži odgovor za sebe, već apeluje da nadležni reaguju tamo gdje treba.
Otvoreno pismo zaključuje pitanjem:&nbsp;
- Volite li ovu zemlju? Ako je volite, znate šta treba da uradite.
Njegovo obraćanje izazvalo je brojne reakcije na društvenim mrežama, gdje su se i drugi građani javili sa sličnim iskustvima, izražavajući zabrinutost zbog sve češćih nestašica osnovnih medicinskih sredstava u javnom zdravstvu.

Tag: aleksandar-radunovic-popaj